Balk 2

William Alesh










Balk 2




7011-e godine












William Alesh

Balk 2

autorsko izdanje


Dizajn:

Criss Yellow


Korice:

ŽT


Korektor:

Preduzeće IM


Tehničko uređenje

Chris Yellow


Štampa i povez

Pandora Press:

Kent street & Charles
Kitchener Ontario Kanada

7011 godine

Chrisyellow@pandorapress.com

























































































11/03/7011 19:03:08


Prvi moj dnevnik sam pisao na našem jeziku od 92-e do 95-e u Grasslandu, dakle pune tri godine za vrijeme rata na našem Balk meteoru. Drugi put na ropijen jeziku od prvog do sedmog mjeseca 99-e za vrijeme bombardovanja Balka od strane 19 zemalja BOOma u Koloniji K2 na planeti Nada i to u cilju usavršavanja istog. Počeću sad ponovno poslije punih 12 godina od kada se naravno svaša izdogađalo. Čak smo i selili. Skoro već 10 godina smo u kupoli K1, 1000 km prema jugu. Ovde je sve amerijen ; jezik, posao, običaji, muzika, namještaj, knjige, slike, arhitektura, školsvo, lječenje, itd. Eto smo se poslije pet godina boravka  u našoj prvoj domovini K2 ponovno podsjetili da ima i kuća sa normalnim krovovima kako kod nas na Balku na dvije ili četiri vode. U K2 su krovovi ravni da bi vjetar sa njih lakše oduvao snijeg jer bi ih inače polomile ogromne količine tog bijelog pudera koji se svake zime naslaga u preko 4 metra debljine. I kod nas ga je bilo ali do dva metra maximalno. Sjećam se moga djetinjstva na Balku kad su ga ljudi vezani za dimnjake na krovovima velikim drvenim lopatama bacali na ulice našega Grasslanda. Sa onih starih niskih Urskih kuća on bi jednostavno skliznuo je su bile pokrivene šindrom i temperatura iznutra bi otopila dno snježnog pokrivača i tehnika tog skidanja je bia prirodni pad, dok  sa crijepa nije tako lako išlo. Te Urske kućie su su imale strme krovove pravljene od tzv šindre,  pločica drveta uvijek u crno obojenih. Fasade su bile okrečene u bijelo tako da je i na razglednicama grad bio u crno bjeloj tehnici. Možda je to uticalo na psihu ljudi pa je tamo uvijek bilo lako uvesti i  takav crno bijeli sistem pod Kotovim ražimom, nešto kao u kaubojskim filmovima, stroga poarizacija na dobre i loše momke, polarizacija kakvu obično izazivaju ratovi. Pobjednik u ratu je dobar a pobjeđeni užasno loš momak i treba ga se stidjeti.
Poslije 25 godina predavanja matematike u srednjim školama Balka, K2 i K1 i 4 godine kao vozikanja kao kurir za opštinu Kič, sad radim u fabrci. Namotavam listiće šmirgl papira u male rolne. Svaki dan napravim između jedne i dvije hiljade komada. Sreća da se ne radi stojećke kao kod proizvodnje dijelova za auta što rade mnogi naši zemljaci u večini fabrika. Ovde je sve posvećeno autima. Čovjek ne postoji. Samo auta. Za njih sve dadosmo. Neki i živote. Mi ih sada imamo dva ; Oyotu Echo i Džip Sportidž Ija. Osiguranje za te dvije školpocije stare 10 i 9 godina mi je do neki dan uzimalo 4500 # godišnje, dakle, četvrtinu moje neto plate. Užas. A nemožeš bez auta ni ‘ljeba da kupiš.  Snijeg  je ovdje na tlu ponekada i po pet mjeseci. Ljeti upekne tako jarko da je bez  klima uređaja u autu i u kući, a po mogućnosti i bazena u dvorištu, je vrlo teško i sparno. Ovih dana smo vidjeli i kako izgleda kiša. Pala je  poslije puna četiri mjeseca. Gorivo je skupo 1,24 po litri, a naša auta ih troše od 9 do 15 litara na sto kilometra. Godišnje svako normalno pređe oko 25 hiljada kilometara, dakle damo za gorivo petinu moje neto plate. Za stan damo tri četvrtine moje neto plate, dakle 13.000 #, a kad to sve saberete vidi se da moja plata ne može sve da pokrije. Bazen najviše koristi moja supruga Dra zvana Becky. Ona radi u staračkom domu, servira hranu i zadovoljno pjeva. Ima 18 $/h, a ja minimalac od 10,25 samo. Sreća da je zakon takav da se radnik mora platiti bar tom platom. Doduše ima i poslova na crno ali tu nema kredita, zdravsstvenih benefita a ni employmenta (da ti država 40 semica plaća 80% plate ako tuđom krivicom ostaneš bez posla). Ja sam već dva puta koristio taj slučaj. Prvi put to biješe u ljeto 7003-e, gdje radih od kraja oktobra 2001-e, kada su mi prekinuli radni odnos predavača matematike u srednjoj školi na Ropijen jeziku jer nisam postao član reda predavača K1.
      Drugi put 7008-e kao vozač kurir za opštinu, gdje vozih 4 pune godine bez odmora. Konačno, poslije nacional-religioznog rata na Balku, ja se ovdje osjećam kao na odmoru. Pa i jesam u inostransvu i tako se osjećam i osjeća to masa immigranata iako ima državljanstvo ove planete Nada velike 10 miliona kvadratnih kilometra dok naš  Balk ima oko 300.000, jedva. Dakle, od dolaska na Nadu samo smo dva dana ponovno bili u hotelu. Proveli smo vikend sa Hopom i Snježom, prijateljima iz Grasslanda koji su immigtirali na DAS. Došli su ovdje na Nadu na slavne Garine vodopade i kockarnice, tu daleko od nas oko 200 km i mi odsjesmo sa njima u istom hotelu na dvije pune noći. Ima neka tajna veza između prijatelja. Nismo se vidjeli 17 punih godina a kao da smo se jučer rastali. Za prijateljstvo vrijeme ne postoji.
               Na poslu, ima nas 4 motača, dvije žene i dva muškarca. Ograđeni smo u toru 10 sa 5 metra napravljenom od providne plastike pričvršćene na šipkama obojene kao i sve ostalo što se da farbati plavom bojom. U pripremi do nas rade Ile i Lavica, a menadžer nam je također imenom Lavica, prognanica iz Enice udaljene samo 40 km od našeg ljubljenog Grasslanda. Svi smo sa Balka, iste Enish nacije kao i Gazda,  inače moj imanjak. Dvije su kolegice iz regiona S. Imaju čak i isto ime, Neška. Ja sam iz Bony a Mladić, kako ga prozvasmo iako ima preko 43 godine,  prognanik je iz Hany. Inače i njeemu je ime Ile. Tako smo se uparili. Dvije Neške, dvije Lavice, dvojica Ilana i konačno ja i Gazda smo imenjaci. Da nismo imenjaci ja ne dobi posao. U nekoj drugoj od četiri gazdine fabrike Menađerka mi na kraju intrvjua za prijem na taj posao suvo reće da ja nisam baš sposoban za njega i da idem kući. Znam i ja da nisam, ali meni očajnički treba posao jer sam već osam mjeseci bez primanja. ShuShu je počela studirati na univezitetu i to se bome plaća 3000 # po semestru. Uklapajući memoare sa Balka sa ovima na Nadi i po intrenetu surfajući za poslom i novostima sa Balka udebljao sam se i dotjerao na 350 paundi ili ti 160 kg. Na fotografijama sa vodopada među malim Japonezima kojih među turisima tradicinalno ima najviše, i u K1 i svuda po svijetu, izgledam više kao spomenik,  sataua, a ne kao neki čo’ek ili ljudsko biće. Užas. Tu riječ užas sam bezuspješno pokušavao podučiti Gerya, starog radnika u štampariji, koji likom i stasom podsječaše na onog trapera iz TV serije Grizli Adams. Govorio bi usaz ili uzaš a nikada užas.  Smijali bi se tome do suza. Bilo nas je tamo šest osoba. Tri dame; Suzy, Terry i Sheyly i nas tri gazije po metar i 87, ja, Stiv i Gery. Tri godine je bilo lijepo dok Shely ne poželi svježeg vazduha i ode u parking službu. Mjesto nje dođe neka mješavina idiota i budale. Ćoravi i čangrizavi čoek ili spodoba i posta paker pošte. Drao se za svašta prijetio prstom kao komunisti i stalno ponavljao da je on šef. Kompletan idiot. Pomjšao bi poštu tako da sam je nosio foldre pune pisama na krive adrese. Sreća ih nebi baš puno. Svaki dan oko dvadeset pet. Imao sam dvije godine taj posao kao broker sa ugovorom kod Crowna. Dakle moj kombi, ili Ven kako ga ovdje zovu, moj celfon, troškovi za benzin i popravke našeg Odž Caravana. On je sa sedam sjedišta i jako udoban. Radi komocije i prenosa većih paketa izbacio sam zadnje sjedište za tri osobe i držao ga u stanu kao sofu. Poslije mi firma Abautown, koja ote tender Crownu, dade njihov kombi maxi Caravan samo za 2 sjedišta dok je ostalo pregrađeno u veliki prostor za pakete i koješta. Oni me zaposliše kao vozača sa punim radnim vremenom što bi važno kod produžetka kredita za stan. Moj kombi sam kupio kod Ilenka, nešega također prognanika iz Bony, grada Oražda iz kojega ovdje dođe pola njegovoga stanovništva. lenko bi jedno vrijeme u disabiliti penziji zbog leđa, ali se otrže i napravi garažu i otvori biznis sa preprodajom polovnih auta. Otvori jednu garažu, napravi do nje novu i tako poslije kad Ven crče, kupih od njega i Olvo proizveden 97-e, divnu limuzinu koju ShuShu poslije 4 mjeseca onesposobi na nekom trotoaru skrenuvši naglo na nečiju uputu sa zadnjega sjedišta: « Ovuda, ne tamo ». Dadoše nam iz osiguranja 5000 # i kupismo Iu Džip koji me ovih dana za popravke odera 3000 talira. Bilo je sve u redu oko dvije godine, Poče prvo da se osjeća miris benzina. Komšija sa našeg sprata me par puta obavještavao da se u garaži pod bazenom benzin veoma osjeća. Od bakice sa zadnjeg, desetoga sprata, za 30# mjesečno iznajmih njeno parking mjesto Trenutno je ona u bolnici pa ako se ne vrati  neću ni to imati nego firmi za održavanje zgrade plaćati istu sumu, ali parking mjesto će biti napolju. Razlika je ogromna zbog duge zime i čišćenja po vjetru i ledu. Odlučim da zamjenim rezervoar. Za to izdvojismo 700#. Crče motor jer se grijao, a ja to nisam na nekoj skali na vrijeme vidio. Dadosmo za zamjenu motora 2000 #. Prije toga platismo 350# za kočnice. Sad ga mrzim i voziti. Dobro ja kao laik za auta, ali ni majstor ne posumnja na kulant i hlađenje iako sam ga zvao i bio kod njega par dana prije kuhanja. On tada samo turi kabl malog kompjutera u neki izvod i reče »Senzori, dođi iza nedelje ». Ja dođoh u četvrtak sa usijanim motorom. U srijedu sam jedva došao do Neškinog dvorišta. Nju vozim već 6 mjeseci na posao i sa posla. Tamo sam ostavio auto, zvao Enada, gledali zajedno, otkazao termostat, kulant ili antifriz izašao van. Kaže ne valja, baci ga u smeće. Spalio mi je čak i dovod vode na brisače. Još jesenas sam govorio Dra da ga zamjenimo za neku drugu Ojotu. One strašno malo troše. Duplo od Ie Džipa. Ona ni da čuje i eto ode 3.000 talira. Good Buy osam nedelja rada.
    Dakle, menađer Lavica nije htjela ni da čuje da radim taj posao. Kaže -možete ići kući. Ja ni makac. Čekaću gazdu, velim. Dođe on, veseo i raspoložen. Ima 72 godine, a super izgleda ko neki stariji pedesetogodišnjak. Ima svu kosu više pepeljasto sivu nego sijedu. Kaže menađerki, - pa primi ga. I tako pođoh u moj industrijski rad. Drugačije i odmornije psi’ćki od predavanja matematike u školi, ali fizički sam više kao na nekoj sjedećoj spravi u fitnees centru. Oko šest sahata neprestanog navijanja komada dnevno. Svaki namotani moram zavariti jedninm pritiskom noge na pedalu, pa kad se desna noga umori pritiskam ljevom. Promjenio sam i način ishrane. Uveo sam strašan režim. Po ustajanju odmah u rano jutro; dva litra čaja od koprive olađenog na sobnu temperaturu. Za obrok na prvoj pauzi jedan paradaiz, na drugoj drugi i na kraju radnog vremena jedna jabuka. Kod kuće varivo bez hljeba i za nekoliko mjeseci padoh na 122 kile. Po funtama sa 350 na 268. Užas. Ljudi glava mi se smanjila. Ispod kože na čelu sam imao centimetar masnog tkiva. Sve se otopilo, i noge i ruke, slabine i stomak. Sjetio sam se kako su logoraši mršali. Ne jedi i smršat ćeš sigurno.
Jučer kažem Mladiću da ovaj posao ima prednost da možeš pričati sam sa sobom, na glas ili u sebi. Pita on mene za mane ovoga posla a ja velim, - kakve te mane spopale, na Nadi nema mane, nemoj da te Arper čuje. Arper je šef Nade več par godina. Vodi vojnike po ratištima na Afgu i Raku. Već ih je stotinjak poginulo pa gledamo tužna lica porodica i slike poginulih na vijestima. Poslali su tamo i neku skalameriju za čišćenje terena od mina. Koštala je 18 miliona talira. Opozicija ga napada da treba da šalje učitelje a ne vojsku. On se brani da Taleby, glavni oružani ljudi koji tamo sve maltretiraju i mlate narod posvuda bičem, ne žele škole nego samo vijeru u Laha i pušku. Za njih su ostale vjere neprijatelji sa kojima netreba nikakav kontakt do slati im municiju kroz bilo kakvu cijev. Dakle samo smrt. Žene maskiraju totalno da im se vide samo stopala.
nedaju im u školu, kamenuju ih do smrti ako legnu sa drugim muškarcem i slično. Pa hajd ti sad budi pametan. Te Talebe pomalo niko ne razumije. Možda ni oni sami sebe ali ne smiju javno da to kažu.
    Spasih se ipak malo od ogromnog osiguranja za auta. Nazovem da pitam šta sada kad Kia stoji na popravci u servisu. Pričam na ropijensky jer ovaj Amerijen jezik mi je veoma težak. Agentica je veoma ljubazna i reče, - mani se toga nego osiguraj stan kod nas i smanjiću ti osiguranje oba auta za 700 # godišnje. Ja kažem da mi je osiguranje za stan veoma malo, samo 13 # mjesečno, no ona prista i na to da mi oni nastave osiguranje po toj cijeni poslije 15 jula, a osiguranja auta će da snize odmah od danas. Super.
Plaćamo i održavanje zgrade i sve kućne usluge 400 # mjesečno. Mnogi misle da je to puno a ja im kažem, - saberite sve troškove i posjelite sa 12 pa ćete vidjeti vaše stanje. Tako mi Ile, paker na poslu, neki dan reče da mu je mjesečna potrošnja 4300 #, a ja dodam to ti je 50.000 godišnje neto, a za to treba da vas dvoje zaradite 80.000 bruto. Eto ti K2. U K1 smo prolazili sa 12.000 godišnje. Nama sada treba oko 36.000 neto, a bruto je to 50.000 talira. UŽAS. Duška odsutna po cio dan i uveče na univerzitetu. Uči i noću u njegovoj sedmospratnoj biblioteci koja se nikada ne zatvara. Vikendom, ponekad, ide na igranke, u disko, spava ponekad kod neke od kolegica itd. Sve je više i više odsutna od kuće. Briga joj, voza Ojotu, nedeljom radi u YMCA od 10 do 14 a kad nestane love, - tata prebaci malo internetom na moj konto, i miran Balk. Primam platu petkom. Dobijem ček na 362 # i obično ga položim u banci na Kingu, slično nešto kao u Grasslandu, jedinoj glavnoj ulici u centru grada, dugoj oko 2 km. Uska dvosmjerna ulica a zgradama na dva ili tri sprata sa starim hotelom Walper tamno crvene fasade u sredini, radnjama knjižarama, kafeima. Preko puta hotela ima CBC banka i tu obično u mašinu stavim ček, dignem 100# keša sa lajn kredita da nebi urekao pare koje sam tek stavio na čeking, odem na pijacu gdje sretnem masu zemljaka i drugih nacija. Neki prodaju sa farmi svoje proizvode, naši studenti rade kod  nekih iz naše ili druge emigracije. Tako jednom snimam kamerom Hany restoran kad me presrete vlasnica i pita me jesam lija prof Gilea. Ja velim jesam. Reče da je ona iz Grasslanda i da je 74-e bila moja učenica, dakle,  jedan od đaka moje prve generacije. Kupila je na pijaci restoran od baba Ane. Ja sam tu utorkom i četvrtkom 4 godine deliverio poštu pa se sa Anom uvijek sit napričao. Najviše ju je interesovalo bombardovanje Sany i Grizvilla. Kažem joj da negdje kupi DVD o tome.  Nekako mi nezgodno jer vidim da iako je Aniš, njeno interesovanje nije neprijateljsko.  Ipak smo mi živjeli 50 godina u jednoj državi i ne možemo da se odjednom programiramo na naci mržnju prema onima sa kojima smo više od pola života živjeli, išli u školu i poneke jako voljeli. Pa to je užas šta nam rade. Ja da mrzim sad odjednom Anu ili njenog brata jer nisu iste nacije kao ja. Pa onda meni nema mjesta ni na Nadi ni na svijetu. Ljudi su umorni od te nagle programirane mržnje. Vide da su za tuđi profit u ime vlasti i vladara nasamareni.
Evo na Tv Grizvil, koji slušam jednim uhom i bacam jednim okom, veliki muftija sa Cirusa kaže da bi volio da naši ljudi na Balku opet imaju jednu jaku državu i da žive u ljubavi i bratstvu. Bogomolje će se popraviti ali Boga više plač djeteta rastuži nego srušena bogomolja. A naše se djece baš naplakalo. Ostaše mnogi siročad a i izginu i njih tako mnogo. Samo u Traderu oko 1500. Omladinu pobiše za interes štablija koji se po štabovima grijaše i hraniše ljebom i konzervama, a omladina u rovove da se tamo kolje, mrcvari i ubija.

7011-03-12, 7:29:46.

Rano jutro, snijega ima na bokovima sive ceste sa žutom trakom po sredini. Ta žuta traka, to je jedina živa boja napolju. Ostalo je sve sivo i crno. Gole grane drveća mi avetinjski mlate na vjetru. Drveća ima i na valovitom terenu preko ceste ka školi  st- Mery i masi novih kućica čiji bjeli krovovi vire iza brddašca. Sad tek vidim i neku možda novu poveću zgradu tamo među njima. Becky spava, a ShuShu je kod Donije, kolegice sa kojom često uči. Sinoć u imali neki promo ples za koji se preključer drala na mene rekavši da mi je o njemu već govorila i govorila; -a ja nemerem zapamtit, derem se  ja  njoj. Tako se nekad poderemo i ispraznimo od napetosti naših života. Svak ima svoju brigu.
Ostah ja do jedan da pišem. Uhvatio se k’o tele sise. Pa nije to za svakoga Gilea, kažem mom nadimku. Eto napisao si maloprije da u šumi ima drva. To je kao onaj zatvorenik kada su mu ukrali jaknu rekao upravniku, - da znate da ovdje ima lopova. Svi smo na Balku imali nadimke pa se iz njih u miru nije lako moglo odrediti ko je koje nacije, a u ratu se sve odjednom znalo. Ipak smo mi jedne druge cijelo vrijeme budno osmatrali. Mi sami imamo ugrađen taj precizni instrument kad zatreba. Niko nam nije trebao ukazivati na to ko je koje nacije a time i vjere jer se to ovdje veže jedno sa drugim. Tri vjere tri nacije i obrnuto.
Evo Cakiju, mom drugu sa kojim provedoh 12 školskih godina,  spremam slati moju prvu knjigu. Doduše, to sam sam dao odštampati u ovdašnjoj maloj štampariji. Nikakva izdavačka kuća nije iza mene, to ja tek onako da moj dnevnik u dnevniku ima fizionomiju knjige. Caky je u Grasslandu, otorinolaringolog je i skoro pred penzijom kao i sva naša generacija. Usput piše drame, priče, a i prvi njegov roman treba da izađe uskoro i to u tri glavna grada u tri naše bivše republike a sada države Balka. Svaka mu čast. Poslao mi je knjigu priča, ma pravi je lisac. Žena mu je također doktor i pravo pravi pisac. Objavila je već preko 30 knjiga. Poslala mi je jednu. Ma milina, može se stalno čitati. Nešto  k’o almanah. Ali to je sve nekako amaterski spram njihovog sina. Taj kad piše zemlja se trese. On je više onaj filo pisac, a baza podataka mu je nepregledna. Valjda je popamtio sve što pročita od ove civilizacije, a pročitao zaista je mnogo. Užas. Prevode ga već na sve svjetske jezike, zovu, tamo, amo, ali treba to izdržati financijski. Nije lako sa kulturom jer donatora je sve manje. Eto namnožilo se bogataša iz redova fukare kao i obično u svim ratovima pa neznaju ni da je Bah umro prije 5000 godina, nego misle da tu negdje iza ćoška komponira  i svira crkvenu muziku. Takvi vozikaju skupa kola i jahte a radnici im ne primaju plate ili su tako bijedne da su stalno na nekakvim uličnim prosvjedima; kao eto stigla demokratija pa imaju pravo sve reći. Vlade se na njih ne obaziru nego prave sve veće dugove pa eto iz Hany čak glavni ministar ode u pritvor. Uzimao 5 % provizije od tih dugova. Manje više Hany se za njegovog vakta zadužila preko tridesetak millijardi pa ti vidi jarane koliko je to para. Eeeeeeeeeeeee. Ma cirkus od država je tamo. Ocjepili su Osovo, jug bivšeg Balk regiona S i napravili i tamo državu. Sada su zaokružili i od naše nam jedne male države Balk napravili ih ciglo sedam. Ovi na Nadi se samo čude, -pa šta će vam tolike države na 250.000 dok oni imaju samo jednu na 10 miliona kvadratnih kilometra. E, bilo bi ih ih tamo kod nas još i više da se svakoga pita. U ratu ih je bilo na stotine. Umorile se velesile od cijepanja Balka pa stale na sedam. Svak je uvalio svoje interese i stao. Neko pokupovao industriju, drugi zemlju, treći banke, neki pak turizam, ‘otele, motele, ceste i tunele, šume, rudnike, itd. Stali oni,  a naš narod, pardon, naši narodi i narodnosti putuju za poslom kojekuda kod rodbine  iz časa u čas vade pasoš na kontrolu. Vize nemaju tako da se vrte uglavnom po Balku. Otvorili im i kladionice pa se po krčmama prate sve utakmice, uglavnom soccera, a ima ih na internetu po četerdeset dnevno. Klade se tako ljudi po cio dan kao da rade neki važan pos’o. Lete od kladionice do kladionice, žučno raspravljaju, navijaju, piju pivo i sve živo i dinamično žive od jutra rana do kasno u noć. Para niodakle. Pljačkaju bližnje svoje, babine, dedine, tatine i mamine penzije, a usput i po neku banku, pumpu, prodavnicu, stan ili kuću pa i kockarnicu. Zamislite da imate mladog komšiju koji je narkoman, pijanica i strastveni pušač i da može svašta da učini i vama i vašoj djeci i koji prvo moli, a kad više ne dajete na posudbu, prijeti vam djetetu ako mu “do sutra” ne posudite nešto para, bar 20 marona, biće svašta. Dakle i oni održavaju dinamiku života tamo. A Koto je to znao; da je naj dinamika kad čoeku daš posao. Evo to sada vidim po sebi. On, posao, postao mi je životna dinamika. Radim, crknem, pa u krevet, radim i tako do velikog petka do plate. Nema veze što se spržim ponekad na grijač, što je fabrika 23 km daleko, a po dizajnu namještaju, gardarobi i klijanteli u poređenju sa nekim salonom ili uredom, pozorišnim premijerama itd jako daleko. Sad mi je jasno zašto radnici ne mogu da se opuste i izgledaju uvijek malo napeto i divlje negdje na plesu ili priredbi gdje ima puno djevojaka u lijepim haljinama. Pogotovo kad ima poneka lijepa šena ili cura sa dubokim dekolteom ili golim leđima.
Skuhah jedan čaj od koprive. Pokvario se bokal što se gasi kad voda u njemu uskuha, pa sam ga morao kuhati na šporetu. To ne volim jer se bojim da zaboravim ugasiti šporet što se događalo više puta. Prespem zatim zatim čaj u bokal od 2 litra i ostavim da se ohladi. Ujutro to sve polako popijem. Opet uvečer na istu kesicu dodam 2 litra prokuvane vode. Sutra ujutro to opet popijem i promjenim kesicu. Malo sam se ponovo udebljao i sada imam 275 paundi kako ovdje kažu. To je 125 kilograma. Užas. Ali ništa prema 160 koliko u ova doba lani imadoh. Mogao sam tada obući samo moje dvoje pantalone. Jedne bijahu broj 52 a druge u pasu imadoše neku gumu pa se širiše po potrebi. U radnji polovne robe Talyze kupih dvije jakne za najjkrupnije osobe broj 3x i ispod njih natezah stare majice koje mi sada dobro poslužiše na poslu jer se tamo tako obilno prljam bijelim ljepilom koje se sa tkanine ne može nikako oprati. Jednu sam moju donju trenerku podobro upljao i dadoh je Mladiću kad je počeo da radi. ShuShu mi je dala još dvije njene dojnje trenerke. Jednu sam toliko ulijepio da sam je bacio, a druga još služi. Sad se ipak sve manje prljam. Expirijens. Kupio sam u Talize i dvoje farmerke. Jedne za 10 a druge za 5 talira jer je ova imala etiketu sa cijenom u purpl boji. Taj dan je sva roba sa etiketom te boje za 50 % bila snižena. Tako navlače mušterije. Ljudi, žene i djeca dođu, prebiru po robi za traženom bojom etikete sa popustom za taj dan i kupe i ono što nisu ni mislili. Kao -vidi ovo baš mi treba. Taktika prodavača da trpaš što više u ormare. Enad, naš zemljak po nacionalnosti Oniš imađoše pizzeriju u ćošku te plaze i reče mi da je u prošloj godini Talize imao 4 miliona talra gubitka. Tu na njen dok od pozadi možete istovariti šta god hoćete. Bolje i to nego nositi na smetljište izvan grada i plaćati prevoz i skaldišenje. Ja ipak nosim gardarobu u komuniti centar na Millu gdje je operu i sirotinji dijele bezplatno. Čudite se da i o’dje ima sirotinje. Ne čudite se. To je kosmička veličina kao mnoge. Naprimjer alkohol. Njega ima u svim sazvjeđima svemira.
            Dra ustala, zanovijeta što nisam suđe oprao. Kuha kafu samo sebi jer je ja ne pijem već tri godine. Stomak mi nije od nje dobro vario.  Tako sam se zbog varenja riješio i alkohola jer mi prihodi nisu mogli svariti troškove. Pušiti sam prestao prije pet godina, a sa sexom, da ne pričam, jer se ne tiče samo mene. Za njega treba dvoje. Kao za rat. Bar dvoje. Kod nas ih bijaše i više. Grupni rat. Upetljale se i Vele-Sile; Usso i DAS, a one se samo mentalno i psi’ički gađaju preko nas malih i nemoćnih. Umješao se također i Bog i Đavo kao i uvijek. Veliki muftija sa Cirusa kaže da  mu se čini često, kao uostalom i meni, da je Bog tu u našoj ljudskoj duši. Možda i Đavo tu negdje obitava. Odoh da vidim malo soccera na TV. Zato sam i zakupio kabl, da subotom ujutro mogu na miru pogledati malo soccera. Tamo u velikim i skupim timovima igraju i neki naši momci. I to je kosmička konstanta koje se skupo plaća. Recimo Uni, napadač Ančestera, nedeljno zarađuje polu-životnu platu pofe u srednjoj školi na Nadi, oko pola miliona talira. NEDELJNO. Imale su pravo moje kolege u školi što su me tjerale daleko od soccer terena. Baš sam bio šeprtlja. Od toga sam dobio i komplex manje vrjednosti jer soccer u Bony je bio sve. To se poslije prenijelo u moj cio život. Meni je svaki sa višom upravnom školom ili kancelarijom direktora izgledao veći od mene sa završenim fakultetom na Matematici i poznavanjem 9 jezika. Zato i radim u fabriki. Prodao sam Mladiću jedan moj primjerak moga jedinog romana. Dade mi 20 Talira. Drugi dadoh  kolegici koju vozim rekavši da mi vrati ako joj se ne sviđa, a da plati također 20 talira ako će ga zadržati. Možda i Lavicama prodam koji. Imenjaku ću pokloniti jedan sa posvetom; “ Mom spasiocu u mom preporodu ka boljem biću u meni”. U Stepskom Vuku pisac kaže da smo mi slojeviti kao glavica crnog luka. Stvarno, koliko nas ima u meni. Da li sam ja mogao postati snajperista, kao onaj što ubi ljubavni par Oniškinje i Eniša, Romea i Juliju Tradera, kada su potrčali preko mosta u Traderu da promijenu svoju sudbu. Sedam dana su mrtvi ležali na njemu kao opomena, pitanje, poruka, šta li ?. Ili zaklati neprijateljskog vojnika u rovu u borbi prsa u prsa. Ili ga raniti nabivši ga bajonetom, a onda lječiti i spašavati ili samo ladno nožem ili čizmom dokusuriti. Mislim dok ovo pišem da bih to oboje bio u stanju učiniti. Šta sam ja različit od miliona drugih koljača. Dakle situacija nas čini svakakvim, kakvi nismo ni sanjali da možemo postati.
Na Japu zemljotres i cunami. Stravične slike iz helikoptera snimane i sa onih kamera koje su posvuda postavljene po gradovima Galaxije. Nadgledanje, Sve se prati i snima. Tako ShuShu snimiše da je sa pola auta u crveno. Kazna 325 talira ili da idemo na sud da joj oproste malo. Mlada je, a bila i kišica, pa bojala se kočiti a uz put, nikoga u ta 23 h nije bilo na raskrsnici Univerzity Avenije i Weebera. J… ga. Sve ode za auta. Oprostili su joj što je razbila naš Volvo i dali samo dva poena i pogrešan pokret kao opis nesreće što je bitno različito od policijskog predloga, šest poena i kerless, to jest - nebriga u vožnji. E taj listić su kopirali u Joslin osiguranju i prišili mojoj Dra da bi nam povećali godišnju ratu. Naravno da mi to nismo znali dok nisam prešao u RB osiguranje odakle mi to javi agentica sa kojom smo prliminarno razgovarali. Uključila je u telefonski razgovor i onu agenticu Ety koja je smislila tu podvalu, pa se ova pravdala da joj kompjuter ne radi, pa na kraju da je ShuShu imala udes a ne naša Dra često zvana i Beki. Oni na sudu su ShuShu oprostili poene, a jesam li ja?, to ne znam. O, to su bila kola. Jest da sam vrlo teško izlazio iz njih, skoro kao invalid ali ipak, taj Olvo, to je limuzina bre bolan.
Nedeljno veče, zahladilo. Kupio sam polovnu knjigu nekog Amerien generala koji je bio na Balku 95-e. Malo čitam ali od nerovoze nemogu da se smirim. Šta ću otkriti što nisam znao od čovjeka koji je bez problema helikopterom krstario našim Bakom, a mi bili vezani za nacionalne enklave kao po nevremenu ljuljajući čamci za prijeteći tvrde dokove u lukama. Nikud niko.
Radim taxu za 2010. Kuma Nježa, kako je svi zovemo jer im je Dra bila svjedok na vjenčanju zove sa DAS-a. Prićam sa njom o svemu šta ima novo, zatim malo prilegnem i zaspah skroz. Umorio sam se od računjana. Prijaviću i novi TV i laptop i studije za ShuShu pa ispade da sam lani za moj mali foto biznis imao skoro 10.000 talira troškova. Ako mi zbog toga ove godine od uzete taxe vrate kao lani  800 # biće dobro.  Dra dobije tako 500 više, a ja 300. Uz ostali povrat od njene taxe dobijemo nazad oko 3000 #  ukupno pa se može u proljeće lakše disati, ili; otići vidjeti rodbinu, platiti novi semestar, pokriti dugove itd.  Eto i AvaSha je zaprošena od njenog dugogoišnjeg momka i saputnika Areka. Da žive na Nadi već bi odavno bili smatrani da su u braku. Javio mi se sa Balka sin od mog pokojnog brata Pitera. I on se ženi. E sada da sam neki milioner pa da obrazli dođem k'o čoek a ne ovako. Kupio sam neku ogrlicu i narukvicu za Avu ali Dra reče da je to bižuterija, a ne bijelo zlato kako su meni rekli na Molu. Svašta. A ja se obradovao pojeftinjenju od preko 50 %.  Pored mene, mrko me osmatrajući pri toj kupovini u panciru hodao je neki agent iz sekjurity. Naime, neki dan ranije ta radnja je bila opljačkana. Svašta. Mol je ustvari više pokrivenih ulica sa stotinama radnji, kafeterija i restoranćiča i svih mogućih kuhinja Galaxije. Taj dan su tamo opljačkali dvije draguljarnice. Ima bande svuda. Droga, duhan i ko zna šta još se šverca naveliko. Objave ponekada neke i naše uhapšene pri švercu opijata. Jedan čak dobi 35 godina zatvora.
Bio sam zatim na kafi sa uglavnom istom ekipom. Prodao sam im jučer moje dvije knjige a Lix mi obeća  besplatno zamjeniti tastaturu na ShuShkinom laptopu.  Nekada ne kuca slova A, Q i Z. Vazda imamo nešto za popraviti. Ubiše nas troškovi. Malo poslije kafe, uđem u opštinu, tamo turnir u Šahu. Pogledam zatim nove slike u polukružnoj galeriji Rotunda koja je u holu iza  također poluružnog zida. Neke aždaje, saurusi itd. Ja tu konkurisao sa mojim fotosima Kiča obrađenim u fotošopu, ali me nikada nisu uzeli. Naime svakog mjeseca izlaže neko novi. Uglavnom su to profesionalci tako da ja otpadoh. Zato sam danas poslao u Galeriju na najbogatijoj destinaciji Dabiju moja tri sajta na kojima je preko 1000 mojih slika. Kad bi to upalilo da kupe bar jednu za million talira ostale bi i im poklonio. Mogao bih otkupiti stan. Ostalo nam kredita skoro 70.000. Kad bi to mogli, starost bi nam bila izglednija. Imali bi  da plačamo održavanje 400 i 110 porez, samo 510 # mjesečno. Ovako, ne znam. Crkni konju dok ne lipšeš.
Gandra na kafi subotom zezao Lože-a da mu je malo dao za popravku njegove Azde, auta kako on kaže, vrijednosti  od 1500#, a mogao bi ga prodati za  jedva 300. S vremena na vrijeme ono često crkava a Gandra ga popravlja i popravlja. Tu na kafi zezamo jedan drugoga na Balk način, do gole kože. Valjda nam je to fazon da se ispraznimo.  Ja sam, da me nebi drugi provalio, pričao da mjesto Hot od znaka H na  skali u autu mislio da to H znači hladno i tako nam zbog neznanja jezika ode 2000 # za promjenu motora.

7011-03-14 8:43PM:

Pa stalno sam u okruženju sa našim jezikom ili jezicima pošto i njemu rascjepiše dušu na 4 kao i bivšu domovinu koja trajaše 70-ak godina na sedam država. Sada tamo imamo 7 država koja jedna drugu gledaju sa prezirom i sa nekakve immaginarne ničim argumentovane visine i toliko isto jezika na 250.000 kvadratnih kilometara. Počeli stari a i novi pjevači da hodaju po Balku pa pjevaju do mile volje. Svi razumiju te njihove pjesme na četiri jezika. Peti i šesti; Donijen i Slovim se može također razumjeti ali sedmi, Osowar niko sem njih. Zato su pogodni za obavijanje tajnama i klevetama da švercaju drogu  s Midla koji sa 3 skoči na 95 % galaktičke proizvodnje opijuma. Evo na Yuro obznanili u parlamentu da su pred kraj stoljeća Osowski vojaci odvodili ljude na seciranje da im vade organe i prodaju za presađivanje. Za glavnog šefa te operacije su imenovali Achija, predsjednika Osowa, najmlađe države na svijetu koju mic po mic na pritiskanje DASa i nekih njima saveznika priznade tek trećina svih država. Neke od tih nikakve veze nemaju sa našim dijelom svijeta ali u Vijeću Nacija svaki se glas broji. Svašta. Još mu sada nadodali i trafik droge, itd. A kad su to svi znali prije 10 godina niko se nije osvrtao na navode Sany policije nego ga poslali na pregovore o statusu te Sany pokrajine u Ambuje na Fracu. Talijanski novinar se klete da je tamo stigao sa sa koferom Heroina za nekoga veoma važnoga jer se to brzo zataškalo. Tako se radi politika. Odradi prljave stvari pa onda možeš u smeće. Evo gledam smeće koje osta poslije kataklizme na Japu. Strašno. U trenutku su poginule na desetine hiljada ljudi. Prvo zemljotres a onda Cunami. Plodne i lijepo obrađene površine, gradovi, gradići, selca uz obalu su pometeni. Cunami je išao na obalu a i na drugu stranu brzinom od 800 km/h. problem je što na Japu ima 56 nuklearnh centrala i tri su jako poremećene. Sa DAS-aim stiže oprema za hlađenje reaktora. A ta civilizacija rizikantne i nečiste energije. Sunce svi zaborave i otkrića na toj bazi trpaju u trezore da naplate zastarjeli biznis.
Evo na Tv pokazuju nekoga starca, našega zemljaka Milićevića, pametnjakovića koji po svemiru prodaje alggoritme za svašta, recimo za pocinčavanje lima, ili za meko kočenje liftova koji idu do 3 km u zemlju da voze rudare na bušenje zlata. Ima pametnih ljudi koji se ne bave pravljenjem drzava i državica nego rade za dobrobit svih. Šta to odredi da neko postane političar. Koja je to osobina ili predispozicija. Zna sve a nigdje nije specijalista. Eto u K2 smo vidjeli ministarku prosvjete kako ladno u slijedećem mandatu posta ministarka zdravlja, pa prva žena stranke u opoziciji. Napali su je da je skupo napravila toilet u stranci. Koštao je samo 4 miliona talra. Napada onda ona one na vlasti za svašta a njeni u pozadini aplaudiraju. Kakva je to strast. Ma bolje je i to nego ratovati kao mi. Bolje 111 puta. Naše skupštine u Bony nisu ni godinu trajale i počeše rat. Nisu im narcisoidne glave izdržali tuđe argumente nego svaki udaraše u svoje pa udri susjeda, prijatelja, kuma, brata, punca i punicu. Evo i ova naša kolegica u fabrici motanja šmirgl papira  ima 7 unuka, mamu Anish, tatu Onisha, babu Lovak, a dalje nezna. Šta ona da misli i koga da podržava na naci bazi. Demokratija nebi trebala da zna za nacizam. Ona se bori za sviju jednako i to argumentima, u parlamentu i djelima na terenu Ja se radujem kada vidim političara koji iskreno želi dobro ljudima, ali ih ima tako smetenih koji neznaju kuda bi. Grabe vlast radi vlasti, moći. Pauer. Šta bi falilo nekom na vlasti da na proteste izađe i on zajedno sa narodom. A ne, to je nemoguće. Neko bi ga umlatio iz čista mira, da se vidi da je i taj sileđija negdje vlast.. Eto i ovi naši poltičari u zatvoru su nastavili isto. Oni koji zdušno vodiše ratove palamude da će kad se vrate opet uzeti vlast u svoje ruke i dovrše nedovršrni rat. Ni jedan rat nije završen kako valja. Računaju na bitange kao i pred rat. Ali treba naći sponzore i platiti huligane da ruše zastarjeli system. Kao na utakmici Sany sa Taly. Ekipa Sany je doputovala u goste i bila zaista jaka i nepredvidiva. Lani, na Gala prenstvu Galaxije pobijedila je ladno Hamer sa 1;0 iako je Hammer u jednom trenutku imao i penal, ali ga je golman Sany odbranio. Nekakvi navijači sa Balka iz države Sany, došli u autobus sa igračima da vješanjem dave toga istog golmana, nacionalnog heroja, jer je u međuvremenu iz Grobara prešao u drugi klub u GrizVillu sa imenom Delye. Zatim su pored Taly policije ušli na teren u , popeli se na ograde, bacali petarde i dimne bombe i “prekinuli” utakmicu. Taly ustvari nije smio da dozvoli održavanje meča da se ne osramoti pred svojom publikom i ko zna, možda bi oni na vlasti  kod njih imali nevolje sa narodom jer je i tamo kako kada. Prezaduženost je velika po svim državama. Ljudi nemaju šta više da izgube. Tako im se čini. Prvi ministar Sconi u 72-oj godini pati od sexualne prepotencije a od hapšenja za korupciju i kriminal ga štiti imunitet. Loše su Taly,  kao nikada do sada, prošli na tom zadnjem prvenstvu. Uvijek su bili među 4 najbolje reprzentacije. Mitili penale i svašta. Ovaj put mitologija nije uspjela. Hamer se ipak iščupa i dogura čak do tereće pozicije. Soccer ili naški fudbal, nogomet, je postao sve više opijum za ulicu i uličare, a njih je sve više jer posla definitivno nema. A time je postao i opsesija onima na vlasti jer pobjedi li nacionalni tim po trgovima nastaju slavlja, hvalo-spjevi, oduševljenja državom i onima na vlasti koji primaju igrače u svoje palate, na večere, ljetovanja, sjednice skupština, balkone na trgovima, karnevale, koncerte, skupove partija, noćne klubove, modne revije, mečeve tenisa, itd.

7011-03-15 8:09. PM

Evo sam ustao iz kreveta. Nikako da dođem sebi. Noć je već pala. Na na našem Tv GrizzVille, naša ponajbolja glumica IraAnjac. Ima već 70 godina i još glumi. Još je zovu u filmove ali sada da glumi samo bake. Cijeli moj život sam je gledao. Pamtim prije 40 godina po mom dolasku na treću godinu matematike u NY, kada je pjevala i zdušno igrala u pozorištu predstavu Selo Sakule a u Banatu.Tada nisam ni bio svjestan da sam i ja dio istorije. Mi smo svi istorija i sviju nas se tiče. Eto sam i upao i u istoriju Nade kao emmigrant koji je postao immigrant. Saznao sam više puta da je moja ogromna slika u nekom muzeumu smještenom na jednom otoku. Bravo ja. Danas sam se satrao radeći na krivoj osovini jer mi je palo mi naum da Duška koristi našu dobrotu i lufta kojekuda mjesto da uči. Ima auto i para na računu i baš je briga. Kupuje stalno nekakve duxeve sa znakom Univerziteta. Sav iznerviran, kao da je to stvarnost,  uživio sam se u tu atmosferu kao neki glumac, stavim ponovno istu osovinu 1,56 mm na kojoj sam do tada motao neke listiće šmirgl papira, a trebao sam staviti i pripremio je i čak provjeravao novu od 2,03 mm za novu sortu. Smotam 90 komada pa kada sam shvatio moju grešku pomislim ih pomješati sa ispravnim, pa ipak odustanem. Taman kada sam mjenjao osovinu naiđe IleLič, pripremač lističa i ne primjećuje šta ja radim. Kažem mu da nam navije neku pjesmu, neki CD. Ode i meni laknu. Mislim se mislim i viknem “spremite noževe da gulimo krompire”. NeškaŽ shvatila pa se smije. Ile Mladić ne kapira. Objasnimo mu. Na pauzi gulim sam već smotane komade. Neška mi nudi pomoć ali odbijam. Što ženi da upropastim pauzu. To guljenje mi uze neko vrijeme, pa prekinem i sa Mladićem onako bez kaputa izađem napolje. Već se može i tako. Super, proljeće nadire. Nemože ga niko zaustaviti. Fala Bogu. Dosta je bilo snijega i zime. Ni nema ga puno. Nekakve njegove bjele površine nepravilnog oblika kao krpe su prosute po travi. Šetamo i gazimo po blatnjavom putu oko fabrike duge šesdesetak metara i pričamo šta nas sve nervira. Do nas je nekakav servis za vuču auta. Dovezu svašta pa vidimo tek tada šta je auto. Ništa. Hrpa smeća. Strava. A koliko uložiš u njega. Eto mi se opet upalila lampica engin, mašina ili motor. Nešto nije u redu. Odem Baćku koji je prošle sedmice stavio u njega polovan motor od 106 hiljada kilometara. Provjeravali smo sve i u subotu. Provjeri sada malim džepnim kompjuterom pa kaže nekakav dio na ulaz u rezervoaru. Ništa strašno. Pa jučer ujtro kada sam oko 6 svratio na CC pumpu gdje imam popust 5 centi po litru koji je dosegao već 1,21 $/l, pri sipanju sam primjetio da se ponaša kao da je pun i neće da primi odjednom svu količinu nego u prekidima. Pa to mi se i prije dešavalo treba malo pročačkati punjačem i držati ga tako da benzin u rezervoar ulazi prema gore. Kući me Dra nastavi da davi sa tim problemom. Leži bolesna. Gripa je uhvatila sinoć pa je prespavala na kauču u dnevnoj sobi. Tek toliko da me prazan krevet ujutro napomene kako je teško spavati sam, aludirajući na tri godine moga čekajći oslobođenje samovanja u Grasslandu. Oslobođenje. Koje oslobođene. Svako. Oslobođenje od budala koji nosaju oružje i pucaju po djeci ženama i ljudima. Bilo kakvo oslobođenje od njih samo da dođe. Da nestane ta sorta ljudi sa jave. Napusto sam Grassland 9 mjeseci prije toga događaja. Kako li je bilo tamo taj dan. Moram pitati nekoga da li se sjeća. Ja sam tada bio već u Grizvillu gdje se to nije nešto posebno osjećalo, ta razlika između rata i mira, jer naoružanne horde ili sahrane nisu prolazile gradom. Grizvill je živio u švercu svega i svačega a naročito benzina, kojega je pakovanoga u plastične boce  i kontenere od 2 litra pa naviše bilo po svim ćoškovima. Zatim šverca; od školske opreme do cigareta, ćilima sa Čajne, čak igala i dugmadi. Tezge bijahu posvuda. Da bi pušio moje uobičajnih 5 cigareta dnevno, kupovao sam na pijaci sitno sjeckani duvan i motao ga prstima u papiriće. Čak sam uvještio smotati cigaretu jednom rukom kao kauboj Klint u njegovim špageti filmovima. I to je posebna Istorija. Klint još snima ali sjedi sa suprotne strane kamere i režira. Možda i stoji, svejedno, ali mu to dobro ide. Dobio je najnagradu  O-Skara za film o maloj boxačici koja gine. Mnogi to vole na filmu kad već kao narodi Balka ne mogu da prožive uživo. Brutalnost. Krv. Tuča. Mrtvi. Da li oni zli duhom iz mekih fotelja produkuju ratove, jer inače kako da se tako u vazduhu stvori odjedanput neka atmosfera “bit će rata” i to traje dosta dugo, par mjeseci, i poslije zaista nastaje rat. Niko da tu atmosferu prekine pa makar i nožem i kaže dosta. Ili, ma nije ljudi, šala, vježba…
Evo i sada na Afru. Par država je silnim demonstracijama promenilo vladare, a u Ibiji izbi neki naoko mali rat. Vladar neće da ode mirno, vjerovatno nema ni gdje, mada lova sve može. A kud bi kad je tu od 57-e na vlasti, dakle 53 pune godine. Puno se par puta zamjrio nekima Velikima sa svojim soc-realizmom i terorizmom. Skinuo je nekoga njemu nemiloga u putničkom aerobanu prije 19 godina ali usput ubi i 2.507 ljudi u njemu. Baćo je tamo kod njega bio na radu 2 godine pa mi priča; nema disko, nema igranka, nema bar i streep tease. Nema ni slobodnih žena da se šeta sa njima pa ako žele i u mraku. Nema. Glad. Opšta glad mužijaka za ljubavi i sexom. Bogati imju i po pet, šest žena. Drže ih iza zaključane brave, ali kada gazda otputuje one jadne kroz rešetke stranim radnicima na radu šalju prstima poljpćiće i osmjehe. Ašikuju jer nisu imale ni prilike za to. Ko zna sa koliko su godna bile prodane. Čim se gazda vrati, one nestanu sa prozora. Ni jedne na vidiku. Opet sa druge strane, domaći mladići sjede u autima, gustiraju na balkonima rasprostrt veš stranih žena, obično medicinskih sestara i doktorica tamo na radu i onanišu. Ni na plažama domaćih žena i djevojaka nema, nego njihovi muški po cijeli dan sjede u hladu i gustiraju strankinje. Nema im ljubavi i braka bez para i dogovora roditelja. Žena za udaju košta oko 10.000 talira. Kaže Baćo da njihovi muški neće baš ni da rade pa nemaju da plate toliki novac.Više vole luftati, prodavati cigarete na pijaci i drincati na toplom suncu. To je izgleda više sexualna revolucija nego buržuaska ili kakva socijalistička. Dugogodišnji vladar kaže da je teroristička banda onoga fanatika 8A došla da preuzme njegovu zemlju a kad ona dođe otvoriti če vrata Afru da zgazi Yurop i šta još stigne. Ko zna. Ovi Veliki ćute, kao kad je i mali Balk bio u pitanju. Ćute prve godine, ali uvijek prvo što zabrane to su letovi borbenih aviona. Ako se nećkaju pojedinačno, onda to traže od Galaktičkog savjeta za bezbjednost. Uvijek ista priča kod prevrata u državama. Zar nebi bilo bolje da država nema. Samo lokalna samouprava. Kao na Nadi, na DAS-u i na USSO. I mi na Balku dok smo imali jednu državu fićukalo mi se gdje sam  i kuda ću. Tako i mnogima. Sad glava zavisi od toga gdje se neko nalazi. Svašta.

7011-03-17 8:44. PM

Pišem uveče jer radim od 7 do 15 h. Dok odem u 6 h i dođem kući, već je skoro 16 h. Dakle odsutan sam od kuće punih 10 sati. Ručam neko varivo bez hljeba i u krevet. Nije to san nego koma. Probudim se uvečer obično oko 19 ili 20 sati sav iscrpljen i kao močugama prebijen. Bludim malo po kući,  nešto kao jedem, skuvam bokal čaja za ujutro, pokušam pisati, ali mi ne ide a ni laptop neće da radi kako valja. Ima virusa pa to je čitava priča sa antivirus programima. Imao sam đabni Avast, pa mi Amir iz Tradera reče da se koristim provajderovim također besplatnim, a da ne stavljam ovaj što kupih na Boxing danu koji je 27 /12 kada je sve k’o bajagi jeftnije. Ma kakvi, ima nešto, ali raja najviše dođe da se jedan cio dan od rane zore do mraka gura po radnjama. Ima nekih jdeftinijih stvari ali su to mali uzorci koji brzo nestanu. Uglavnom oglasi su lažni ili kad dođete na red kažu vam da je upravo nestalo tog produkta koji vi tražite i ponude vam drugi pouzdaniji i naravno skuplji. Ja dakle kupio prvi put jedan antivirus program i taman da ga instaliram na moja tri kompjutera a Amir mi reče, - nemoj! Kaže dogodine će ti tražiti još para ako želiš nastaviti sa njim, a ako nećeš skoro da ne možeš da ga obrišeš, a drugi možeš instalirati, ali će ti upropastiti kompjuter, jer se dva ili više u jednom kompjuteru ne trpe. To mi se već jednom desilo. Uzas, što bi Gery rekao. Ma posao mi je dobar iz razloga što sam istjerao neke budalaštine iz sebe, kao na primjer onu jesenjsku pjesmu, -Lišće pada vene žuti ja želeno iše vidjeti neću. Ako se ne varam da tako ide pjesma od našega pjesnika BRadićevića, koji je mlad umro i znao da neće vidjeti slijedeće proljeće. Prestale su me mučiti te brige nego gledam kako da se odmorim. Na poslu, na mene dreknu Mladić jer sam mu u korpu dodao tri komada koje je mogao smotati za 20-ak sekundi. Iznenadio me intenzitet njegove ljutine. Žurio je na Tv prenos soccera, a do kuće ima 40 kilometara. On je skoro došao sa Balka pa je još veoma indoktriniran soccerom. “Zar na književnika”, kažem ja glumački glasno u šali aludirajući na to da je on prvi kupio moj roman,”Zar na književnika se dereš” ponovim pa se onako prljavi od ljepila i praha nas troje smijemo dok NeškuI i ne vidim kako reaguje. Ona baši ne mari za naše šale. Imala je nevolja sa opstankom ovdje na Nadi. Muž joj je bio otišao da sahrani oca pa je na Balku neplanirano ostao cijelih pola godine. Nisu mu dali da se vrati. Jedva namolili. Tamo imaju dva sina a ovdje jednoga. Ma nije lako njima jer nemaju đržavljanstvo. NeškaŽ ima ćerku i sina na Balku. Studiraju u Grizvillu. Pita me Mladić sutradan jesam li i ja gledao taj soccer meč a ja kažem da sam pokušavo, ali me san kao i uvijek u to popodnevno doba savladao. Izeš soccer. Posao je važan.
Kad se Oniši uzelene svima smeta. A evo ShuShu je na proslavi St-Patrika. Uzelenili su se i oni i to je ovde smpatično kad je St-Patrik u pitaju, nikome ne smeta. Evo se upravo javila na naš cel. - Svi smo sa Hemije ovdje, plešemo- kaže. Spavati će kod Donje za koju je sinoć otkrila da joj tata ima jezero u brod tu blizu kod nas, možda nekih 200 km samo, a to je ovdje dva sata vožnje kolima a na Balku skoro pola dana. Donja inače ovdje stanuje u jednoj zgradi na tri sparta blizu univerziteta.  Dra je bila bolesna pa je tri dana ležala ovuda po salonu. Pridigla se i otišla večeras na koledž da preda neki rad i bude dva i pol sata na predavanju. Upisala je sevis hrane, a to radi u staračkom domu već 4 godine. Prije toga je jednu kuhala za stanare toga istoga doma i dobila premjštaj jer nije imala dipomu kuhara nego poslastičara za kojega je išla svaki dan godinu i pol na Ropijen jeziku u Kupoli2. Šteta da tada nije upisala za kuhara jer je zavoljela taj posao i 150 klijenata doma se uvijek pohvalno izražavalo o njenoj vještini, naročito za večernju supu. Taj je recept morala čak da oda novoj šefici, ali đaba, ne ide im od ruke jer i supa ima  dušu. Stanari se stalno žale da supa nije kao kad Becky kuha. Tako je svi ovdje zovu. Becky opet kaže da je bolje da ima diplomu za ovaj posao servera pa je upisala ovaj ciklus sa dva ispita nedeljno. Sad će ih dati pa će u aprilu upisati samo jedan, a jedan je već dala jesenas i tako sa šest takvih ispita može dobiti diplomu koledža.  Naravno da ovdje studira na Amerijen jeziku.
Evo je već 22 h pa ću na spavanje. Slušavao sam koješta na Tv, Jap, reaktori u plamenu, gase se, opasnosti. Ljudska ruka uništava prirodu. Prije spavanja ću ipak  malo kupusa sa koljenicom i kuvanim krompirom. Poslije toga dođoh malo sebi. Ne tepaju đaba na Francu djeci i ženi kad kažu, -mon petit chou, mali moj kupušćiću.

Laku noć.
Opet ću Vam doć.

7011-03-18 3:56:40. PM

Evo sa posla. Na Tv našoj serija, to jest repriza serije o ljubavi. Ranjeni Or’o.  Super serija vrlo gledana. Muž Omo je ko kao ostavio Anicu jer nije bila nevina. Taj što joj bijaše prvi  i jedini, joj poslao pismo i ime svoje majke da je on umro od neke bolesti. Izgubi nevinost a đe bi drugo đe majka ili tetka ne paze nego na ljetovanju, gdje glede malo i na sebe. Kada se  Anica razvela od Ome i zatim otišla da radi u kameni grad Ebinje, od Grizvilla daleko 600 km, koji daleko poslije toga doba posta festivalski grad pozorišnih ametera Balka, srela je kolegicu sa fakulteta pa se veoma obradovala da ima nekoga daleko od kuće. Radnja je od prije kada nije bilo puno asvalta, auta, i aviona pa se udaljenost od Grizvila merila dva dana vozom. Kolegica je pozva kući na kafu i predstavi joj svoga muža, a ono onaj prvi i jedini, živ i zdrav i usput truli bogataš. Ona pade u nesvijet i kuku što se poslije svašta iskomplikova. Čak i Omo slučajno? dođe tu da radi kao predsjednik suda gdje Anica bješe sekretarica. Malo se napadala i tu u nesvjest, a poslije onaj njen prvi je rani i iz pištolja a sebe ubi u glavu. Međutim, pilot to jest taj ranjeni Or’o sve poravna uzevši je za ženu. U pravom životu se glumac koji igraše Omu zaljubi u glumicu Anice, ostavi prvu ženu, oženi se sa svojom novom ljubavi  i sada imaju bliznakinje. Isti režiser je poslije snimio još jednu seriju od iste spisateljice ali je nešto promašio. Nije išlo kako kod Orla koja je božastvena serija o tome kako se dvoje mogu naći u životu i da je samo to važno, a da ostali za njih skoro da ne postoje.
Na poslu ostasmo do dva. Peremo pribor za ljepilo pa komentarišem da je prošle sedmice moj imenjak meni dao više od pola zarade. Naime ja zradim na komad 0.03 talira i napravim prosječno 1700 komada na dan. to je 51 a gazda me plati 82 talira. Tako se meni nakupi da zaradim 410 bruto a neto 362 talira nedeljno. Good. To je oko 21.000 godišnje. Imam i godišnjega oko 700 talira za jednu godinu. Evo još dvije nedelje i navrši se godina moga rada a nigdje ne odosmo na odmor. Koji će mi đavo. Kad saberem sve odmore koje sam imao radeći 20 godina u školi ispadne pet godina. Pokušavao sam ovih godina više puta pisati memoare pa imam te zapise negdje snimljene ali nemogu ih naći. Svašta. Evo se i ShuShu javlja da kreće. Dra gleda sada kviz a ja stenjem, spavao bih malo ali hoću da vidim bombarduje li Booming Ibiju jer je međuplanetarni savjet donio odluku-može. Bona predsjedava tim savjetom. Svašta i tu. U ime koga je Bona glasala kad tamo žive tri konsitutivna naroda strogo podjeljena po teritorijama, opštinama i gradovima. NewGrasland je grad podjeljen po pola na Oniški i Aniški i zna se ko i gdje smije hodati, piti ladno pivo, ići u vrtić, na igranku, školu, radnju i WC. U ime koga je sada taj predstavnik glasao. U ime ko ga tamo postavi. DAS.
Otoplilo je danas do 10°C. Šetao sam na pauzama u pola deset i podne samo u majici i kaputiću veličine 3x. Baš visi na meni. Mladić izlazi sa mnom samo na podne. Pričam mu da je taj kaputić lani bio prepun sala. Imao sam 160 kilograma. Uzas. Evo Becky skuvala neki sataraš. Biće fino. Ja na poslu pojedem jabuku prije polaska, a na pauzama obično dva paradajza, krastavac ili papriku i koju krušku ili jabuku. Ogladnio sam pa po dolasku navalio na koljenicu i krompir od jučer. I pečenog kupusa bi ali sasvim malo po krajevima tepsije. Smažem i to.

Evo nađoh pismo mom školskom drugu Caky-u pa vidite jednu subotu u mom životu u Malom mjestu Kichu 100 km pored šest-milionskog Oronta.

Dragi prijtelju Caky,
Evo se kanim pa nakani da ti pišem pisma duga nažalost ne iz naših gradova Balka, nego razglednice sa snijegom koji je noćas u obilnom salasku na naše Nađansko tlo. A neka ga, ja kažem da bog nam šalje rezerve vode u krutom stanju da ne potrošimo sve o'ma. Jučerašnji dan sam pravo Nadski proveo. Išli smo na pijacu ja i Dra, što je prava rijetkost jer ona evo 5 godina brez prestanka za vikende radi. Na jednoj tezgi Slovak kod Wara, ima farmu ovdje i donio sjeme Futoškog kupusa pa mu je kupus boli glava što bi naši rekli. Njih za sve  „boli glava“. Pričam sa njim malo slovački. Do njega moj učenik iz Ropien škole đe sam predavao 2 godine, prodaje novine, sa njim malo sa va po ropsky. Idemo dalje i sa Dra pričam valjda Balk 'jekavski. Kupujemo voće i povrće koje kuda i kod Rapa, zatim jaja, sve to na engleskom. Zovem S-Enada jer je rekao biti na pijaci oko podne. Kaže da je na spratu kod Aniša. Misli na restoran Jelice, moje ućence iz 1974-e kad sam počeo raditi u školi u Grasslandu, komšinice našeg druga Miljana Ožića. Oni kupili od stare Ane pa rade familijarno, Jelicin muž Eljo je iz Enice, a otamo jedva živ uteče,  i njihove dvije zlatne ćerke su tu zaposlene. Popnemo se gore, na spratu je to đe sam ponekad držao tezgu sa mojim slikama dok je zakupbio 10 $ a dan, i sa Enadom i našom bivšom komšinicom starijom ženom Inetom s kojom se Dra uvijek obavezno izljubi, a te žene se vazda ljube, se pričamo Oniški a kad Eljko privuče stolicu noseći kavu, sa njim nastavimo Aniškii.  A koliko jezika za čas izmjenjasmo. Crko nam motor na Kiji Sportage. S-Enad je maher za auta. Izučio u vojski kod Kota. Kaže,- ne popravljaj no baci. Poslije smo išli u jednu veliku radnju kod Chinea. Ima ribe i svašta što neznamo ni kako se jede ni čemu služi. Ni riječi Chinski ne znamo. Sramota. Užasno seljački i neprosvijećeno se osjećamo. Popodne na sajtu nađem polovne Jap motore prodaju u Nadi po 1100 talira samo da ih se otarase jer na Japu auta nesmiju preći 100.000 km. Evo sam cio dan danas za kompjuterima. Za laptop mi kažu -gasi internet jer je pun virusa. Na kućnom kompjuteru sam gledao nedeljom u dva sa humoristom Ojom Iljkom. Provaljuje o Kotu, ali ga ne vrijeđa. Malo poslije na istom gledah vjersku katoličku emisiju, a prije ta dva neku emisiju o ‘našem’ morue. A prije svega togaemisiju o farmama i seljačkim problemima.. Ja to kažem, prvo slušam plodove zemlje, pa paplodove mora ionda 2 plodove gnjeva. Svašta sam iz toga slušanja i gledanja ubacio u moj roman-dnevnik. Pogotovo sa radia, npr  BG koji ima još uvijek dobre dokumentarne emisije. Po mom romanu koliko ima NEOBIČNIH PODATAKA bi se reklo da sam načitan, a ja sam u stvari naslušan. Ma šala me održala. Neću vas gnjaviti više sa romanom, dosta je podataka neka neko drugi nastavi. Sada ću odštampati jedno 20 primjeraka jer evo mi se Kriss neki dan na kafi žali da nemaju posla u tisku. Kažem mu da ide na odmor na Kubu a on veli-skupo. 'T'ela Duška sa Tonćičkom, prijateljicom čiji je tata Aniš iz Rijeke emigrirao kao beby, da protraći 7 dana nedelje određene za riding. Nemaju obaveza na  fakultetu 7 dana nego da čitaju što nisu stigli a oni i bi svi redom na odmor, 330 milona studenata na odmoru. Cjene oma greju gore pa će ostati ipak kući. OK. Za KIA-u treba dati 2 tisuće. Strašo. Ćao i do svidanja. Moram učiti lovinski jer me je stričev sin uzeo na prijatelja na FB.
Bye. ŽT

Caky je napisao dvije drame, tuce pripovijetki a sada mu izlazi roman.  Ima duha mora se priznati. Moram naći i moju pripovjetku koju napisah jedan dan onako iz hipa, odjednom.
Eto vidjeli ste koliko jezika promrmljam subotom u jedno prijepodne na pijaci. Poslije idem na kafu kod Vijetnama i buljim na usku glavnu ulcu koja je po dimenzijama ista ona u Grasslndu, samo 5 metra. Ulicu što me podsjeća na običaje na Balku pa mi se odatle slabo ide. Ima nas nekolko sa Balka raznih nacija koji dođemo subotom i nedeljom »na kafu », a u stvari na druženje. Razne smo fele a slabo ko je oženjen. I Eljo Lovin živi  sam iako je još oženjen, dok mu supruga  sa njihova dva sina u drugoj kući susjednom, za naš Kich zaljepljenom našem gradu.

Na Tv našoj sada o katastrofama nuklearki. Na USSO su 86-e poslali oko 600.000 ljudi da gase reaktor. Svašta. Umrli su mnogi od radijacije. Sada na Japu četiri reaktora nemogu da se olade jer je cunami zatrpao na tenutak cijevi koje usisavaju vodu za hlađenje. Interesantno da tamo niko nije pokušao ništa krasti. Priča jedan naš da je na Japu izgubio novčanik na ulici.Vratio se putem kojim je dolazio i našao ga na trotoaru a pored njega je prošla masa svijeta i nikoga nije uzeo. Kakav je to svijet tamo ? Svijet budućnosti !
ShuShu se javlja sa igranke na univerzitetu. Nismo je vidjeli od jučer. Tako to ide pomalo, dan po dan dok jedan dan ne odseli skroz. Tako je to tata, realnost.

7011-03-19 10:30:11.AM

Neradim danas i sutra. Vikend. Ustao sam kada je dobro svanulo. Surfam po internetu dok mi oba kompjutera signaliziraju da me hakeri mogu opljačkati. Stalno neki šokovi. Otvorim moj bankovni račun. Sve je u redu. Jučer mi Hisoire positif poslao tako neobičan mail da je za mene katastrofa neizbješna i da uskoro gubim i pare i život i napisa, -klikni ovdje da vidiš. Ja klikno i poče kao neki video da se učitava, pa nikad. Sjetim se D-Aamirovih savjeta pa ga zaustavim.On mi je još savjetovao da ne otvaram poruke sa jointom. Tu su virusi i klopke veli. Kako da ne otvaram poruke od prijatelja, moj mentalni izlet van iz kuće. Eto mi R-Us poslao njegoe 4 priče o Sefardima u Graslandu prije Drugog rata i uz rat kada su ih kupili neki vojnici sa noževima o pasu i puškama na gotovs. Što taj ima maštu. Pa nije normalan. Napišem mu da je to genjalno što piše, a on mi odgovori da još malo želi neke stvari podeli sa prijateljima i podsjeti me kada su on i Piki došli na sajam knjiga u NY i nvratili do mene, to jest do kuće moje punice u kojoj smo živjeliu u Bačiju. Zastali su to veče pod prozorom te prizemnice i gledali mene kako pri lampi nešto čitam. Dakle, slike. Slike ostaju u pameti. Mali video strimi ako sam dobro rekao. Kao komadi plavoga neba kada se na Kupoli na Nadi nešto pokvari pa se nebo iskida na plave komade kvadratnog oblika a sve ostalo je crno. Tako se i mi sjećamo nekih detalja našega žvota. Nekad po želji sbi navijem u glavi moga brata Džoa ili Pitera i vidim neki video sa njim. U njegovoj kancelariji, na poslu, Džoa u kafiću sa vjećnim prijateljima, Pitera u vinogradu ili u crvenom đemperu koji sam identičan i ja imao i koje je isplela naša mama. Navijem tako ponekad i slike rata na Balku kojega preživjeh naravno slučajno. Najčešće mi je slika sahrane 4 vojnika odjednom i lica njihovih drugova koji ih nose ili idu kraj njih glavnom ulicom Grasslanda. Sve mi to liči na scenu iz nekog filma. Ponekad mi je slika mladog i otresitog policajca Irrse kako ulazi u sobu za dežuru u policiji gdje sam tri i pol mjeseca bio inspektor u krim slžbi. Vadi pištolj i nešto kaže kao – šta ti Gika… i zanijemi kad ja ispod stola izvadih Tchampijev Magnum za kojega su svi znali da je sa pancirnim meima koji je Čampi, dal’ namjerno il slučajno ostavio na polici ispod površine stola rekavši mi da ide prošetati i da će pištolj biti tu. Dal’ se Irso šalio ili je bilo spremno moje “samoubistvo” sa predumišljajem. Ponekad je to slika sa noćne dežure kada je jedan uvijek zaguljeni policajac donio litru rakije a ja otpio dobar gutljaj i legao na pod gdje su bile veće za noćne dežurce. Bio sam malo bunovan i probuđen Irkovim glasom – šta to radiš. Pogledam a onaj sipa rakiju u veliku vazu sa zemljom. Prosipa tečnost koja košta 40 Talira za litar. Zašto.   -Vidi koliko je popio vrišti onaj. -Šta ću vidjet kad si je prosuo pola, veli mu ovaj. Da li je Irko naišao slčajno ili je imao  smjenu u to gluvo doba kada se ovaj spremao da me uguši jastukom pod isprikom da sam crkao od popijene litre rakije. Ko to zna. Ne vjerujem više nikom ništa.
Eto sada u novinama vijest da su uhapsili Ljimaja, nekog ministra u vladi Osova koji je kidnapovao Senishe i Rome; ljude, žene i djecu, zatim ih mučio i umlaćivao u nekim pečinama. Zašto uvijek i mučenje. Zar im nije dosta bilo što  su ih je pobilo. Šta to ima u ljudima da se naslađuju tuđim mukama. Da li im je to gorivo za nastavak života. Da li imaju i oni te video strimove žrtava i kako uopšte spavaju sa svim tim u mozgu.
Kome sada to vrijedi što je to što se odmah  znalo i govorilo tek sada zvanično potvrdilo poslije 12-ak godina. Možda samo porodicma koje mogu konačno biti u kontaktu sa svojim milima preko ceremonije sahrane. Ima li zaista kontakta među nama i dušama mrtvih. Ponekad mi se učini da je nek prisutan pored mene na poslu i da me gleda ili zeza zakačivši mi kablove slušalica za neki dio mašine. Slušam neku muziku na MP3 koji kupih na tom Boxing danu. Bio se brzo pokvario a oni mi dali drugi bez ikakve naknade. Ponoviću da smo mi potomci slučajno preživjelih ljudi u 150.000 ratova samo na našoj Zemlji. Ko zna, možda je i prije nas bila neka civilizacija koja se sama okinula, uništila da kao ona moderna oružja koja nenadano padnu neprijatelju u ruke.

7011-03-19 17:38:21.



Promjenih ulje u Ojoti kod Baće, kažem mu nešto lupa, veli -nema šta. Poslije, opet lupa. Vratim se a on ga podigne ponovno i vidi neke šarafe ogoljene bez gumica. Kažem da ću ih ja kupiti pa odem da ubacim platu. Tamo bradati Polj svira na harmonici. Dam mu 50 centi i pjevam sa njim neku Taly ariju. Snimim i mali video na 15 secundi sa celfonom. Nemam vremena za pijacu pa pravo u kafanu da odnesem moju prvu knjigu koju mi prošli vikend plati Oka unapred. Parkiram kod Pitera zubara kad on nešto radi u prizemlju. Uđem i dam i njemu jednu. Kažem i tvoj stari je unutra kao su ga htjeli Hamerovi streijeljati itd. U kafani Lix me pita koje boje želim tastaturu za laptop. Zovem ShuShu a ona kaže -bijelu. Uđe Irso, čestita mi knjigu, kaže rekao mu Oka. Oni se često viđaju i dam mu je da mu da neki dan. Taman što on ode zove Oka. Nesviđa mu se to. Dođe. Dade mi 20 # za novi primjerak. Poslije pri samom odlasku reče da ima neke laptop sa Ropijen tastaturom. Kažem mu da mi ga proda. Ok, reče za jednu tvoju knjigu. Dam mu nazad 20 # a za knjigu će me nazvati i donijeti tu novotariju što preplavi svijet.  Poslije kafane, radnje u kojoj nekupih paradajza jer je 6 # kilo, sipanja goriva po 1,14 jer imam popust od 0.05 #/l i kupovine tih šarafa za stabilizatore, oba za 17 #, dođoh kući iza 16 h.
Nažalost počelo je opet. Bombardovanje. Ovaj put  Ibije, pustinjske zemlje na Afru bogate tecnim gorivom i velike million i po kvadratnih kilometra. Bombardovanje u ima naroda. Bombardovanje u ime bombi sa kojima neznaju kuda bi ih deli. Kako su spremni da sa praznim objasne šta je šuplje i sa nekim pogledima koji bi trebali biti kao umri muški čvrsti a koji bježe u stranu. Nikakve logike. Gluma. Kaže Barton, najveći glumac epohe sedamdesetih, da mu je najteže bilo glumiti lik nekoga glumca. Tada je upravo glumio lik Kota na onoj najvećoj bitci kod nas kada je Koto ostavio na milost i nemilost 4000 ranjenika, mada se to u filmu ne spominje, u proboju okruženja od 100.000 sitih i uhranjenih neprijateljskih vojnika.  Kotovi bijahu praznih crijeva i suhi ko grane.
Šta sada kad avioni moje domovine Nade bombarju Ibiju. Velike su pare u pitanju Ne osjecam se ugodno. Ne osjecam se nikako. Muka mi je. Adafi, šef Ibije je upozorio sviju da ako oni polude da će i on. Može svašta biti, mada Veliki znaju šta on ima i šta može. Kuku lele. Pad civilizacije. Otimačina  je opet na vidiku. Za ovih mojih 62 i pol godine života svega bi na svijetu. Šta je slijedeće. Na Japu se bore sa nuklearnom stihijom a ovamo rat u ime naroda koga bombarduju. Ja za smirenje gledao tenis. Opet onaj Senish Jole pobjedi Suissa i zauze mu drugo mjesto na gala listi tenisača. Na socceru, Onaldo u Realu prav k’o strela i igra k’o baletan. Pobjediše Atletico iz istoga grada Adrida sa dva prema nula. I niko se u publici ne tuče i sve mirno ode van stadiona. Kad će tako i sa politikom. Parlament, izbori, obećanja pa mirno kući. Slažem se da je Adafi krut i da neda slobodu sexa, plesa, alkohola i zabave za sviju. Ljudi se žene da bi imali djecu i prodavali ćerke. Ko ima više žena ima i više  kćeri. Prodaju ih poslije k’o stoku. Zamislim da ja prodajem moju ShuShu ili AvaShu. Svašta. Nedaju ženama  u Ibiji ni u moru da se okupaju. Takav običaj. Krut narod, krute vođe. Takav je i kraj gdje žive. Pustinja. Život ih učio i naučio. Cijene ženu i znaju da je to trezor, ali je tako i čuvaju. Pod ključ. Šta je tu dobro a šta ne, neznam. Moram nešto da kažem. Ne mogu samo šutiti i kao, netiče me se. Evo saznamo da su nam umrli dva prijatelja. Vera i Mario. Užas. Mario od raka grla, a Vera od žuči.  Oj Živote !. Nastavljš li se?. Da, uvijek, ti samo grabiš. Napred kao Titanik.

20/3/7011 8:54:53

Taj san dug ko zna koliko vremena, taj konačno ostvaren san čovjeka da leti  se pretvorio u BOMBARDOVANJE. Gledam na Tv ono isto što smo gledali prije 12 godina na Sany. Svi Tv studiji su se pretvorili u jedan, centralnog komiteta BOOMa. Svi ministri onih koji bombarduju govore isti text. Pomračiće nam um. Um nam je pomračen. Popiše nam mozak sa tim istim textom da spašavaju narod koji bombarduju. Osjećam se nemoćno, preplašen iako radim kao gastarbajter u fabrci bogu iza nogu sa šest zaposlenih sa Balka i sedmim, sekretaricom odavde. Strah me jer me se tiče kao čovjeka šta rade od mene. Između sigurnosti i slobode ja biram slobodu bar da pišem, a nisam više mlad da počinjem ispočetka. Treba da čuvam državljanstvo i starosnu penziju, onu poslje 65 godina dakle za tačno 122 sedmice. To isto rade i od ostalih. Od svih nas. Prave robove koji moraju da ćute. Društveno jednoumlje je opasno za ljude. Omladina ovdje i nezna gdje je Afro, ogromna planeta sa trdesetak država koji su jednoglasni protiv bombardovanja Ibije, ali se to ovdje i ne čuje. Kuda ide naše društvo na Nadi. Šuti, kažem sam sebi. Šuti da ne stradš. CK ne oprašta. Kao i onaj na USSO prije samo sto godina. Poslije kriza kapitalizma obično dolazi osveta u obliku fašizma, represivna tolerancuja pendrečenja, paljenja knjiga, uniformisanja i vođenja masa na klanje.
Cjenite čovjeka po djelima i liku njegovih neprijatelja kaže jedan pametan čovjek, Jozef Conrad. Pa Koto je onda bio baš pozitivna ličnost jer su mu neprijatelji bili Fety; ćelavi Muso i Avegly, pa onda čitava duga lista njihovih fašista. Dakle ko je sad taj Adafi. Napravio je najveće napajanje pustinja. Osmo svijetsko čudo, ali slabo reklamirano od svijeta. O tome sam čitao detaljnije prije 30 godina samo u Dječijem Zabavniku, dakle novinama za djecu,. Misim da će to ovi zbog ljubomore  bombama i porušiti. Da se zametne svaki trag napretka Ibije. Zaboravljaju da ih Ibija može spasiti od radijacije kod njih. Šta ako se moraju selitisa sa DASa kao sa Zemlje 3333-e. Ima država koje nemaju klasičnog diktatora pa se tu treba mjenjati sistem a ne ljude na vlasti koji se i tako počesto mjenjaju. Na DASu predsjednik može ostati 4 ili maximlno 8 godina a politika im ostaje uvijek ista. Exploatacija sviju. Da li je progres odlazak Adafija. Jest, kažem i ja, ali zavisi ko će doći. Marionetska vlast, jer tamo nema politički organizovanoh naroda da organizuje neke poštene izbore.
Nego  da se vratim mom životu. Dakle preselili smo se 7001- e. Ovdje smo bili prijatno iznenađeni za 10 °C toplijom klimom, čempresima, vinom od ovdašnjeg grožđa, jezerima na svakom koraku i brojem zemljaka sa Balka. Naprosto, svuda ih ima. Zamislite, ima i 10 kafana koje drže Seniši. Za ostale ne znam jer su crkve strogo podijelile nas sa Balka na tri grupacije, skoro disjunktne, pa neznamo šta ko ima i radi sem u našoj nacionalno-religijskoj grupi. Bijasmo 4 mjeseca na odmoru, juli, avgust septembar i oktobar. Krstarili smo našim autom pomalo po okolini i gradu. Zadužismo se preko 4000 talira na moju biznis BDC karticu sa 4 % kamatom koju su mi dali za posao sa magnetnim ulošcima sa JAPa. Niko od nas troje nije radio. ShuShu se upisala u šesti razred katoliče škole jer druga na Ropijen jeziku nije ovdje postojala. Tamo, poslije godinu dana ustanovim da ide i ćerka moga đaka iz Bačija, Makija. Sreli smo se na roditeljskom sastanku. Družili smo se poslije desetak godina kad on odliuči da se varati nazad na Balk. Taj šarmantni izazov. Tamo ste neko. On ima tamo kuću koju napusti jer nije htio da puca za Mrkog. Poslije 18 godina i dvije curice sa ženom Nađankom, koja je bila na Balku 5 godina i tamo se upoznala i udala za njega kao 20 godišnja djevojka. Ni on nije imao više od nje. Naime, ama njena imala Čoma, momka ili prijatelja iz Bačija koji je ovdje bio tridesetak godina pa se vratio tamo sa njom i njenom malom ćerkom u romantično sel Bači.  Poslije opet svi oamo, itd. Kad smo mi došli u Kich kupili smo na vizu tri karte za bazene sa toboganima, vještačkim valovima, pješčanim terenima za odbojku, roštiljima, mini golfom, čamcima na pedale i sunčali se bezbrižno to ljeto 2001-e na Bingeman parku uz rijeku Grand River ili kako ga ja, da bih se osjećao malo više strancem, zovem Rio Grande. Plitka ali jaka krivudava rijeka širine 60-ak metara. Ima uskih po 100 godina starih mostova pa djeluje veoma pitoreskno. Odoh u kafanu. Evo vijesti. Zaustavljen Adafi u napadu. Sa 25 brodova i 111 raketa je pogodilo njegove ciljeve kaže neki ‘naš’ general. Kažem naš jer nije njihov. A koga ja imam za generala. Nemam nikoga. Moji generali su poumirali. Ovi ovdje mi djeluju kao neki dečki. Nova djeca sa novim i sve opasnijim igračkama. A ko me šiša. Idi na kafu, uzmi novi laptop i piši pisma bez adrese, papane moj. Tvoje je prošlo. Sreća da mi je još ShuShu sa nama. Kaže -danas idemo u Bejzi. To je radnja sa najeftinijom hranom. Neko se sjetio i otkupljuje od farmera direktno pa su cijne kao i na pijaci, sem možda ljeti. Ja se kao bunim, kažem da ona plati ceh, a na kraju, ja uvijek platim. Kupi nekakvih kesica i kutija i sprema sebi hranu, pakuje i nosi na univerzitet. Ipak najčešće jede po MC; Do. Mo, Fo ili kako se već zovu ti mali restoranćići sa brzom i skupom hranom. Jedan hamburger bude i po 7 talira. Užas. Evo za zadnjih 15 dana je potrošila 300 Talira. Prosječno 20 na dan. Godišnje 7.000 talira njoj za đeparac. A joj. Kuku. Lele. Đaba ti je kukati Gilea, kako me neki tamo sa Balka zovu. Nadamo se da će ShuShu dobiti posao na ferju. Bilo bi nam svima bolje, da radimo, žvaćemo hranu iz Bejzija i ćutimo. Niko nikud na odmor ili na vjenčanje moje Ave ili Manje, sina moga pokojnog brata, Piterovog sina ili da u Grizvillu posjeti oca od Dra koji evo ima 85 godina.
Dakle u oktobru 7001-e, primiše me na intervju u PDRG, srednju katoličku školu na Ropijen jeziku. Tamo mi postavljaše pitanja strogo sa spiska, nijedno u vezi religije ili nacije ili intime. Ljepo nestvarno. Na sve se misli. Dobro je zbog kulova (marka kerova), pasa koji sve grizu kao ona kolegica što me poslije 20 mjeseci da bi opravdala moj odlazak upita - jeste li vi katolik. Htio sam joj reći svašta ali sumorno rekoh-nisam. Bio sam slomljen tim pitanjem. Zar je sve do tada na Nadi to bio samo privid.
Primiše me od 30-og Octobra te 7001-e da radim u sedmim i osmim razredima d po etnaestak učenika i da sa 4 učenika u 13-om razredu radim Kontabilite, po naški, računovodstvo. Svašta. Ja se bunio ali neče direktorica ni da čuje. Kaže- ti si profesor i možeš spremiti čas. Ja spremao subotom i nedeljom,  nekakva aktiva i pasiva, saberi i oduzmi, učio ko govedo ali ne ide. Sreća slijedeće nedelje  mi 2 đaka odoše sa kursa a i ona ostala 2, brzo iza toga zmiznuše na neki drugi kurs. Dadoše mi u zamjenu za njih neku grupu jedanaestog, opštu matematiku, da bih imao normu, to jest punu platu. U februaru nastavim sa njima jedanesti i dobijem dvanaesti i trinaesti razred,  kaklkulus i algebru.  Bilo je lijepo. Pametna djeca. Na opštoj sam imao samo dio neke grupe.
20/3/7011 17:38:57

One najbistrije a ostale je držala jedna žena za koju direktorica reče da je odličan profesor samo ne zna matematiku. Svašta. Na kalkulusu sam imao dva dečka i dvije curice. Jedna od njih na koledžu u Vinzoru nije ni polagala ispit. Prof joj rekao da sve potrebno naučila sa mnom. Na algebri sam imao dvije grupe, dvanesti i trinesti, oko 12 đaka. Bilo je interesantno i njima i meni. Domar Žil mi napravio neku letvu pa sam crtao prave do besvjesti. Sljedeće godine imadoh 10-i teorijski, zatim jedan deseti sa lošim đacima teorijski također i sa njima deseti primjenjene matematike. Periodi po 75 minuta svaki su bili spojeni bez odmora. Cesto sam ostajao bez daha na klima uređaju i oćoravio od neon osvetljenja. Djeca su bila tako blijeda u licu kao bez kisika. Ja bih otškrinuo malo neki mali prozor pri dnu uskoga stakla na ćošku učionice koji ne propušta dovoljno svijetlosti pa neoni gore po cio dan, a domar Žil bi ubuđen doletio i rekao da ne otvaram da je sa kiseonikom sve u redu, kompjuter to reguliše i td. Ja mu kažem da je možda u nekoj od cijevi crknuti miš i da prave škole kao bunker što je u interesu samo Hydro kompanije.. Užas. Ogadilo mi posao. Poslije ručka i jedne pauze od 75 minuta sam imao kalkulus u 12-om i 13-om sa 18 đaka zajedno. Odlična grupa. Radilo se mnogo i sa naučnim digitronima na kojima se može izračunati i nacrtati određeni integral i svašta još. Evo jedan primjer generalnog ispita. Naravno da ga možete preskočiti.

École secondaire Père–René-de-Galinée

Examen – juin 7002


Date : le 20 juin, 7002

Code : MCAOAP
Nombre de pages : 4
Nom de l’enseignant : William Alech
Heure 12:00
La Durée 3h






Total de points :

Directives

1. Utilise du papier à feuilles lignées pour répondre à tes questions. Fais bien attention à la clarté, à la présentation et à l’exactitude des réponses. Présente toutes les opérations effectuées.


2. Gère ton temps adéquatement pour chaque question.
3. La calculatrice est permise.
4. Toutes questions doivent être répondues.

Bonne chance !!!





Partie A; La dérivée :
        (points)


1.) Dériver f(x) = 4x³ - 3x ² + 4x + 6  à partir de la définition.                    (2)

2.) Trouver l’équation puis tracer les courbes et les tangentes;
       a.) de la tangente à la courbe x² + y² =25 en x = 4.                                                            (3)
       b.) des deux tangentes à la courbe représentative de f(x) = x² - 1 qui passent par le point
       T( 1,-4)..                                                                                                      (4)

3.) Trouver la première dérivée des fonctions suivantes en x = 1;

       a.) y= (1-4x²)(2 + 3x)³ = ,         b.) y = (x + 1)² x + 1,


c.)      3 –2 x + x²     ,            d.)  y² = ( 1 - x²)²           e.) tan                           (5) 3x - 7


4.) Déterminer les asymptotes des fonctions suivantes puis tracer la courbe représentative
      de la fonction dans chaque cas.                
                      3
    a.) f (x) =  --------------
                  x²  -   16
         
               3 x³ -6x² +9
b.) y =    -------------
                x² - 3x                  (8)



5.) Analyser et esquisser la fonction,

y = 2x³  - 15x² +25x

( domaine, image, extrêmes, points d’inflexion, zéros, croissance, graphique, signe).
                    (6)
6.) Une société immobilière possède 250 appartements qu’elle peut louer chacun à 460 $ par mois. Chaque augmentation de loyer mensuel de 5$ entraîne deux vacances d’appartement qui ne peuvent être comblées. Calculer le loyer mensuel qui maximise le revenu total. Calculer le revenu maximum.
                   (3)


7.) Trouver le nombre qui dépasse le plus possible son carré.                   (2)



8.) La position en mètre ¸à l’instant t en secondes d’une particule égale
     s(t) = 2t² - 15t +36t +5. Calculer quand elle décélère.                    (4)



Partie B : Intégral :



9.) Une voiture circulant sur une route rectiligne et plane à une vitesse initiale de 108 km/h  freine progressivement jusqu’à l’arrêt complet. L’accélération mesurée à partir du début du freinage égale a(t) = 0,8 m/s² avec t > 0. Calculer la distance parcourue jusqu’à l’arrêt.                                                        (3)



10.) Trouve les intégrales  a.)   tgx dx ,  b.) (2x +3)dx  ,  c.)  ( 3x² - 6x +2)dx   ,
                                   x² + 3x –4                 x +2
       
d.) x ² ( x³ -8)dx =  , e.)  ( 5x4 + 4x3 + 3x2 + 2x + 1)dx       f.)  sin5x cos dx          
                                         ( x5 + x4 + x3 + x2 + x + 6)³               
                  (6)


11.) Esquisser  et calculer l’aire;
a.) sous la courbe de  y = ( x + 1) ( x – 2)² entre les racines de la fonction.
b.) entre des fonctions y = x ² et  y = -x² + 8.
c.) entre y ²= x et son inverse.
d.) sous y = sinx sur l’intervalle 0 < x < 2.
e.) Sous y = cos x sinx sur l’intervalle 0 < x < .
f.) Sous y = lnx du 0 à 1.
g.) Sous y = 1/x   sur l’intervalle  1< x <e                  (10)


12 Résous l’équation différentielle que y = 8 lorsque x = 6. Qu’elle courbe présente-t-elle la fonction primitive?

                       dy  - x
                       dx     y         (4)
                                                                                                                 (2)





                                               vidite kako sam konstruisao  integral
 Ma imao sam nekada i Mat Ked i znao naći svakakvih znakova u njemu a odjednom ga nema pa da se ne gnjavim.


Vidite ovaj generalni ispit koji đaci imaju svaki semestar. Oni uzmu 4 predmeta u jednom i 4 u drugom polugodištu ili semestru. Sa 30 takvih položenih predmeta idu na studije. Naša Šušu nikad nije izabrala fiziku i samo u 9-om je imala Sajens, a to vam je u jednom polugodištu biologija, hemija i fizika zajedno. Imala na prvoj godini univerziteta dvije fizike i to na Amerijen jeziku, a cijelo šklovanje je provela na Ropijen. Ipak ih je uspjela položti. Ja bio uzeo 8 knjga na ropijenu iz fizike od kolege Žaka. Uf, ništa nisam mogao pomoći. Znao sam ustati u 2 noću i do ujutro prepisivati urađene zadatke. Bili su mi jasni ali one neurađene sam slabo odgonetao. Uzas. Ostarilo se. Kažem Šušu nađi grupu studenata i radi sa njima. Poslušala me je i prošla, fala bogu. Položila je do sada 12 ispita. Zadnji miterm iz analitičke hemije sa 100 %. Dam joj sinoć 10 # uživo zatim joj prebacim na račun još 100 talira. Ma odmah jučer u univerzitetskoj biblioteci za 9 sati rada je napisala 18 strana iz Biohemije. To Šušu naš. Probaj ti biti nešto boljeod nas.
Jole pobjedio u tenisu neki turnir najboljih tenisača Galaxije. Bilo je 4:6, 6:3 i 6:2 za našega Joleta sa Balka iz države Sany, rodila ga majka.
Dakle ja se patio u toj školi 20 mjseci i zaradio 100.000 bruto, a neto preko 70.ooo talira. Kad to uporedim sa 15.000 talira za 4 godine rada u K2 kao suplay prof iz mat u školi za odrasle da se nasmiješ.

7011-03-23

Snijeg, snijeg, snijeg. Zapadalo kao nikad. Morao sam ja voziti NeškuŽ na posao iako ona ima slobodno auto ujutro i vozila me dva dana ove nedelje, al’ se boji klizanja auta po snijegu. A jest ljepo kad te drugi voza.  I po drugu smo Nešku išli jer njeno auto ne može po ovom vremenu uz malo brdašce blizu posla. Naša Kia Sportage ima 4x4 pogon kad to želimo i visoka je prilično i sa malo većim točkovima pa ide kao koza. Nema problema. Na poslu mi Lavica menadžerka kupila knjigu. Cjena je ista za sviju, dvadeset talira. Odmah je imala komentare šta nevalja na koricama, na prvoj strani, drugoj i srećom nije išla dalje. Ona je diplomirala ekonomiju sa svim desetkama sem jedenog predmeta i to studije od 4 godine uspjela završiti samo za tri. Iz Enice je pobjegla preko divljeg Buso i to zadnja kad je ispratila svu familiju. “Oj Enico mrzim svaki kamen tvoj”, pjeva autor Dr Nell u baladi o zatvoreniku na 12 godina koji je ubio jarana Hakiju jer mu je spavao sa ženom , tačnije text ide ovako; “Krečo Hakija presudila mu čakija, nerazumiješ ti to druže sudija”. Čakija je perorez koji seljaci uvijek nose sa sobom. Taj autor koji sebe naziva Dr Nell se naprasno iselio iz Tradera kao i mnogi Senishi. Kaže šta sam mogao, ostati da budem ubijen, popeti se na brdo da ih rokam ili pobjeći. Izabrao sam to treće. Pravio je Tv seriju, muziku za Kustine filmove i ostao vječno mlad.  Ima i obdanište sa njegovim imenom na Kustinom drvogadu. Caky mi pisao da je dobio moju knjigu i DVD sa 26.000 fotsa našega grada Kicha koje sam snimao 2 godine, od prvog maja 2006-e do prvog maja 2008-e. Kaže da ga impresionira širina grada. Vidio je mnoge crkve, a džamiju nisam slikao jer je u Wateru, gradu zaljepljenom za Kich, tako da zajedno imaju 300.000 stanovnika, Kich 200 a Water 100 hiljada. Ma selo bre bolan za Oronto od 6 miliona stanovnika koje je samo 100 km daleko od nas. Tamo ne bih da živim. Nikad izaći iz grada, vidjeti zelena polja ili šume. Ujas.
Mislim se eto uzeti nešo i pisati iz dnevnika kojega pisah na Balku, a đe je. Aha. Maskrao sam ga negdje u neke korice kao pletiva sa vunom i tako iznio sa Balka. Pa i jest vuna bila tamo te tri godine rata. Ipak sam legao jer me bole leđa od posla ali ne kičma nego pleća. Čitam Urinu Knjigu Bezdan, odlična je. Ura je Cakijeva žena i napisala i izdala već preko 30 knjiga.
Došla ShuShu sa prijateljicom. Nema nastave na univerzitetu zbog snijega pa ćee  obspavati ovdje. Prije toga kad je zvala pitam je tada kad će dovesti muškarca na spavanje, a ona kaže – ne brini. Došle su prteći snjeg na ulazu u parking. Uspjele su proći Oyotom tek iz trećeg puta. Beky zapala. Bila je uzbuđena jer je na Balk u posjetu Sany došao Utin, premijer Usso. Nudi se svašta. Bojim se jer Hany je eć član Booma, vojne alijanse 25 članica, najmočnije vojne sile galaxije. Sada ako Sany ne uđe u taj savez i postane bliska sa Ussijom, moguće je ponovno krvoproliće ljudi sa stim prezimenima, imenima, razumljivim jezikom 99 % ako već ne žele da je to baš cilelih 100% i ko zna kojim zajedničkim precima na Balku. Evo danas 12 godina od bombardovanja Sany od Booma, kada je u tom savezu bilo ‘’samo’’ 19 zemalja. Iako je to bilo bez podrške savjeta bezbjednosti nikom ništa. Procjene štete nema ali se penje na 100 miliardi talira. Sany je dužna sada oko 40 pa zajedno 140 miliardi talira. Druga je po izvozu pameti, to jest obrazovanih mladih ljudi ali država nema ništa od toga. Otišlo je iz nje preko 13.000 ljekara. Zna se da državu svaki takav košta oko 500.000 talira. Dakle, pozajmim ti pare da se izgradiš, zatim te porušim i nanesem 10 puta veću štetu nego je tvoj dug, zatim ti pozajmim pare da to popraviš. Još ti otkupim budzašto firme i još koješta pa i zemlju, šume a usput ti odvedem stručnjake koje si tim parama iškolovao. Sad nemaš ništa a pare vraćaj. Tako radi West sa; Balkom, I-Rakom, Af-Stanom, a sada i Ibijom. Tamo je rat. Prikazuju na Tv kako se bombarduje itd. Danas na pauzi peremo ruke i nabrajamo ko je sve bio ratni neprijatelj Sany. Mnogo ih je brate. Sjetim se da ni drugi bolje prošli. Eto Hammer, Sav svijet se dva puta prtiv njih digao i rušio. Pa i ostali. Nema  naroda koji nije napadan, desetkovan, vođen u ratove od drugih naroda i za druge, tuđe kraljeve i kojekakve vođe. Ljudska sudbina. Rat. Evo puštaju na Tv druga Kota na Osovu 75-e. Priča li priča šta smo postigli i o Ibiji gdje Balk ima puno poslova i td. Na putu hiljade ljudi ga čeka a on u otvorenom Erđi, maše narodu svih 30 km od Ipljana do Rištine. Pjeva sa horom, gleda folklor pa na fakultet gdje dobija počasni doktorat.  Riština od kasabe postaje grad metropola, sa 30.000 studenata i višejezičnom nastavom. - Kapitalizam nemože da riješi nacionalna pitanja zbog svog exploatatorskog karaktera, kaže Koto. Ja to ne vidim ovdje na Nadi kad ima posla. Kad nema, svak se svuda zatvara u naci-torove i u socijalizmu i kapitalizmu. Eto i ja radim kod Seniša imenjaka. I svi smo tamo Seniši, nas sedam i  jedna Nađanka sekretarica Ikol.

7011-03-23 9:18:41.

Evo sam šetao, snijeg. Photographisao sam malo. Ma prvi proljetni snijeg.

To vam je Nada
Amo i u Aprilu snijeg pada.

Sreo sam u Kineza na našoj plazi Courtland Ilenka mehaničara zajedno sa Avom njegovim drugom također prognanim iz Oražda dok sam kupovao loto. Oni su također Seniši. Iznenadili se koliko sam smršao. Pričamo malo, a Ilenko provocira kao i uvijek o sexu. Naiđe i komšija Osovar, rukujemo se, kažem mu da požuri da kupi loto. Ovde smo svi na sviju osuđeni. Vratih i u Talize, radnju sa polovnom gardarobom i svašta ostalo. Danas je zelena etiketa 50% off, to jest 50% popusta. Slika sa metalnim okvirom na šarafćiće koju sam mislio da kupim je sa žutom pa ću pričekati. Košta 7.99 #. Oću da okrenem pozadinu i naljepim sliku Bačija 45x 30 cm za uspomenu našoj Arki. Kaže da je sada dobro. Nema više tumora ni infekcije. Išao bih spavati. Najbolje. Sutra ili za vikend ću potražiti dnevnik sa Balka u ratu i miru pa da dopišem šta nisam pisao u prvoj knjizi.
Eto opet samo da ugasim laptop a pogledam šta Cakijev sin napisa u novinama ; “U Graslandu čovjeku lako padaju na pamet one Udićeve riječi o Ilanu Ilišiću kad kaže da je on prezirao sadašnjost grada Vnika skoro onoliko koliko je volio njegovu prošlost. No sadašnjost se ipak da voljeti, neko bi možda dodao - onako kako se da voljeti autistično dijete. Međutim, o ljubavi se ne raspravlja. Svaki pravi Gasslaničanin ima u svom gradu "neke riječi, stvari, lica, mjesta koji za njega imaju ukus teške povjerljive svetosti". A da nastavim ombroviczevski - nekom bi se moglo učiniti "kako su nevažne, a ponekad čak i bijedne i dostojne prezira stvari kojima oni odaju poštu - ali svetost se ne mjeri veličinom božanstva, nego žestinom duše, koja svetkuje - bilo šta. Ne možeš se boriti s onim što duša izabere".
Tako je meni bilo u Bačju. Sa njihovim svetinjama se nisam mogao nositi. Dobro sam izdržao 10 i po godina. I pobjegao. Uyas.

7011-03-24 20:57:10.

Eto prvi u životu put sam suđen i osuđen. Na sudu naše Nade kupole 1 u gradu Kichu: “Gillty”, reče sijedi sudija. Ma skoro sam slabo razumio sve. Samo sam klimao glavom i povremeno potiho iz mene vikao “yes”. Naime, ShuShu prošla kroz crveno sa 84 km na sat. Pošto su auta na moje ime ja sam morao platiti 325# ili ići na sud da nešto kažem. Prvo nas petnestak jedno po jedno prozivaše kod prosekutora. On mi predloži umanjenje na 190 # ako kod sudije izjavim da sam kriv. Tako i uradim i sudac mi odreza 160 # koje oma platih. Jupy! Usput poslikam grnčariju koju su koristili zatvorenici i stare slike suda. Star je samo sto godina. Kući, zaspem. Još u sudu me grba boljela pa sam malo odspavao na stolici. Oko 17 h premjestim se sa kauča u spavaću i probudih se iza 19 h. neznam šta je ali ja crkavam. Možda posao, godine. Prošao voz. Dakle bespotrebno 160 # plus 30 kazna Šušu za parking plus 30.75 zbog 3 sata što sam morao ranije izaći sa posla. Usput sunčan dan, photographisao sam malo krišom iz auta. Snijeg se bijeli ali do nedelje će se otpiti, vjerovatno zadnji je ove godine. I vrijeme je. Odoh spavati. Sutra plata, 362 # nedeljno.

7011-03-25 20:44:51.

Ustao sam konačno iz kreveta. Noćas sam bio ustao u ponoć i buljio u Tv do 3 tako da sam se danas popodne jedva dovukao sa posla. Sreća da nas je Neška vozila. Provjerio sam loto od srijede na našoj plazi gdje me ona redovno ostavlja jer joj je komplikovano izaći od nas na ljevo na Court Aveny sa 4 veoma brze trake. Imao sam  na 6/49 dva pogotka plus dopunski i dobio 5 talira.  Odmah ih dadoh za večeas na Maxi, plus jedan talir za dopunski i kupim mlijeko. Ono je pakovano u tri kese koje zajedno imaju  4 litre te još nezamjenljive tekućine. Samo mi nije jasno u kojoj je malo više od ostale dvije jer kad podjelite 4 sa 3 nemeože se dobiti konačan broj. Stavim odmah jednu da ukiselim, jer kiselog jedan litar košta 3.5 #, a ovako za samo 1.25 jer 4 litra kod Kineza košta 5 talira. Ima i 4 litra po 4 talira, nekad i tri i pol. Na poslu napišem na mojoj knizi Balk posvetu gazdi imenjaku i dam je Nikol da mu da kad dođe. Ona veli da će da da Lavici menadžerki pa će ona njemu predati. Mislio sam se šta napisati. Prvi put radim u kapitalizmu u jednoj fabrici pa ne znam kakav je ovdje odnos radnika prema gazdi. Ono u školi i u opštini i nisam primjetio neku razliku, a ovdje naprosto ne znam. On nekad navrati, pozdravi se sa nama, našali, čak se i rukuje ponekad sa mnom iako su mi ruke poprilično prljave.
Na podnevnoj pauzi na suncu Mladić i ja samo u đemperima šetamo Lili, malo i ljuto bjelo pseto od starije Lavice, -Panji inšpektorke kako je ja zovem i koja od dva sina ima već 7 unuka. Naleti nekada kao oluja da pregleda naše komade i također je poprilično ljuta osoba kao i njen pas. Jučer na pauzi pred svima primjetim da psi dobiju sličnu narav od gazde. Ismijemo se na to do suza. Lili je skotna pa planiram jedno malo povesti nama. Bez psa je život pseći, često velim otkako je naš pas Mousse crkao prije 3 godine. Eto Baba Dragica umrla na Balku također prije tri godine. Moja mati na Austu prije dvije i pol. Kako li to Šušu shvata. Mi nekako, obično. Brat me zvao da dođem na sahranu, a ja mrtav umoran kažem mu da imam srčanih tegoba i 29 sati leta u jednom smijeru mi ne bi nimalo prijalo zdravlju.
Osušila se moja mati k’o grana. Bila je neko vrijeme dobro a onda je stavili u dom. Poslao sam dva puta po 1000 # za troškove a onda je vlada Austa dala pare za njen boravak i lječenje u domu. Laknulo nam jer jedan dan regularno košta 300 # sa svim potrebštinama i ljekarskom njegom. Ko bi to izdržao. Hvala Austu i njegovom guvernemantu. Nadam se da će neko imati para da plati i za mene.

7011-03-26 7:23:40.

Naspavao sam se. ShuShu sinoć dođe malo iza ponoći. Imali su zabavu za volontere nekoga projekta gdje i ona zdušno uze ućešća. Omladina sve hoće i može samo je treba organizovati. Nije ni čudo što je Koto kod nas lako organizovao omladinu za rat a poslije za radne akcije. Oni rade dan i noć sa osmjehom i uživancijom. Čak i ubijaju. Dakle sa omladinom možete raditi šta ‘oćete. Više puta je to u istoriji potvrđeno.  Šta će sa ovom današnjom. Na Nadi omladina uglavnom uči, studira i čeka novi rat. Evo na Afru su non-stop ratovi. Sada sem nekih, Udana, Ritreje i Ibija, sutra možda i Irija jer već ima terora i nemira i tamo i u Ordanu i Emenu, Zlatna Obala, itd. Omladina je starim mudonjama krpa za brisanje svega. Naravno sem njihove djece za koje imaju druge planove, rukovodeće. Kao Mafija. Drugoj djeci droga i prostitucija a njihovima sve najbolje. Zar nije najslavniji film o Mafji nazvan Goodfather. Dobri otac. Eto nam naš dobri guvenmant na Nadi zglajzao. Taman se slizao sa DAS-om, Grandom i Francom da poduže ratuju. Doduše kao i Balku prije 12 godina, samo iz daleka šalju Adafiju pozdrave sa teledirigovanim raketama i pješadija im neće vjerovatno ići. Sada naša vlada na Nadi ode a vi Nađani gledajte kako će te izaći iz toga. Osta Nadi slika ratoborne Planete što nije bio slučaj prije bombardovanja Balka. Izvlačila se od zvaničnog učešća pa slala krišom samo instruktore u, Nistan, Rak i ko zna gdje prije toga. Evo na vijestima Adafi gubi jedan grad na istoku a na zapadu, BOOM ga gađa i u glavni njegov grad Ripoli.
Meni crkavaju kompjuterske veze. Za kućni, crkao ekran. Jedan laptop na kojem pišem radi samo u sefty modu a mali koji mi Oka dade za jedan primjerak moje knjige Balk radi dobro ali nemože skype. Ipak na njemu slušam Tv Greezville. Za spas planeta u 20 i 30 se večeras po lokalnim vremenima gase svjetla po svuda. Nada je tako lani uštedjela 12 % energije. Radijacija u morima oko Japa veća 1500 puta od normalne. Tri ili četiri od šest reaktora su i dalje nepredvidiva. Tu je tek užas. Danas ću na pijacu. Moram kupiti koljenicu. Ona je najsigurnija za grah i kupus. Jedna libra ili funta, koja ima 454 grama, košta 1,29 # dok meso ide i do 50 talira za kilogram. Teleće prijesne vješalice u Ersu koštaju toliko. Svašta.  Treba ih čuvati u blindiranim vitrinama.
Išao sam vidjeti da li mi je stigla penzija. Neima. Imam starosnu od preko 60 godina i primam iz K2, 12 # i iz K1, 68 # pa ukupno 80 talira. Može biti Dra za preko 200 cigareta. Duhan i papirne tube sa ugrađenim filterom kupujem u Ostko, jednoj ogromnoj radnji sa svim i svačim a za ulaz u nju plaćao 50 talira godišnje. Tamo je dobro otići i guštati od jela svašta ponešto što neke žene u rukavicama i nekim kesama na glavi peku na raznim malim mašinama i nutkaju u papirnim posudicama sa plastičnim mini viljuškama ili kašikama, a korpa za otpad je odmah uz njih. Prosto kad sve to pomalo probate možete smatrati da ste uspješno doručkovali ili marenadali potpuno besplatno. Sad mi pade naum da se možete i vrtiti u krug pa po više puta mezuckati. Ta moja joj penzija znači taman njoj pokrije pušenje. Inače kutija sa 25 cigareta ide od 9 do 10 talira. Litra žestokog pića je oko 50 talira. Vidi se da je Nada u ratu. Uyas. Penzionisao sam se kada sam poslije employmenta posljednji put ostao bez talira 2009-e. To je Nadina penzija na rad.   Employment je kada neko ostane bez posla ali ne svojom krivicom i da je firma uplaćivala za njega. Onda prima 80 % svoje plate ali svake dvije sedmice do 800 talira maximalno. Nemere više. Onda bi guzonje bile malo, pa malo na employmentu. Sjetim se kada je Begova sluškinja u Grasslandu ostala bez penzije jer joj beg 40 godina nije uplaćivao potrebne rate. Svašta od tih Begova.

7011-03-29 19:46:34.

U nekom filmu o hajducima kao pozitivnim ličnostima koji su pljačkali samo bogate i djelili siromašnima sam gleadao da je knez skupljao porez za kralja i otadžbinu i bio ponajbogatiji u kraju i egativna ličnost. Moj djed po ocu je bio knez u selu. Naravno da su ga ubili sa kompletnom patrijaalnom familijom od 35 članova, a onda sve njihovo raznijeli i opljačkali to ljeto 41-e. Ostadoše mu živi četiri  sina i od njih nas sedmro djece i od nas 13 unučadi. Eto, u New Yorku mi lane umro sric Piter. Imao je 95 godina. Prije toga je umro u Nišu mlađi stric Vojin. Poginuo mi je i brat Piter 2000-e godine u saobraćajnoj nesreći u tom istom gradu, gradu njegove sudbine i to u vrelo ljetnje podne. Izašo da naspe goriva za ćerku da ide sa mužem i djecom  na more. Tada ga je to jutro vidio ovaj naš zemljak Anko što zivi u K2 pored Beka. Moj brat mu dao pismo za mene i otišao da pogine. Užas. To večer su nam telefonirali i rekli tu tamnu vijest. Pogreb je bio odmah sutradan. Mi i da smo mogli ići ne bi na pogreb ni stigli. Evo sad mu se sin ženi i zove me na svadbu. Kupio sam im dva sata u jednoj kutiji. Jedan je veči od drugoga i bjehu nešto preko 300 # a meni prodaše za 22. Tu kupim i USB od 4 GB i jednoga miša za žicom. Dodijalo mi u one bežične puniti i mjenjati baterije. Prvo kupim tu istu kutijicu sa satovima za Avu i njenog Areka. I oni bi da se žene. Ljepi su i potpuno liče na zlatne. Displey je čiste površine bez ikakvih naznaka ili nekih pokazatelja sem skazaljki, male, velike i sekundarice Aktiviraju se izvlačenjem kotača za navijanje. Naravno da su na baterije. Ne mislim da ću ići na svadbu. Nemam ja para za to. Treba misliti na nas ovdje. Ne mislim uostalom  nikako ići na Balk. Šta ako Ava zavapi da dođem na njenu svadbu. Oću li preživjeti sve te stvarne uspomene. Najviše se bojim zlurade svastike i njene po tome iste sestre, moje bivše supruge koja još nije uzela nazad njeno prezime nego zainat nosi moje, a čitav brak od 12 godina mi je probila mozak sa time da to mora učiniti. Kad bih nešto pokušao reći ili diskutovati ona bi smo rekla da ja ništa ne znam i da slabo zarađujem. Imao sam toliko rodbine oko New Yorka a sem par puta tetki u Utog nikoga nismo posjetili. Strica nijednom. Brata Pitera također jedanput i on nas mislim dva puta kad bi službeno sa šoferom navratio. Moj otac nikad nije pozvan da nas posjeti, a moja mama se jednom pozvala sama i bila u Bačiju 10-ak dana. A na zimsku Olimpijadu smo jedva otišli. Na more uvijek preko volje, ali ipak -jer je to dobro za malu Avu. Na drugo dijete nisam smio ni pomisliti. Kad bi i htjela nešto što i ja, njena mama bi kratko odrezala;” Ale nuš”. I ništa od toga našega ne bi bilo. Sa njenom mamom i sa njenim -Ale nuš, što mi je ličilo više na ono kad se psetu kaže –kuš   smo živjeli njenoj kući 5 godina u i onda preselili u stan, samo 500 metrara daleko, ali avaj to je bilo za njenu mamu toliko bolno kao da smo odselili hiljadama kilometra daleko. Ja opet patio za planinama Bone i smišljao kako da pobjegnem odatle iz nevjerovatno ravne zemlje  na sjeveru Sany. Kažu tamo za sebe da sa žitom mogu da hrane pola Galaxije. Ma nek hrane, a mene neka puste da živim  u mom Grasslandu među brdima, na skijanju, planinarenju, čistoj vodi za piće, zemlji sa malm konjima i neplodnim tlom i tim srednje Bonskim jezikom, jezikom mojom domovinom.
Ovo sa interetom je ludo. Navijem tako neku Tv iz Bone i kad čujem taj naš jezik parališem se. Gledam sve emisije po cio dan. I dječije. Sve dok me šokirana duša ne popusti. Svaka čast varijantama istog jezika iz Hany i Sany čije emisije često slušam i gledam, ali taj naglasak iz Bone oće da me ubije. Iscijedi me totalno. Onda danima ne otvaram ništa.
Evo večeras kucam ovo i gledamo film na Tv Sany. Sunčani su dani ali je ovdje još ispod nule a na Balku + 20°C. Kopaju bašte i oru zemlju. Za ovih 12 godina koliko nisam pisao se svašta dešavalo. Uhvatili su KaraKaru ali ne u nekoj pećini kako se oćekivalo nego u gradskom autobusu u Grizvillu. Samo pustio sjedu bradu i sjedu kosu i 10 godina folirao nekoga nadriljekara Abića sa ličnom kartom na njegovo ime. Sude mu sada na planetarnom sudu za neposlušne, a on se sam brani. Zamotava njih kao što je i nas zamotavao. Samo tamo to ne pali. Stalna uzrećica mu je vratićemo se na to poslije. Prije deset godina, Mrkog isporući domovina Sany na isti taj sud gdje je također sam sebi bio advokat, ali umre u zatvoru optuživši ih da ga truju. Onaj slijedeći vladar na Sany što moć od njega uze bi ubijen sa dva metka pred zgradom Vlade. Za to ubistvo su suđeni  pripadnici specijalne policije i neki osuđeni na po 45 godina zatvora. Dadoše u Grizzvillu njegovo ime nekoj polovini ulice. Počesto tu neki drčni ga prekriži i napiše ime generala Ladića kojega još nisu uhvatili. Ako ga Sany isporuči na Galaktički sud primiće ih u Yuro-uniju od 25 članica. Obeaćaju svašta. Na kafi u nedelju iza mene sjede neki čiča sa onim naočalama koje toliko povečaju oči da čovjek liči na karikaturu. Ima i pravi kožni kačket kakve su tamo nosili pripadnici tajne policije, vejerovatno donešen iz pra-domovine. Priča nešto na Amerijen sa sla-avskyim akcenatom. Sa Olanda je veli. Počnem sa njim slavsky našta se Viki vječno držeći celfon i nešto uvijek tamo osmatrajući neke svoje biznise malo lecnu. Malo prije toga sam mu pričao da mi je laptop poklonjen za knjigu dobro poslužio pri korigovanju moga romana na ropijenski. Kaže više svima okolo nego kao Lovinu- vidi ti zemljaka koliko ovaj jezika priča, - a šljaka u fabriki, dodam ja. Oljsky i vačky koji sam ustvari potegao su tako bliski da se mogu razumjeti, ali sam slabo razumio njegovu tiradu o učlanjenju Olanda u tu Yuro-Uniju. Uglavnom je sjevao kravljim očima mičući mala usta ispod staračke brade i brkova. Kačet nije skidao a ni kožni kaput. Posije dugog sjedenja u izlogu kafića sam odcestovao u neku faktory radnju i kupovao sa popustom one elektronske stvarćice, pa usput na Tayeru napunim gorivo. Tu imam popusta od pet centi po litru. Skočlo već na 122 centa za litar, a bilo samo 38 kad smo prije tačno 15 godina sletili na Nadu.
Na poslu danas laki komadi. Kažem Ili posluživaču da nas pusti ranije jer Sany igra soccer protiv Itve. Laže da je zvao menadžera Lavicu i da je to ona odobrila. Ma zeza. Ionako nema materijala. Danas smo pravili brzo i nestalo ga već u pola 14. Dođem kući i prespavam više od pola utakmice. Bi, 1: 1, tako opet nesigurno da se Sany plasira na to Yuro prvenstvo. Kad su bili na Taly da igraju protiv njih, naši navijači isprovocirali prekid utakmce i Sani osta bez bodova. Siledžije upropastile državu. Sigurno za pare. Taly se bojala Sany jer je pokazala izvrstan kvalitet na Gala prvenstvu i čak pobjedila legendarni Hammer, ali očigledno, kao začarna magijama Afra, tamo dalje nije imala sreće.

7011-03-30 20:22:33.

Išao sam u hitnu pomoć. To često kažem kada odem da se izvagam ali se neki slušaoci vidno razočaraju kad čuju moj razlog. Nadali su se nečem gorem. Kao da će oni biti zdraviji ako je neko drugi bolestan. Odoh van na svjež vazduh. Sav sam iscrpljen od posla. Spojio sam “novi laptop” sa Tv pa evo sa suđnja Msje Sh-Eselu. O kakve sve opise zločina. Neka žena po imenu Ružica je ubijena u Waru metkom kroz vaginu. Oko 200 ljudi je izmasakrirano u tom gradu, Wulf-Waru na nekoj farmi ovaca. Doveli ih iz bolnice mučili i pobili. Užas. Odoh  u Talize da vidim da li je slika popustila 50%, pa da je sredim za našu prijateljicu iz Bačija, hrabru Marku, koja se evo već šest godina protiv bolešćina bori za svoj život.

7011-04-02 18:42:09.

Sunce sunce sunce. Bože daj nam sunca. Neki već hodaju u kratim hlaćama a masovno u sandalama. Prvi vikend iznad nula stepeni Celzijusovih. Išao sam majstoru za auspuh. Primjetim sinoć po povratku od poznanika Ike i Are da pri prelasku po proljetnim rupama na asfaltu nešto lupa pozadi. Zaustavim, sagnem se i vidim cijev auspuha visi.  Majstor kaže ostavi ga ovdje pa ću kad stignem. Odem pješke malo do pijace, kupim kod Vlade šest paprika. Malo popričasmo odakle su Anishi, o’klen Eniši  i odoh do kafića. Usput ulicom pojedem dvije paprike. U kafiću svi stari. Gandra me odveze poslje do majstora, usput mi dade svoj ekran za kompjter pa ako hoću da mu dam 50 talira. Jah, još u kafiću me ShShu zove da kaže da su kočnice u Oyote škripave. Pitam majstora da svratimo do parkiga YMCA đe je ona trenutno bila na poslu. Tamo već neku godinu trenira djecu košarku. Majstor kaže diskovi. Izvagam se tu usput i nekada nisam mogao ni da se izvagam jer su svi tegovi bili do kraja na 350 paundi, a sada 267 u farmerkama i dvije majice. Kući perem i sušim veš. Imamo u prizemlju nove mašine. Jedan talir pranje, a sušenje obavezno pola talira za 30 minuta. Poslije, nasvakih 25 centi doda 10 minuta. Evo Beka priča sa Markom. Bolje je. Pričaju o Makiju koji tamo u Bačiju leži u nekoj šećernoj komi. Užas. Šta će njegove dvije curice. Starija studira medicinu na Amerijen jeziku i treba 6 godina da završi. Mlađa je u srednjoj školi.
Na poslu i je sve teže. Umorim se do bola. Zato spavam ko limun. Al’ sam ljut kad me se ugrize. Tako mi na poslu u nastupu  nekog stanja prebaci Ile da sam preplaćen za posao koji obavjam. Odakle samo to izvadi. On nesmije znati moju platu, a ni koliko sam namotao komada. Zabrinut sam da nije od uprave jer reče,- skupo nas koštaš a on sa farikom ima veze koliko i ja. Ovdje nema samouprave nego se vlasnik zna i ja njega koštam ako ga koštam a ne Ileta rezača materijala ili menadžera. Nepiše mi se dobro. A j… ga. Da bar emplojment izvučem. Za penziju sam saznao da je poslije 65-e fixno 525 talira. Ako izvučem bar 200 iz Bone i Sany za mojih 20 godina srednjoškolskog predavanja matematike bilo bi dobro i 80 # moje penzije od rada na Nadi, izašao bih na 800 talira mjesečno. To je dosta za mjesečnu hranu za nas troje. Evo mi Caky poslao naslovncu svoga prvoga romana koji je već u štampariji. Čestitamo mu od srca. Napisao sam mu, -nedaj nas Caky generacijo.

7011-04-03 10:23:22.

Odvezao sam Dra da radi, oprao suđe, navio TV Trader. Moji vršnjaci pričaju o socceru. To je tamo glavna tema. Bivši igrači i treneri ostarjeli do boga. Nemerem ih poznati. A ja čupav, nisam ni sjed a kamo li zboran. Kaže mi Stoja da mi kamera nevalja jer sam joj na Skajpu bezboran. Malo mi je sjeda brada i dacit kako bi ođe rekli ovi domaći, a to znači, -to je sve. O joj politika se umješala u sport. Država Bona misli da je i dalje na top listi svijetskih briga i da će o njenom ućešću na Yuro prvenstvu u socceru  neki odbor zasjedati po cio dan i noć. Naime Eniši nedaju četvero-godišnji mandat presjedniku fudbalskog saveza nego po Eyton mirovnom ugovoru samo na godinu dana kao i presjedavajućem presjedništva, pa je to u koliziji sa propisima soccer organizacijom i sada oće da ih jednostavno izbace iz daljega takmičenja, time dakle, da im uskrate najvažniju stvar na svijetu. Doduše tamo tek od nedavna igra samo jedan Sensh i par Anisha, a reprezentacija ima 25 igrača. Evo im sada na Tv malo rock muzika,  pa Džudo iz 23 zemlje. Šta ću malo da slušam jezik moje pradomovine.
Probudio sam i ShuShu oko 9 i 20, žuri da se spremi ode na posao od 10 do 14 h pa će na Univerzitet da uči. Poslije ću u kafanu da parim oči kroz prozor i dam Gadru 50 # za ekran. Ma super je. Ipak se nemere brez kućnog kompjutera. Eto pročitah dio jedne bajke pa se zezam sa tumačenjem. Kao neki samo slažu lovu na lovu. Zlato sa njima vlada a na kraju kažem da mi je do penzije još 27 dana. Lahko je biti moralan kad bar nešto malo imaš za život. Postavim to na YuTtube i na FB pa kome se svidi. Oblačno je i hladno oko plus tri. Odoh van tražiti inspiraciju za pisanje. Pored ovoga interneta čo’ek misli da je na gubitku sa vremenom. Napeto živi da sve čuje eto i vidi. Danas Jole ope igra sa Adalom neki turnir u tenisu. Jole za prva tri mjeseca ove godine pobjedio svih 25 mečeva i zaradio 3 miliona Taira. Čudo. Ima 22 godine i visok je 188 cm. Nešto kao ja, 187.
Došao sam kući iz kafane uzevši i sa Dra sa posla i gledamo Joleta u tenisu. Bome pobjedi svjetskog prvaka i ovaj put, doduše tjesno 4:6, 6:3 i 7:6, ali pobijedi.
Na Ibiji rat se nastavlja. Ruše mu zelene površine koje je samo on, ludak, mogao napraviti sa 4.000 kilometara cijevi prečnika 4 metra kroz pustinju. Sada to neko ruši. Kakvi su to ljudi. Borimo se za zdravu sredinu, vodu, vazduh a oni bacaju uranijumom obogaćene bombe i td. Na vijestima rat je samo statistika. Niko ne čuje ljudske krike, samrtne ropce, glasne krike majki i nijeme krike očeva za ubijenom djecom. Ej civilizacijo. Mjesto da ste došli tamo i položili još 4.000 kilometara cijevi vi i to rušite. Pravite mizeriju gdje god možete, pa je prikazujete djeci kao krivnju onih koji su bijedni i siromašni. Svijet bez ratova bi drugačije izgledao. Zamislite da nije bilo ratnih rušenja. Zamislite da smo gradili vodovode i dobre stvari gdje je trebalo.
E ljudi, ljudi. Ima li nade za Vas. Ima, birajte na vlast manje ratoborne vladare. Na kafi sretoh Lovina na ulici pa uđosmo zajedno. Tamo bijahu dva jarana, dva šofera i popih čaj čašćen od jednoga. Iskreno me jedan od njih obradova. Kaže da se moja knjiga da čitati. Dođe i Gandra. Dadnem mu 50 # za ekran i evo slušam Tv Grizvill. Trener basketa koji osvoji sa Balkom par davnih prvenstava svijeta priča. Još je živ. Kako i nebi kad živi u toplim krajevima Panije. Ovdje je još hladno. Samo par stepeni iznad nule Celzija. A ne da puše. Obučeni smo svi skoro zimski. Ipak se na ulici i u kafiću vidi koja od koje je ženska zgodnija. Ovde je glad za svime. Mora da se ovi međunacionalni duhovi sudaraju pa nema kompaktnosti. Ima ljudi ali niko ruku ne pruža, pjeva neko na radio Palmi, emisiji na Enish jeziku koja nedeljom od podne traje dva sata. Naravno da je mogu 100 % razumjeti Anishi i Onishi. Ima i narodne muzike u prvom i zabavne u drugom satu. Na kraju jedna izreka, par viceva i  aforizama. Neki žive da bi jeli a neki jedu da bi živjeli, reče nekada neko pametan. Studenti prava iz Grizvilla pobjedili na svjetskom takmičenju u simuliranom suđenju i to na Amerijan jeziku. Svašta. Ne pipam moj dnevnik iz Bone. Neda mi se. Bony je podjeljena na dva skoro jednaka dijela. U većem, federaciji, je sada 10 kanona sa 10 vlada. Kažu najskuplji system na svijetu. U  49 % su smjestili Enish repupbliku i vlada jedna vlada u obliku jednog čo’eka. Taj drma svime i svačim. Tako to Enishi vole da imaju jednoga vođu pa kako bude. Evo na vijestima i tuča jastucima na trgu nekoga grada. Šampionat. Zamislite da mjesto tenkova, topova vojnici donesu jastuke ili sa njih ispaljuju te jastuke mjesto granata.  A perje leti na sve strane. Na Afru još jedan rat. Ak-Bo odbija da siđe sa vlasti na Slonovoj obali, a legalno izabrani oružano navaljuje da ga istjera. Ima puno mrtvih. Spominju ih na hiljade. Eh, vlast. Najteži porok. Zbog nje se gubi ljudki lik. Laskavci i od poštenog i pametnog prave budalu i silnika vezujući ga za boga i svi srljaju na vlast kao leptirice na svijetlo vatre, kaza neko pametnji od mene. Eša Elimović, taj Oniš što reče da je Enish i ode da živi u Grizvil pa ga mnogi Oniši kao i slavnoga režisera filmova Usto-a mrze. Ovdje na Nadi bi to bilo tako normalno da se nebi niko ni osvrnuo na to. Eto, na DAS-u naj boxer Kajsija pređe u drugu vjeru i čak i u duhu nje promjenu ime u Alzy pa nikom ništa nebi. Kod nas oma ga ocrne i kažu, -izdaja, ubiti. Eto, ovdje na Nadi u K1 ja izgubih super posao supplay profesora jer nisam htio biti katolik, kao da se to treba nekoga ovdje da se tiče. I onako se ne družim sa masom naših Enisha jer ih ne poznajem. To što znam viđam u kafani i briga me šta su po naciji i vjeri. Evo sada kući sjedim sam. Dra otišla na baby shauer kod jedne Anish žene koja radi sa njom a ona je opet ćerka od ujaka bratove žene od Dra. Baš ljepo. Opet sam jučer na pijaci svratio do Jelice, moje učenice iz moje prve generacije 74-e kada sam kao mladić počeo predavati math. Malo pričamo i više onako stojimo kao da popunimo prostor nečim što imamo zajedničko a nevidljivo je. Ona sa familijom drži mali Anish restoran i kaže da je veoma teško. Nema raja para. Ja se na moj posao žalim da je težak. A bez njega? Šta bih bez 372 # nedeljno. Ništa. Prodavati stan, ići na kiriju, pa u socijalni stan, pa na greblje. Ćuti i trpi Gilea. Biće bolje. Kupi novo auto. Flexisigurnost je na putu. Ko ostane bez posla brzo mu nađu drugi. Tako kažu, a lažu.
Evo mi Arijo Rolić kaže za onaj moj prilog na FB da pričam kao da sam tamo na Francu rođen. Zeza. Ja se baš kreveljio od muke. Eto nas u K1 pa kako kome. Oni što su davno došli procvjetale ruže kako mi novi dođosmo. Ko je od njih bio snlažljiv otvori poneku firmu i zaposliše nas novodošle. Tako sam ga i ja dobio kod moga imenjaka.
Evo o drogama u školama na Balku i dilanje po njihovim dvorištima. Dileri angažuju maloljetnike iz osnovnih škola na tom poslu. Niko ne zna zašto je počeo. Obično da se naprave važni i td. Analzom po klupama u pola škola Grizvila su otkrivene psiho-aktivne supstance. E omladina tako reaguje na grijehe odraslih. Rat. Mislite da ih oni ne vide i ne čuju njihovu jeku za koju znaju da može i da se sve bliže čuje i da i njih u ratnom vihoru pomete. Mislite da ih se ne tiče kada na Tv ili u novinama vide kako drugovi iz rata nose sanduke sa tjelima mrtvih vojnika. Do sada ih je bilo preko stotinu donešenih na Nadi. Mislite da ih se ne tiču uplakane žene i djeca koju nam prikazuju pri sahranama tih mladića koji ispustiše dušu tako daleko od svoga doma. Sve to nas sviju udara, a zašto ne bi i tu djecu i omladinu. Da li je moglo bez toga. Ja se nekad iznenadim pažnjom kojom  đaci PDRG, škole gdje sam radio dvije godine, slušaju moje svjedočenje o ratu na Balku koje sam iznio do sada dva puta, lani i preklani, povodom dana mira.                            Pogledam kroz prozor. Nevjerujem očima. Pada snijeg. Ole. Pada kao da nije nikada padao. Svašta. A ja mislio da je sa tim gotovo. Evo na Tv pričaju o nekom petorosrukom ubici 86-e godine, Izašao je iz zatvora poslije 12 godina. Majka jednog od ubijenih je na sudu rekla- ubio mi je sina, pustite ga nek’ živi da se pati kao i ja. Evo i Eniš Tv na Nadi prilog. Svašta. Učestvuje i Koty Ezlor, Nadin vojnik u mirovnim operacijama na Balku i vojnim na Raku gdje je tri puta bio zarobljen i oslobođen. Adoslav Ognjevni je režiser filma o tom napadu 19 zemalja na Sany prije 12 godina. Koty mu je ispričao da mu je školski drug pilot bombardovao Grizvill dok je Koty dole bio u starom hotelu Oskva. Ćudan susret školskih drugova na samo 5 kilometra rastojanja. Potom napad na I-Rak, Af-Ga-Nistan sada na L-Ibiju, kažu sve zbog novog svjetskog poretka. A šta to znači. Exploatacija? Da. Adoslav kaže da na Nadi nisu uvijek dobrodošli i afirmativni filmovi snimljeni u Sany pa je on pravio drugačiji film. Zato i ja pišem ovu knjigu. Kao stranac za strance. Izmišljam samo doba i imena, a sve ostalo je većinom istina. Neće li me ko shvatiti pa da se svijet poboljša i ratova ne bude više. Ajde civilizacijo sposobna si ti za tako krupan korak. Jesi li? Ne predavaj se. Emigriraj civilizacijo!. Kako smo mi to učinili? Nismo ni razmišljali. Samo napred kao raketa koja para nebo. Ajde ne boluj više. Otresi se bolesti i bolesnika ovisnih o pušci i topovima. Pusti avione samo da lete i da nikad ne nose bombe sem možda za razbijanje leda za visky. Sada mi na um pade da je već nekom manijaku palo na um također da male bombe velike razorne moći ili otrove šalju po pticama selicama. Što da ne. To je humanije nego da neki pilot pogine, a za tice nije greda. Ima hi dosta. I previše.

7011-04-04 20:35.

Danas plus 15 Celzijusa a jučer onakav obilan snijeg. Na poslu bolovi u desnoj plečki, nadlaktici, ruci, ramenu i laktu. Kao da sam početnik. Svašta. Mladić napušta. Ide prodavati sladoled. Sada već lude za tom slatkom glazurom. Ima gazdu u Oronto koji oma 19 kamionćića opremljenih frižiderima i po cijeli dan zula sa njim po selcima i gradićima. Parkira se po 2 sata negdje i djeca i majke trče da ližu slatki taj namaz.  Kažu da su ga izmislili Čajnjani prije 10.000 godina. Evo ću i ja o’ma jedan iz frigo. Dra se vratila sa koleđa. Upisala još dva predmeta. Platila 350 talira. Neka. Neka uči iako ima preko 55 godina.
Pošaljem poruku ShuShu. Pitam je hoće li palačinke. Kaže da uče kalulus i doći će veoma kasno. Ja po cio dan sam. Dra išla našem porodčnom doktoru Ubi zbog vena desne noge. Ljevu venu je izvadila u K2. Uba je završila istu školu u Bačiju na Balku u regionu V gdje sam ja predavao 10,5 godina. Bila je ljekar u New Yorku pa emigrirala na Nadu i nastavila ovdje svoju karijeru ljekara. Ordinacija joj je odmah preko puta velike bolnice. Sitna je rastom ali vesela osoba. Ima obe inteligencije vrlo visoko razvijene. I sestra joj je ovdje. Ona i njen muž, bivši direktor štamparije, su prodali kuću u Bačiju i preselili ovamo. Kada nas je biskup iz Bačija sinjor Bowsky posjetio i ona je došla sa njim, a i naša Marka je bila prisutna. Marka mu za poklon donijela bocu vina u skupom drvenom sanduku a ja samo bocu nekoga vina osdavde sa Nade i dozla boga jeftinog, mislim da je koštao samo 5 talira. Da bog sačuva i mene. Mjesto da dam 100 # za crkvu u Ložanu, susjednom selu Bačija na velikoj rijeci Dunaju gdje sam proveo dosta prijatnih trenutaka sa njihovim orkestrom folklora i na Studnji, restoranu u čijem centru se nalazi bunar iz kojega se vadi ladno pivo i vino.
Evo sam Marki uokvirio sliku pontonskog mosta velikog kanala kod Bačija. Konačno u Talize bi popust sa žutom etiketom đe sam pikir’o na jedan okvir na šarfćiće. Bi 4 talira, a sa taksom koja je sada 13 % skoro pet. Imam tu i popust na godine za mušterije od preko 60, ali kada smanje zbog popusta na boju etikete, onda taj na starost više ne važi. Nije loša slika. Malo posivim betonske nosače olovkom, jer su kroz fotošopovanje ispali suviše bjeli i dacit. Odoh spavati. Malo ću čitati onog generala što bi na Balku u Boni dva puta. Ma neda mi se više toliko o tom ratu pisati. Valjda me prošlo. Evo ni na seminar o miru me ne zovu. Mora da nije u planu susret djece sa mnom. Možda zbog mene, a možda i neće tu koncepciju sa svjedocima rata više da drže. Ko zna. Moram pitati Micce, profesoricu engleskog koja me dva puta već zvala i ja drvio o Boni, Balku i ratovima tamo i zadnjem kao posljedicama prethodnih u kojem sam preživio. Naravno sasvim slučajno, kao uostalom i vaši preci u njihovim ratovima. Micce se udaje ponovno. Reče mi Tery njena sestra. Možda se neko drugi zaokupio o tom seminaru o miru pa mene izbacio. Na zadnjem ShuShu mi je puštala slajd slika Grasslanda, rok sastava Eziri, pozorišta, limene glazbe, sky centra na Planini itd; soccer, rukomet, stoni tenis, ajoj; vtrogasci, škole, ulice, moderne zgrade i na kraju i nas nekolo na deset godina mature. Zgledaju se ovdašnji đaci i profesori pa čujem kako tiho i iznenađeno komentarišu da je to bila civilizacija. Jest vala kad su govorili jedan pukovnik puštali su filmove bjedenih kvartova gradova kao u Abulu đe je sada rat. Propaganda. Treba i ja da smislim mirnodopsku propagandu. Kad i oni lažu mogu i ja. Recimo pustiti snmak Las Vegasa i reći da je Grassland a onda pustiti snmak Abula reći da je to Grassland poslije bombardovanja od strane BOOMa. Ako kažem od Onisha ili Anisha to je ovdje sve jedno. Najbolje reći Senusha jer su oni u tom ratu na Nadi ocrnjeni kao rni cagresori, a u Bony im je pušteno  tri godine da tenkovima i topovima mirno rade šta hoće.

7011-04-05 21:02.

Radio Trader prenosi, a moj Usmir drug iz Grasslanda koji ga ladno napusti i smjesti se u Hany kao vaspitač napuštene djece u dječijem selu Ekenik mi posla ovo.
Povodom čitave krizne situacije u Ibiji, mediji uglavnom pišu o negativnim stranama ove zemlje. Međutim, to je država koja ima (ili barem imala) i svoje brojne dobre strane. Donosimo vam neke činjenice koje sigurno niste znali.
BNP po glavi stanovnika iznosi 14.192 $.
Primanja na račun nezaposlenost iznose: 730 $.
Plata jedne medicinske sestre iznosi oko 1.000 $.
Za svako novorođeno dijete država porodici placa 7.000 $.
Nakon sklapanja prvog braka svaki bračni par dobija 64.000 $ od države za kupovinu stana.
Prilikom otvaranja privatnog biznisa svaki građanin dobija 20.000 $ početnog kapitala od drzave.
Obrazovanje je u potpunosti besplatno.
Zdravstveno osiguranje za svakog državljanina u potpunosti je besplatno.
Cijene hrane su jako niske.
Električna energija za upotrebu u domaćinstvu je besplatna.
Država osigurava kredite za kupovinu stambenih objekata i vozila bez kamate.
Prilikom kupovine automobila svakom građaninu država plaća 50% cijene vozila (pripadnicima oružanih snaga 65%).
Cijena goriva je minimalna, llitar benzina košta oko 0.14 $.

 Dakle ;

    Život u Ibiji pod Adafijem :
    1. Beskamatni krediti u toku studija ;
    2. Prima se prosječna plata za to zanimanje ako ne nađeš posao nakon  završenog fakulteta ;
    3. Država plaća kao da radiš u struci ;
    4. Po stupanju u bračnu zajednicu država poklanja stan ili kuću ;
    5. Kupovina vozila po fabričkoj ceni ;
    6. Ibija ne duguje nikome ni centa ;
    7. Besplatno zdravstvo i obrazovanje ;
    8. 25% ljudi visoko obrazovano ;
    9. 40 hlebova košta 0.15$ ;
    10. Cijena benzina  $ 0.14/litar ;
    11. Ibijci ne placaju nikakve režijske troskove (struja, telefon, voda i sl.) ;
    12. Svaki Ibijac koji napuni 18 godina dobija stan od države ;
    13. Skoro i da nema nezaposlenih ;
    14. Sve teške poslove rade strani radnici uključujući i Enishe, Anihe i Onishe.
    15. Svaki Ibijac ima pravo da se liječi o trošku države bilo gde u svijetu ;
    16. Svaki Ibijac ima pravo da studira gde hoće a ima ih i na Balku ;
    17. Svaki student ima placen stan, hranu, skolarinu, knjige, automobil
    i mjesečni džeparac od 2500 evra ;
    Upitajte se da li bi više voljeli da živite u takvoj diktaturi ili u ovakvoj demokratiji kakva je u Sany, Bony ili Hany !!!!!veli na radio Traderu glavnom gradu od 300.000 stanovnika u Boni na Balku.
Ja mislim da lažu. Ovako nešto nema ni na Nadi, dugo vremena proglašavanoj za najboljoj za život u Galaxiji. Sad je na rangu peta. Gdje te informacije zapnu pa ih ne čujemo. Blokirani smo od naših vlada i vladara da ne čujemo šta ima u svijetu. Ma kakva Ibija, možda je to za povlaštene sve bilo kao i kod nas. Prvo oni na red pa sitna raja. Ja stan nikad nisam dobio k’o svijet. Zato imam ovdje stan koji sam kupio na kredit. Izdišem od posla, ali sam zadovoljan. Danas sam spavao, opet koma od 16 do 19 h. Dra kaže da vježbam. Pa šta radim cio dan na poslu nego vježbam. Ovaj fizički posao je droga. Mozak se prazni a mišići atrofiraju. Sad tek vidim da rad oslobađa. Zato se Ibijci bune. Neda im Adafi da rade teške poslove nego ih daje strancima, da oni uživaju, a Ibijci bes posla i žena luftaju i nezaju šta bi od sebe. Moram mehaničaru da mi ispriča detaljnije da li je sve ovo istina. Pa onda su oni živjeli u komunizmu koji više niko na svijetu ne voli. Sada hoće demokratiju. Nešto tu škripi. Škripi li kod onih što ga bombarduju ili kod njega? Gdje god je bombardovanje neko je debelo zas…. Izvinjavam se na izrazu ali to ne reče ja nego neko iz vrha vlasti neke super sile, mislim DASa. Ma i njih poštenih i pametnih samo što su toliko veliki da nekad i ne vide male kako se pokušavaju organizovati prema svojim uslovima. DAS bi odmah da je sve kao kod njih. Politika, način života, hamurgeri, koka, barovi, gole plesačice itd. Eto mi Kole, onaj jaran što u ratu otvori kafić i gdje sam Dudija vidio posljednji put pred njegovu pogibiju, mi posla mail sa fotosima i opisima auta na struju. Sva su nestala na otpadima i nema im traga. Bili su samo iznajmljivani a Oyota je uspjela da proda par komada. Sve je blokirano od naših vlada jer bi gorivo bila struja pa auto punite kući a ne na pumpi. Eto ovih dana kod nas skočilo na 128 centi za litar, a u Ibiji samo 14. Moj put na posao i nazad me košta 8 # dnevno glede samo goriva, bez inšurenca, osiguranja, koje je 5 # dnevno. Dra zaspala, ShuShu javlja da sa društvom upravo izlazi iz Gim-a, idu jesti pa na učenje Calculusa. Predavanja su jučer završena. Nočas je došla zaista kasno. Ima u četvrtak taj i Organsku, a onda još tri ispita i kraj za ovu drugu godinu. Živimo u nadi na planeti Nadi.

7011-04-06 19:05.

300 milijardi štete na Japu od zemljotresa. Ibija se ne smiruje. Plemena se biju. Doduše, DAS je napustio avio napade ali nastavlja BOOM na čijem čelu je, pogađate, DAS. Sa Afra prema Taly bježe svi koji mogu iz više zemalja Afra. Koriste priliku je nema ko da čuva čuvare. Cuzy uzimaju gorivo a Taly izbjeglice. Evo pesnik kaže da je Koto od kaljavog naroda napravio nešto pošteno a narod mu je to vratio veličajući ga do boga. Eno ni do danas ga nisu izbacili iz Grizvilla. Leži tamo u Sany među Enishima već 30 godina iako je Anish po tati a Lovin po maman. Možda će i Ibijci da žale za Adafijem. I on je narodu dao dignitet i od nomada pustinjske zemlje i tada  kralja kockara na vlasti stvaro državu dostojnu poštovanja. Kako nije kad tolika sila mora da dođe da je ruši. One male i nejake niko i ne bombarduje. Podmite im vođe na vlasti ili ih smijene pa im za vladare dovedu neke svoje bivše studente bližim ili daljn porijeklom iz dotične zemlje. Koto je došao iz bajke i vratio se u bajku kaže taj pjesnik. Jednostavan a tako nadaren pjesnik i pisac. U školi smo stalno njega čitali. Ime mu je Branko Ćopić.  Bacio se sa mosta ali ne u rijeku nego na beton. Svi taj most sada zovu Brankov Most. Za vrijeme bombardovanja je narod masovno bio na njemu da ga tjelima štite od rušenja. I uspjeli su.
Evo na Tv Koto i Esku  72-e otvaraju privredno čudo, veliku hydrocentralu na Dunaju, brana dugačka preko 400 metara, 15.000 kubnih metara vode protiče u sekundi. Jezero je veličine 170 kvadratnih kilometara, potencijal 2500 MW. Gradilo se za narod. Ovi sada grade više samo za sebe. Eto od svih vladara sa brda Edinje u Grizvilu gdje bijaše dvor mnogih, samo on umre prirodnom smrću i tu blizu je sahranjen pod 9 tona teškom pločom. Ostali su pobijeni u atentatima ili kao Mrki odvedeni u ropstvo i tamo utučeni. To govori u prilog pisca Meshe kad je rekao da mnogi srljaju na vlast kao leptirice na plamen svijeće koje ih sprže.
Na poslu mi dan bi nešto lakši. Napravim 1.880 komada. Neška reče dok je vozila da je ona napravila 3700. Ma nisam ja za taj posao ali šta se može. Ne biram ja posao nego posao bira mene. Desna ruka iznad lakta me bolila cijelu noć. Prevrtao sam se po krevetu polu-budan tražeći neki položaj da manje boli. ShuShu je na univerzitetu. Uči. Ima sutra dva ispita. Sinoć je došla u 4 ujutro. Turnir u Grizvilu u socceru u čast 16 poginulih u BOOM bombardovanju zgrade Tv-a. mali Aznar, ljuti Espanjol taj napad predloži BOOMu i usvojiše ga.
Na Tv Tradera policijska podsjećanja na rat 92-e. Evo specijalaca Ikića joji je imao multinacionalnu policiju jer je imao pored Oniša i 20 % Eniša i 20 % Aniša. Prvi od 81 poginulih bijaše Eniš zvani Buco. Kaže, spriječavali su vojnike Balk armije i one sa brda da vršljaju i ubijaju civile po Traderu. Danas je dan antifašizma u ovom gradu. Evo su i ledi Iserko dali nagradu. Ona je iz Sany i vječno je pružala otpor politici Mrkog i hrabro vjerovala da možemo izaći iz tunela u građansko društvo a ne u naci tvorevine. Bona je posljednja kockica koja treba da se složi u regionu da se sav svijet potvrdi u dobrim namjerama. A da li je svijet dobar?, dodajem ja. Isto kao i kod nas na Balku. Ima manijaka, lopova i poštenih, pa ko pobijedi.
Evo 20 miliona # je uloženo u hotel Ristol u Traderu. On je za rata 92-e bio na granici između Eniša i Oniša. Na liniji fronta. 186 soba sa 4 zvijezdice. Izrešetali ga k’o švajcarski sir. Jesu li to oni što nikad nisu imali para da uđu u njega i popiju piće kao što sam bio i ja ili oni koji su se izležavali po hotelima na državni trošak. Vjerovatno da su prvi pucali a ovi drugi naređivali. Kad sam 67-e i osme  prolazio kraj njega samo bih uzdahnuo i prošao pored nekih stakala kroz koje se nije moglo ništa vidjeti. Naum mi nije padalo ni da provirim. Tako i u Ajat u Grizvillu kada sam bio 95-e  izbjeglica. Jedva sam na nagovor Dra ušao sa njom i alom ShuShu u hotel Continental pokraj Ava centra kada mi je rekla da na recepciji daju djeci bombone. Vidite, taj strah od luxuza ljudi kao Onja ga nikada nije imao. Luxuz je pravljen za njih. Tako to takvi tippovi shvataju. On  je još kao student ljepo obučen u sako i kravata redovno išao u Amam bar. Dokaz je i to što ga sada na Tv vidim pozvanog da priča za Tv i na prijemu otvaranja.  Inestitr popravke je neki sa Araba đe ima puno goriva i para.
Osam pravnih fakulteta u Bony. Još pored toga i privatni. Otkud toliki profesori? Pita se dekan jednoga. Evo presjednik Sany na Francu. Potpisaće strateški plan. Šta li je to? Da i Sany napada Ibiju ili da tjera stanovništvo da šute i nelaju na BOOM i DAS.
Na Japu, 60.000 tona vode koja je služila za hlađenje reaktora treba negdje pohraniti. Kažu 10.000 će vratiti u more i u svemir. Bože oće li nas potrovati. Kup u socceru Bone. U finalu Eljo iz Tradera i Elik iz Enice. Jednonacionalno Onishki ali biće tuče. Prošli put na njihovom meču poginu od noža jedan navijač Elje. Našima zemljacima kad nema nacionalizma dovoljna je i utakmica za klanje.
Dra je na koleđu a ShuShu se ne javlja. Uči. Trebala bi ranije doći i spavati da bude odmorna za sutra. Ima dva ispita u jednom danu. Hoće li ustati na vrijeme. Evo priča antifašista Biser Šerif kako je u Traderu 41- e postepeno nestajalo djece u njgovim razredu, Eniša i Jewa. On se nešto bunio pa je uhapšen. U logoru Jasenovac su preživjeli i on kao čistač u bolnici zahvaljujući partijskoj organizaciji gdje je bio i Emerih Blum, poslije rata genijalni direktor Energoinvesta, velike firme sa Balka, i slušajući komentare fetyša koji su ranjeni po frontovima, prenosio vijesti ostalima. Eto i sestra mu bila ilegalac i krila se kod prijatelja u Traderu. I Džemal Bijedić kojega su znali samo pod nadimkom Crni obučen u niformu domobrana je obilazio partijske čelije komunista i bodrio ih da izdrže.  Na Marijin Dvoru u Traderu 45-e godine 55 ljudi je objesio komadant logora Jasenovac Luburić, Anish Fety inače se hvalio da je porijeklom Enish pokršten u Aniš religiju. Došao je sa 800 ljudi da očisti grad od antifetizma da bi poraženi Hameri pri povlačenju sa Afra mogli lakše proći kroz njega i dalje. Bio je komandir likvdatora koji za rata od 4 godine ubiše oko 700.000 ljudi, mahom Enisha, Yewa i Tzigana.
Evo 22 h, ShuShu došla. Dra također došla. Nemora polagati ovaj ispit jer ga je već jednom davno položila ali pare joj neće vratiti. Safety and…! Laku noć.

7011-04-08 21:20.
Jesam umoran crko da Bog da. Ruke kao da su mi slomljene. Evo sam sa Denovom Dra chatovao na FB. Oni su u K2. Dobro su i zdravo. Bila je dobila nervni slom, ali je sad dobro. Izvukla se kako kaže. Pričam joj da se ne sekira, itd…Djeca rastu. Mali njihov prvi srednje a mala studira ahitekturu. Evo mi na vezi bi i brazer sa Austa pa video-divanimo. U njih ljeto. Plus trideset i nešto. Neće ni on ići na svabu našem sinovcu Piterovom sinu Emanji, nego na pecanje u okean. Pokazujem mu satove što ću poslati mladencima. I AvaSha mi bi na vezi jutros oko pet, ali napisa da je kod klijenta i nema za mene vremena. Radi. Bila je kod mame na Balku. Šta li je tamo vidjela.
Digao se na Syrcu narod protiv vlasti. Presjednik, sin od Kotovog druga iz dana nesvrstavanja Hafeza je već 30 godina na vlasti, kao što mu je i tata bio, pa raji dodijalo tolike godine gledati vrlog i jedinog predsjednika, i sve o njemu lijepo, čisto, ispeglano, pametno, učeno i vaspitano, itd., a mi; prljavi, glupi, gladni, goli, usrani i bosi.
Odoh spavati. Laku noć. Uf što sam ljubazan.

7011-04-09 7:25:05.

Sviće sunčan dan. Biće plus trinaest, sutra dvadeset. Boli me ruka. Od posla. Neznam do kada ću moći kucati ovaj dnevnik. Mnogi su mislili da imaju vremena, a vremena neima. Ne postoji. Neima. Sve ga je manje pa čo’ek u žurbi se više boji izazova i novotarija i može lakše da pogriješi. Snovi ružni a java srećom sve ljepša. Još sam pod uticajem sna da sam u Bačiju gdje me svi mrze i jedva čekaju da otperjam kao što sam i doperjao. Grozno. Ali to nije ništa prema onom kad Vas mrze i bombarduju. Još je gore kad Vas samo bombarduju.
Danas idem majstoru da mi promjeni kočnice na Ojoti. Usput ću da ga pitam za onu listu privilegija na Ibiji. Da li su to oni stvarno imali. I mi smo imali besplatnog zubara a svi imali kvarne zube. Plati pa ćeš ga bolje čuvati. Možda je tu istina. Pitanje je u kritičnoj masi. Kad je prevrši ona količina koja ne može da plaća onda puca država, nastaju otimačine koje zovu revolucije i ratovi. Ja teoretišem sa onim što ne znam.  Baš me briga. Koliko teorija ima koje su bile istine neko vrijeme pa pale u vodu. Eto Nafta. Ni dan danas ne znaju kako nastaje i otkud je toliko ima i do kada. A svi se biju oko nje. Proljevaju drugu dragocijenu tečnost, krv za koju znamo kako nastaje. Evo naša glumica lijepa ko san, rodila je majka, objašnjava nešto o nastavku karijere u inostranstvu. Znaju i oni oteti što je lijepo. Tako je i sa stručnjacima sa Balka. Ode sve što može. Sva ulaganja u njih pokupe drugi a krediti Balku ostaju. Zašto države gdje oni idu ne plate njihovo školovanje. A ne. Nisu ih kao one zvale nego su sami došli. To Koto nije dao. Mogao je neko samo pobjeći da se ne vrati više. Ima ih ovdje koliko hoćeš pa kivni na već 30 godina mrtvog Kota svete se njemu i Balku nazivajući nas novodošle svakako; izdajicama, komunjarama, slugama režima, a oni pucaju od slobode, para i napretka. Ustvari su ovdje dugo bili sluge pa ih to tišti. Trebali su Balku da se nas izvuče iz mizerije, a oni za lovu, barove i prostituciju odoše  graditi druge. I oni su također bili u mizeriji i stalno smo mi u mizeriji  dok smo zarobljeni gravitacijom zbog koje starimo i umiremo. Hranimo ove životinje planete našim organizmima. Može se neko smijati ali mi sve te planete i ostala prirodna skalamerija koja leta svemirom, pomalo liče na one aždaje iz bajki. Sve što na njima naraste pojedu, usisaju u sebe, pa kad nema više ostaje pustoš.
Probam da čitam onog generala što napusti komandovanje armijom Nade i ode u penziju. Našao sam za 8 talira njegovu knjigu  u starinarnici. Njegovu debelu i luksuznu knjigu. Pošto li je bila kad je izašla. I on i ona su već zastarjeli. Balk je posjetio dva puta. Naravno, letao je helikopterom od – do, dok je dole narod grcao od zime, gladi, rana i bolešćina i smrti. Kaže se u komentaru na koricama da je bio apolitičan ali pominje samo enklave koje su bile opkoljene Enišima i sasvim malo grad Bridge gdje je nastala mržnja između Anisha i Onisha. Čak, za Oniški Ihać ne napomenu da je bio napadan i od Babyjevih Onisha nego samo od Enisha. Naime, tu su se sukobile dvije Oniške struje, Babijevi i Alijevi. Tukli se zdušno i od Enisha redovno za pare iznajmljivali artiljeriju, sve dok Alijevi nisu iznajmili čitavu vojsku iz Hany i rastjerali Babijeve. Pričao mi Uhamed, ozbiljan čo’ek i jedan od njih dok sam bio u K2 da su njih 40.000 preko jedne rijeke i niz pritoka pretjerali u jednom danu u novo nastalu državu Hany, a Babi bome tamo zaglavi i  dugogodišnji zatvor. Jadnik.

Zaglavi zatvor u Hany
Zbog zločina u Bony

Šta će biti kad izađe vidjećemo. Biće svašta, a možda i ništa. Naime on je trebao da bude presjednik presjedništva u Bony ali Mudy zvani Aly, ambiciozni bivši religiozno-politički zatvorenik Kotovog režima i okorjeli naci- religiozni Onish “fino” zamoli da odustane i malo da njemu da presjednikuje. Baby kaže, to jest tvrdi da su mu neki laskavci i potrčke oko Alya prijetili i pritiskali raznim grozotama. Tako naša Bona dobi novog šefa vječnog Alija.

I osta po ugledu na Kota
Pre’sjednik do kraja života.

Ovo sam morao izdvojiti kao stih a kad me budu prevodili na neke jezike ne mora tako ostati. Otpjevao je tako on i zaboravio na ustavnu odluku da se pre’sejednik pre’sjedništva može biti samo godinu dana. Ponavljam ove stvari iz prve knjige zato što ih mi sa Balka stalno ponavljamo između sebe i također u našim glavama i stalno se pitamo kako je to moguće da nam palamude a ustavne odluke nam izgledaju obavezujuće kao beton, gvožđe bolan, a tako lako lomljivo. Eto i na sedmoj novostvorenoj državi na Balku, Osovo, neki bi novi presjednik samo 35 dana pa ga zbog procedurne greške smjeniše i ambasador DASa za ruku dovede neku ženu za koju već bivši predsjeda reče nikad nije čuo. Zamislite predsjednika koji kaže da nikad nije čuo za nekoga ko će ga demokratski zamjeniti.
Evo skoro devet sati. Posao droga mi nedostaje pa neznam šta bih od sebe. Kao nešto bih trebao.  Neku akciju a za krevet je baš rano.
Eto već osam godina rata na Raku kojega povede sin Uš. Objesiše njihovog diktatora Adama jer je javno prkosio DASu i čak na trotoaru ispred  nekog luxuznog hotela dao da se napravi mozaik bivšega predjednika, tate Usha. Sramota. Plati on glavom rekavši zadnje rijeći da je ipak Alah svemoguć. Evo Krajišnici mogu da se vrate u Hany, kaže neki crnac sa kravatom. Kažem crnac u ne rasističkom maniru nego u smislu totalni stranac. Ma na Balku u moje doba sem nekih studenata nismo imali ozbiljnijih crnaca. On se dakle u UN izborio da mogu da se vrate. Nema niko drugi ni u vladi Hany niti igdje. Ima puno udruženja Krajišnika bez politike, ali ima ideja da se na DASu napravi jedno tjelo pa da odatle lome i krše prekršena prava. Da vrate svoje stanove iz kojih su istjerani koje Hany neda. E to je to. Stanove je Koto dijelio kao stanarska prava, a ne vlasništvo i sada vlast tamo kaže, -napustili ste ih pa iše nisu vaši. Čuj tog izraza napustili. Ljudi pobjegli pred istrebljenjem a oni kažu napustili. U Bony već nije tako. Stanarska prava su ostala važeća i za sve i koji su ostali i otišli. Mi smo istjerali iz našega stana moga kolegu tičera koji se uselio i stanovao u njemu dvije godine. Opirao se žestoko, ali neka žena advokat koju smo platili 1.000 # ga uspjede izbaciti van. Prodamo stan nekom policajcu za 16.500# i pare uze brat od Dra da dovrši kuću u Anja-Uki, glavnom gradu Sanish republike, dijela Bony koji zauzima pola njene teritorije, tačnije 49  % pa je na Tv Tradera cinično zovu manji dio države.
 Kuće eniša u Hany stoje napuštene ili su lažno preprodane. Stoka je naravno poklana i pojedena prije 15 godina. Ala je tu bilo jeftina mesa, pa zatim; cigle, crijepa, drveta, kablova, alata, namještaja, gardarobe, suđa i slično. Zamislite oko stotinu hiljada napuštenih imanja i stanova. Iz  Hany bi oko 300.000 istjeranih Senisha i niko se ne počeša za taj čin. Kao da je to sasvim prirodan čin. Sude sada nekoj trojici generala iz Hany za operaciju Storm. Presuda je 15 ovoga mjeseca. U Hany svi čekaju hoće li ih,  a time i sve Anishe oprati od krivice.
Na Japu nikome ne pada na um da ide skuplja takvo što tuđe poslije zemljotresa i cunamija. Tamo bi preko 30.000 mrtvih. Ma novčanik sa pločnika neće da pokupe. Znaju da je to neko ispustio i da će se možda po to vratiti. Ima policija koje će to pokupiti i pokušati da nađe vlasnika jer zna kakva je to muka doći do novčanika, dokumenata, ključeva, para ird. Eto vidite samo mene kao primjer. Sada da me neko opljačka i istjera odavde pa gdje bih ja ponovo.  Tada mi je to 95-e bilo jednostavno ‘ladno, otići i samo otići. Eto i moj brat je tako otišao i sad na Austu ode danas lađom pecati. ‘Ladno plati 220 # NA DAN I NA LOĆKI DOBIJE SVE ZA PECANJE, I PIVO I RUČAK. ETO mi se od uzbuđenja uključi Caps lock. Zamislite  moga brata na oceanu kako na pecanju na krupnu ribu do 500 kilograma plovi loćkom nad duboke vode. Bolje to umjesto po cio dan igrati karte u oblacima dima u zadimljenim separeima “Konaka” u Grasslandu podrigujući uz pivo i čevape  sa lukom i obilate prostote dok se kući ‘ladi dobar ručak i ukućani čekaju glavu porodice. Odoh u banku staviti platu, uzeti keša za pijacu, me’aničara i na ShuShkinom laptopu zamjeniti tastaturu. Eto zašta radim. Neka Gilea ne kudi.
Evo veče, 21 sat, malo sam čitao pa stupih sa Ikolom mojim ‘unukom’ u pisanije na Face Book-u. Javi mi da je unuka moga ujaka poginula u gradu na obali mora Negro. Tek se udala i imaju 10-o mjesečnu bebu, ćerkicu. Izlazila iz taxija i udari je neko jureći na motoru. O crna nesrećo nikada ne spavaš.
Bio sam kod mehaničara A-Ćima onoga što je bio u Ibiji na Afru da mi mjenja diskve i kočnice. Prije toga kupim diskove i pakne za 155 talira. On mi naplati 55 pa me to dođe 210 #. Pitam ga za život u Ibiji i navode radio Tradera. Ma  kakvi, da take neke su imali uslove života kao što nabroja radio Trader, nebi dizali revoluciju. Mada su imali svi para, ali nema žena. Zarobljene su po kućama ili rezervisane ili već prodane bogatijima. A kakav ježivot muškarca bez žene. Nikakav. Izeš stanove bez žena i ženu bez muškarca.
Dođe i Eljko iz Hany dio ravne Lavonije da mjenja ulje. Naravno da je sa Balka. Kaže da su mu Aniši oduzeli i kuću i stan i nedaju ništa nazad. Pa kako kuću, moraju vratiti, velim. Ma kakvi kaže, imam rješenje da zbog toga što ne znaju đe sam bio za rata nam sve uzeše. Pričam mu za crnca koji će uvesti zakon za povrat imovine u Hany. Kaže ako mi vrate prodaću sve, pola potrošiti na jednu trevenku i drugo pola dati za siromašnu djecu. Vozi taxi, a probavao je ovdje i sa pekarom i radnjom pa ga izigrali. Sudio se sa gazdom plaze ali ne može protiv njegovog tima advokata. Svira još uvijek dobro harmoniku i to je onaj što sam napravi sinu Rkiju kontrabas. Mali je porastao i završio koledž sa 95 %,  ali za njega nema mjesta na fakultetu. Treba da čeka na upis. Ćerka im je isto dobar student kinesiolgije pa ima šansi da radi u državnoj firmi. Ma, neide sve kako valja. Supruga Eljkova se teško razboljela i malo je prohodala otkako prima novi ljek. Uvijek se neda sve da bude dobro pa to ti je. Šuti Gilea ne huli.
Navrati tu kod Aćija i Lobo Ukić, stari mašino-inžinjer iz New Grasslanda, da mu se nešto popravi na autu njegove kćerke. Tako mi plaćamo auta, popravke, gorivo i osiguranje auta nama i našim ćerkama. A šta bi drugo? Ja se zaprepastio prvi dan 7001-e kada sam došao u školu na amerijen i sjeo do njega, a on onako iz dosade piše Grassland, pa ope’, grassland, pa ope’. Ma otkuda si kažem i on reče -iz Novoga Grasslanda. Ja iz Staroga velim nekako bolno jer me još drmala nostalgija i za tim imenom, da ga čujem još bar od nekoga drugoga, a ne samo od mene što ga iz moga mozga često šaputah samo sebi. Ma za rata tukli ga Aniši. Ušli mu dvojica u po bijela dana u stan i tukli ga skoro cio sat. I ženu su mu tukli. Dvije stolice od nju su slomili. Ima još i sada defektnu nogu od toga. U susjednom stanu su zatim tukli dva Anisha i dva Enisha jer su bili zajedno i igrali karte. Tražili su i profesoricu fizičkog vaspitanja da i nju pretuku iako je Anish ali razlog je bio što je udata za Enisha. I to ko? Njeni loši đaci, ludaci. Porasli pa u osvetu svoga tupoga mozga. Jedan je veli umro u 35-oj godini. Pa ti su se tukli sjekirama i u miru. Iz ona su dva sela Ućići i Ankovići i to oba po nacionalnosti Anishka, pa kad im nešto dodje krenu noću kao po dogovoru u šumu sa sjekirama pa ko živ izađe.
Pitam ga za starosnu penziju koja me čeka za tačno 121-u sedmicu.Tješi me Ukić da zajedno sa ženom mjesečno imaju preko 2.000 talira. Ko zna šta me čeka. Popodne poslije kafane provedem sa ShuShu. Zadovoljna je bjelom tastaturom na laptopu. Dao sam Vikyju 30 # jer nije htio više. Častim i kafom ko je htio i meni jedan čaj od limuna. Prije toga sam popio jedan od ruže. Koštaju 1.85. ja obavezno bacim kusur u apoenima jedan pet i 10 centi u čašicu za poslužitelje.
Kaže Vicky toliko je naplatio koliko je tastaturu platio na T-bazaru. Poručio joj je da više ne ruča u blizini laptopa. Oko 18 h ona ode da se nađe sa prijateljima. Ja se bacim na kauč. Srce mi je nešto preskakalo. Navio sam neku muzičku radio stanicu na Tv. I to ovdje ima. Izaberem stari rok i u snu me dobro sokolio. Možda od proljeća i lijepih žena me malo uzdrmalo, a i vazduh u kafani nije dobar mada se ovdje u njima ne puši. Opet smo se tamo sakupljali, nas 7 bi maximalno. Na kraju dođe i još jedan, osmi. Uvalim mu moju knjigu na čitanje. Ako bude zadovoljan kaže da će da je kupiti. Na pijaci prije kafane kupim za 14 # četiri sušene kobasice, midium ljute i kod kupovine paradajza srtnem Peru zubara. Plati mi 20 # za knjigu koju sam mu dao prije, mislim tri sedmice, dok je renovirao prizemlje zgrade u kojoj na spratu ima stan i ordinaciju. Ohrabri me istinski. Kaže da sam dobro nabio moj roman-dnevnik u dnevniku. Evo mi i Usmir posla četiri genijalne priče o četiri Grassland ličnosti Yew nacije, a to da ne širim dalje dok ih ne objavi. Posla mi i ohrabrujuće pismo, i kao svaki poeta i pisac priča i drama lijepo ga nakiti. Evo vidite;
Vozdra Gilea ! Evo sam primio od Tebe ovaj Tvoj pisani materijal. Hvala. Ovih ću dana to polajne protabiriti ....
Baš me raduje što pišeš. Kad god stigneš, piši . Možda pomisliš kako to sad nema nikakve veze i nikakve potrebe, ali -piši...
Poradi sebe. Poradi žene. Poradi kćeri. Poradi unuka.
Neka jednog dana mogu kazati : moj je dida, moj je dedo, moj je đed pisao !
Nije krao, nije pljačkao, nije otimao, nije psovao i lagao, nije prijetio, nije bio krkan, papak i glupan,
on je bio gospodin, on je pisao ....
Podigni glavu, proberi slovo - i , piši ....
Javim Ti se idućih dana....
Puno pozdrava Tebi i svim Tvojima !!!

Eto meni podrške od mog jarana iz Hany. Ma vidi se razlog pisanja nemora biti enormni upjeh. Pisac je tampon između terora vlasti i javnosti. Ja sam dokumentarist i dobro pamtim slike i videa iz života. Sada prenosim sekvence sa Balka i odavde, pa nekoga to može i zanimati. Malo sam zajedljiv na vlast kao i svaka opozicija. Nikad mi nisu dali da vladam. Često mi padne naum da sam trebao ostati direktor one osnovne škole u selu Aglič pet kilometara pored Bačija. Nepregledna ravnica bez brda i planina, ma ni brdašca. Bez bistre vode i malih planinskih konja. Jedna veća tikva ti zakloni pejsaža, bez perspektive pejzaža ako nisi na nekakvom uzvišenju, obično kuće na sprat ili maximalno dva, ili, što je rijetko za nas obične ljude, iz aviona. Živiš kao na pozornici pozorišta. Još  kad sam kroz rešetku na prozoru tjesne kancelarije odmah iza direktora koji me ubjeđivao da ga ja zamjenim vidio silnu prašinčinu koju podiže vjetar i prskanje polja hemikalijama, izgubio sam volju za tamo živim. Bježi u Bony kazah sebi i tako i bi. Tako je  isti 46-e i moj ćaća pobjegao iz ove ravnice kad su mu bili dali kuću i njive nekoga od Hammera koji su bježali pred Kotom. Mi mislili da su oni stvarno bježali, a ne, oni su po naeđenju Aveglija morali da se povuku sa vojsko da bi što žešće branili Hammer, pa kad ga odbrane vratiće se ponovo ovamo. Uf. Međutim, vratim se ja u moj Grassland,  oženim Dra i dobismo ćerkicu ShuShu. Otamo me iz moga Grasslanda ‘ladno otjera zlo vrijeme koje od dobrih ljudi pravi lutalice a od zlih vođe i komadante zla. Neka, kažu oni, što više zla i mrtvih, to je za nas bolje. Nek se narod boji i boji. Ostaćemo duže na vlasti. I tako narod u strahu trpi pa nekad i više decenija pa mu pukne film i rukne nešto iz njega. Nažalost novi zli ljudi najčešće opet ugrabe vlast jer oni ne drijemaju. Ili su bili dobri ali vlast ide u paketu sa terorom i maltretiranjem nekih grupacija najčešće po naciji, religiji i boji kože. Može i drugih grupa po shvatanjima. Eto taj Baby iz sjeverno-zapadnog ćoška Bony. Šta mu je trebalo da se buni protiv Mudya. Ista vjera, i nacija, i imena i prezimena, ista trka da zajedno osvoje u parlamentu što više mjesta, a poslije ljudi ginu u rovovima jedni protiv drugih. Tako tamo moj drug iz K1 Uhamed bi protiv rođenog ujaka. Kuće im dijele samo 2 metra prostora. Zajedno ih pravili, pomagali se, on mu sin od rođene sestre, ali, đaba. Vlast briše rod.
 Evo nam na našoj Nadi pala vlada pa sada trka uvijek istih lica ovih političara, ko nekih atletičara po selima i gradovima na sve strane ogromne Nade. Obećavaju ovo onde, ono ovde, ko se šta prije sjeti, za lječenje, studente itd. Čitavi ih timovi u dresovima partija prate, plješću i bodre kao na utakmici.

10.4.7011 9:18:41

Ustao sam nešto prije osam. Okupam se nabrzinu i navijam Tv1 iz Hany, ali neće. Ima jedna emisija nedjom u dva pa bude uvijek podataka za moju knjigu. Sada će 15-og odluka na međunarodnom sudu za tri generala koje sude za istjerivanje onih 300.000 Eniša iz Hany. Ma šta god bude ništa se u biti ne mijenja. Prošlo 20 godina jarane od toga. Priča mi jedan istjerani također jučer kod mehaničara. Sad se narod skuplja kod manastira. Po 20.000 ih dođe na neke crkvene svetkovine. Sve to izgleda luxuzno jer dođu autima i de-lux autobusima, lijepo obučeni i dotjerani sa folk grupama i muzikantima raznih žanrova. Kuhaju paprikaše i peku ovce, janjce, telad, piliće i krmad, roštilj i ćevape. Piju rakiju, pivo i sve živo tako da su rumeni i nasmijani kao sa reklama za zdravlje. Tu budu par dana pa nestanu u diasporu do novog okupljanja. Oni domaći Aniši nemaju više taj naboj da se biju pa gledaju nijemo i čude se otkud toj raji pare. Poneko se dobro snašao i vratio. Eto mi dalje priča da je neki Enish mladić otvorio tamo u Rajini pilane, radnje, kafane i hotele, magacine i da ga ja ne zaustavi nekom primjedbom ko zna šta bi on još dodao. Naš narod ode lako u legendu, bajku i apstrakciju. Od sada ću redovno subotom kod A-Ćima da se naslušam legendi i konkretnh događanja. To ti je kao da odeš u živu biblioteku. Tako je kod svakog od naših mehaničara. ovdje u Kichu ima ih Sa Balka jedno tuce. Kad bi sve redovno obilazio imao bih još štošta o nama napisati.

7011-04-14, 21h
Evo sam dva dana popravljao dnevnik. Usmir, naš književnik iz iz Grasslanda koji žvi i radi u Hany blizu glavnoga grada, hoće da ga pregleda. Eto mi Krgo, kustos muzeja rodne kuće Ive Andrića u Grasslandu javi da je moj roman u elektronskoj postavci muzeja.. Čutim dva dana šokiran od uzbuđenja. Sad ću mu poslati i ovaj dio iz 7011-e. novi život u novoj provinciji K1. Tu je 10 miliona ljudi na malom prostoru velićine manje od Bony koja imade samo četiri. Ostalo je pustara veličine 5 Balka. Pod pustaa podrazumjevam prostor bez ljudi. Naravno da su to ovdje zelene površine, šume, šumetine, jezera, prerije, brda i planine.
Evo prikazuju KaraKaru i o njemu dokumentarnu emisiju; kako je za Kotovog Balka bio 11 mjeseci u zatvoru zbog malverzacija oko vikendice. Priča jedan da je Omo Obrva, poslije maratonski dosadan predsjednik skupštine Bone, još kao direktor građevinskog predzeća slao radnike na  KaraKarinu vikendicu, a Dr Kara im davao potvde da su bolesni. Sada je u sve svemirskom zatvoru za Balk  brani se da nije kriv za šta ga optužuju, genocid u Srbrenom gradu i zločine širom Bony. On reče da oni Eniši koji su ostali u gradovima pod vlašću Oniša i Aniša nisu više Eniši. Eto nonšalantno obrisa nas: mene, brata Džoa i našu mamu. Usput i još oko 250.000 Eniš ljudstva koji se sa njim kao vođom Eniš naroda u Bony nikad ne složiše. Naj sadističkiji su ratovi između ljudi koji su bliski, reče neki u toj emisiji koji pojma nema o  ratovima. Svi ratovi su upravo to, sadistički.

7011-04-21, popodne


Oni su proizvod ljudske naravi a ne nekih vođa ili ličnosti. Vođe su samo paravan za sve u nama što imamo. I dobro i zlo. Eto vođa Mrki je bio toliko mrk da je naređivao prisutnima da gledaju u pod kad mu se obraćaju. Dakle snihodljivo kao sluge. Tako i KaraKara je morao na sve pristati šta bi mu Mrkokosi naredio. Po povatku na brda oko Tradera savijao se na volju skupštine i trojke sa kojom je sve ovo otpočeo. Čak su se izdirali na njega i ona djevojka što ga naslijedi kao predsjednika i onaj mu jaran što se ubi sa dva metka. Obrva zaglavi robiju također na tom sudu. Nije htio da sluša Dasovce i da ostavi Eniše u blizini i djelovima Tradera koje su držali cio rat nego naredi pokret. Svi van. Prije toga je miroljubivo šetao i čak se simpatično-ozbiljno uslikao sa presjednikom Dasa na Eniš teritoriji. Šta li tu bi da iseli stanovništvo u nespokoj i sebe u zatvor na bome dugo godina. Da li je ponio onu sliku sa sobom da je na šetnji pokazuje zatvorenicima. Bilo je nekih glasina po novinama da su ga maltretirali drugovi sa robije. Vjerovatno oni koji nikada nikakvu šansu u životu nisu imali.
Eto petnaestoga proglasiše dva generala Aniška krivim a trećega ne. Progon i zločinački poduhvat protiv Eniša u Aniški ili državi Hany. DAS je dao saglasnost za vojnu operaciju a vrh Hany sa Ljutkom na čelu izmjenio ciljeve porobljavanja Eniša u progon. Ili mu je to Mrky smjestio i naredio sveopšti pokret 250.000 Eniša ka pramajki postojbini Sany. Uglavnom general lavni dobi 24 a sporedni 18 godina. Onaj treći se smješka sa fotosa dok ova dvojica ne izgledaju baš zadovoljno. Onog glavnoga je čekala nova žena i vila nekog Kotovog generala, slava, prijemi, pozorišne premijere itd…. A sve za noć ode u vodu. Dvadeset četiri godine zatvora. Digla se cijela Hany, i oni što hoće i oni što moraju. Protestuju. Proglasili predsjednika Sany za nepoželjnu osobu. Misle da je on sve zamutio za vrijeme posjete Francu sa malim ali oštrim predsjednikom Zagorom. Možda, sudeći po intervenciji u Ibiji i posvuda na Afru, nekim novim Napoleonom. Po rastu i pričama o aferma sa ženama su slični. Prva mu je oslobodila medicinske sestre iz Bulgarije, taoce na Ibiji, koje su optuživali da su donijeli Sidu umjesto ljekova. Bome bile su robinje tamo pet godina. Samo što ih je oslobodila on se oženi lijepom pjevaćicom. Po novinama su ubrzo našli njoj ljubavnika i njemu ljubavnica stotinu. Kao i ovdje ljudi poludili za aferama. Valjda od impotencije. Ništa ne rade nego izmišljaju. Svakom prišiju neku ženu sa kojom je komšija, putuje ili radi i slično. Moj komšija Eljko je bio dugo konobar po našim kafanama. Kojoj god je ženskoj osobi poslužio piće bio je označen kao njen ljubavnik. Kaže da mu je muka od naših. Nema večeri da se neko nebi potukao i došla policija da interveniše. Piam Ikinog sina Arka koji onobariše posvuda za razlog. Kaže da se ne čudi jer poslije sati i sati za mašinama i robotima čo’ek poludi. I ja od ovoga posla osjećam kako se u meni penje nivo agresivnosti. Sreća da je Dra na koleđu a ShuShu na univerztetu. Uče marljivo. Nema šta da se žalim na njih. ShuShu je odnijela pet vreća naše gardarobe u komunity Mill za pomoć siromašnima. Neka i mi damo malo sadake. Krenuo sam sa Dra da odnesemo 12 čekova po 400 # za održavanje zgrade za iduću godinu ali sreća da u prizemlju bi ona štuka superintendent Rsula i ona ih uze. Ja se ratih na kauč jer sam se jedva dovukao sa posla. Ispao mi je i celfon negdje usput. Nazovem ga sa kućnoga telefona više puta. Niko se ne odaziva. Napokon, nazovem kompaniju da ga blokiraju dok ga ne pronađem. Imam na njemu preko 800 slika koje nisam prenio u kompjuter. Svašta. Tako mi je lani propalo 2 godine slikarenja kada je crkao kućni kompjuter pa smo ga nanovo reinstalisali. Užas. Vodite me u prirodu ljudi. Od ove elektronike se može pošandrcati.
Na kućnom narodnjaci na Tv Odriča. Ljuljaj. Idem si bevandu nasuti. Tako otprilike, što se tiče alkoholnih napitaka, popijem jedan litar vina mjesečno. I ništa više. Imam piva u frižideru ali nema ko da pije. Viski od lani lapi ispod čepa a konjak Vekija ima i tri godine da je nismo otvarali. Uyas. Napolju ni listak na drveću. Hladno. Vjetar. A kraj Aprila.

Halid pjeva, ja prava imena daem samo onima koji su već umrli a on e još živ. I kad umre bit će živ. Ato mu ostavljam njegovo ime. Halid. Za rata bio na Hameru. Kaže ad se vratio u Trader pomisio je –Hirošima. Eto vam najbolji opis što mi naum pade da vam predočim kako ljudi mogu da ruše. A tek grad Bridž. Strašno. Sišli bi u temelje da i tamo nastave rušiti da ih neko ne zaustavi. Ništa im nije sveto kad je rušenje u pitanju. Kao djeca kada slože neku ogromnu kulu od domina ili karata pa zajedno sa roditeljima i uživancijom to ruše. Eto se 41-e neka Aveglyeva specijalna grupa za rušenje iskrcala na DAS. Brod kojim su došli je istovremeno bio i podmornica i snabdjeven svim i svačim za podršku rušenju. Bio je primjećen ali ne bi nikakve uzbune. Grupa se iskrcala na dok i  bila je predsretnuta od nekakve straže koja im zatraži 500 # da ih ne prijave. Ovi dadoše pare i kad uvidješe sa kakvim ludacima imaju posla predadoše se sami. Onaj sofisticirani brod se mirno vinu iz DAS mora i vrati na Hammer da podnese izvještaj ludom Avegliju. Bili su svi streljani a izdaju. Tipično za vođe koji gube.
Nisu pogriješili na početku nego odmah iza toga
kad u sukob im je došla ideja i ljudska noga.

22.4.7011 2:18:56

na radiju u Groomu uhapsili grupu od 10 lica koja je pljačkala Hipo banku godinama i opelješila je za 6 miliona. Na Taly zaplijenili mafiji 200 miliona  i dva soccer kluba preko kojih su hvatali imiđ. Na Usso kidnaperi oteli sina od naj programera antivirusa i traže tri miliona otkupa. O bože kud ću ja u ovom svijetu. Nisam zaspao jer smo vijali moj celfon. Naime ostao kod Neške u autu a muž joj po dolasku u pola četiri uzima auto i ide da radi popodne do ponoći. Kad je došao ona javi da je cel bio u autu. Pokušam joj objasniti kako da ga ugasi ali neuspjevam. Odemo ja i ShuShu Toyom do njih. Maznem tri kruške, pardon, tri rakije od kruške. Uminu bol u ruci i leđnim mišićima. Kaže joj muž da bi ja trebao nositi malo na posao. Na Balku bi to bilo skoro normalno. Ako ne da nosim ali bi alkohola na izbor bilo u nekom obližnjem bifeu. Ovdje đe mi radimo nikakve birtije ni picerije nema, ništa. Samo fabrike.
Naspemo goriva na pumpi na moju karticu sa pet centi popusta po litru. Nekakav čovjek skitnica traži para. Dam mu pet talira. Hoće još. Kaže da ne može ni slajs pice dobiti za to. Nema više velim mu. Mora da ga neko iz mraka tjera da prosi pa mu uzme svu lovu i za stimulans mu da neki opijat.
Priča mi ShuShu kako je spasila jednu curu iz kome. Našla je u toaletu zaključanu. Izvukla je ispod vrata van i vidjela da ne diše. Dala joj je CPR, koji ima položeno za rad u YMCA i zvala security. Djevojče dođe sebi, ispovraća se i oživi. Eto moja kći ima sada nezaboravno iskustvo. Valjda će joj pomoći da se orjentiše u životu. Reče mi da je iz kalkulusa imala 48 % a prosjek je bio 50, pa mora uzeti ljetnji kurs. Ići će utorak, srijdu i četvrtak popodne od 17 do 18 i 30. Platićemo kaže 200 talira. Eto još jedno iskustvo za nju. Baš će ga savladati. Pokušam otključati celfon jer sam im javio da ga zaključaju. Nemože dok ne otvore u devet. Od onih kruški mi je skroz bolje. Popustio bol u mišićima. Dem na FB da vidim ko ima u mom Grasslandu. Tamo je već 9 ujutro a u nas tek tri. Neradimo tri dana zbog uskrsa Isusa. Neku noć mi na FB bio Kišnjak, muzičar legendarne grupe Grasslanda. Piju neku grozdovaču i eglenišu. On je u penziji ali svira sa starim rokerima. U maju gostuju u Oreatu, glanom gradu Hany. Nose stetson šešire i dobro drmaju taj stari rok. Sve ima na internetu. Cio njihov repertoar se može preslišati. Evo vijesti. Lider iz opozicije u Sany je počeo da pije vodu. Kaže zamolio ga patrijarh lično. Žalosno je djelovao na Tv. On kao na samrtničkoj postelji a oko njega sve zdravo i živo sa nekim zabrinutim facama.  Do sada su lideri u Sany prikazivani na bojnom polju a ne u krevetu sa priključenim aparaturama. Ja mislim da je taj poltičar umro za politiku. Ko će ga zbiljno shvatati. Mada, kod njih se nikada ne zna.  Evo psihologkaže da su porodice stabilnije što je sromaštvo veće. Njihov posao ih dovodi do samoubistava čiji je index 52 a hirurga samo 2. Najbolje je humorom lečiti traume. Zato sam ja bio “na kafi” da se malo ismijemo. To smo zdušno učinili. Viki meni na moju priču o prosijaku nočas na pumpi kada sam mu dao 5 # a on mi rekao, -malo je to, reče da ne idem nikad u Enicu jer bi me začas opuhali do gola. Obećao sam mu da ne idem više nikad uopšte ni na Balk. A i koji ću vrag tamo. Iz ljubavi, velim sarkastično sam sebi jer sam pred jutro sanjao da sam u pohod kroz kafiće u Grasslandu i pred mene iskrsavaju poznata lica i mame me svojim osmijesima. Ljubav je suštinsko pitanje a ne novac veli neki psiholog na Tv Grizville. Sjetim se moga oca u dobi kada je bio dvadesetogodišnjak. Tada je bio patrijahalni život. Svi članovi jedne veće familije su živjeli zajedno i u ljubavi. Lovu nisu ni viđali nego radili zajedno da lakše prežive. To se dešavalo samo prije sto godina. Ma i sada jebešto slično jer lovu i ne vidimo. Imamo magnetne kartice a ona da li postoji ili ne, neznam. Postoji kao mašta. Kupim sve na karticu a računam da dajem novac koji se ne vraća ako ne radiš. Ako daš ljubav vratiće ti se kažu psiholozi. Moraš biti altruista, itd. Sa ljubavlju se odgojno igra i film. On je jači medij od knjige pa ljudi imitiraju glavne junake kao one kartice novac i dolazi do trauma. Realnost je ta koja je zanimljiva. Momci misle da djevojke žele BMW izlaske i da ćuti i dosadno gleda u pod vteći prstima. Dakle bez života. A one masovno traže duhovitost. Čovjek je dužan da bude vedar, kaže Borhes. I nema žene koja na to neće pasti. Treba biti humorističan i opušten pa jer život je inače besmislen pa čovjek mora da ga sam osmisli. Gdje se sirotinja nalazi nema mjesta za filozofiju. Tamo se živi. Svi to kažu kad odu na odmor negdje na Ubu ili Exico ili Razil i na Afro i ima ih mnogo više nego bogatih.
Društvo živi u zavisnosti od vlasti. Mi na Balku smo spljošteno društvo, ne znamo gdje su granice. Živimo na istom nivou kao braća i sestre i nastaje podmetanje, takmičenje i zavist. Nedjelujemo timski. Neznamo ni gdje je vlast. Šta da poštujemo. Ali kako da poštujemo nešto što nam se podmeće kao ovo sa uglednog Oxforda u enciklopediji kažu da su ustaše u Hany bili mali fašisti a Eniši veliki. Šta li sad planiraju sa budućim generacijama koji će to tako učiti. Uvjerio sam se da Geografija odredjuje psihologiju i muziku  ljudi. Tako su i Eniši su sa velikim razlikama jer žive i u primorju i na planinama, kršu i plodnim ravnicama. Pa ni ne mogu imati isti karakter. Onda je tako sa većinom svih naroda.

23.4. 7011 6:46:45

Ja sam se uvjerio da
sa gorštacima bilo koje nacije
nema velike zezancije.
Oni su uvijek na oprezu i nekako paze na svaku tvoju riječ. Nema nekog velikog razgovora sa njima. Kao da očekuje zmiju iza kamena. Ravničar je miran i čeka žetvu i setvu pa šta mu bog da. Tako se razvijaju individualističke grupe u narodu. Na Hameru 816-e je Biz-Mark ujedinio 216 kneževina, a sve ratove su uglavnom počeli iz P-Ruske, hladne i mračne zemlje Hammera.  Iz psihijatrije i književnosti ljudi probavaju i žele ući u politiku. Ljekari također jer misle da je afirmacija tamo a ne u poslu za koji su se školovali. Moć. A ne znaju da je teško onom koji o Vama briži, kaže pjesnik, državnik i filozof Njegoš. Zato se psiholozi toliko samoubijaju a političari ne. Njih povremeno ubijaju drugi. Naročito u ratovima. Sukob politika je rat. Eto kad se davno podjelilo Rimsko carstvo podjelili su istu vjeru na dvije. I danas Anishi i Enishi trpe i ratuju zbog toga. Neki sumnjaju da je sve istina o uskrsnuća Jesusa. Ako ga nije bilo onda je ta vjera falcifikat. Kao ona lova koja je u stvari nije lova ali djeluje, postoji transakcija. Tako je važno da vjera u bolje i pošteno treba ljudima. Evo se iz Hany i sveštenici mješaju u osudu generala na sudu. U mom vojničkom gradu Plitu oće da daju ime trga ili ulice bivšem plaćeniku, legionaru, a generalu u etno čišćenju Eniša iz Hany, sada osuđenom zbog toga na 24 godine zatvora. Eto u tom zatvoru sada proslavljaju uskrs zajedno i Eniši i Aniši. Oniša tamo nema a oni  i onako Vaskrs ne slave. Malo čudno kad se zna da rat ne miluje nikoga. Evo šta pišu Oniš novine iz Tradera.
- Održao sam službu pritvorenicima, koji su bili podjeljeni u dvije grupe. Većina njih se ispovjedila. Bilo je predivno. Svi su pjevali u horu, a pošto su carski časovi dugo trajali, neke od njih su zaboljela leđa, a nekima od njih je bilo prvi put da čitaju dio te službe. Na kraju su mi poklonili jaja, koja su ofarbali u lukovini - rekao je sveštenik Bilbija, ali nije smio da otkrije od koga je sve dobio jaja na poklon.
Sada mogu zajedno. Zašto ljudi kad ne mogu zajedno ne kažu stop. Mi odlazimo i dajemo šansu onima koji to mogu. Nastave mržnju i ratuju pa ih vjetrovi rata pometu i dođu neki novi koji nastave mir kao da rata nije ni bilo. Kao da su to neke nemani vodile.
Čitam da je 90 mrtvih u sukobima na Cirusu. A tamo AvaSha otišla na svadbu. Udaje se njena rodica iz trečeg koljena sa kojom ima zajedničkog pradedu Zimana, starog zemljoradnika koji nije orao traktorima nego plugom i upregnutim konjima. Interesantno da je i on bio jedno vrijeme na Nadi i učestvovao u pravljenju pruge duge pet hiljada kilometara. Kad se vratio kući ni kuće a ni para od prodaje nije zatekao. To mi je stalno ponavljao kada bi mu na biciklu odnio nedeljni ručak. Usput bi mi pokazivao srednju stranu Novosti na kojoj je bilo fotosa obnaženih djevojaka u crno bjeloj tehnici. Mi bi ih zajedno gustirali dok bi on ručao, a potom sam se lagano u dugo nedeljno popodne na staroj bicili sa praznim suđem vraćao nazad sa nekom mješavinom simpatije prema muškom rodu uvijek spremnim za obožavanje nage žene.
Sada ću da probam jagnjetinu koju jutros pržim od pola sedam. Kaže onaj u novinama da će Eniš KaraKara da peče janje u zatvoru i podjeli sa Aniš generalom legionarom Otovinom. Šta ima veze. Sada su slobodni od mržnje kao da nikad nije ni postojala. A možda i nije. Mržnja je privid, opravdanje za krvoločni karakter ljudskoga roda. Zatvor ih je oslobodio. Pa zatvori zbog toga i postoje. Da promjenu dotadašnji karakter čo’eka. Da ga oslobode  od njega samoga i u njemu neprijatelja i njegovih neprijateljstava.

7011-04-24 jutro.

Dra pije kafu. Ostasmo sinoć do dva u restoranu kod Oce i Ranke. Elma slavila 50-i rođendan. Zasvirah čak malo i moju plavu guitaru. Uglavnom me spasiše  CD nosači zvuka jer je ne vježbam uopšte pa plesasmo i odavno toliko vremena ne provedoh na nogama. Bijaše lijepo. Enad njen muž uvijek spreman za šalu iako je imao baš problema sa zdravljem. Otkazali mu bubrezi pa je imao transplatovan pa i on otkazao. Odlučio se da sam sebi daje dijalizu kod kuće. Imaju ćerkicu Inu. Mislim da je 10-i razred. Nenadu je to treći brak i ima već dvije odrasle kćeri. On Enish a ona Onish. Oženili se u Traderu u po rata. Radio je u projektantskom birou kod Mudyjevog sina pa je imao dobru propusnicu da ga ne diraju iako je rođen na brdu pored Tradera u   omrženom Seniš selu Ale gdje je KaraKara smjestio svoje uporište i našao puno istomišljenika.  Izašli su nekako kroz vanjske i unutrašnje opsade i u Grizzvilu ona ode pravo u štab ministra za Eniš policiju Bone koji se tu udobno smjestio i otvorio nekakve milionske biznise. Prije rata je kao pravnica radila staž u njegovom birou u Traderu pa ju je lično poznavao. Iznenadio se njenoj hrabrosti da otvori vrata i dade im propusnicu za Nadu. Tako ovdje dobiše Inu i nabaviše maloga psa Kokola da ih veseli. Elma se opredjeli za taxi a on je na disability. Sreća da je imao nekoga da ga posavjetuje da izdrži 6 mjeseci na radnom mjestu u tvornici autodijelova pa ima benefite za ljekove. Mi ih nemamo iako mi ih je menadžerka Lavica obećala dati poslije odmah prva tri mjeseca rada. Evo se godina navršila pa ništa. Ja ni ne napominjem više. Idim da je to samo farsa. Imadosmo lani oko 300 # ljekova izdatih na recept ali zbog sume prihoda tek preko 500 # smo imali pravo da nam ih plate od povrata taxe. System. Ma nema veze. Draže mi je da smo zdravi. Ja na poslu redovno grizem bjeli luk i nutkam ostale “pilulama”.
Evo treći dan kako praznujemo uskrsnuće Jezusa. Kako uskrsnu tako ode ocu na nebo i ne pojavi se više. Ima i pravo. Šta će među nama pohlepnima. Gledam sinoć šta se šnicli nije pojelo. Možda Oca da susjedima u Vojsci Spasa. Pored njega je kuhinja za beskućnike. Moglo je još tridesetak ljudi da se najede.

7011-04-26

Sedam uveče. Poslije baš dosta tmurnih i hladnjikavih dana sunčano i ljepo  iako je jutros povremeno padalo kao iz kabla. Spavao sam poslije meča soccera na Tv. Onaj Uni opet dade go. A ne da ga hoće lopta. Kao da je vezao nekom kanapom za nogu. To je onaj što prima najviše para od svih igrača soccera na Galaxiji, čitavih 300.000 # nedeljno. Moju 15 godišnju platu on prima nedeljno. Kako da ne poludiš i pomisliš da je to namjerno urađeno da te unize i popljuju kao čovjeka. Da ti kažu, -mizerjo, vole, gnjido imigrantska, evo ti za izdaju tvoje domovine. A nemaš gdje da se vratiš jer smo ti domovinu zahvaljujući tebi i takvima uništili. Razorili. Nema više komunizma, bratstva i jedinstva i Kota i Kotića. Crkni sad ovdje kao crkveni miš. Sakrivaš se od zemljaka drugih nacionalnosti Balka a i tvoje jer vidiš da nisu ništa bolji od onih drugih. Bježiš u usamljenost koja te izluđuje. Ubiće te tvoji Balki  ako ne crkneš prirodnom smrću jer su kao i ti kivni na sve i smo zrikaju ko će koga prije ako to ova vlast ainuje. Nezna im se ni za koga su ni za šta. Rulja. Reže na sve sisteme kod nas i sve vlade pa ne hvali nikoga i ne kudi preglasno. Evo Ika zove na kafu. Bio onako bolestan da vidi mamu. Na kolicima ga vodali po aerodromima. Bio već ko zna koji put a ja nijednom. Odosmo. Da ćutim i slušam o mom Balku. Da ćutim jer više mišljenja nemam a ni stava. Ispraznili su me ovi što igračima, pjevačima, glumcima i doktorima daju tolike sume pa mi moje mišljenje ili stav uopšte ne izgleda potrebno na ovom svijetu. Potreban mu je samo moj rad, moja leđa i ruke kao roba, a poslije marš u smeće.

28.04.7011

Iako crknut od posla i bunovan od sna uvečer  sam ipak pisao možda i čitava dva sata a ode sve k vragu kada sam htio registrovati. Baš je bilo ljepo izvoditi neplanirano  jedne događaje iz drugih. Napisao sam kako sam kod Ike popio dvije rakice, njihovoj Anji objasnio interpolaciju prave između zatadatih tačaka, rekao Iki da griješi što mami nedaje popiti i treću rakijicu dnevno. Davao joj je ujutro i na podne a uveče ne. Ona ima 88 godina i to joj  sigurno dobro čini za san. Brazera u Anja Uci nije ni vidio. Puno je svuda prosijaka i bogataša. Kum mu Aniš otvorio pilanu sa 40 zaposlenih iako tamo Aniši nisu popularni. Bili su tučeni i zatvarani od braće Oniša kad se zavadiše oko plijena poslije istrebljenja Eniša iz toga Onjica na zelenoj rijeci Eretvi.  Nešto južnije u Apljini bi obrnuto. Aniši mučiše i  ubiše i zatvaraše legalne u vlasti Oniše.  Evo i aktor je u nemilosti u Hany. Bio je zadnji predsjednik Balka, učestvovao u rasturanju na 7 država a sada ga njegovi traže da mu kožu oderu. Proglasili ga za izdajnika transkripata sa neke sjednice na kojoj je uvijek ljuti Hengry odlučno zapovjedio da Eniša iz Hany nestane. To se sada vrti po svim radijima i Tv tamo i navodi kao ključni dokaz za osudu legionara i još jednog generala kada je u akciji Thubder istjerano 300.000 eniša iz njihove postojbine. Mladič koji je radio par mjeseci sa nama kaže da mu je najteže palo kada je došao kući sa ratišta i zatekao je praznu i sve napušteno a stoka puštena napolju muče i bleji tražeći gazdu. Tako stoka i radi. Daj joj ljutoga gazdu i uradiće sve što naredi. Sada ovi na sudu kažu da je Hengry srećan što je umro inače bi bio i on u zatvoru. Nisam ovo pisao jučer. Pisao sam i pisao kako je Koto bio ovo, bio ono a na sahranu mu dođoš svi predsjednici svijeta sem onoga sa DASa koji tamo posla svoju mamu. Pisao sam da su došli ustvari da sahrane jedno vrijeme, moral, etiku, estetiku, poštenje, borbu za iskrenu slobodu, blokovsku podjelu svijeta, nesvrstane, neke države, itd. I stvarno se sve okrenu. Hameri se ujediniše u jednu državu. Nestade komunističkog vojnog pakta, masa država postaše kapitalističke i priključiše se BOOMu koji sada ima 25 članica. Jedna od njih je i Hany. To Aktor uradi bez referenduma pa se nadaše nekoj visokoj poziciji tamo. Ovi pak što ga smatraju izdajicom Aniša mu  nacrtali  na majicama facu sa šajkačom i kokardom, simbolom Etnika Eniša. Bome nebih mu bio u koži. Kad te tvoji traže onda ‘e naj teže. Mada Aktor može da objasni da je bjelo ustvari crno i ne sekira se mnogo. Sjedi na vikendici i igra šah sa policajcima i čeka mig od onih kojima je dobro poslužio za rasturanje Balka. Hoće li mu pomoći ili ostaviti kao isluženu krpu a što se obično kod silnika dešava.
Malo pišem a malo pričam sa ShuShu koja je evo na vakeyšn već treći dan. Pekla je picu pa smo jeli, pili mljeko, ja malo virnuo u veliku šerpu u kojoj još ima graha sa koljenicom. Izrežem par komada i jedem do besvjesti da nadoknadim malo energije. Danas sam cijelo vrijeme imao motati onaj nateži komad cink 40. Jedva sam smotao 1330 komada a 2733 je dnevna norma. Ma zaspao sam poslije ručka kao beba sve do iza sedam uveče. Sutra plata pa dva dana odmora. Semice teku kao voda. Još 119 i ja samu starosnoj penziji. Sa ovom Nada pension od 80 $ mjesečno imaću 600 # mjesečno. Da platimo morgić kako ovdje zovu kredit za stan. Ošekujemo blizu 4000 # povrata taxe. Ile majstor kupio Oyotu Amry, naravno polovnu za 11000 talira a NeškaI dođe jutros sa Onda Kord, naravno i ona polovna. Jučer sam i nju vozio pa okolo putićima. Kad smo se vraćali bi nobično toplo. Blizu RoseVilla nas uhati nekakva horizontalna kiša. Nikada takvo nešto mi se nije ovdje desilo. Usporio sam i skoro stao kad neko dolazi iz suprotne strane i kaže put je blokiran. Priđemo polagano bliže.  Pale dvije bandere i drveće preko ceste. Da sam žurio možda bi nešto od toga i po nama palo. Opet da sam išao autoputem bilo bi i tamo opasno ako ne stanem na rezervnu traku. Na povratku tuda danas vidimo u suprotnoj traci nema saobraćaja. Na jednom mjestu samo 4 policijska auta i opet sve prazno. Na izlazu vidimo kolone kako se pregrupišu da izađu sa njega. Mora da se nešto teško desilo. O moj Grasslande. Na posao sm išao na kafu u kafić pa u školu sve pješke 10 minuta. Auta isam ni imao. Nije mi bio potreban za odlazak u kafiće i posao u gradu širokom 0,5 i dugom 3 km.

29. tra. 11

Jutro rano pola pet. Nemerem više spavat’. Ove dvije drugarice još nisu ni zaspale. Naša kći i njena jaranica Katy. Došla sinoć oko 10 i još pričaju. A šta bi?. Život ima dovoljno izazova za sviju. Eto nekom naum pade da se zapita zašto onaj naš zajednički pradeda Noe što napravi lađu i ukrca familiju i po par svake vrste životinja prije velikog potopa, ukrca i dva komarca. Naš pradjed. Ima čime da se diči. Napravio 6 miliari potomaka. Evo upalim malo Tv da vidim vrijeme kad tamo vjenčanje princa GB. I baka kraljica je tu sa dedom Ilipom. I tata je došao sa Ćamilom, drugom ženom dok je prinčeva mama Dee poginula sa verenikom u autu. Pričalo se da je baka naredila ubistvo i svašta dodavalo ali nema dokaza. Najvjerovatnije je da je neko u tunelu blicnuo i pri velikoj brzini da bi izbjegli paparace zaslijepio pripitog vozača i očas je auto pretvoreno u krš. Preživio je samo telohranitelj. Dee je malo pred smrt posjetila i Grassland. Služio je  naš elegantni i proćelavi komšija Jovana policajca sin inače Eniš, u privatnom malom hotelu Osovara Edžbija, rođenog u Graslandu u familiji slastičara Sejfulji. Njemu sam držao kurs recitacije kada sam počeo raditi u ekonomskoj školi u Grasslandu 74-e godine. Čujem da su financijski propali on i njegov brat uvijek puni para čak i za kartanje. Možda je to samo fol jer tamo na Balku se baš nesmijete prsiti parama pa čak ni onda ako nemate neki jači poltički ili krimi klan iza leđa. Lopovi ne prezaju ni od čega. To se pokazalo u ratu kad su im nekakvi uniformisani ubili trećega brata Rezaka na prozoru male kućice kod Kina u čijem prizemlju je imao slastičarnu. Još nisu otkrili ubice.
Odoh ja raditi za kraljicu i za sebe. Nada joj još plaća godišnju rentu. Dok ona postoji postoji i carstvo GB. Naslijediće je sin ili unuk. Sin kaže da ne želi i da je prestar za kralja. U DASu u 9 država vanredo stanje zbog nevremena. Samo je 4 stepena. Brrr, hladno a kod nas na Balku, evo Caky piše i stavio fotose na FB, sve probeharalo. I ovdje će za mjesec dana.
  Evo me sa posla. Dokusurio sam grah sa koljenicom onako hladan iz friga. Poslušam radio pa čujem da je 66 godina prošlo od oslobođenja logora Dahau koji je radio na istrebljenju ljudi od 33-e do 45-e godine što znači 8 godina u miru jer većih ratnih operacija sem 39-e kratkog rata kod bratske podjele Olanda od strane Hammera sa Ussima i nije bilo. Belga je pala sama kao neka žena kad odluči da padne sa nekim muškarcem a preko nje okolo Hammeri uzeše dio Franca sa veličanstvenim glavnim gradom Arisom. Vladu Franca protjeraše u neku banju Visy. Ona tamo naredi mobilizaciju i sa Hammerima čak povede vojnike na Ussiju. Ubiše im 25 miliona stanovnika. Svašta. Usii poslije navališe i od sedam miliona mrtvih Hammera ubiše bar pola. Poslije toga generala Franci ili kako ih zovu, Cuzy, objesiše kao izdajicu svog maršala Petena samo 27 godina poslije Prvoga rata iz kojega on izađe kao pobjednik nad Hammerima i od Cuza obožavan kao zamjena za Boga. Svašta i od naroda ponekad bude. Sa njim se nikad ne zna šta si i dokle si. Eto Kota napadaju svi da ih je nacionalno ugnjetavao. Možda zbog toga što On jedini dozvoli svima da mu budu vojni podanici i nedade ubijati i klati na nacionalnoj bazi. Zato ga i mrze. Eto Aktora čuvaju od njegovoga naroda kome je dao svoje najbolje godine i rizikovao život za nezavisnu Hany. I mi smo zajedno sa njim rizikovali da poginemo od toga i niko ni nama ne zahvali. Sada sve više otkrivaju zločina nad Enišima u Hany. Kao da nisu znali za njih prije. To je postalo kao moda da neki osmatrači UN prijavljuju pokolje koje su gledali svojim očima prije 20 godina ali nisu imali naređenje da se u njih mješaju.
Dani bjesa na Cirusu. Snage bezbjednosti otvaraju vatru na protestante. Ubijeno je već 500 ljudi. Eto i moja AvaSha je tamo na svadbi. Ima Ava i sliku sa njim kad je bila mala. Deda je bio kočoperan i znao zaprijetiti trećem zetu kevom. Upravo sam otvorio FB i vidim da su dobro i zdravi u šetnji nekakvim istorijskim komplexima. I kći Avine tetke Ristina je sa mužem i djecom išla na tu svadbu djevojke sa kojom imaju jednog zajedničkog pradjeda a time i jednu zajedničku prababu. Ko li će biti moji praunici i kako li će se zvati. Neko će garantiram biti kosmonaut s obzirom na duh radoznalosti koji nosim u naslijeđe. Dani Tradera u Grizvilu. Po drugi put. Prvi put bijahu 7007-e. To je inicijativa mladih kao protest prema šutnji vlasti Sany prema događajima oko i u Traderu za zadnjega rata. Vidite kako ljudi mogu kad hoće da rade i bolje stvari od rata.

30. 4.7011.  Jedem jabuku. Ustao sam ok pola osam. Sunčani dan konačno. Nočas bilo nula stepeni Mislio sam da ću podgrijati neka dva sendviča u kojima je več pečeno jaje i komad mesa. Davno su kupljena i zamrznuta ali vidim da loše izgledaju poslije zagrijavanja pa ih bacim u smeće. Ne volim to da bacamo hranu ali eto i to se desi. Na Tv Bama, trenutni predsjednik DASa šeta od Tornada razrušenim gradovima. Strašno. Ovdje može da vidi kako izgledaju gradovi razoreni od bombi koje ljudi bacaju tu i tamo po potrebi ili narudžbi. Mogu ove snimke da koriste za neki ratni film. Ljudi oko ruševina skupljaju neke dokumente, sitnice. Preko 300 mrtvih je tamo u 6 država veličine kao jedan Balk koji imade 6 republika a DAS ozbiljno pogura njegov raspad. Nije im dosta prirodnih nepogoda. Možda su i ljudi prirodna nepogoda pa je tako sve u skladu sa prirodom. Samo dokle?.
Na dječijem programu prikazuju velike mašine i konstrukciju jednog aviona. Šta tu sve ima da se postavi i napravi. Kažu da ih ima već preko million na svijetu. Ma ljudi su fenomen šta sve mogu da urade. Zovemo dedu u Grizzville. Tamo proljeće i plus 25 stepeni. Ma on je dobro za svojih 85 godina. Odoh odvesti Beky, našu Dra, na posao pa sa društvom na čaj da u sunčan dan kroz prozor gustiramo prolaznike a naročito prolaznice.

2/5/7011

Jučer praznik rada. Otišli smo nas dvoje kod rođaka od Beke u moderan i ljep grad Ississaugu. Oni su od nas daleko samo 80 km. Ovdje na Nadi praznik rada  ne slave prvog maja da nebi ličio na nekadađnje komunističke proslave koje su veličale rad kao zamjenu za Boga. Ovdje i na DASu se u čast rada i radnika se ne radi prvi ponedeljak u septembru i to je sve. Mi tamo na Balku bi se oduzimali za taj i Dan Republike 29 novembra. Prvomajska parada na Tv sa Kotom na tribini kako osmatra defile svih rodova vojske zatm adnika i omladine je trajala satima i nije se propuštala. Slavilo se nekada i po deset dana. Masovno se išlo na sindikalne izlete na more i planine, čak i banje. Kod rođe Ogdana bijasmo samo nas četvoro, pričasmo pa ručasmo pa opet pričasmo. Ćerke su im već udate osamostaljene i niko i ne navrati. Ogdo, stari rukometaš mi priča o njegovom djetinjstvu kada je kao mali rastao u nekom zavodu za popravljanje ljudi pripadnika neprijateljske vojske u drugom ratu. Naime, njegovi roditelji, prvoborci Kotove vojske, su tu bili raspoređeni na rad u upravi tog doma ili kratko, zatvora, i dobili stan u blizini u nekom malom mjestu u Bony na obali Ave. Poneko i od zatvorenika bi se toliko popravio da bi i on dobio stan u istoj zgradi i doveo porodicu da tu dobrosusjedski žive. Tako njemu bi komšinica njegova učiteljica i žena veterinara Sudara koji bijaše u Hammer vojsci vjerovatno i tamo kao veterinar.  Naučila ga je ljepom vaspitanju i jeziku. Za njeno vrijeme dok nije preselila preko Ave u Hany Ogdan bijaše najbolji đak cijele škole od 500 učenika. Poslije se sve promjeni. Tako su i meni moji mnogi đaci na moju primjedbu da su bili dobri iz mat rekli da to poslije nisu uspjevali zbog moga odlaska. Šta to bude, dal’je ljubav prema profi ili stil predavanja. Naprimjer neke moje profesore nisam uopšte shvatao šta su ‘tjeli reći svojim predavanjima. Našalost i iz književnosti. Do srednje sam iz literature bio nenadmašana a poslije jedva prolazio. Sada sam opet oaj stari. YEEEEEEEEEEE.

6/5/11

VEČE. Peti dan u sedmici. Crkavao sam po stanu do sada iako sam došao kući oko pola pet, nalaio koješta za jesti u frižideru i na kraju jedva pronađoh supu koju jedem već treći dan. Zalegoh na kauč uz neku muziku  i otvorih oči tek oko pola osam. Najgore je što poslije poslijepodnevnih spavanja  bauljam po kući dobro ošamućen. Premor. otvorim vrata od balkona da se nadišem svježeg vazduha. Napolju vozila šume po mokrom asvaltu na četiri trake naše adrese Courtland Avenije. Dođe i Dra sa posla oko pola devet. Zvali je oko osam jutros da odmah dođe i evo je radila sve do osam uveče. Napravim joj veliku kafu. ShuShu se sprema u disko. Dam joj za to još popodne deset talira. Pet za ulaz i pet za jedno piće. Od ponedeljka startuje da radi od šest do četrnaest u mesari sa 15 #/h. Good. Na poslu namotam samo 1160 komada a norma je 2733. Istjeraće me sa posla. I bolje i to nego da crknem. Ponio sam i stari radio što sam lani za pet talira kupio u Alize, radnji sa polovnom robom i našao par dobrih stanica. Ipak je naj na sa starom rok muzikom. Izbor je mali kao da imaju samo tri D-a. Uglavnom puste Kridense, Bitlse i satisfaction od Rolingsa. Tu pjesmu bi morali izbaciti iz repertoara ako žele nastupiti na Čajnu. Oni ne priznaju da ne mogu zadovoljiti kako pjeva Mik u toj pjesmi. Ajkengetno satisfekšn. Na pauzi nam je Ile paker pričao počesto o njihovom selu Adnja i kako je oko njegove kuće bila baterija topovai Ha-ubica. Gađali su njegovu tetku u gradiću Ešnju samo pet kilometara vadušne linije. Dakle gađali mu tetku i tetka gitaristu i njihovo dvoje djece jer je tetka Eniš udata za gitaristu Oniša. Išao je vozom u Oboj u školu. Pa kad Eniši gađaju svoje tetke po Oboju onda je gusto. Tako mu poginu jedna rodica idući na voz preko mosta rijeke Bona. Djete od 15 godina. Stalno su išli zajedno a samo taj dan je on nešto zakasnio. Pita me za Mladića, javlja li se. Kažem ne čujemo se nikako. Ode da prodaje sladoled. Umro mu je brat od tetke na Hammeru pa su ga sahranili na Balku u selu Oljevci kod Grizvilla gdje su izbjegli od Aniša. To selo im je sada domovina. On je bio mobilsan za rata i po predaki Krajina odvedoše ga Arkanu u logor za obuku. Tamo su ih i marisali. Ko nije sluša morao je da po terenu nosa neki poveći kamen na kome je isalo “Disciplina”.
Pitam se često pa i večeras zašto se mi vežemo za neki grad, predio, selo i to nam je krvna zakletva. Je li to magnetizam u našim tjelima ili želja za vječnošću. Eto sada gledam moj stan. Šta ja da stavim u njega da je moje, da moji potomci kažu ovo mi je djedovina, evo slike koju je volio, evo mu literature, odijela. Ništa. Kad odem sve će se izbaciti u smeće. I mene. Šta je od moga oca ostalo u Grasslandu. Samo grob. Ni jedna stvar ili stvarćica. Tako i od njegovoga, čak ni grob. Moderna vremena. Kao kosmonauti smo. Krstarimo, zaprznimo i bježi. Trebam na džipu mjenjati ulje. Opet kod mehaničara. Na zidu mu uvijek kao i kod svih mehaničara neka slika polunage djevojke. I meni se na stolu više sviđa kada sine kakva sa reklame za veš na novinama sa kojima prekrivamo radne stolove da izgledaju čisći.
Valjda jeto od tog sirovinskog posla. Što sirovije to sexipilnije. Eto jednoga od njih skoro ostavi žena. Radio, crnčio a njoj nikad dosta i odseli se sa ćerkicom od 12 godina.  Udala se sa 16 godina pa sada u tridesetoj se sjetila da nije ništa proživila i da joj je muž spram nje ružan i malo zarađuje. Neznam zašto je ovdje na Nadi prosjek razvoda naših Eniša jako velik. Za ostale neznam ali prepostavljam da je isto jer su razlozi isti. Pare, trka za poslovima. Rade po dva posal pa se i ne vide kući, nervozni, umorni i napeti. Troškovi su ovdje veliki. Po članu familije treba ok 20.000 # bgodišnje. Eto to je tazlog. Imali smo dvije žene koje su radile sa nama a odmah poslije žurile na drugi posao. Jedna da čisti a druga u restoran pa tako  do ponoći. NeškaŽ također povremeno radi u St-Georgu, velikom restoranu pored Eniš crkve u Watreu, koji se može pomičnim zidovima pregrađivati i na manje prostorije ali maximalno može ugostiti 800 osoba. Kaže da se tamo odmori spram našega posla motanja šmirgle. Evo Dra ima problema sa internetom pa upalim i kućni kompjuter. Na Tv Grizville su gosti iz više naših državica pa pričaju o zločinima u ratovima kod nas. Novinar  Godra iz Hany kaže da je do 17-e godine iznad njegovog uzglavlja u Čiliju, emigraciji njegovih roditelja gdje je rođen, visila slika onog grozomolja koji za Drugog rata pobi 700.000 ljudi u logorima nezavisne Hany. On jednoga dana kad je progledao humanijim očima odluči da je baci u smeće. Spašavao je Eniše za vrijeme akcije Storm i objelodanio sa su njegovi sunarodnici Aniši ubili oko 600 Eniša. Bilo je tu i čuda. Naprimjer u Hany vojsci je bilo i Eniša i jedan koji je saznao da su mu tada ubili rođenu majku. Čudno je to sa tim Anišima i Enišima. Ratuju, vole se, žene se pa ratuju i tako koliko znamo 160 vijekova. Eto i ovdje smo u KW zajedno gdje se sve zna. Instruirao sam jednu učenicu iz Aniške familije. Poslije sa bio pozivan na kristmas patry kod njenog oca u mehaničarskoj radnji. Bi puno Aniša i poneki drugi. Oni su odavno ovdje, po tridesetak godina. Dakle živili su u bratsvu i jedinstvu sa ostalima sa Balka i plesali i pjevali u klubovima bivše države a sada se mrze svak u svojim, uglavnom pri crkvama salama sa fotosima naci vođa iz prošlih vijekova.  Jednom nas telefonom zovu za socijalni stan. Ja uvijek predajem papire za njega i par puta smo dobijali ponude. Ovaj put smo dobili tanhaus, onu kućicu u nizu istih takvih, sa tri sobe ali nas pitaju da li smo Eniši. To me malo začudi jer na Nadi kažu da ne postavljaju takva naci pitanja. Kažu da tamo žive u većini Aniši i da se naselje zove Lavonija po ravnici na sjevernom dijelu Hany, pa ako nam ne smeta da tamo stanujemo da dođemo na dogovor. Prime nas dvoje izrazito debelih osoba, jedna žena i muškarac na štakama i jako debelim dioptrijama. Opet ista priča. Oni su Aniši pa to je njihovo, itd., našta ja kažem pa ovo je Planeta Nada izgradila, pare dala i mene ne smeta što ste vi kao i ja slučajno tu. Usput smo vidjeli da ima i stanara crnaca sjedeći pred kućama. Ovi naši  Aniši stavili tu na visoki jarbol iveliku Hany zastavu, crveno bijelu šahovnicu. Svašta. Uglavnom nismo prihvatili jer je prema našim prihodima cijena za nas bila previsoka, 1200# mjesečno. Ostasmo u našem satnu za 13.000 # godišnje među budi bog zna odakle  stanara u 130 stanova naše zgrade sa ljetnim bazenom i saunom. Brat Džo mi kaže da oni tamo imaju još Balk klub i svi nacija opet koji žele dođu i zabavljaju se. Svašta i tamo na Austu gdje žeže žarko sunce tristo dana u godini. I pecaju zajedno i sviraju i pjevaju. Kada će to čovječanstvo biti u stanju ?. Da pjevaju i sviraju svi zajedno. Tu bi trebalo baš neka viša sila da bude inicijator. Od ovih naših sila imamo samo ratove. Pokazuju moć oružjem, prijetnjom, ubistvima, diktiranim revolucijama. Eto i neki Dasa priča kako njegova domovina DAS koristi teroriste za svoje ciljeve. Ubaci ih u neku zemlju da bune neke nacije i podstiču na odcjepljenje. Kada dotična država krene u obračun sa naoružanim bandama koje jedno vrijeme i DAS službeno proglasi teroristima, malo je puste a zatim bombarduju pod raznim izgovorima, kršenje ljudskih prava, uništenja naroda i sloboda, spasavnje civila, a državnike tih nesretnih država gađaju bombama, protjeruju, hapse, sude i truju, mada je po NU dokumentima svako ubijanje predsjednika država zabranjeno. Adafija gađali i ubili mu sina i troje unučadi. Eto tako vrli Dasa sa DASa blati svoju domovinu komentarišući skoro ubistvo glavnoga svjetskoga teroriste pod imenom 8A. Ubili su ga u kući nenaoružanog i poslije bacili u neko more da mu se ni trag ne zna zbog mogućih hodoćašća manijaka.  Srušio je dvije kule, poslovni dio 25 milionskoga NY sa dva aviona  i sa jednim se obrušio glavni štab Šestagon, i trećim na Crnu kuću predsjednika koja bijaše Bijela dok je neki prije 1000 godina ne ofarba u crno najavljujući radikalne promjene DASove poltike. Avioni su bili putnički i oteti u zraku od 19 terorista sa plastičnim noževima. Opet 19, taj broj citiran iz Kurana. Ode 8A bogu na istinu a njegovi Islamobrani prijete osvetom. Interesantno da je on kupovao oružje i na Balku. Donio za njega nama cijelih 100 milona talira a imao je samo 29 godina. Odakle mu tolika lova. Htio je i bojne otrove ali mu naši ne dadoše jer nije bio državnik. Pričalo se da mu je 90-tih i Aly dao pasoš Bony da lakše bježi pred goniteljima. Sjetim se toga dana kada sam sa časa jezika 7001-e došao kući i upalio naš ovdje kupljen prvi Tv. Prikazuju NY, divan sunčan dan, u pozadini rijeka i ocean, sjajni neboderi sa ogromnim ogledalima na fasadama i jedan avion koji plovi između njih i odjednom udara u jedan parajući koso njegova golema stakla. Takav preokret me potpuno paralisa. Buljim nijemo a ton je bio tiho i ne sjetim se da pojačavam a i šta bi razumio od ovog jezika koji sam tek počeo da učim. Ne dugo zatim drugi avion udari u njegovog blizanca, 400 metara visoku zgradu. Jedno vrijeme sve se iz rupa na tim dvjema kulama puši a onda ruši odozgo na dole, sprat po sprat. Poslije su na internetu objašnjavali da je to planirao i odobrio lično sin Uš i da su se kule tako  urušile jer je bio postavljen exploziv, a da je 8A bio izmišljen. Prije, 95-e su optuživali Eniše za pokušaj rušenja kula jer je otkrivena ogromna količina exploziva u njima. Optuživali godinama uzaludno a onda priznali da nisu ali dodali da su Eniši iti kao teroristi i da su krivi za Prvi a i za Drugi veliki rat. Dobro da nismo Jesusa razapeli. Neko je mudro primjetio da ti oteti putnički avioni nisu uopšte imali prozora. I jedna iz Grasslanda je radila u jednoj od njih ali je ostala živa i zdrava jer se to desilo prije njenog radnog vremena  od 9 ujutro kad su Kule bile polu puste. Onaj treći avion je udario u Šestagon, glavni štab DASa, ali je letio toliko nisko da je najprofesionalnijem pilotu to bilo neizvodljivo a kamo li amateru kakvi su njih 19 bili. Zlobnici tvrde da je neko u njega opalio nekim topom. Onaj u Crnu Kuću nije stigao do cilja nego su ga prije toga oborili ili su se u njemu građani potukli sa teroristima pa se sa prethodno preklanim pilotima sam srušio. Ukupno je ubijeno preko 3000 ljudi. Gradonačelnik NY se baš načitao svih imena. Jednom sam povodom Dana Republike Balka u svečanoj sali naše škole čitao neki ni blizu tako dug spisak pohvaljenih rezervnih starješina u opštini Bačy i znam koliko je to naporno i razorno za mozak. Užas.
Jole tenisač je opet pobjedio. To  30-i put ove godine i time je premašio sviju na svijetu u broju uzastopnih pobjeda. Danas igra polufinale u Adridu glavnom gradu sunčane Panije.

7/5/11
. TAČKA. Ta misteriozna nedefinisano moguća stvar jer nema ni rod a time ni specifičnost koja je izdvaja iz roda. Ne zadovoljava princip per genus et diferetiam. Kada treba staviti tačku na sve i završiti sve ? I ovaj moj drugi roman-dnevnik je nemoguće završiti jer se ovako može pretvoriti u dnevno izvještavanje. Eto me zbog te tačke sinoć uhvati panika. Naime Amuel mi je pisao da bi želio vidjeti moje zapise. On je prof jezka u penziji i bavi se ozbiljno čitanjem i pisanjem recenzija tako da mi je do njegovog mišljenja stalo. Živi u Bačiju gdje je jedna najstrarija vezija preko Ilove punice bake Ilnke dospjela u ruke mojih poznanika i kolega u školi to jest knjiga kada su je on o Anijela odnijeli lljetos tamo zajedno sa djecom. Panikujem. Tako je naša ShuShu iskomponavala riječ panika u prezent jer su njoj naše palatalizacije strane. Dakle internet usporio pa ja nikako da mu pošaljem pa pomislim šta ako me strefi infarkt i moj roman ostane u laptopu dok ga neko ne obriše. Koliko je misterija i znanja ljudskoga tako nestalo? Nešto kao u knjizi Davinčijev kod. Kupio sam ambiciozno tu knjigu na Amerijen jeziku a evo sada i na našem imamo jer ju je Becky donijela odnekud, mislim od frizerke kda su neku noć otišle kod nje sa mojih 20 talira od 80 koje mi Kistijaanova mamaVetka dade za instrukcije iz matematike. Amuel mi dgovori odmah što me iznenadi. Pogledam na sat. Kod nas blizu dva ujutro a kod njih je već osam. Toliko me zbuni taj sada brzi kontakt da ne nastavljam sa dopisivanjem. Sjetim se kada sam mu za rata iz Bony jednom pisao preko formulara CK a on mi tako i odgovorio. To razmjena dva pisma je trajala oko tri mjeseca a sada tri sekunde. Sada nije više interesantno. Eto ni sa bratom se neviđam na Skyipe više od tri do četiri puta godišnje a prije smo se toliko zvali i bacali grdne pare telefonskim kompanijama i to baš kada ih za normalan život nismo ni imali. Čudni smo mi ljudi. Kada amneko i umre čini nam se da je to sve tako trebalo i da se očekivalo, znalo. Preključer poginu u sred grada Kiča jedan naš Eniš, mlad čovjek tek oženjen i igrač ovdašnjeg soccer tima Sany. Vozio je motor oko pola šest uvečer i neki trak mu se ispriječio na putu skrećući u sporednu ulicu. Kažu da mu otac nije dao da ima motor a on imao čak dva i  čuvao ih kod punca u garaži. U nedelju će silan svijet da ode u crkvu i na pogreb jer tamo se skupi ljudska duša kada ne razumije zašto se dešavaju takve grozne smrti. Odemo da vidimo kako će biti kad i mi odlazimo.
8/5/11. Jutro rano. Ustao sam prije šest a već devet. Lijepo je i sunčanao što i za nekoliko slijedećih dana obećavaju prognoze. Mislio sam da uveliko pišem ali me ekrani zaokupili pa čitam novosti, poštu koje nikako da se oslobodim. Uvijek ima po pedesetak nepregledanih poruka sa šalama ili interesantnim stvarima koje razmjenjujemo sa prijateljima. Neke smjelije šaljem samo odabranima. Ma više se ne znašta je pornografija a šta umjetnost. Dan Pobjede, praznik onih 25 država koje su ko kao pobjedile Hammer u Drugom ratu. Da ne bi Ussije i DASa pjevali bi još “Lyli Marlaine”, jer su zdušno sa Aveglijem mnoge krenule pobiti i porobiti Božiji svijet. Neke su imale pokret otpora ali je to sve bilo sitno. Naj jači bijaše onaj na Balku gdje se 27-og Marta 41-e digao protesni miting u Grizzvllu, dakle kod naroda  Eniša. Koto i Drago preuzeše organizaciju  komandu i osnovaše malu republiku u malom gradu Ugitze. Nešto slično kao  devedesetih nezavisne teritorije; Dvije Krayne u Hany, Osovo u Sany, dvije u Uzzyi. Sada i po Ibiji pa ko kome pomogne. Krayine padoše, Osovo se osamostali jer DAS odluči i silom pogura tako. Iz njih domaći Aniši i Osovary istjeraše oko 500.000 isto tako tamo domaćih Eniša. Tako i Joletovu familiju. Oni pobjegoše u Sany i otvoriše palačinkaru, preživljavaše od toga biznisa i Joleta dadoše i u tenis školu. On tako bi talentovan da postade drugi na svijetu. Eto i jučer u polufinalu pobjedi i danas je u finalu sa prvakom svijeta koji kaže da će uskoro Jole biti prvi na svijetu. Ove godine u 31 meč ga niko nije pobjedio. Čudo od Čo’eka. Kliko takvih čuda pometu ratovi. Ljudi koji mogu spasiti čovječanstvo. Pa pmislim nekad da je rat Đavolova igra. Da nas uspori, ponizi, poistovjeti sa životinjama, blatom i izmetom. Danas je dan mama. Kupio sam Dra jeno žuto cvijeće u saxiji za 9, a ShuShu joj dodala specijalnu čestitku, kovertu i odštampano pismo od 12 talira. Ovde nemoraš ni da pišeš mami. Sve je smišljeno i napisano. Samo plati. Mogli smo za 12 # kupiti 20 kila brašna u Costko.
Veče toplo se spušta. U kafani smo pratili Joleta kako igra i u tenisu pobjeđuje Adala, prvoga na svijetu. Ostasmo Ario i ja i poslije, skoro do pola pet. Bi tamo i Amir. Od predsoblja kuće pravi sendvičaru pa se nada uspjehu jer je blizu škole. A kud bi drugo ?. Malo o ovom malo oonom i prođe popodne. Sa ShuShu odem u mega radnju sa dvadesetak kasa i onim automatskim gdje si i mušterija i blagajnik. Platim karticom  66 talira. Odemo zatim po Dra na posao a sada na internet i na Tv repriza Joleta i Adala. Odoh gledati. Baj.

10.5.7011 5:38:13

Evo ustali smo u četiri ujutro. ShuShu ode na posao u mesaru u selo Reslaw. Ima bar 20 km u jednom pravcu. Tamo joj daju opremu za rad, mantil, kapu i udri. Trebalo bi da ostane tamo 4 mjeseca i zaradi 112 # na dan. Daj bože. Sigurno je posao sječi svinje i bacati komade ljevo desno na traku naporan. Poslije mjesec tana će i njena prijateljica Ilson, čiji tata je vice prezident u toj kompaniji, doći na rad. Sada je u Tri Rijeke u K2 uči neki kurs. Šta bi kad se mora. Bolje i tako nego da nam zijeva po stanu bez ideja šta raditi. Oko 6 odoh i ja u fabriku motati šmirglu. Vozi me ove sedmice NeškaŽ. Ozelenilo je sve, drveće pušta pupoljke, fotografišem celfonom pa jednu po jednu slažem na magnetnu karticu smještenu u njemu jer je tako napravljeno. Prije sam imao celfon koji je to radio automatski ali ovako potrošim vrijeme dok čekam Nešku ili u kafiću društvo. Evo sam upalio malo suđenje u Hayu. Jedan profesor etno-demografije objašnjava šta se na tom planu dešava u Bony u prošlosti. Svanulo. Odlazim.

10.5.7011 20:00:13

Po drugoi put danas ustadoh iz kreveta oko 19 časova. Prvi put to bijaše jutros u četiri. Duškica je već bila kući kada sam došao sa posla. Od pola deset su je na poslu počela boliti leđa. Nađem onu mast koja je meni spašavala givot kako bi ona napisala riječ život misleći da sa G i kod naših jezika sa Balka piše slovo Ž. bila je na univerzitetu pa odmah ode spavati. Pitam se hoće li izdržati ili moći izdržati ovaj tempo. Ustajaću i ja sa njom u 4 da joj dam psihološku podršku. Jutros kada je otišla sam se osjećao bijedno. Moje dijete mjesto da ode turistički na put okolo i naokolo Galaxije, ona pravo u mesaru na posao. Na nogama na samo plus 4 stepena iznad nule. Tek toliko da znamo gdje smo i šta je čeka ako ne završi univerzitet i dobije posao u struci. Ovkvi poslovi uzimaju dušu. Ubijaju u pojam i prazne dušu. Kroz njega dodirnete besmisao života. Zato navijem na internetu našu Tv. Bombarduju Adafija  u glavnom gradu Ibije jer je opalio po rezervoarima goriva grada Isurate gdje su pobunjenici uzeli vlast. Neki dan su mu tako ubili sina i troje unuka što u javnosti brzo bi pokriveno viješću o ubistvu 8A, naj teroriste svijeta. Srušili su u Ibiji i sjedište vlade. Vjerovatno zbog toga da se više ne sastaju jer su svi šefovi plemena došli iz svih krajeva Ibije da se pod uslovom amnestije pobunjenika pomire. Ništa  ne bi od toga a neće ni biti jer BOOM i dalje udara da ih posvađa još više. Za svađe pričali neki kako Koto nije ni dirnuo nogom tlo DASa kada je 63-e bio u posjeti. Spremili mu emigranti tako srdačan doček da je vlast DASa imala problema da mu spasi goli Givot. Ubacio je kažu i špijune u Eniška crkvene organizacije pa da su se na badnjak žestoko potukle dvije frakcije i od još tad se više ne vole.
Evo došla i Dra sa posla a usput kupila hrane za preko pedeset talira. Samo brašno i mljijeko je 20 a bilo jedva 8 kad smo stigli na Nadu prije 15 godina.

11.5.7011 4:25:31

Sinoć nam navrati komšija Eljko sa sinom od deset godina koji ponekad dođe da živi kod tate. Ovdje su razvodi  braka baš često. On je radio u autoindustiji na proizvodnji dijelova a počesto konobarisao uveče po našim lokalima. Bio je svjedok obaveznih tuča naših momaka frustriranih svime i svačime a najviše tim poslom opslužujući više mašina po 12 sati dnevno. Sada je na disability, invalidskoj penziji poslije nesreće sa autom. Popijemo po rakicu i pričamo o skupoći i šta bi moglo biti sa novom vlašću. Pobjedili konzervativci i sada Arper, onaj isti koji vladaše 4 godine sa manjinskom vladom, dođe nove 4 godine na vlast. Opozicija mu je ona za koju ja glasam stalno i čija je predsjednica nestala sa poltičke scene kada je izjavila da ne treba bombardovati Sany. Znači da će se i bombardovanje Ibije nastaviti sa Nadinim pilotima i avionima. Pravim se da nemam veze sa tim ali i iz moga novca se to financira. Da sam stanovnk jedne države koja bombarduje po svijetu u interesu DASa me baš ne oduševljava. Koliko nas je takvih ovdje ?
Evo i ShuShu ustala. Ide i ona u svoj nespokoj, na težak posao. Stoji 8 sati na jednom mjestu i nekim velikim nožem sječe komade mesa i baca ljevo desno. Kažem joj da ponese kremu za leđa a ona kaže da nema vremena da ih namaže.

Prođe skoro i srijeda, nisam baš puno htio jesti pa zaspah po dolasku kući oko pola 16 i ustadoh nešto iza 19 h. Dođe ShuShu sa kolegicom Enjom. Idu na univerzitet slušati kolegu koji ima grupu. Za to mi uze dva puta po 10 #. Drugi put jer je one od prvi odmah negdje zametnula u stanu. Evo i za Calculus je došao račun na 668 talira. Jupy. Pitam je kako ćemo platiti. Neznam, veli ona dječiji. Konačno otvorim na ovom laptopu nešto što proizvodi zvuk. Natabanu se zove sajt i radi Tv Pink. Puštaju snimk nekih konerata zabavne muzike gdje pjevaju svi nama poznati a neki i mlađi nepoznati pjevači sa Balka. Bog da ih ne ubio pa zar nisu mogli uvijek pjevati. Nedaju poltičari. Oni na Balku vladaju okrutno surovo i elementarno. Ubiju onog ko im je na suprotnoj strani. Tako mi NeškaŽ dok nas sa posla vozi priča kako su joj baku mučili Kotovi agenti da oda gdje joj je muž. On bio Dragin vojnik i nestao je negdje 45-e, ogmah poslije rata a agenti DBA na nju navalili sa torturom da oda gdje. Tjerali je čak da bosa razbija led na močiocima za konoplju. Pri kraju ispitivanja koje je trajalo danima bila je odvedena u sobu za klanje. Da da, da je zakolju kao što su mnoge žene zaklali koje nisu odale muža. Dal’ što nisu znale ili htjele nije bilo važno. Jedan od testova izdržljivosti je bilo bacanje male djece na bajonete. Jedan bi držao njenog malog sina i vikao odakle ti beba a kažeš da nemaš muža, a drugi sa bajonetom na pušci se drao baci ga meni da ga probodem. Neka djevojka tu prisutna im također zavika, –šta je ovuda vojske prošlo nije ni čudo što mi žene imamo djece što ih malo pokoleba u toj groznoj namjeri. Srećom neki poznanik dedinog brata ih izbavi iz sigurne smrti. Deda je pretpostavljaju završio na DASu jer je jednom odatle stigao paketić za baku i djecu na adresu tog istog dedinog brata ali je on popio batine i prijetnji zbog toga. Ipak vredjelo je. Bar su saznali da je živ. Stvar se još iskristalizira kad se Neška udala za Atu. Njegov djed i baba su krili Neškinog od komunista. Uhvatili su ih fašisti i vozom poveli u logor. Negdje se neškin deda požalio na zubobolju pa ga povedoše do ambulante a on im iskoči iz jurećeg voza. Atin odleža u logoru i osta živ pa se vati kući.
Koto je dakle bio surovo i sirovo ocjepio naš Balk od cijelog svijeta. Tako se totalnom izolacijom, torturom i busanjem u prsa počesto vladalo na Balku. Nama malima je to bilo svejedno. Djeca žive u drugom svijetu, mnogo zabavnijem od svijeta odraslih. Nama je Koto bio više neki trbušasti čičica koga svi vole nego neki ozbiljan čovjek. Napraviće djeca igračke od blata ako treba kao i ona neolitska čijih ruku djela nađu arheolozi pa ih zovu minijaturama a to su kladim se bile obične igračke za djecu. Djeca spasavaju svijet. Nešto kao meni uvijek dragi pjevači kojima je do pjesme a ne do rata i politike. Nažalost, ja sam se izolovao od koncerata. U Ornto dolaze oni moji po ukusu ali mi treba putovati tamo i nazad po sat vremena, kasno pospan se vraćati, a najćešće je razlog jer Dra radi vikendom do 19 i 30, baš tim danima kad oni dolaze da nas podsjete. Ovdje u Kich dođu narodnjaci nižega kalibra pa ne idem više zbog užarene mase. Možda sam prestario za sve to. A treba misliti i na troškove. Eto komšija nema benefite kao ni mi pa je neke antibiotike zbog sanacije upale uha platio 90 talira. Kod Kota smo svi imali benefite ali sada znam da nismo imali mnogo toga. Ko je kriv ?. Situacija u svijetu ?. podjele na paktove ? Možda. Eto i sada je sve više bezzakonja u politici prema malima.  Kao siledžije na ulici otimaju od djece i nemoćnih.
Jole pjesnik iz ravnice upravo otpjeva da nam dođoše lopovi, popovi pa topovi.

12.5.7011 5:41:58

Boli to. Svake godine u Maju slušam kako je otvoren Kanski festival, i uvijek me u duši ponovo zaboli što me tamo nema. Tamo gdje smatram da mi je mjesto i da na nekoj skretnici životnih puteva odoh u krivom smijeru. Naš Usto je  tamo u žiriju za inovacije a me to utješi, nešto kao da je dio mene ipak tamo. Tako mi i navijamo za naše u svijetu pa se dičimo time i lakše dišemo. Sada pomalo volim i kada neki Aniš ili Oniš osvoji nešto u svijetu ali ne tako jako kao kad to uradi neki Eniš. A prije kada smo bili jedna država Balk je to bilo na istom intenzitetu. Ne patim da sjedim u NU ili FIFa ili da pjevam ili da sam naučnik, ništa od toga sao da ponekad odem u Kan na festival filma. Svašta. ShuShu je već otišla a odoh i ja, pa sutra je 372.72 # moja sedmična plata.
Veče toplo i mirno. Napolju je drveće već dobro ozelenilo. Slušamo neku narodnu muziku na Tv Grizzville. Prije toga smo gledali Eurosong pa se Bona i Lovenija plasiraše za veliko finale u subotu. Poslije Joka Jole pobjedi nekoga sa Suissa u tenisu na turniru na Taly i upade u četvrtfinale.gleao sam samo prvi set pa zaspah. ShuShu je poslije ručka išla na kalkulus i evo je nazad. Sprema se na spavanje. Odoh pod tuš pa na spavanje. Dra uči, piše nešto iz pretposlednjeg ispita na koleđu. To što je prešla 55 godina starosti nikog ovdje ne smeta. Ovde se školujemo do smrti. Sve to radi sigurnosti posla.

13.5.7011 5:23:45

ShuShu usta ovaj put u pet. Ljepi neke flastere iznad pete. Žuljaju je gumene čizme koje nosi na poslu. Pitam je jel’ tamo u mesar hladno na samo plus četiri stepena. Ona veli, -ma kakvi. Tražimo malu kesicu sa sitnim parama da svrati u vječno otvoreni Otons gdje iz kola kupite kafu pa na put. Jučer ju je uzela, malo usput pijuckala i ostalo zaboravila u kolima. Pitam je da li je popila poslije posla. Kaže, ma kakvi, nevalja hladna. Tako upoznajete vaše dijete i u izrazima i u postupcima. Već je ocjenila da može stići na posao koji počinje u šest. Tražim celfon, ponio sam ga iz sobe da ne probudi Dra kao jučer pa ga zametnuo. Nigdje ga na vidiku. Kuvam vodu u električnom bokalu. Ta sprava nas spašava od požara jer sa ringlom sam imao par puta zaborav i sve se pušilo. Jednom je komšija Đimy sa suprugom došao da lupa na vrata jer se čitav hodnik bio zapušio od pare iz podgrijavane sarme. Ja za to vrijeme sjedio za kompjuterom u ćošku salona okrenut zidu i nisam ništa ni primjetio ni namirisao. Taj bokal negdje košta samo 7 talira. Nazovem konačno celfon sa kućnog telefoa i gle čuda pored Tv-a. naspem vrelu vodu u ostatke izbljedelog čajada nebi bila tako vrela i dodam limuna. Sada to pijuckam, pišem i čekam vjesti u šest. Neki savjetnik bivšeg predsjednika Regana sa DASa piše po novinama da DAS napada Ibiju jer tamo ima puno ulaganja para od strane Ussije i Činy. Milliarde su se slile. Dodaje da je to opasno zamjeriti se takvim silama i da to može dovesti do rata. Rat i ope taj rat. Imaju li ljudu pametnija posla ?. Šta ako mi još kažu da su mi oni neprijatelji, šta da radim ?. Tako nama Enišima govore da su nam neprijatelji Aniši  Osovari, Lovinci Hammeri, Amery …i Oniši a ja znam da je čovjek neprijatelj sam sebi. Većeg neprijatelja nema. Ostalo je samo izgovor da se nebi sam ubio. Evo na Tv Grizzvil, dok čekam vijesti prikazuju Kotovo atomsko sklonište od 25.000 kvdratnih metara a od toga 6.000 stambenog prostora i koštalo je pet milliardi talira. Prostrano nema šta ali za koga sve je namjenjeno ? Mene ne bi zapalo a i šta bi tamo na meti svima. A kada je besplatno hodao po šumama nisu ga uhvatili.
Večer. Dođoh po sparini od 24 stepena a u kolima nema hladilnika, kako ja zovem er kondišner. Dođe i ShuShu ali joj se ne jede ništa. Napravih ipak hrenovke, uzeh malo kozijeg sira i pojedog preostali grah. Napokon i ona uze dvije hrenovke sa njenim obožavanim kečapom. Oko pola pet ode u Y da čuva djcu u Zone, prostoriji gdje ima bilijar i Tv. Ja navih muzičku Tv Pink sa Grizzvilla i zaspah na kauču. Kiša je obilno pala pa će zeleniš da buja. Dođe Dra sa posla oko osam. Gledavao sam naš Tv na Nadi. Prelistavao programe od onih talenti do dokumentarnih i cjelo večernjih filmova, muzičke emisije iz K2 koju vodi Ratwey, voditelj muzičar, glumac i pjevač, toliko simpatična osoba da ga trae uvjek i svuda, počeo je sa reklamom za Eno Depo, nekakavog ogromnog magazina ili radnje u kojoj ima sve za kuću. Možete kompletnu kuću napraviti kupujući kod njih dijelove i opremu. Tu smo ja i Amiz, sin Inete kupovali koješta za renovaciju našega stana. Meni nije smetalo što je on Oniš a njega što sam ja Eniš. Nekima okolo nebi pravo što mi to zajedno majstorišemo. Baš smo dobro sarađivali. U hodniku je viseći plafon krenuo ka dole i pritisnuo klizna vrata od ormara. Kad bi smo ga otvarali jezivo je cvilio po šinama na podu. Umetnemo grede koje potisnuše plafonske ploče ka gore i okačimo na njih vrata na šarke pa sada izgleda ljudski. Dra ga je obećala ofarbati  kad se vrati iz Grizzvilla pa ništa. Od tada prođe evo već dvije godine. Ne mari. Prmjenili smo i lavabo u kupatilo i šolju, stavili ogledalce i česmu u kuhinji, neke lustere pa gledam sad bi ShuShu da farba sobu a imalo bi se još štošta dopraviti i popraviti.
14.5.7011 7:22
Magla, kišica. Miro i tiho. Tek po koje auto prođe. Nije ni čudo koliko je poskupilo gorivo a i rano je u ovaj prvi neradni dan. Ni Dra neme išta za danas predviđeno. Evo je spava u dnevnoj sobi. Bila je došla u spavaću pa tražila čarapu za nogukojom je steže. Ima problema sa venom i zbog toga ide na operaciju 13-og juna. Vadiće joj ovaj put cijelu venu  iz desne noge.  Ljevu su joj  izvadili dok smo bili u K2. Pušenje je najvjerovatniji uzrok tome. Naši poroci nas vode kroz život istom snagom kao i dobre namjere. Eto imamo i avion na solarni pogon. Letio je 13 sati bez posade i sigurno može još. Da li će se svijet spasiti pomoću sunca, tog čuda nad čudima. Upalim Tv Trader pa slušam jednim uhom šta tamo ima. Prave političke smisalice pa oko toga po cio dan ili vazdan kako oni u Bony kažu. Nigdje ekonomije, nefo samo gdje je ko šta rekao, koja partija a imaju tri  entiteta, Eniši uglavnom žive u njihovoj Republici, a Aniši i Oniši u federaciji sa 10 kantona. Najskuplji system na svijetu jer ima 13 vlada i ministarstava.
Okrenem moj dnevnik iz rata. Evo sunčana Nedelja 7/11/6993-e. Ne izađoše predviđeni putnici za Grizzville iz Tradera. Negdje je zapelo. Jučer me sretoše na ulici inspektori Ampi i Erzo i  pozvaše u policiju ili MUP kako ga ovdje zovu što bombastično zvuči  Ministarsvo unutrašnjih poslova. Tamo naši vrli sugrađani, Rco, Adara i Irlika. Saslušavaju ih u vezi krađe male mašine za pečenje kifli i kadaifa. Mašina je vlasništvo Zulyja, lokalnog probisvjeta, pijanice koji ne zna otkuda mu ona u šupi. Adara popi tri šamara od Erzea, a mi popismo litru konjaka i flašu loze. Ala se tada pilo iako je litra pića koštala tada čitavih 40 talira, kao i sada na Nadi. Odmah poslije šamara on priznade da je za 8 kutija cigara Braci prodao tu mašinu koju su zamotanu u deku Rco i Irlika izgurali kroz prozor podrumske šupe,  pa Ado potom odnio do autodjelova gdje Braco radi. To je onaj isti kod kojega se već decenijama moglo zamjeniti čekove za gotovinu, čak i kredit za stambenu izgradnju pa kupiti recimo auto. Dobro smo se ismijali svemu tome kako jedan panjka drugoga. Na kraju, Rco i ja odosmo kod Ampija cijepati drva.

Ponedeljak 8/11/93.

Dan usran, kiša ko iz kabla. U školi nam direktorica Ida kaže, -stigao poziv za kopanje rovova. Ko se ne odazove ide mu krivična prijava pa zatvor. Nema šale. Brat Džo putuje u srijedu. Sve je sređeno. Dao je stan za odlazak jer je to bio jedan od uslova. Ide i mama od Dra. Ona će sa Aljinim bratom, jednim Onišom invalidom kolima kojima su komande premontirane na ručni način. Ode i Ovo Jelowbrk, moja 12 godina školska drugarica i kolegica u školi profesorica Orka, zubar Opay i još tristotinjak osoba, sve znanih Grasslanđana, pa se i meni spićilo. Naš bubnjar Eki ne ide. Nedaju mu. Mora da nije htio bezuslovno predati stan sa svim stvarima. Jedva je i Džo upao u šemu. Uspio je sa super muzičkom linijom njegove djece podmititi nekoga u opštini. Osjećam se kao da sam umro a ponašam se kao živo biće. Dođem kući. Mama dala nekom konjušaru 15 kilograma brašna za 15 vreća drva pa se suše na balkonu. Jove nema, otišao je kupiti autobusnu kartu pa vjerovatno sa društvom na piće za rastanak. Jedini se ja sušim, a dan je tako stvoren za alkohol. Sinoć, poslije iscjepanih 5 metra drva i 20 # koje nam Ampi dade, Rco i ja smo kupili litar šljive, pijuckali krišom rakiju, svratili u vatrogasno na bilijar, što mi spasi komplikacije sa Munđosima koje su neki  Grasslanđani baš ozbiljno imal tu i nekoliko narednih noćii. Dal’ su ih kupili onako nasumice ili po spisku, neznam. Vozač bi zet Grasslanski sa Cirusa, jedan nadobudni Arap koji kao vlasnik videoteke imade sve nas na spisku sa adresama i brojevima telefona. Policajcu Popoviću, Enišu po nacionalnosti, za pokaznu vježbu u selu Ehurić gdje su se Mundžy sveti ratnici u ime njihovog boga smjestili, odrezaše glavu. Sreo sam na ulici i jednog blizanca od braće Etz, a nikad neznam kojeg. Ni njemu nedaju da ide pa ide da se žali u opštinu ili bar vidi spisak. Onaj drugi je otperjao kod žene u Sany iako su oni Aniši. Kad ću ja vidjeti Dara i malu ShuShu. Jučer sam u naručju kratko držao Apijevog sinćića. Tolika je i ShuShu bila kad sam se posljedni put igrao sa njom, smije se i igra se radosno kao što je i ona radila, pa me obuze čežnja za mojom drugom bebom. Ona prva moja bebe Ava je već velika. Za njom sam ludio dugo godina i noći provodio po krčmama da ublažim taj oštar bol i krivicu što sam napustio svoje dijete. Ostao je neki ružan ožiljak ali sam sretan što je živa i zdrava i što se ništa tragično nije desilo povodom razvoda. Odlučio sam. Tamo u Bači više ne idem.
Rano jutros odem nasuti goriva, pa staviti platu u banku i odoh u kafić, naravno.
Tamo je Išo već zauzeo izlog. Časti me čajem pa pričamo o mojoj knjizi. Kaže da je pri kraju čitanja i da mu se sviđa kako smjenjujem radnju iz jednog u drugi dnevnik. Velim mu da sada nastavljam sa pisanjem ovdašnjih događaja i malo manje prošlih sa Balka. Stavim zatim najlon tetovažu na cijelu ruku i rukavicu bez prstiju da sakrije prelaz sa najlona na kožu. Svi su malo osmatrali nijekali glavama, poneko i pogodi da nije prava tetovaža i uglavnom smo se zabavili. Navijem poklon laptop koji ponesoh da gledamo Joleta na tenis turniru na Taly. Posljednji dođe Eljo iz Grasslanda pa kad kroz prozor još sa ulice vidje moju ljevu ruku zavapi glasno, uđe i zbunjeno gleda sviju, a ovi unutra glasno navijaju i dive se da je to prava tattoo. Naravno da mu uskoro pokažem da je navlaka a zaista je maštovito i lijepo ispisana zelenim bojama jer je pravljena za dan St Patrika, Irish sveca. ShuShu ju je kupila za feštu na Univerzitetu za neke male pare. Uslika me zatim Ario mojim celfonom kako sjedim za šankom pa ću staviti na FB da me svi prijatelji, bivši đaci, rodbina i AvaSha vide. Mogu misliti komentara. Odoše svi iz kafića oko tri pa i ja. Kući navijem na moj laptop nastavak tenisa jer onaj iz donsen iz kafića ne htjede ostvariti bežičnu vezu. Jole gubi 5:4, pa izjednači pa gubi pa izjednači na 6:6, a ljevo koljeno mu krvari. U onom setu ko prvi do 7 on pobjedi sa 7:2, ma kod Eniša nema ništa bez krvi. Šala na stranu, ali bilo je gusto jer je njegov protivnik Arey već tri godine četrvrti na listi Gallaxije. Visok dva metra pa kad servira to je stvarno razorno.

15.5.7011 17:49

Jole naš sa Balka opet pobjedio svetskog prvaka. Ovaj put na turniru u Imu na Taly. Čestitamo mu svi. Meč sam povremeno gledavao sa ostalimau kafiću gdje pnesoh laptop. I Viky donese laptop Iši pa smo se zezali, pričali i prođe popodne. Odem do Čajna samoposluge. Kupim jetinih pilećih krilaca, butića, prsa i kostiju za supu, zatim zelenu salatu, krastavaca i tri svežnja mladog luka koja koštaju samo jedan a u Bazicu 1,80 talir. Odem malo do tornja i pređem ulucu staklom zasvođenim nadvožnjakom slikajući celfonom pejsaž u tmurnom i kišnom danu.
Dra reče da ono nisu krastavci nego zucciny.
16.5.7011 20:29
Dan kao da nemam. Evo vidite koliko je sati a ja ustao iz kreveta. Doduše legao sam tek u 18 h jer sam sa ShuShu išao vaditi zrdavstvenu legitimaciju koja joj je iznenada zatrebala zbog bola u leđima. Napustila je posao oko 10 i poslije došla kući. Odemo u hitnu i u posljednji čas je ipak primiše. Doktor joj reše da nije kičma nego mišić i da stavlja tople obloge. Zovemo Becky i pitamo ima li morske soli u kući da se malo ShuShu potopi u toploj kupki. Aže da imamo. Zove me Alty, ovdašnji Jew a nekada iz Tradera. Pita za neku foto memoriju-album i tako malo pričamo oko auta. Kupio i on Oyotu Echo. Kaže mani se džipova, puno trše pa mi reče za koling centar gdje bi ShuShu mogla raditi.

Evo šta reče Ešović u kolumni o vjerskim ocima, -Riječ je o prastaroj, do glavobolje poznatoj priči: valjda zato što im je bog ujak, njegovi nećaci na zemlji jednakim se osjećaju jedino kad dominiraju.. On je Negrijen koj osta u Traderu cijelo vrijeme rata. Profesor je na književnosti, mislim, i piše ko sam vrag. Trijeznio nas je za rata svojim hrabro objavljenim stavovima. O tome također kaže, - Jer sin Darinkin, u svemu što govori i piše, nikad nije predstavljao nikog osim sebe. Ali, ako moja podrška ništa ne znači civilizaciji, mnogo znači meni. Jer sve što sam u ratu govorio i pisao u odbranu Bony i njenih stanovnika znao sam da je posve uzaludno, ali ona biblijska veli: rekoh i spasih dušu svoju. Svaka mu čast, jer ovi vjerski oci ponekad previše jašu narod pa se čude kad im on bježi iz vjerskih objekata.
Tako i ja šaram ove riječi moga dnevnika i baš me briga što će to neko koristiti kao trač. Mada imam namjeru da prikažem čovjeka u ratu, njegove patnje i stradanja. Naoko pričam o običnim stvarima da bih naglo šokantno u istinitim događajima istakao surovost rata i ničim neopravdane nasilne smrti u njemu. Nekada sam nemilosrdan prema čitaocu, ali kako mogu drugačije da ga probudim iz sna da je rat nešto nužno, prirodno, herojski, lijepo, romantično, turistički i pravedno.
Citiram Bahtina, -Da mi vidimo čovjeka kako kolje; vidimo ga dok bježi, dok izdaje, dok se ubija; gledamo kako ga rasijecaju, kako ga muče, kako nestaje; čujemo ga kako plače, kako pjeva melanholične pjesme, kako se ispovijeda, kako pišti; osjetimo njegov strah i očaj, poniženje njegovo; uvučeni smo u njegova nadanja; tragamo za dovoljnom dozom dostojanstva: kako bi se makar na tren obranili od užasa; mi bivamo upućeni u to kako on preživljava: mi se s njim pitamo o smislu svog tog njegova stanja; ta situacija nanovo aktualizuje posljednja pitanja: odakle dolazimo, zašto smo ovdje, gdje putujemo. – Mi smo s njim nagnani dosegnuti te odgovore prije trenutka smrti čije je prisustvo vidljivo na svakom koraku. Sva ta konkretna pitanja i patnja živog čovjeka bili bi nepostojeće kategorije, kada se ne bi mogle dostojno izraziti u jeziku. Pripovjedani događaj iz života i stvarni događaj pripovijedanja čine jedinstveni događaj umjetničkog djela (Bahtin)
Samo posvjedočiti da bi se moglo zaboraviti, ima li sve to nekog smisla? Pripovijedati kao da si već mrtav, svodeći osnovni siže na pitanje: kako preživeti, i da li uopće preživeti kada svi umiru (Sinjavski) – šta je svrha svega toga? U takvim nakanama ipak je iskazana neka snaga izraza – i da li ona nešto znači u krajnjoj liniji? Ima li kakve koristi od nje?
 Ima, kažem ja, jer pišem više iz očaja jer znam kako život može biti lijep. Skoro je 23 sata. Odoh opet spavati. Filozofija me umara. Treba suviše mnogo čitati da bih pisao ovako kao oni. Eno ShuShu ima posjetu. Došla joj jaranica EtyS zbog koje je neki dan plakala jer se mami od Ety vratio kancer negdje oko kičme. Ona sada ima samo jednu brigu. Laku noć živote. Vidimo se ujutru. Sada snovi idu da caruju.

23.5.7011 10:58

Hu, neradimo danas jer je Victorija dan, dan kraljice Viktorije, imperatorke i ubice pripadnika mnogih naroda i nacija koji nisu htjeli njenu hegemoniju. Šta se može kad u takvom svijetu živimo?. Evo sam ustao u njenom carstvu, bio na tenisu, odnosno bio da gledam na laptopu našeg Joleta. Ovaj put igra u Arizu na Oland Aross turniru u kojem se za opstanak mora pobjediti tri meča a ne dva kao na ovim manjim koje sve od reda pobjedi. Ukupno je do sada pobjedio 45 protivnika za redom. Nastupa na modnim revijama, snima reklame taj dečko visok 188 i tešak samo 80 kilograma. Svak bi ga htio za zeta.
Bila mi Ava na Skype vezi ali ne htjede da se vidimo i pričamo nego samo da se dopisujemo, a ja jučer za 10 talira kupio u “Tenku”, radnji ispred koje je parkiran tenk Sherman, jednu kamericu. Nemora se instalirati nego samo turiti u USB i sajla joj je toliko žilava tako da se može postaviti u vis oko 30 centimetara. Probam kontaktitati sinovca na Austu, niko ne odgovara. Nabijem moj novi kaubojski šešir, sjednem u IjaJip i odem po vodu koju za 4 galona platim 2,5#. To je 19 litara pitke vode. Natočim potom po 122 centa za litar benzina u Iju, pogledam u Oyoti koliko je ShuShu prešla išašvi jučer sa KeytiS u šoping u grad Afalo u zonu DASa. Nije daleko, samo 375 kilometra. Evo surfam malo po vjestima i nađem skoro 10 godina star govor bivšeg predsjednika DASa, sina Uša, održan povodom terorističkih napada avionima i rušenja trgovinskog centra, dvije kule visoke po 444 metara. Evo šta kaže za naciju DASa. „Naša odgovornost prema istoriji je jasna, moramo da odgovorimo na te napade i spasemo svet od Zla. Objavili su nam rat lukavo, uz podvalu i ubistva. Naša nacija je miroljubiva, ali ako je neko naljuti postaje surova… Božiji znaci nisu uvek oni koje smo tražili. U tragediji saznajemo da Njegov cilj nije uvek i naš. Ipak, molitve i patnja, bilo u našim domovima, ili u ovoj Katedrali, saslušane su i shvaćene. Ima molitvi koje nam pomažu da prebrodimo dan i da podnesemo noć. Ima i molitvi prijatelja i stranaca koje nam daju snagu da idemo dalje. I na kraju, ima molitvi koje potčinjavaju našu volju, volji koja je jača od naše… Naša je blagoslovena i plemenita nacija (koja je sastvljena od svih nacija svijeta), ali nismo bili pošteđeni od bola. U svakoj generaciji svet je stvorio neprijatelje ljudske slobode. Ovi su napali našu zemlju jer je ona branilac slobode. Ono za šta su se naši očevi zauzimali postalo je imperativ sadašnjeg vremena. Ovog dana nacionalne molitve i komemoracije, molimo se Svevišnjem Bogu da čuva našu zemlju i da nam udahne strpljenje i volju za sve ono što će uslediti. Molimo se da uteši ohrabri ljude koji su u dubokom bolu. Hvala za svaki život čiji gubitak oplakujemo i za svako obećanje novog života. Dobili smo od njega sledeće ubeđenje: ni smrt, ni život, ni anđeli, ni kneževine, ni moći ovog sveta, ni sadašnje ni buduće stvari, ni visine ni dubine, ne mogu nas odvojiti od Božije ljubavi. Neka blagoslovi nestale duše, neka za nas bude uteha i neka vodi našu zemlju zauvek. Neka Bog blagoslovi DAS!“.

Dakle surovi, sirovi i elementarni. Oni opravdavaju sebe preko tuđih zločina, kao kad švercer kokaina kaže, - pa svi dilaju. Mogo bi ja i potegnuti za ove usporedbe. Sreća pa mi ovi memoari neće biti još za života objavljeni. Možda ni za smrti. Ma šta se ja bojim kad javno objavljuju fotose glavnog teroriste 8A sa nekim šefovima DASa iz 80-ih godina kako drže zajedno neki mitraljez. Evo šta za njega kaže Obin Uk, nekadašnji ministar spoljnih poslova GB:  “ 8A je bio, ipak, proizvod pogrešne računice zapadnih obaveštajnih agencija. Tokom 80-ih, on je naoružavan od strane IA i finansiran od strane Audijaca da povede džihad protiv USSO okupacije Ganistana” –.
Evo i sadašnji predsjednik DASa je crnac po ocu porijeklom sa Afra, majci bjelkinji koja ima rodbine kod Inleza, i sada on ide u posjetu malom Napoleonu, predsjedniku Franca koji je po ocu Ungar. Tako ti stranci kad dođu na vlast kao Avegly na Hammer pa povede Drugi rat, pa Talin iz Uzyije dođe na vlast na velikoj Ussiji i počini strahovite zločine nad narodom tjerajući ga u logore da radi besplatno, pa Ilošević, Negrijen po ocu a predsjednik Sany, svojim siledžijsvom izazva njeno bombardovanje od strane BOOMa. Nekako ti stranci lako kotrljaju glave svojih podanika.
Zove me Eljo celfonom na kafu, kažem, -nemerem nastupilo je ropstvo, žena mi je kući i budno osmatra svaki moj pokret. Pitam ga ima li koga od raje, kaže, -još nema. Bili smo tamo na kafi i jučer i preključer. Ništa značajno. Donesem odštampanih 60-ak strana mog romana na Ropijen jeziku nadajući se sresti Erezu, sestru od Išel koja često svrati u isti kafe, da bi joj uručio iz zahvalnosti od mene što me pozvala dva puta na Sympozium o miru gdje sam đacima i profesorima kao svedok rata pričao na Ropijen jeziku o događajima tamo u to ratno doba. Nebi nje ali bi Mayro pa smo ga opet zezali davajući mu u više navrata moju knjigu na poklon što on usrdno i sa smijehom odbijaše.
U petak sam radeći na poslu smišljao i skicirao sebi na papirić šta bih mogao pisati pa negdje zaturio papirić. Ma mogu i bez pisanja par dana. U subotu uveče smo Dra i ja išli na igranku, samo tri kilometra od naše kuće u onu Ortugy salu gdje prije dvije godine imadoh zadnju izložbu. Svirali su rok sa Balka neki naši Kichinerci. Ma bilo je super. Imaju dobru postavu iako su samo tojica, dvije gitare; solo, bas i bubnjevi. Naplesali smo se i napjevali naših starih melodija. Popih uz put par malih piva i brzo me alkohol uhvati pa smazah jednu porciju ćevapa sa kajmakom i naravno crnim lukom. Tamo bi oko 150-ak prisutnih zemljakinja i zemljaka, uglavnom iznad 35 godina starosti i među njima puno nama poznatih. Irsad, muž naše agentice za stan Edaline je radio oko kuhinje, a jedna vrtka Amerijen djevojka bi šankistica. Cijene; pivo 5 #, sok 1,5 što ne bi mnogo skupo.
Sinoć poslije posla od Dra navratimo u Bazic i nakupujemo malo hrane, platimo 65 # i pri pretovaru iz kolica u torbe koje često nosimo u kolma da ne uzimamo te odvratne plastične kese, u jednoj nađem bežičnog miša od laptopa za kojega sam mislio da je izgubljen u kafani. Ali, avaj sada neznam gdje je njegov USB. Poslije pođemo na kafu u restoran kod Oce a on za praznik zatvorio. Kad smo King Stritom prolazili prema tamo pored diska Element, vidimo more mladeži kako pred njim u dugom redu čeka da uđe u taj mrak zabave. Ima to čekanje neku posebnu draž. Povećava želju za nečim što bi bilo obično, možda i dosadno, da samo uđete besplatno, onako na brzinu i možete izaći kad hoćete. Curice su naravno u minićima i golih leđa kao nekada ShuShu i njene prijateljice kada sam ih Dodž Karavanom vozio na to mjesto. Bijaše to samo prije par godina. Sve se ponavlja i igranke i mečevi, i ratovi, samo su drugi igrači i sredstva. Eto gledam na Tv, u Grizvillskoj Areni je 20.000 ušesnika učestvovalo u najluxuznijem šouu koji obilazi svijet. Po 500 ljudi ima u njegovoj tehnici. Stvarno nešto fenomenalno. Nova djeca, novi običaji, a prije 13 godina ih je BOOM bombardovao i pravio taj surovi lajt šou po njemu.

24.5.7011 21:07

 Hladno veče. Bit će noćas sam 7 stepeni. Poslije tegobnog posla sam spavao u prekidima sigurno puna tri sata. Imali smo danas motati Zirkoniju 40 a to je najteže, pogotovo danas jer se  namotano stalno  odmotavalo pa sam preko 200 namotao ponovo. Uzas. Nikad kao danas. Sve skupa sam ih do 14 h namotao 700, a poslije namotam nekih 200 te iste Zirkonije ali grit 60, valjda zrnaca po kvadratnom centimetru i ni jednu nisam morao ponovo motati. Svašta. Nisam se sekirao ali od prvih dana nisam tako malo smotao, samo 900 komada a norma je 2733 dnevno. Ma nek ide dođavola. Pojeo sam neku salatu u koju narezah sve voće i povrće u kući. Neću da jedem, oću smršati još. Shushu mi se javi da je danas radila na pakovanju pa će na sunčanje kod Đesike, pa na Univezitet, pa u Gim na vježbe pa malo kući a onda u Kraby na večeru i kući na spavanje. Napišem ček na 667 # za tuišn, to jest nastavu kalkulusa koliko iznosi ovo ljeto. Da je položila osta nam to u đepu. Ali šta se može. Treća joj je šansa sada, pa vljda će položiti. Kaže da sve razumije i da je sve lako. Ja sam studente uvijek dobro razumijevao jer sam i sam bio 7 godina odsutan od kuće, tj moga Grasslanda, zbog studiranja. Užas.

25.5.7011 19:50

Evo me probudi telefon. Zove ShuShu da mi saopšti 96% iz Calculusa. Srijedom imaju kviz ili test pa sva je radosna. Kaže da joj snesem opremu za odbojku a ja tetutam, nemogu sebi da dođem. Izađem. Dam joj opremu prošetam po plazi i još ošamućen opet u krevet. Dra je na koleđu. Danas je bilo samo 10 stepeni a Dan Mladosti. To je bio dan na Balku. Kotov rođendan. Cijela država je igrala na sletovima, paradama i slavila po cijelu noć. Poslije posla koji je danas bio znatno uspješniji svratim u banku i platim 667#, tuišn, kako to ovde zovu plaćanje studija,  za ShuShkin kalkulus. Smotao sam danas nešto preko 2000 komada. Prebacim 180 u jučerašnji dan da ne bude u njemu ispod 1000 i na vrata.  U banci pričamo zemljakinja koja tamo radi Jila i ja o nama i ko nas je porazio, to jest rasturio Balk. Kaže ona kad vidim ovu klijantelu, pa sami seljak, a ja imala ofis, godišnje, bila gospođa. E moja Jilana, tako sam se i ja čudio u K2 ih nema 40% srednju školu. Oni samo kažu neka se država brine o meni, a državu i ratove ne vodi surovi narod, kako kaže Uš, nego surovi novac. Vlastodršci znaju ako se ne brinu dovoljno o puku ni za njih nema mjesta na svijetu pa ga grabe na sve strane i ne biraju sredstva za to.  Evo nam na Nadi htjeli na mala vrata ukinuti zakon da se partije ne mogu servirati iz puka. Šef opozicije Eyton se suprostavio rekavši da će onda vladati samo bogati.

27.5.7011 22:28

Konačno petak. Odmarao sam uz Tv programme na laptopu uglavnom Tv Grizville i televizoru, putovanja, talenti, delove filmova. Zatim sam spavao, jeo kuvani kupus koji je prava blagodet za stomak, ali ako se jede bez hljeba. ShuShu je bila kući i zadovoljna je poslom. Pakovala je do 8 pa prešla na nešto drugo. Sada je u Waju kako zovemo WMCA. Radi danas, sutra i prekosutra. Ma neka radi. Neka vidi malo troškove. Objašnjavam joj RSP, štednja za penziju i ta suma neće biti uračunata za taxu slijedeće godine. Ona dobila 120# taxe nazad a ima pravo da uplati 1400 # u RSP za ovu godinu. I onda može za kupovinu prvoga stana ili kuće povući pare iz fonda za ućešće kredita i na njih ne plaća taxu.  Ma na Nadi ima svega amo treba znati. Pozurimo nazad sa posal jer je NeškuŽ zvao muž da mu  trebaju kola da sredi nešto za opstanak na Nadi. Dok je vozila pričala mi je kako su 92-e neki Eniš blizanci Irići objesili jednog Oniša za most da visi iznad Rine. Prije toga su za njega vezali nekakvu explozivnu napravu koja nikako da explodira. Olabavila su se užad i on pade u vodu koja ga ponese ali su ga ranili pucavši za njim. Isplivao je 2 kilometra nizvodno i dobio pomoć u ambulanti. Zatim je došla polcija i vratila ga nazad gdje su ga braća bliznad zaklali. Ona se sjeća kada je od 6 godina bila primljena u školu u Bony jer nisu primali u Sany nego od sedam, da je uvijek bilo rizično prolaziti pored Irića kuća i blizanaca jer su tukli djecu na povratku iz škole. Manijaci od malena su nam srušili ugled i od nas na sve strane prave zločince. Dalje, nastavlja ona njen svekar nije htio nikuda da bježi kao ni njegov komšija Nurija ali su se ostali razbježali p inostransvu i u Sany. On je jedno vrijeme krio Nuriju kada bi Eniši pretresali kraj.  Živjeli su složno i pomagali se pri branju i spašavanju ljetine kad kiše naglo krenu. Jednoga dana svekar je krenuo autom u Sany i iz zasjede ga ubiše Oniši a sa njim  još četvoro koje je povezao na taj posljednji put. Jedan madić osta tako živ jer je ustupio dogovoreno mjesto u autu jednoj postarijoj ženi. Oću reći da komšija komšiji nikada ne pristupa kao nacionalista, ja nemogu da o mojim školskim drugovima razmišljam prvo kao pripadnicima nekih naoda. Ovdena Nadi mi se to ne dešava ni sa rasama. Ali dođu grupe starnaca sa zadatim ciljem i ubijaju. Kao pušteni kriminalci iz zatvora u Oči. KarKara je tamo otvorio vrata i rekao im “zamnom”. Ko je htio sa njim od kriminalca je naglo postao policajac. Dobio je uniformu, oznake i narvno svijetlo oružje. Naš Grasslanđanin Dadan je jedan od njih. Iako Aniš, bivši legionar, ubica i silovatelj, osuđen kod nas na 14 godina zatvora, smjestio se kod Eniša i možete zamisliti šta je sve radio po stratištima. Tako je bilo na sve strane. Priča Ugoslav, plaćenik koji je 2 godine ležao u Grizzvillskom zatvoru pod optužbom da je htio ubiti presjednika Sany Mrkog Mrkosokog. Na kraju, ništa. Neki Generali su na njegovom suđenju posvjedočili kako je Ugo spasio Sany vojnike i gradove od razaranja donoseći u zadniji čas planove bombardovanja Grooma. Lično mu ih je davao neki mafiozo sa Osova i neki general sa Franca koji od Grooma bi zbog toga osuđen za izdaju. Ugo ode na Franciku da vozi kroz crveno, ganja modne ženske jer kako kaže jedino tako sebe može da reciklira i obnovi.  Prije Balk karijere je bio komadant obezbjeđenja predsjednika Moutua, čovjeka sa Afra koji imade 350 luxuznih palata, bezbroj žena i 85-oro djece. Moutua ubi neki nezadovoljan platom gardista i tako Ugo izgubi zaista unosan posao. Kroz snajperperski nišan je sretao mnoge drugove legionare u Aniš i Oniš vojsci na Balku ali nikada nije okidao jer su se oni zakleli jedni drugima da se ni na kakvim ratištima međusobno ne ubijaju. Posla i tako ima za sve dovoljno a u suprotnom bi ostali bez kadrova. Tako svi legionari imaju svoje poslovne istorije tj CV. Ovaj Aniš plaćenik, a sada general Otovy, što dobi na sudu u Hayu prvostepenu kaznu od 25 godina zatvora zbog zločina prema nišima je također bio kojekuda, uglavnom po Latino državama, koliko se sjećam. Lako je naći te podatke na Google a li me mrzi. Kada će svijet ostati bez te potrebe za legionarima, vojskama, tenkovima, oružjem i bombama kojim se ne ore, sije i žanje nego razara. Sve, sve se razara. Ljudi misle da se samo merijalno razara pa će se i tako sve obnoviti, zaglancati, pokriti. Ne. Ljudko biće nestaje. Mi se množimo ali nismo više ljudi nego smo postali pacovi. Kao da želimo što prije uništiti ovu našu zemlju. Kao da imamo čime otputovati na one silne magline čije fotose sa svemirskog satelita Hubla dobih E-mailom od moga druga Usmira.  Tamo, i kada bi došli mi bi od straha pred drugima i nama samima da ne možemo biti drugačiji poklali sve živo što bi zatekli. Isto kao što bjelci poklaše Dijance na DASu. Tamo kad su došli prvi doseljenici zatekli su nekakav stari narod koji je živio u plemenima na nivou prvobitne zajednice. Malo su ih osmatrali, opijali, silovali a onda većinu pobili i ostatak smjestili u kampove ili sabirne logore. Zatim su ljude tamne kože na Afru pretvorili u robove, dovezli na DAS i tlačili ih stolječima dok Linkoln nije rekao: “Dosta”,  i poveo (građanski?) rat za oslobođenje robova. Neznam zašto ga zovu građanski kad su učesnici u njemu 90 % bili seljaci. Izginu tu sila vjske oko 600.000 uglavnom mladića koje djevojke i mlade žene i mala djeca na kapijama kuća uzalud čekahu doma. Pobjednici podjeliše limene medalje i skromne penzije familijama mrtvih pobjednika, a pobjeđenima ljagu i dugovječnu sramotu.
Evo veče, 6:30. Ovaj me način pisanja vremenaa podsjeti na vic kada su nekom sa Balka htjeli prodati sat a on rekao, - fin je ali neću, ma ko će djeliti 6 sa 30. U nas je znak podjeljeno pisan sa dvije tačke. Jutros sam gledao Joleta. Opet pobjedi. 3:1 nekog dugonju kojega ostavi bez daha. Izmorio jadnog čovjeka da nije mogao jedno vrijeme čestito ni servirati. Becky mi kaže da je Joletova mama Aniš a tata Eniš a Jole uviek nosa sa sobom zastavu Sany, zastavu svih Eniša. Popodne odem po Dra na posao tačno u pola tri pa kući gledamo kup prvaka u socceru.
Barka pobjedi sa 3:1Uniteda gdje igra oni Uni sa nedeljnom platom od 400.000 talira. Ej!. Odosmo na folklor. Na kafi dam Polju 2 # da nam odsvira neku Taly ariju i tu stretnem neke naše sa DASa. Doveli su djecu i omladinu pa će mo malo da slušamo muziku i gledamo Eniš folklor u crkvi Svete Trojice. To je naša crkva gdje rado idemo zboh oca Vase koji vrijedi za trojicu, mada nismo nikada nigdje kršteni. Možda jednoga dana uradimo i to. Ja izgubi posao zamjenitelja pofesora u školi jer nisam kršten u katoličkoj crkvi. A tu je lova mnogo veća, oko 44$/h, a ja radim za 10.25. ma ćuiti ko radi bježi iz bjede. To reče i onima sa DASa kad su pitali kako mi u ovoj krizi. Kažem ko radi ne boji se. Evo ShuShu čeka društvo da idu u disko Revlution pa me pita da ih odvezem er namjeravaju popiti aloholna pića pa ni jedna neće da vozi. Doduše Esy nema ni dozvou. Ona je na studijama u Adbaryju i ima pravo da duže piše pismeni od ostalih i tako neka prava za usporene studente. Eto i to ima na Nadi. Pišu novine da su Ussiju DASovci i GB  u 6 godina opljačkali za 2.ooo tona zlata. Svašta. Lažu. Laž je sastavni dio senzacija objavljenih u mediima. Eto sada kažu da nije uijen Adafijev sin.

29.5.7011 11:18

Napečem dvije pite iz friga prečnika 30 cm. Njih je Dra spremila još učer ili preključer. Nisu velike. Evo jedem jednu uz mnogo salate. Nakupilo se u frigu nekog zelenila pa skoro sve urežem u jednu veliku vanglu, pišem ovo i jedem. Pojedem ednu pa merkam i onu drugu. Načnem i nju. Sinoć ništa nisam htio da jedem. Ispaštao sam zbog prasetine koju mi Išo ponudi na parkingu. Kupio pečeno prase za 80 # kod jednog Aniša, radnje koju je držao prije njega jedan Lovin pa e svi zovemo kod Lovenca. Poedem tri komada. Kažem nosi kući a on eli vi su mu na odmoru na Balku.

Uveče smo otišli do crkve svete Trojice i u sali pored nje gledali folklorne grupe. Bijaše ih 11 sa skoro 300 lijepo odjevenih i interesantnih programa učesnika, sa  puno gostiju i naših iz Kitcha. Za šankom naša poznata trojka još iz K2, dva Ovana i Coa. Gužva eviđena za šankom jer ovdje nije običaj imati konobara. Najviše je plastičnih flaša. Užas. Neko mi je poslao poruku sa rojevima godišnje proizvodnje plastičnih flaša za vodu. Terrible. Očaj. Neradi mi od jučer intrnet na ovom latopu pa nemogu vam te podatke prenijeti ali nađite sami ako vas to uopšte interesuje. Dra pojede čevape, pa kolače a ja, ništa. Oću da još smršam. Jutros vidim na vagi da se isplatilo ne jesti. ShuShu dođe sa Ejlom oko 3 ujutro. Izgledale su sasvim u redu. Ustale su oko 9 ujutro. Spremim im dva tosta. ShuShu si namaza meda i ode raditi u Way a Ejla vjerovatno to isto na pumpu kod oca. Išao bih na čaj u grad ali Dra još spava. Neko ju je zvao telefonom da radi ali se nešto nije dogovorila pa nastavi da spava. Sunčano je pa odoh probati na bicikl. Ura.
Ma kakav bicikl odoh ja kolima tih 5 kilometrara do opštine. Odmorismo uz priču sjedeči napolju uz male stolćiće na pločniku. Bi nas pet šest. Pričam kako treba da se istetoviramo da bi po izgledu bili što opasniji aluditajući na motoriste koji rulaše po ulici na svojim moćnim mašinama dodajući povremeno gas razarajući nam uši. Naiđe i vječni gitarista i svirač bendža na pijaci. Pitam ga u šali da mi proda svoj biznis. Kaže neda ga ni svojoj ženi a kamo li meni. Priča Išo o mladosti u Oreatu i prijatelju koji je zajedno sa njim tamo studirao i nikada nisu ništa ni čestito počeli učiti a kamo li završili. Ipak poslije rata mu prijatelj posta naglo predsjednik opštine i reče da ima diplomu fakulteta završenog u Oreatu. Svašta.

31.5.7011 5:38

ShuShu ode na posao. Biće danas 31 °C pa smo instalirali hladilnik u prozor i usput malo počistili balkon. Iznesoh sa njega koječega do smetljarnika u dva para povećih vreća. Ponijeću kratke hlače pa da ih na poslu zamjenim sa dugima. Na Tv prikazuju polazak mrtvog vojaka na Nadu sa neke baze u Afgu. Nosi ga 8 drugova u velikom daščanom sanduku prekrivenom Nadanskom zastavom, kukala mu majka. U nedelju odgledasmo film od Grizvilla do Agdada. To je dokumentarac koji napravi naš zemljak Adoslav Gnjevni koji živi u 100 km od nas u 6 milionkom Orontu a radi se o novinaru Eyloru.  On je bio u Grizzvillu za vtijeme bombardovanja i u još trajajućem ratu na Raku u gradu Agdadu i tamo čak bio zarobljen i osumnjačen od domaćih fanatika kao špijun i umalo mu ode glava.  Navali me u toilet i 10-ak minuta napustih projekciju. Ionko moj amerien nije toliko dobar da sve razumijem šta je pričano. Super je snimljeno nema šta i drži radnju. Prikazuje i grozne posljedice po vojnike DASa, proteze mjesto udova, ranjene ljude, jednoga izgorena lica na svom vjenčanju sa djevojkom, naravno u vrlo svečanoj unformi, itd.

31.5.7011 21:37

Evo hladilnik, kako ga ja zovem, radi od 5 jutros. Napolju je pakao, 40°C. radio sam u kratkim hlačama od druge pauze. Pojeo sam kuhanog kupusa, spavao, pa dovršio sve što je od njega ostalo. Bio sam po Dra na posao oko pola 20 h i  slušali smo harmoniku jednoga koji mami dolazi u posjetu. Odlično svira. Donio je i neke dvije papuče i povezao sa malim pojačalom pa nekad se čuju kao violine a sviraju i ima ritam i bas mašinu. Pita ga jedna živahna bakica koliko je učio sviranjea on veli, - evo već 61 godinu. Svratimo do Vete i Ohana, njega naravno nema jer radi i dan i noć. Ona bi sama. Troje djece je otišlo kojekuda sa raznim obavezama. Ićo o Išo na tutoring kod crkve. Pričamo o generalu Ladiću i našoj Eniš sudbini kroz vjekove. Isporučili su ga danas na sud u Hayu. Protestovali neki malo po Grizvillu preksinoć i nikom ništa. Sada protestuju poljoprivrednici. Izašli na puteve sa traktorima i blokirali cjeli pljoprivredni i ravničarski regon V na sjeveru Sany. Tu sam lepo studirao 4 i živio 10 i po’ godina.
Evo isporućen general Atko Ladić na svemirski sud u Hayu. Krio se skoro 16 godina u državi Sany. Terete ga za ubistvo 8 hiljada zarobljenih muškaraca naroda Oniša između 16 i 65 godina u Srebrenom gradu u Bony i za još koješta, progon, genocid, itd. Kukala mu majka. Prethodno je u Grizzvillu posjetio ćerkin grob. Neko kaže da se ubila a neko da je ubijena u Grizzvillu prije 18 godina da bi se on destabilizovao u komandovanju Eniš vojskom. Međutim njega ništa nije omelo da nastavi istom žestinom da vodi vojsku na preko 1000 km dugom frontu u Bony. Nije se slagao sa šefom KaraKarom i često nije odobravao političke odluke da se napušta uz žrtve osvojeno tlo, kao pnaprimjer lanina Gman gdje je lično bio na frontu i 100 ljudi mu je poginulo ili pred kraj rata napuštanje 13 gradića Bony u korist Aniša.

2.6.7011 20:55

Ustao sam oko 20 h. Slušamo ja i Becky na Tv Oniške Republike snimljenu emisiju o reagovanjima na hapšenje generala Atka Ladića. Sutra se on u Hayu izjašnjava o optužnici. To ti je inače u istoriji rata i ratovanja istina da si na jednoj strani junak a na drugoj ubica i ratni kriminalac. Šta je istina?. Oboje. Rat od ljudi čini u javnosti dvojne ličnosti. Sutra plata nama troma. Očekujem oko 1.500 # ‘tugedr’.  Na poslu ponekada kada je signal dobar slušam radio Nada na ropijen jeziku i muzika je stvarno fantastična. Uglavnom šansone. To me održalo u K2 a evo i ovdje mi godi slušati njihove pjevače koje upoznah prije 15 godina. Toliko su različite po textovima koje uglavnom dobro razumijem.
Oka se vratio iz Grasslanda. Kaže,-tamo je propast. Gore nego prije tri godine. Niko ne radi. Čekaju Godoa. Bili su i na Francu u vječnom i punom svijetla gradu Arizu. Čak se po noći taj grad na Francu iz kosmosa pozna gdje je.
Nazovem sinoć video u K3 moga studentskoga druga Adivoja. Radi u guvernementu na kompjuterima. Ide 13-og na Balk i ostaje preko 6 sedmica. Neki naš  poznanik ovdje koji ne radi već odavno, kupio gliser pa ode na jezera da krstari. Ja nikud. Rad i samo rad. Konj. I ShuShu i BeckyDra. Mi samo radimo. Ne idemo na odmore. Uopšte. Ovdje na Nadi smo i tako u inostranstvu i osjećamo se kao na odmoru. Ma nije strašno kad se navikneš. Tek je tako 15 godina. Šalim se. Dosta smo bili na socijali i luftali po Beku i Kichu, naša dva rodna grada ovdje. Ovdje smo se preporodili. Nada je ipak po kvalitetu života druga u svijetu a Aust moga brata Džoa je prvi. Dobro smo emigrirali ali se treba boriti.

5.6.7011 9:02

Poslije vožnje Dra do posla oko pola deset odoh na pijacu i začudo parkirah na ulici tašno iprd nje. Kupim puno voća i povrća, stavim sve u auto, uslikam nadolazeći crni oblak na nebu i vratim se da kupim jaja i suvoga mesa. Na ulazu sretnem Amira pa sjedosmo ispred Elicinog Aniš restorana i gustirasmo provalu kiše iz ogromnog crnoga oblaka što zakri cijelo nebo i toliko zamrači kao da je pala noć. On ode kući a ja u kafe. Gluvario sam tamo sa jaranima raznih nacija sa Balka skoro 4 sata uz jedan zeleni čaj i u njega tri puta dosipanja vrele vode. Bijasmo malo unutra pa poslije za stolićima ispred njega  jer kiša brzo stade. Do nas u restoranu sa velikom baštom i igralištem za odbojku na pjesku je bio rok festival. Nastupalo je pet grupa. Nisu bile sa mnogobrojnim članovima ali su dobro svirali. Odem poslije do Factory i kupim neku malu kameru a htio kupiti ShuShu jedan ozbiljniji USB. Poslije vidim da je kamera na 3 AAA baterije pa ću u Walu kupiti pakovanje od 4 Energzera i to one koje se ponovo pune. Još davno sam kupio punjač za tu marku koji puni i one AA jer se sa vječnim kupovanjem običnih baterija nije više moglo izdržati. Za svašta trebaju. Užas.
Evo sam jutros od 8 slušao malo onu emisiju u 14 na Oreat Tv sa nezgodnim voditeljem koji sve ispipa. Više djeluje kao policijski inspektor. Otac mu je Oniš pa ga neki Aniši baš zbog toga puno ne vole. Ipak već 10-ak godina vodi tu oštru emisiju i gosti su mu bile sve istaknute ličnosti Hany i okolo sa Balka od presjednika Actora pa sve do muzičara, književnika, sportista, poltičatra, novinara, umjetnika a nikad nikog iz običnog puka, sa ulice, iz kafane ili neke škole.  Čak je intervjuisao i Adića, sadašnjeg resjednika Sany, a predsjednika Bone nije jer ga ona nema. Ima tročlano presjedništvo formirano na 3 naci principa i rotiraju se svakih 8 mjeseci. Danas je bio gost jedan svećenik. On je poznat po oštrom jeziku na vlast i idiote na vlasti. Mnogi mješaju idiote sa budalama, a on kaže da je latinska riječ idiot označavala političara koji se bori za sebe a ne za narod. Mnogo mudar čovjek i iskren. Za talibane kaže da je kod njih proces rasta i spoznaje zaustavljen. Što se tiče odnosa sadašnjeg režima spram Kotovog reče da se sada lakše diše ali se teže živi. Iznenadio je sve protiveći se posjeti Pape njegovoj Hany jer je koštala 2 miliona talira. Nije spokojan sa ciljevima jučerašnje posjete novog svetog oca, to jest Pape lično, jer su njegovi postavljeni ciljevi neostvarivi. Oni su u suštini dobri ali ne dotiču ljude. Za brak kaže da treba da ispunjava 4 uslova.

1.)  Uzajamno poštovanje
2.) Slobodan i iskren razgovor
3.) Pravo različitosti
4.) Zajedništvo usprkos razlikama.

Kaže da je Isus volio i grešnike i da je oprost dobar za zdravlje, a da mržnja opterećuje i razboljeva. Istina. Šta bi bilo od moga oca da je mrzio Oniše jer su mu ubili trudnu ženu, dvoje djece i još 30-ak članova familije. Ništa. Bio bi ruina, a vjerovatno i mi sa njme zajedno. Ovako samo je rekao da su to fašisti uradili.  Fašisti? Šta su fašisti? Ja neznam od kuda ta riječ ali mi se čini da je stara i na početku označavala sasvim nešto drugo. Poslije je postala sinonim za manijake, otimače, palikuće,ubice, koljače, silovatelje i šta više. Dosta. Evo šta na Balku obično biva kada normalna vlast popusti i zavlada nacizam.
Podignuta je optužnica protiv Dagana Jovića, Zorana Đurđevića i Alena Ristića za zločine u ratu 92-e. Kako je navedeno, okrivljeni su ušli u kuću jedne Oniš porodice, oduzeli im novac i stvari i potom višestruko, naizmenično silovali dve žene, od kojih se jedna par dana ranije porodila. Optuženi Dragan Jović zatim je ubio civila pucajući mu u usta, a dve žene su iz kuće, gole i bose, poveli kroz grad. Oni su potom opljačkali kuću žene invalida, a njenim vozilom "Yugo 55" se udaljili sa lica mesta. Po izlasku iz grada, na putu ka Rčkom, u mestu Ljeljenča, zaustavili su vozilo i ispred njega naizmenično "silovali oštećene i nad njima vršili protivprirodni blud", a onda ih, gole i bose, ostavili na putu i udaljili se sa lica mesta, navedeno je u saopštenju.
Jesu li ta trojica fašisti ili manijaci ili je to jedno te isto?

6.6.7011 21:48

Toplo veče. Ujutro samo 10°C a sad 26. Za ručak konačno pita od krompira. Jelo cijele moje mladosti. Pričam ShuShki kako sam od mame zahtijevao da me krompiruša čeka kad god dođem kući; iz čkole, sa studija, iz kafane, ma od svakud. ShuShu je također obožava, jede i smije se mojim primjedbama. Poslije sam, naravno, spavao i to u sobi na krevetu da se ne prevrćem po kauču. Ustadoh oko 20h pa sada ću uskoro ponovno u krevet. Ovaj moj posao motača šmirgl papira je posao koji iscjedi i iscrpljuje i duh i tijelo.  Idem da gledam slagalcu, neki kratki kviz na Tv Grizzville. Vodi je već niz godina jedna lijepa djevojka ili žena šta li je, pa da odmorim oči.

7.6.7011 20:21

Još toplije veče. Klima uređaj neprestano radi. Ustao sam oko pola 8, čitavih pola sata ranije no inače. Jedem hladnu dinju sa pijace. Kupio sam dvije za 2 talira. Malo su spolja bile truhle ali unutra bijaše sve ok. Danas sam ja vozio NeškuŽ i pitam je na povratku koliko je od 8 jutros, kada su došli mali komadi na red na našu omiljenu osovinu 1,56 mm napravila, ona reče nešto preko 4.000. Ja samo 1750. Užasna razlika ali nije me sramota. Nije mi dosadilo tamo da radim. To vam je jednostavno kao kad ste u vojsci. Van vam ni naum ne pada da odete. Tako vas tamo isdresiraju da vam ta situacija postane sve. Ne vidite razlog napuštanja i ona vam je dom, porodica, okolina, društvena igra i na šta god drugo pogledate ono vam izgleda nešto daleko, nepoznato i neinteresantno.  Ja namotao danas sve skupa oko 1900 komada. Moja starija kći Avasha primila poklon, narukvicu, ogrlicu i dva sata koje sam poslao prije dvadeset dana. Već sam mislio da je paket ukraden. Pozitivno se krećemo.
Slušam na jedno uho suđenje mesije Seselu, šefu radikala iz Sany, onom koji je po nalogu njenog predsjednika Mrkog slao dobrovoljce Onišima na ratišta u Hany i Bony. Usput listam malo novine i iz Hany. Vidim dakle da je Papa pozvan na veliki prijem u pozorište na susret sa intelektualcima. Piše novinar Oran: “Zato se susret te hrvatske intelektualne i političke kreme s Papom Atzingerom održao baš na pravome mjestu: u kući koja je prvenstveno namijenjena predstavama. dramama i komedijama. A bome i farsama ili teatru apsurda. On je osudio i ustaške i komunističke zločine jer je zapovijed „ne ubij“ nedvosmislena. I konačno, došao je u državu koja još uvijek ima valutu čije je ime naslijeđeno iz fašističke NDH o čemu više nitko ne govori. Iako je osudio ustaštvo, kao i komunizam, režime koji su počinili zločine tamo su pozvani i mnogi neki koje se moralo pozvati, a u HNK skoro ga je dočekao čovjek kojem je Nada zabranila pjevanje i koji pjeva ove prekrasne stihove: „ Jasenovac i Gradiška Stara/(logori) to je kuća Aksovih mesara./(Ax biješe Eniš pokršten u Aniš pleme) Kroz Imotski kamioni žure/voze crnce Rancetića Jure/ U Apljini klaonica bila/ puno Oniša Eretva nosila./ Oj, Eretvo teci niza stranu/ nosi Eniše plavome moru Adranu.“  jest Na Nadi mu je zabranjeno da pjeva, ali ipak je uz pomoć nekih svećenika pjevao u gradiću Orvalu dijelu 6 milionskog grada Oronta i tamo bi 6.000 posjetilaca.
Bilo je tu na prijemu u kazalištu i bivših komunista koji su naglo postali demokrate i tako dalje. Pa nemožete promjeniti narod i sve ljude jedne države u njoj preko noći.
               Slika o ratu nikad nije crno bijela kao što je pobjednici predstavljaju. Evo na Tv Grizzville senator na Taly priča da su 41-e Oniši bili pod užasnom torturom u Hany. Njegov otac je lično bio u Taly vojsci i bio svedok ustaških zločina. Iz jedne škole su jedne noći čuli jauke. Otišli su tamo upali unutra i oslobodili neke djevojke i žene koje su U vojaci sistematski silovali, kako se sada popularno kaže. Poslije otkrivenih masovnih zločina nad Onišima zabranili su ustašama da hodaju po Taly teritorijama. Ipak bi ih ponekad uhvatili u civilu i sa oružjem. U jednom kamionu u okolini Adra su našli takvu grupu i pri pretresu u kutiji cigareta od jednoga nekoliko pari ljudskih očiju. Sjetimo se detalja iz moje prve knjige kako su poglavniku za rođendan ustaše poklonili za rođendan 20 kilograma ljudskih očiju. Taly vojnici su 41-e kontaktirali Etnike popa Ujića i sa njima sarađivali na kontroli terena, a onda su bili napadani od Kotovih i U snaga zajedno. Na kraju rata je 300.000 Talyana istjerano iz Hany i Lovenije a nađene su i jame u koje su mnogi bačeni. Na otocima su ih jednostavno sa kamenom oko vrata bacili u more. Sada se pita on; kakva je u Drugom ratu zaista bila uloga Taly na Balku.

8.6.7011 7:05

Evo njena spisateljica Arbara Rately kaže, - živimo u vremenu u kojem ljudi vode ljubav sa onima koje ne vole, ne govore ono što misle, rade posao koji mrze i još bi trebalo da budu veseli.  Ona je napisala scenario za onaj morbidni film kada nacista poslije rata radi kao, kako se i film zove, noćni portir u jednom hotelu na Austu, a ona, neprikosnovena Šarlota Rempling,  koju je sistematski silovao za logorovnja dolazi u hotel i prepoznaje ga. Mislite da je vikala da ga uhapse, ne. Opet je legla sa njim ali sada njenom potpunom voljom.
Stvarno kad se sjetim zadnjega rata na Balku ima indicija da su u centralnoj Boni, dakle oko mog Grasslanda, sarađivali Aniši i Eniši protiv Oniša. U sjeverno-istočnoj Aniši i Oniši protiv Eniša, a u sjeverozapadnoj Babini Oniši i Eniši protiv Oniša njgovog druga iz stranke MudyAlije. Iznajmljivali su artiljeriju od Eniša da bombarduju one druge a švercali svi sa svima. Sve ovo pišem slušajući unjkavi glas KaraKare sa direktnog suđenja u Hayu. Ponavlja događaje iz 92-e i neslaganje oko ustava Balka i republika i zakona ko je kome tamo šef i šta ko hoće tamo, itd.
Odoh odvesti Becky u bolnicu na pregled vene desne noge. U ponedeljak ide da tu venu komplet izvadi kao i onu iz lijeve noge prije 11 godina u K2.
Vrućinčina. Usatnovimo da bazen radi. Pojedem supu. Presvučem se i malo da se ohladim pojedem hladnu supu pored našega hladilnika. Imamo klimu i u kolima, a da nemamo nezmnam kako bi do Uelfa i nazad na plus 40 stepeni. Uyas. Na kompjuteru naš Graslanđanin na DASu, Vonko Ašo, pa ga pitam za zdravlje i kaže da je u aprilu bio tamo i vidio se sa Cakyjem, piscem i doktorom za uvo istovremeno u zadnje vrijeme.  Kažem mu da sam i ja napisao roman dnevnik o Balku i da ću mu poslati ako želi i da mi da primjedbi i nekih meni nepoznatih podataka o našem Grasslandu. Napisam mi na FB slijedeće. Gilea, hvala ti, jer cu itekako moci uporediti sa doživljenim i proživljenim. Bio sam 92 teško ranjen, a 93 su mi pripadnici Oniša kroz zatvorena vrata ubili ženu u prisustvu Jehve /Stolina/ i žene Cakyeva brata pokojne dr. Sabine. Ovo je kratko, ako nisi znao.

10.6.7011 22:17

Trudio sam se danas da ne jedem puno ali mi je stomak ipak jednako velik. Tako to biva kad hoćete nagle promjene, sve, kao u stanju inercije, hoće da ostane isto. Tako i na Balku htjedoše odjednom sve, da nestane Balk, da ostane Balk, da vladaju socijalisti, fašisti, fety , naci, democraty, zeleni, crveni, mule, popovi i kler i bi rat. Rat organizma Balk protiv sama sebe kao što pri mršanju tijelo u početnoj fazi prvo sebe izjede i naduva tako da mislite da dijete ne pomažu pa odustanete. E treba nastaviti kao ovi na Balku. Oni ne odustaše nego nam udarilše dijetu na sva usta. Ostasmo bez plata, hrane, vode, struje, pa malo poslije kao posljedicu, bez prijatelja, rodbine djece, bračnih drugova roditela i ostasmo goli i bosi i sami pred nemilosrdnom smrću. Ona zakači mnoge. Oko 100.000 izginu samo u Bony.  Na Osovu u južnom dijelu Sany koje je naprasno postalo država sa skoro 2 miliona Osovara i nešto od masovnog istjerivanja preostalih Eniša poginu i nestade mnogo ljudi. Gledam neku emisiju o Eniš povratnicima. Nemaju posla a time nemaju ništa. Malo žemlje i stoke i ništa više. Teško je gledati djecu kad ih pitaju šta bi željeli. Jedan postariji priča da je bio rat i da su svi loše prošli. U neki novinama nađem članak o Osovaru koji je svjedočio Mrkom na procesu u Hayu. Pričao je istinu o zločinima nad Enišima. Sada živi sam negdje u nekom selu u Sany.

Muharem Ibraj: Sačuvao sam obraz

Piše: Ragana Tirovsky

Kada je pred Haškim tribunalom svedočio o zločinima pripadnika OV, Muharem Ibraj iz okoline Akovice, nije želeo da sakriva identitet. Zbog toga je izgubio sina i još pet članova uže porodice i strahuje da se vrati kući, a najveća mu je želja da ponovo vidi okupljenu porodicu. Svedok odbrane u procesu protiv MrkogMiloša, jedan je od retkih Osovara koji je pred Haškim tribunalom progovorio  o zločinima pripadnika O Vojske. Iako je mogao da bira, nije želeo da sakriva identitet, govorio je javno, pa zato i danas, šest godina posle svedočenja, ne može da se vrati kući. Zbog istine koju je govorio, Muharem je ostao bez šestoro članova najuže porodice. Osvetili su mu se njegovi sunarodnici: kidnapovali su mu i ubili sina, trojicu braće i dva bratanca. Ostali članovi, familije su po belom svetu. Supruga i četvororo dece žive kao izbeglice u jednoj dalekoj državi. "Najveća mi je želja da se sretnem oči u oči sa Haradinajem, da mu kažem šta je uradio, to bih želeo", kaže Ibraj. "Ne plašim se nikoga", ističe Ibraj. "Nisam uradio ništa loše da bih se plašio. Plašim se samo Boga, plašim se da ne izgubim obraz i ništa drugo."

                 Užas šta borba za slobodu radi ljudima kažem ja. Da napomenem Haradinaj je oslobođen optužnice za zločine prema Enišima i nelojalnim Osovarima u nedostatku svjedoka tih zločina. Devetoro njih je ubijeno samo za vrijeme procesa. Pravo imaju ove demokrate kada kažu da sve treba rješavati u parlamentu. Međutim, Adafija u Ibiji zaoadne demokrate i dalje bombarduju. Ne diskutuju o njemu uopšte. Bi nešto diskusije na Nadi o tamošnjem njenom daljem ućešću pa izađe pred novinare ministar odbrane, čega li, ma onaj stari  momak što je ganjao neku domaću bogatašicu pa mu ona nogu dala. Objašnjava na silu nešto, upinje se, a novinari reže na njega i pitaju,- đe vodiš ti tamo naše avione i pilote?, ,jel.

13.6.7011 19:02

Nisam radio. Yupiiiiiiiiiiiiiiiiii.

Vozio sam Becky na operaciju vene u Uelf, susjedni grad od 100.000 stanovnika. Kada sam je ostavio otišao sam do centra i slikao kamerom i celfonom pa snimio i par videa. Glavni mi je bio onaj sa stanice kada voz dolazi i putnici silaze i odlaze. Jedna ide 36 sati do NF. Sa malim je sinom i vidim da imaju i jastuke. Do Wana je pet dana i 4 noći. Spor je voz ovdje spram nekih zemalja. Ovde ide do 100 na sat a mnogi imju i do 500 km na sat. Tu ,snimam odlazak voza i naiđe jedna dama, pitam je na amerijan mogu li i nju snimiti našto ona veselo odvrati, - zašto ne i reće,- bien venu pa nastavismo na ropijen. Ona je iz K2 a živi u Uelfu. Pita me koliko jezika govorim a ja kažem 9. Ona veli da je to više nego što ona zna a ja dodajem da je usitnjavanjem Balka došlo do toga da od jednoga S-H, sada govorim 4 službena jezika i sa lovačkim mogu da razumijem još 4 pa ropijen pa malo amerijenoi eto 12 ih nabroja. Prošetamo do parkinga u jednoj ulici i gle čuda auta nam jedno do drugoga.  Zastarjela u transportu željeznicom naša Nada za naprednima. Nemere svuda biti prva. Odmorim u jednom parku uz malu rijećicu i javiše mi oko podne da dođem po Becky. Kući sam poubijao muhe u sobnim prozorima koji imaju fixnu mrežicu pa nemogu izletjeti van. Nalegle se i kod ShuShu. Evo malo na radio Grizzville javljaju kako je GROOM na samitu u  Grizzvillu kojega su bombardovali prije samo 12 godina. Iz Irije bježe ljudu svuda pa i u Ursku jer vojska traži pobunjenike a narod joj je po izgledu i odrazu u očima najsumnjiviji. Narod su maskirani potencijalni pobunjenici, jer kad narodu dodije vlast strepi i neema kud. Lako je narodu, njih niko nezna i mogu svuda kao evo mi na Nadu. Jel’ to prdnost. Jest ako te ne ubiju prije toga oni željni vlasti. Na radiju dok se veče spušta poneka zanimljivost uz obilje lahke muzike. Evo reče za skakača sa motkom Ubku koji je nastupao za Ussiju i  i bratiju dok su bili zajedno u SSSR. Preskočio je 94-e 6 metra i 15 canimetara u vis. Ej. Rušio je sopstvene rekorde čak 35 puta. Sjećam se kada je prvi put preskočio pet metara. To je bilo čudo. Navrati i ShuShu i ode na đoging u Way. Samo što je otišla dođe njena naj prijateljica Ayla i donese cvijeće za Becky. Ja joj kažem da je to divno od nje i da imaju divnu familiju a ona meni veli isto i za našu tročlanu. Kaže mi da joj je naša kuća srugoi dom. Molim boga da ne postane prvi. Da im bude sve dobro i zdravo a ne kao onim DASovim i njima saveznim vojnicima koje vidjeh u filmu sa protezama i spaljenim licima. Jeedan se tako i vjenčao. Sa potpuno spaljenim licem  i jednim okom. Ni nosa nema samo neka sjajna i  okrugla glava kao balon.  Šta vlast radi momcima. Eto i Ubka je sve medalje pokupio sem jedne kada je SSSr zabranio sportistima učestvovanje na DAS Olimpijadi 84-e zbog toga jer ni ovi nisu pustili svoje 4 godine ranije zbog agresije SSSra na Afgan. Odoh do Becky u sobu da je pitam hoće li supe. Smjestio sam je tamo i mali laptop da gleda naš Tv, donio joj ljekove a sada bih trebao po vodu. To me naročito izbaci iz takta, svuda plastične flaše, manje ili veće i ona najveća u koju za 2,5 talira naspem 19 litara vode.  Aparat na kojem stoji je pokvaren, ne hladi više vodu pa sipamo u flašice i stavljamo u frigo a česma ima u stanu. I to tri, u kuhinji jedna i dvije u kupatilu. Ej. A mi nosimo vodu kao nekad seljaci u planinama Balka u drvenim fučijama. Uyzas.

16.6.7011 22:01

ShuShu donijela slušalice, ma super su i koštaju samo 400 talira.  Zvuk je besprekoran, ma fantastičan. Professionnelles. Platila ih je samo 40 jer je njena KatyS to dobila za toliko kao druge. Prve platiš 400 a druge samo 40 i ona htjela da ih da na poklon nekome sa kim je u međuveenu prijateljstvo pokvareno. Ima i dva kabla. Priključimo sa jednim Ipod na našega  Marđala i radi. Dobro dođe i kabl koji sam kuio za 11 # da bih slušao ton sa kompjutera na ravnom Tv. To su ovi novi tanki Tv aparati što mogu da se kače na zid pa izgleda fantastično kao neko buduće vrijeme se uselilo u vaš dom. Mi nmo naš još okačili a ekran je 32 inča pa i to mi nekako veliko i gledam na normal koji je 25, a inč je 2,5 cm.  Beki dobro izdržava. Spasiše je antibiotici od infekcije. Morali smo u utorak veče u hitnu, a tamo je uvijek gužva. Nešto poslije 22 h joj dam 20 # za taxi i odoh spavati. Ona je došla iza jedan. Smrzla se od klima uređaja. Na poslu isto teško. Osjećao sam se danas kao žrtva terora. Od 6 sam počeo sa zirkonijom grt 40 na osovini 1,71 mm i tako sve do 12 sati. Napraio sam 990 komada. Skoristio sam dvuje pauze po pola sata. Jednu u pola 9 a dru u 11 a oni koriste u pola 10 i 12. SnešanaŽ ne ide na pauzu nikako. Stalno mota šmirglu misleći na njena dva deteta u Sany  na studijama u Grizzvillu. A i kad nisu na stdijama nemaju kud jer nemaju ništa svoje tamo. ShuShu spremi sebi dvje kese makarona. Jednu pojede sada a drugu će pnijeti na posao. Sutra je velika fešta kod KatyW. Vratla se iz 2 i počela i ona u mesari. Slavi povratak. Biće cijela klapa tamo gdje će eroatno i noćiti. ShuShu ima još ovu subotu i nedelju da radi u Waju. Dosta. Neka ima vikend. Oće da okreći sobu. Moža je nagovorim a okreći i kuhinju. Danas sam se dva puta ućkao u naem bazenu. On me drži na površini. Pokazije mi da nije uzalud naš tžeak rad mada se Dra nikada ne žali da joj je teško a bome na nogama po 8 satiije lako. Cay mi pisao da su u Grasslandu postavili bistu Kotu u parku ispred opštine, malo sam zbunjen time. Nemaju ljudi novo ništa pa se okačili za staro. Onoga koga bi tjeli postaviti još ne smiju zbog javnosti. Možda bi neki najradije postavili skoro ubijenoga agenta 8A a neki drugi druga Mudya.

17.6.7011 21:14

Shvatio sam. Naši sa Balka bi svi da budu narodni heroji. Toliko su opsjednuti time da su se svi razboleli. Kako i nebi kada im je stalno mozak bio time probijan na svim medijima tokom 45 godina. Da li je kod ostalih nacija tako. Vjerovatno jeste.  U doba ratova postoji ta grozničava trka za komadom lima, ili nekim skupljim ordenom. Ljudi te drugačije gledaju kada ga imaš. “Ej to je onaj nsilac gvozdenog ordena”, šapuću za tobom. Nije važno u kakvom si stanju možeš biti invalid ili vwć u sanduku na putu za groblje, ili stajati kao bista u nekom parku. Tako i sasvim nova dvostrukog narodnog heroja Kota osvanu ovih dana u našem Grasslandu. Ona Šoše Mažara još stoji iako su je jedne noći 92 ili treće opasali nekim explozivom i probudili centar grada i polupali silne prozore, a bisti nebi skoro ništa. Napravljen je od nekog misterioznog crvenog kamena. Ima još jedan 80-tih naglo iskrsnuti spomenik nekom revolucionaru smaknutom kod Talina tridesetih godina, Antunu Mavraku za koga nikad nismo čuli do postavlanja biste u parku. Tako Antun naglo oživi i još stoji. Šoša je Eniš, a Koto i Atun Aniši u Grasslandu gdje je vlast Oniša.
Da svi naši sa Balka žele biti u nekim bitkama i vladati nad ljudima pokaza mi Ile, pripremač komada šmirgla za motanje. Prenio je pored sebe muzičku liniju iz našeg plastikom ograđenog prostora i cio dan je navijao do mile volje iako su neke prekidale zbog ljepila na CD-vima. Bio sam na pauzi i šetao okolo hale da razgibam noge. Kad sam ušao vidim staru Lavicu kako sjedi i priča sa Iletom koji mota neke duge komade. I jučer sam je tako zatekao pa se primjetno lecnula jer stalno priča da od posla nema nizašta vremena. Kažem njemu, - jel sada bolje. Napade me ružnim riječima da sam prije kao kurva prilazio kasetofonu i stišavao ga. Ja mu kažem da bira riječi kad priča samnom a on ponavlja, - kao neka stara kuretina, ona najveća i skoči u histeriju skoro da se bije.  Duplo mlađi od mene i ljut k’o puška dere se koji si ti k…c ovdje? Ja se zabezekno i nda pitam njega koji samja k…c ovdje, on se zbuni i okrenem se i odem da radim. Mislio sam da napustim posao ali se sjetim sa me danas SneškaŽ voza njenim autom pa nemam čime otići iz ove budibog zabačene industrijske zone. Nastavim da radim i mslim da li da nazovem menađerku Lavicu ili je to prilika da odem i da ga tužim za “Abjuz” i ostvarim emplojment. Ko zna da li bi mi uspjelo?. Kad smo zavšili posao pođem da perem mašinicu za nanos ljepila na šmirgl listiće. Prilazi on odnekud pa promuca pola riječi izvini i to kaže nekako tiho pa mu kažem da nije u redu da se ponaša kao na Balku da je ovo Nada i da se na ljude ne istresa i da je to abjuz. Abjuz, veli on a ti nikad ne pereš ruke kad izađeš iz WC-a. Kako ne perem? - čudim se ja. Operem na lavabou u hodniku jer mi je baba Lavica rekla da ih ne perem u lavabou unutra jer ona od posla nema vremena nizašta. Tako sam je i upoznao sa tim riječima koje je prve progovorila pri kontaktu sa mnom poslije dvije prve nedelje kada nisam ni znao da još neko tu sa nama uopšte radi. Žurnim korakom prolazi pored mene jedna sijeda bakica u naočalama velike dioptrije i visine kao ja kad sjedim, dakle oko metar i trideset i kaže, - ja nemam vremena ni zašta, ja radim i nestade negdje iza mene u dubinu fabrike. Kad god sam je poslie pozdravio i pitao kako je ona bi strogo i suvo odgovorila, -radno. A  nije volila kada bih je zatekao kako sjedi. Prije smo imali pauzu u pola deset. Onda bi tek u 10 Ile išao da jede i bakica bi sa njim nastavila da pauzira. Još prije su imali i pauzu po dolasku na posao pili bi kafu po pola sata. Ja već godinama ne pijem kafu pa sam odmah počinjao da pripremim mašinu i radim na šta su polako prešli i drugi i ukinuše tu jutarnju kafu skroz. Zbunjen sam kolčinom negativnog naboja kod naših ljudi. Stalno bi se svađali i tukli. Uvijek im je neko izdajica, kukavca a oni ko kao heroji. Heroji na riječima i na mučenju drugih. Na povratku kući u kolima pričam o ovome SneškiŽ, a ona kaže kada su prije par godina djecu selili na studije za Grizzville pomogao im je neki koji je 6 mjeseci bio medar na DASu, dakle bavio se medom i pčelama na nekoj farmi na jugu. Čovjek se lijepo iznenadio poštovanju i respektu koje su svi od onih najmlađih do staraca iskazivali prema njemu. Usput im reče da se ne drže naših po inostranstvu jer ima loša iskustva sa tim. Sve ovo me ipak nije smetalo da se i danas dva puta okupam u našem bazenu.  Tamo oba puta nebi nikoga sem mene tako da se odmah mogu presvući u suve gaće pa mi nebi hladno na sam 22 stepena Celzija. Jutros sam provjerio naš konto u banci. ShuShu primila 350 u Wayu i 450 u mesari, Dra 550 a ja danas mjesto 362 dobih ček na cijelih 300 talira jer sam ponedeljak bio u gradu Guelphu čekajući Dra sa operacije. Dakle jedan radni dan mi je 82 talira bruto a neto 72, a kada sam odsutan samo 62 manje neto. Tako kada nebih nikako radio 5 dana ispada da bih trebao dobiti 50 talira.  Super računica.

18.6.7011 8:01:24

Jutro će promjeniti sve, kaže jedna pjesma legendarnog VIS Indexi, grupe naše mladosti iz Tradera od kojih su već trojica umrli prirodnom smrću. Da, istina.
Šta je to prirodna smrt? Može li se i ona odložiti mjenjanjem organa, lješenjem, boravkom u banjama koje bi već i meni trebale. Bolje se osjećam mada sam nekako fizički sav utrnuo. Proći će do sutra naveče a onda opet na posao. Udri junački sve do smrti. Poslušam Malo na FB stari intervju sa Aytom u Grasslandu kada šaleći se kao i uvijek kaže malo izmjenjenu repliku iz našeg Balk slavnog filma ‘Alter Brani Trader’ koji na Chinu stalno igra već 50 godina u kojem mrski neprijatelj u uniformi Hammer oficira pokazujući sa brda na Trader objašnjava drugom oficiru zašto nemogu uhvatiti tog kontraverznog ilegalca Altera kaže, ‘Das iz Alter’ : “Das iz Ayta”, pokazujući široko ljevom rukom na naš mili grad sa obližnjeg brda kojih ima na pretek svuda okolo njega.  Ayta je bio i ostao velika ljudina.
Zaspao sam sinoć kasno a dođe i ShuShu što me iznenadi. Bila je rekla da će ostati spavati tamo što je za nju uvijek bila atrakcija da negdje ostane da prenoći. Možda zbog obilnog i drugačijeg doručka u drugoj familii. Ko zna. Kada sam je čuo da je ušla upalim stolnu lampu i pitam ono vječno naše pitanje uobičajeno u srednjoj Bony, šta ima kaže dosasilo joj pa došla kući
Ej, čitam da će Gej parada biti opet u Hany ali ovaj put u glavnom gradu Oreatu. To u Plitu je bila generalka a kako je prošla vidite iz dijela nekog članka iz novina iz Sany na Čirilici ako je znate.

Током "Геј параде" која је недавно одржана повријеђено је више лица, међу којима и четири новинара, а скуп је прекинут након што је поворка засута камењем, петардама, топовским урадима и бакљама. Скуп је обезбјеђивало око 700 полицајаца, и то већином интервентне полиције под пуном спремом.

 Uglavnom, 700 policajaca je obezbjeđivalo taj skup koji je ipak prekinut. Ropska zajednica od 25 država je protestovala i teško je Hany da objasni taj naš mentalitet da ljudi ne žele Gej parade na Balku a dalajoj je zeleno svijetlo za članstvo 7013-e u tu izazovnu zajednicu bez viza i pasoš kontrola. I u Grizzvilu je lani jedva uz mnogo povrijeđenih policajaca i gradžana održana ali uz trostruke blokade oko većinom golišavih učesnika. Ovde u Kitchu je odložena zbog kiše. Ma koga to ovdje baš interesuje. Toliko je golih posvuda da se nezna više šta je porno a šta ne. Eto imamo u Kiču i bar u kome plešu uz šipku golišave djevojke i uz atraktivnost bome pokazuju i gimnastičke sposobnosti. Ja bio dva puta u popodnevnim satima po desatak minuta u ovih 10 godina. Popio sam po sok od naranđe i platio pet talita svaki iako je po 3 i po. Kad je nešto dozvoljeno manje je atraktivno od zabranjenog voća.
Neki ‘luđak’ izmislio na FB lik jedne Sajruske i kao ona je borac za novu državu i moderna i otvorena osoba i konačno kao nestala. Čak su i strane ambasade pritiskale predsjednika Ušarafa da je pusti iz zatvora a ona i ne postoji. Tip koji ju je izmislio je koristio fotose jedne naše sa Balka koja živi na Grand Britu. Ta djevojka  se frapirala kada je vidjela svoje lice na novinama jer su vodeći listovi svijeta objavljivali njene slike i izmišljali članke o toj hrabroj djevojci koja se bori za demokraciju. Svašta može taj FB. Klasična podvala agentura zapada pesjedniku kojega treba rušiti a on izveo tenkove i šara po Sirijusu.
Eno i ShuShu ustala. Sada znam da je roditeljima lakše kada im se osamostale djeca.  Ostane im više love. Odjednom imaju u svakom đepu neku novčanicu, na kontu im sporije idu odbijanja. Često konto počne da raste umjesto da je u minusu ili stagnira i čovjek se osjeća sigunije. A ne zna da je ostario i da mu je uskoro good bye.

19.6.7011 7:21:01

Ustao sam rano. Upalio sva tri laptopa i kućni kompjuter i Tv flat pa ih snimio na kameru kao neko moje blago koje samo djeca razumiju kada skupljaju neke igračke i to računaju kao neku sigurnu vrijednost, a na računu kad sve saberem ni 100.000 talira, koje smo prije samo koju godinu dosezali sa vrijednošću našega stana, Rsp, penzije koju sam uplaćivao i digao 4.700 kada mi to uopšte nije ni trebalo. Idiot, jer sam time premašio mojih 15.000 godišnjih primanja i bio podložan taxi. U to smo imali na šednji za studije 10.400, i to lani potrošili 5.500 na Oyota polovno auto iz 7001-e i 6.000 na tuišn za ShuShu, to jest njene studije na univerzitetu. Ta tri laptopa, Tv i kućni ne vrijede ni 600 talira sve zajedno na prodajnom sajtu Kijiji. Tamo ima sve za cijelu Nadu. Konkurencija se neda. I treba. Što bi vas neko pravio majmunom kada možete naći sve i postaviti vaš Kijiji ako imate šta na prodaju ili nudite ili tražite posao. Tamo sam na oglas bio stavio našu mašinu za veš koju smo kupili u K2 i vukli ovamo kao neku veiku vrijednost, a kako i nebi kad je koštala čitavih 1.000 talira a ja je na sniženju dobio za samo 750 koliko je iznosila naša socijala za cio mjesec. Sad stoji u storidžu ili špajzu, velikoj ostavi u našem stanu i zauzima nam đaba dobar prostor jer nesmijemo prati na nju. Peremo u prizemlju u kolektivnim mašinama, jedan talir pranje a pola sušenje. Davala mi jedna žena za nju 150# a ja nedam pa nedam. Čuvam ShuShki kad se uda jer se sjećam koliki nam je problem bio naći mašinu u K2 kad smo stigli sa Balka. Neki iz Tradera je kupio veliki ato i skupljao po ulici stare mašine, zatim ih popravljao i prodavao nama immigrantima po 100 talira.
Na nedeljom u dva neću ni da idem. To je ona slavna emisija na Hany Tv a danas je gost šef udruženja pedera. E vala neću da ih gledam iako nama pravim muškarcima ostaje više žena na upotrebu i zadovoljenje želja. Ma šalim se jer smatram da je monogamija  najsigurnija, kao neka zasjeda a na front neka ide ko hoće. Dok si mlad i imaš roditelje kod kojih stanuješ možeš zvizgati okolo pa pobjeći kući u zaklon, ali kad si sam onda to lutanje ubija. Moj komšija Ovy s kim popih prošle subote bure piva se stalno opirao toj opciji braka i ako ga ni nepitam zašto se ne ženi.  Vozi taxi vikendom, naravno na crno pa zaradi tristotinjak nedeljno. Dakle nemože ni kredit uzeti, a kako li stan plaća jer mora keš staviti na banku da bi mu mogli skinuti morgič, kako ovde zovu kredit za stan. Položio je koledž za računovodstvo kada je bio na emplojmentu poslije rada u fabrici, ali ništa od toga. Nemože emigre lako naći taj posao. Nama ostaje prljavština. Da vidite mjest gdje radim, smrdi do neba, jedem na novinama, ruke prljave i majice ufleane ljepilom, a pršina od šmirgle je sitna i nevidljiva. Stavio sam jedan mali ventilator sa strane da je tjera dalje od mojih pluća. Prsti su omotani gazom da ne poderem kožu a imam i ožiljak na ljevoj ruci od grijača. Sto puta mi padne naum onaj glumac Švarci što u jednom filmu stegnutih zuba drži užarenu kocku i poslije tom šakom dijeli šamare ljevo desno bez problema. A ta se taj naranjavao po filmovima i ostajao živ i protiv tri stotinjak do zuba naoružanih vojaka. Eto je bio i guverner najsunčanije države na DASu, ali mu u posljednje vrijeme dohaka neka kuharica kojoj prije 17godina on napravi peto svoje dijete. Sa vlastitom ženom ima 4 ali ga ona napusti poslije te otkrivene afere. Eto služio si đavlu Švarci ubjeđujući djecu da se sa sto metaka u tijelu i bombe u kuku može preživjeti pa naši mladi zdušno vjerovaše u te tvoje filmove i ginuše ko snoplje. Ja samo što sam dotakao taj grijač i koža se otopi kao vosak. E moj Švarci. Služio si propagandi rata i vojne industrije. Bio si im samo reklama. Odue platili su te dobro ali neznam jesi li ti zadovoljan time što nam pobiše djecu na Balku služeći se tobom i takvima.

25.6.7011 1:41

Konačno.   I to dođe. Employment. Sada kad se dsilo neznam dal’ da se radujem ili plačem. Danas mi rekoše na kraju radnog vremena evo ti tri čeka i ne dolazi više. Baj. Ma nije baš tako bilo ali je takav efekat. Ikol mi zbunjeno dade pismo, Lavica reče nema više posla idete na lej of kako to ovdje zovu čekanje. Ja im svima velikom brzinom, da se slučajno nebi taj dil, kako ovde zovu dogovor, promjenio, pružih ruku, čak i Iletu sa kojim prošli petak dođe do neočekivano loše situacije. Pisao sam gazdi koncizno pismo da nebi morao da izmišljam i dodajem i zaboravljam šta je bilo. Došao on u utorak da s mnom razgovra. Ja mu kažem da je to nemoguće da se tim riječima i tako sa mnom priča. I on se sa tim slaže. Dodam da je to u Iletovom interesu jer on ima da radi na Nadi još 35 godina a ovde valja biti fini a ne Balk manijak. Imanjak se nije ljutio na mene nego je komentarisao da nema ništa zarade na nama i da je fabriku ostavio da radi da bi mi imali šta zaraditi. Ja mu vjerujem, mada gazde gube smisao za sitan novac kada rade sa milionima. Stvarno je teško shvatiti nekoga koji kad odbije troškove putovanja na posao ima godišnje samo 16.000 neto a za satn mu treba platiti 13.000 i dva auta 10.000 i Ođers 2.000 godišnje. Poslije lej ofa, ako se pojavi povećanje posla opet zovu radnike nazad da rad a ako ne onda država 25 nedelja daje 55 % plate. Ja još sa parkinga iz kola javio Becky a vozila me nadam se posljednji put kući SneškaŽ. Nadam se posljednji put, ne zbod nje nego da se nikad više tamo ne vratim mada sam osjećao ipak neku sigurnost radeći taj posao. Trebače mi mjesec dana da iz nosa izbacim sve mirise fabrike. Smislio sam sa ShuShu da probamo njenom školskom drugu Tefanu proturiti moj prevod 60 strana pa da ga da nekom da naprave crtani film. Može i igrani baš me briga, ali da se nešto zaradi, bar neki mlion. Već vidim sebe kao idem na služben put na dogovor i ugovor i pisaje scenarija u Oreal u K2 gdje je noćas velika fešta St-Jean a sinoć je bila u Beku. Sinoć bi malo svijeta na prirodnom Abraham amfiteatru jer je bila kiša i prvi put u istoriji fešta zabranjeno tamo unositi alkohol. Da je bilo dozvoljeno, vjerujem da kiša ne bi ništa smetala. Naime prvo ću ići tamo, jer je prevod na Ropijen. Naravno, poslije velikog uspjeha će uslijediti prevod na Amerijen pa nastavci ostatka romana na 400 strana, pa da i mi postanemo bogati. Bogataši ne vole sirotinju i boje ih se kao ukletih da im ne pređe njihova sudbina. Za bogate je  na ovom svijetu sve manje mjesta a za sirotinju sve više. Kžu da 5 % ljudi drži 80% kaptala svijeta.
Kako pobjeći sa dna?. Maštom. Što da ne. Eto sada samo ShuShu radi. Becky leži nemoćna. Neće raditi do prvog avgusta. Išla je u četvrtak do doktora pa je nije bilo do pola 19 h. Ja se zabrinuo pa me uhvatila panika, kuda ću bez nje. Dođe napokon sa frizerkom Ilkom jer su se do je kupovala katre za bus našli slučajno na molu. I frizerki krali sate i njne mušterije pa je dala otkaz. A što nam ide?. Sad šta prvo? Sutra rade na emplojmentu od 9 do 13 h, mada mogu da ga popunim on lajn kod kuće ali mi je valjalo što sam otišao jer mi je službenica uzela orginal od firme u kojoj  provedoh evo 14 mjeseci sa skoro 2.000 radnih sati. Na FB sam stavio šesdsetak slika moga brojčanika  na mašini i voća u vlažnim najlon kesama i moje dvije tri face na krevetu. Dođoh do skoro 500.000 komada. Mislim da mi je falila samo još jedna sedmica za to. Slikao sam ga i danas. Negdje oko 492.000 komada šmirgla sam namotao i nekad ljevom a nekad desnm sam nogom pritisnuo papučicu na podu da ga grijač pritisne i zavari i skidač gurne i izbaci sa osovine. Bravo ja. Da li je to moj posljednji posao u životu. Ma nije sigurno. Naći če se nešto samo bože zdravlja dok me žena dobro pritisne da ga tražim. Kome je ljeti do posla. Evo i Wimbldon takmičenje u tenisu počelo. Igra i Jole, naravno već je trojicu eliminisao. Poslije biroa za employment odem do banke. Prije toga iz džipa izvučem jednu šuškavac jaknu koja je u njemu već više od  godine dana i nabijem Stetson šešir jer je zapuhalo. Stavim na račun moja dva čeka od po pet radnih dana u poslijednje dvije sedmice rada i 349 za godišnji pa sve skupa izađe 950 talira. Popravi nam saldo jer sam jučer platio jednu vizu 600, zatim; za internet, kućni telefon, ShuShkin celfon i Tv kabl 370 talira, jer je zvala neka žena iz kompanije Odžers i pita zašto neplaćam račun, pa kad ću platiti, pa koliko koji dan. A ja dosada božijih. Naljutim se i platim sve. Znaju oni i telefonom utjerati dug.

26.6.7011 7:11

Sutra ne idem na posao. Nema više. Stotine planova mi se vrzmaju po glavi. Uyas.
Evo veče pade i noć se spusti u domove naše. Zavlada noćna tišina. Poneko auto pošumi pod prozorom na Kortland aveniji. Čak i Tv radi tiho, tše, najtiše. Na mom laptopu ton ionako ne radi. Toliko je tiho. Sutra ne idem na posao. Tako je, ne idem. Dabogda neišo nikako na takvu vrstu manuelno fizičkog posla bez kreativnosti koji vas poslije iscrpljuje i izluđuje.
Popodne smo bili na fud festival u Vic parku. Tisuće hiljada ljudi se tamo slilo. Šatori radnje, roštilji a ni jedan iz YU. Lani bili naši sa Balka; i Hanyjevi i Bonyjevi, a prije koju godinu čak i Sanyjevi. Utrkivali se ko će više istaći svoju hranu. Uglavnom bijaše sva ista kod njih sve troje sem nekih nabrzinu u zadnje vrijeme kreiranih patenata jela da bi se podvukla ogromna razlika između tri naroda sa uglavnom istim prezimenima, s tim da Bony nemadoše pečenu svinjetinu i u prvi red rumene prasiće na ražnjevima kao ova ostala dva. Vidi se da nismo više društveni. Nas interesuje samo takmišenje i smotre između nas a da se šire uklopimo to nekako preziremo. Danas je cio park bio okupiran. Vidim i Ijetnamca kod koga idemo na kafu kako zdušno radi oko nekih lonaca njihove postaje. Mahnu mi u znak da me je zamjetio. Upravo smo prije dolaska u park sjedili dobar sat i po sa Vikijem, Išom, Arijom i Amirom na kafi pred kafišem. Amir je doveo i mamu Adu koja mu je neki dan iz Tradera stigla u posjetu. Viki je bio donio bateriju da probamo oživiti Lack Ery celfon od ShuShu. Kad mi je nešto vremena prije toga na telefon rekao da je uzrok vjerovatno pokvarena baterija ShuShu nađe neku kod sebe i proradi joj taj nezamjenljivi pronađeni patent, nešto kao neka treća ruka, taj celularni telefon. Ljudi se pitaju kako su uopšte bez njega mogli živjeti i raditi. Neko mi posla E-mail čega sve što čovjek izmisli nije bilo prije samo 60 godina. Užas. Brzi vozovi, avioni i auta Tv, video, kompjuter, CD, USB, celfon, I-pod, I-pad, digitalni fotoaparati, kamere i radio-budilnici i napokon otkriće stoljeća, Internet, ta magija kao dimni signali kod Indijanaca. Internet je nešto kao Bog. Sve vidiš i čuješ za čas. Pa na njemu Skajp, da se vidiš sa onim s koi pričaš pa spravica koja vam pokazuje mapu puta dok vozite i priča gdje da vozite. A tek u poljoprivredi, tehnici, mašine i nauka uopšte. Taj DNK po kojem otkrivaju ubice i identitet kostura, pa vještačka oplodnja žena kao slavna pjevaćica sa starim mužem Elin Ion.
Na otoćiću u parku bi najviše gužve jer tamo bijahu original Indijanci. Nisu nikakva jela prezentovali nego samo gardarobu na sebi, pjesme i kola. Jedan nam pokazuje kanu i pored amerijen i indijan priča i ropijen jer mu preci i sa mamine i tatine strane bejahu Indijanci i Franci. Kaže da nisu voljeli ogledala jer se sa njima gubi kontakt sa bližnjima i svak se sa sobom okupira mjesto da gleda bližnjega svoga. Ja mu kažem da nas troje u stanu neprestano buljimo svak svoj laptop. Dodaje da nisu voljeli čitati ili učiti iz knjiga jer su učili iz prirode. Tako reče da je njima priroda prezentovala Boga i da im Bibl ili neka druga vjerska knjiga zbog toga nije trebala našta su se bijeli kolonizatori užasavali, a oni kad se užasnu,  užasne se i cio svijet i oko njih  mjesto vjere u Boga nastaje pakao.
Kupimo dvije slike  crtane na papirusu. Bog Tot u lovu itd, napisa nam na poleđini na nekakvom certifikatu o vjerodostojnosti papirusa jedan prodavač, očito Egipćanin. Ja mu kažem da je Tot donio pismo na zemlju prije 12.000 godina. “Interesantna priča”, dobaci sa stolice iz pozadine neki postariji sijedi i bradati čovjek baš egipatske face. “ Jes”, velim ja. “ To možete pročitati u istoriji civilizacije i da su tada ljudi protestovali protiv uvođenja pisma u škole kao sada protiv kompjutera”. Idioti. Kako bi Joleta gledao na Wimbldonu. Neima se para da tamo odem k’o gospodin kao naš Graslanđanin Avo, Beckyn školski drug na radu u Oreatu i tako dane na odmoru tršiti, sa meča na meč. Možda kad prodam prethodni ili čak i ovaj moj roman.

27.6.7011 13:55

Jutros sam čuo našu ShuShu kad je ustala i poslije toga kada je izašla i zaključala vrata. Ode naše dete na posao da u mesari na samo plus 4 stepena Celzijusa obučena k’o kosmonaut, pakuje svinjsko meso. Valja nam 3.000 po semestru platiti studije  a ona  ima da studira još najmanje pet semestara. Dakle 15.000 samo za to. Ipak nisam mogao da nastavim spavam. Ustanem oko pola šest pa na internet da vidim ima li prenos suđenja Kari ili nekom drugom našem nesretniku. Kažem nesretniku jer nisu imali sreće da pobjede sve svoje neprijatelje kojih se bome previše namnožilo. Oni mislili da će to biti šaka jada Aniša 750.000 i dva miliona Oniša uglavnom bez oružja. Kad se uključi cio svijet protiv Eniša u projektu etno-čišćenja i zaokruživanja u eliku Sany, okrenu se projektovani rezultat rata.
Kad je Beki ustala nešto iza osam skuham joj kafu i poslije par riječi odem da na novi dušek namjeravajući da čiam Da Vinčijev kod i mjesto toga zaspem pravednim snom i spavam do pola dvanaest. Bio sam se poslije spremio da zmiznem do kafane ali Becky neda. Reče da je zvala doktora da vidi sa njim zašto je toliko boli noga i da ću je možda voziti do njega.  Presvučem se u kpaće, uzmem celfon i odoh na bazen. Dođe poslije troje mladih srednjoškolaca od kojih dvoje znam od ranije jer su bili prije i bogme poblizu jedno uz drugo u vodi u ćošku bazena. Sjetim se tako djetinjstva i naših mučnih odlazaka pješke po 7 km u jednom pravcu preko brda Limena do New Grasslanda gdje je bio olimpijski bazen a naš Grassland nikako da si da bar jedan jer niko od funkcionera na vlasti nije znao da pliva. Kad sam bio srednjoškolac Piki bi mi dao biciklo od brata Tipe i mi bi sprašili u Itez, 17 km u pravcu prema Traderu. Bilo je lako voziti dole ali nazad, umoran od kupanja i malo uz brdo bogami poteže. Kao student bi se švercao, vozom ili busom a ponekad kad sam iao para platio bih i kartu do tamo. Tako sam  i ja jedno ljeto na bazenu par puta bio prijatno stisnut od jedne Anćice koja je me je jedne vedre ljetnje večeri pohotno zajašila pet šest puta na trbinama rukometnog igrališta našega grada obasjanog sjajom mjesečinom. Nekad mi naum padne da je taj Mjesec samo jedna obična svemirska špijunčina. Od tada se na nizao sasvim dobar broj djevojaka sa kojima me je špijunirao. Često me sada obuzme žal što ih nije bilo i više. Zašto da ne ?. Zašto da da ?. Neznam. Možda je bilo najbolje imati samo jednu, onu prvu sa kojom prekinuh da budem sam sebi još jadniji nego što jadan bijah u to doba da bi sebi dokazao da i gore od najgoreg postoji. Bila je lijepa i nježna, duge plave kose koja me kod žena još uvijk hipnotizira i opčinjava. Taj komplex jada i mi nabiše sirotinja, neimaština i klima među đacima u školi gdje se gledalo ko šta nosi i šta ima. Uglavnom smo mi bili svi sirotinja ali ja to nisam znao. Svi su mi izgledali bogatiji od nas iako je do 60-esetih godina rijetko ko u gradu imao nov bicikl a kamo li motocikl ili auto. Tek iza 67-e, po odlasku silnog broja radnika na Hammer i druge zemlje zapada uz blagoslov partije, to jest velikog Kota, pođoše 70-esetih dolaziti na odmor naši gastarbajteri u raznim nama finim autima koji tamo na otpadu bijahu i pojeftini. Bi ih i sa potpuno novim i na kredit uzetim, ali niko tamo ne napravi kuću ili kupi stan nego svi ih ovdje praviše nove i velike ili popravljaše stare. Živnu Balk i sa kafanama, ljetovalištima, hotelima i naravno muzikom i muzičarima. Oko milon naših radnika je tada radilo u inostranstvu. Mi mlađi smo ih viđali kako na odmoru kod nas po kafanama i hotelima obilno piju, jedu i čašćavaju kao da im je zadnje u životu. Tamo su skromno stanovali i jeli, a kući donosili ušteđevinu i zidali do mile volje da bi u ratu 92-e po Hany i Bony popalili i porušili huja, zloba i bijes malih iskomplexiranih ljudi bijedom i sirotinjom i od domaćih manijaka zavedenih nacionalno-vjerskom mržnjom. Meni se čini da zaključana  u ljudima mržnja ustvari uvijek postoji a samo se s vremena na vrijeme traži ključ da se pusti van. Inače otkud oko 150.000 ratova u ljudskoj civilizaciji pod raznim i glupim izgovorima. Nema kakvih nije bilo.  U Odiseji je to naprimjer ljubav jedne udate žene i jednog omladinca iz susjedstva. U krstaškim ratovima vjera, u prvom i drugom velikom ratu stvarni uzrok je kolonijalizam, a sada dugovi za gorivo i moć.  Najnovije je da DAS optužuje Čajnu za nepravde i krize u svijetu. U stvari ona ima veoma veliki suficit Talira jer sve pravi i izvozi cijelom svijetu veoma jeftino pa se tamo para nakupilo. Investira na Afru ogromne milijarde dok DAS i alijansa gube pozicije svjetske sile. Činjani kažu,- mi ne želimo dominaciju, to ostavljamo Vama Daščani a mi želimo da podjelimo dobra sa drugma. Naša filo Konfučija nije dominacija nego sreća za sviju. Mi na svijet ne gledamo kao podjelu na pobjednike i pobjeđene. Na konferenciji bi i vječni Kussinder, sekretarr DASa 73-4-e, leteći ambasador kako su ga zvali jer je više bio u avionu nego na zemlji. Neprestano putovao sa svojom ljepom sekretaricom-djevojkom. Sada je veliki biznismen i kažu da jedan savjet kod njega košta 200.000 talira. Priča nekim čudim amerijan kao da je tek stigao tamo sa nekog kursa brzog učenja jezika. Idem mome drugu Cakiju poslati ovo nekoliko strana dnevnika da vidim šta kaže. Laku noć.

28.6.7011 8:08

Danas je specijalni dan koji se meni nije desio odavna. To je četvrti konsekutivni dan da ja ne radim. Probio sam led poslije 14 mjeseci a prije toga nisam radio 20 mjeseci ili 610 dana u komadu. Tako mi na Nadi idemo na odmor. Zaposlimo se i radimo dok ne izgubimo posao. Onda emplojment 25 nedelja pa ako ima neđemo poslije nešto raditi ne misleći na karijeru, ljubav prema poslu i takva s…. Živimo bezživotno. Sa druge strane naš život nadoknađujemo hobijima ili obogaćujemo snovima to jest dugim spavanjem. Ovi iz auto-industrije kada dođu negdje na sjelo obavezno zaspu. Mjesec je Lipanj na Hany jeziku, znači lipe cvatu na svim jezicima. Moramo je nabrati i sušiti. Željo Lovin kaže da tako berem i koprivu pa sušim i pijem od nje čaj besplatno mjesto da je kupujem u rifuzi ili kesicama. Kako bilo skuhao sam vodu pa sasuo na kesicu čaja koja je ostala od prošlog kuhanja pa se ladi u bokalu od dva litra. Nema više Rum ili Loza rakija ujutro, ili Votka da manje smrdi, ili 2 deca mehke Gradačanke rakije da smekša i razblaži somak. E moj jarane, tako se nekada išlo van i pilo odmah ujutro. Sada čaj. Očajavanje. Oblačno je. Ipak sam se jučer kupao u neobično čistom bazenu. Dođe i jednooki Džim sa sestrom i brader in law kojem nezna ni ime. Ovaj se smije od srca i skromno kaže Džon. Nije ni čudo, jer Džim ima oko stotinu bliskih rođaka. Kada prave zabave to je pravi tulum. Sjećate se kad mu je mama umrla on dođe sa pogreba pravo na bazen kao da je dođao sa nkog neumitno obavljenog posla. Pa šta je ova naša smrt nego nečiji posao. Samo čiji? Zar sumnjaš Gilea da je to Božija volja kako kažu njegovi branitelji.
I danas ću na bazen. Ko zna dogodine hoće li biti naš. Treba znati dobro plivati i u financijama. Dogodine je obnova kredita poslije drugih 5 godina. Do tada će mo otplatiti samo 24.000, a kako po ugovoru sa istim ratama u slijedećih 11 godina još 60.000, nije mi jasno. Mora da je neka prevara. Kažu ti da ćeš otplaćivati 21 godinu ako plaćeš kredit svake dvije sedmice a ono nemoguće.
Becky jučer uzalud doziva doktora koji ju je operisao da pita zašto je boli butina. Hoda, šepa, muči se. Leži na kauču i gleda svoj laptop. Onaj što mi Oka dade za jedan primjerak moje knjige Balk meteor. Išli smo kao u neku šetnju predveče. Ja skrenuo u Talize da vidim okvire. Ima ih samo skupi, po 10 talira komad ali su sa žutom etiketom na kojoj je cijena pa ću čekati kad ta boja ima popust od 50%, a imam i karticu za nas od preko 60 i tu ima taman toliko popusta koliko je taxa, dakle oko 13 procenata.
ShuShu mi kaže da kod njih u mesari ima uvijek posla. Ja joj kažem, ćuti ne govori Becky. Čekaj da se konsekutivno odmorim da smrad fabrike i bolovi u mišićima prođu. Evo mi Caky pisao da je šteta što nisam već u penziji i da se sa unućićima igram, a ne da zijevam za poslom i kontam kako opstati. Hvali i moj talenat da dobro prenosim moje emocije na čitaoce. Probaću još bolje. To mi fali. Često izostavim emociju koja mi se pojavi kad opisujem neki događaj, gušim je i ističem samo događaj da bi je sam on pobudio kod čitaoca lično. Znam i zašto. Mi tamo nismo baš nikada pokazivali neke emocije. Odgajani smo ispo’tiha za nemilosrdno ubijanje i klanje. Eto Becky nisam rekao da je volim ko zna od kada, a ni ona meni.
Mi se jednostavno posjedujemo i nedostajemo jedno drugome kao posjed. Lična svojina do groba. Evo je ustala skuhao sam joj kafu pa sad ona još raščupana bulji u manji laptop. Odoh prati veš. Nagomilalo se sigurno za 4 mašine. Jupiiiiiiiiiii.

29.6.7011 3:16

Vidite koliko je sati. E to vam je nevolja kad se ne radi. Spavate kad hoćete, čitate knjige po danu u krevetu pa tada neplanirano zaspete. Pa se zato kao ja sada budite u zlo doba, ali sreća nije od alkohola i delirijuma. Malo sam ustao oko 2 pa opet rekoh sebi, - Gilea idi u krevet. Leškario sam polubudan i sjetim se da su nam Rapi dali i Kuran i Bibliju a da to nisam zapisao. Oni tamo imaju i krišane. Neki tvrde i do 20 procenata. Odoh na Googl da vidim njihov broj. E, nedade mi ništa. Imam virusa u pa mi daje neke sajtove bez veze sa onim pobjedili ste I-pad ili laptop samo dajte broj vašeg celfona. Vi, ako vam se to desi i naivno date vaš broj, zovu vas na njega više puta sa nekim kao dodatnim nagradnim pitanjima i ako vas upecaju, odgovarate na njih nedogled. Kad vam dođe račun na celfon da vam se od cifre zanesvjesti, prekinete naprasno odgovarati pa od poklona ništa. Ko zna i da ste nastavili šta bi bilo. Ovde su ovi odavde doktorirali prevare.
Veš nisam oprao jer je Vidovdan, religiozno istorijski dan Eniša. Neda mi Becky prati veš jer se to na takve praznike ne radi,- kaže ona. Zvala je doktora pa odosmo do njega na brzinu da je ubaci u raspored za danas. Bome bi dugo kod njega. Utješi je da je sve normalno i bol u nozi itd. Svratismo kod Oce i Ranke na kafu. Ja popijem jednu bombu, tj oranđidu u flaši oblika bombe. Neda mi se pobjeći od rata. Evo na Islamskim novinama iz Oreata vidim i general Uskić objavio knjigu o Oniškoj brigadi koja je bila u Grasslandu. Njen komadant je poslije rata bio odveden u Hay na suđenje pa pušten na mali odmor tek da na njemu naprasno umre. Priredili su mu veličanstven pogreb i ako ga je i Muddy proganjao jer se otrgao od vlasti i u svom kraju otvorio bescarinske zone, to jest šverc sa Hany. Od čega je umro ne zna se pouzdano. Bio je optužen za nemilosrdno ubijanje zarobljenika. To je opiso i Evi, filozof sa Franca koji za rata posjeti naš grad i na dvije stranice ga opisa bolje no mnogi na dvjesto. Spomenu i tog komadanta koji ne pušta žive zarobljene nego ih postrelja i izruči mrtve. Po Kuranu ga ubjedili da može i tako, da Genevska konvencija o zarobljenima za Oniše više ne važi.  Uskić mu je u ratno doba bio zamjenik.mogao bi nešto i o tome ubijanju da opiše a ne samo slavne bitke i pohode širom Bone. Pogledam na Tv koliko je stepeni. Samo 12 Celzijusa. Prilično friško. Obučem dojnju piđamu i iz sobe gdje ga je Becky namjstila pored njene strane našeg Quin kreveta, donesem mali laptop. Izvadio sam paštetu da namažem ShuShu kad ustane pa mi prijatno zamirisa. Pobjegnem iz kuhinje jer sam se tako prije tri godine počeo na emplojmentu debljati i nagurao na 160 kilograma. Kliknem na suđenje KaraKari. Sud radi. Evo neki policajac u to doba priča kao svjedok optužbe da je pohapsio pripadnike “Žute Ose”, koje su pljačkale i ubijale Oniše po okolini Jeljine, a Kara ih ladno pustio, našta je jedan od njih potražio sina od policajca, gurnuo mu pištolj u usta i rekao,- a đe ti je sad tata?. Ujas. ShuShu pojede krišku sa paštetom i ostavi nešto korice. Pokupim to u usta i zalijem čajem. Kad god jedem paštete sa hljebom i pijem pogotovo zaslađeni čaj javi mi se taj okus koji sam imao početkom 60-ih kada smo pošli ići u kampove pod šatore i sunčati se na vrelom pjesku obala do tada nama nepoznatog Adranskog mora jer to nam je bo i doručak i večera. Imali smo sigurna tri obroka dnevno i bili sretni. Mama je uvijek bila tu, a jedno ljeto tamo bijasmo nas sva tri brata. Piter je već bio student i lijepo građen, pa su se oko njega vrzmale djevojke. Mama je to budno pratila i često zapodjevala razgovor sa njima i uzimala im fotose za uspomenu. Bijasmo tada pune tri sedmice zajedno, sunčali se, kupali, ronili, navešer slušali muziku u živo. Tada sam prvi put čuo pjesmu Ruže su crvene. Išli smo tamo skoro svako ljeto sem tate koji uvijek osta u Grasslandu. Nikad nije otišao na more. Vjerovatno se sjećao kad su ih navukli da po ciči zimi pređu 200 kolometra pješke pod maskom da su DASovci donijeli oružje za njih i  klopke kod Miša, tog istog mjesta đe sad bijahu kampovi našega okruga Enica i one koji su prešli most neobično zelene rijeke Etine hladnokrvno pobili.
Ode naša ShuShu. Kaže da će poslije mesare direktno na fakultet. Prinio sam mali laptop na kuhinjski sto da jasnije čujem suđenje. Nekad se zaletim pa sa mišom od većeg pokušavam mniplisati na onom drugom. Svašta. Eto Kara sumnjači sina od policajca Avidovića da je pobio neke vođe i policajce Eniša kao legendarnog Auzera u junu 2000-e, pet godina poslije rata. Uhvaćen je ubica i osuđen kaže Avidović a njgov sin je oslobođen i da nikakvu vezu nije imao sa tom šestočlanom grupom koja je to izvela. Kara tvrdi da je sin oslobođen da bi tata 2005-e lažno svjedočio protiv Karinog prijatelja Obrve koji sada izdržava dugogodišnju kaznu. Kara stalno prekida ideje i kaže, -doći ćemo na to. Navodi pismo Ome Ovača da ga je Avidovič i komadant policije Ragan Dabak želio ubiti kad ga je neko napao i pokušao ubiti pucajući iz zgrade Radikalne stranke. Dabak je dobio naređenje da je premješten u Oču na razoružavanje paravojnih vojski. Avidović ga je upozorio da ga tamo čeka zasjeda pa je  na sastanku u Grizzvilu sa Mrkijevim šefom policije Dabak odbio da ide. Zatim je iz stovarišta zapljenjene robe uzeo dva ili tri poker aparata i smjestio ih u neke kafiće da si bere profit. Kara opet kaže, -vratićemo se na ovo kasnije. Itd.
Evo je već odavno svanulo. Peti dan kako ne radim. Vani baš ružno puše. Šta li bi ja saznao sve da sam svako jutro slušao ova suđenja. Kakve su to samo zavrzlame i zavjere sa smrtnim posljedicama između samih pripadnika Eniške strane u ratu na Balku. Tako je bilo vjerovatno i na strani Oniša i Aniša. Borba za vlast neprstano traje među svima i na svim nivoima i puže kao gliste sa svih strana na mokro od gline klizavo brdo na kiši.
Kara pokušava čitati na amerijenu pa mi to izgleda smiješno jer on misli da zaista zna čitati taj jezik. Podsjeća na parodičnu seriju Bela Lađa u kojoj gliumac Uta glumi novokomponovanog političara koji ide na prijeme u strane Ambasade i tamo nevjerovatno smiješno žilavi amerijen jezik.
Veče prohladno. Poslije obilnog ručka sam pokušavao čitati u krevetu ali zaspah, naravno. Probudi me telefon ok 19 h. Zove Iodrag u vezi posla nosanja novina i flajersa. Vidjeću velim, mada nije loš taj posao ko reba puno da šeta zbog skidanja kila.  Odem kratko na bazen. Tamo samo jedna žena pliva gore-dole. Liči mi na našu dugo godina komšinicu Koviljku iz Grizzvilla. Šta bi falilo da smo i mi tamo imavali ovakve bazene i naše mame se kupale u njima. Malo se iskupam u dosta mlakoj vodi pa kući. Oprah poslije veša 4 mašine. Becky ode da ga stavi u sušilicu dok ja na ropijen gledah ofanzivu Hammera na Ussiju 41-43-e. Koliko troška za ljudski rod za običan dvogodišnji izlet manijaka. Nešto pomislim šta bi bilo od ljudskog roda da mu je konj bio neprijatelj kao on sam sebi. Da ga je ritao i grizao kao što se ljudi gizu i ritaju jedni druge hiljadama godina. Ponižavati drugog sve do smrti, kakkav je to cilj ?. Kao da je smrt poniženje ?. Onda je Bog nas ponizio propisujući je kao obavezu za svakoga. Neznam kakva im je to zabava i zašto su ljudi ljudima takvi ?. Neko bi rekao neimaština ih natjerala, itd. Pa zar ni u neimaštini ne mogu biti soldarni svi između svih a ne samo po naci-gupama.
Odem jutros do naše doktorice Egedi. Pričam joj naški jer je sa Balka iz NY o stresu na poslu koji sam doživio i upravo izgubio. Ona marljivo sve pribilježi i da mi da vadim krv na šećer, holesterol i štitnu žlijezdu. Pita me imam li benefite za ljekove. I to me je streslo,- dodajem jer su mi glasno obećani a nikad realizovani.
 Svratim oko pola 12 do kafića kad Išo tamo. Priča mi kako su počistili i opustošili Aniš sela i gradiće u njegovom kraju. Zatim su se utvrdili na Uny protiv Oniša. Stalno su ih iz komande tjerali kopati na nekoj padini prema rijeci da se ukopavaju i prave grudobrane. Njemu dodijalo pa sjeo na livadu, izvadio karte i dođoše još dva tri da se kartaju. Sa druge strane lijep plave i čiste rijeke Jedine počinje odmah šuma u kojoj su Oniške trupe koje su ih lako mogle na puškomet poskidati. Čula komanda za to pa ga zvali na saslušanje. Pitaju ga šta bi uradio da Onši navale preko rijeke, da li bi pucao. On kaže, -bože sačuvaj, ja da ubijem čovjeka neću. Kako bi pred Boga, šta je vama. Pa šta bi uradio, pitaju oni. Ja bi pravo na drugu stranu, pa nizbrdo u komandu da vidim šta mi kmadant Neđo radi, veli on. Sa njima su danima kopali i zarobljeni Oniši koji kuće nevidješe dgo. Među njima je bilo i njegovih drugova iz škole pa mu naum pade da pita nadređenog da ih on pazi dok kopaju našta on i pristade. Čuvao ih, divani sa njima, zatim je išao pet šest kilometra kući od jednog zarobljenog i javio rodbini koja više od 6 mjeseci ništa nije o njima  znala, ni da li su uopšte živi. Rodbina mu trpala da im nosi hranu i odjeću. On im reće, - suviše je daleko do tamo i ništa od toga im neću nositi sem cigareta, ako ih imate. I tako i bi. Vadio se potom na bolesti, išao na dopuste, razdužio pušku pa stražario bez nje dok nije postalo opasno ostati i onda je zbrisao za Grizzville i tamo se krio od mobilizatora i generatora rata.
Odem po veš iz sušilice vadim moje majice uflekane ljepilom. E baš ljepo su se oprale i osušile. Smotam ih jedno destak i odnesem u smeče. Neznam samo zašto sam ih prao i sušio. Možda ih neko i upotrijebi jer ima more tih poslova da vam teba brdo majica za njih. Operem i suđe i kroz glavu mi prolijeću slike frontova na Ussiji, velikog Hammerskog topa od 400 mm na šinama koji je danima sistematski rušio čtav jedan grad. Zatim, leševa vojnika na obe strane, mladih vojnika-ljudi koje je neko sistematski čekao kući, roditelji, žene, djeca kojoj su pričali da će se tata brzo vratiti kao heroj sa limenim krstom oko vrata, a još ne znaju da je nesuđeni heroj završio u blatu prosutih crijeva i raspolućene glave zgažen tenkovskom gusjenicom. Prolaze mi kroz glavu slike beznadežnih očiju na stotine hiljada zarobljenih na obe strane kako ih nemoćne sprovode nekud u nepoznato ali sigurno sve bliže i bliže toj avetinji, smrti. Na stotine na oko moćnih tenkova u koje su uložene tolike pare i ljudski um i rad su u trenu pretvoreni u staro gvožđe. Ponoviću šta tenkistima kažu oficiri, -prosječna dužina života jednog tenkiste u ratu je samo 6 minuta. I danas političari kažu da naše države na Balku mogu očekivati brzi oporavak privrede i rast standarda samo ako proizvode oružje i da ništa tako brzo ne donosi profit kao vojna industrija, a ja tome dodajem i propast i smrt.

30.6.7011 5:00

Šesti konsekutivni dan koji ne idem na posao. Ipak sam ovako rano ustao. Hoću da namažem ShuShki jedan Eurokrem koji jučer kupih u našoj radnji. Ima ih jedno 4 ili 5 u ovom gradu. Tto su male radnjice snabdjevene robom i novinama sa Balka. Radile su dobro dok se i ovi domaći nisu sjetili da sa kontejnera u Halifaxu i oni kupuju tu robu i sa znatno nižim cijenama navuku naše ljude u njihove velike radnje. Tako je Basic montirao robu iz Euro zone na jednoj dugoj polici i naravno, tamo je naš ajvar ili Bulgary duplo jeftiniji pa kiseli kupus za 1# staklena tegla iz Polanda, itd. To što ćete odjednom zapaziti još dvadesetak artikala se redovno dešava i koji vam odjednom nedostaju u kući pa i kupiti čak i pečeno pile, koje je odavde, za 6.99 # a da ni pomislili na njega niste. Eo u sad dijele kupon od 1 # pa vam sledeći put snize ceh za toliko ukoliko dođete u roku 7 dana još jednom u Bazic. Ja sam zadnji put na kasi odbio taj kupon jer sam i stari zaboravio ponijeti. Joj šta tih kupona dođe u našoj pošti. Svuda vam nude popust samo dođite pa tako odete tamo gdje niste ni mislili ikada otići, kupujete i tovarite robu u stan. Tako je naš špajz prepun, i kuhinjski ormarćići za suđe, i ormari u hodniku i sobama. Svu sam zimsku robu skinuo iz njih i poredao u specijalnim vrećama ispod našega kreveta ili na pod ormara u našoj sobi.
Evo suđenja KaraKari. Onaj isti svjedok od jučer Avidovoč kaže da je neki Ojkan reketirao i pljačkao Oniše Jeljine i najlon vreće para davao  Karoi ili Obrvi. Kara kaže da u svom sekretarijatu gdje se svaka posjeta strogo bilježila nema traga da je Ojkan ikada  tamo dolazio. Čak i Arčiju kojega ubiše na de lux mjestu u po bijela dana hotel Interkontinentalu u Grizzvilu dok je nehajno sjedio sa društvom je davao pare. Snimaka sa kamera nema. Navodno mu je prišla jedna grupa u trenerkama koji su  kao došli tamo na joging i prišli da pozdrave legendu Eniša pa pripucali na njega i telehranitelja. Ode tako Arču u mrtvu legendu. Našli su nekog policajca ranjenog u bolnici u susjednom gradu Oznici ali on reče da mu je pištolj sam opalio a trgove baruta na prstima objašnjavao petardama koje je nemilordno palio za neki praznik. Kako bilo Arčijeva žena posta udova sa dvoje male djece. Evo ovih dana je u kućnom pritvoru jer je prodavala igrače Arčijevog soccer kluba a zaboravila platiti porez. Stavili su joj i neku napravu na nogu da je mogu uvijek pratiti. Sad nemože ni da drži koncerte. Ona je diva Eniš narodnjaka i puni dvorane i stadione. Trebala je i ovdje na Nadi da pjeva ali joj guverner zabrani koncert. Eniški Kler se nije mješao da je narod sluša kao kler Aniša za koncert Omsona u Orvalu iako je Guverner i njemu zabranio da pjeva na Nadi. Kara ga tupi na sudu sa dokumentima dok pišem. Razdužio do zla boga kako se borio protiv kriminala.
Nesmijem ništa ni piti ni jesti do 9 kada treba da idem vaditi krv. Sinoć sam oko 23 h pojeo jedan grah koji se konačno skuhao. Kažem Becky da nigdje nisam vidio da se grah kuha po 12 sati. Pa nikad. A miriše i u njemu naravno sušena koljenica. Ta me je udebljala 10 paundi (=4,54 kg). Uyas. Ko će izdržati tu torturu. Tek je 6:11. Možda bi bilo bolje da to vađenje krvi odložim za neki drugi dan.
Naravno da su dva laptopa predamnom. Na jednom Kara čita ko zna koji dokument po redu. Evo neki Eniš. Vojvoda Irko sa 550 ljudi pod sobom, htio da sruši zgradu bezbjednosti u Jeljini. A u susjednom Rčkom su se baš napljačkali, naubijali i nasilovali. Tamo je ubijen i otac našega bivšega komšije Amira što je ipak oženjen i ima 3 ćerke sa Lexandrom, Eniškom iz srušenog multinacionalnog grada Ervente. Odatle je i Aniška naša prijateljica Aja koja radi kao kuharica u restoranu kod Eniša Oce i Ranke. Ona je pak udata za Eniša Acyja i imaju sina Dodya i ćerku Janku koja na jesen ide na studije crtačke umjetnosti u Oronto. Moraju samo za dom dati 10.000 # za godinu dana.
Evo Kara nabraja mjenjanja imena ulica komunista svih nacija u imena intelektualaca i poginulih u Eniš redovima, kao jednog Jeljinca u WulfWaru. Svjedok kaže da su davana imena Oniša koji su naklonjeni Enišima, kao Meša koji se izjasnio kao Eniš Oniškog porijekla. Oniški narod ih nije prihvatao kao svoje. Tako je ulica Muslimanskih brigada, misleći se na brigade patrizana u Drugom ratu, promjenjena u Muslimanska. Svjedok dodaje da je to ime u Jeljini trajalo samo par mjeseci. Kara dodaje ime nekih osnovnih škola sa Oniš imenima i pedagogice u njima koje su po nacionalnosti Oniši. Svjedok kaže da je to bilo na početku rata a na jesen 92-e nisu bili više na radnom spisku. Kara kaže, - molim držte se teme.
Poludjeću kažem ja. Ovo je komplikovano. Nešto kao Algebra. Evo Vam jedan test iz Alebre u 13-om razredu na ropijen jeziku koji sam držao 7002-e. ako neznate preskočite, pliz. Ni ja više nisam u stanju ovo riješiti. To vam je kao kad gledate photose vaše djece kad su bila mala. Nema ih više takvih, a mjesto njih su sada oko vas ljudi, žene i djevojke i često ne znate da ih rješite, to jest odgonetnete.

École secondaire Père–René-de-Galinée

Examen – juin 7002



Date : le 24 juin, 7002

Code : MAGOA
Nombre de pages : 4
Nom de l’enseignant : Alech William

Heure : 09 : 00
La Durée : 3h







Total de points :


Directives

Utilise du papier à feuilles lignées pour répondre à tes questions. Fais bien attention à la clarté, à la présentation et à l’exactitude des réponses. Présente toutes les opérations effectuées.
Gère ton temps adéquatement pour chaque question.
La calculatrice est permise.
Toutes questions doivent être répondues.

Bonne chance !!!



Partie A : Transformation        (points)




1.) Trouve une translation qui élimine les termes du premier degré des équations suivantes et esquisse les au système cartésien.

a.) 16x² + 25y² - 160x – 200y +400 = 0
b.) x²   +xy    + y²  = 1 (


2.) a.) À l’aide d’une matrice, trace l’image;


a.) d’un triangle  A (4, 1), B (-3,-2), C (0,5)
après une rotation de    /2  autour de l’origine.


       b.) P’ et Q’ du segment P(5,4) et Q(-2,3) après réflexion par rapport à la droite
              4x – 3y = 0.

        c.) de la droite l définie par  3x + 4y = 9 après une réflexion par rapport à la droite
                         y+ x = 0.
  (5)


3.) Soit l’ellipse F décrite par   4X 2   +      9 y2   = 36. Soumets F à une rotation de 60° afin d’obtenir l’ellipse F’. Ecris une équation représentant F’. Trace ensuite les graphiques
      de F et F’. (

Partie B : Les vecteurs géométriques



      4.)  a.) Un panneau de signalisation routière d’une masse de 5 kg est suspendu dans les aires comme le montre l’illustration ci-dessous. Trouve les tensions (forces) exercées sur les câbles.

        45 °         60°

              5kg (2)

b.) Un avion fait route vers N. 45° E. à une vitesse relative de 525 km/h. Le vent souffle de       N. 60° O. à 98 km/h. Trouver la vitesse sol et le trajet de l’avion. (2)

     
 5.) À l’aide des matrices, résous le système en forme des fractions.    2x - 6y +4z -11 = 0
                                                                                                                   x - 3y + 4z+7 = 0
                                                                                                                8x +18y - 2z +1 = 0 (1)

6.) Soit trois vecteurs coplanaires u, v, et w représentés dans présent diagramme. Si leur grandeur est respectivement de 4, 6, et 10, décris u sous la forme d’une combinaison linéaire de v et w.


                     90°
70°   v            u
----------------------------
    80°     w

7.) Si u = (6, 4,-10) et v = - 6 j + 2 i – 14 k, détermine
   
c.) –u +  v et esquisse.
d.)    5v + 5 i – 2k       =
e.) un vecteur unitaire ayant la même direction que u.
f.) u v =
g.) v x u =     (10)


  8.) Examine les vecteurs suivants et détermine s’ils sont colinéaires ou coplanaires :
      u = (1, 1, 1), v =  (1, 2, 3),  w = (-1, -1, 1),  y = (1, 0, -1).       (2)


Partie C : Les nombres complexes

  9.) Détermine a.) dix  différents exposants de i ,  

          b.)      (–1 + i )8 ( -1 + i 3 )4            
                       (1 + i)2  (3 –i)6

        c.) Résous pour z ² - 4z + 13 = 0 (9)


10.) Exprime les nombres complexes suivantes sous la forme a+ bi :
     
        a.) ei , e1,1i    ,e3i    ,e2i
                                         

   b.) (2 + 3i)5 à l’aide du binôme de Newton. (8)



La correction


1.) 266.    x2            y2      =   1
              25             16    

2.) Voir 3.) 337, MATRICE       X A X = 1  31/144X2   10V3/144 XY +21/144Y2 = 1


  4.) 16.
  5.) 19
  6.) 39 u = -2V3/3v – 4/5 w
   7.) Seul 8.) 151x=2u –v +0w



1.)Selon quelles condition la droite l’ : y= 2x – 4

a. devient-elle l’image de la droite l : y = 2x + 5
b. la droite 2y – 4x +7 = 0 soit définie par même équation
c. Présenter a.) et b.) graphiquement

4.) Pour  la courbe x² - xy + y² + 6x – 8 y + 18 = 0 trouve une translation qui réduit l’équation à la forme x² - xy + y² + c = 0.
5.) Esquisse la courbe y² - x – 2 y = 0
6.) Trouve une translation qui élimine les termes du premier degré des équations suivantes et esquisse les au système cartésien.

a. xy – x + y = 0
b.  16x² + 25y² - 160x – 200y +400 = 0



1.) Écris l’équation et trace l’image de la droite l définie par  3x + 4y = 9 après une réflexion par rapport à la droite
    y+ x = 0.

2.) Représente graphiquement l’image du triangle A ( -3,2) ,  B ( -5, -1) ,  C (3, -2) après la réflexion par rapport à la droite y = x. Les sommets transformez par une matrice appropriée.

3.) A l’aide d’une matrice, trace l’image du quadrilatère A ( 4,1 ) ,   ( -3,-2 ) ,  C ( 3,3 ) ,  D (5 ,3) après une rotation de            
     autour de l’origine.
   2

4.) Détermine les sommets de l’image de triangle A ( -1,2) ,  B ( 1,1) ,  C ( 1,-1) après l’homothétie dont le rapport
k = 3.

5.) Pour chacune des transformation composée suivantes, détermine la matrice et trouve l’image du point P(2,-2) :
a.) une réflexion par rapport à l’axe des y lequel est suivi d’un étirement horizontal de rapport 3;
b.)  une rotation de 30, laquelle est suivie d’une projection sur l’axe des x. Esquissez.

6.) À l’aide d’une matrice, trouvez l’image P’ et Q’ du segment P(5,4) et Q(-2,3) après réflexion par rapport à la droite
  4x – 3y = 0.Esquissex.

1.) Détermine l’image de triangle A(-1, 1); B( -1,-2), C ( 3,1) après la rotation pour 30 degrés, puis, un glissement vertical de rapport 1,5.

2.) À l’aide des matrices, résous le système en forme des fractions.    2x - 6y +4z -11 = 0
                                                                                                               x - 3y + 4z+7 = 0
                                                                                                               8x +18y - 2z +1 = 0

4.) Trouve la matrice et l’angle de la rotation R laquelle supprime le terme en xy de l’équation de F; 4x² + 6xy + 2y²= 9. Esquisse F et F’ au système cartésienne.

5.) Détermine a’ et b’ ( a’ < b’ ) , et l’angle de sorte que F’ ; a’x² + b’y² = 1  soit l’image de F;
 3x² - 4xy + 3 y²= 1 soumise à une rotation . Esquisser F et F’.


L’ÉVALUATION SOMMATIVE D’ALGÈBRE  le 13 mai         NOM =



1.) Trace les vecteurs u, v et  w = u  +  v  si  u = (    ,    ,     )    et v  = (      ,      ,     ).

2.) Si u = ( 6, 4,-10) et v = - 6 j + 8 i – 14 k, détermine
   
10.) – 3 u + 2 v
11.)   5v + 5 i – 2k    
12.) un vecteur unitaire ayant la même direction que u.
13.) u v =
14.) v x u =

3.) Les points A ( 4, -2, 6 ) ,  B ( -6, 2, -6  )  et D ( -2, 4, -2 ) sont trois sommets du parallélogramme ABCD . Trouve :

a) les cordonnées de C ;


b) les mesures des angles intérieurs ;


c) l’aire de parallélogramme.

4.) Trouve un vecteur unitaire perpendiculaire à  u = (4, -4, -4)  et à v = ( –4, 4 –6 ).
     Vérifie ta réponse à l’aide de produit scalaire.

a.
Si u = ( 3, -1, -2 ) ,  v = ( 1, -2, 3 ) et w = ( -3, -2, 1 ) effectue les opérations suivantes :

a) (u x v ) w =

b) ( u x v ) x w =

6.) Examine les vecteurs suivants et détermine s’ils sont colinéaires ou coplanaires :
      u = (2,2,-2), v =  (-1,-3, 7),  w = ( 2, -4, 8) ,  y = ( -3, 1, -1 ).

b. Les vecteurs u = (0, 2, 2, ),  v = (2, 2, , 0 ) et w = ( 2,0,2 ) .. Exprime
y = ( 2, 4, -6 ) sous la forme  d’une combinaison linéaire de ces vecteurs de base.

Test Algèbre le 6 juin 7002-06-05                        Nom :



1.) Tracer toutes 4 opération; addition, soustraction, multiplication et la division des nombres complexes  Z1 = -2 + 4i et Z2  = -1 - 3i dans le plan cartésienne;



2.) Trouve douzaine exposants de i (par exemple i35, =   , etc.).



3.) En utilisant la formule de Newton établis ( 2 –3i )5 .



4.) Évalue même exemple par la formule D’Abraham Moivre.


5.) Évalue la variable complexe  z² + 2z +2i = 0


6.) (–1 + i )4 ( -1 + i 3 )8      
( 1 + i )6  ( 3 –i )2


7.) Exprime les nombres complexes suivantes sous la forme a+ bi
ei     e1,1i                                  e3i / 4   e2
           7                              
( 2 + 3i) exp. 9   à l’aide de Newton
Dakle zabavan test, nema šta. Muka mi je od svega pomalo pa se na ovaj način sarkazmatično zabavljam. Nadam se da mi nećete zamjeriti. Neznam šta da kažem.  Ne pravim se važan jer sam svjestan dai vi imate stvari u koje se ja ne razumijem. Uostalom više se ni u ovaj test ne razumijem ni 50 %.
Kara pokušava da dokaže da je htio zavoditi red a svijedok kaže DA, ALI… i to Karu nervira pa se dere na njega i imitira Mesije Seselja kada kaže da je ovaj svjedok dobar za tužilaštvo. Sudija ga opomenu i ladno dade jednu pauzicu od sat vremena, sucu naravno plaćenu. Koliko ?, pitam se ja. Od mojih leđa jer je to sud NU, a tamo se lova slijeva iz država članica koje one opet uzmu od poreznika. E i od mene će nastaviti i od ovih  55% od moje plate, koja je bila bruto 22.000 # godišnje a neto 19.500, uzimati porez. Dakle za 25 semica bih trebao primiti ukupno 5.000 #. To se Becky naravno ne sviđa pa me tjera da tražim posao, a ja jučer za radna dana progledao konačno malo po ulici kao nekad u Grasslandu kao student, pa i prof, jer nam je norma bila 18 sati nedeljno i po izlasku iz škole odmah sam zapadao u uličnu vrevu na koju su strani turisti sumnjičavo vrili glavama misleći da su u pitanju neke demonstracije. Ej, 18 sati nedeljno. Ma to su bili sati u školi koji su trajali po 45 minuta.. To ti je, evo i digitron veliki crni kao i tastature laptopa sam uzeo pred sebe i računam, ma što će mi pola je 9 i još pola od devet je 13, dakle punih 13 sati sedmično sam radio sa đacima. Adminstraciju sam mgao raditi kad hoću, čak i vikendom u kući i po ponoći. Svjedočanstva bi davali popunjavati đacima sa lijepim rukopisom. Tako je naša Ilva, lijepa nježna i iskričavio-plavih očiju i nadasve dobar drug 4 godine pisala naša svjedočanstva koja sam ponio sa sobom i često ih vadim iz torbe i sa nježnošću gledam njen pravilan rukopis, tanka kosa debela uspravna koko su nam diktirale šiteljice. Ovdje to nema. Naša ShuShu još dobro piše kako pišu i đaci i profesori. Ujaz. Ponekad bi nju Ilvu nas nekoliko pratilo po mraku kući kada smo išli poslie podne u školu a časovi trajali do 19 i četvtrt iako smo stanovali u suprotnom smjeru, našta bi se njena mama beskrajno zahvaljivala. Ona se na početku sedamdesetih odmah poslije uspješno, a kako bi inače, studija udala u Ospić rodila tri sina. Eto na FB saznam da joj je brat Bero kojeg Eniši 92-e protjeraše iz Riedora u Bony neki dan umro. Dakle, ode ona onako lijepa i nježna u onaj pitoreskni Hany gradić Ospić gdje 91-e pobiše mnoge ugledne i neugledne civile Eniše. U Eral Tribun, jesen 97-e bijaše i ispovjest ubice od 70 ljudi, nezaposlenog radnika Bajramovića rodom iz Enice. Ispovjest na 10 strana od koje Vam se ježi koža šta ljudi ljudima i uradiše. Nepojmljivo. Ko ima živce neka nađe članak. Ja ga neću stavljati ovdje. Bajramović je očigledno Oniš prezime ali mu je izgleda mama Aniška, a oca i nezna, pa se po onoj pjesmi, - rodila me majka Aniška odlučio da bude Aniš. Ima 4 djece i dobar je katolik, kako kaže za sebe, ali je ipak sakrio neka videa ako mu se nešto desi pa ga niko nije dirao ni pozivao na sud. Njegov jaran po imenu Orac, konobar koji u ratu dogura do čina generala, neimade videa protiv tadašnje vlasti u Hany pa leži 12 godišnju robiju. Tako su konobar- general i klika Enišima davali dozvole za odlazak iz grada dok ih je Bajram čekao u zasjedi i ladno ubijao iz puške. Kaže da on sebe ne smatra baš svirepim ubicom jer su često smrtno pogođeni još imali osmjeh na usnama noseći te friške dozvole u rukama. Da li je to moja Ilva sa kojom sam išao i u osnovnu školu lako prežiljavala ili su joj sinovi i muž bili dio svega toga. Tako tamo ležeći Orac dobi i sina i primi masu delegacija u posjetu i poklona od zahvalne vlasti i naroda Hany. Još treba samo da mu djeca iz škola dolaze na exkurziju. Bilo mu je gusto jedno vrijeme jer ga je Hay trazio da mu se tamo sudi. Time bi još gušće bilo političarima Hany i njenom ljutom predsjedniku Hengriju. Oraganiziraše masovne proteste u blizini Ospića, na rivi u Plitu mom vojničkom gradu, i spriječiše to. Najglasniji među njima, upravnik pozorišta Anader, posta poslije presjednik vladajuće stranke i vlade pa lako izruči neke preostale generale. Odadoše čak i skrovište istjerivača 300.000 Eniša iz Hany, vrlog plačenika legionara-kaplara, naravno poslije generala pukovnika, Otovinu, komadanta operacije Storm koji u Hayu za djela i nedjela dobi 25 godina robije. Poslije nešto godina vrli premijer zaduži Hany 50-ak millijardi talira i zaglavi u zatvor zbog uzimanja 5% provizije. Još je na Austu gdje su ga u bankama godinama primali raširenih ruku sa poklon-skupocijenim satovima na koje se zaljepio kao muha na lepilozamuve. Kad će ga isporučiti Hany ?, nezna se i da li će. Neposredno prije hajke na njega je putovao na DAS, pa se vratio pa od straha pobjegao na Aust gdje ga suvo bez pompe i ikakvih poklona primiše u zatvor. Meni se čini da sam ga 95-e kada sam pobjegao iz Bone preko Hany na Aust vidio na parkingu pored silnih de lux crnih auta sa Hany zastavicama sa trupom odmornih, raspoloženih, lijepo odjevenih i ošišanih ljudi. Bilo mi je nekao tužno gledati tu delegaciju jer mi je još jednom pljusnuta istina u lice da nema više države Balk i da je kraj sa našim zajedničkim i sretnim životom.

1.7.7011 6:37

Probudih se malo kasno za suđenje KaraKary. Bauljam po stanu jer me je jučerašnje djeljenje novina slomilo. Prosto sam sinć osjećao da me, pardon na izrazu, jaja bole. Bi vruče a nepoznate mi nove ulice i kvartovi kojih se nagomilalo na sve strane.
Od silih naočala od kojih su bar 4 para dobre moradoh sa stolića na točkove od kućnog kompjutera uzeti one bez ručkica da se poslužim da bar na brzinu otvorim sajt i ekran na kom nažalost bi apisano: - privatna ili zatvorena sjednica. Baš je jedan Aniš iz Hany to primjeto da suđenja njenim generalima su duže bila baš tako zatvorena nego javna. I šta vi onda možete saznati ?. Kad je najinteresantnije sudac, svjedok tužilac, prijatelj suda, advokat ili optuženi predloži da se suđenje jednostavno zatvori. Onda nagađate šta je tamo moglo biti a nemožete ništa pogoditi. Ili kad nastupe zaštićeni svjedoci sa zmućenim likom i govorom kao na crtanom filmu. Njima nemožete vjerovati da li su iz straha da ih otkriju i da imaju posljedice sa bilo koje strane primorani da zavijaju istinu za koju napisah prije 15 godina:

Istina je kao zlato često nedokučiva
Veoma brzo korodira
……
I takvu je trpaju u trezore na sve strane, da drugome ne svane.
Tako nekako ide ta moja pjesmica. Baš bih je volio vidjeti u originalu. Sveske iz vojske ostaše u Bačiju. Kada sam ih 80-tih samo jednom odštampao na mašini, pjesme sam dao Aji Oldockom proofu jezika u to doba a sada vrlom penzioneru. Sve su stale na dvije stranice jednoga lista papira. On je završio književnost i reče mi da ima jedna sasvim dobra ali da nije vreme za nju i strpa onaj list papira među stranice jedne od par hiljada knjiga koje imade na polcama. To isto reče i Abjaku, mom bivšem učeniku statistike koji je sada na Lovensku u njihovom glavnom gradu Ratislavi tamo gdje i moja AvaŠa. Ima i pozorišnu trupu sa kojima redovno daje predstave. U Bačiju  se drznuo i  režirao čak Magbeta. Veoma je bio nadaren iz mogo toga. U vojsci bi 80-etih i to na Osovu kada su tenkovima gazili djecu koju demonstranti izvedoše na ulice. Abjak ne reče ništa o tome jer su im baš strogo naredili da se o tome ne priča.
Dok ovo pišem na drugom laptopu je još taj napis, private or closed session na amerijen ili Huis clos partiel ou audience a huis clos na ropijen jeziku. Baš me nervira. Isto kao jučer Beky kad je uzela pred sebe odmah je stao i restartovao sam od sebe. Kažem joj kad gleda piše joj da je kompjuter abdejtovao nešto i automatski restartovao jernije pritisnula mogućnost restaruj kasnije. Tako mi pobježe dio kada Kara misli da je na sjednici njegove partije ili skupštine a ne na sudu pa se razmeće i šepuri. Svjedok je odmjeren ali ipak dosta napet pa se trudi da ladno odgovara ali je to često zbog Karine explozivne i arogantne naravi nemoguće. Ipak ispriča kako je dolazio hapsiti i razbijati paravojne snage u tri gradića; Jeljini, Rčkom i Vorniku. Obično su paravojaci bili kriminalci, bivši robijaši ili novonarasli mladići sa krimi karakteristikama. Avid Avidović bi došao sa 15 specijalaca u grad i otišao pravo u policiju gdje su se oni po običaju stacionirali i uzeli vlast kao ‘oslobodioci iz Sany’ ili pripadnici Arčija ili nekog drugog vođe neke privatne vojske. Priča da bi obično pred njega izašao neki sa heklerom u ruci, šeširom na glavi, u patikama i nekoj masky uniformi i drsko ga pitao,-ko si ti ? Država, rekao bi Avid i dao mig specijalcima obučenim svim borilačkim vještinama da ga razoružaju i vežu, zatim bi upali u stanicu i nastavili sa hapšenjima nadobudnih dođoša. Otišli bi zatim u opštinu i tamo hapsili uljeze i uvodili red. Pozvali bi zatim sve faktore legalno izabrane vlasti i smirivali stanje. Jednom na sjednici sa vrhom komande teritorijalne odbrane i vojske u Jeljini gdje je bio prisutan i glavni pop regije neki motorizovani paravojaci su opkolili zgradu i džipovima i autima zujali oko nje. Kada je izašao pred njih bilo je gusto, ali su ih ipak sve savladali i dvadesetak ljutih boraca za pravdu i svoj đep natrpali u kombi u koji jedva stane 12 osoba i odmah krenuli iz grada. U putu ih je više puta na radio vezu nazivao komadant garnizona, ali se nisu odazivali. Ipak, poslije sat vremena dozivanja odgovoriše. Imali su šta da čuju. Parakomanda naređuje da se vrate jer će pobiti sve na vlasti u gradu, predednika, komadanta garnizona, sudije, itd. Mislim da popa ipak nebi ubili. Avid im ladno reče, - pobijte sve, a vi ste svakako moji. Nemožete pobjeći odatle jer ste okruženi vojskom a ja se uskoro vraćam sa tom vojskom. Oko tri 4 ujutro iste noći su se zaista vratili i sve do jednog ih pohapsili. Ludo hrabar bijaše taj Avid. Možda je to dio službe. Tako sretnem jednoga Aniša koji je bio i ostao poliajac u Traderu i u vrijeme rata, dakle kod Oniš policije. Kaže, - bio sam tamo gdje sam mislio da trba da budem i ne kajem se za to. Pa ništa kažem mu ja zašto bi se kajao. Kao kad bi se ja kajo što sam u ratu bio profesor u školi na ne Karin vojak. Priča da je tragao za odbjeglim robijašima koji nisu prezali ni od toga da prekolju stražare da bi pobjegli. E to mi je muka od njih. Bili su na slobodi. Odu u kriminal pa onda plaču za slobodom i kolju ljude da bi se je na trenutak domogli. Tako je jednog otkrio u nekoj krčmi u planinama. Taj je čak dvojicu stražara ubio nekom narezanim željezom. Saznao je  za njega da je naoružan i da nosi skraćenu vojničku pušku. Obukao je pancir i ušao unutra da ga hapsi. Ovaj mu opali dva metka u grudi prije nego ga vezaše. Ništa, otreseš komade olova sa pancira i nastaviš rad, kaže hladno.
Još je zatvorena sjednica a evo je pola osam. Izludiće me.
Ja sam postao nosač novina upravo na 10 godina dolaska u K1. Da na današnji dan 1 Jula  smo stigli sa malo stvari jer smo kauč i fotelju ostavili tamo u K1. Bili su zaista ogromni. Ogdan, tetić od Becky nam poslije par dana donese neki krevet koji stavismo u dnevnu sobu. Kad nam je Oka sa ženom došao  u posjetu ona mu reče, - ajmo u kuhinju posjediti i kafu piti, vidiš da je ovdje spavaća soba. I tako par dana dok jedno veše oko ponoći šetam našega Mukija koji sa nama provede deset psećih godina i prije tri crče na parketu u dnevnoj sobi, i spazim na travnjaku dva lijepa dvosjeda sa polukružnim naslonima. Odem do Topaza i na gepek natovarim jedan pa poslije drugi i unesem ih u kuću. Becky ih lijepo izribala sutradan i imao sam osjećaj da sam donio neki komad Luja IX. Bismo u tom ljeti vrelom stanu do 1 nov 2002-e kada uselismo u naš stan od 92.000 talira. Ostavismo dvosjede u dvorištu i nestaše za čas. Kupismo za 2.000 ugaoni, tri solića i dušek za ShuShu. Prošlo ljeto smo joj ipak kupili prvi krevet dubl, za dvije osbe na kom evo momentalno spavaju ona i Ilsonka kasno došle sa proslave dana Nade. Došao je u posjetu Nadi i Princ Illiam sa ženom. Pun ih je Tv.
Kredit za stan bijaše na 84.000 jer se u to doba moralo dati učešće, 5, 10 ili 25 %. Mi dali 10 pa nam osiguranje kredita banke kod države uze samo 2% od vrijednosti stana, koje naravno dodadoše u glavnicu. Sa 5 posto to je bilo tada 3,5 %, a sa 20% učešća osiguranja nije ni bilo. Zamislite, vi plačate osiguranje banci za njenu lovu koju vam posuđuju. Ako nemožete više plaćati, banka dobije pare od države a ona pak rasproda vaše stvari i naplati svoje. Da li nas to čeka u buduće. Slijedeće 12-e godine me čeka obnova kredita. Ako ne radimo ful time, puno radno vrijeme mi taj kredit nemožemo dobiti. Biće, prodaj stan na brzinu pa bježi na kiriju. U to će i ShuShka otperjati svojim ‘givotom’ i kuda ja i Becky. Nekad kad samo malo odemo iz Kicha, tako vidim koliko smo mi usamljeni i daleko od kuće. Ne treba za to otići negdje daleko. Eto kad smo dva puta bili u 25 km udaljenom Uelfu zbog njeje operacije, parkirali smo u blizini bolnice i šetamo nepoznatim ulicama sa čudnim nazivima, kao da smo tek stigli na Nadu. Nigdje poznata čovjeka, parka, kuće. Uhvati me zebnja šta će tek biti onom od nas dvoje koji jednoga dana peostane živ.
Tako se ja nanosa novina jučer po suncu da me je pred kraj hvatala neka muka. Na jednoj adresi sretnem sina od imenjaka sa kojim doselismo stvari istim kamionom te 2001-e. On nas tada nadmudri i ne plati prevoz nego mi i treći par, Laden i Vanka mjesto po 400 kako je bilo dogovoreno, dadosmo po 600 talira. On nam lagao da je taj naš kamionđija kojih je ovdje puno, sa 1.200 povećao prevoz na 1.800 talira. Tako on izbježe plačanje i još razjuri ljude koje je preko mene, a ja preko Ove  naručio da ga usele po dolasku, pitavši ih koliko rade na sat. Ja se ne sjetih da mene usele pa nosasmo ja, Becky, i neki klinjo iz susjedstva kome dadoh 20 # za pomoć. Na kraju nam pomože i Bucko, naš vozač Topaza kojeg platih 200 # da nas doveze jer sam se bojao mojih bolnih leđa dame ne uhvate u putu. Naravno i Muki, naš vjerni pas bi sa nama. Buco bi podebeo i krvavih očiju od ne spavanja. Kupi on taj dan malo suhotine u našim radnjama i ode nazad busom. Plati kartu 150 talira. Poslije i on preseli u Kich i posta kamionđija. Jednom mi Ika, koji također doseli u Kich iz lijepog grada Beka reče, - ajmo Ucku u nedelju u posjetu u bolnicu. Bijaše to četvrtak kada ka je nešto mnogo zabolilo. U nedelju mi Ika javi da je kasno i da je naš Ucko umro od raka kostiju. Došle su mu i dvije ćerke, obe prave ljepotice. Jedna se udala za vojaka DASa kojega je jedno veče srela na doku u luci Beka, a druga za Kurda sa picerijom u Beku. Sjetim se kako je pričao za proslavu braka ove prve. Otišao je u biro za socijalu i tražio pare za svadbu. Naravno da ih nije dobio. Pozajmio je negdje da kupi malo više i bolje hrane i pića i bi svadba. Vojaku su došli neki rođaci, tetka i tetak i polusestra i drvili nešto na amerijan a Bucko ni rječi. Pokušavao je nešto na ropijen koji je tek počeo učiti ali su mu ćerke objasnile da to nema veza sa amerijen jezikom a ovi rođaci ni riječi ropijen. Nisam mu bio na sahrani jer sam radio a niko me u toj kompaniji iz Ondona ovdje nije mogao zamjeniti,  Ili prosto nisam htio ići da ne gledam moju sudbu. Poslije sam mnogo puta navratio na njegov grob jer sam svaki dan tu deliverio poštu za City Hall, tj opštinu Kicha i rekao mu, - blago tebi Buco ti si rješio sve tvoje probleme.
Otvorim sajt sporta. Jole igra protiv Zonge i tajm brejk. kod 5:3 ole snažno servira. Zonga ni da mrdne. Becky ustala pajoj dam njen laptop jer od suđenja Kari ništa javno. Nastavimo svako na svom laptopu gledati meč i navijati. ShuShu ustala i kaže je da na račun vike u stanu Ilsonki rekla, - sigurno igra Jole tenis. Tako navijasmo i bi 7:6, 6:2, 6:7 i konačno 6:3 za našega Jolyja. Nakupio je poena da pređe na prvo mjesto svijeta u muškom tenisu singl. Legao je za trenutak na travu i odmara. U publici mu roditelji i dva mlađa brata. Prvak svijeta, nije šala. Bila je to i Anna I jelenna u ženskom ali to nije toliko attraktivno. Bio je i Imonjić u parovima, ali đaba. Jole je Jole.

Veče 21 h. poslije popodnevnog spavanja do 19 časova bijah kratko na bazenu. Naspavao sam se pa sada idem maltretitati čitaoce moga dnevika. Naravno da sam u podne bio ‘na kafi’ i popih čaj ali ovaj put od javorovog soka jer je danas Dan Nade a javorov list je simbol na zastavi te naše velike i lijepe domovine. Druga mi i ne treba. Za mene je kasno da mjenjam domovinu. Dosta tri. Balk prije, Bony u ratu, ako se i to računa i sada Nada. Pričam jaranima kako je teško novine nosati. Da je lako svi bi ih nosali, - veli Amir. Bi on kratko pa ode u Way da vježba. Išo i Arjo biše do dva i oni odoše. Viki me pita jesam li išao na sajt autoškola da budem instruktoe. Kažem, -nisam još, ali ići ću. Lovin ode u pizzarenje, vozati pizzu i uze mi mapu iz kola. Odem da naspem goriva. Na pumpi Nadien Tira nigdje nikoga. Grad opustio. Sve pobjeglo negdje kao u filmovima kad banditi dolaze u neki grad na divljem zapadu ili na Japu. Osjećam se ko šerif koji slobodno krstari mrtvim ulicama ili samuraj na prašnjavim ulicama nekog Jap sela koje me je unajmilo da ih branim. Ubacim karticu i na brojčaniku mi snizi na 123, dakle 5 centi od normalne cijene po litru. Džip upi  u sebe 47 litara i to mi može biti oko 400 km jer je ljeto, a zimi samo 300. Bome je vruće, 26 stepeni. Sunce lijepo grije da nemože ljepše. Oporavljam se od nosanja novina i žege pored klima uređaja. Becky bi veli išla van da šeta. Ajmo, - velim ja i nastavim da pišem dok mi ona priča o porijeklu kraljevske porodice i da su oni ustvari sa Hammera itd., i  da ona lijepa djevojka na Joletovom meču nije njegova cura nego sestra od princeze. Ja sam i rekao tokom prenosa, - vidi Becky ova Joletova cura liči na upravo za kraljičinog unuka skoro udatu princezu. Moja ShuShu nema šansi da to bude, pogotvo kad bi čuli da radi u mesari đe kolju krmad, ali neka je živa i zdrava. Eno je na vatomet sa rajom na Columbija Lejku. A ni AvaSha nema te šanse jer mi upravo javi da se dogodine udaje za Areka, seoskog kafeđiju i environa kao što je to i ona, i  da spremim odijelo za svadbu. Bravo ja. Bravo mi svi. Idemo prema novom životu.

2.7.7011 5:50

Ko po belaju sinoć oko 10 odemo do Ilke frizerke. ‘Tjeli ići šetati a ja se zadrža malo pišući dok me je Becky čekala šetajući negdje dole ispred zgrade. U to zvoni telefon i ona zove na kafu ili šetnju po njenom kvartu. Sajdem dolje, uzmem auto i dođem  pred glavni ulaz. Tamo vidim Becky u ulazu kako zove mene na interfon misleći da sam u stanu. Bibiknem joj i odosmo u pravci Huron Villigea kako se taj kvart zove. Cijelo vrijeme na nosu mi ostale one bezbojne naočale od 500 talira. One sa tri opcije, čitanje, normal, vožnju. Na Huronu sve raskopano pa uđem u taj ogromni kvart i zalutam. Vratim se nazad i pitam nekog da me sprovede na Ficher Hallman Aveniju. Od tada se gubi svaki trag mojim naočalama. Good baj i one. Služile su me vjerno na poslu motača šmirgl papira. Čvrst Taly okvir, bezbojna stakla sa propisanom dioptrijom za čitanje pri njihovom dnu i za vožnju na samom vrhu. Bile su čak premazane nekom emulzijom da mi sjetlost ne reflektira u oči. Znate one što nose političari na sjednicama. Ma nije šala 500 talira za jedne naočale. To je bilo 2002-e kada bijah profa. Kupim te a poklone mi još jedne sunčane za istim karakeristikama. Prije odlaska sam bacio u smeće pretposljednju majicu uflekanu ljepilom na već davno bivšem poslu. Tako se ja rješih skoro svega što se tog šmirgl posla tiče. Neka, biće drugi.

4.7.7011 0:11, nedelja.

Jole pobjedio u finalu Imbldona. Protivnik mu bi Adal bivši prvak jer je Jole to preuzeo od ponoći, to jest danas. Pojeo je onako spontano od radosti i malo trave sa terena. Dobro je da nije mariuana da ne bude spontano diskvalifikovan jer od fašista je sve moguće. Bilo je počelo samo na oko lako. U prvom setu bi 4:4 pa Jole dobi sljedeća 2 i završi na 6:4. Drugi ga neobično lako satra sa 6:1. Treći kao da nije Jole izašao na teren nego njegova sjena. Hodao je kao u snu i Adal njega spontano smlavi 6:1.. Adal je tako Ederera savladao sa 3:2 iako je ovaj vodio u setovima sa 2:0 kao i Jole. Poče četvrti set Bi lako 2:0 za Jooleta u tom setu i Adal lagano izjednači na 2:2 pa na 3:3 pa; nije mogao dalje i Jole ga jako uze sa 6:3. Hvala Jole. Nekako mi je meč počeo suviše rano u 9h ujutro i ostade mi dobar dio dana. Pitam Becky,-mogu li u kafanu? I odm reći ShuShki, Becki me pustila u kafanu a da od nje nisam ni čekao a ni dobio odgovor. Naspem goriva da vidim koliko je đipćić potrošio benzina na 190 km. Samo 19 litara, 10 na 100 km jer je autoput pa imam kruz kontrol da sam vozi brzinom kuju odaberem. To obično bude 109 km/h iako je ograničenje 100, policija toleriše malo prekoračenje. Danas Viky priča da je testirao policiju na pivo. Kad bi vidio neku njihovu barikadu, popio bi jedno pivo, sjeo u auto i otišao do njih i rekao da je popio jedno pivo. Na puhanju mu je pokazalo 0.13 i pustilo ga dalje. On kaže daje ovdje dozvoljeno 05 ali u nekim danima je ZERO.  Dotakne se rata i istinitih anegdota o njemu. Ljože protesvuje protiv ratnih priča. Viky natavlja kako su u Bridgeu razvrstavali ljekove pomoći Iz Europyen Union za otpad ili specijalni otpad. Poslali su humanitarnu pomoć u ljekovima i naveli neku basnoslovnu vrijednost našta ih je država oslobodila poreza, a poslali su zastarjele ljekove iz 41.e sa kukastim krstom Hammera, ili 911-e sa Silabic žigovima. Zamislite, poslali su otpad koji je trebalo uništiti i to platiti skupo u nekoim specijalnim fabrikama na Austu. Viki je to sa ekipom  prebrao, stare pile za rezanje kostiju u otpad gvožđa itd, a one opasne na Aust. Pare dala NU i svi zaradili. Poslije je reciklirao neke kamione iz Drugog rata sa Ciganima Enice, samo da oslobode transmisiju i motor koje je neko vratio u GB bez carine jer su bili njihovi i tamo prodao za 20.000 funty. Cigani to uradili na horuk sa par ključeva i gedora i ostalo im svo gvožđe. Za taj posao je bilo previđeno samo 300, a ipak su im platili 1.000 talira. Kakvih li je sve bilo poslova sa oružjem tek. Deno kaže da je u konvoju od 240 kamiona za Uzlu koji je krenuo iz Plita i u kom Amir nabrzinu izračuna bilo oko 100.000 vreća brašna u svakoj vreći bila puška. U Uzlu je stiglo samo 40 kamiona. Ostalo su popljačkali sput razni štabovi. Neki su sa brašnom koje je u našem Graslandu dosezalo i do 50 talira za kilogram hranili svinje i kokoši, adrugi nisu imali šta da jedu. Pa tako je i sada. Znači Zemlja je uvijek u ratu. Eto Adafija optužili u Hayu za zločine prema narodu. Zemlje fra odbile to. Zamislite samo hrabrosti. Najebaće neko. Pardon. Nije mi cilj sovati ali nemou naći prikladniju riječ. Sad će DAS da traži krivca pa početi od najslabijeg u lancu. Prvo će ga kinjiti, prijetiti, pa mu poslati specijalce u grupe protivnike vlasti i dizati bunu. Sve isto kao nama na Balku itd., prije i poslije. To je i stari Rim radio pa ga ovi novi klinci kopiraju. Oko vlasti sve se zna šta i kako. U nas Eniša je često sin oca ubio, otrovao itd da bi preuzeo vlast pa se nije ni čudio poslije kad je njega njegov sin tako isto svrgnuo sa vlasti. Treba čitati Pelića, Zlatno Runo, ako se ne varam. Kad su se svi razišli priđe jedan mladić koji je i jučer sjedio napolju sa nama. Reče da nam je jezik fin. On je Portugiz i imao je curu od nas pa je nrmalno da zna sve naše psovke i poče ih nabrajati. Pitam ga za posao. Kaže u Loblawsu radi. To je preko puta moje, ne znam samo zašto kažem moje?, škole đe 03-e završih karijeru profa. Dakle nikad neznate gdje će te završiti iako vam se logično čini gdje ste i počeli, ali vrag ne spava. To su rijetke mirne zemlje ili dijelovi neke zemlje gdje čovjek na istom radnom mjestu odradi 40 godina i ode u penziju. Pitam ga,-primaju li ljude. Primaju veli ona samo moraš biti jak i dnevno dizati po 200 puta pakete teške oko 50 paundi /=22 kile/, znači svaki dan 10 tona. Ne to nije za mene, velim i odoh. Prije dolaska sam svratio u opštinu da vidim ko je izložio i šta u galeriji Rotunda. Neki, možda šofer, je odavde do K4 fotographisao motele i izložio 10 photosa.  Izgledaju napušteno i usamljeno kakav je i njihov život. Kako sam ja maštao o tome da se vozim od motela do motela, pa provod, pa cure. J ovi voze samo na traku, nema stop, odmori. Kao trkači tur de frans koji je počeo ili završio, ne znam ali vidjeh kako jedna grupa  njih ružno pade kad je neka cura iz publike dirnla jednoga ili ga gurnula. Koliko je favorit

Na isti način Jugoslavija devedesetih godina je srušena od jednog relativno malog broja ljudi i žena, od kojih su mnogi bili korumpirani i spremni da podstaknu vlasiti narod da počini masovne zločine. Glavni krivci su Srbin Slobodan Milošević i Hrvat Franjo Tuđman i njihovi poslušnici: muškarci i žene koji su ovaploćenje onoga što je Spinosa prezirao, muškarci i žene koji su osvojili vlast i težeći da tu vlast sačuvaju i prošire usmjeravali su strah vlastitih naroda u histeriju, stavljajući jedan narod protiv drugoga. Ova realnost se pokazala još 1914. godine. U uvodu moga izlaganja na procesu Slobodanu Miloševiću citirala sam predsjednika Međunarodne komisije koja je istraživala uzroke i posljedice balkanskih ratova, barona  D'Estournelles de Constant. U uvodnom dijelu Izvještaja Komisije o ratovima 1912-1913, baron je napisao: "Istinski krivci su oni koji su zapalili javno mnijenje i koji su, koristeći ljudsko neznanje i neobaviještenost, širili uznemiravajuće vijesti, plašili narod, uzbudili vlastitu čak i druge države u susjedstvu. Stvarni krivci su oni koji su, za vlastite interese i potrebe, izjavljivali bez prestanka da je rat
neizbježan, čineći ga na kraju zaista neminovnim, tvrdeći da je nemoguće izbjeći sukob. Stvarni krivci su oni koji su žrtvovali opšte interese zarad vlastitih, ličnih interesa, oni koji su vezali državnu za jednu neplodnu politiku sukoba i odmazdi. Ustvari, nema spasa, nema izlaza niti za
male niti za velike države, izvan saveza i koalicija"…a izgubilo tako trku. Tako se i ja nekako osjećam. Kao da me je ratom na Balku neko gurnuo u stranu ili srušio u grupi. A ta grupa ne broji malo ljudskih bića. Grupa koja se s vremena na vrijeme malo snađe pa lipše nemože više. Ništa, čekam employment.

5.7.7011 11:17 U

stao sam oko pet i ispratio ShuShku na posao. Zatima sam pokušavao slušati suđenje KaraKari, a zatvoreno za javnost. Isto je i sa tajnim agentom Mrkog, Tanetom. Njemu već tri godine nikad nije ni bilo suđene javno. Pa kakv je to sud. To je ta služba koja se optužuje da je slala paravojake i ludake iz Sany u Bony od koih se sada Kara brani da je preduzimao mjere i slao specijalce na njih, a i ostali optuženi se na sličan način brane od zločina tih hordi ili pasa rata avodeći silan broj zapisnika i dokumenata sa sjednica štabova, ministarstava, vlada, tako da suđenje postaje monotono i neopisivo dugo. Eto mesije Sesela drže tamoveč 8 godina. Ostade mi treća sudnica pa sam slušao malo suđenje generalu Olymir-u koji po tisuću hiljada puta svijedoku i svima u sudnici govori hvala. Dosaan je u tome toliko da mi je muka što imitira ponašanje stranaca. U nas u kulturi to nije običaj da za svaki đavo kažemo hvala. Čitam a kauču uz laptop i to suđenej DaVinčijev kod. Sinoć sam uzeo i tu istu knjigu na amerijen i čitao ih paralelno. Ma more pomalo.
Na stolu ShuShkin laptop i slušalice. Cijelu noć do pet je vježbala Kalkulus i slušala muziku, pa otišla na posao. Kako li će danas na predavanja. Evo je podne, zove da javi da dolazi i da joj zamrznem vodu z apiće. Kažem joj da je vode u buretu nestalo ali imamo Britu. Ajd, dobro, -veli ona.

Bih i jučer na dugometražnoj kafi. Dogovorim se sa Gazdom da srijedom i četvrtkom nosam džabne novine i flayerse ali pod uslovom da ništa ne bacam u smeće. Dobro veli on, - daću ti 200 adresa pa idi. Ovdje je običaj da podjeliš pola a pola baciš u neku otvorenu kantu za smeće i nikom ništa. Tako neću, velim ja. Neću da tragam za kantama i de me nekosnima i podozrivo gleda. Sjedili smo tako dugo ispred kafane i osmatrali svijet. Dođe i Išo, Ario, Amir a zovnuh i Lvina. Dadoh nekom sirotanu 2 # kad stao pored nas i je drvio nešto o autobusu kući. Oni kad prose ponavljaju tu stalno istu laž toliko puta da počne ličiti na uvjerljivu istinu. Tako i sinoć prošetam po velikom parkingu naše plaze oko Nadske kafane Im Ortons, uvijek otvorene ali u njoj su dostupni samo kolači i brezalkoholna kafa ili čaj. Ustrčala se gore-dole neka cura sa facom bilo kojeg člana Oling Tounsa, naboranom i iscjeđenog lica od droga i starosti,  i  ponavlja da joj fali još samo 20# da se vrati kući na vodopade Ijagare. Pokazujem joj izvraćene džepove u kojima nema ništa. Nastavim dalje a ona odjuri do nekog traka koji stiže na plazu. Pitam se šta nam bi na Balku da upropastimo svoju prošlost, sadšnjost i budućnost. Investirao sam 20 godina rada, svaki dan na posao, 20 godina, ej, i sve propalo da bi neki imali državu a ja i mnogi niša. Hodam slomlen od teškog rada po pustoj plazi u 22 h i juri me neka narkomanka da joj dam čeindž ako imam da se ona vrati kući. A mogu li se ja vratiti kući. Ne jer je nemam. Uništili su je zlotvori devedesetih godina. Srušena je od jednog relativno malog broja ljudi i žena, od kojih su mnogi bili korumpirani i spremni da podstaknu vlasiti narod da počini masovne zločine. Evo šta piše tužilac z Haja Karln of Bridge: -Glavni krivci su Eniš Mrky i Aniš Hengry i njihovi poslušnici: muškarci i žene koji su ovaploćenje onoga što je Spinosa prezirao, muškarci i žene koji su osvojili vlast i težeći da tu vlast sačuvaju i prošire usmjeravali su strah vlastitih naroda u histeriju, stavljajući jedan narod protiv drugoga. Ova realnost se pokazala još 14. godine. Predsjednik Međunarodne komisije koja je istraživala uzroke i posljedice balkanskih ratova, barona  D'Estournelles de Constant. U uvodnom dijelu Izvještaja Komisije o ratovima 12-13, baron je napisao: "Istinski krivci su oni koji su zapalili javno mnijenje i koji su, koristeći ljudsko neznanje i neobaviještenost, širili uznemiravajuće vijesti, plašili narod, uzbudili vlastitu čak i druge države u susjedstvu. Stvarni krivci su oni koji su, za vlastite interese i potrebe, izjavljivali bez prestanka da je rat neizbježan, čineći ga na kraju zaista neminovnim, tvrdeći da je nemoguće izbjeći sukob. Stvarni krivci su oni koji su žrtvovali opšte interese zarad vlastitih, ličnih interesa, oni koji su vezali državnu za jednu neplodnu politiku sukoba i odmazdi. Ustvari, nema spasa, nema izlaza niti za male niti za velike države, izvan saveza i koalicija"…piše cijelu knjigu da ne citiram sve ali ima tu istine. Napišem ja jednu parafrazu moga druga Onija iz K2 kada ga je direktor pitao kako je bilo na golfu rekavši da je tamo najgori da bolji od najboljega na poslu. Ja je preinačio i postavio da je najgori dan u Grasslandu bolji od najboljeg u tuđini, našta mi se javilo mnogo raje i postavilo dosta zanimljivih komentara. Te da e to teška filosofija, da je grubo, što ne idem tamo itd. Ja odgovorim da bih iš’o ali me stra’ srčke. Ma moraš se šaliti na sopstvenu bijedu. Na kraju svi odoše sem Lovina i mene. Idu neki momak i cura u plavim majicama City Halla i Ljože me pita, - šta li oni rade?. Ja ih zovnem. Kažu pričaju tako sa ljudima, šta ih tišti itd. Ja odmah udario o vodi za piće, uhvatio i nepuštam kako se ovdje neima đe napit vode jarane u zemlji sa miion jezera. Toliko sam dosadio sa umetanjem pitanja Lovinu kako se kaže česma (top) da je poživčanio i otišao. Oni mi savjetuju da kupim prečišćivać vode Britu, koji možete montirati na česmu ili kupiti bokal sa filterom pa ga staviti u fružider. Pitam ih jel’ oni prenesu nekome na vlasti ovakve priče građana?, -Ma ne, vele mi to samo slušamo. I stvarno sam primjetio da bi tu stajali i slušali me satima. Malo smušen skočim do Čopersa i kupim taj bokal Britu maštajući kako natočmo vodu iz česme i pijemo do mile volje. Vratim se do kola, ne mogu upaliti. Ostavio farove pa crko akumulator. Zovem Lovina i on dođe čak od kuće da  bustira, to jest pomoću kablova sa njegovoga upali moj đipćić Iya.. Kući stavim vodu u Britu pa u frižider. Poslije odspavam da sata i probam vodu. Pijem. Voda ista kao i ona iz česme i iz onog vica o pametnoj vodi iz Tradera. Shushu kaže da je iše puta vprobavala tu vodu kod kolegica i da uopšte ne valja.

5.7.7011 22:34

Okupao sam se u bazenu tek predveče. Komšija Džim se po običaju  potopi na dno i tamo leži kao neka podvodna neman pa se na površini mladi bračni par uznemirio i gleda u mene i njegovu ženu koja na to ne reaguje panično kao ni ja. Rekord mu je 3 minute i 10 sekundi. Vruć dan. Hladilnik radi i dan i noć. Išao sam po vodu, ali prvo malo u kafić na čaj. Bi tamo Lovin i Biznismen za nosanje đabnih novina. Sjedimo ali nema neke naročite priče. Svratim po mllijeko pa usput kupih samo onog voća koje je 1# po paundi, ali zaboravih paradajz. Sutra ću vratiti Britu i po paradajz. Nadam se i u kafić svratiti jer mi je to jedini godišnji odmor. Dok sam ja došao iz kafea ShuShky je več bila otišla na univerzitet.
         Oprala Becky posteljinu i neke majice pa se zdravo suše na suncu na našem balkonu. Presvukli smo poslije odmah tu istu na naše krevete. Očistim usput malo vlažnom krpom ShuShkinu sobu i odspavam malo na njenom lani kupljenom krevetu. Završila je posao oko 12 i došla od zime bolnog koljena i odmah leže da se bar malo naspava. Večeras je napravila kolač nekoj kolegici sa posla koja ima rođendan pa će joj sutra nositi.
               Ništa od toga. Evo je šest u jutro. Prije 15 minuta ustanem i na putu ka kupatilu kroz otvorena vrata, koja ona tako drži u vruća ljeta, spazim da je Shuhu još u krevetu iako joj je nešto prije celfon jaukao za ustajanje. Malo je dirnem a ona je laka na snu pa joj reknem da pošalje poruku da neće doći jer je to važno uraditi prije 6 ujutro, što ona učini i nastavi da spava.
          Na suđenju danas ima KaraKara, ali je ta sesija kao i jučer zatvorenog tipa. Tajni službenici Mrkog, Tana i Sima imaju zajedničko suđenje, i ono je već po običaju godinama tajno, to jest zatvoreno za javnost. Mesije Sesel i General Oly, koji stalno viče hvala su popodne. Okrenem dakle treću sudnicu slušati optužene Eniš ministre policije  IćuTanu i Uplanina. Tamo stalno neki spisi, postupci u dokumentaciji, kakve su bile plate, krizni štabovi, centri bezbjednosti po gradićima Bone đe su Eniši vlast i moć. Prosto gola administracija. Ona je podosta dosadna pa promakne i nešto važno. Nema ništa o logorima za Oniše i Aniše, progonima i ubijanju, paljenju sela i pljačke nakita, para, stoke, kuća i duša ljudi. Od tamo su iz Rjedora tako i Ilvinog brata istjerali. Sjećam se kad bi se sreli da me nije gledao istim prijateljskim očima kao prije rata. Pogledavao bi me u kafiću kod Đoke i nešto klimao glavom sam za sebe. Dakle, kad dodamo skorio uhapšenog generala Ladića, na sudu su momentalno 7 Eniša. Grupa Aniša iz Bone je završla dugo godišnje suđenje čeka koga će oslboditi a koga ne, jer to tako rade da bi posvađali javnost i optužene. Obično jednoga oslobode a ostale toliko drastično kazne da im se zanesvjesti. Oni čekaju a čekanje je najteže jer se smjnjuju nada i đavo.
           Bi malo i AvaSha na na Skype. Napišem joj da je sa vlagom naša vanjska temperatura već 26 Celzijusa. Ništa ne odgovara. Poslije vidim da su Ogdanovi drugovi iz Oronta, trenutno kao i lane u Oboju na odmoru, također na Skajpy vezi. Neko se baš navoza do Balka i nazad. Pošaljem i njima poruku. Niko ne odgovara. Ostali trenutno na vezi me ne interesuju. Eto, a da je to tako sa tom izmišljotinom Skype bilo kad smo stigli na Nadu, ne bi se po cio dan odmakli od pozivanja i dozivanja jarana i rodbine po svijetu.
Tako je i sa osjećajima kod ljudi. Kad imaš nešto sve ti je to kao nekako normalno; zdravlje, ljubav, nešto para, stan, posao, prijatelje, domovinu, grad u kom živiš, a kad se to gubi onda tek uočavamo njihovu pravu vrijednost. Kuku. Dobio sam od Emplojmenta da se od 9-og mogu javljati i deklarisati moju nezaposlenost. Tražiću od njih da mi plate školu za instruktora vozača. To mogu raditi godinama. Nadam se a u nadi i na Nadi je spas, jer kako vidim po vijestima iz naših državica Balka a bome i nekima u Euro zajednici od 25 država, stanje je sa poslom i zardama je veoma teško. Gledao sam neki novi film na internetu. Težina lanaca. Traje dva sata i obrađuje nas. Prikazuje selo na nekoj planini kod Okoca, u kome se stanovnic, Eniši i Oniši rastaju jer je po mirovnom planu iz 96-e pripalo Eniš republici u Bony. Plaču kao djeca. Piju poneku rakicu, pivicu, meze pite, salate, i pečenje, tapšu se po ramenima i leđima  na kraju pored autobusa, grle se i ljube. Taj film nije nikad ušao ni u jedne  vijesti na svijetu. Ali jest ovaj ovaj da su  jučer u teroristčkom napadu kod ureda za lične karte i druga na opštinu maloga grada Adžija samo 15 km od velikog grada Agdada u Raku explodirale dvije bombe. Pet mrtvih i 28 ranjenih. U junu je tamo poginulo 271 lica. Među njima je 155 civila, 77 policajaca i 39 vojnika legalne vlasti. Civili su vlasnici i ilegalne vlasti. Sa njima i oni ozbiljno računaju. Maštrafe ih svi, a DASovci se od tamo kompletno povlače krajem ove godine. Uveli su demokraciju pa sad gudbaj. Gdje li će samo sa svojih 300.000 vojnika. Odoh složiti ostatak osušenog veša.

8.7.7011 6:39

Probudio sam se iz nekog košmara u 5 sati ujutro. Stigao sam tek toliko da namažem jednu krišku paštete našoj ćerki. Zatim ona ode na svoj posao. Malo gledam suđenja u Hayu pa pogledam na interetu koliko je ovaj petak ShuShka dobila para. Skoro 500 talira. Super. Usput saberem sve što je neto u junu dobila u mesari i Wayu; 2.768 talira. Bruto je premašila 3.000 #, sigurno. Good. Jučer nije išla na kalkulus nego je popodne dobro odspavala. Tako to biva kada se studira i radi. Preključer osta iza posla, a jučer sa predavanja. Tako je sa slično i sa onim oženjenima koji imaju ljubavnicu. Uvijek negdje izostanu. Samo je velki Lenjin izstaao kod obe jer je išao u bblioteku da uči. isto nam rade političari, popovi i lopovi. Uskratiše nam raj na zemlji i usmjerili nas da mislimo samo na raj na nebu. Ujutro sam djelio novine i na podne sam osjetio da to nije za mene nemože srce da izdrži. Lipsavam. Šta da radim ?. Doktoru papapane idi kažem sam sebi. Probaću djeliti još danas.  Jedan u filmu ‘Težina okova’ reče da nam je Koto dao raj na zemlji a oni drugi obećavaju samo onaj na nebu. Meni lično je kao nikad potpuno odraslom čovjeku na zemlji bio raj uvijek. Šteta ga napušati. Eto mi se i ShuShka snašla pa zna šta je rad. Zato ću je za 20-i rođendan povesti na večeru u subotu i neka dovede koga god hoće. Bila je skromna pa za poklon izabra samo produžetke prave kose od 130 talira. Kad dodadoh jednu četku za Becky za češljanje čisto da lučajno ne bude ljubomorna od 6 # i taxu izađe to sve na 160 ukupno. Odemo oko 11 da Dra zakaže vozački ispit. Već drugi put u deset godina polaže G2, a da nikada nije ni pokušala G sa kojim bi nam bio jeftiniji incurence, to jest osiguranje auta i ljudi. Možda je i bolje da nas ne pobije na hajveju, odnosno autoputu. Tu je luda kuća.
Evo u Kuranu nađoh o Isusu. Moraće mi ShuShka prevesti. Zapeo sam za onu knjigu Da Vičijev kod pa tamo svašta teoretišu i dokazuju da je Isus bio oženjen Marijom Mgdalenom i da su čak imali potomka i stvaro uvećam posjednju večeru i gle žesko do njega sjedi, a St- Pierre je kao kanđama želi zaklati i zadaviti. Svašta. Pročitajte tu knjigu ili odgledate film sa trostrukim Oskarovcem u naslovoj ulozi. Gledamo ga jučer ja i ShuShu u nekom šou koji vodi jedna lezbejka. Pa šta veli ShuShu ona je udata. Pa jel’ muž ili žena u tom braku, zezam ja. Ma i u ovim ‘noralnim’ često žene uzmu ulogu muža i po cio dan i noć diriguju ama baš sve. Ako niša prekinuće muža kad nešto za sebe radi i reći,- odnesi smeće. Na podne odem uzeti novine i samo ih natovarim. Djeliću sutra zorom. Previše je vruće danas. Oko 30 je Celzijusa.




9.7.7011 5:38

Sav sam napet. Ustao sam da idem djeliti novine kao da je slavna bitka za ranjenike na rijeci Eretvi predamnom. Nije ni čudo poslije sna da sam u posjeti Grasslandu i svratim u biblioteku. Tamo sjedi Piki i dvije žene, jedna poznata koja mi se iskreno smiješi  i druga nepoznata žena kojoj iz neobjašnjivih razloga prvo pružih ruku. Kad sam završio sa pozdravljanjem njih troje vidim tu sa desna strane uz Pikija kako se dodaju još nekih nepoznatih lica pa se upoznajem sa njima a oni samo promrmljaju nešto kao ime. Odatle odem u neki prije poznati kafić a ono nešto pregrađeno u neke radnje pa se izlazi kao na toboganu i dole mali otvor gdje sam se zaglavio a neko mi bunari đep gdje mi je novčanik. Tako se sanja kad obećaš ćerki da ćeš je voditi u restoran sa društvom. Biće najmanje 200 Talira.
Odoh u boj sa novinama. Kažem šefu da mi je skoro pozlilo od napora i vrućine. Veli on pa napravi pauzu. Niko te ne goni. Ja navikao na moje dosadašnje poslove koji su bili programirani u minut  kao na sceni u pozorištu. Progon. Budala.
Eto sam se kupao u bazenu pa u kadi poslije silnog sjedenja ‘na kafi’.
Lipsao sam malo od vrućine pa oko 14h požurih na pijacu po cvijeće ShuShki i malo paradajza po 60 centi za paundu a u radnjama je iti 149 centi. Bome velika razlika. Čekamo Eylu i drugu Essy pa da krenemo na večeru u restoran. Odlučio sam da častim društvo ShuShki za rođendan. Dra ronda da će biti 300 talira. Pa neka, jednom je 20 godina. Arl Znavur ima jednu pjesmu kad sam imao 20 godina. Naravno da je cio svijet bio pred njim iako je imao samo jedno plao odjelo. Žan Gaben j pjevao da je sa 20 sve znao. I ljubav i novac, itd..Zašto da i ja ne omogućim našoj Shuhki da je cio svijet pred njom. Tako i treba. Tako sam se i ja osjećao kad bi došao kući sa studija jer sam imao roditelje koji su brinuli za mene. Na studijama nisam tako bio siguan gledajući naše fudbalere, kao braću Ujkiće, kako vozaju luxuzna auta, a ja po Traderu i NY pješke do menze sa slabim obrokom.. Ko mi je kriv. Evo zato smo se sada vratili sa obilnog jela u 18h. ShuShkine tri prijateljice; Aya, Eyla i Ilsonka, i nas troje jelo je 6 za 149 talira. Platim Master kartom ali me ekran pita da li ću i tipa dati. Dodam 5 talira. Restoran pun dupke. Gosti se u mimohodu malo i pogedavaju. Uzimao sam koješta sve ukupno 4 puta. Konobar vas odvede do rezervisanog stola i pita šta će te piti. Na stolu vam e samo escaj. Odete do linija sa hranom. Tamo su tanjiri i sipate sebi štahoćete. Ja u prvoj turi uzeh po običaju Somon ribu pa još svašta. Malo smo se slikali i pjevali ?Hepy brzdej ShuShu…! Evo sada pola osam uvečer. Još sunce žarko sija. Došli smo, presvukli se i nekako se pazno osjećam jer su se kod nas fešte držale duboo u noć. One će sada na ples u disko pa da budu još zajedno u studentski dom na spavanje. Gledam ovu malu gitaru i neznam šta ću sa njom. Daću je Amirovoj djeci prvom prilikom. Možda ?. Sviđa mi se i još kad stavim plastčne žice biće good. Malo sam pred kafanom sviruckao ‘Jovano, Jovanke’ i konobarici kad mi je donijea vrele vode na stari čaj onu ‘ Kad u grlu stane riječ…a bol te guši’. Prije toga sam staio slamnati šešir sa povećom rupom na samom špicu. Na Eljino tradicionalno Balk  podrugivanje kažem mu da je to za bolju ventilaciju. On me pita za novine a ja velim da sam odustao jer sumnjam da će me on prijavti guverneru. Kažem mu da su me oni već zvali i rekli da je neko na jakom Lovinskom naglasku pričao kako nosam novine za pare. Naljutio se pravo. Ma nije mi jasno zašto se toliko svi interesuju. Nikoga ni ja ne pitam kako im je i šta rade na poslu. Puknuću od jela. I Suši sam probao.

10.7.7011 22:26

Prošao i ovaj rođendan. ShuShka se takouzbudi pred dolazak njenog roendana i kad prođe sve splahne kao balon kad ispuše. Ile su jučer u disku i oćile kod Ilsonke u njenom studentskom stanu. Poslije su se premjestile kod je kući pa sam išao po nju i pitam je kako je imati 20 godina. Kaže isto kao i prije. Pričam joj za Gabena kako je rekao u jednoj pjesmi da sa 20 je sve znao, ljubav, novac…, ‘Je sais’ a kad je ostario saznao je da ništa nezna, ‘Je sais jamais’. I ono sa Arlom kada je u plavom odjelu pošao u osvajanje estrade. Dođemo kući a ja pravo u bazen. Nisam ni ponio novčanik pa je Dra mogla da doplati instrukrora za vožnju. Sutra polaže. Išao sam sa njom i pokazivao joj parkiranje unazad pa joj rekoh uzmi nekog od ovih intruktor koji sudošli sa svojim kandidatima da ih još malo treniraju iako je Nedelja. Na  Tv pogledavah istovremeno 3 filma. Na prvom, Niko ubija teroriste koji su oteli krstaricu i to; mašinkama, pištoljem, nožem, šakama pa na kraju opali i iz topova po nekoj podmornici na koju su nevaljalci natovarili silne rakete i upravo ‘t’eli da zarone. Na drugom plavooki Om Ruz igra Samuraja na Japu. Tuku ga i stalno je u krvi. Na trećem mu bivša žena prelijepa Ikol, pjeva u nekoj opereta filmu. Tako sam ih malo prošarao i primjetim da vidim povšnost Nikinog filma, laž, i nehvata me adrenalin pri nekada za mene uzbudljivim scenama. Kada će to i ovaj svijet proći. Da se ne ljijepe na laži o uzrocima sukoba i da će im sukobi zaista postati strani i ogavni. Eto sada ia i video kako su majmunu dali pušku. Jedan veliki antimilitarista je veoma grubo izjavio da  ga vojnik podjeća na majmuna. Danas dok smo sjedili pred kafanom naiđe neki kosati u vojničkoj šarenoj uniformi samo mu fali oružje. Bio je skroz odsutan, odnono drogiran. Kažem im kako se preklani ubilo 6.000 vojnih veterana na DASu. Ario kaže,- ovakav kad te dohvati nema ti ljeka no ubiti ga.
Pojedem malo od druge još nenačete torte pa zalijem sa dec crnog vina i malo vode iz Brite. Dam i Dra 2 komada. ShuShka neće. Malo poslije pojedem ostatke salate od voća paradajza i luka koju cio dan pravih i jedoh. Smekšao mi je malo stomak od jučerašnjeg prejedanja. Odoh dekodirati Da Vinčijev Kod. Laku noć.

11.7.7011 20:15

Peremo ShuShkine duxeve i majice. Vruće. 35 stepeni. Bio sam i na bazenu, ne pomaže. Ao mi Džim ispriča šta u sve ne radi na starom autu. Uyas. Ismijali smo se iskreno. Sa nekim ljudima je baš tako. Možeš se ismijati do mile volje i inspirišu te da praviš šale. A bez smijeha je veoma teško. Nekada sam sam sebe zabaljao vozeći za City. Evo Irka komšinka došla. I ona deliveri novine honorarno. Prijaviću Dra za taj biznis. Nije loše uzeti 100 # sedmično. Neka malo hoda. Sjedio sam ispred kafane od 10 do 16 h. Bio je tamo već i Išo i neda ništa platiti. Bi i onaj bez zuba pa ni on neda ništa platiti. Eterov sin mu pravi zube za 1800 # ali će ostalo oko 2000 doplatti socijala. Ma radio je i on svuda. Kažem mu da ću možda u mesaru. Veli,-nemoj, i tamo sam radio. Ujas.

Neki naš glupi običaj sa Balka da se ljudi, makar i na silu, časte. Dođe i Eljo i on časti. Popijem i od njega kiselu vodu, a ona je znatno skuplja od kafe. Naljuti se kad rekoh, - kiselu ako može. Viče, - šta ako može, šta, naravno da može. Pa možda nemaš para velim ja. Danas ne uzeh čaj uopšte nego samo sok i kisele vode i popodne primjetim da mi srce ne lupa više. Dođe oko 14 h i Gazda pa i on pita šta će ko popiti. Ja ne uzeh ništa. Išo me oko 16 doveze pred Talize i poželih mu gud trip na putu od desetak hiljada kilometara . u talizu ipak kupih za 6 # jednu bordo košulju kratkih rukava number 3x. Ove sa 2x su mi opet nekako suviše knap. Izvagam se. Ma 278 paundi čovječe. Udebljao se 10 od marta.

12.7.7011 6:29

Jutro a plus 30 stepeni. Ujas. Erkondišiner (air conditioner) radi neprestano već danima. Namažem ShuShki na samo jedan lebac eurokrema koju zdušno smaza i napi se malo mlijeka, zatim sa puno stvari na leđima ode na rad u mesaru. Poslije posla ide na univerzitet da uči i na predavanja iz kalkulusa. Neće dolaziti kući do noći. Velim joj sutra srijeda, a đe je srijeda tu je i četvrtak, pa plata u petak. Slaže se sa mnom i ode niz hodnik dug 100 metara moja mala Mala. Kaže da će cijelu godinu subotom raditi u mesari, a da će uzeti jednu sedmicu pred jesenje kurseve da okreći njenu sobu. Jupiiiiiiiiiiii.

Jedem grožđe koje već truli jer ga niko ne jede pa mi pade naum moja pjesmica o ljubavi kao borbi, ratu, kaja mlade i neiskusne u boj protiv uglavnom suprotnog spola šalje i koju napisah u vojsci 76-e godine.

Trgao sam i ja to prokleto sjeme da proklija
Al su tvoja polja mrtva i hladna
Saprale ih kiše iz oblaka tvog oka
Žaleći što i tebe u boj posla odavna

Ne sjećam se svih stihova. Na kraju uglavnom kukam na moju sudbu oženjenog vojnika bez žene jer je moja vjenčana bila veoma daleko (600 km vozom ili avionom) i već se poprilično otuđila se od mene. Dobro su ljudi govorili da treba prvo ići u vojsku pa se onda ženiti. Služio sam 11 i pol mjeseci i 12 puta išao na odsustvo, 4 puta kod nje, avionom, i 8 puta busom u Grassland jer je bio blizu (samo 180 km), ali đaba je to sve. Sloboda se ne mjeri na dane i grame. Eto sam sada slobodan, neradim već 17-i dan. Jupiiiiii. Ali ta sloboda iako je još očaravajuće dobra nije više onakva kakva je izgledala dok sam krvavo radio za mašinom. Da li će sloboda biti onakva o kakvoj su sužnji pevali o njoj?, napisa neko tako jedan malo mnogo jači pesnk od mene. Uglavnom, pošto sam i ja u tom boju poginuo zaključih pesmu ovim stihom.

U meni mrtvi mir truli.

Upalim suđenja u Hayu. Za divno čudo mogu slušati i gledati KaraKarino, jer momentalno nije zatvorenog tipa. Slušam KaraKaru kako pita nekog stranca o tome da li se on slaže sa su 91-e Oniši slali neke momke koji nikad nisu bili u policiji na policijsku obuku u Hany u kojoj je već rat Eniša i Aniša počeo. On se složi da su i Aniši iz Bone tamo išli ali i da su Eniši slali svoje u Sany. Upinje se Kara da dokaže zavjeru protiv Eniša od strane Oniša i Aniša (OA). Ma rasteglo se suđenje i može se lagano pratiti. Svjedok kaže da je broj oružanih snaga narastao na sve strane i da je to štetno bilo po Bony. Kara ga pita da li se slaže sa teorijom Eniša da su Eniši kasnili za dvojcem OA. Pauza. Plaćena sudijama i osoblju. Koliko?. E jarane, sve mi više pada na um kada gledam lica na TV  koliko je danas ovaj ili onaj zaradio. Naročito kad prikažu naočitog princa i lijepu princezu koji su još na dugometražnoj posjeti našoj Nadi. Ta oni nju smatraju svojim posjedom a nas njihovim podanicima. Možda me sa moje 63 još pošalju i u neki boj. Odoh pobacati u magazine u neke dvije ulice pa na ‘kafu’. Išo neće biti a sa njim se bašmože napričati. Tako mi jučer priča za ‘doktora’. Taj je bio moler a bio ga maler. Otjerala ga žena, napravio bankrot. Kako se to radi. Daš bandi sve vize i bank kartice. Oni dignu recimo 150.000. dadnu tebi 50. Keša i ti kažeš državi da si propao. Bankrot. Država ti otpiše dug i tako on ode u Sany kod sestre. Kad mu je ponestalo para sestra mu zabrani piti i pušiti i odseli se od nje i ode na kiriju. Tu bi kratko, napisa oproštajno pismo i obesi se. Napisa i neke brojeve auta bande sa kojom je vršio bankrot i slična s….. da im se osveti. Ključna stvar je bila da je opomenuo ćerku i njenu crnu prijateljicu da budu malo pristojnije u stanu jer su digle noge na sto i virile im gaće. Crna se naljuti i nagovori malu da ga tuži za pokušaj silovanja još kad je bila mala na Balku i njega strpaše u zatvor. Ma nikako ni ženi da dokaže da to nije istina, a ni sinu. Tražio da ide na policijski test istine a ona ni da čuje nego da idu kod neke vračare u Oronto da ova baci grah koji će pokazati istinu. Sin ga poslije tjerao iz kuće riječima,- idi, zaklaću te. Užas.. Molio ih da samo prenoći i otišao sutra ujutro. Zamislite čovjeka i njegovu zadnju noć u sopstvenom domu. Zvali su ga doktor jer je uvijek nosio odjelo a naročito bjelo. Crna prijateljica nagovori njegovu kćer da se uda za njenog crnog rođaka i on joj napravi dvoje djece pa je otjera od kuće i  vrati mami. Eto šta se nama emigrantima događa. Brakovi su labilni jer nema šire famili poderške, odgovornosti. Drugačije je kad dijete ima sem oca i strica i babu i ujaka i tetke pa naravno da koriguje ponašanje u uskladjuje sa ostalima a ne sa nekim crnim prijateljicama, nekog mentaliteta džungle.
Sinoć mi pokazuje ShuShka foto-album koji joj je Ilsonka napravila za rođendan. A zaada su super družina ali se stalno mora boriti za svoj stabilan i što bolji Givot. Ovde, a ni bilo nigdje drugo, nema praštanja. Mala greška i ode u šake nevoljama i propasti.
Evo me u 16:30 u vrelo popodne poslije vraćanja Brite, odlsaka na čaj gdje ne bi nikoga od raje, dva tanjira kuvanog kupusa, kupanja u prepunom bazenu gdje superintendentica nije zatvarala usta odakle me njen Hammer naglasak i parajući glas brzo otjera, i napokon malog popodnevnog sna. Neko me probudi telefonom. Dok ja zgrabih slušalicu taj e predomili i prekide. Nazovem naš celfon. Javi se Dra sa Mola. Kaže da nije ona zvala jer zna da spavam. Mudra žena kažem joj. Bio sam jutros iza 8 u jednom de lux kvartu i djelio takve iste magazine. Ne ostavih ni jedan za sebe. Kuće bogate sa po dvije, a neke bome i tri garaže. Koliko li ovakve gazde zarađuju na dan ?. Ja u školi dnevno primao 225, a u šmirgli 82 talira. Jučer neki u bazenu kaže da je programmer. Zarađuju do 50 talira na sat pa i 100 ako ima novotarija. Svratio sam i do Aćima mehaničara. Ode on na odmor na Balk. Djeca su već tamo veli. Malo se zezamo, pogleda moj auspuh koji zazveči ponekad. Kaže otpojila se šajbna. Vrati do njega jedan naš iz Enice. Studirao u Traderu pa priča kako ih je naš Graslanđanin pjevač Ayta vozao po gradu. Kad nas vidi da čekamo bus on stane, natrpa nas u njegov crni mercedes pa razbaca po gradu. Vodio nas i na piče i klopu. E Ayta je neponovljiv. Kažem ja da je on ljudina. Priča mi kako je Trader 80-etih bio pun studenata sa Andžaka, teritorije koje je djelom u Sany a djelom u Monte-Negro. Nešto malo ih bi Negrijena a ostalo Oniši. Zauzeli su sve poslove u studentskim organima u gradu. Ma pored njih nisi mogao nigdje zaraditi ni cent. Jedan od glavnih ga je pozdravljao sa poštovanjem od kada mu je na ipitu  dobacio zadatke iz matematike koju taj godinama nikako da položi, pa su ga od tada i svi ostali iz grupe oko njega manijakalno pozdravljali.  Negdje 91’ u prolazu mu taj kaže, -Aajmo, djele se placevi za kuće. Ej Oniši na vlasti beplatno davali placeve studentima  Onišima u Traderu da ih bude što više.  Išao bih opet na bazen. Evo am da puknem od alate koju uput jedem. Narezao sam jedan ananas, paadajza, kratavaca, bjelog luka, puno jagoda i zelenog grožđa. Evo mi se nesvjesti a ni pola vangle nisam pojeo. Stop jedenju Gilea. Umrćeš. Eda zvala da našoj Dra daje časove jer je propala na vozačkom ispitu. Kraj. Umirem. Razmišljam o poslu kjega sam imao a strah me od novog kojeg možda nikad više neću imati.

13.7.7011 6:12

Bili nam sinoć Elma i Enad. Ona je Oniš a on Eniš. Oženili u se u Traderu i to u ratu, mislim 93-e, uzainat svima. Imju ćerku Inu rođenu ovdje 94-e i veoma smo bliski sa njima ali nažalost nimo često zajedno. Elma ima taxi a on je na disability, to jest bolesničkoj penziji. Dra ih je srela na Molu pa ih pozvala kod nas. Ja ih malo prije toga zvao telefonom da pitam kako su i dođu na kafu kad mogu. Ja i Enad ne popijemo kafe uopšte. To se kod nas samo tako kaže, - ajmo na kafu, kao sinonim za druženje i počesto pijenje alkoholnih napitaka. Popijemo mi po nekoliko Sokolovih rakijica pa do nedogled opletosmo priče i događaje  Balku, a Elma i Dra popiše više kafa. Bi torte i baklave sa ShuShu rođendana. I ona dođe sa univerziteta i uz Kokola, njihovog psa koji uglavnom drijemaše ispod stola bi nam lijepo u Julsko ljetnje veče.
Evo slušam KaraKaru o propiima u policiji da se sve kradeno vrati itd. I on često kaže hvala ali ne tako oštro i napadno kao genetal Oly. On napominje slučaj u našoj opštini u selu Obratići kada je Aniš Adz partija 92-e omogućila ubici da pobjegne i da se spriječi policijska istraga o tome. Tako se sjećam da su iz Anja Uke u naš grad došla dva brata sa dva golfa i odmah im je jedan ukraden od jednog Aniša. Poslije izgona Eniš policajaca i vojske iz garnizona, policija u Graslandu se podjelila u dvije grupe Oniška i Aniška. Aniš je oformirana da istražuje samo Aniš kriminalce. Naravno da je kod njih razbojnik slavljen kao heroj i u sred rata pušten da se skloni i nesmetano ode u Hany. Kažem Enadu,- mi treba da volimo našu domovinu više geogafski a ne politički, jer se ona mjenja i kao magla dođe i ode a geografija i magnetizam ostaje. Ja kad pomislim na moju domovinu to je Grassland i okolina i ništa više. Grizzvill je lep grad i prestolnica Eniša, ali to nije moj grad. Jest više nego Oreat koji je glavni grad Hany i Aniša i u kojem sam samo jednom bio i to 65-e, u drugom razredu srednje škole. Trader je moj studentki grad ali mi se nikada za srce nije priljepio kao ni NY. Ovaj Kitch nije loš. Ima nešto u tom centru što me privlači na skitnju. Tako neki dan pored naših stoliča ispred kafane naiđe jedan očigledno mlad Indijanac i pita para. Ne imadoh ništa sitno a ni ostali mu ne dadoše ništa, ali me sama ta situacija naljuti. On me pogleda i šmugnu. Kod opštine imaju naoravljeni stolovi za šah. Poslije tri godine vidim ponovo bivšeg studenta hemije koji odlično igra šah ali je opet dobro bio dopingovan i znatno smršao. Vidim mu u otvorenoj torbi neke lične stvari i shvatim da je opet bez stana. Neko ga upravo zove na cel, vjerovatno njegova majka i govori, - našao sam stan, imam ga…!. Poznade i on mene. Nudi me da sjednem, a ja pošao vratiti Britu, bokal sa filterom da pravi od ove grozne vode iz česme kakvu takvu pijaću vodu. Kažem mu na amerijan, da li još igra sa bolom. To mu je bila izreka dok bi razmišljao o potezima, da treba igrati sa bolom. Vid pein. Vid pein. Namjerno pišem kako se izgovara mada znam da ste svi dobrooo potkovani sa tim jezikom kao i većina u svijetu. On je već odavno postao kolonizatorski jezik broj jedan. Kao pandan Oniš dijelu u Boni uveli u škole onaj što se piše s ljeva na desno, Rabijen. Trude se i neki drugi da uvale njihov ali amerijen se uvaljuje sve više i kod njih lično. Evo i KaraKarić ga često koristi kada citira neki dokument na tom jeziku, mada ga smješno frflja ali tako nadmeno kao da je sa njim rastao. Navodi silne dokumente kako su se borili protiv lopova, a onda kao duhovito kaže da je u tradiciji Balk naroda da varaju državu jer ona u istoriji često nije bila njihova. Ovaj svjedok iz NU mu suvo odgovara da se policija ponašala prema onoj izreci: “Selo gori a baba se češlja”. Kako i nije jer su se čitavi vozovi tovarili pljačkanom autima i robom iz kuća, fabrika itd., pa iz Bony išli za Sany. Lopovi su tretitrani kao biznismeni ili srednjevjekovni hajduci opjevani u epskim pjesmama. Tako je bilo i u Gralandu i vuda. Svisu krali ivukli na svoje strane a raja je ćutala i slavila lopove. Pljačkana je država Balk koja nije više bila ničija.

14.7.7011 4:51 ujutro.

ShuShki cel zvoni na buđenje neku veselu melodiju. A vidite koliko je sati. Jučer je došla sa posla i maznula ćevape koje smo spremali na roštilju. Dra joj spremi još krompirića i špina. Mao odspava, i ode na Univerzitet. Poslije toga je otišla da vidi društvo iz Waya na kampu z Ajdelbergu. Ja am već bio zaspao iza 22 h a ona još nije bila došla. Zato sada hvaza još malo na. Ajd, sutra joj je plata. Kažem joj jučer da ostae kući.  Ja sam se kupao prdveče. Bome oko naše lijepe komšinice se tri momćića vrte a ona se proteže na sve strane i čini se da još nije svjesna svoje ljepote. Tata i brat joj upravo izlazaše sa bazena kada sam ja dolazio. Mlađi braco je očigledno bio zbunjen time zašto seka ostaje sa njima i ne ide još kući i pogledava na nju kroz ogradu od šipki pitajući se šta će sada da sa jom rade njih trojica. Ononako bubuljičavi i mršavni njih trojica su se uglavnom vrtjeli oko nje trudeći se da joj budu što bliže. Kuku šta ih sve čeka oko toga. Eto svako jutro u 3 sata,  mene ‘vako stara budi moja mašina za oplođavanje. Da budim Dra nema smisla jer dok bi otišla u toalet itd., mašinka bi otkazala. Ali mi je to pomalo groteskno. Sjetim se jednog kolege kada mi je rekao da on u šesdesetoj  i nekoj ima oš sexualne odnose petkom, pritom nije rekao sa kim. Ja bio mlad pa se čudim.
Još je jedna pauza na suđenju. Nevoja je što je u sve tri udnice u isto vrijeme. Evo su otvorili za javnost i suđenje tajnim službama Mrkog Mrkonosorog. Za svaki slučaj, ako jedan otkaže životu, jer i toga je u Hayu podosta bilo, su dvojicu optužili i sude im zajedno. Evo ih ulaze poslije pauze. A šta ih ima. Pomnožimo sa tri sudnice pa samo pauza nas je skupo koštala. Pita svedoka o Eniš kapetanu Raganu i jedinicu Nindže u napadu na grad Linu. u Hany. I neki Cigo je bio tamo također sa crvenom beretkom i kapetan oklopnog voza Guska kojega su sklepali majstori, a prelazio je samo 30 km u dalj jer je sve okolo bilo blokirano od strane Aniša. Samo što ga to upita zatvoriše sjednicu za javnost. Ovo suđenje slušam na VinPlayeru a ja pritisnem odmah na RealPlayer da slušam KaraKarića. Priačaju o otpuštanju Oniša iz mupa i da se potpišu izjave o lojalnosti koju Aniši i Oniši počesto nisu htjeli potpisati. Dr Isen je svjedok i kaže da nije vidio ni jedan otkaz po nacionalnoj bazi, ali je dramatična promjena u sastavu policije bila očigledna i bilo je opština u kojima NeEnišima nije bilo dozvoljeno potpisati izjavu lojalnosti. Kara kaže da nije bilo nasilnih otkaza i u nekoj drugoj ćemo prilici to dogazati. Opet nešto odlaže. Naslagaće mu s mnogo pa će tamo ostati sve duže i duže.
Evo se otvori i ono suđenje tajnicima države Sany koja se pravila da ne učestvuje nigdje u ratovima u Hani i Bony. To je malo tiše pa čujem samo Karu. Bila je neka njegova tajna služba Tajfun koja je anonimno radila za Sany. On ih je zabranio pa su olajavali Karu da ima lične korupcije, zahladnili sa Mrkim i na kraju skroz prekinui odnose sa Sany. Kara završi pa nastupi tužilac. To ugasim i pojačam VinPlayer. Pričaju o prisluškivanju razgovora Kare sa Babićem, jedno vrijeme presjednikom te Krajine koji će mislim 2001-e izvršiti samoubistvo u zatvoru u Hayu, o hapšenju Ilana Artića komadanta ocjepljene Krayine u Hany u septembru 91-e u Bony id Oniša kad je mudro izbjegavao teritoriju Hany. Ko ga oskobodi i kako ne rekoše.
Šta bi ja sve napisao da nisam 14 mjeseci radio. Sreća po Vas a i mene. Imao bih sigurno 200 kilograma žive vage. Evo ga svjedok Osnić kaže da u opštini Slunj nije tjerao Aniše da nose bjele trake?. Sudija ga upozorava da se nemora optuživati ako je to naredio i sudija ga može osloboditi tog odgovora koji bi ga odveo na neki drugi sudski proces. Jupiiiiiiiiiiii neka znam. Interpol je objavio potjernicu za 1.500 lica te Krajine na kojoj je i Osnić bio optužen za hapšenja i ubistva. Po toj optužnici je ove godine u GB uhapšen krivi čovjek sa istim imenom Ile Osnić, zatim poslije 14 dana pušen i napokon tužilac u Hany j eformulisao novu optužnicu samo za progone i poslao sudu za ratne zločine u Gruzzville. Znači sada ga Hanyi nije optuživala za hapšenja i ubistva ali jest za istjerivanje iz stanova i otimačinu. Evo već pola sedam. Vidite koliko to treba strpljivo slušati i bilježiti ono interesantno ako ima išta interesantno. U jednom dokumentu on poziva Eniše da se poslije istjerivanja Ustaša vrate u Lunj. Naime u jesen 91-e su protjerani pa kada su Balk vojska i TO otjerali vojsku i policiju Aniša koju Osnić naziva Ustašama a ne narod Aniša, ali sa kojima je otišlo mnogo Aniš civila. Jedno od pianja bi Da li je oklopni voz napao mjesto Lovrinac. Čak da je tamo bio prisutan i Frenky, glavni šef tajnih službi Sany, čitaj Mrkonosorogog, i da je taj voz bio njegova ideja. Iako je bio Aniš po narodnoj pripadnosti Frenky nije puštao službu iz ruku. Tu se vidi relevantnost nacije. Ljudi bi trebali prvo da poštuju rad i službu i to će uskoro morati u čitavom svijetu, a ne naciju i religiju. I mene je ta religija upropastila profesionalno. Naime, u Kiču ima samo jedna srdnja škola na francuskom jeziku i to katolička pa ja tamo ne mogu da budem tičer. Dok sam im trebao nisu se mnogo zamajavali oko toga i radio sam 20 mjeseci. Hvala im. Evo opet plaćena pauza. Ako i nije plaćena sigurno su plate osoblju suda dobre. Išao bih djeliti novine. Jušer sam podjelio prvi kvart pa imam još dva. Smišljam da odem kasnije pa da na podne budem na kafi. Taman da krenem oko 9 a sada je 7:08. Provjeri godinu smrti Babića pa odem na slučaj i slušamnjegovo kajanje za progon i nečovječna postupana nisu put kojim Eniši mogu doći do cilja da bolje žive ada pripadnost istoj ljudskoj vrsti je važnija od naci podjela. E to je kljuć. Zašto ljudi pobjegnu od roda u nacionalizam. Zbog straha od božije pravde, smrti. Da ne budu obični smrtnici nego neki turbo ljudi. Primjetio sam to nadmeno ponašanje ovdje par puta kada sam bio sa u društvu nekim Anišima. Ponašaju se kao,- ma šta ti meni imaš reći. Nešto slično kao bumbari koji ne prave med nego ga samo troše, a blentave pčele neka rade. Eto svjetska zdravstvena organizacija upozorava da se broj pčela na svijetu prepolovio i da ako njih nestane nestaće i čovjeka. Pa nacisti i vi ostali koji im željni krvi prećutno odobravate postupke, vidite od koga zavisite. Od obične pčelce koju trujete ko zna čime trčeći za vašim turbo profitom.

15.7.7011 5:45

U Rčkom je sukob izbio 3 Maya 92-e. na Eniše i Balk vojsku su pucali neki ali neznam koji zatim su proletila 2 vojna aviona i čula se snažna explozija, veli Aši, svjedok na suđenju KaraKare. . Mister Aši je bio 2008 svjedok pa su prikazivali njegove snimke itd. Kara veli da je u gradu bila 108 Aniška i neka Oniš motoritovana brigada i da je prva žrtva bio Eniš ubijen sa religijskog tornja Oniša. Evo slušam ko je koga šamarao već sat vremena pa mu sudija mu neda više produžetak vremena. Kara demagoški tvrdi da nema dovoljnio vremena za ovaj slučaj. Tražili su Isaka Gašija sportistu pa uhapsili tog ovga što svjedoči. Pretukli ga pa pustili, kao, greška. Nagledao se svega i svačega i počeo se moliti bogu iako nikad nije bio vjernik.
Kari pauza a okrenem treću sudnicu preko RealPlayera. Tamo o Osama i zločincu Ušku Ućkoviću zvanom Repić u Vorniku. Ma nikad kraja, bio je izbačen sa odsluženja vojnog roka zbog alkoholizma, droge itd., i nazvao sam sebe psihopatom. Bio je hapšen od vojnog tužilsaštva u Jeljini i tamo ga ne smatraju ga vojnikom pa kažu da treba da mu sudi civilni sud gdje i jest poslije zavedeno da su pripadnici Žutih Osa kojma je i on pripadao pljačkali i ubijali Oniše. Punkt za pljačku su stavili u nepristupačno ruralnom terenu pa je bilo teško da se ih pohvata. Otimali su prevozna sredstva ljudima i imovinu kojiu su trenutno posjedovali, novac, nakit, itd. Užas. Pauza i ovdje. 7:22h. ustanovio sam da mi kasnimo u vremenu za Hayom 5,5 sati. Znači suđenje u 9 po njihovom za mene počinju u 3,5 h ujutro. Evo Kari se nastavlja na WinPlayeru. Sada je svjedok Mister Ostanić.
Usput sam odgovoro LAlyu mom cimeru iz Tradera 68-e. On je na spisku adresa kojima naš Grasslandski pisac Usmir šalje viceve konačno spazio i moju pa mi se javio i poslao sliku sa Kotovom unukom tamo negdje daleko na Yuropy. Bio je čak i konzul Bony na Suissu. On je baš familijarno skroz smješan sa familijom na sve tri nacionalne strane Bony. Maggistrirao je na Geografiji, bio podpresjednik našega grada direktor Arhiva srednje Bony, i tako veoma, veoma prijatan čovjek.
To je taj čiji sin je slučajno na peronu neke stanice na Hammeru sreo svoju bivšu djevojku iz studentskih dana i narano da su se sretno oženili i imaju sina L-Arija koji je već osamnestogodišnjak. Eto malo sad na sud u Hay
Rčko je imalo sam 20% Eniša. Drugi, uglavnom Oniši, su pohapšeni i odvedeni u fabriku Laser, restoranu kasarne, na pisti i kojekuda dugo, a u logor Luka su odvedeni samo neki ali po kojem kriterijumu on nezna. Dok su bili u kasarni nije bilo problema, imali su hranu i kakav takav smještaj aki je to kratko trajalo. On nezna zašto su bili uhapšeni. Na pitanje da li su postojali pravni akti koji bi opravdavali njihovo hapšenje KaraKara važno daje primjedbu da je svjedok već odgovorio, ali mu sudija neda za pravo, pa je pitanje ponovno postavljeno, našta svjedok kaže,- Ratno presjedništvo je smatralo da nisu. Imali su i pečat 3-4 Maya. Cijelo vrijeme sam pod pritiskom kriminalnog djela koje sam jutros uradio. Bacio sam višak novina u kantu za smeće kod komšija sa socijalnim Tan-Hausima. Naime oni imaju 2 otvorena kontejnera blizu naše ograde. Ja što ne podjelim moram negdje baciti pa sam jutros kada je ShuShka otišla i pun mjesec zašao tamo otišao i bacio sve što mi je od dva zadnja djeljenja ostalo.. Ma nije to ništa velim, pa to je smiješno ali me peče, eto i danas uzimam novu turu pa ću sutra dijeliti flajerse pa opet višek negdje moram baciti. Nema puno jer sam Bosu rekao da mi daje tačno koliko dijelim ali, eto vijek ima više. Uyas. To mi kvari moj mirni život. Osjećam se k’ozadnja šuga. Ovaj biznis ću prijaviti na Dra tako da mi nemogu smanjiti employment. To sve me izjeda, ali šta da radim. Šanse za neki posao nemam. Suviše sam neškolovan i star, a treba plaćati ove silne troškove. Eto saberem u junu smo dobili ja i Dra ok 4.300, a ShuShu 3.800. Yupiiiiiiiiiiiii.
Sunčano i jarko napolju. Sam sam. Klima tiho zuji. Imali smo sreću da na rasprodaji ispred jedne kuće koju ovde zovu garaž sejl kupimo za 50 # veliku konzervu sa 6.000 nekih jedinica za hlađenje a nije bučna. Ima ih kupe novu pa odvali uši. Sjetim se na kraju jutrošnjeg suđenja spominju nekog Jelisića koji se prozvao Ajhmanom za Oniše i da su našli 214 leševa koje su zatim dali rodbini da ih pokopaju.
Išao sam na bazen i zamislite superintendentica nebi tamo. Laknulo mi je ali ostah jako kratko. Usput sretnem Atašu sa malim 4-godišnjim sinom Ukom a iza njih ide baba Irka i nosi Lexeja kojem je tek 5 mjeseci. Dobra beba. Oće da mi prstićima stegne prst. Bili su neki dan on i mama mu Ataša kod nas prvi put pa je dobio od nas na poklon dva kokošija jajeta i 20#, našta se Ataša ljutila ali običaj u narodu se mora poštovati. Kara na suđenju ne reče da je kod nas običaj biti agresivan ako želiš nešto postići. Takvi su najbrže dobijali stanove ili kredite za kuću, vikendicu ili auto. Pa i sve skupa, što da ne. Dovoljno je nekada bilo da se druže sa agresivnima na vlasti ili da su im rođaci ali pod uslovom da nas miroljubive nagovaraju šta da mislimo.

17.7.7011 8:21

Slušam nedeljom u 2 na Tv Hany. Prića Aćić, oštri vozač koji ubi dvoje na putu i ne odleža ni dana. Konačno sam odlučio da reinstališem kućni kompjuter. Stavim sinoć moj u disk flopy CD XP, ali ne radi kako valja. Protrljam ga od majicu, opet ne radi. Jutros probam još koji put, ma negdje je oštećen. Nađem W98 pa sada formatira hard disk. Ova jutra me slomiše. Uključim sva tri kompjutera pa kao nešto radim. Bez njih bi vidio koliko sam prazan. Probaću jedan dan da gledam kroz prozor. Viđam tako po kućama kada djelim novine kao jučer rano od pola 7, stoje stolice na malim terascama ili pročeljima gdje ljudi sjede i bulje van. Vjerovatno rade teško i prazne ili pune dušu. Prije će biti da puna ako su im poslovi fizički kao većini u ovoj kotlini ako mogu tako nazvati naš Festyval kantry između tri velika jezera, svaki dužine preko 300 kilometara. Sinoć sam se kupao iza 20 h. Dra sa frizerkom lutala gradom. Oka zvao na Dđez festival u Wateru. Ništa od toga. ShuShka je na godišnjem samitu njene generacije iz srednje škole na imanju dugonje. Ponijela je i šator ali bez dušeka. Možda će igrati žmire. Evo i ovaj W98 neće da se instališe. Evo i Aćić kaže da nebi trebalo da u Hany partije hapse nego policija. Svašta u Hany. Eto uhitili ĐuruLađu za ratne zločine prema Enišima, a on pobježe u smrt od srca. Njegov advokat, doministar pravde u doba 91-95 kada je Đuro harao teritorijom oko Iska vrišti da ga je država ubila. Boji se za sebe jer zna mnogo o progonu, ubistvima, mučenjima i bacanjem leševa ljudi u skoro 1.000 km dugu rijeku Avu koja teče prema Sany. Za Đuru ni riječi hvale. Te pijanica, tesar, progonitelj Aniša u Kotovom režimu, zločinac, krvnik, itd. Šta se to dešava sada kada su to sve znali i prije iz novina pisanih devedesetih u Sany. Sada će jedni od drugih da prepisuju podatke iz novina tog perioda da bi svaka državica za sebe saprala njenu sopstvenu savjest dugo gušenu u strahu od diktatora novog opijuma za narod, Demokratije, predstavljene kao konačnog oblika vlasti masa. A ona ispada često diktatura partje na vlasti kao i kod komunista, kapitalista, fašista, plemstva, oligarhija itd. Zar da se ljudski rod toliko promjeni odjednom sa tom magičnom demokratijom. Danas Aćić lijepo kaže da se Hany zadužila 50 miliardi a kada je cio Balk bio dužan 20 svi su vrištali da nas je Koto tolikim dugovanjem kompletno upropastio.sve državice Balka sada duguju zajedno oko 200 milijardi, dakle deset puta više a niko se ne sekira nego traže još. Vidjeli od Grka koji sa 10 milliona stanovnika imaju 300 miliardi duga. Stalno su im štrajkovi i neredi, smjenjuju se vlade koje moraju da vode isti program diktiran od pozajmljivača pa promjene postaju smiješne. Zato je Balk i morao da padne, da ne bi još neko pomislio da je Kotov samoupravni socijalizam bolji za narod nego democratija. Zamislite da je Balk ostao država u svijetu ovolikih kriza oko njega.

18.7.7011 1:23

Vidite koliko je sati. Gledao sam malo prethodne pisanije, dodavao ovo za Đuru, i usput pogledavao Jamesa Bondya kako remeti planove kriminalcu velikog kalibra, Goldfingeru, budeći ženske nagone za djecom kod njegovih podanica. Ma spava mi se. Volio bih ShuShki namazati paštete ujutro u pet. Bila je sa društvom na izetu. Šak je i šator nosila. Mi uvečer svratili malo na pikado kod Oke. Tamo zateknemo Elmu i Enada. Igraju pikado. Ponio sam bio i malu guitaru i kaubojski šešir. Malo sam sviruckao Balk poznate pjesme i umjesto imena u pjesmi“ Selma, ne naginji se kroz prozor…” bih ubacio Elmino ime Elma, našta se ona a i naša raja smješkala. Jedino je Enad izgledao pretjerano ozbiljan ili ga muči bolest. Svake noći sebi daje dijalizu. Kaže da je u životu bio neobično sretan čovjek sem što su ga bolesti kosile.
Evo kišno jutro svanulo. Neće li ohladiti malo ovo naše tlo. Slušam suđenje glavnim policajcima u Bony. Svjedok je Ačar, neki tih ratnih godina ministar ili doministar Eniš republike u Bony. Evo pomnje se zločim na našoj Planini, visokoj 2, dugoj 100 i širokoj 50 km. U septembru 92-e godine su Eniš policajci iz konovoja zarobljenika voženih iz Rijedora ka našem Grasslandu izdvojili oko 200 Oniša za koje su smatrali da su bili vojno sposobni, streljali ih i bacali sa 100 do 200 metara visokih Koričanskih stijena. Neki dan sam gledao priznanje i pokajnički govor jednog od tih policajaca koji zbog toga sada leži na dugoj robiji. Ačar se ne sjeća naravno svega, pa kaže da je vjerovatno bila krivična prijava negdje u martu 93-e, da nisu radile veze, da je on bio u 300 km dalekoj Jeljini itd. Pa glavni mu je grad Eniš Republike od Grasslanda samo 80 kilometara a te stjene su negdje u sredini toga puta.  Evo mi se uključilo i KaraKara suđenj pa sam pokušavao oba istovremeno slušati što i nije tako nemoguće. Kara kaže da grad Rčko nije bio zauzet od Eniša nego podjeljen na tri dijela što potvrđuje dokument o osnivanju Aniš policije u njihovom dijelu grada. Završi za danas Ačar sa petljanijama i isključih tu sudnicu. Kad Kara završi ima popodnevno suđenje Mrkijevim tajnovitim ljudima. Onima iz sjene. Tajne službe. Sve ih države imaju i uglavnom mi se njihov rad ne sviđa. Uvijek nešto taje ili zataje pa počnu da griješe, prave pakao, pa zatrpaju kako znaju i umiju kao kod nas na Balku.
   Caky je napisao odličan krimi roman o ratu tih tajnih službi 90-tih u Grasslandu. Sada mi je jasnije zašto naši očigledno jaki demarši za mir nisu uspjeli. Umješali su se profesionalci rata i ratovanja, spremani da ubijaju, opremljeni vojnicima koji slušaju naredbe i pucaju do mile volje kada im se prstom pokaže meta, tim ljudstvom obučenih u uniforme da nebi imali lice i tehnikom to jest ogromnim naslagama oružja. Evo čujemda je Balk vojska  naoružala čak i jednu grupu Oniša da štiti svoje selo. Ko je bio njoj lojalan mogao je dobiti takvu pomoć. A ta Balk vojska je bila ogromna. sa Teritorijalnom Odbranom mogla je da sakupi i do million pripadnika. Međutim brzo se podjelila na naci bazi pa su mnogi oficiri svoje usluge bez razmišljanja davali naci vođama. A i šta bi radili kad drugo ništa ne znaju, a to što znaju su niz godina svakodnevno utvrđivali i dobro se plaća kod trkača na vlast. Nešto se od vojaka i razbježalo kojekuda, pa od million pripadnika jedne dobismo oko pola miliona aktivnih u tri dobro narogušene vojske. Da ste vidjeli samo taj žar u očima pojedinaca. Adrenalin je počeo da djeluje i kod do tada ogromne mirne populacije, čak i kod žena i djece. Riječi o miru je kao crna rupa na sve strane gutao neki nijemi zid.
Evo za tri dana je već tri pune godine od kako je KaraKara uhapšen. Zadnje riječi nekog svjedoka biše nešto o svetom Gralu. Pišući E-pismo Cakyju nečuh sve, a upravo sam skoro pri kraju knjige Da Vinčijev Kod koja podobro i atraktivno obrađuje tu misterioznu temu počinjući knjigu sa ubistvom. Kliknem na Karino ime plavo obojeno i laptop mi odmah otvori Vikipediju. Njegov otac Vuko se borio na strani Etnika za vreme II rata i u tom Negry kraju bio poznat kao špijun i kolaborator Taly i Hammera. Odavao je svoje komšije i poznanike i za to dobijao nagrade od okupatora. Zbog svega toga odmah posle rata odlezao je robiju od oko 8 godina, Adovan je osnovnu školu završio u Ikšiću, a potom se s 15 godina preselio u Trader gdje je završio srednju medicinsku školu, a potom studije medicine, da bi na kraju specijalizirao psihijatriju.Tamo piše svašta na više jezika: da je sedamdesetih radio u Traderu a krajem 83-e godine počeo je raditi u Sany, bolnici u Grizzvilldskom predgrađu Oždovcu, dok mu je porodica ostala u Traderu. Prvog novembra 1984-e godine je uhapšen zbog optužbi da je državnim novcem sagradio vikendicu. Poslije 11 mjeseci u pritvoru pušten je zbog nedostatka dokaza. Nedugo zatim sud u Traderu ponovo otvara ovaj slučaj i 26. septembra 1985. godine bi osuđen na tri godine zatvora. Zbog već provedenog vremena u pritvoru nije morao odsluživati ostatak kazne. Ma nemoj. Znači zatvor mu nije bila ni prije nepoznata sredina. Otimačina državne imovine također. Zato on kaže da je to bio masovni običaj naših naroda jer su jadni oni dugo živjeli pod tuđinima. Neznam da su se naši narodi pod tim tuđinima baš klali kao sad na slobodi. Dio školovanja je obavio u SAD. Takodje je izdavao i lazne psihijatrijske potvrde pacijentima kojima je trebala rana penzija. Obićno su to bile žene njegovih prijatelja. Konkretan slučaj je da je izdao ilegalnu potvrdu o psihičkoj nesposobnosti za rad svome bratu Radoslavu koji je u to vreme bio u 20-im i odličnog zdravlja. KaraKara je uhapšen u Grizvillu 21.7. 7008. Nedugo potom je objavljeno kako je od 98-e živio u Sany pod pseudonimom Dragan Dabić, koristeći identitet čovjeka koji je preminuo u Traderu 93-e godine.
Pod tim imenom se počeo baviti prakticiranjem psihijatrije i alternativne medicine, pa čak sudjelovao na javnim tribinama i predavanjima. Zbog vlastitog postupanja i postupanja njemu podređenih, uključujući vojsku Eniša u Bony, prema pripadnicima Oniša i Aniša naroda od 92. do 95. godine, Karakara je optužen na osnovu individualne kaznene odgovornosti (član 7.1. Statuta Hay tribunala) i kaznene odgovornosti nadređenog (tzv. "komandna odgovornost", član 7.3. Statuta) za: genocid, saučesništvo u genocidu, istrjebljenje, ubojstvo, hotimično lišavanje života, progone, deportaciju, nečovječna djela, protivpravno terorisanje civila i uzimanje talaca. U vala puno, ne piše mu se dobro. Potkaćiće ga bar za nešto od ovoga. Neizajde ti nikad odatle Adovane. Adovan mu je prvo ime. Evo se za danas završi i njegova sesija. Dra je ušpravo ustala dok ShuShu još spokojno spava. Da li je bar javila u mesaru da danas ne dolazi na posao, neznam. Kažem Dra da nam navije suđenje generala Olimira. Pišem i jednim uhom slušam a drugo sluša mene.
Napolju je jutros bilo i kišice. Ipak će biti 30 Celzijusa. Sa vlažnošću i do 40. Cakiju sam napisao da bih volio da mu je roman napisan na 1000 strana sa prikazanim stanjem posvuda tih ratnih godina a naročiti u našem gradu. Šta je doživljavao na poslu, u kući, na ulici, komšiluku, porodici, novčaniku, itd. Prosto mi tih 204 strane žao tako brzo progutati. Caky je napisao u romanu da je Koto ukrao od Ussije i dobro sakrio dokumente o nekom antimaterijskom strašnom oružju kojim su 56-e Ussy rušili pobunjene Ungare koji su htjeli da provire ispod njihove čizme, to jest istupe iz vojnog pakta sa njima. I naravno to je razlog rata na Balku. Svi trče da ih nađu i strpaju u svoje trezore. Cio svijet. Cijela Galaxija se strkala u Bonu i naš gradić. Zato je bilo i onih ubistava stranih vojaka, nazovi instruktora. Bravo Caky, navijam za tvoj roman da se snimi film i da ima milionski tiraž. Kao i što navijam za moj. Nevidim drugi način da postanem milioner. Evo sam išao doručkovati. Od jutros sam popio bar litar koprivinog čaja. Vidim i neku salatu koja stoji već dugo u frigu pa je očistim, nađem nekoliko dresinga za nju, pitam Dra koji od njih dobro odgovara, pa dodam ih više. Nije loš ukus. Stavim dvije kriške vazušastog hljeba u toster. Usput izvadim kriške sušenog mesa izrezanog već kod mesara, pa neku plastičnu kutiju sa komadom ribe i kuvane piletine, to počistim, to jest pojedem da se ne baci. Posato sam stari čistač zaliha. Probam i sušenu kobasicu. Nije ko naša ali prolazi. Ma na pijaci sam se prosto zalijetao što više toga da kupim pa mi se novci od nosanja novina dobro utanjiše.
         Veče. Navijemo rođu na Skype pa malo ćakulamo sa njima dok se pite peku u rerni, zatim ih jedemo i nastavljamo da prićamo i dalje sa njima. Pokazujem im malu gitaru i sviruckam Selmu. Tu je sa pitama i ShuShka aktivna. Kaže da joj onu sa krompirom ostavimo za ponijeti na posao. Pokažem joj narezano suho meso, miriše ga i proba. Sviđa joj se. Nisam nigdje išao iz kuće. Malo do bazena, usput oprao peškire, spavao sam dobra 2 sata, čitao i sviruckao. Išli smo na posao od Dra da uzme obračun plate, pa kod Arke koje nema kući, i na kraju kod Ike i Arinke. Aca im kći narasla skoro ko ShuShka, prava Ercegovka. Kažem joj da se ne iskomplexira jer mali ludi svima nabijaju komplexe. Ne mislim mali ljudi rastom nego mali ljudi dušom koji stalno traže nekoga da pecnu da bi sebi izgledali veći. U biblioteci uzmem u subotu 7 knjiga i to sve od Oniš pisaca. Dvije su od Cakijevog sina, tri od njegove žene, a po jedna od dvojice raznih autora. Jedan od njih, Advan Hozić, je napisao pravu storiju o mladiću u Traderu koji ne zna šta je ljubav i sviju okolo zapitkje o tom. Kroz glavu mi prolazi moje djetinjstvo slično njegovom, selidba u novi stan, škola, raja, neimaština, itd. Vratio me taj pisac u to ipak moje sretno doba djetinjstva i rane mladosti vrlo ubjedljivo. Iz knjige se vidi kako smo svi zajedno živjeli i nije bilo onih Talibana koji su htjeli pod svaku cijenu da se nacionalno razdvojimo kao 92-e. Možda ih je i bilo, ali nisu smjeli ni da pisnu. Neki malobrojni su za takvo naci piskutanje odležali dobre godine robije pa se time kao neki napredni ljudi vizionari dičili u ovom ratu i poslije njega. Naprdni vizionari. Eto Sany preko interpola poslao potjernicu za ženom jednog od komandanata Jasena, naj logora na Balku 41-45-e, u kojem je ubijeno oko 700.000 mahom Eniša, pa zatim Jewa i Cigana i nešto Oniša i Aniša drugačijih pogleda. Ona je za ta djela devedesetih bila već suđena u Hany zajedno sa mužem. On je osuđen za 5  ubojstava a ona oslobođena. Naravno da je njen muž od starosti umro u zatvoru, a za nju tvrde da je umrla prije 6 mjeseci. Evo su još jednoga takvog vizionara našli na Ungaru. On je naci čistke radio u na sjeveru Sany u regionu V oko NY i u njemu. Bacali su ljude pod led velike rijeke Dunaj, njih preko 1.200. Evo čak i ovdje na Nadi prikazuju vijesti kako su ga uhitili, pa oslobodili. Da nam fašisti otvoreno daju do znanja i pokažu šta rade sa našim ubicama. Kad kažem našim mislim na sve ljude. Kad im ponestane “pravih” neprijatelja onda se oni okreću za novima. Neće na dobro. Doduše to je prvostepena odluka pa će se tužioci žaliti. On je došao na sud vukući sa sobom stalak sa infuzijom pa je tamo izjavio da nikog nije ubio i da je samo služio domovini našta dobi aplauz. Kao da je domovina neka aždaja koja ima potrebu da guta ljude. Mogli bi i ovi Eniši tako isto reći. Pa nisam nikog ubio i tačka, a što su moji podređeni pobili hvatajte njih. Njih kao da nema. Čudan neki sud. Tako za Oniš komadanta u Grasslandu bi optužnica za ubijanje zatvorenika. Pustiše ga na odsustvo kući i otrovaše ga vjerovatno dobrovoljno uz obećanje velike sahrane i oprot od 70-ak krivičnih djela učinjenih u Bony poslije rata.

On je svoj kraj
pretvorio u bescarinski raj.

19.7.7011 5:26

Pišem da mi ove godine ne pojedu skakavci. Parafrazizam naslov jedne Cakyjeve pripovjetke. ShuShky ode na posao a ja uključi suđenja u Hayu. U sve tri sudnice pauza. Mislim da je osoblju plaćena. Evo koliko godina postoji taj sud. Desetak. Zamo za pauze su potrošili milione. Ali neka. Neka narod zna šta je sve tamo bilo i ko je kolo vodio. Da nije uzalud oko 100.000 poginulih u tom ratu.
Evo je svanulo vlažno jutro. Ima 18 C stepeni zvanično, ali sa vlažnošću je oko 30.

20.7.7011 6:56

Oblačno i vlažno. Danas će biti naj topliji dan do sada. Ovoliko vremena nismo proveli u kući od vremena kada smo bili na socijali u K2. Oko 18 sati skoknusmo autom malo do samo jedan kolometar udaljenog Bejzika po potrepštine za lazanju koju Dra obeća ShuShki. Platih 61 # jer iskrrsnu da nam treba još koješta. Čak je i lubenica tu. Shushu nije sa posal ni dolazila kući nego se oko 19 h direktno doveze sa univerziteta i dok se lazanja pekla ona pohita pod tuš. Ja sam popodne neoprezno svratio na bazen prije nego se babe sa njega povukoše. Po njihovom ponašanju i priči imao sam osjećaj sa sam zapao u grupu tinejđerki. I po sebi znam da čovjek duhom nikad ne stari. Srećom brzo odoše. Dva dana nisam bio na kafi. Eljo zove pa pita šta je? Ma bili kod hirurga da vidi nogu od Dra. Obro je. Poslije mi bilo mrsko da izlazim. Danas ću da promjenim vozačku i registrujem dva auta, ukupno 222#. Moram ići po novine iza 16h po najvećoj vrućini. Djeliću ih sutra zorom mada će i tada biti oko 20 Celzija. Užas.
Evo na malom laptopu suđenje Kari čije je ponašanje 91-95 proučavao trenutni svjedok. Šta ga god Kara pita da odgovori o ponašanju OA (Oniša i Aniša), svjedok se ništa nesjeća. Kara mu kaže kako su oni prvi rušili Balk ustav formirajući vojsku u 109 opština sa 120.000 vojnika a Kara sarađivao sa Balk Armijom iako su ideološki bili u suprotnosti i da je Karina stranka poštovala ustav Balka. Sudiji to prepucavanje i stalni odgovori svjedaoka da se on ne sjeća i da to nije bio predmet njegova izvještaja dosadiše i najavi pauzu. Svi se plaćeni u ovom suđenju tome obradovaše. Čuje se po uzdasima prisutnih kada sudija skoro zjevajući reče da je najbolje daidu na pauzicu. I ja sada imam drugi pristup tome sveu. Pa prošlo jre 20 godina od tih dana. Šta reći. Svak ima svoju brigu.
Evo sam pisao Esni i Miti u Allas na DAS. Tamo je pakleno vruće ne silazi ispod
40 C. Kara se nastavlja. Sudija ga upozorava da nema svrhe da nastavlja tako jer mu ništa ne vrijedi nabrajati ustupke Eniša prema OA kad svjedok stalno viče, -neznam, ne sječam se. Kara kaže sudiji da nema pojma jer on dokazuje svoju nevinost jer je krajem 91-e odustao čak i od ostanka Bony u krnjem Balku koji već od 6 bi bez 3 republike: Hany, Lovenije i Dony. Ovaj svjedok Torent stalno viče da u njegovom izvještaju to nije obrađeno. Ja sad neznam čime se taj uopšte izvještaj bavi. Izgleda ničim. Pojeo sam dvije kriške lubenice pa 2 oraha i nastavljam da slušam i zapisujem šta mogu stići. Kara mu kaže da su OA već uzeli gradove: Erventu, Brod, Odriču, i veći dio Posavine pa su Eniši morali zauzeti Jeljinu i koridor  da povežu dva dijela Bony gdje su oni bili u većini i stvorili savez Oniš država. Na Alama je 93-e i Mrky bio kada su diskutovali o EnVenov plan o miru u Bony i Eniši su ga odbili na referendumu ali Kara kaže da ga je on prihvatio i parafirao iako je u njemu stajalo da se Koridor ukida i njemu se ovdje sudi a ne Eniš narodu. Dalje kaže da se je zalagao za ukidanje rijeke Rine kao granice između dva svijeta, Zapada i Istoka i da je još davne 1300 godine St-Sava govorio da su Eniši Istok Zapadu i Zapad Istoku. Toren kaže da ga St-Sava ne interesuje u vezi suđenja. To je suviše davno bilo. Stalno spominju 6 strateških ciljeva. U vezi 3 tačke sin Mudiya kaže ove 11-e godine da se u Bony dodiruju svetovi i interesi i da je to ono što i Kara 91-e govori u strateškom cilju broj 3, da se prevaziđu granice između dva svijeta a ne nacija. Ona je bila granica između dva Rimska carstva i još ima posljedica od toga. Sudija neda vezu sina i Kare koji tvrdi da se iz ovoga vidi da smo mi istih potreba i istog mentalnog sklopa. Pušćaju video iz 93-e. U njemu novinar konstatuje da granice Bony sa Hany praktično nema a na Rini je nedaju smekšati jer to smeta koaliciji OA. Sa Ljutim Hengryjem i Mudyjem je potpisan dogovor da se Neum da Hany a da ona daje po 20 km obale Enišima i Onišima pri granici sa Negrinima. U Avgustu 94- Sany udara sankcije Enišima u Bony zbog odbijanja predloga kontakt grupe. Kara kaže nda je 5 maja umirio ratne linije u dogovoru sa Bobanom još u Maju mjesecu i da su Eniši u Bony prežvjeli zahvaljujući trgovini sa Anišima u Bony. Struja, voda, nafta, hrana, itd. Municija se ne spominje. Nje je bilo u izobilju svuda.  Kad rat negdje počne tu su lešinari cijeloga svijeta da ponude svoje lešinarske ponude. Čak je Kara sugerisao da se ubrzaju procesi gonjenja protiv kriminalaca koje je Olimir imao zadatak da goni. Sudija oće kraj a Kara neda nego nešto traži na 16-oj strani izvještaja svijedoka Torenta. On odgovara kako je pukovnik Ljugonja naredio da se vodi dokumentacija …. I neka ženska nešto dreknu a prevodilac reče da moraju odmah prekinuti suđenje. Evo sam na Tv vijestima na Amerijen jeziku za momenat vidio i Hadžijevu sliku. To je posljednji Eniš za kojim je potjernica Haya izdata a nije bio uhapšen. A li su i njemu dohakali ?.
Telefon. Traži neka kolegica sa posla da priča sa Dra. Dodam joj slušalicu, naravno bežičnu u krevet. Danas je svašta već bežično. Ta izmišljotina Eniša Tesle se tek sada mnogo razvila. Odredili njegovim imenom i neku jedinicu u fizici. Čak su mu i spomenike postavili na obe strane rijeke Nijagare gdje je postavio prvu Hydro centralu na svijetu. Nevjerovatan tip. Sin pravoslavnog svećenika. U njegovom selu Smiljany u Hany su mu 91-e srušili spomenik i isključili struju. Još  nije došla. Da je bio Aniš tamo u Smiljanu bi bilo svietlije no u Las Vegasu. Povrh toga, da mu je otac bio katolički svećenik proglasili bi Teslu za sveca a možda i našli ocu da je loza od familije Isusa Krista itd. Ovako jedva je jednom Aktor, drugi po redu presjednik Hany, stisnuo pa došao u Smiljane i izrazio potrebu da se popravi spomenik i uredi neka stazica do rodne kuće Velikog Majstora elekronike i elektrike jer ih svijet već mrko zbog toga osmatra. Na Japu su čak uveli jedan vikend u državni kalendar i prozvali ga dani Tesle. Slave ih kao praznik napretka čovječanstva. Ne treba napominjati da su renovirali rodnu kuću Hengrija, prvog predsjednika Hany, još za njegova života i stavljali u nju zlatne kvake i na vrata i na česme. I on je sem sebi lično mnogima tamo bio praznik za džep. Hany se ubrzo  podjelila na bogate i siromašne. Evo su im bivšeg premijera konačno izručili u Hany. Leži u zatvoru i čeka suđenje za malverzacije. Zadužio ih je oko 50 milijadi talira uzimajući 5% provizije. Lep neki čovek. Uvjek je isticao da je vjernik. Brat mu je ćak pogađate, svećenik. Naravno katolički.
Veče pada, sunce na zahodu. Dra na balkonu. Čita drugu knjigu onog istog pisca sa Afga koji napisa Lovca na Zmajeve. Ne da je pisac. Čovjek fenomen. Ja malo počeo, pa strašno je čovjek nadaren. Pun detalja koji vam zaokružuju i daju potpuniju sliku stanja stvari i osoba.
Išao sam danas da registrujem dva auta i produžim vozačku dozvolu.
Nisam mogao za Iju jer joj je došlo vrijeme za Emision test, test izduvnih gasova i sagorijevanja. To smo obavezni raditi na autima svake dvije godine. Odem tu sa njom blizu nas u komšiluk dgje već godinama odlazim i prođe glatko.  Na cjeniku piše 25 # normalna cijena, 35# ako čekaš, 45# ako gledaš, 55# ako pričaš i 75 ako se smiješ. Naravno da sam se nasmijao i službenica se smijala i rekla sevntifajv, ju lafing, ali mi je naplatila samo 40. Znam da je cijena već godinama 35 plus taxa. Glavni motiv daizađem iz kuće mi je ustvari bio da svratim na čaj u našu kafanu na Kingu. Dođoh tamo u podne. Parkiram iza Išinog PickUp Dodgea. Lijep, sive boje sa 4 vrata. Nije puno ogroman. Ima naravno i prikolicu. Uđem unutra, naručim jedan čaj iz Afra koji mi dobro sjeda u poslijednje vrijeme. Uđe Išo odnekud. Nedam mu da plati i častim ga vodom Perier. On želi da idemo van iako je unutra malo hladnije. Tek kada sam na njegovu primjedbu da sam majicu obukao naopako otišao u tolet da je preokrenem primjetim da je u dnu tog kafea još hladnije i da tamo iz zida duva hladan vazduh. Pio sam već treću toplu vodu kad jedan za drugim dođoše; Ljože, Imšo i Micky Biznismen. Neznam ni o čemu smo pričali. Uglavnom sam osmatrao prolaznike i poslikao neke na biciklu sa psima a naročito one do pasa gole. Taj mi običaj nikako nije bio jasan u našem Kitchu. Čim ljeto priviri momci se počnu skidati do pasa goli i nosati majice u šakama ili omotane oko ruku. Možda jednoga dana i djevojke krenu njihovim putem. Kad su prošle dvije izrazito lijepe žene kažem našima da ja odoh u filozofe. Jer ko izmisli da tako mora biti, ta simetrija što se ljulja, ta ljepota što blaži i uopšte šta bi Fridrih Niče rekao sada da je sa nama ?. Ilii Šopen i Šopenhauer? Zar nije bolje ovako sjediti na slobodi nego biti talac nekih vođa. Eto uhvatili su i Adžića, zadnjega Eniša sa Hay potjernica. Dolijao na Fru planini kod NY. To je 500 metara niska planina ali dugačka 70-ak kilometara i šumovita. Tamo sam vodio djecu iz srednje i osnovne škole u šetnje, jer bi planinarenje bila prekrupna riječ za te naše aktivnosti. Ađy je prije rata bio magacioner. Nike škole a 91-e posta presjednik EAO (Eniš Autonomne Oblasti) u Hany. U stvari ćućemo uskoro kako je to sve bilo. Sada je u Grizzvillu a uskoro će u Hay. Sedam godina se krio. Kara 10, Ladić 15.  Evo ShuShka došla iz Waya, išla u njihov bazen. Reče mi pred Dra da ima posla za mene u mesari a javičem, -ćuti !. ko će stići pisati o nama tamo sa Balka ako opet odem raditi.  Prije bazena odnesem veš na pranje. Po povratku ga uzmem i sretnem u liftu mladi bračni par sa dva mala sina. Jedan okreće tatu prema ogledalu da bi mu donji dio majice vezao za štangu ispod njega a tata mami objašnjava kako je on sada konj a mali kauboj koji ga veže. Izađoh na našem 4-om spratu, vrata lifta se zamnom zatvoriše. Oni produžiše u svoj život dalje. Ima još dugo godina da žive sretni sa svojom djecom. Naum mi padoše moji roditelji i sve te godine koje su sa nama proživjeli. Sve su to pojeli zubi vremena.
I ja treba da rano legnem. Uzeo sam flayerse danas pa ću sutra zorom da ih djelim jer se očekuje rekordna temperatura od plus 47 C.

21.7.7011 5:56

Evo sam ustao, dao ShuShki kršku hljeba namazanu paštetom. Ona je poklopi sa još jednom kriškom i slatko jede. Malo popričasmo, sutra petak, plata, zadnji dan predavanja na univerrzitetu, itd. Otvorim joj vrata jer vazda ima nekih stvari pa ona nemože da ih lagano zatvori, a onda ona lupnu jako u te rane sate u 5 i kvarat.
Nažalost moj kompjuter za pisanje ne radi kako treba. Onaj đabni antivirus od provajdera ne radi baš đabe, traži pare da bi očistio viruse. Jedva ga stavim u save mode da buh mogao pisati. Čekam da svane pa da djelim flajerse. Nebih želio da nekoga prepadam ili da na mene laju psi. Biće vruće. Užas. Imama samo dva kvarta pa će mi to umanjiti napore. Nadam se završiti za 3 sata pa kući u hlad. Govore da bi moglo biti i 47 stepeni Celzijusa. Ah ta blažena zima, snijeg i led.
Evo upalim suđenja. Malo se bore sa nekim dokumentima, procesuiranja i slično. Ciljevi rata. Pod
1. Zaštititi Eniš stanovništvo da se nebi desio genocid nad njim kao 41-45 -e i
2. 2. Ostanak u Balk državi.

Ostali su politički ciljevi. Kao 6. Izlazak na more. -Ali za ostvarenje nije nemoguće da budu vojnim putem, dodaje svjedok pa onda su i oni konzinstentno sa tim vojni ciljevi itd...
Evo me brat zove sa Austa na Skype. Ne uspjesmo. Bila je i AvaSha na vezi. Pošaljem joj jedno aalloo a ona ništa. Možda nije pri kompjuteru. Ah ta djeca. Sada kada imamo priliku da se vidimo i pričamo koliko god želimo mi to ne radimo. Jer čežnja i ostvarenje su dva različita pojma. “ Sreća je lijepa samo dok se čeka” reče jedna Eniš pesnikinja.
16 h. Evo sam ostao živ. Preskočio sam dva cresenta, ćorsokaka, i završih sa djeljenjem oko 9. Ma nemože se bre boni po ovoj vrućini. U Orontu će biti plus 50 C, što nikad nije niko tu zabilježio. Možda je i bilo na tom mjestu pri par hiljada godina. Ko smo mi i šta smo neznamo ni koliko smo, a upinjemo se jedne druge pobiti. Poubijati. Eto u histeričnoj historiji neko mi posla E-mailom da je bilo samo 250 godina mira u svemiru. Vazda neki ratovi. Jedina im je prednost što čovjek kroz njih lahko padne u neku istoriju a ponekad i u  prahistoriju. Ja sam u Grasslandu za rata 91-95 doživio otprilike srednji vijek. Bez sttruje, vode u kući, radija Tv, vešmašine, tuša, novina, benzina, motornih pila, hemijskih olovaka, kompjutera. itd. Samo smo zgrade k’o avetinje imali iz 20-og vijeka pa nas je to malo zbunjivalo. Šetaš po asvaltu a neznaš čemu suži. Tu se vidi da su nam naučna otkrića plod božijih davanja a ne od ljudi. Od ljudi ništa dobro nije. -Zlo čine ljudi, kaže u Kuranu. Ljudi bi samo palili i ubijali. Ljudi su zvijeri. Pogan. Svašta bih još dodao ali se od ljutine nemogu sjetiti a ni brzo napisati. Žene, žene treba na vlast pa ćeš vidjeti bato kad budeš tretiran kao stoka, upravo to što jesi. Stoka za rad i oplodnju. I ništa više pa filozofiraj materi. Bolje i to nego vojnik. Danas neka paada u Elgiji, kralj, kraljica, princ i ko bi drugo bijo tamo nego uniformisani ljudi. Na konjima, sa šubarama o iz srednjeg vijeka sa sabljama, mačevima kao nekim ukrasima preko kojih se poruke daju. A đe će sa njima. Sjeći glave đe se ko da. Na Afro je još to moguće. Kolonije. Bogastvo, brilijanti. Zlato. Vojnički pozdrav isprušenim dlanom prema dole pri sljepoočnici na glavi mi liči na pantomimu pražnjenja mozga. Kad prilazi mlađi ofricir i pozdravi tako izgleda mi kao da kaže, - nemam nikih ideja, mozak mi je prazan. Stariji odgovori istom kretnjom, jer ni on nema baš nekih ideja, ali će mu već nešto naći posla samo da smuva pare od vladara kojeg čuva od naroda, lopova. Čim zakon popusti narod navali na dvorce pa ni vladarima nije lako. Eto u toj Elgiji ti je slično ko u Bony. Tri naroda ali još gore, nemaju ni jezik isti. Ali su živili složno dok je love bilo. Sada se svađaju, nemaju vlade već dvije godine. Naprđuju se ko će gdje da vlada sa svojim jezikom, kulturom, relgijom. Nemogu se poubijati kao mi na Balku jer su član Grooma, vojne alijanse koja krčmi ratove, oružje, opremu i kadrove tamo đe misli da rata treba da bude. Za Elgiju nijesam siguran, ko zna šta se u glavama Grooma sprema. Odjednom neđe nezadrživo krenu. Kao na Ibiju, Rak, Nistan. Somaliju podjeliše. Sada na jugu imamo novu državu. Ne nose marame na glavi, katolici su i crnci. Na sjeveru su Rapi, skoro bijelci, nose mahrame i Muslimani su. Sto godina su ratovali i sada imamo najnoviju džavu na svijetu, mlađu od one Milove M-N na Balku sa samo 600.000 stanovnika. Predsjednik najnovije je bradat crnac sa stetson šemširom, a gospoje su u Euro haljinama i naravno omekšanih Afro frizura. Ta izmišljotina Afro ženama dade sasma drugi lik koji nismo do sada imali. Pojaviše se neka nova bića ravne ili malo valovite kose. Za moje mladosti one bijahu gusto frčkave kose i načičkane kao lopta oko glave. Ovo sada je kudi amo ljepše i nežnije. Onda, izblijede kožu a ima toliko mješanih brakova među rasama da su i prirodno bjelje kože. Eto i naši kumovi Iho i Ada udaše ćer za crnca. Presjednih DASa je sa mamine strane porijeklom beli Irac pa nije ni čudo što je u Irskoj svratio u pab da sa rajom i rođacima popije pivo. Malo jest tamnoput na tatine rođake iz Enije na Afru, ali ne tako kao oni crni crnci koje nas ponekad iznenade na ulici.
17 h. Okupah se konačno danas u našem bazenu. Trenutno,  vlaga je samo 55 %.  Bi tamo ona mlada ljepotica sa još jednom isto tako mladom prijateljicom i tri momka. Nezgodna kombinacija. Zato je jedan samo sjedio na stolici i durio se dok su ostali bili u vodi. Pozdravim ih veselo komentarišući na amerijen “ In vakejšn, jes aj rimembr”. Uskoro svi odoše, kao i dvije babe koje su do tada skoro nijemo i nekako suviše ukočeno sjedile i osmatrale šta mladi rade. Bi i ona mala plava curica od dvije godine što kao neko pilence sama skaće u vodu pa kad izroni užurbano pliva pseći, a samo joj ustašca vani vire. Ponekad kad je kritično njen malo stariji brat joj priskoči u pomoć. Baš je bilo vrelo, kao nekad kod nas na moru na Balku, kad prži sunce a suv je vazduh, tako da sa 40 u hladu i nije bilo mnogo vruće.

22/07/7011 06:01

Odoše curice na posao. Gledale su film sinoć i Ilsonka je spavala kod nas. Doručkovala je cereale, a ShuShka dvije kriške paštete. Pogledam na internet. Dobila je naša kći 485 #, a ja ništa do sada. Nikakve pare mi nisu legle na račun. Šta li je sat to. Slušam KaraKaru oko 6 ciljeva da li su vojni ili strateški. Na kraju zasoli izvještaj sa sjednice 95-e na kojok general Ladić izjavljuje da 6 vojnih ciljeva nije u potpunosti ostvareno …itd. Ode svjedok kući. Svi kući, a Kara u zatvoru. Tako to rade sa ljudima. Naprave rat pa aktere primoraju na aktivnosti a onda ih sude prema tome za koga su odlučili da je kriv. Kriv što osta živ. Odoše oni do 16-og avgusta na sudsku pauzu. Plaćenu. Sigurno dobro. A šta bi ti, da se na odmoru motaju oko kućnog praga?. A ja mogu na istu takvu plaćenu do Nove Godine. Doduše tanko, oko 200 # sedmično. Još neznam. Neznam i to, šta ću raditi bez ovih suđenja. Okrenem treću sudnicu. Izgleda da su i tamo već završili. Kuku mene, što bi Negrijeni rekli. Odoh na RTv. Ima da se raspišem o tamnošnjim zbivanjima. Eto sinoć gledam kako se za potrebe Nadine vojske u nekom centru u K1 trenira i završi kurseve oko 15.000 ljudi. Neko za 2 mjeseca, a neko za tri godine. Problem je što je oko 5.000 onih koji ne razumiju dobro amerijen, pa su im u nastavu uveli i ropijen ali nemogu naći predavače za sve kurseve. Mogli bi mene uzeti za matematiques. Prikazuje na Tv neku prostoriju sa lutkama na podu kojima treba da daju vještačko disanje. Svi su u uniformama, lijepo obučeni, ošišani, nasmijani. Ih da sam nešto mlađi. Pa šta ?. Ideš u vojsku i nemoraš da razmišljaš o svemu. Šta mi vrijedi što razmišljam i pišem kada to ionako niko ne čita i nema od toga profita moj Gilea. Popi čaj i smiri se, eto si se udebljao 10 kila otkako si popustio hrani. Od sada probaj ponoviti kuru. Jedan paradajz u pola 9 jedan u 12 i jabku u pola 15. Poslije, u 16 jedno varivo i tačka. A ti nakulao suvog mesa, sira, hljeba. Svakih pet minuta virkaš u frižider. Alo. Ne kažem alo kao na telefon ili alo kao upozorenje nego vokativ od imenica Ala, Aždaha. Proždrljivac koji nezna kada će ponovo jesti pa ždere dok ima šta. E nećeš više. Skuhao sam opet bokal od dva litra čaja od koprive pa ga pijem i znojim se. Klima uređaj radi već deseti dan neprestano. I on se bori. Priključio sam ga specijalnim produžnim dugim kablom koji je otporan na promjene napona i to na utičnicu na kojoj je samo moja lampa u susjednoj sobi da nam osigurači ne crkavaju. Danas opet po novine pa surta ujutro dijeliti rano zorom. Crknuću.
Na bazenu gužva. Stalno neko ima. Eto bio Dagov unuk, onog starca što farba linije na parkinzima ina sat uzme i po 200 #. Tata mu se vratio sa bogatog SAraba. Tamo je bio programmer. Sada je u Orontu. Sjećam sekada mu je stari Dag išao jednom u posjetu. Kako sam mu zavidio. Mene Ava zove a vjenčanje dogodine. Hoću li imati para ? moram, to joj nemogu odbiti. Dužan sam joj djetinjstvo od 9-e njene godine kada sam je ostavio mami, babi i tetki. Naravno da je bila najviše kod babe. Danas kreću na Balk u Sany, Bony i Hany. Sretno im putovanje i povratak. Za mene nema više mjesta ni remena za nove poduhvate. Baš se pitam; dali mi je ovo posledja vozačka dozvola, posljednja helt kartica, poslednje auto, stan i još koješta. Zbogom Gilea neka ti je sretno.

24/07/7011 07:47

Nedelja ujutro. Sunčano i već je 30 stepeni Celzijusa. Ovi Farehajti na DAS Tv me samo zbune. Znam da treba od njih oduzeti 32 pa pomnožiti sa 4/9 ili može bit 5/9, nikad neznam. Kod nas na Nadi su Celzijusi. Sanjam jutros da je moj brat Joe osvojio prestižno Wimbldon prvenstvo u tenisu. Tako ubjedljiv san odavno nisam imao. Ležim malo probuđen i još pod dojmom da je to istina razmišljam o tome kako će ga svećano doćekati u Grasslandu u parku pored suda. Pa zatim intervjuisati sa pitanjima kako to da neko preko 60-e igra tako dobar tenis, itd. Tako mi stariji imamo osjećaj da bi svašta još mogli učinit, potući se sa nekim, zaigrati soccera i slično, naročito oko sexa. A neki zaista i mogu. Sjećam se jednog starog Grasslanđanina kad sjede malo sa nama u kafiću pored plaže nekda našeg teget mora, popi naiskap jedan konjak i ode dalje. Imao je tada preko 90 godina. Onaj jaran što bi tada sa mnom nedoživi ni 60. Smrt. Misterija naših života uopšte. Jučer u Kichu bi sahrana jenog Eniša od 30 godina. Ubijen je u tuči u kafiću po imenu Cirkus rum, na glavnoj ulici, King stritu ukrštanje sa Stirlingom, odmah do ofisa Abautawna za kojega sam vozio Citi poštu 2 godine. Svraćao sam često u ofis i nikada mi se nije svidjelo šta sam vidio oko tog kafića. Sad znam zašto. Zaudarao je na smrt. Počesto su oni iz ofisa imali problem sa autom gazde kafea nepropisno parkiranim na samom izlazu sa parkinga na kojem je bilo desetak sanitetskih auta naše firme pa je često bio problem izači na King, zimi naročito. U Grasslandu sam u mojoj alko  fazi, zalazio u najgore kafane, naročitio kod Brendija koji se nikada nije ni zatvarao. Tamo bi se u noći slili svi propali tipovi, pijanice, “ Jer su svi tada pili”, lopovi, “ Jer svi kradu”, kabadahije, ali i žandari. Tu nikad žene nisu zalazile Bilo je interesantno u toj galeriji tipova kao u Diznijevim crtanim filmovima. Ja sam bio u četerdesetim, upravo rastavljena braka i nisam se mogao skrasiti kući sam sa mamom u njenom stanu. Mislio sam da zaslužujem bolje pa mi je alkohol davao snage da lakše trpim poraze. Nikada me nije bilo strah tamo otići ali u ovaj kafić na Kingu mi nije ni naum palo ni da zavirim u po bijela dana. Face ljudi oko njega i u njemu su bile izopačene, zlokobne. To su oni koji se bore za goli život. Uništila ih droga. Dra svratila kod Viete kada sa sahrane tog mladića upravo došao njen muž Joe. Kaže da je bilo puno svijeta. Ta familija je dugo u Kichu i sahrana je bila na groblju gdje mu je i djed sahranjen. Zatim su išli na Mery Hill, imanje naše crkve na ručak.
Iznenadi me jučer Vicky kada pred kafanom reče, - Kad je sahrana onom našem. Dakle, iako je Aniš, a ubijeni Eniš on to tako reče. Znači naši smo kada nas drugi ubijaju. Da je ubijeni bio Aniš isto bi i meni bilo žao kao i ovoga našeg  Eniša. Jadna mladst, šta doživi. Vicki nam zatim pusti na Ajpadu razgovore poicije. I to ima. Kaže da je u petak veče slušao kako su policajci komunicirali u vezi neke tuče ukojoj je neko na Wiber stritu zboden nožem. Ljetnje vrele noći. Pitam ga da mi jedan dan da na probu neki laptop. Očigledno da nemogu instalirati ovaj kućni kompjuter. Možda je to prilika da ga se riješim i svih kablova iza njega. To je užas šta ih ima. Sjedeći kd kompjutera bih blizu ShuShu koja je vježbaza zadatke iz Kalkulusa. Usput bi me nešto pitala i vidim da se dobro potkovala sa znanjem. Pitam je kolio je e na  2 pi i? izračuna i dobi rezultat 1. Kažem joj da se sada može računati da je potkovana iz matematike. Samo još da prebrodi tremu i bit će dobro. Ima iz zadaća 75 % a to nosi 25 % ocjene. Znači ima već skoro 19 %. Na mi-termu je imala 40 % a ni ostali nisu imali bog zna koliko više. Treba joj sada osvojiti bar 70% da položi kurs. Sretno ShuShu. Pričam joj kako mi je palo naum da su majmuni potomci onih koji nisu htjeli sići sa drveta, i da mi se čini da je ona sišla. Često tako ljudi neće da siđu sa drveta psihološki. Ostanu na njemu, zure dole a neznaju zašto ne siđu.
Eto gradonačelnik Plita Erum je uspješno kupio jahtu za samo 5 miliona, a počeo je sa jednom malom samoposlugom ispred obiteljske kuće, kaže donačelnik istog grada na Hany, inače njegova sestra, na Tv Nedeljom u Dva. Sišao sa komunističkog drveta i dao se u trku na vrijeme, velim ja. Tako i u Sany ima trkača. Za jednoga Lix objavljuje kako je stekao bogastvo zahvaljujući odgođenom plaćanju carine a inflacija je dosegla dotle da su u krnjem Balku od samo dvije republike Sany u MN odštampali novčanicu od 500 milijadrdi dinara, kako se zvala ta moneta tamo. On je dakle uz saglasnost vlade to radio a uvozio je na veliko. Lix je sajt na kome njegov vlasnik objavljuje ukradene depeše DAS ambasadora, i sve oguće pošte, sjednica vlasti itd. Oće da ga sude a vlast na Austu mu dade medalju za hrabrost i doprios čoječanstvu. To je ukupno 4-a medalja dodjeljena u zadnjih 14 godina od njih. Prvi je bio Endela, borac za prava Crnaca na jugu Afra. Odležao je 28 godina robije, pa postao presjednik države. Tek sada neko napisa da je i on upotrebljavao explozivne naprave u tom cilju. Neki dan neki na Norveyu ubi 91 osobu u cilju kristijanizma. Prvo je aktivirao neku napravu u vladi ili ispred vlade gdje je poginulo 8 osoba, zatim je otišao na otok gdje je bio skup mladih laburista i pucao u njih iz automatske puške. Sjutra izlazi pred sud. Svašta. Neznam što ga nisu upucali kao 8A i gotova priča. Šta će sada se svega naslušati i gdje ga držati. Oće li još koji manijak da nastavi njegovo djelo. Čini se da brže splasne nastavak duha djelovanja sledbenika kada je vođa već mrtav nego kad je u životu, makar bio u dobro čuvanom zatvoru. Zatvor je samo gomila zidova koji se mogu srušiti.

25/07/7011 19:52

Sunce na zahodu. Samo 25 Celzijusa. Odoh se kupati u našem bazenu. Skočio sam na glavu i iskupao se 10 minuta. Počeo sam opet da tako skačem iako sam prije 8 godina  tako teško povrijedio leđa i lež’o k’o pas na podu da bol popusti, ali dugo je trebalo da se povratim. Uključio sam i plavu gitaru na pojačalo sa malim magnetom. Uf, koliko su sada pragovi. Tamam sviram
Bonom behar probeharao,
 život mene azočarao,
behar na nju miriše,
a ja uzdišem
kad  Nazva Ulpin, naš Eniš iz Omenije. Bio nam je kratko susjed pa su kao i mnogi mladi susjedi prije toga kupili kuću. Sjećam se Ulpina i njegove žene kad su tako došli. Prodali su kuću u Omeniji da bi uspjeli doći ovdje na Nadu. Ona je radila u jednom opštinskom ofisu gdje sam 4 godine nosio poštu. Mali Arko im već trče po honiku. Došao jedan novi Omenijen emigre sa ženom i čerkicom iz Omenije pa mu traže stan. Vide im se širom otvorene oči već pune novih  podataka i istovremeno immigrantske; snage, nade i strepnje. Ko zna šta su sve pokopali kod kuće pa sad nemq natrag, a sve ovdje zavisi od mnogo neizvjesnih stvari. Skinem jedan dupli oglas da na čistoj poleđini napišemo oglas za njih. Ulpin se nećka jer nije vidio da je oglas bio na dva ista papira priboden jednom bockom. Ja im pokazujem da su isti i Ulpinova uvjek žustra žena, žustro uze olovku od njega i napisa oglas za jednosoban stan. Kažem pomirljivo na amerijen, žene vladaju u kući, pa dodam moju dosadnu repliku, -treba da vladaju i u vladama ona nebi imali ratova. Ja ne vidim drugu nadu za ljudski rod. Ode Dra do vječnog WallMArta. Pitaj boga zbog čega. Počela je ići na bazen. Bila je danas dugo sa komšinicom Irkom. Kaže da je dugo plivala sa njom. Poslije ode kod nje na kaf. Sada u WallMart. Jutros smo išli do grada. Svratimo si Čajna radnje i kupimo koješta. Kažem joj da ode odmah kući da stavi stvari u frig a ja ću na kafu. Tamo trojica već sjede. Ostasmo do tri. Vrati me Micky, mada nevoljko kući. Kažem mu da ponekad svrati na bazen. On se oženio skoro i doveo ženu od tamo iz Anja Uke. Ustvari se njegov brat uz punomoć oženio umjesto njega, a ona je došla sama. Ipak oni vole da idu na okolna jezera i vodopade Ijagare. Tako su sa Dravkom išli na jezero. Dravko je vozio njegov Olvo jer u njemu ima dobar Er kondišner, klima uređaj. Ja se pravim lud, - veli Mickey, - i nedam mu ništa za gorivo.  Joj velim. On je legenda. Tek što se rastavio doveo je neku 20 ngodina mlađu od njega iz male Itvanije.  To je prrodni mjesec blizu velikog Usso i na njemu su tri nove državice. Tonija, Stonija i Itvanija. Bile su u paktu sa Ussijom, osamostalile se pa sada ruše spomenike Ussijinskim junacima koji su ih oslobosdili od Hammera. Ti Hammeri su mnogima valjali jer su donijeli zakon o progonstvi Jewa i još nekih rasa, a domaći na vlasti to zdušno prihvatili, popljačkali ih i odveli u smrt. Samo je trebalo za tu uslugu Hammeru dati nešto mladih glava za njegovu vojsku koja za 4 godine podosta postrada na raznim frontovima, logorima i kao ratni zarobljenici u manijačkim radnim poduhvatima da se obnovi ono što su rušili. Naravno da je u rat išla talašika, sinonm za raju, siromašnu djecu siromašnih ljudi. Oni na vlasti svoju nisu davali daleko od kuće. Neko je morao da i tu bdije i šalje još više i više i sve više vojske, dok konačno nisu i malu djecu pošli slati Hammeru. Kao da će se bog smilovati na djećicu pa će djeca pobjediti željezne armade i naravno onaj kji ih je mobilisao. Sjetim se tako jednog od Krstaških ratova. Poveli su malu djecu na čamce da im se bog pri plovidbi smiluje. Kažem čamce jer su brodovi u ta doba bili kao malo veći čamci. Niko živ od njih se nije vratio. Kad su Ussi došli oteli su oteto, to jest, uveli nacionalizaciju svega i otetog i neotetog. Sada unuci plaču da im se vati imanje od djedova. Problem je što se nezna koji su ljudi bili naconalizacijom stvarno oštećeni a koji otimaju već oteto dva puta. Jewa nema da svjedoče. Tako je to stalno u ljudskoj istoriji. Otimači imaju i vladaju.
Ugasim klimu u stanu poslije ko zna koliko dana neprestanog zujanja. Najmanje 20. Otvorim balkonska vrata i sobne prozorćiće pri dnu jednog malo većeg dobro utemeljenog prozoza, 1.5x1.2 m,  sa duplim staklima i vakumom između njih. Dobri su za zimu. Osjećam se pored njih kao u kupeu nekog brzog voza. A tako i jeste. Prođe evo 10 godina kako smo u Kchu. Da li je moglo biti bolje, ne vjerujem, a gore, to sigurno. Odem da bacim smeće pa vidim komšiju penzionera. Ja ga nekad imenujem Major, a nekada Kapetan, jer mi liči na naše mladolike vojne penzionere. Tražim paking, - kažem mu. Veli imaće na umu. Moj prijatelj traži jednosoban stan, - velim mu. I to ću imati na umu, - veli on. Jednom sam ga pitao gdje je zaradio penziju. Kaže u jednoj fabrici za mašiom punih 35 godina. Veli da je 49-o godište. Samo godinu mlađi od mene.

28/07/7011 16:13

Ništa od parkinga. Samo se nadam da će stan od mrs Betty  kupiti neko ko uopšte nema auto. Kuku mene ako budem morao parkirati vani, ato mi izlea ne gne. Upravo dođoh sa bazena gdje bih sam samcat pa mogoh da se presvučem u suho. Oblačno je i kišilo je malo jutros. Ustao sam u 4 i začudo moj laptop prihvati i internet što sad nije slučaj. Bi na Čatu od FB puno ljudi pa i moj drug pisac i doktor Caky. Napisa mi da je do ponedeljka na odmoru i na bašti je u okolini Grasslanda. Ej pa i tamo  čak ima internet napišem mu da sam postao Hega, čovjek sa največim ušima koje sam ikada vidio u životu, legenda grada koji je čitav život djelio novine, također legendarno Oslobođenje štampano u Traderu. Usput je sa sobom nosao i jednu od prvih pravih nogometnih lopti koje misteriozno stigoše u naš grad, pa bi je po mahalama davao rajida igraju i pravio poduže pauze braneći na golovima.
Eto sa FB vidim da su Avasha i njen Arek sada baš tamo, u mom studentskom gradu Traderu; 67,8 i 9-e godine. Napišem im da obavezno pojedu jedne čevape za mene. Diplomirao sam matematku i fiziku na VPŠ u septembru70-e.
Djelio sam dakle i ja danas novine sdušno po kiši. Jedno vrijeme sam nosio čak i dvije tanke jakne; žutu, onu klasični što svi po kiši nose i kojma smo se mi na Balku divili kada hrpa stranaca nahrupi odnekudu u neki naš grad u obilazak po kiši i plavu koja sama za sebe prookišnjava ali ovako dvije me sačuvaše dobro spolja a iznutra sam se baš dobro preznojao. Pa nije ni čudo na 25 stepeni Celzijusa.
Nadanski kačket, onaj koji nose igrači bezbola, mi sačuva glavu. Uživao sam nema šta. Pješačenjem do zdravlja. Malo nekad začujem moje srce da se buni ali nastavim. Ovaj put imadoh samo jedan kvart i malo okolo. Uglavnom sam sve i odlazak i povtratak obavio za 3 sata. Računam sa jučerašnjim uzimanjem novina sam prešao 40 km. To je oko 7 talira. Tako 4 puta u dvije sedmice i eto 30 # manje od 230 koliko dobismo zadnji put. Stavio sam taj biznis na našu Dra jer ja ne smijem ništa raditi inače ode emplojment. Dobih od njega konačno jučer 237 # za jednu sedmicu, a one tri prethodne nating, ništa, jer ko biva imao si dvije sedmične plate, pa 370 za godišnji odmor. Dakle kad saberem novac koji ću dobijati za novine i emplojment izađe isto kao kad sam raio onaj teški posao u fabrici. Oko 1.500 mjesečno. Još moj fizički bol nije izašao iz mene. Za psi’ički se ovdje niko ne brine. Sada je svuda samo važno da zaradiš neki talir, a ne karijera i gluposti, kao ponos itd. Zato ja Cakyju sa ponosom kažem postao sam klempavi Hega.

Evo Dra zove na telefon. Priča da je Vijeta ubjeđuje da joj pomogne da kuha za Eniš dane u Kichu. Svi imaju svoje dane pa eto i mi. Biće u petak, sutra, program pred opštinom, a subota i nedelja je fud festival  na dvorišti oko crkve St-Tojice. Muzika, piva, pečenja i gulaša, salate i kolača i naravno folklora puno. Ovdje na Nadi nije sramota biti pripadnik neke nacije i svi se diče njom i svojom religijom. Kod nas na Balk Meteoru počesto ubijaju zbog nacije, a automatski time i religije, zar ne. Rijetko je neko iz neke nacije u nekoj drugoj za nju ne predviđenoj religiji. Ubijaju ljude ustvari samo zato što su neke druge nacije. Ubijaju ih sa uživanjem. Eto u jednoj od ovih knjiga iz Kich biblioteke na našem jeziku pročitam kako se most na rijeci Rini crvenio od krvi zaklanih na njemu i pošto je bilo zimsko doba ta se krv zaledila pa su niz zidove visile crvene ledenice. Crvene ledenice od ljudske krvi. Kako je recimo tih dana neka majka mogla svom djetetu na njegovo pitenje zašto su ledenice crvene reći mirno, - nije to ništa idi da se igraš. Namjerno nisam napisao ko je koga ubijao jer je to već posalo apsurdno nabrajati nego ističem da se vidi sav apsurd zdravog mozga, jer su pripadnici žrtava tu, na drugim mjestima bili krvavi dželati a zemlja se crvenila od krvi žrtava. Dakle ko je ko i kada šta bio, to više nije uopšte ni važno, postalo je samo personalno važno, kao da je samo postalo važno učestvovati. Kao na Olimpijadi. Jedva dočekaju neku političku krizu, bezvlašće, da povade odnekuda ‘svijetlo’ oružje i u juriš u klaonicu.
31/07/7011 08:27
Nema više one emisije Nedeljom u 2, ili NUD kako je već popularno ovu. Toliko je opstala na Tv Hany iako joj je voditelj po ocu Eniš, pa polude ovdašnji Hany Fetišisti kad ga čuju, a on je uspješno vodi već 10-ak godina. Kaže ode na odmor. I ja sam, doduše na statičnom, odmoru. Ne idem nikud, a i onako sam u inostranstvu i tako se stalno osjećam. Uopšte ne žudim da isplovim iz ove moje luke Kich, ma bar do jednog od tri ogromna jezera koja nas okružuju na udaljenosti od samo 120 km do svakog. Ma ne idemo ni do onih malih u Kichu, Cambridgeu ili Gvelphu koji su u našoj eriji, dakle na samo 20-ak kilometara od našega stana. Neću. Oću da se odmarama “Kod kuće”. Imam konaćno svoj dom.
Sinoć tako završismo oko ponoći na Eniš fud festivalu. Drugi je po redu u Kichu i bome je lijepo počeo. U petak smo bili pred opštinom, jučer pored crkve, “ na imanju” kako kažu naši. Bi odlična muzika, i sa njima povremeno legenda Balk narodnjaka Bella Ukych. Ona već 50-ak godina profesionalno pjeva. Neki se zezaju pa kažu da je na socijali na Nadi, jer je često ovdje gost. A stvarno, plati li ona porez ovdje? Ne vjerujem. Naši baš ne vole poreze još od Urske vlasti koja kod nas na Balku bi nešto oko 400 godina. Ne vjerujem. Djelio sam novine rano zorom dok ne izgrije. Imadoh samo dvije vrste paketa, jedne flajerse i Kich novosti pa to uradih brže nego kad ih imam tri ili 4 vrste. Usput hodajući na amerijan jeziku pročitam da traže nekog Eniša radi zločina u Hany i da se krije ovuda negdje oko nas. Ima samo 40 godina, dakle u dvadesetim je bio u ratu tamo negdje na Balku. Prerano. Taj rat trga ljude svih doba u njegove krvave procesije. Šta je to dijete moglo tamo da vidi i doživi. Dobro bi bilo da napiše jedan roman-dnevnik, kao ja sada. Znam de će se mnogi naći i uvrijeđeni i gunđati na mene. Eto sam sinoć za zebnjom u srcu istisnuo ocu Vasi da bi mu htio pokloniti jednu moju knjigu, ako pristaje. Kaže i on će meni jednu. Strepim da ne uvrijedim njega ili crkvu. Ja nisam odrastao u vjerskoj sredini i posljedica od toga na meni ima. Ko zna šta sam je već sve ovdje ne namjerno napisao. A ako hoćete pisati morate nekoga i da načepite.
Eto sam u petak podigao knjige kod štampara. Napravio mi je dvije vrste. Jednu na 118 strana sa dnevnikom iz zadnjih 10 godina u Kichu, a jednu sve zajedno oba dnevnika, koja ima 454 stranice. Platih male po 7 a velike po 20, ukupno 108 talira.  Na podne smo sedili pred kafanom. Išo pita pošto je jedne. Ja prije toga stavio jedan talir na sto pa pokazujem na njega i kažem daću ti i kusur. On izvadi 20 i plati mi malu knjigu.  Naiđe Oka, bibiče iz svog de lux auta, parkira preko puta i dođe nam za sto, pita šta ćemo popiti, pa mu kažem, - kupi jednu knjigu, vratiću ti i nešto kusura. On zaista kupi jednu, reče za sestru. Dade mi 50 # a ja mu vrtim 10, pa pitam, -oćeš li još 5?. On veli,-hoću, a ja mu pružim pa nedam. Poslije ipak izvadim 5 # i kažem mu, - ma grize me savjest, jer ti si mi za jednu knjigu poklonio ispravan laptop koji, sem ShuShkinog laptopa,  jedini radi kako treba i vadi me iz učmalosti. Nemogu ni da zamislim jedan dan da ne otvorimo internet, pogotovo Dra. Cjelih 6 sedmica bolovanja je preležala uz njega. Lagan je za postaviti bilo gdje. Najčešće bi ga satvila na drugi dio ugaonog namjeztaja od onog na kojem leži. I tako po cio dan i noć. Eto i sad otvorim vijesti iz Tradera. A otkad to nisam. Tamo glavna vijest da je Eniš general Ywyjac u Oniš vojsci oslobođen sa Austa došao kući u Trader. Bili ga zadržali pola godine u zatvoru zbog za njim izdate potjernice u Sany zbog 40-ak ubijenih Balk vojnika i oficira u koloni u Traderu 92-e. Na čelu te kolone bi vrli presjednik presjedništva Bony AlyMudy i general Balk vojske Kukanjac. Je li Mudy dao mig nekome da opali po koloni ili ne, ne zna se javno. Ali i njegov jaran, prof i Dr mašinstva, visoko pozicionirani član njihove Oniš partije sa demokratskom predznakom D u sredini imena, G-Anichy, bi zadržan na Grandu zbog istog zločina i jedva se oslobodi isporuke u Sany, iako je nešto prije toga u nju putovao kao član neke visoke delegacije iz Bony. Taj je i rođen u Sany i kao student dobio stipendiju od Balka za post univerzietske studije na DAS-u. jer se na pitanje o nacionalnoj pripadnosti izjašnjavao kao tipični Balkanac. Tamo su ga vjerovatno obradili za tu rabotu, zabiti nož u leđa Balku. Tamo ko provede više od 6 mjeseci kažu postaje njihov agent. Zašto mi mislimo da nam je DAS kriv za sve. Zato da sakrijemo našu krivicu. Tako se i ovi sada brane na sudu u Hayu. Niko nije kriv, svi su obavljali svoju dužnost u odbrani: humaniza, naroda, ljudi, masa, ljudskih prava, itd, a na Balku ih 100.000 ubili ukupno. Preko sto hiljada ljudskih bića.
Sinoć bi fina veče a muzika se u 22h povuče u salu i nastavi bez pojačala od stola do stola a zabavlja narod. Nije mi jasno odakle im tolika energija i prirodna ne namještena radost na njihovim licima dok su pjevali i svirali na: basu, klarinetu, violini, gitari i harmonici. Zaista perfektna kombinacija instrmenata za naše hit starogradske i pjesme narodne muzike, dok fantastično slažu glasove. Sjećam se ovoga na violini koji vodi  pjevanje. Tako je jedno vruće ljeto na hajdučkom posjelu pjevao Garu, malo vulgarnu pjesmu o nekoj djevojci koju zovu Gara zbog njene crne kose i koja bi se šikicala al’ joj neda nana. Jedna žena je stajala na travi pred oznojenim pjevačem i protestovala zbog te pjesme a on je iskolačenih očiju kao govoreći da je on tu nemoćan klekao pred nju  i nastavljao da pjeva držeći mikrofon kao da moli. To je ona pjesma sa es-tam ritmom koju na zabavama puštaju naši emigranti svih nacija po svijetu. Kruži i dalje ona anegdota da je u velikom gradu na DASu Chico, u tri ujutro u zgradi od 100 spratova neki krupni crnac kucao na vrata komšije sa Balka, hvalio muziku i zamolio da ne prestaju sa njom rekavši: “No mor Gara pliz”. Stvarno kad je naviju ne puštaju satima. Djeluje na naše narode kao opijum.
Bismo na kafi, Viky, Ljože i ja. Stavim knjigu na sto da imaju na šta da me zezaju. Kažem im da je bolje da je kupe sada jer će biti poslije mnogo skuplje. Naiđe jedan Slav s Poljska. Priča mi kako je jedva živ ostao u sukobima sa specijalnim jedinicama sa Ussije koje su nekako prljavo zvali, ne sjećam se više ali samo im ime grozno zvuči. To su oni dresirani na svašta. Pogleda malo knjigu pa kaže da bi ubrzo mogao da se snađe sa našim jezikom. Pa kako ne bi ja mu malo pričam slovensky kad smo nekada bili isti narod.
Dođem kući, odem na bazen i sjetim se da sam bio u Friško i kupio koješta i da se to se sve kuvalo na suncu u autu dok sam ja dva sata pio čaj ispred kafića. Između ostalog kupim tamo i svinjski Tanderloin za samo 8 #, dok u Zeru košta 30, a goveđi 50 # za kilo. Oni nisu normalni. Pa ajd da vidim šta je to. Ljože Lovin mi reče, - ma to je peka. Sjećam se da su kod nas nešto zvali peka i da se suši, da sjećam se pa nikada nisam vidio da je nešto bila skupa. Na pijaci kod Poliša ni osušena nije tako baš tako skupa. Uglavnom po povratku sa bazena pokupim dobro otopljene stvari iz auta, najviše povrća i voća, napravim od toga dvije vangle salate, k’o bajagi da ne jedem nešto ozbiljno nego dijetalno i smažem podosta toga. Odspavam sat vremena pa se izvagam, bogami 385 paundi. Eto Gilea ponovno stomaka do zuba. Moram se paziti. Odoh po Dra na posao, pa kući nazad da se ona presvuče, pa na Enish fud festival, da vidimo jesmo li šta dobili na lutriji i da ocu Vasi dodam jednu moju knjigu. Ali kako, jer i on meni tada odmah reče jednu dati. Pitam ga da li je on njen autor, veli,- ne. Sad ne mogu mu samo tek tako na pultu portirnice u crkvi na kojoj kupujemo svijeće za upaliti mrtvima i živima ostaviti moju. A u crkvu ne idem baš često. Mislim samo za Božić i Uskrs. Dakle dva puta godišnje. U restoran pored crkve idemo češće. Bar 5 puta godišnje. Da sam tamo u nekoj provinciji gdje nema ni Eniš ni crkve ne vjerujem da bi mi bilo bolje. Stid me jer nisam kršten. Bar koliko ja znam. Možda me je mama dala krstiti a da tata ne zna. Žene su sklone nekim takvim postupcma koje decenijama kriju pa ih često odnesu i u grob. Imaju i pravo. Muški su bandoglavi pa bi za nešto totalno općenito nevažno napravili da je u tom momentu najvažnije na svijetu da bi oni bili važni. Čitam pomalo Uharemovu Drugu Knjigu. Ima u njoj srži od onoga šta je napisalo pola civilizacije. On je genije. Gdje to sve drži taj momak. Kažem momak iako je oženjen jer će po svježini pisanja zauvijek ostati momak. Tata mu je Caky, onaj moj školski drug, otorinolaringolog i pisac. A tek mama, napisala je i izdala do sada 35 knjiga. Kao da je to važno. Mada ima neka tajna veza, tajna veza za sve nas. Tako se mi dičimo sa pobjedama ‘naših’ u svijetu. Tako rade svi.

02/08/7011 09:35

Podjelio sam nove telefonske imenike. Prije toga sam nešto iza 7 odvezao Dra na posao. Otišao sam u firmu po ostatak imenika djelio ih po lijepom sunčanom jutru sve do devet. U njima imaju i mape našega regiona sa naša 4 gradića. Ukupno oko 600.000 stanovnika kao država MN na Balku. Bacao sam ih lijevo desno na travnjake da lakše vidim dokle sam stigao. Jedna žena ronda zašto joj ga ne donesem tačno pred vrata. Došla je autom pred kuću i ja joj upravo bacim na travnjak  na mjesto gdje će iz njega izaći. Mrsko joj se sageti. Rondala je dugo za mnom i izvirivala iza kuće ali  srećom kada sam se vraćao drugom stranom ulice nestade sa vidika. Ja ništa nisam govorio. To je ovdje najbolje. Ćuti i ćekaj policiju i brzo nađi advokata. Veliki su majstori za tužbe i iskamačiti nekom novac za odštetu, vrijeđanje, abjuz, a njviše vole sex assault. Posvuda ga ima na Tv, u novinama, kao da su ovdje svi zagorjeli. Eto i muža od ponajbolje pjevačice ElinIon je napala neka da je htio od nje drhtulju, a zna se da je on baš prestario i da Elinki pravi djecu na epruvetu. Za sada imaju tri sina. Pa i onog konkurenta za predsjednika Franca su skopali tako pod optužbom da je htio jednu sobaricu da obori dole. More bre, moram dobro da se pazim kada postanem slavan, makar i posthumno. Neka će se naći da pokuša da na lak način zaradi para optužujući me dok sam bio živ za sexual assault. To je trenutno najisplatnije u svijetu podvala; starce koje nemogu čestito ni disati optuživati za silovanja. Oni džaba viču, - nije nam više do toga, upomoć. Džaba jer se novopečeni muški vadari u njihovim šesdetetim i sedamdesetim godinama hvale kao povaljuju sve po svijetu pa ni ovima prirodnim starcima niko ne vjeruje. Prosto da se pitaš pa kad ti šefovi velikih država stignu da rade. Oni su preopterećeni poslom koji nosi određene frustracije, kako i ne bi kad vode ratove a time ubijanja i otpis sa ovoga svijeta, pa moraju negdje da se relaxiraju. Onda, neki ovi starci optuženi za silovanja počinju i da ćute ne bi li okolini izgledali kao ti vrli jebo-presjednci. Bože počeo sam da pišem kao ona novinarka Edrana Udan. Ona je čak napala crkvu da je to najkrimi organizacija na svijetu u zadnjih 7.000 godina zbog Krstaških ratova, poreza, otimanja zemlje, itd., čak i zbog organizovane pedofilije i da bi poglavar Popa morao na sud u Hay. Pa stvarno kad vidim na Tv stare ljude koji se žale da su ih popovi abjuzivali kao djecu. Grozno. Oni traže odšetu. Crkva neda para, tužilaštvo ne pokreće optužnice protiv Božijih nećaka. Zaboga pa to nije ništa ako se pop malo vrtio iza leđa nekog djeteta. A da je to uradio neki od skitnca, odmah na vješala.
Ma nisam htio uopšte o tome da pišem nego mi jučer pade na um kako je Pikasova mama opazila genijalnost svoga sina i rekla mu, - sada možeš biti i General ako hoćeš. Možeš biti sve. Sreća ne bi vojnik. Svijet bi izgubio mnogo. Ja mislim da je svijet sa generalima svakako na gubitku. Može li biti svijet bez vojski i policije, i uopšte bez oružja? Može. Žene na vlast !, pod hitno! jer će nas ovi muškobanjasti muški koji se trude da pojebu cio svijet uništiti totalno tako da ni ova moja psovka nema baš nikakvo grubo značenje. Osjećam to. Mi smo sa njima na vlasti svi u opasnosti, kao Dinosaurusi od zemljotresa. A da su stvarno nestali od nekog, ne vjerujem. Bog ih je uništio kada je vidio da će mu pojesti sve ljude na zemlji. Zašto ne uništi i ove kobce smrti ili čeka da baš bude gusto ?. Ili, ne može da prepozna šta će od nekog milog djeteta biti kad postane predsjednik, vladar, car, kralj, poglavar močnik ?.

03/08/7011 06:05

 Čitam intervju sa piscem, jednim pravim, profesionalnim i odličnim piscem. Evo šta kaže o Naciji i nama tamo na Balku.

KOVAČ: Pa ja mislim da sam postao svjestan nacije i pitanja oko nacije tek onda kad sam je osjetio kao neku vrstu sramote. Da neko ubija, siluje, istrebljuje u ime nacije, dovoljno je da se odrekneš te pripadnosti za koju nisi odgovoran, jer u naciju se ne ulazi kao u partiju, niti je tu tvoja volja odlučujuća, pa ako je tako, ja sam onda sve učinio da napravim otklon od te pripadnosti. Identitet je nešto drugo, on se prihvaća, može biti višestruk, ukršta se. Identitet je neka vrsta osobnosti, nacionalnost je kolektivna i uvijek se može izroditi u neku euforiju, ludilo.

Meni su često prebacivali da se čovjek ne može odreći nacije, nisu to uvjerenja, nego datost, čak Božja datost. U takvom shvaćanju ima nečega ropskog, premda je većina ljudi našla užitak u toj pripadnosti određenoj naciji, pogotovu kad su posrijedi neke velike skupne fantazije i zanosi. Meni je moralnost iznad nacije.

*Je li, međutim, ovdje ipak nekako izostala katarza koja bi morala uslijediti nakon onakve društvene opijenosti jednom velikom naracijom? Jesmo li preoptimistični ako ponekad mislimo da je mržnja sama od sebe okopnila, potrošila se, nestala? U što se transformirala onolika patološka energija?

KOVAČ: Čitavo prošlo stoljeće bilo je ispunjeno patologijom, ili, kako kaže Rago Ančar, šesdeseto stoljeće bilo je mentalno poremećeno. U tome ludilu ovi naši mali narodi imali su istaknuto mjesto. Bojim se da se ta "patološka energija", kako kažete, nije transformirala, sve je ostalo gdje je i bilo, samo pritajeno. I ne vjerujem da se mržnja može potrošiti, jer prelazi iz jednog stanja u drugo. Malo treba da bukne. Ona se mora kontrolirati, jest da je teško, ali zato postoji politika, inteligencija, postoje neki programi da se to svodi u podnošljive okvire. Međutim, politika kalkulira s biračima i čini gotovo suprotne stvari od onoga što bi trebala činiti, a inteligencija, kako bi Krleža rekao, hrče!

Tako je to sa dobrim piscima kažem ja Gilea. Oni osjećaju ljude pa im pišu ono što žele i u podsvijesti misle. Uostalom, kao i dobri muzičari koji kopiraju duše ljudi pa im ih vrate u prsa kroz ritam i muziku. Ili slikari kao Pikaso. Ponekad i neki General ostane u dušama ljudi, nacije kada je nesebično brani od drugih zlih generala. O ljudi ljudi šta ću ja sa vama?
ShuShka je otišla u njenu mesaru. Namazao sam joj paštetu ali je ne pojede nego uze višak makarona sa povrćem koje nosi i za ručak. Mora se priznati da su ukusne. Kupi ona tako neku kutiju sa pripremljenom hranom koju treba dopeči ali svaka košta oko 5 talira. Pričam joj za onu babu koja je jučer rondala da joj telefonski imenik nisam stavio na porč, to jest pred ulaz u kuću, nego na travnjak. Ta baba je poslije zvala Firmu i žalila se, pa je mene Micky zvao da ima grdan problem da mu neće platiti, pa smo išli nazad na teren i sa travnjaka bacali imenike na porče. O sveti Ilija, baš je bio njegov dan, 2-i Avgust. Odemo poslije na kafu i mic po mic i njemu su fašisti 41-e pobili očevu familiju. Došle horde Aniš vojske iz regiona H u Bony. Crnokošuljaši. Ubiše mu djeda, baku i još oko  tridesetroro članova familije. Ostade jedan mali dečko što se sakrio ispod kreveta i jedna mala curica koja je otišla da donese mami vode sa izvora. Sve te zločine su činili u ime čisteoće nacije. Automatski na Balku je to i u ime vjere. Tri nacije imaju svoje tri vjere koje se od Balka masovno pružaju na sve strane svemira. Rjetko ko ode dobrovoljno iz jedne u drugu ili treću nego radije u neku manju, u neku od četvrtih ne toliko poznatih i uticajnih. Bilo je naravno nasilnih prelaženja iz jedne u drugu ili treću u našoj mnogo puta više horor nego histeričnoj Historiji. Zato sam i počeo sa ovim dijelom Kovačevog intervjua. Kod nas na Balku se često smatra da je naciju odredio Bog lično. A kod Vas? Yeeeeeeeee. Znam da je pitanje škakljivo za sviju, jer jučer na Tv Nade se jedan novinar osvrnuo na pitanje Nadske populacije sa člankom Meyday!. Upomoć !. Signal smrtne opasnosti. Tako za tu riječ piše u amerijen-balk riječniku. Objašnjava da su amerijen Nađani u manjini od nas immigranata, pa nabraja; da svake godine na nju useli nas novih 700.000, gdje sve na Nadi ima velikih grupisanja nacija, koje se pare daju za socijalu, školstvo, zdravstvo, itd. A kada su oni 3492-e navalili na Nadu i u rezervate stjerali tadašnje Nađane koje prozvaše; Niža rasa, Dijanci, Divljaci, Barbari, ili Cvreni zbog malo opaljene kože od života u prirodi i pri tom svakodnevnom izlaganju suncu i vjetru, usput čitajući njihove dimne signale kako će ih bjelci progutati. Dijanci nisu imali pismo ni knjige ni štamparije. Živjeli su nomadski, sa prirodom, bez fabrika i silnih kuća. Uglavnom zbog stalnih seoba u šatorima od bizonske kože i zimi nešto malo u većim torovima od drveta i pruća zbog odbrane od životinja. Sada se bjeli žale da će njih progutati imigranti sa Inda, Afra i Čajna. Kuku, da nam se ne sprema sukob i ovdje i seldba nazad ili negdje drugo. U pustinje Tehasa na planeti DASa. Sjetim se iz dokumentarnih filmova rezigniranih lica Dijanaca kada su ih trpali u kola i vozove i selili. Svejedno im je bilo gdje će. Kao da su završili svoj život. Evo mi i internet proradio na mom laptopu pa zavorim ShuShkin. Sada i njega mogu slobodno upotrebljavati jer je jučer polagala Kalkulus. Kaže da je sve prepoznala i uradila. Nadamo se najboljem. Da samo položi jer joj je on velika prepreka i okretnica. Sada može da se naspava i popodne.
Sinoć gledah jedan film ljepotana LenElona iz 70-etih. On je tu gangster koji krije opljačkane dijamante pa ga svi jure. Ležao je 8 godina zatvora za drugoga pa mu po izlasku taj pijatelj dade stan i u njega posla mladu i lijepu žensku. Na kraju filma poslije brze vožnje auta pod prijetnjom pištoljem surovo ubi tog jarana jer je on bio taj koji mu je namjestio zatvor za ubistvo draguljara koje Len nije učinio i žarko želio te dijamante. Naravno da je djevojka prikazana par puta djelimično pa i potpuno golišava. To u tom dobu u zapadnim filmovima nije bila rjetkost. Međutim u kraljevini Balka još davne 25-e godine je jedan avangardista po prezimenu Alexić pravio filmove sa golišavim ženama. Morao je uskoro da bježi iz zemlje a snimatelj ‘se ubio’. Poslije samo 40 godina golotinje na Yuropskom filmu je bilo k’o alve.  Sjetili se neki studenti u GrizzVillu k’o bajagi snimati filmove i skidali do mile volje studentice i ambiciozne starlete. Kažu da je bilo ‘snimanja’ i pravih polnih odnosa. Malo su sprovedeni u policiju, ali ništa ozbiljnije im se poslije nije desilo. Sve je prošlo kao neka šala, mangupska posla, mladost ludost, nešto nevino i naivno kao silovanje djece od katoličkih svećenika. Eto Pope samo što je dočekan i otpraćen iz Hany ote im neki dan samostan u Istri i zemlju oko njega i to sve uredno isplaćen davne 45-e od Kota. Pope to sve dade Talyma. Sada mnogi patriotsko nastrojeni Hanyćani na njega škrguću zubima ali mislim da lično on više neće kod njih dolaziti jer i njemu k’o i svakom vrijeme ističe. Ima on još đe da ide.

04/08/7011 15:38

Nikad toliko vremena nisam u komadu bio na našem bazenu. Razlog je Nurina knjiga Sablja i pero ili priča o Ilhamiji, Oniš pjesniku iz Epča kojeg je u Grassland pozvao veliku Urski vezir da mu odječe glavu jer je narod u bijedi i neimaštini počeo da mrmlja njegove pjesme. Na strani 32 nađoh odgovor na ono što me je pokrenulo da sa Balka odem bilo gdje. Stid. Da stid što nisam mogao ništa učiniti da spasim Balk od rata. Da spasim narod od bijede koju rat nameće. Zastidio sam se nesreće koju drugi trpe. Iako je ja nisam skrivio. A nisam li. Gdje je moj glas protiv rata, Mrkog, Mudija, Kare, Hengrija. Nigdje. Nisam ni guknuo. Sjedio sam po kafanama i čekao mir da dođe nako, sam od sebe. Ovaj je pjesnik bar nešto rekao i bio pogubljen. Nije se odrekao pjesama iako mu je i to nuđeno za slobodu i pare. Ona kaže da to nije hrabrost, ‘nije u njoj bit nečije vrijednosti’, već osjećaj odgovornosti. Zato ga pamte, a tebe Gilea će brzo zaboraviti. Sanjam o sukobu sa vlastima Nade oko moga roman-dnevnika. Mislim da se gospodi nebi svidio ako do njih dođe. A neće. Iako dođe nasmijaće se ovome. Nema više skidanja glava nego odadri po đepu. Advokati i svinjarije. Otmi čoeku sve što ima. Ponizi ga do koljena.
Evo sam usput na ShuShkinom laptopu gledao soccer između ‘naših’ iz Plita, moga vojničkog grada, i Ulhama sa GB. Nijesu imali sreće. I prećka bi. Ma đaba. udari ih Ulham 2;0, drugi go iz penala. Jučer sam tako gledao Dinama protiv Elsinkija sa Finlanda u glavnom gradu Hany, Oreatu. Pobjediše ‘naši’. I Plit je u Hany, ko ne zna. Navijam za njih iako sam Eniš a u Hany nisam ni privirio 16 godina. Zadnje što biješe je 95-e bijeg iz Bony preko Hany koja je u obliku ‘tice u letu. Bio je još rat  u januaru te 95-e i nije baš bilo sigurno da ću stići živ, a možda ni mrtav do strica u Loveniju jer su u ljeto te godine Eniši iz Hany nestajali kao Caribous na Nadi, otprilike 60% manje.
Evo sam se vratio iz šetnje. Na zelenim bezbol terenima na visokim i elegantnim stubovima upaljena bijela svjetla. Sunce na zahodu zalazi u crvenoj boji, a na plavom nebu razvučeni komadi tankih i poderanih bjelih oblaka kao jufke za pitu. Samo sam u bjeloj potkošulji i gaćama za kupanje. One su ovdje neoubičajeno velike. Duge do koljena. Nema onih slip malih. To se smatra na Nadi neprikladno i nepristojno. Ove su više kako Bermuda hlače. Unutra ima i ušiven  mrežasti dio,  uložak, pa su to ustvari duple gaće. Dok se osuše patnja. Hladno ti od njih, a gore, tjelo izgore od sunca. Danas je baš peklo. Opalilo me pa sam sav crven na već pocrnijelom tijelu. Evo mi čak i ton na internetu radi pa okrenem TV Navidiku i na njemu Pink. Pjevju svi naši sa Balka. Svi, iz svih naših malih država sem regiona Osovo. Njih niko ne razumije. Slabo ima i Lovina. Pa ni Donaca. Dok je bio živ njihov Toše Poety, naj zvijezda koja se nije dugo pojavila poslije našega Z-Dr Avka koji i u 60-oj godini i dalje puni sve stadione i dvorane širom svijeta, a ne samo 6 državica Balka,. Naime svuda po svijetu smo immigirali pa nas on sve okupi na jednom mjestu. On, Brega i Kusto. Na Osovo nikada ne idu.
Jole je simbol Sany i tako se i ponaša pa na terenima za njega navijaju samo Eniši ali mu se potajno dive i ostali. Biti prvak svijeta u tenisu nije šala. Pored toga zaraditi 30-ak miliona talira u 25-oj godini života i igrati kolo sa Jej Enoom u njegovom šouu koji se smatra njboljim na svijetu. Tamo čak i predsjednik DASa se ne libi da gostuje. Sam vrh popularnih ljudi svemira i naravno bogatih. Bio je i Kusto njegov gost. Kad ću ja. Prvo treba da mi roman prevedu na amerijen pa da ga filmuju na moj scenario za koji dobijam Oskara i eto me u šouu kod Lenoa. Povešču moje dvije kćeri da meni prevode pitanja a njemu moje odgovore. I malu guitaru Kavasaky da mu odsviram glavnu temu iz filma. ‘Dolazim iz Limoalua’. Jezz bluzz, ponajbolji na svijetu. Ni RikLepton se nebi zastidio moga soloa. Eto to mi je plan. Pa šta bude. Ova lektorica iz Oronta mi se ne javlja. Poslao sam joj moje knjige a ona ništa. Ma najbolje da ja to dam odmah prevesti na amerijan. Da ne gubim vrijeme sa našima a i novac. Jer tamo nemaju ni za ljeba a kamo li za knjigu.
Eto i onaj Vezir u Nurinoj ‘Sablja i pero’ knjizi poslije govori pjesniku Ilhamiji da je posjekao Begove i Kapetane da se ne bi digla buna u Bony a onda bi Sultan posalo vojsku i posjeko još i više pa bi bilo siročadi da nebi mogli naći mjesto da sjednu da bi prosili. E tako je danas u Bony. Kažu ovi što idu u Grassland da nemožeš na miru da sjedneš na terasu nekog  kafea ili čevapćinice, restorana, a da ne prođe kiša djece sa pruženom rukom. Užas. E to je dala buna na Balku. Svaki oće svoju državu a Yuro ujedinio 25 komada u jednu, da im bude lakše, brže, ekonomičnije. Čak i službeni jezik im je amerijen. Odrekli se svojih starih hiladegodišnjih valuta i uveli Yuro. Svak zadržava svoju zastavu, kulturu i jezik unutar teritorija ali carina nema. Putuj, studiraj, kupuj, stanuj đe hoćeš. E to je kod nas na Balku bilo pa puklo. Ako smo mi bili neka preteča onda će i Yuro pući ali nedaj bože kao kod nas u ratovima. Ujas. Uf. Nemogu da mislim, evo upravo to naš Z-Dr-Avko pjeva, ‘nemogu da ne mislim, …tvoje oči, progone me,…’.I mene progone tužne oči Balka. Stalno. Progoni me taj stid da sam izdao Balk i ljude na njemu. Da sam kriv jer je bilo preko 100.000 mrtvih, 2 miliona prognanih. Opljačkano sve što se moglo nositi a ostalo kroz pretvorbe i papire. Ljudi ostali bez posla i budućnosti. I to najviše u Bony odakle sam ja. Mi. Moja i Beckyna familija. Eto njena snaja ne radi više. Radila tri godine a ni talira nije dobila. Jedna joj ćerka treba da rodi već trećega sina, a nikad nije radila. To znači nema ni porodijsko odsustvo koje su za Kota majke za svako dijete imale po godinu dana. Pred sam rat se govorilo da će ga produžiti i na dvije. Druga kći sa dvoje djece bez ozbiljnog muža stanije kod njih i tek je počela da radi u robnoj kuči kao prodavač kozmetike. Možda je i Koto kao i pjesnik Ilhamija pretjerao u govorima protiv DASa, najviše protiv decenijskih bombardovanja i ratova koje on vodi protiv malih zemalja Azije. DAS ga molio, ‘Nemoj Koto’ a on k’o Ilhamija rekao ‘Ne mogu protiv sebe, radi šta ti je volja’, pa kad je Hammer po ko zna koji put odlučio da razgrće po Balku, DAS  je ostao tri pune godine nepomičan, zatim, zaustavio rat brzim bombardovanjem Eniša i Ejtonskim sporazumom na koji je u tu njihovu vojnu bazu na DASu doveo Mudyja, Hengryja i Mrkog. E nijesu se viđeli pune 3 godine. KaraKaru su izbacili iz delegacije. Sjedili su tako tamo neka tri mjeseca kao zatvorenici i drvili ono isto što i 32 puta na sastancima 89-e, 90-e po Kotovim vilama na Balku, dakle  pitanja prije ratovanja; čije je šta ?. Ja mislim a su im ljubazno rekli da onaj koji ne potpiše ostaje tu zauvijek. Sa njima na DASu nema blefiranja. Oni su ga izmislili. Sve podvale, intrige i laži specijalizirali su od temelja pa šta da radiš. Potpiši. Nadali se naši vrli presjednici tri nove države na Balku nekoj svjetskoj nagradi za taj potpis. Mrkog da postane sektar NU, jer su ga prije potpisa proglasili faktorom mira. A poslije ga Eniši skovanog u GrizzVillu isporučili i  odveli u Hay na sud đe se sam branio 3 godine i pred samu smrt u ćeliji vikao da ga truju. Hengry umre od bolesti debelog crijeva a na veličansvenu sahranu mu dođe samo jedan presjednik neke tamo države. Ne kao Kotu preko 150 njih se sjatilo u GrizzVille. To je bila sahrana jednog čovjeka, a preko njega i čitave jedne epohe. Epohe Hladnih ratova između 2 velika vojna pakta DASa i USSO i blizu 100 država nesvrstanih kojima je jedan od tri osnivača bio on, Koto. Balk im je bi most između sviju pa je obilato koristio taj položaj i dobro se od toga profitiralo i živjelo. Mudy također umre. Neki lažu kad kažu od pada u kupatilu dok je jurio tek oženjenu svoju 4-u i jako mladu ženu. Nedugo zatim pred smrt je bio u kolicima i prijetio okolo kao i svaki starac da je bolje nego što doktori govore. Sjećam se njihovih faca pred smrt. Pitali su se zar je moguće da oni toliko moćni i Bogom dani, krojači rezova između života i smrti moraju skončati samo kao obični ljudi.

05/08/7011 09:12

Odoše oni i nama ostaviše nered. Nered u mozgu na zemlji i u duši. Stid. Stid što komšiju zamrzi čovjek brez naočitog razloga. Stid zbog silovanja djevojaka, žena, djece i muškaraca. Silovali ih, mučili ih i sjekli im polne organe. Palili klali, ubijali, razarali i vođeni svojim vođama divili se njima kao svecima u svemu tome. Slikali se sa žrtvama. Slikali se sa vođama kao sa nekim Bogovimaa. A oni, vođe, zadovoljno mumlali i na Tv potvrdno klimali glavama.
Možda je u stvarnosti sasvim obrnuto. Narod željan klanja izabere vođu koji će mu to omogućiti, pa ga gura na vrh i viče samo ti mumlaj, ti si naš. Tako on postaje taoc nacije, makar želio i nešto drugo, nemože više nazad jer pada on sam i na njegovo mjesto dolazi drugi koji ispunjava narodne želje za klanjem. Kada na kraju pada i taj, pada samo on, a narod ode u ilegalu, pere usta i i krvave ruke. Tako završiše naše vrle vođe. Da nisu pomrli Hengry i Mudy bi također završili u zarvoru kao i Mrky vele neki predstavnici neke međunarodne zajednice. Koji?, čak i neki zapadnjaci. Istočnjaci se baš nešto nisu ni mješali u sukob na Balku sem pomoći Mudyju od Araba. Slali mu oružje i samoubice, neku drogiranu djecu koje prozvaše Munđi. Užas. Oko krivaca za rat se nešto nebi baš svi saglasili da je to samo Mrky i njegovi Enishi kako Zapad kaže i još 16 godina poslije rata gura svuda po medijima. Na Tv naročito, jer je on zaista u svakom domu. Još da u njih ugrade opremu da mogu sve nas snimati i prisluškivati kada slušamo njihove vijesti pa da znaju šta narod zaista mislli. Biće i to, sada ne treba momentalno jer narod je još drogiran i misli šta mu se preko te kutije kaže. Postalo je i zabavno ovima na vlasti da vide koliko narod vjeruje vjetma sa Tv. Mi smo njima oduševljeni kao tehnološkim otkrićem a to vlast koristi. Tako i Internet.
Naravno da ovdje slušamo sam amerijen vjesti. One sa Usso su nam nedostupne a Čajni i tako niko ne razumije. Nešto malo detaljnije vijesti imamo sa Yuro Tv koji je na ropijen jeziku i koji sem u K2 samo mali procenat ljudi na Nadi razumije. Ma od napada na Ibiyu i one su postali iste, jer je kao i 99-e Sany, zapadne 25 zemlje napadaju sa mora i iz zraka zajedno u sklopu vojne alijanse BOOM. Adafi, njihova meta, se još drži i lomi pobunjenike. Eto neki dan ih ubiše 6 i vratiše neki grad, javlja radio. Ma kakav je to rat u kome gine samo 6 lica pa se zbog toga gubi cio grad. Ubiše i glavnog pobunjenika, bivšeg ministra policije kod Adafija. Nezna se ni ko ga je ubio. Misterije. Istok opet ćuti.
Eto htio sam da pišem o pjesnku i silniku koji ga napokon kako piše mladi svjedok u samu zoru htjede spasiti ali zakasni koji minut. Tada reče malom da se sakrije u sobu iza i ostavi malo otvorena vrata, pa pošto je čuo kakve silnik ima neprijatelje da sada sluša kakve silnik ima prijatelje. Pozva suduju koji je čekao na audijenciju. Naravno da je sdija nasmijan, uglađen i potvrđuje sve što silnik govori. Na kraju mu silnik kaže da zna za njegove spletke i pisma koja šalje carstvu u Tambol u kojima ga blati i želi da zauzme njegovo mjesto kao i njeki drugi jarani iz Tradera.
Strah, kažem ja Gilea. Strah je motiv vlasti. Nabijen je veliki strah u Bony od ovog silnika a sada ga želi naslijediti i bez rada kontrolisati sudija ili neko u blizini oko silnika. Da sad oni uživaju u strahu već pripremljene žrtve. Pjesnik nije imao straha ni pred kim i to je izludilo đelata Dželaliju i shvatio je da mu je pjesnik Ilhamija bio veći prijatelj od ovih ulizica i špijuna oko njega, jer mu je kroz pjesme govorio šistu istinu. Bio je zbog toga tužan jer ‘Ni u čemu nema više tuge nego u istini. Dalje nađem citat pjesnika, ‘Pravi prijatelj ti je onaj koji istinu govori, ko ništa ne skriva pred tobom, sve ti oprašta i ko ti zlo ne želi’.
Sudiji  Đelalija na kraju reče: sad je dosta, ne mogu te više slušati kako me lažeš svaki dan. Ne mogu te više ni gledati. Zvao sam te da te još jednom vidim, da te mogu uporediti sa Ilhamijom, čovjekom koga sam danas posalo u smrt. Tebe neću…Trebaš mi… da me stalno podsječaš, da nikad ne zaboravim šta sam napravio…Idi sad. Idi dok se nisam predomislio’.
Bila je i radio drama na Trader radiu po ovom textu. Mora da je  bila odlična. E Nuro svaka ti čast ala je napisa. Ljudski rod bi bio uskraćen da nisi. Tako je to sa umjetnicima. Zaduže nas zauvijek.
I silnik umre tačno godinu dana poslije. U našem Grasslandu mu postaviše Turbe nedleko od Ilhamijinog. Ko je ovdje sad veći, ili manji ?. Ili su jednaki ? Ima pjesnika koji kažu da jesu, jednaki. Pa konačno svi težimo istom cilju. Poslije sakupljenih iskustava, znanja i umjenja odosmo svi Bogu na istinu. Možda on sakuplja naše znanja i množi ih u nekom skladištu pa šalje na zemlju još živima da se poduče da bi lakše opstali na ovom stvarnom našem svijetu.
Eto odoh u toalet, ‘ali ne mojom krivnjom’ kako kaže jedan Negrijen u Tv seriji ‘Đekna’ kad zamače pred porodicom iza malog brežuljka. U prolazu na Tv vidim neku raketu koja upravo kreće daleko put Jupitera. E sada čiji će biti taj Jupiter kad na njega sleti. Ljudi se samo grabe o teritorije. Da zagrade neko dvorište, zabodu ‘svoju’ zastavu a i pradede im zabadale zastave, sasvim neke druge i negdje drugo. Ludost. Čovjek sa zastavama je beznadežan slučaj jer sa njom poziva i sprema se za rat. Tako kada vidim ovdje da masovno po kućama stave DASove zastave pored Nadine
Jeza me hvata.
Znam, biće negdje skoro opet rata.
 To djeluje preteći. Agresivno. Kao da aže ‘Čuvaj me se ti mali bjedni immigrantski crve. A toda smo mi bolesni za teritorijm vidim i na sebi. Kada dođem u moj kvart da delim flajese, i đabne lokalne novine osjećam se nadeno. To je moj kvart. Na tom principu mangupi prodaju biznise. Sa Austa delivery firma došla i isparcelisala Kich pa prodaje za 20.000 biznis i plus 7.000 oprema da dotični koji nasjedne ima isključivo pravo da djeli poštu na ‘svojoj’ teritoriji, ali samo poštu koja ide preko te kompanije. A lokalnih, regionalnih, provincijskih, Nadskih  delivery kompanija ima hejbet. To znaći mnogo. Nema šansi da ta kompnija sa Austa dobije neke značajnije pošiljke. Tako je i sa servisima itd
Veče, petak. ShuShu me zvala oko 2 dok sam sa Ljomže sjedio ispred kafića. Imala je verbalni napad od strane neke žene koja sve na poslu napada i grize. Rasplakala mi ćerku derući se na nju jer je zaboravila spakovati neke komade iako to nije uopšte nadležnost te žene jer je i ona samo radnik sa bjelim šljemom, već nadzornika sa plavim. ShuShka je našla komade i sve je sa te strane bilo u redu. Kažem joj da sam i ja imao svuda takvih namćora koji zagrade neki svoj imaginarni prostor na poslu, u društvu, kafani, ulici, u zgradi, vojsci, fakultetu i svi znaju da su prznice i namćori i da je sa njima teško komunicirati pa takve osobe izbjegavaju dok se njima čini da su svima nabili neko straho-poštovasnje kod mase. Mi smo za njih obična masa dostojna pretira. Takvi brzo crkavaju od srca jer su odveć na oprezu i traže šansu da na nekoga reže i istresu svoj bjes. Ako se dokopaju vlasti to bude obično na duže vrijeme jer se protiv masa služi vojskom i policijom na brutalan način. Oni oko njega hodaju na prstima i raspituju se kod adjutanata, - kako je šef danas, boli li ga i dalje glava ? Itd. Nema pravih pijatelja jer ih ne želi. Netrebaju mu. One pametnije od sebe ne priznaje. Oni su slučajno nešto otkrili što bi i on lako dostigao samo da se time bavio. Shushka veli za sebe da je vijek na poslu raspoložena i vesela, da se sa svima dobro slaže. Velim joj da sam i ja takav bio. A ima ih koji su ljubomorni. Mene su i u ratu đaci pitali, - ma kako možete biti tako raspoloženi i pričati viceve ?. Ja sam uvijek bio tužan zbog ratovanja između  bilo kojih ljudi, a naše sam sve poslao dođavola. Kad bi đake vidio u razredu, u prosjeku od 30 do 40, tu mladost, ljepotu, sve bi vanjsko nestalo i bili smo normalni. Nešto kao na pozornici u pozorištu. Imaš zadatak da odradiš, a ne da msliš na neku dobru juhu. Na početku bi im lagano pregledao zadaće i skoro svi do jednoga bi je uradili. Uvijek sam našao načina da se našalimo, nasmijemo bez obzira na sumornu stvarnost napolju. Slabih ocijena nije bilo. Naučili bi uvijek ono bitno i niko nije imao salbu. Mnogi su sa uspjehom nastavili studije anunierzitetima. I danas mi pišu mnogi na FB da smo se uvijek dobro ismijali na nastavi; matematike, statistike, informatike, odbrane i zaštite, i metoda istraživanja. To sam sve predavao u mojoj 25-o godišnjoj karijeri. I to na Srpsko-Hrvatskom i slovačkom na Balku, bosanskom u Bony, srpskom u Sany i ropijen na Nadi. Ponekad ovih zadnih 10 godina instruiram đake po kućama i na amerijen jeziku. Zreo sam za penziju. I treba. Dosta je bre boni.
Otišao sam po novine pa na bazen. Tamo ona lijepa komšinica ali samo sa jednim momkom. Izborio se valjda. Malo sam plivao. Ne bi sunca ali bi sparno i 36 stepeni vruće. Odem po Dra na posao oko pola 8, kažem joj za bluz festival. Ona nije oduševljena. Ma i ja vala kad imaš na tri scene po tri dana svirke nekako se zasitiš da ti do bluza nije stalo slijedeće pola godine. Dođemo kući. Dra bi negdje na kafu. Velim, sjedi, ShuShu nam je kući. Budimo malo sa njom.
Posalao sam ShuSki jutros poruku da je dobia 481 # plate, ali da od danas izbjegava restorane i da ništa od gardarobe ne kupuje slijedeće 3 godine jer je tačno u talir prošlu platu svu potrošila za 7 dana. Dodam da ja na računu imam samo još 1.500 #, što je tačno za čeking akaunt. Sejving ne spominjem. Čuvam to za men i Dra, a znam da će i to trebati načeti jer ima bome najmanje još tri godine da studira, a možda i 6. Sve zavisi. Samo upis jednog semestra je 3.000 #. U svakoj po dva to je 18.000. za troškove još toliko. Dakle oko 40.000 gotovine a to je bruto oko 50.000 # za njene studije.

06/08/7011 09:37

Super. Uspio sam podjeliti novine a vidite koliko je sati, tek devet cijelih ujutro. Nahodao sam se po ‘mom kvartu’ i zaslužio jedan doručak, puter, ajvar, rijetki sir, ljeb. Namažem poslije i malo našega eurokrema da Balka. Ima svašta od tamo u našim radnjama a bogme se i Nađani sjetili pa i oni postavili stalaže sa Yuro proizvodima a po njihovom tu i mi pripadamo iako nas Yuro Unija neće. Odmah su uzeli Loveniju sa 2 miliona stanovnika od kojih su samo pola pravi Lovenci, kako oni u šali kažu. Prošli mjesec su odlučili najozbiljnije da prime sa Balka u njihovo članstvo samo našu Hany. Đaba što osorna premijerka Osor na proslavama  veliča imena 2 generala koji su osuđeni u Hayu na duge robije i izjednačuje ubistvo 200 Aniša u WullfWaru 91-e sa 700.000 ubijenih u logorima Hani za Drugog Rata 41-45.
Oblačno je i vlaga 94%. Biće sparno. Kako da izvrdam odlazak u grad na kafu ?. Nikako.
Reći ću da moram uzeti adrese za dijeljenje telefonskih imenika id Miča. Tako ću ga zvati. Konspiracija. Možda mi neko kupi knjigu.

08/08/7011 08:24

Bio sam u subotu gradu sa Mičom i Arijom. Prvo smo ja i Dra otišli na pijacu pa u kafe pored nje u kojem je nekada carovala tuga dok se zvao 7&7 . Radio je i dan i noć pa su se tamo skupljali robijaši, narkomani, prostitutke i često je bio demoliran. Konačno gradska uprava dade jednoj Portugize familiji da ga renovira u Bekery a to podrazumjeva, slastičarnu, pekaru  i prodaju bezalkoholnih pića. Prostran je i ima super klima uređaje pa ostah u njemu dok je Dra bila nakratko otišla do Čajna radnje da kupi ribu išpinat. Ima i baštu sa one strane prema ulazu, a time i izlazu sa pijace, pa se može vidjeti puno interesantnog i finog svijeta koji prolazi tuda. Probam kroz stakla kafea fotografisati neke interesantne face sa našim celfonom. Neznam koliko će uspjeti.
Zovem Miča. Kaže ima problem sa autom pa će svratiti nedaleko od pijace u ulicu Borden, do nekog našeg mehaničara. Tamo će i Arijo doći da ga vozi u grad. Odemo i mi i dam Dra naše auto, a mi u grad na Jazz-Bluz festival. Slilo se na hiljade ljudi odsvakud. Saobraćaj je tuda blokiran. Na tri mjesta, u Kingu, Victorija Parku i kod Sata, trešti muzika. Pored njih i na ulici King pred našim kafeom 4 muzičara pletu li pletu. Taj Jazz.Bluz me tjera na akciju. Prosto imam osjećaj da moram nešto da radim. Možda je i izmišljen iz duša onih koji su radili i po 24 sata na dan. Dok sam jučer ujutro djelio imenike pustio sam immigrantsku stanicu 100.7 da radi i dok je auto ugašen. Poliš muzika, sasvim drugačija od Jazza me razgali i dade neki svečan ton mome poslu djeljenju telefonskih imenika po slikovitom kraju Rockway. Osjećao sam se k’o paradni konj. Bilo je sparno toplo Sitna kišica je sipila s vremena na vrijeme pa mi uopšte nije smetalo što sam mokrih nogu u papučama. Tu na Rokwayu je i veliko golf igralište koje se preko puta YMCA ( Waja) proteže i preko naše Avenije Courtland za koje se svako ljeto zaklinjem da ću kupiti skije za hodanje i hodati po njemu uzduž i poprijeko bar 4 od ukupno 5 zimskih mjeseci u našem gradu Kitchu. Sada ta zima izgleda nemoguća. Prosto iz perspektive ovih vrućina ne vjerujete da će ikada doći. A kada dođe, da će ikada proći. Pocrnio sam kao nikad do sada za ovih 15 goina na Nadi, prosto kao nekada na našem teget Jadranu naše države naroda Balka. Sa sjedom bradom koju obrijem tu i tamo svake 2 nedelje izgledam prilično šarmo, kako smo se sa tom riječi ‘keserili’ u našoj bezbrižnoj mladosti po Gasslandu. Na baš svašta smo se znali ismijati. K’o i svaka mladost.
Nađem pismo od LadeErića koje je pisalo na rogers.com, a ja mu sa nje posalo mejl jer onaj na Gmailu nije htio da primi moj roman kao joint. Nisam dugo gledao pa mi je posalo još jedno pod napomenom, Soko zove Orla. To je šifra sa kojom se dozivaju policajci i vojaci na radio stanicama Balka. Često smo se i sa tim šprdali. Kaže da mi pisanije nije uopšte loše. Ima i tuge i radosti. Žuči i meda kako Njegoš kaže. Ko nije popio čašu žuči poslije čaše vina, bar od vlastite žene kad od društva dođe kasno kući, dodajem ja.
Evo je baš kasno.22:60, ShuShu spava. Gledali smo uveče zajedno plesne parove u Hip-Hop stilu. Nije cio dan bila kući. Sa posla je otišla sa jednom Tephany do Kostka, velike radnje sa svim i svačim, tamo gdje kupujem duhan za Dra, pa nastavila sa drugom također Tephany, kolegicom iz sednje škole. Onoj što joj otac umre zimus. Išla je u pramajku domovinu i bila tamo na praxi u hotelu. To i studira. Nije ništa zaradila ali ima neke poene za staž. Ja sam odezao Dra na posao pa na kafu od 12 do 15 h. Došao je i Arijo. Kaže da je sada na Mango dijeti. Pitam za detalje. Kaže, - jedem sve sem Manga. Smijemo se naravno. On je rastom malo niži od mene, krupan, dobro nabijen, ali nije debeo. Kad si bio zadnji ponedeljak slobodn, - velim. Kaže pije 7 mjeseci. Ah ta sloboda. Nesmijem ni pomisliti da tražim posao, a ne osjećam se baš fino. Jučer se prijavim na emplojment i dodam u prihode moju penziju od 82 # kao dodatni dohodak. Automat mi ljubazno kaže da je oni već od početka uračunavaju u moj dosije. Ma nema laži na Nadu. Sve je povezano  kompjuterima pa nemožeš ništa sakriti i da hoćeš. Najbolje je ni ne truditi se. Otkriju i takve zvijerke kao na primjer Prvog ministra 80-tih Mal Runija, onog što oženi Ilu princezu Eniš ljepotica grada dvomillionskog Grada u K2 Mont-Reala. Afera je bila oko nekog Švabe što ga podmiti sa 300-tinjak hiljada talira negdje davno kad je ta lova bila kao sada recimo 3 miliona. Eto i njih čak za grlo hvataju a kamo li neće nas male pacove.
Dođe poslije i Eljo Lovin, pa Mič sa ženom u kafanu. Oni su se tek skoro uzeli. Simpatična i otvorena osoba. Dam joj odmah moj roman da čita, a Miču oštro kažem, - kupi. On veli, - oću kad bude lektorisan. Velim mu da sam posalo Sanji lektorki ali još odgovora neima.  Vježbam bosanski jer oni za nema kažu neima. Pa i jest pravilno. Pimjer; radi, neradi, ima neima.
Sjedili smo tako, žilavili prvo unutra, pa vani na toplom sparnom vremenu. Odemo do banke gdje mi Mič dade 230 # za biznis moje Dra; -Nosanje novina i flajersa i telefonskih imenika. Za te pare sam 6 puta hodao i djelio. Prije toga u Firmi tovario materijal u naš đipćić. Za to treba imati vlastito auto, platiti benzin, osiguranje, popravke, kazne, mjenjanje ulja, registraciju, emišn i sejfti test i svakih 5 godina obnoviti vozačku dozvolu. Za samo benzin sam potrošio 40. Good.
Pitam večeras familiju da kupim cuku. Velim, - imam pare. One se smiju, jer tako ovdje djeca kažu kad skupe za nešto što žele kupiti. Otišao sam oko 17 h na bazen. Biše tamo samo 2 momćića. Onaj unuk starog Aglasa što farba linije na parkingu i zaradi basnoslovno na sat i po 129 # i neki njegov vršnjak iz srednje škole koju su u junu tek završili. Blago njima. Saće na studije i u novi život. Ili ih čeka poziv u rat. Ko zna? Koliko je tako sudbina mladih preokrenuo neki rat. Nemogu ni zamisliti da je to sada moguće i ovdje. Ali kriza je velika. DAS je probio dug od 14.000 milliardi talira i zadužio se još 3, ali kažu da je to samo odložilo bankrot te vele sile od 300 milliona stanovnika a nas je 7 milliardi ukupno, pa kako može da oni upropaste sviju odjednom ?. Ako ona propadne propade i Nada i ja sa njom to jest mi svi. ShuShu je ove godine upisala 9 hemija i statistiku. Jedva čekam da krene. Dosta je više i mesare. Da radi djete što voli. Konkurusala je za pomoćnika profesora u Analitičkoj i Organskoj Hemiji. To je plaćen posao, da pomaže mlađim studentima. Ima pravo na to zbog visokih ocijena koje je dobila iz ta dva predmeta. Super bi bilo da i tu nešto zaradi.
Arijo mi dok smo sjedili i z’evali u žene i d’evojke snimio Da Vinčijev kod ali nisam imao USB da ga preuzmem. Sada sam sa njega sve prebacio na moj laptop sem ovo što pišem, pa ću to uraditi sjutra. Malo sam pogledao scenu kada Silas traži Gral u jednoj crkvi u Parizu. Vježbam evo malo i MN jezik pa mjesto sutra pišem sjutra. Sjutra bi moglo da se tumači odmah čim se ustaneš u jutro, kao s -jutra. A oni su poznati da ustaju i u podne, a neki i tek poslije podne pa im to sjutra praktično znači; cio bogovjetni dan. Ma to su naravno laži kojim ocrnjuju i panjkaju narode. A bome nerjetko i rase. Eto i za crne robove su pronosili da su lijeni. Vjerovatno su su naučno posmatrani poslije prvih 12 sati rada pa je nehotimice sporost u njihovim pokretima protumačena kao lijenost, a ne umor. Gazde su vjerovatno tim naučnicima podvalili i govorili da su crnci dovedeni na posmatranje odmah s jutra.
Da ja po đepovima na nekom privjesku za ključeve nosam omiljene filmove i da ih gledam u kafani, kod kuće, a moguće je i u autobusu, autu, vozu ili avionu i to  na unutrašnjoj strani poklopca neke kutije. E da mi je to neko prije 40 godina pričao da će tako biti ja bi mu rekao da živi u oblacima, snovima. A zašto nije? A mogao je. Ko? Pa bilo je i tada pametnih ljudi. Možda je neko i pričao ali meni to tada nije bilo dostupno. Šta će sada biti za 40 godina. Eto imamo sve da nam ništa ne promakne od govorancija i predviđanja. Pa opet ne slušamo.  Bilo bi ljepo da sve bude normalno, a kod ljudi je i rat normalna pojava. Jedan rat sada može sve da opuše. Sve nas, naše nade, budućnost djece pa čak i pacova. Ove druge da dovedu na dugovječnu vlast u svemiru. Oni imaju gdje da se sakriju. A možda ni oni neće dugo, jer neće imati šta pojesti, dakle i njima je sa čovjekom na vlasti dosta neizvjesno.

09/08/7011 23:04

Više od 80 osoba ubijeno u vazdušnom napadu BOOM-a u selu Zlitanu. Ripoli, glavni grad Ibije, tvrdi da su ubijeni civili. Risel, grad u Elgiji u kojem je štab BOOM-a odbacuje odgovornost i navodi da su gađane legitimne mete. Usput je uništio ibijsku fregatu u luci Ripoli koja je građena na Usso. Eto dali pare nizašta.
Svuda na svim Tv i radio stanicama su baš te vijesti. I novinama. Isti scenario dešavanja je bio i na Balku prije 12 godina. Bacaj bombe, to donosi profit, a koga će i zašto ubiti slabo se ko od profitera pita. Oni izvršavaju zadani zadatak. Dobju medalju za to pa slikanje u paradnim uniformamama i potomstvo se ponosi svojom precima. Što veći koljač, veći ordeni i imanja vladara u ime čije je klano. Nije ni tim vladarima lahko. Toliko mrtvih na savjesti. Eto se neke davne još na Zemlji Hammer kralj Barbarosa udavio u potoku kad je pao sa konja pod teškom opremom. Poveo milion vojnika ka Isusovom grobu, da ga oslobodi od stanovnika oko njega i naravno njihovog blaga. Da kolju, ako treba. A treba, jer nemože drugačije. Zato su ponijeli toliku gvožđuriju. Potok spasi mnogo ljudi, djece i žena od svakojakih strahota jer se poslije davljenja kraljevi generali posvađaše i vojska raziđe u raznim pravcima. Skoro se ne pobiše između sebe. A možda i jesu samo se o tome među saveznicima nikada ne priča.
Evo danas i kišica pade. Svratim u kafnu i ostanem tamo preko 3 sata. Oni što kontrolišu parkinge ne rade pa sam ostao bez kazne od preko 2 sata koliko je dozvoljeno parkiranje na pločniku. Bi i Eljo, dođe i Arijo. Nije prošao u Orontu intervju za posao. Sutra ima novi. Daj bože da prođe jer već nema para da plati stan za sljedeći mjesec. Hm. Oko 14 h navrati i Mič. Naklapasmo o svačemu toliko beznačajnom tako da ništa nisam ni zapamtio o čemu i zašto. Kao onaj deda što se sječa da je sa svojim drugom u mladosti jurio žene ali se ne sjeća zašto su ih toliko uporno jurili. Uglavnom sam čekao da mi Arijo snimi i drugi dio filma Da Vinčijev Kod, jer je na sajtu mudro podjeljen na dva po 750 Mb pa da može da se snimi i nareže na 2 CD-a čiji je to maximalni kapacitet. Jučer je snimio samo pola filma a mislio da je to bilo cio film. Dam mu moj USB od 4 Gb i on  po snimanju film prebaci na njega. Ja ga sad upravo prebaci na moj laptop, ali se sjetim da mi ton ne radi, pa neka ga i tamo, a i na USB. Sada se spremam da ga gledam pa sam uzeo ShuShkin laptop pa se mislim da ga priključim na Tv ili ne. Neda mi se, a nisam kupio ni onaj specijalni kabl Haj Definišn, koji za laptopa prenosi i sliku i ton na Tv koji postaje drugi monitor laptopa.
Naveče me u pola osam probudi telefon. Dra zove sa posla da je vratim kući. Odem prema njoj i nađemo se pred Vijetinom i Đoovom kućom. To su oni sa troje djece koje ovih 10 godina povremeno obučavah matematiku. Ona nas ugleda kroz prozor od komšinice koja upravo slaviše 75 godina i izbi van da nas svrati na kafu. Sjednemo na terasu okrenutu u dvorište. Tako su ovdje skoro sve kuće građene pa kad uveče prođete ulicama mislite da ni žive duše tu nema. Sve je sa ulice u mraku ili polu mraku i nikog nigdje. Kao neki od rata napušteni grad. A stanovnici sjede na svojim terasama prema dvorištu, roštiljaju i večeraju ili piju pivo itd. I tiho razgovaraju. Djeca su obično u podrumu koje zovu bejzment i preudešeni su u udobne prostrorije za boravak i igru. Nečuje se nigdje nikakav žamor.
Kod nas na Balku u kvartovima gdje su samo male privatne kuće, čuće se uveče opšti žamor, Ljudi sjede na terasama ili klupama prema ulici, iz dvorišta zvuci nekakvih radova, odblijesci zavarivanja metala, razgovora sa komšijama, uz osvjetljenja kasno betoniranje nekih površina ili doziđivanja, rad mješalica za beton, zvuci male privrede iz garaža ili malih kućica u dvorištu pored glavne kuće; raznih radova uglavnom na crno, pranje suđa na česmi u dvorištu, kokodakanje kokoški i glasova razne peradi i domaćih životinja, zvonca bicikala i zvuci motorćića po ulicama, glasovi omladine koja se skuplja i odlazi u grad i slično.
Malo me povrati ta Vijetina kafa iako kafu uopšte ne pijem već tri godine. Tolika je sparina i vlažnost a nikako da padne prava kišurina nego cio dan samo nešto poprskava. Evo sad i grmi, sjeva, puše vjetar, misliš oluja će, pa sve naglo stane. Becky od stra’a unijela i stalak za sušenje veša na kojem su po cijeli dan i noć položeni samo naši kostimi, ogrtači i peškiri za kupanje na našem bazenu. Danas ni ne odoh da se u njemu smočim. A žalićemo žalićemo. Jer kad zapuše sjeverac, kosti se lede i misli se vraćaju na žarko ljeto.

11/08/7011 07:18

San ružan ali podnošljiv kao život. Bacio me u Bači nazad kod prve žene u njen stan i to je sada u sve porušenom starom kvartu Bačija gdje su napravljene nove manje zgrade sa i stanovima. Ja sam u prizemlju koje tone pa nemogu se ni uspuzati do vrata. Ali nema veze. Izašao sam rano ujutro nekako nekud na bočna vrata i se zateknem pred prozorima jedne krčme. Unutra moji dobrano postarani đaci piju i nešto diskutuju. Odem dalje da me ne vide. Neznam ni da li ću raditi u školi ali se nešto puno ne brinem. Tako i život baci nekog tamo nekog vamo i podnosimo ga ma kako on bio dobar ili loš.
Danas mi 63 godine, 11 avgusta. Upalim Tv, 11 stepeni. Nemogu da vjerujem. Pokušao sam sjediti u salonu sa otvorenim balkonskim vratima, nije uspjelo. Suviše je ‘ladno. O konačno. Prošla su jutra sa 30 u hladu i velikom vlagom. Vijeta nam reče da je na vječno sunčanoj Ubi tako. Smrde zidovi na vlagu, sparno je i mnogo vruće. Sada imam još jedan više razlog što ne idem tamo gdje naši immigre masovno odlaze. Jeftino je jer je system tamo komunistički, blokiran od DASa pa daj šta daš od ostalih kapitalista. Sto talira dnevno platiš sve usluge pa jelo i piće u neograničenim količinama privlači alkose i poguzije, pardon na čistom Bony izrazu. Tako je naša prelijepa glumica PelaRozin iz Lovenije učila Bony jezik, po cio dan pekla i kuhala svom mužu, slavnom slikaru Tradera, koji je volio da mu noću dođu gosti i pravdala to time da joj muž sve poguzi po kući. Mi smo tamo imali Mezu. To je bilo kakvo jelo uz alkoholna pića. Od đepa je zavisila količina i vrsta te Meze. Sjedilo bi se, pilo i mezilo, to jest jelo ponekad i cijelu noć.
Gudbaj vruće ljeto. Popodne će biti 26 a to je več podnošljivo. Eto sam jučer po popodne, odmah primitku i flajerse djelio. Bilo je divno doći u moj kvart i biti gazda. Čudan je taj osječaj posjedovanja teritorije. Eto na Grandu se dešavaju čudne paljevine i pljačke, otimanje. Mladi ljudi nahrupe na kuće, popljačkaju šta mogu i pale. Cijele četvrti. Snimci su užasni. U kolijevci demokratije. Policija oklopljena i teška ništa ne može. Premijer Granda na plaži na Francu čita neku knjigu uz piće  i kaže, -molim bez panike. Taj Grand nije ni u opšte velik. Ima tri države na njemu, ali drži pola svemira pod nekakvim neokolonizarorskim sistemom ugovora starim više vjekova. Eto tri ponajveće planete poslije Usso naša Nada, Aust i Ind su dio toga. Bio je i DAS pa se otrgao. Kraljica je zajednička i njoj se plača godišnja apanaža. Zato mi nemamo presjednika Nade nego kraljičinog Guvernera koji je više marioneta za djeljenje ordena i protokole. Vlada parlament. U njemu su stranačke delegati vladajuće partije i opozicije. Donesene odluke sprovodi  Vlada, skup ministara i među njima prvi minisatr koji drma parama Nade u ime onih koji ga postaviše. To nije narod Nade kako izgleda na prvi pogled, nego kapitalisti, jer oni financiraju kandidate i njihove plakate za izbore. Tako su plakatama po šumama, gorama i banderama i kod nas doveli na vlast neke idiote koji su Balk pitanje sveli na goli rat. Sada slave svak svoje ubice, silovatelje i palikuće u svom malom država-ataru i dalje djeleći medalje. A šta bi drugo ?. rat je dalje nemoguć iako ga mnogi žele jer je tada bilo fan. Na slobodi si da radiš šta hoćeš dok t eetak ne strefi.
Oće li i ovi Veliki krenuti sad neki veći rat. Tu u Ibiji je obično mučenje. Nije ni rat. Nešto slično kao kod nas. Narodi zarate pa spašavaju jedni druge. Eto u Itezu Hopinog brata, sina mu i ženu, je spasila Aniš, njihova odrešita gazdarica koja Aniš bojovnicima nije rekla da u podrumu drži Oniš familiju. Zamislite kako je drtalo srce majke djeteta u dječije u tom podrumu, i u mnogim podrumima tada i sada. Pa Eniši na Planini propustiše 13.000 Aniša iz Grasslan opštine da pređu u Hany. Također i one oko New Grasslanda, Toca u H krševitom regionu Bony. A ono selo Eniša i Oniša što se na kraju rasplaka jer je na mapi Ejtonskog sporazuma pripalo Eniš republici u Bony pa Oniši odseliše. Ej ljudi. Šta to radite ?. Idete u dva smijera, tehnoški napredujete, eto uskoro izlazi novi telefon koji košta 800 #, a u drugom idete u praistoriju kad ste jeli jedni druge.
DAS je krizom uzdrmao cio svijet. Oni što su pokupovali njihove obveznice i platili skupo se sa opravdanjem boje da neće imati nšta od toga, jer DAS napada one kojima jedužan. Čajna je kupila najviše, preko 3.000 milijardi. Ujas. A DAS nema muda da napadne Čajnu jer je to sada nemoguće nego će je gristi pomoću satelita, malih državica i njihovih političara koji po zadatku laju po svijetu i truju odnose među državama.  Zatim nastaviti preko nekih zapostavljenih vjerskih i naci grupa i ljudu nezadovoljnih što oni lično nisu na vlasti. Tako malo uruše koga mogu pa mu zbog nepoštovanja ljudskih prava zabrane preko preglasavanja u NU letove borbenih aviona, ograniče broj pripadnika policije, broj tenkova i vojnika, i mic po mic, trgovinske blokade granica a to unutra izaziva nezadovoljstvo mase, proteste i  bune. Oproban recept mnogo mnogo puta. Za sada na Čajni ne pali. Čudni su oni, samo rade i ćute. Tako  kažu ljubomorni na njhovu filozofiju, kulturu, istoriju, tradiciju i naročito pare. Banke po zapadnom svijetu gube danas od 6 do 8 posto kapitala, javlja Tv.
Počeo turnir u tenisu na Nadi. U Mont-Realu igraju muški a u Orontu djevojke. Kažem djevojke jer je rijetko koja od njih udata. Kuhati, prati a juriti za tenis lopticom nije moguće. A ni godine i snaga to ne dozvoljavaju. Maximalno što je igrala biješe jedna lezbejka od 33 godine. Možda joj je muški hormon u njoj davao snagu za to.
Pojedoh jedan paradajz i osjetih kako mi ode u mozak. Veliki je to lopov taj mozak, on sve prvi krade i sve diriguje. Kao DAS. On hoće da bude mozak Galaxije. Evo i Dra ustala. Dok je u kupatilu pristavim vodu za kafu.
Čestita mi rođendan. -A vidi stavio mi vodu, veli ona. -Pa kad je Koto svako jutro kuhao kafu njegovoj Orleanki-Jovanki mogu i ja tebi, velim. Pojedem usput i dva suva kolačića iz pune vangle istih postavljene na pultu u kuhinji i zalijem ih hladnim čajem od koprive. Rekao sam sebi ‘no mor’ jesti, ali danas je iznimka. Kad sam vidio onu gromadu čovjeka neki dan na ulici kako nosi u ruci neki tobolac iz koga mu idu dvije cijevi u nos, rekoh sebi da nisi našo onaj posao u moanju šmirgle bio bi i ti ovakav. Na tu temu debljine je bio stari vic kad poštar priča da ga je jedna lijepa žena uvela u stan i nagovorila da se skine do gola pa pozvala malog sina koji dotrča od nekuda i reče mu, - vidi sine, ako ne budeš pio riblje ulje bit češ isti ovakav.
Zazvoni telefon. Pomislismo da je poziv sa posla za Becky. Srećom nije jer planiramo da kod Oce odemo na mješano meso. To je bar kilo i po pečenog mesa i prilog. ShuShka kaže da će samo čevape jesti. Zvala je Komšinica Irka da joj Dra dođe na kafu. Ona prihvati i ode sa svojom tek načetom šoljicom kafe komentarišući, - ja sam kao prava Nađanka. Jer oni tako jedni drugima idu na kafu, skuhaju je kući i ponesu u komšiluk. Tako i čaj. I pivo i ko zna šta već piju, ali se jedno zna, a to je ko plaća. Svak svoje. Kod nas na Balku bi to nošenje sebi pića i jela bilo sramota pa se neki natovare na piće i kafe kod komšija da se ponekad pretjeruje u tome i nemože izdržati. Tako mi Pan Biskup reče ono kad je bio ovdje kod nas u stanu prije 8 godina da mu moj drug i kolega iz profesorskih dana OldAjo svrati sa ponekim isto tako ljubiteljem paljenke pa im da pola flaše i veli, - njinto viac.
Evo mi Dra na laptopu ostavila Tv Grizville. Povećam ekran i slušam jednim uhom šta ima novo na Balku i šire. Ugasim naš kućni Tv koji biješe na nekoj stanici iz K2 ropijen jeziku.
Evo kod nas na Osovu opet sila prijeti. Istaknute su zajedničke zastave UČK, nekada terorističke orgnizacije, a sada oslobodilačke, i DASa koji je shvatio kako ih iskoristiti za svoje cijeve i na Balku postavi svoju ogromnu vojnu bazu. Lider Osovara kaže da će se uzdrmati granice 9 država ako počnu sukobi sa  Enišima na sjeveru Osova. Na utakmici sa Partizanom u Novom Pazaru će biti prva prvoligaška utakmica poslije 80 godina. Oni tamo nevole Sany kao svoju domovinu i može biti svašta. Počela po ko zna koji put repriza serije iz 70-tih Otpisani, koja priča o ilegalcima u GrizzVillu za Drugog Rata četerdesetih. Jedna mlaća cura se postepeno iznenađuje kad joj momćić vadi cigarete, puši, zatim i psuje. On se brani riječima, - mora se, rat je. Dakle kad je rat onda ide sve grubo, grublje, najgrublje. Sirovo, surovo i elementarno, rekao bi naš prof Literature Smiljan Pavlović vrteći svoj tari fajercag /upaljač/ za cigarete. Čujem da je napisao knjigu pred samu smrt pa bih volio to da pogledam. Bila mi jedna bećala poslati pa ništa.
Jole igr adanas protiv Aniša na turniru na Nadi. Jučer je protv Usa gubio 41 a onda ga dobio 12 setova a Uss samo 2. Užas. E Jole Jole ti nas baš namučiš pred ekranima. Idem oštampati Joletovu sliku i prodavati u Eniš kafićima. Da sam kakav čoek, i bih. Tako sam i pred svjetsko prenstvo mogao sa fotosima naših i stranih sokerista na Afru ali nisam. Evo sada prenosi devojke. Neznam zašto kažu žene. One su u mini suknjicama, naravno lepršavim kada igraju a gore neke majice . Ljepo ta mladost izgleda, mora se priznati. u Regionu Sany je bilo 2 miliona stabala šljive a zna se ne zbog pravljenja pekmeza, ego rakije. Sada ih je samo 40.000. A te šljive da dospeju ovdje imali bi ljudi da osjete šta je to prava šljiva. Ove što kupujemo su bez ukusa, kao da slamu jedemo. A tek da dozvole da vesele mašine prorade po dvorištima kua na Nadi, nebi bilo toliko sekiracije oko pada berze i profita.
Evo Becky išla odnijeti veš u prizemlje pa pogledala poštu. Donijela mi ček na 474 # emplojmenta z advije sedmice. Jupiiiiiiiiiiiiiiii. Stavio sam novu bravicu na poštansko sanduče jer je cijelo vrijeme bilo otklučanih vratanaca pa sam mislio da mi je već neko maznuo pismo sa čekom. Kupim ga kod Kotea, bravara iz ulice Manitu. Ima Franc prezime ali ne priča niko ropijen. Generacije su tu iza prvog Kotea koji je ko zna kada došao ovdje i postajatli  polako svi Amerijen. Na moje, - bonžur, samo odmahnu glavom kao da ga nešto boli. Mora da ima još ovakvih šaldžija kao ja. Ma ljudi su u suštini vesele osobe.  Vesele se dobrim vjestima kao ovoj; 700 milona je odobreno za izgradnju metroa u Grizvillu. Tamo je dovršen i veliki most preko ostrva, Ada Ciganlije koja ima 8 km plaža, sa stubom od 200 metara sa kojega vise sajle nosači.  Na vrhu će da postave i kružni restoran odakle puca pogled na pola Sany.
Sada je podne. Obukao sam još prije stari džemper na zip zakopčavanje.
Njega sam 2001-2003-e, nosio na posao profesora u školi. Bio se zip pokvario pa je ta vesta dugo stojala u ormaru. Skinuo sam sa neke jakne glavicu koja šeta po zipovim rebarcima i tako ga zatvara i otvara, i metnuo na moj legendarni džemper. Ja čuvam stare stvari, a zato ShuShka i Dra kupuju nove. Jučer su mi išli kupiti poklon. Tako sam dobio novi Nevy šortc dok je ShuShka usput sebi kupila kožnu jaknu i neke karirane hlače ili pidžamu, neznam šta li je. Ma neka je. I ja sam bio mlad i željan i kožnih jakni i modernih pantalona. A šta smo sve nosali. Trapez pantalone sa obimom od 60 cm. Pogotovo od kada se Zip pojavio. Niko mu nije pridavao ozbiljnost pronalaska ali sada je posvuda. I na kosmičkim brodovima. Kao i ono također ‘malo’ otkriće stoljeća, hemijska olovka.

14/08/7011 09:04 Nedelja

Gledao sa nenadano jedan film na Tv Bona. Htio onu Tv Odriča što puštaju dobre narodnjake a ono, oni imaju maraton Bonči filma danas. Evo nisam čestito ni bio u toaletu a oni već pušćaju i drugi. Onaj kada strana padobranka pada u planinsko selo Bone a telfon joj otkazao. Ma cirkus.
Ovaj prethodni je bio kriminalistički. Dvojica šesnestogodišnjaka učestvuju u otmici jedne djevojke iz bogate Trader familije i sve se lijepo svršilo sem što je inspektor policije i glavni organizator otmice izvršio samoubistvo. Možda je i to nekom lijepo. Nevolim nasilje. Smrt kao i život neka ostanu Božije djelo. Evo će poslije ferja za osoblje suda i sudije suđenja u Hayu biti nastavljena. Dotle su optuženi letovali u ćelijama snivajući o slobodi koju su prema optužnicama uskraćivali drugima. Evo pa pročitajte;

KaraKara je pred Haškim sudom optužen za genocid, progone, istrebljenje, ubistva, deportaciju, uzimanje talaca, napade na civile i nasilje sa ciljem zastrašivanja civila tokom rata u Bony 92-95. godine. Tany i Ymatić /tajne službe/ su optuženi za progone na političkoj, rasnoj ili verskoj osnovi, ubistva, deportacije, prisilno premeštanje u Hany i Bony.
U srijedu će biti održana pretpretresna konferencija u slučaju protiv bivšeg premijera Osova i komandanta njihovevojske Amuša Harya i pripadnika IdryAlaja i AhijaRahza, a za četvrtak je planiran početak ponovljenog suđenja trojici optuženih. Aamuš Hary i IdryAlaj su na prvom suđenju, prvostepenom presudom, u aprilu 7008. godine oslobođeni po svih 37 tačaka optužnice, a AhijaRahza je osuđen na šest godina zatvora. Pretresno veće je, u uvodnom delu presude, naglasilo da je imalo znatnih poteškoća u pribavljanju iskaza svedoka, pošto su mnogi od njih, kako je navedeno u presudi, naveli strah kao razlog za nepojavljivanje pred sudom.
/Pričalo se da su 9 svjedoka ubili/
Žalbeno veće Tribunala je u julu prošle godine poništilo oslobađajuću presudu Amuša Harya i pripadnika IdryAlaja, uz obrazloženje da je prvobitni proces obeležilo zastrašivanje svedoka i odlučilo da suđenje bude delimično ponovljeno po šest tačaka optužnice.
Optužnica tereti njih trojicu za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem zlostavljanja kosovskih Eniša, Osovara i Roma. Udruženi zločinački poduhvat se, prema skraćenoj optužnici, manifestovao u logoru Jablanica, ubistvom i mučenjem zarobljenika 6998. godine.

Statusna konferencija u postupku protiv Generala Ladića zakazana je za 25. avgust. Ladić je optužen za genocid, progon, istrebljenje, ubistvo, deportacije, nečovečna dela, terorisanje, napade na civile i uzimanje talaca. Uhapšen je u Sany 26. maja, a u Tribunal je prebačen pet dana kasnije. Prilikom prvog pojavljivanja pred sudom, početkom juna, odbio je da se izjasni o krivici, što je učinio i mesec dana kasnije, pa je sudija Alfon Ory, u skladu s pravilima Tribunala, u spis uveo da se Ladić izjasnio da nije kriv.

Krajem avgusta bi trebalo da se pred sudom pojavi i poslednji haški optuženik Oran Adžić, koji je 25. jula, prilikom prvog pojavljivanja pred sudom, odbio da se izjasni o krivici.
Adžić je uhapšen 20. jula, a optužnica ga tereti za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u Hany od 91. do 93. godine.

Odem sa Dra i Shushu našom Ijom da Dra odbacimo do posla, zatim sa ShuShu do njene prijateljice Katy gdje je sinoć ostavila Oyotu da može u disku popiti koje alkoholno piće. Tamo, Keytin tata sa uljastom nekom tečnošću na kroici klekao čisti  od mrlja betonsku ivicu na ulazu u garažu i objašnjava mi da će poslije da presvuče čitav parking ispred nje sa nekom materijom. Ja ne razumijem sve ali klimam glavom i iskreno se osmjehujem jer je čovjek zaista simpatičan. Ionako sam navikao da ljudi većinom kad pričaju pirčaju više sebi nego sagovorniku tako da je i on imao impresiju da mi je sve o tome dobrano razjasnio.  Očistio je kaže također sa nekom drugom tečnošću i farove na našoj Oyoti jer kad požute od oxidacije zaista je noću slaba vidljivost. To sam se na Dođu uvjerio i pokušao to skinuti sa šmrglom pa far još gore zamutio.
Poslije odem u kafanu. Tamo su već Išo, Arijo, Ljože i jedan mršavi Eniš što se stalno sa ćerkom mota tuda pa zbog nje ne koristimo sve naše Balk izraze.  Časte me čajem. Ja već pripremio sitniš pa kad već ne daju da platim stavim ga na sto. Naiđe jedan kome treba samo 55 centi “za autobus”. Ja odbrojim i dam mu. Naiđe drugi i traži čeindž, dam i njemu, najviše žutih i jedan bijeli od 10 centi. Veli Išo, - ti ih pripremio i djeliš. A šta bih, velim, - ne sviđa mi se to što na Nadi ima prosijaka. Tako i pred rođendansku večeru smo na izlazu sa hajveja na Viktoriju dali jednome 2# koji je tu na semaforu stajao sa nekom natpisom na kartonu. Mladi ljudi a zapušteni. Kako oni da dođu do auta, stana, sređenog života. Eto Ariji se bori.položio je prijemni u kompaniji u Iltonu. Ima još ljekarski u utorak i na rad. 20 # na sat. Jeeeeeeeeee. Bravo Arijo. Saznamo da Jole igra od 3 popodne. Odoh malo prije toga kući. Nestigoh na bazen.
Evo sam dva i po sata gledao meč Jolea u finalu ovdje na Nadi. Pobjedio je. Ove godine 53 pobjede i samo jedan poraz. Nije normalan. Ma ni jedan svjetski prvak to nije. Mi luzeri smo normalni, a oni su extra klasa nerava i mišića.  Rezultat danas protiv Ribe sa DASa je 6:2, 3:6 i konačnih 6:4 za Joleta. Tjesno ali ubjedljvo. Jučer je deklasirao Ongzu sa Franca. U drugom  setu  na 3:0 protivnik se neočekivano predao. Ode tužno sa terena poslije samo sat vremena igre.

15/08/7011 08:36

Danas bi moj brat  Petar imao 68 godina. Prije 11 stradao je u  saobraćajnoj nesreći u sudaru sa šleperom. U to doba sa šleperima su bili često izvođeni atentati od strane mrke vlasti Mrkog Mrkonosog, pa se pitam da li je i moj brat možda ubijen sa predumišljajem ?. E moj brate. Imaš brata, nemaš brata. Od tada sam počeo da slabo komuniciram sa sveukupnom širom familijom, skoro nikako.. od pet članova naše preve obitelji ostalo nas je živih dvoje; ja i brat Džo. Tata Dušan mama Jela i brat Petar su upokojeni. Eto kako mi ljudi brojimo familije. Imali smo jednu glavnu kao djeca, sada svak i od nas ima svoju i pa naša djeca svoju a mi smo na redu za odstrel. Neko s predumišljajem nekih ljudi, a uglavnom svi sa Božijim umišljajem. Šta bi kad je tako svima pa onda ni mrijeti nije najnovije. A život samo što je počeo. Tako mi se čine kratke oe 63 godine iza mene. Prosto ne mogu da vjerujem da sam ostario.

16/08/7011 04:46

Nemogu više spavati. Probudio se prije pola sata i oči nemogu zatvoriti. Naspavao se. Sjetim se da Kari počinje jesenja sesija na sudu u Hayu. Upalim mali laptop na kom grškom poslušam malo na amerijen i gle razumijem dosta. Da se nebih umarao ipak prebacima na naš jezik koji ima 4 imena, Sany, Hany, Bony, MontNegry. To što slušam sada na suđnju svaki pripadnik od četiri konstitutivna Balk naroda u svojim državicama, Oniši, Eniši, Aniši, MontNegry, svi mogu razumjeti i reći, -e to je baš na mom na mom jeziku. Tako i na sajtu piše. Hoćete li Amerijen ropijen ili BHS, dakle tri jezika stavljaju zajedno a MonteNegrijen i ne spominju. Taj je najmlađi po proglašenju njegove nezavisnosti od ostalih. Dakle od jednog, koji se zvao Sany-Hany jezik i na cijelom Balku važio do 90-e godine prošlog vijeka, sada imamo četiri jezika. Za strance sada zvuči pompezno kada kažemo da svi mi na Balku govorimo u startu 4 jezika. Čak i male bebe odmah uče 4 jezika. Dobro i još pokoji od narodnosnih, a u Loveniji i Doniji imaju zaista svoje jezike bitno različite od ova 4 mada svaki od njih je lako naučiti jer i oni imajuiste korjene u starom Slav jeziku đe su korjeni i za Ussky, Polsky, Lovaky, Ešky, Blgry, Kraynsky.
To su korjeni još sa Zemlje. Još ih se nemogu ljudi otarasiti pa da žive kao oni vanzemaljci što nas spasiše od nas samih i raseliše po ovoj Galaxiji.
ShuShka je ustala malo jela pa kaže da je nešto grlo žulja i dade mi komadić hljeba namazanim eurokremom iz naših radnji dovezenim sa Balka. Proglasi mlijeko iz figa pokvarenim i ode na posao. Radiće još ovu i slijedeću sedmicu. Zamolila je šefica iz Waya da radi zadnju sedmicu kamp sa djecom pa je prihvatila.
Evo susdske sesije nastavljaju sa radom. Malo otvore pa odmah zatvore sjednicu za javnost. Ja nerazumijem onda zašto ga uopšte nazivaju javnim. Taj međunarodni sud za Balk je optužio 161 osobu. Od toga su 64 osuđene, 14 procesa su u toku, 5 u pretresnoj fazi, 16 pred žalbenim vijećem, 13 oslobođenih od optužbi,  13 je dato nacionalnim sudovima na suđenje, 20 optužnica je povučeno, 10 umrlo prije i 6 nakon prebacivanja na sud. Po nacionalnoj osnovi daleko je najviše Eniša, nisam brojao ali ih je sigurno preko 100. Oni su proglašeni krivcima za rat Na Balku od Zapadne međunarodne ‘javnosti’ to jest njihove politike koja tu javnost obavještava preko medija, Tv i novina, mapa na univerzitetima itd., dakle BOOMa ili GROOMa, koji sada broji 28 država sa 7 od 8 ekonomski najjačih u Galaxiji. Njihovi su svi mediji po svijetu i pišu šta im vlast naredi. A šta bi drugo. Kaže jedan novinar,

- možeš ti pisati i pisati,
- ali ako ti to niko ne objavljuje,
- od ćega ćeš disati, disati.
Po završetku rata na Balku iznenadiše nas pisanjem da su i Aniši krivi za rat ali samo u Bony jer je njihov vazda ljuti šef Hengry crtao novinarima na salvetama nekog prijema kako će sa Mrkim podjeliti Bonu na dva dijela. Od tada počeše i Aniše hvatati i voditi na sud. On umre od užasnog proliva pa se njemu nije ni uručila optužnica. Bobetka, glavnog mu komadanta profesionalnog Generala još kod Kota, nedadoše na sud generali opasavši mu kuću rovovima. On isto tako brzo umrije, dal’ od debljine, jer imali ste šta vidjeti kad ga ugledate, ili je otrovan ?, ko zna ?.
Evo u pola sata tri puta su zatvarali sesiju. Ma idi dođavola i ti i suđenje. Idi na pecanje Gilea. Svjedok na sudu je zaštićen pa mu je zvuk sličan glasu Paje Patka iz istoimenog crtanog filma a lik na ekranu se uopšte ne razaznaje. Slabo ga šta zbog takvog tona i razumijem. Možda je bolje da okrenem na amerijen gdje će biti prevod njegovih odgovora na normalnom tonu. Uzdahnem, uh. Uglavnom sam razumio da su u Bony Oniši i Eniši držali naoružane straže oko sela u okolini Vornika i da više nisu jedni drugima odlazili. Zabranjena je bila prodaja zemlje i imanja. Evo opet zatvoriše sjednicu na tri minuta. Sada pričaju da su odlučili da daju aprilske penzije smo Enišima. Opet zatvoriše. Pa šta je toliko važno da mi nesmijemo ćuti. Evo sada sudija kaže da svjedok može da zatraži da se sjednica poluzatvori ili zatvori ako smatra da je to potrebno. Ustanem i stavim ono mlijeko u šerpu da ga na šporetu prokuham na onom većem kolu što iznenada proradi kad ga malo mrdneš. Do sada su nam od 4 radila smo dva. Zatim sjednem za trpezarijski sto da ovo pišem na jednom i prepričavam šta slušam na drugom laptopu. Prekide me poznati miris iz djetinjsva, miris vrućeg mlijeka pa se pridignem i stojim kod njega dok ne prokuva skroz.   Do tada bi malo o tome kako im je rečeno nešto naoružavanju Oniša od strane BOOMa pa opet zarvoriše. Ja dosade ljudi. Evo svanulo. Kupiću štap pa na pecanje. Izeš ovo. Odem napolje da bacim višak novina i flajersa u kontejner kod komšija. Nađem tamo uz velike kante prislonjena dva potpuno nova stolića. Jedan je duži od drugoga i potpuno novi, svijetlo krem boje, od iverice obljepljene furnirom. Stavim ih u Jip i donesem u lift. Promašim sprat od silnog uzbuđenja i sreće pa kad dođem do vrata da uđem, vidim da su zaključana a ja ostavio otključana. Dignem pogled i vidim broj 309. Ponesem ih do metalnih vrata za stepenište jer mi je bliže tuda. Naš stan je predzadnji do stepeništa. Teška su pa pri otvaranju i guranju stoličići udariše jako od njih i hodnik dug 80 metara odjeknu kao da puca neko iz pištolja. Uh. Donesoh ih u naš stan 409 i stavih na balkon. Valjda će se gazdarici svidjeti. Suđenje je još zatvoreno. Taj laptop nije ugasio ekran što zanči da prenos iz sudnice radi a onaj za pisanje se bio ugasio.
Popijem veću šolju mlakog mlijeka, pa još jednu. Nema loš ukus. Vidite kao štedmo na svemu. Na šporetu, mlijeku, stolčićima. Valjda će mo izdražati do nekle a dokle?. Miris starosti je na vratima. Gledam na balkonu neke tanke letvice oble sa jedne strane koje bi mogle poslužiti da se lakše pređe iz sobe u hodnik za osobu na invalidskim kolicima.
Luminat u hodniku je viši 8 mm od onoga u spavaćim sobama zbog neravnog betona. Ko će prvi u ta kolica od nas dvoje ?. nezna se još, ali to vrijeme dolazi.
Evo u 8 sati na suđenju se konačno čuje neko šuškanje i neko reče, -časni sude molim da pređemo na privatnu sjednicu. I ope’, ništa. Tajac. Do tada sam čitao rješenje za suđenje generalu Eniš armije debelom mister Deliću. Osuđen je na tri godine zatvora zbog ne upozoravanja na zločine prema Aišima i Enišima činjenim od strane Munđos odreda sa Afra i Araba koji dođoše  u Bony preko Franca i Hany. Ljutio se Hengri što mora da ih pusti u Bony preko svoje tek netom nezavisne Hany ali ništa nije mogao protiv pritisaka sa strane. Dal’ novčanih ili u materijalu za njega i vojsku?. Stvarno nije od njega bilo fer da pušta odrede koljača i samoubica koji će klati i ubijati i njegov narod, Aniše. Svašta od tih glavnih rukovodilaca, komandanata ili kako da ih nazovem, svinja. Kažu, - politika. Tako isto mogu reći i Đavo. I dalje ništa ne objašnjavati. Magična riječ koja kod naroda budi osjećaj da se radi o nećem višem što samo oni razumiju. Ma svinja je blaga riječ. Ko ga toliko pritisnu i zašto. Mora da je i njega, tog pritiskača, neko dobro pritis’’o. Ko pritišće Glavnog ?. On sam sebe ?.  Često neko misli da je najglavniji Glavni od glavnih lično predsjednik DASa. Neki pak tvrde da je on samo marioneta koju dovdu na vlast da provodi vazda istu politiku: zakolji i opljačkaj bližnjega svoga. Ko zna. Smijurija su ljudi svakako.
Evo mi bivši cimer iz naše jazbine u Traderu Lado, onaj kojega sam uprkos njegovom protivljenju preko naših spojenih uzglavlja češkao po glavi da brže zaspe telefonira sa Hammera. Tamo je 4 godine čak bio i konzul Bony. Sada radi u nekoj dobrotvornoj organizaciji. On se bome dobro plasirao. Prije konzulata je radio kao prevodilac za naše izbjeglice. Kaže da je prošao na prijemnom  sa prilično slabim švaben jezikom jer je znao i čirilicu a drugi i rođeni i školovani na Hameru od Balk roditelja nisu. Jupiiiii. Otkucam samo pet slova i u ovome jupiiii da se gornji red potpuno popuni slovima. Evo sam nešto dopunjavao malo text iznad toga pa se sad i taj red promjenio. Ma nije to važno više. Pričam da se priča. Priča mi Lado za našeg vrlog pisca Usmira, da ga je vidio u selu Ekenik pored Iska u državi Hany gdje živi sa ženom i rade sa napuštenom djecom. Poklonio mu Usmir svoju knjigu od 4 drame od desetak koje je napisao.
Evo suđenje već 5 minuta javno traje. Nemoguće. Svjedoka ubjeđuju da je on državljanin Sany koji je došao u Bony da ratuje pa se i Kara umješa rekavši da je svjedok rođen u Boni i time podložan vojnoj obavezi. Dobro a kome ? ptam se ja. Zašto baš kod njega, Kare. Zašto ne kod Mudya / Glavnog za Oniše/ ili /šefa svih šefova Aniša svijeta Generalisimusa vazda ljutog/ Hengrija.  Njima dođe arod za sluge i vojnike. Sud je ustanovio da međunacionalnog sukoba nije bilo i na osnovu toga oslobodio vlasnika života i smrti u logoru divlji Busso Donca Lexovskog, jer je u optužnici stajalo da je on ubijao zarobljenike u baš tako opisanom ratu. Sud je ustanovio da takvog rata nije bilo pa optužnica pada u vodu. To što je ubijao ljude nije više bilo važno i suđenje se ‘nemere’ više ponoviti. Gudbaj.
Ona dva stolića se ne sviđaju mooj Dra. Kaže kupiće ona sebi. Velim da joj se ne sviđaju jer sam ih ja donio. Novi novcati. Pa mogu staviti jedan mjesto onog starog ispod roštilja.

22/08/7011 9:12:34 AM

Evo sam odahnuo. Moja dva romana postala samo prva knjiga. Kako li se pri korigovanju pa zatim registrovanju poklopila sa drugom neznam. Sreća da sam sam sebi slao E-mailom sve dopisano u prvom i u drugom. Sada sam ga izvadio iz pošte pa mogu dalje nastaviti. Za malo da sve moje pisanije od Aprila propadne. Uyas. Da mi smisao mog života propadne. Koliko je takvih ubio rat. Ubio roditeljima dijete. Djeca su smisao života. To govori i poruka svjedoka na sudu Osovarima. Neće dalje da svjedoći. Kaže da su mu roditelji umrli mladi a njih 3 sina je ipak ostalo na životu. Sada i on ima djecu. Živa su i zdrava a za sebe kaže da je u božijim rukama. Sudija ga pita da li se on plaši za svoj ili nečiji život jer je ugrožen njegovim svjedočenjem a on veli, - sve je u božijim rukama. Djeluje mi da je taj Bog onaj glavno optuženi. Nije ni čudo. Kod naroda Balka Bog je poistovjećen sa tekućim vođom. Toliko su ti narodi bjedni sami sebi da ih svaka budala može povesti u ponor. Ma bilo je i drugih primjera i nekih drugih naroda. Jer ih je soljećima život sa opravdanjem plašilo sa vođama, jer su te vođe stoljećima bile nemilosrdne sa sopstvenim narodom. Bili su plitki, silom došli na vlast i znali da ih ta ista kosmička invarijanta, sila, čeka iza ćoška.  Kod nekih je sin oca zbacivao sa vlasti naređujući da se ubije taj gad. Užas.
Želja za vlašću ponekad tjera oca da ubije sina ako ne sluša njegove želje. Kao Taras Buljba kad je ubio svog miljenika jer se zaljubio u carsku kćer. U miru bi to bilo lijepo kao u bajci, ali taj Car je momentalno Tarasu bio ratni neprijatelj. Sin, slijep od ljubavi kakvoj smo i mi svjedoci,  odnese joj hljeba jer ih Taras mjesecima držaše u obruču gladne, stupi čak u Carevu vojsku i napravi joj sina koji kad poraste vjerovatno posta Car oba ta castva kad stare mudonje pomriješe od mača ili sile Božije.
Evo pišem noktima, jagodice me bole pri pisanju na tastaturi. Popravljao sam stari roman Balk 1, pa se on na dva mjesta registrovao pod imenom Balk1 i Balk2, pa neznam koji je bolji, tako da moram sve pregledati iz početka. E vala ovaj poso pisca je da bog sačuva. Svaka im čast. Uzas.
Navio sam na Tv neku ropijen kantry muziku, unce sija, samo je 14 stepeni Celzijusa, pokoje auto prođe Courtland Avenijo, svi rade pa nema gužve. Tako i Dra digoše iz kreveta da odradi od 7 do pola 11.  Shushu ode da odradi posljednji ponedeljak posljednje sedmice u mesari. Slijedeću će radidi u Waju sa djecom. Neka. Onda sedmica krećenja i počinje treću godinu univerziteta. Platila je svojim parama peti semestar. 3270 talira. Svaka joj čast. Tako se bori za život.
Evo mi W-Ayta bi na vezi. Ispričasmo se baš srdačno kao da nije prošlo 20 godina od našega zadnjega susreta. Stara Raja. Bori se za svoj život pjesmom. Pjeva šlagere da preživi a inače je to klasa rokera kakva se rijetko pamti na Balku, nešto kao legenda DžoeC samo što pjeva na našem jeziku pa se nemože probiti dalj u svijet. Taj kad zapjeva Deboraaaaa a, to je neponovljivo. Često smo kao mladi išli na dvoište gimnazije u Grasslandu gdje bi on to riknuo iz sebe da je sve ječilo. Naravno bez ikakvog pojačala ili mikrofona. Rock više i onako ne ide. Narod na Balku zatupljuju Turbo Folkom.
Dođe i Dra sa posla a nedugo zatim i naša komšinica Irka. Popiše kafu na hladnjikavom balkonu. Samo je 18 stepeni. Evo proradi prenos na suđenju Kari. Svjedok je jedan preživjeli na streljanju. Kaže  da je vojska htjela da u avgustu 92-e uzme vojnu evidenciju iz opštine u njihovom gradiću Ratuncu da pobije uglednije Oniše. On je to lično doživio. Malo senadmeno ponaša i želi Kari da ne izađe iz zatvora. Sudija ga opominje da se zna ko je sudija a ne on, svjedok. Tipični naduvani lokalni građanin koji je kladim se sve u tom gradiću i okolnim selima pritiskao i zauzeo ih potpuno.


24/08/7011 06:48

Kod nas inače ljudi pate od kulta ličnosti od davnina. A Nadi je to nemoguće. Evo Leyton, lider stranke NPD koja iznendi sve jer od 270 uze 108 mjesta u parlamentu Nade, podleže neki dan toj opakoj bolesti koja nadire sve više. Cancer. Napraviše mu sahranu ali nema kulta, sveobuhvatnog plača masa ili pranja mozga po novinama ili Tv. Umro i tačka. Kao i svaki umrli. Doduše, i kod nas je isto tako postalo u zadnje vrijeme. Niko nikog ne šljivi ni za suvu šljivu, rekli bi u narodu. Biće problema sa prevodom ove rećenice, ako je iko ikad bude i prevodio. Sad da predsjednik neke stranke ili vlade ili naše Balk države umre više od pola stanovnika bi samo pljunulo na zemlju. Pokušali su od smrti vječno ljutog Hengrija napraviti taj cirkus kulta u Hany ali je balon brzo ispuhao. Na Osovu od smrti Rugove, legendarnog začetnika, ideologa i borca za nezavisnost Osova, je bilo žalosno samo familiji jer ga je od atentata novonadošlih snagatora spasio lično Mrky, predsjednik Sany od koje se taj lider otcjeplivao decenijama i preko Grizzvilla prebacio na Taly. Čak su se i rukovali na Tv. Cirkus. U Sany od ubistva premijera Džiđića također mahaše zastavama i slikama i fodovima za mlade, ali iskrene žalosti nema. Možda nisu dovoljno dugo bio na vlasti pa nam opjednuli mozak da su nezamjenljivi. Idealni. Bogom dani. Šta će biti kad naša kraljica Ely umre.  Biće paradnog cirkusa sigurno. Možda neko i zaplače, ali ne zbog beznađa jer smo ostali bez vođe nego iz žali za sopstvenom mladošću. Sin joj veli neće da bude kralj jer je prestar. Pa ja sam kraljeve uvijek u djetinjstvu zamišljao kao starce zatrpane u termofore i šaleve. Mora da će onda unuk Willy preuzeti krunu ako se ostarjeli sin ne predomisli. Možda bude i borbe generacija. Sve je posatlo foliranje, kao na filmu. Nije ni čudo. Mi smo generacija kojom je film totalno ovladao. Upravo sam se ulogovao na na sajt stranih filmova rezervisan samo za Rogers mušterije. Odaberem neki sa riječju sex u nazivu. Naravno sasvim prirodno za moje godine u kojma se život sabira, analizira i procjenjuje, pa u cilju toga počesto prebraja skup ljubavnih avantura i onih sex ishodima. Film priča o tome kako se snima sex na filmu. Cirkus.  Riječi tog filma mi nisu važne pa stišam ton. Uporedo pišem i pogledavam sa laptopa na ekran kućnog kompjutera na kome je film srećom u komadu bez ikakvih reklama. Mnogo je bolje što sam ipak kupio kućni kompjuter nego još jedan laptop kod kojeg se mora podešavati ekran premas očima, a ovaj kućni ekran se vidi iz svakog ugla.
Napolju vetar zviždi. Ustao sam u pet i 10 i vdim ShuShka ne mrda. Pokucam joj na vrata a ona veli, - znam. Brzo se spremi i odperja na posao. Sem danas još 2 dana i gotovo je sa njenim radom u mesari. Fala bogu. Izdržala je. Svaka joj čast. Nekad zaboravimo kako finu djecu imamo. Zato od neki mjesec već dana uđem u ShuShkinu sobu, namjestim joj ktevet, pospremim malo po sobi, bacim u ostavu šta je za pranje. Jučer napišem Avashi kad mi se javila pismenom porukom na Skaypu da u takvim momentima osjećam kao da je tu negdje u sobi pored mene. Nije loš taj Skype.
     Evo i Dra ustala, napravim joj kafu, pa slušamo suđenje Osovarima. Svjedok je neki Eniš, policajac koji je pratio razne atentatore. A šta je tu bilo međupartijskih ubistava. Novi klinci su tamanili stare koji su bili za dijalog sa Sany i u tom momentu njenim Bogom izabranim Voždom MrkimMrkonosym. Neko im je dozvolio i uputio da tako mora biti. Tako i sada na Ibiji nastupaju snage trenirane na Grandu. Upali su čak i u glavni grad R-Ipoly. Predsjednika Adafija i sinova nigdje da nađu. Čak ni u ruševinama palate koju je GROOM 64 puta bombardovao. Ali ?. Još nije poznato ko kontroliše vojne magacine u Libiji, pa u Ašingtonu, to jest vladi DASa, raste zabrinutost da bi zalihe hemijskog i nuklearnog materijala, i oko 30.000 protivavionskih ručnih bacača raketa, mogli da padnu u ruke terorista. Asošijeted pres navodi da se oko 11 tona bojnog otrova iperita nalaze u skladištima jugoistočno od Tripolija, dok je istočno od prestonice smešteno na stotine tona koncentrata uranijuma.
           Hammer Kancelar-ka je u posjeti Grizzvillu dok je na domaćem Tv upravo serija Otpisani i epizoda kako Hammerci 6945-e napuštaju Grizzvill. Ne svi. Odlaze samo odabrani sa specijalnim propusnicama. Talašika ostaje i uskoro zatim 16.000 Hammer vojaka plaća životom odstupnicu eliti prema tvrdom Hammeru i njihovom od Boga danom vođi Aeglyju. Nadali su se spasenju tamo. Uzalud. Dođoše ljudi po njih i tamo u krilu velikg šefa koji se kukavički ubi. Što nije prije samo 6 godina ?.
      Malo smo doručkovali, ja ranjiku kupusa, pa sa Dra jedno pečeno jaje sa slaninom i tri male pice promjera 5 cm. Us to i pola glavice crnog luka i jedan paradajz sa balkona. Hladno vani iako piše da je 20 stepeni Celzija. Po našem vremenu oko 9 i 15, a njihovom u Hayu u 14 i 15 poče današnje suđenje KaraKari. Svjedok G-Ušić je predsjednik Oniš partije iz Ratunca. Kaže da je 17 aprila 92-e taj gadić okupiran od Eniša bez ikakvog otpora. Ni jedan metak nije ispaljen. Dakle stanovništvo je prihvatilo novu vlast. Zatim je počelo ubijanje Oniš civila. Svjedok kaže da ih je ubijeno oko 3.500 za par mjeseci. Samo prvih mjesec dana ubijeno je blizu 1.000 stanovika opštine. On je u Junu je otputovao iz opštine i dobijao vijesti o bahanalijama Eniša po kafićima, propagandi na svim mogućim mjestima istaknutim uvrijerljivim parolama, ubijanju civila i uništenju Oniš vjerskih tornjeva.
Baš se naoblačilo. Dra t’ela ići u paprike na farmu sa komšinicom Irkom i frizerkom Ilkom. Ilka ima mušteriju pa ne može, a Irka se ne javlja. Možda joj je momak došao. Ide već 7 godina sa jednim starim momkom Imom iz Raova, na granici Hany i Bony. Oće Becky da mene vodi a ja se pravim lud. Ili moda i jesam. Ako da ne poludim kad upravo slušam kako svjedok svjedoči o dva ubistva Oniša u Kravici, selu pored Ratunca. Zatim navodi dokument iz14 maja 1990 gdje general Adžić naređuje da se sve oružje i municija čuva u magacinima sa obezbjeđenjem vojnika Balka a ne Teritorijalne Odbrane /TO/ ili Civilne Zaštite /CZ/. Kara uzima riječ. Kaže da je ovaj svjedok istovremeno i učesnik važnih događaja koje je izkazao svjedočenjem u 80 paragrafa. Kara se žali da ni po’ minute nema da se bavi svakim ovim paragrafom. Sudija mu kaže, - izaberite i fokusirjte se na one djelove koje možete osporiti a ne na sve izneseno.

Prvi oko podjele Bony se nabraja Kara izjasnio Mudy na nekim pregovorima sa njim a ne Eniši. Prvi predlog o kantonizaciji Bony se pojavio u Većernjem listu u Hany. Ta Ideja se svidjela Eniškoj članici 4 članog rukovodstva tog naroda u Bony. Svjedok kaže da su u Ratuncu živjeli Oniši sa 21.000 i Eniši sa 11.000 stanovnika. Zbog pravila o 2/3 većini, na izborima za skupštinu su  pobjedili u omjeru 52:40 procenata /ostali 8%/.  Pita ga Kara je li mu znano da je za njim izdana potjernica o ratnom zločinu. Veli svjedok da mu je poznato da je i on na Eniš spisku od oko 3.000 Oniša.
Kara komentariše, - 3.000 od dva miliona Oniša u Bony. Zatim, -30 marta 91-e odlučeno da se formira Patriotska Liga i formirana je mjesec dana kasnije 30-og Aprila što je naveo i  Efer Alil glavni komadant Oniša u svojoj knjizi i da  su u 103 opštine formirani štabovi i jedinice PL u koju su se uključili samo Oniši. Eniš partija je formirana dva mjeseca poslije 14 Maja 90 kada su vojnici Balka uzeli oružje od TO. Do tada je vlast u Hany uzeo Hengry a Oniši su u martu najavili osnivanje njihove vlasti. Šta je natjeralo Arimju da oduzme narodu oružje, -Mi ili Vi veli Kara Kara. Da li su od strane Oniša u Julu 91-e paljene Balk zastave i Eniš simboli javno ponižavani. Da li je predstavnik Armije došao i tražio dokumentaciju koja pripada saveznom ministarstvu. Svjedok kaže, - i ako jeste, to nije bilo iz korpusa u Uzli koji je bio nadležan za to.
Nastavljaju sa podacima i pričaju o Arif-Zvanoviću, profesionalnom vojniku u miru suđenom da kao Hammer agent, koji je sakupio oko 400 Oniš dobrovoljaca da pruže otpor Eniš agresoru.
Jučer mi na kafi Mič dade samo 150 # za nosanje novina. Taj biznis je na Dra da mi employment ne uzima pare. Sjedili smo prvo ja i Ljože unutra. Kad on dođe, nagovori nas da sjedimo napolju. Svijeta ima. Popijem čaj sa juga Afra i na moje traženje mi u keramički čajnik dva puta dosipaše vrelu vodu. Celfon sam sušio na suncu i kratko proradi. Mič donio neku spravicu koju gurneš u uho pa čuješ celfon i možeš pričati da te policija ne opazi. Punio ju je u kafani ali mu e proradi. Prvi put sam vidio neke antipolicijske aktivnosti na Polandu kod jednog taxiste kada za neku dreku na radiju reče da to on prisluškuje policiju da bi znao gdje su i da može brže od dozvoljenog da vozi na nekim dionicama.
Pa stvarno bi ta vožnja od ski centra Zakopanyh do Lido bara u Krkovu od 120 km trajala veoma dugo da se vozač pridržavao reda. Pitam ga odakle mu spravica. Kaže jaran mu poslao sa DASa. Svašta. Još jednom mi se potvrdi da su na DASu sami kriminalci. Pa i oni sami takve filmove snimaju o sebi da pomisliš da im ni škole ne rade niti išta pošteno i lijepo. Prije su imali umjetničkih filmova čak i za djecu i omladinu, i puno ljubavnih a sad samo kriminal, ratovi, sila i nasilje. Užas. Ni ne gledam ih uopšte. Okrenem neke iz moje mladosti kao jušer kada jure Apača jer je u samo-odbrani ubio šerifa. Opet nasilje i u filmu sa DASa iz 72-e. Ipak je nekako drugačija poruka filma. Da nasilje ne prolazi daleko. Zaspao sam prje kraja pa neznam šta bi sa glavnim dasom, dotičnim Apačom, ali sam došao dotle kad su mu na očigled malog sina koji se sakrio u kamenju silovali ženu, zatim je golu svezali napolju ispred kamene kolibe čekajući njega da se pojavi da je oslobodi, što on uz varku i uspije skrenuvši im pažnju na njihove konje koje mu jaran uznemiri vatrom u travi ali to plati glavom. Jedan pošteni građanin u potjeri za Apačom se čak i usprotivio tom silovanju ali ga silom spriječiše i rekoše mu da li je vidio šta su Apači radili bjelim ženama kada ih zarobe. Ajoj. Sila na silu. Ja ljudsoga roda. Pa ni zvjeri nam nisu ravne. Ili je taj nagon za razmnožavanjem tako jak pa se nenormalno aktivira u smrtnim okolnostima. Siluju čak više iz potrebe nego iz zadovoljstva i oni koji to u miru ne rade. Ne rade možda jer u miru ima zakon, zatvor za silovatelje ili imaju vremena da normalno ostvare svoje potomstvo ?.
       Evo se vratili sa pauze u sudnicu. Nekom plaćena a boga mi nekom ne. Kara mu navodi knjigu u kojoj selo Pobuđe već  prvog  Aprila 92-e ima 500 naoružanih ljudi. Pa se rasteglo. Svjedok razvlači jer Kara nema vremena. 4 septembra 91-e su kroz Eniš selo dva puta Oniši prolazili autom i izbačenim cjevima od automata i ni na upozorenje dvije patrole polcije nisu stali. Na njih su pucali ranili dvojicu a dvojicu ubili. Svašta u Bony. Zstovremeno je na jednog Eniša, predsjednika Izvršnog odbora je u Ratuncu pucano. Biće belaja veli tu rijeć Kara u dokumentovanom razgovoru sa presjednikom Oniš partije u susjednoj opštini Lasenici. Policiji Oniši više ne vjeruju. Kara kaže da cilj svega bio da se isprovocira sukob između Sany i Bony jer su u Traderu zbali da će kumovi i rodbina u Sany preko nevelike rijeke Rine navaliti u pomoć Enišima u Bony ne pitajući Mrkog, tog oštrookog boga Sany za savjet. Oniši su žrtvovani u cilju toga sukoba. Kara mu kaže da je od 11.000 ostalo tamo samo 3.000 Eniša i da su Eniši napadnuti a ne Oniši.

26/08/7011 07:19

Ode Shushka na zadnji dan rada u mesari. Počela je 9-og maja na Dan pobjede nad fašizmom. Tri i pol mjeseca. Čestitam joj jučer na upornosti. To je 15 vikenda. Svaki  skoro 500, dakle  7500 talira. Minus poneka sedmica sa 4 radna dana zbog umora i bola u leđima. Dakle 7.000. i u Wayu je radila prvih mjesec subotom i nedeljom pa i tu jednu 1000. Platila je studije 3270. Ima  na računu današnju platu. Dobiće i slijedeći petak 500, zatim i sljedeću u Wayu oko 350. Ma dobro ako sve ne potroši odmah. Kažem joj sinoć da pazi na lovu. Naljuti se na mene i reče, - zatvori vrata. Lijepo od nje. Nekad baš nemamo prisan kontakt kada njoj nešto nije po volji. Sinoć konačno pogledam na našem sajtu film ‘Montevideo bog te video’. Ustvari sam vidio samo pola filma, a neznadoh naći kako da nastavi drugu polovicu. Ma super je ali ostadoh do pola 2 noću. Ustanem u 5 da ispratim kćer. Probam internet, neće. Legnem u krevet, ali nemogu zaspati. Ustanem u 6 sati. Uključim internet, opet ne radi. Zovem Rogers pa reče da čekam na telefonu, i malo potom proradi. Slušam Osovarski dio suda. Ma nabraja neke podatke, kad je doš’o, kud je poš’o i tako dalje. Onaj svjedok priznade da je uvrijedio sud svojom šutnjom i kaže da je odustao totalno od svjedoćenja i vraća sa novoj kući na DAS.
Navijemo malo na Skype brata od Dra u AnjaUci. Gleda prenos svjetskog džudo prvenstva na Francu, pa baš nema puno vremena za nas.. On se u mladosti takmičio pa poslije bio i trener i sudja u tom sportu. Ima petoro unučadi a zadnji je rođen prije 19 dana. Dobro su svi. Dra bi da ide u Oronto da nam Ogdanovi prijatelji Arez i Cace dadnu par celfona u koji bi probali smjestiti karticu od našega pokvarenoga. Bio je malo proradio na suncu, ali poslije izdahnu sroz.
On još uvijek prima pozive ali ja ne mogu da se javim. Ogdan je sin od Beckine tetke i ima veliko društvo iz Oboja. Stalno se druže, pecaju i nešto proslavljaju. Eto nas i Oka zove na 50-i rođendan u sliedeću nedelju. I on ima veliko društvo i stalno su kod nekoga po dernecima. Ja nemogu organizovati ništa slično jer živim u stanu a i K2 me poslije 5 godina boravka u njemu i obilne besparice odvikao od pive i ostalih pića. Inače da samo došli odmah u K1 nastavila bi se moja alkoholijska praxa sa Balka. Poslije odem u sobu da telefonski već drugi put produžim knjige u biblioteci. Kasnim opet 3 dna pa se kazna povećava. Za njih ne žalim dati. Vidim da ih imam 6 a jedna fali. Pogledam, pa nisam čitao ovu neveliku od Ure, o ljubavi dvoje mladih. Pročitam je u cugu. Radnja je u Grasslandu i na pomen bilo koje ulice, kuće, godišnjeg doba, škole, krajolika, meni srce zadrhti. Čak sam se u sobici isto tako velikoj kao ona gdje smo živjeli uz rijeku Ašvu u Grasslandu ležeći pri čitanju na novom tvrdom dušeku na momente osjećao kao da sam tamo. Sad u zimu na sunčanom danu, sad u ljeto pored našeg više potoka nego rijeke Ašve, kod robne kuće, u parku, Gaju, razredu bilo kao prof, bilo kao đak. Sve decenije su se slile u jedan kratki emocionalni doživljaj. Iz knjige izbija stanje mira u kohezije među ljudima i pri kraju je tek neki nagovještaj rata za koji glavna junakinja kaže da je on nemoguć i da su neki koji to uopšte pominju kao mogućnost sasvim prolupali. To su bila vremena kada smo bili bolji ljudi. O Uro kako divno pišeš. Mogla bi nastaviti sa tim tvojim junacima do beskonačnosti. U knjizi na kratko se zamuti sreća te porodice od 4 člana, mama, tata sin 18 i ćerka 15 godina. Naime, prvo umre tatina mama. Smrt kao vječni pratilac života iskezi kao hijena svoje zube da pokaže da ništa nije vječno a time ni idealno. Smiri se i to za par mjeseci i život nastavi da pobjeđuje. Zatim otac bi opržen dok je spasavao jednu bebu iz plamena. To je na momenat toliko izbacilo mamu i ćerku iz ravnoteže dok nisu shvatili da nije mnogo opasno opečen. Ljubav je glavni motiv ovoga romana. Pomislim kako tako banalne obične nesreće uzdrmaju familiju. A jučer na suđenju KaraKari priča jedan svijedok kako su ga zarobili u Lasenici i da je tamo bio zatvoren zajedno sa oko 150 ljudi od kojih je samo troje preživjelo torture. Sestru su mu ‘zadržali’ na jednom punktu pri transportu zarobljenih u logor. Baš tako reče, zadržali. Užasna riječ za još užasniji slijed događaja. Više je nikada nije ni vidio niti ikoga od svojih najbližih. Kaže da mu je sada samoća njagora od svega. Nema nikog da mu dođe čak ni da zakuca i vrata otvori. Zar ljudima i takve produkovane od ljudi trebaju nesreće. Nije im dosta. Trebaju nekima bolesnima da se pokažu da su moćni. Da glume i zamjenu Boga. Ali im to kod šire publike nikada ne uspijeva. Uspije im jedino da zamjenu Đavla.  Samo ne znam otkuda toliko bolesnih odjednom ?

12/09/7011 04:43

Ne mogu da spavam.  Ustao sam u 4 sata ujutru. Upalim suđenje generalu Olyu i počnem da pregledam malo ovaj Dnevnik. Prije toga sam bio na FB i saslušao Joleta pesnika iz regiona V u Sany. On je u Traderu odmah poslije rata održao koncert. Tu je jednu pjesmu pod naslovom Sevdalinka prvi put plasirao. U njoj kaže da nisu neka prošla vremena bila bolja nego smo mi ljudi bili bolji. Upravo tako. Bravo Đole. Nemogu Vremena biti bolja. I sada se ljudi tamo još traže, susreću, sudaraju. Proći će još mnogo vremena da postanu bolji kao što bijahu nekad davno u Kotovo doba.
Jole tenisač, donese nam dosta radosti. Eno ga u finalu jednog zadnjeg od četiri najveća turnira. Ovaj put DAS-Opena. Već je bio totalni gubitnik sa 2:0 u setovima, ali se iznenada prenu, sve tumbe okrenu i konačno sa 3:2 pobjedi u setovima. Dobio je jedan set i pri rezultatu 40:15 za Fedya u 4-om gemu ošinu jednu kontru tako jako da su i spikeri uzdahnuli i komentarisali – šta ovo bi. Dakle  popravi se u tom gemu na 40:30. Zatim izjednači na 40:40. Poslije tri puta bi djus. To je kad neko povede jedan poen a drugi odmah iza toga izjednači rezultat. Jole zatim uze 2 poena za redom i smanji na 5:4 u tom setu. Onda slijedeći gem Jole  odservira i bi 5:5 nekako sasvim lako. Uze i slijedeći gem na servu 7 godina neprikosnovenog prvaka svijeta u tenisu Fedya i povede 6:5. Pobjedi i sijedeći gem na svoj servis i na 7:5 bi konačan kraj. O Jole ruka ti se pozlatila. Nešto je tu drugo sad u pitanju. Na Dasu i na zapadnoj civilizaciji Eniši su bili proglašeni za agresora na ostale narode na Balku. 700.000 ih je istjerano iz Lovenije, Hany, Bony i Osova i đaba njihove tragične sube se nigdje u svijetu ne čuju. Sany bi godinama sa najvećim brojem izbjeglica a pomoći ni odakle. Čak je bila pod sankcijama cijelog svijeta. Zato sam ja i emigrirao na Nadu. Sa platom od 150 # mjesečno se nije moglo opstati tamo.  Po izlasku iz Bony 95-e živio sam u Sany godinu dana. Haos. Šverc na ulicama. Glad neimaština. Bande su carovale svuda. Droga. Ubistva.  E u tom je poenta Joleta tenisača. Taj omrženi Eniš narod na zapadu sada ima jednog Joleta koji je ljubazan i kulturan prvak svijeta u Tenisu. Na provokantno pitanje spikerice o publici koja je urlala na svaki gem Chvitza Fedya on diplomatski odgovori da je ovdje najveći stadion svijetu i logično da je malo više bučno nego drugdje ali da je sve bilo OK. On nema tu naci zadršku da njome sve objašnjava nego prihvata ljude onakve kakvi jesu. Kao djeca. Takva je i naša ShuShka. U nje nema naci  šovinizma. Druži se sa svima bez zadrške. Eto je sa jednom Aniškom išla u Iton centar u Oronto i spiskala 400 talira. O moja Shuhu. Sve što zaradi spiska na krpice. To su ipak dobri predznaci da dolaze bolje generacije i bolji ljudi. Spikerica  zamoli Joleta da zapleše što on i učini ali prethodno pozva i one na tribnama da to uz muziku učine. Danas igra finale protiv drugoga na svijetu, Panćo Adala. Možda stignemo i to odgledati u hotelu Kolinguda.
Evo sam obnevidio ovih dana od ispravljanja moga prvog Dnevnika. Vidite po datumu da več dvije nedelje nisam pisao. Danas ja i Dra idemo dva dana na odmor u Koln-Gud. Da malo nešto promjenimo u našem dugo godina svakodnevnom životu.
Jučer sam bio na kafi. Viky se vratio. Bio je naravno na Balku; u Enici, na moru i u Oreatu. Bilo mu je super. Došao je i Gandra iz GrizzVilla. Bio je tamo 3 mjeseca. Kaže dobar si dok imaš para. Poslije gudbaj.
        Dok ovo pišem još je mrkli mrak. Sa novog kućnog kompjutera dopiru tonovi suđenja a kroz otvorena vrata balkona sve ćešći  zvuk prolaska auta. Novi dan, nova nafalka. Sad sam na prisilnom odmoru već skoro 3 mjeseca. Gledam ovaj svijet i pitam se kako i ko to svakom da nešto da radi i zaradi. Neki bolji ljudi ili interes. Borba za goli život. Many. Kako da se i ja uključim u to masovno raspoređivanje novca. Sabrao sam Šuški svu zaradu od 10-og Maja. Zradila  je 9.000 talira. Platila je studije 3.270. Zato joj  ja  dodam 300 za knjige i dam Vizu da kupi još neke preko interneta. Sredila je sobu. Ona i kolegica sa Hemije okrečile zidove sivim prajmerom i dvije boje. Naranđasta na jedan zid a lila na drugi i onaj na kom je prozor. U četvrtom zidu je veliki ugrađeni ormar sa klizećim vratima bjelie boje prošarana nekim natpisima ShuSkinom rukom.  Naranđastu nije dobro primila siva podloga pa sam kupio još jednu kutiju te boje i bijelu za hrapavi plafon. Bome sam se umorio dok sam ga okrečio i ponovio naranđastu na istočnom zidu. Desna ruka mi natekla. Za boje dadosmo 150 talira. ShuShka me odvede u HomDipo rekavši da je čula reklamu za sniženje cijena od 25%. Naravno da tamo ne bi nikakvog sniženja, da je to kao od sujtra za slabe boje, itd. Dadoh za 4 kante boje 150#, a u likvidejšn je to najviše 40. Tamo ih ne mute nego prodaju gotove. Ajd ti djeci objasni. Nemožeš. Kupi i plati. Sjetim se sakoa koj sam nagovorio mamu da mi 66-e kupi. Ona planirala naviše 12 a ja navali na jedan od 24 hiljade. Kad sam ga dobio prisjeo nam je toliko svima  u kući da mu se niko nije radovao pa ni ja. Nosio sam ga nekako preko volje. Izgledao sam isto tako zgrbljen kao i prije. Ako ne i gore. Kratko je trajao. Ne zanm ni šta bi sa njim.

Suđenje stalo. Ponovim start i evo videa. Sjede sudije u crnom i čini se da kao i ja samo površno slušaju. Kolika li im je dnevnica ?. Sada se bitno razlikuju moji interesi. U Ratu kad bi imao prilike i gledao Tv i pitao sam se samo ko šta i gdje jede. Naročito oni bogati. Sada ko koliko zarađuje. Kažem Iši jučer na kafi, - sad imamo i putera i margarina a sekiramo se oko nekih beveznih stvari. Kad nismo imali šta da jedemo bili smo bolji ljudi. Ili je vrijeme sve rupe i rupice kao puter na hljebu zagladilo pa se ne sjećamo kakvi smo to ljudi mi bili. Masa vremena se potrošila. Kažem Vikiju da sam sam imao jednu curu koja je još lijepa i živi u istom gradu na Hammeru gdje je on na putu za Balk sletio. Oni se smiju Pitaju koliko ima godina. Kažem 55. Oni crkoše od smijeha. Ja se također smijem. Smijem se mojim godinama i vremenu koje je prohujalo sa vihorom. Mogu da mu se smijem. Šta me briga. Moje je prošlo. Nemože mi vrijeme više ništa osim onog što mi sljeduje. Da zaustavi moj smijeh kao i mnogima ubijenim u ratu. Eto javljaju da neki satelit veličine autobusa juri ka zemlji i niko ne zna gdje će pasti. Možda baš na moju cestu ka KolingWudu.
Suđenje me nervira jer stalno prekida, i na radio i na video opciji. Prebacim na Ropijen. Super, kad pozorno slušam, dosta razumijem. Prevodilac ima gud naglasak ali mu se vidi da je sa Balka. Evo im pauza. Plaćena naravno svima sem optuženom.
U novije vrijeme na Karaoke puštam neke stare šansone na tom jeziku i uporedo Web kamerom snimam sebe kako ih pjevam i pratim na gitari. Onda video postavim na FB. Odmah iza toga na Šare namjerno dodam radi edukacije i originalnu verziju pa mi Raja slabo aplaudira i blagonaklono komentariše. Naprimjer postavim Uvelo Lišće, Feuille D’automne, Fall Leaves i pored arsenala svjetskih interepretatora postavim mene pa Kleptona. Nisam ni znao za to da je on uopšte izvodi, ali na Yu Tubi se i on na spisku izvođaća tog evergina pojavi. A tek tu njegov solo  naguitari !.  Iznad moga tronjavog glasa postavim namjerno njega. Da se vidi ko je ko. Ne marim.
Sviće. Živim grozničavo. Kao da žurim negdje. Jel’ tako sa svim piscima svijeta. Nemam kad ni počistiti stan. Oprati suđe. Skuhati nešto. Užasan je život pisca. Ni za familiju nemam vremena. Samo za Vas koji mnogi nećete ni čitati moje Memoare. Konačno nađoh tu riječ da opiše moj ; Roman, Dnevnik, Dnevnik u Dnevniku, Pisanije, kako to sve ne zvah do sada. Ako pišem k’o što pjevam ne piše mi se dobro.  Ponovo čitam pripovjetke Uharema. Druga Knjga mu je fantazija. Bože dragi gde se to dijete rodi. Kakav dar i obrazovanje. Profesionalac. Kao Jole u pesmi, Jole u Tensu. Svjetsky. Ma nema veze. Pisaću i dalje. Iako sa njom opet kasnim u biblioteci ponijeću tu malu a toliko veliku Uharemovu knjigu pripovjetki na odmor. Prepisaću ovo što jutros napisah i posalti njegovom ocu Cakiju na uvid.

16/09/7011 06:38:45

Yupiiiiiiiiiii. Ostvarili smo dva i po dana odmora. U zadnjih 15 godina od kako smo krenuli sa Balka ovo je treći put da spavamo u hotelu. I to kakvom; sa dva bazena, vanjskim i nutrašnjim, sauna, vruća kada, sobe sa dva velika kreveta, Tv, mikrovalna, frižider, aparat za kafu, kupatilo u mermeru. I to sve besplatno. Treba imati sreće i mozga. Koliko ih tako besplatno hodaju po takvim hotelima i imaju sve ?. Cio život naš je besplatan kad uzmemo u obzir dolazak i odlazak sa ovog svijeta, let oko sunca a sa njim i još kojekuda, ali ipak između ta dva konačna događaja rođenja i smrti ima razlike. Pozvali nas na prodaju godišnjih odmora. Ovo je drugi put da nas zovu. . Trebali smo samo usmeno potvrditi na telefon da imaamo preko 75.000 # primanja godišnje. Nikakav dokaz o tome vam nisu poslije tražili. Čak mi je ShuShu svjedok da me pitalo na telefon da li sam imao lani samo 7.500 talira. Mora da je nekom dodijalo slušati raju kako nema para pa iz šale smanjio. Ja mu još ponovio 7.500, a on veli, - da. Valjda samo da dođemo. Da i on ima dnevnicu. Jer taj agent nije stalni. To mu je smol biznis. Kao meni moje fotografije. /Lani sam prodao pet komada za 50 talira/. Prvi put prije par godina za malo ne odosmo a onda se meni smučilo od luxuza koji bi nam sreću mogao da zamuti i odbih odlazak. Naime, pozovu tako ljude na besplatno spavanje u hotelu visoke kategorije. Tamo im slijedećeg jutra daju agenta da ih ubjeđuje sat i po da kupe unapred odmore za 50 slijedeći godina. Uglavnom bijasmo tamo Naš je bio zaista veseo i šaljiv.
Krenusmo u ponedeljak ujutro oko 9 sati. Vožnja od oko 200 km prema sjeveru je trajala 3 sata. Autoputem smo išli 90 km a ostatak smiješno talasastim putevima kroz šume i poljane. Zalutati se nemože jer je sav naš K1  ispresjecan mrežom puteva u obliku pravougaonika. Kad smo se vraćali sasvim slučajno nabasasmo na  dobar put broj 10 sa 4 trake. On nas dovede u simpatićni gradić Ramton pa pravo kod rođaka u maestralnu Ississaugu. Usput Becky posnima malo photographija. Svratili smo do rođe da uzmemo celfon koji je identičan našem što ga skvasih u bazenu i više ne radi. Rođo nam obećao a rodica ne dade jer ga je već dala unuku da se sa njim igra. Ja tu uz soccer odspavah turu. Ručasmo pa kući oko pola pet. Rođo još nije bio stigao sa posla a ja morao požuriti uzeti novine. Sačekao me Mič. Pokupim oko 18 h tovar tih novina ili flajersa ni sam ne znam kako da ih više zovem u naš đipćić, koji mi samo malo zastenja pred sam dolazak u hotel na obali jezera Uron i dođem kući. Jučer sam ustao rano pisao dnevnik ali mi sve od uzbuđenja da sve svima kažem propade. Sa familijom koja ustade oko 9 vidih se na kratko i odoh na moj teren. Djelio sam flayerse do podne. Malo bljuznu i kiša. Sreća pa su mi cipele ostale u autu pa ih navukoh mjesto sandala. Inače je dobrano zahladilo. Jutros samo 2 Celzija. Odem poslije na čaj. Tamo su Gandra, Ljože i suvi neki ljutko koji se baš neda zafrkavati. Kad Ložea ufati nekontrolisani bjes o mu ne prešuti. Kažu da ga mal nije izmariso jednom. Kažem im da sam išao u NY na DAS da gledam Joleta u živo je nesmijem ga od Ložeta ni gledati u našem kotaru a kamo li ga pominjati. Ljože se opasno naljuti kad pričamo o Joletu. Pobjesni skroz nekontrolisano. Dere se ko lud. Gandra mu kaže a da je Jole neki Aniš ili Lovn ti bi pucao od sreće. Nema njihovih zastava na jarbolu da se viore pa to tebe muči. A tako i jest.  Naši penzioneri ovdje na Nadi sjede svak sa svojom naci grupom na molovima i gustiraju iste djevuške u prolazu. Jedino mi “ na kafi ”. kod Vijetnamca što smo raznonacionalno  okupljeni.
Prvo popodne u hotelu se okupah u otvorenom bazenu i ostatak nam prođe u gledanju finala velikog turnira u tenisu na DASu. Mi ponijeli laptop pa kod recepcije na njemu gledali jer u sobi nije imao bežični prenos interneta. Smrzli smo se od jakih klima uređaja. Nismo shvatili da je na Tv prenos u 18 h po DAS vremenu a znali smo da je u 17 h po Nadinom. Tako gledajući po listi programa nevidjeh da ima prenos i na TV. Od silne panike pristupismo gledanju na laptopu gdje bi često kočenje slike. Jole povede 6:2, pa 6:4. Super 2:0 u setovima. Ipak ?. Tako je i on gubio protiv Fedya pa ga je pobijedio slijedeća 3 seta uzastopno. Da ne bude i Joletu takvo iznenađenje. I stvarno treći set Jole lako izgubi. A to je sve skupa trajalo već preko 3 sata. Mi se zaledili od zime. I sad me jeza spopadne kad se samo sjetim toga. Ja jednom odšetao i do jezera da se na suncu ugrijem. Prekinemo gledanje i odemo a večeru. Usput vidimo pred restoranom na Tv da ima prenos. Ja poručim jelo i vratim se pred ekran. Becky dajem signale da vodi 1:0. Adal izjednači. Jedna sitna žena gleda također. Ona obožava Adala. I njen sin koji već ima 30 godina ga obožava, veli. Konobar dođe i smješkajući mi reće da je jelo servirano. Odem jesti. Kad sam  oglodao sva rebarca pođem prema Tv. Ona ženica mi prije no vidjeh ekran veli, - gud for ju.  Pogledam, a ono 4:1 za Joleta. A joj !. Pakleno je na stadionu. Ova publika na DASu baš nema neki šlif kao na ostala 3 velika turnira gdje je za vrijeme igre tiho kao u grobu. Da smire publiku teniseri prije serve lupkaju lopticu od tlo. Mi kažemo pimplaju. Jole je jednom tako 27 puta to uradio a Adal 22 puta. Poslije meča je bilo slavlje. Poskidali neki momci majice pa viču, - Sany!. Redar ih nagovarao da ih obuku pa onda i on reko, - živila Sany. Šta bi, neće se valjda sa njima tući ?. dosta je bilo tuče.
Sutradan nam bi loše vrijeme, vjetar, kiša. Oblačno. Odemo popodne do sky centra. Brdo Blu Montejn se pruža kilometrima paralelno sa obalom ali nije mnogo visoko. Dovoljno za kratke paralelno izkrčene u šumi ski staze. Lijepo selo sa kućama od drveta na maximalno tri nivoa. Ima i malo jezerce za one čamce za djecu i djetinjaste osobe na nožni pogon. Sve je od drveta. Mokri dokovi sa masivnim stolicama u žutim i plavim bojama me inspirisaše da pri video snimanju više recitujem no što pjevam Kuću pored mora od našeg Arsena. /Taj snimak na FB ima već finih komentara, boljih nego kad nešto samo pjevam/. U prizemlju su radnje sa svim i svačim. Vidim one sky pantalone od oko 300 # koje su me prije 15 godina toliko šokirale kada smo došli na Nadu. Gdje je to za nas ?. Evo zvoni telefon. Zovu ShuShku za parking na Univerzitety. I to će biti ako ga dobije 250 Talira. Gudbaj mani.
Iz selceta produžimo u gradić  Ollingwud sa 17.000 stanovnika. Dakle kao naš Grassland na Balku. Nema besplatnihnih parkinga pa smo samo prošli centrom koji ima jednu glavnu ulicu sa crkvom u sredini. Produžimo na glasovitu Wasaga plažu. Uđemo među prizemne kućice, vikendice i nikad im kraja. Nema ni crkava ni centra, samo te kućice gusto nabijene jedna do druge. Ima i drveća pa je vjerovatno po sunčanom vremenu tu dobra hladovina. Tražismo nekako da se probijemo do jezera koje stalno vidimo sa ljeve strane puta. Na jednom mjestu gdje se moglo bliže prići obali stanem malo i izađem van da bar uslikam tu plažu. Talasi su veliki i vjetar jak. Pješćana plaža široka je bar 50 metara potpuno je pusta. Na zaglađenom pijesku ni traga ljudkog roda. Samo poneki galeb tumara tražeći šta za pojesti. Nema trave u pozadini i livada sa visokim drvećem ka na Grand Bendu samo 120 km od nas na istom tom velikom jezeru Uron na zapad. Sve je zatrpano barakama.
Evo proradi suđenje koje usput dok ovo pišem na dva kompjutera navijam od jutra rana. Kaže teoretičar rata da policajac može predpočinavanjem biti angažovan u oružanim snagama u ratu i ovlašten za ubijanje. Tako se pripadnici policije štite pred zakonom. Inače ne bi smjeli učestvovati u borbenim dejstvima.

17/09/7011 10:10:39

Vratio sam se sa šetnje od dva sata i usputnog djeljenja flajersa i Kitch posta, lokalnih besplatnih novina. Slušam radio Grassland. Soker utakmica u Piroti protiv Goška. Naš tim iz Grasslanda se od 95-e zove Travnik. Prije je bio Fayter po istoimenoj fabrici konfekcije a usput i šinjela, čizama i veša za vojsku. Čak je i Koto dolazio da ga obiđe. Sjećam se slika sa našim predsjednikom opštine i direktorom Faytera. Došao je spontano i među građane jednom kad je izašao iz hotela. Jeza nas je sve hvatala i neko posebno stanje. Kako i nebi kad su nam sa njim porbili glavu.
Trener Travnika kaže da je dosta gubitaka da je danas sve sem pobjede običan poraz. Ujedno zovu publiku dođu na utakmcu jer je zabrana ukinuta i da je ulaz besplatan. Mole posjetioce da ne diraju sudije Mora da je bilo podmćivanja i naravno tuče. To je tamo normalno. Izmlate baš onog ko se smatra neprikosnovenim i da sve baš sve može da radi od Raje. Tako prođoše i mnoge armije na Balku pa i njihova lično kada se od naroda odrodi. Zato Kota niko nije ni poprijeko pogledao mada je u publici bilo i onih iz nekada njemu neprijateljskih vojski. Naš grad je u toku Drugog rata dao 1800 fašista i 1300 komunista. Tako pišu novine koje nađoh na internetu.
Kad bi ovde nekom to pričao da tuku sudije na utakmicama on bi se zabezeknuo. Nikad na Nadi nije neki teren bio suspendovan ili da je neko napao sudiju. Svašta. Možda to vrijeme dolazi sa sve većom popularnošću tog kod nas kultnog sporta soccera. Evo upravo na Tv ima prenos jedne utakmice prve lige sa GB. Na Nadi ima samo tri profesionalna kluba koji igraju sa timovima DASa u nekoj ligi, a ni tamo ih nema puno. Možda desetak ekipa na 300 miliona stanovnika. Na Yuro sa istim brojem stanovnika ih ima preko 5 hiljada. Ludo.
Šesti put navijam radio Grassland i shvatim da on stalno ponavlja isto i muziku i text i stane poslije desetak minuta. Beky je dignuta na posao od 7 pa reče da će se vratiti do 10, a nema je. Gluvo. Uzela je Oyotu auto koje svi smatramo ShuShkinim iako je vlasništvo na moje ime. Ona još spava. Celfon joj je umro. To jest nema struje, pa nemože ni da je probudi. Punjač se potrgao a ja nesmotreno bacio u smeće onaj drugi što ga puni na USB preko kompjutera. Kuku. Mora se sada hitno angažovati i nabaviti jedan, bilo kakav.

20/09/7011 07:13:51

Snovi uvijek isti grozni snovi da sam još u Bačiju, da me neće, dobio sam i otkaz u školi, tražim stan, itd. Košmar. Možda je to od deci crnog vina koje popih sinoć. Becky su zvali oko 14 h da hitno dođe na posao. Ostaće do 19 i 30. Kupila je na povratku kući mlijeko, banana, krušaka i šljiva. - Evo ti šljive, veli. Aludira na članak koji sam joj neki dan pročitao iz novina koje elektronskom poštom primamo iz Hany. Dobre su i bave se biljoishranom.
Slušam malo KaraKarino suđenje. Spominje nekog repića Žuću ki je bio strah i trepet. Svi su sebojali nejega u dugom kaputu sa heklerom na gotovs. Taj je 92-e. bio gospodar života u Vorniku na lijevojstrani rijeke Rine, dakle u Bony gdje je Enišima šefovao KaraKara. Sa desne strane je Sany đe je Mrky bio neprikosnoveni vođa.  Kara pita svjedoka da li je tačno da je izdat zakon da se zabrani prodja i točenje alkohola i nosanje oružja u gradu. Čak i da se niko nema prava useliti u nečiji stan. Svjedok potvrđuje. Zatim ga pita da li je tačno da je Žuti htio da zauzme opštinu i smijeni vlast. Toliko se bio osilio.  Evo po običaju pauza. Na trećoj sudnici cijelo jutro piše privatna sjednica. Javno suđenje a zarvoreno privatno. Ništa. Ćućemo za 100 godina dok otvore arhive.
Nabavio sam u Tenku onaj UCB što puni celfon za ShuShu. Kupim i jedan rezervni. U nedelju mi Gandra dade svoj celfon za 40 talira. Radi na našu karticu a već je bio otljučan. Good. Meni je vašno zbog photosa. Već sam se bio navikao na sloboduda me niko nemože naći u svakom momentu. Taj osjećaj slobode je sasvim drugačiji nego kad nosi taj aparatić. Ravan je onom kad se kauboj zaputi na konju a niko ne zna gdje je i kuda će. Potpuna sloboda. Liberte total.
Inače sam se mentalno ugruvao kako su počele kišice i temperatura pada danju na 18 stepeni.
Nema više draži ljeta. Bazen u našem dvorištu je zatoren. Nema ljetnje radosti. Becky je već dva puta bila u polju da nabere paprika i paradajza. Ja ni jednom. Izađem maloprije na balkon i zamišljam zemljoradnički život. On od njive nemože nikud. Ona stalno traži njegu.. Sem zimi kad zahladni. A kud ćun ja. Nemam pojma. Posao neću naći ako se ne dobro angažujem. Možda ni tada. Sa 63 godine nikoga ne primaju ako ti nije rod. Pa ni tada.
Veče. Išao sam po Becky na posao. Parkiram kod KK crkve. Puno djece svih rasa. Trče svuda ih cika stoji. Djeca se radujz životu ma koje vjere bili. Stari ih trpaju usvoe trezore i stada. Nedaju da budemo jedno stado. Mada ljudima ni to nije neka nepremostiva prepreka za vođenje ratova ipak tako je lakše produkovati netrpeljivost i povesti rat i ratove nego kad su ljudi iz istog stada. Tu nema geške.
Danas sam na podne vozio Becky na posao pa kod mehaničara Aćima da promjenim ulje. Boli ga koljeno. Išao na Balk i tamo zaigrao soccera. Otišli mu ligamenti pa je 7dana ležao tamo u postelji. Kod njega jedan isto takav. Samo što je on ovdje igrao taj kult soccer ili fudbal kako ga kod nas na Balku zovu. E starci misle da su mladi. Ovi na Nadi taj sport uopšte ne razumiju.
Donio sam i filter za ulje koji u CT platih 6,5 #. Nađe mi i da se točak klima pa zategnu ležaj. Pogleda kulant i dosu skoro 4 litra te tečnosti zbog čijeg nedosttka mi prije pola godine pregrija motor i moradoh ga dati zamjeniti. Platih to 2250 talira. Za današnji posao mi naplati 40#. Zezam ga da je bio osvajač srca kod Adafija u Ibiji. Kaže nema tamo nikako dodira sa njihovim ženama. Gazde upuju djevojke, prave im djecu pa žensku prodaju a muški rade ko magarci. Od prodaje kupi gazda sebi neku novu žensu a sinovima ništa. Oduži se to sve uz priču i o nama tamo. Priča onaj drugi povrijeđeni amater soccera da nikad nisu volili Artića koji na silu po želji Mrkog bi presjednik njihove Krajine, Eniš republike u Hany. Priča da je samo dvije godine ranije taj isti ArtyArtić prebijao ljude do invaliditeta jer su na proslavi istorijske bitke protiv Uraka nosili kape šajkaće i stare Eniš zastave. Arty 95-e ispali one rakete na Oreat gađajući vrlog i vječno ljutog Hengrija ali ga promaši i ubi 7 nedužnih civila. Sada leži na robiji suđen na sudu u Hayu za necivilizovano vođenje rata.
Priča soccerista da su se oni iz Kraya povukli bez otpora jer je od Pape došlo 2 milijarde talira koje su podjelili Kara Kara i još neki Karini. Svašta ima u tim pričama ali je činjenjica da se 250.000 ljudi pokrenulo i za jedan dan nestalo iz Krajine. Neki ipak ostaše tamo i biše bez ikakvih posljedica a neke bome posmicaše pa sada general napadač Otovy zbog necivilovanog ponašanja u ratu leži u zatvoru. Osuđen je na 25 godina. Možda mu smanje malo poslije žalbenog procesa. To ne smeta vladajućoj partiji u Hany da ga slavi i spominje na dan istjerivanja Eniša iz Hany. Štos bi bio da ga smjeste u isti zatvor sa Artyem pa da tamo igraju šaha ili domina mjesto ljudima u ratu.
Poih malo mlijeka. Svi mi već govore kako sam se udebljao. Svi vide. Ja samo trpam pa trpam. Poslije čaja danas sa Mičom dođem kući ok 16 h kad vidim sav komšiluk napolju. Gorelo nešto na šestom spratu. ShuShu me zvala da će doći kući oko 3 da malo odmori. Vidim joj auto na parkingu a nije vani nema. Kad su nam dozvlili ući nađem je u njenoj sobi pred ogledalom kako uvija kosu. Kažem joj za požar a ona veli da je spavala i nije ni čula ni kućni alarm a ni vatrogasce. Četvora velika kola su stigla. Od sekiracije sam pojeo sav kupus iz šerpice. Legnem malo i sanjam svašta. Ustanem oko 18 h i navalim na sir, ribu i dva velika paradajza.  Ej stani. Već imaš 130 kila.
Ovaj interenet e izluđuje. Radi preko antene sa mdema na malom laptopu a na kućnom novom kompjuteru direktno priključenom a modem, ne radi. Na malom proradio Tv GrizzVille. Sušao sam jednu emisiju o Traderu poslje rata. Otišlo je puno svijeta i tada kad se rat već završio. Manje je 20 % Eniša. Više je 30% Oniša. Aniša kaže ima isto kao i prije. 18.000 stanovnika je ubijeno. Na jednog penzionera je bilo 7 zaposlenih a sada su 1;1. Jedan na jednoga. Bijeda. Od 60.000 radnih mjesta na Iliđi, predgrađu Tradera ostalo je šetvrtina. Nemanovih fabrika a vjerski objekt niču kao da je to glavna preokupacija života. Religija rješava više pitanje smrti nego života. Kako da umremo. Kako da živimo da bi umrli po im i tim reigijskim pravilima. Pa kad neko ko nije nikad ni čuo za Isusa  umre, šta biva sa njim ?. Ide kod Isusa u pakao a u svojoj vjeri u raj. Muka mi je o tome i razmišljati. Smt je univerzalna. Ja mislim da je svim ljudima poslije smrti isto tanje a ovi živi se prave pametni pa nas i tu u smrti djele.
Ma nisu oni pameni nešto mnogo kao slavni  filozofi nego ganjaju profit. KK religija naplačuje svojim vjernicima 6% od prihoda. U onoj knjizi DR Cakievog sina Uharema koju sam dovršio u biblioteci jer mi je nisu dali dva puta produžiti nađoh da je neki đak iz Grasslanda toliko daleko dogurao u KK religiji da ga je poslije bjekstva pred Obscurom iz Hany Papa lično primio i ostao u razgovoru sa njim preko tri i po sata iako je po protokolu za audijenciju bio predviđen samo jedan sat. Interesantan je taj fratar. Mjenjao je imena i krio se od fašista. Prije Drugog Rata je otišao da radi par godina u rudnike Belža  gdje bi i puno Eniša, da vidi lično kako  kako iz te perspektive izgleda Bog. Inspiracija njime nije ista na svim mjestima.
Slušao sam mnogo o radu u fabrikama pa sam i ja želio i iskusio fizički rad. Još me sve zaboli kad pomislim na rad u fabrci za motanje šmirgl papira. I meni je padalo na um da je komunizam i propovjedanje Isusa isto. Reče da je šteta to komunisti bijahu ateisti. Time današnja religija izgubi svoje proletere a proleteri komunizma Religiju. Nešto tako. Ma pročitajte tu knjigu koja se zove Duga Knjiga. Sve su mu priče tamo toliko sadržajne kao nečiji romani. Prosto potonete u tako po obimu malu knjigu a toliko veliku po sadržaju da se lako ne možete otresti i iščupati iz nje. Nešto kao  u fizici formula E= mc². Mala jednostavna formula a toliko vremena i drudigih formula i stvari je trebalo da se izmisli da se dođe do nje. Uharem je više pisac naučnik. On se prvo naučio dosta toga pa onda piše. Ne kao ja sa svakodnevnice, nego izmnogo tona knjiga. Namjerno mjetim knjige u jedinicama za težinu kao naš Grasslanđanjin Kopčo kad bi sjeo sa naa studentima da bi izvukao koje piće od nas. Rekao bi, – i ja sam načitan, pročitao sam bar 300 kg knjiga. Mogu biti knjige teške po obimu a po sadržaju lake. Mislim da je on čitao samo odabrane i teške po sadržaju. To je kao naša glumica Seka koja je studirala klavir  i slušala samo ozbiljnu glazbu. Nikad ništa od folka i zabavnjaka koje su stvarno šund kad uzmete u obzir masivna djela ozbiljne muzike. Šund pjesme koriste samo neke njihove kratke dionice i kradu  refrene od ozbiljne muzike.

21/09/7011 11:07:09

Sam sam. Cijelo jutro sređujem stan, špajz, moje slike, vidim da su šund, konzerve farbi. Vidim da smo imali z aplafon staru zalihu a ja kupovao novu. Domaćin. Becky ode neplanirano da radi od 8 do pola tri. ShuSka je noćila kod kolegica. Imale su feštu sinoć do kasno sigurno a i šta će sa starim roditeljima koji zanoijeteju sa hiljadama pitanja. Oblačno je i prijeti mi kiša za vrijeme nosanja flajersa. Oni su ustvari relkame zamotane i fino složene u jedan veći omot. Danas imam tri vrste a to mi uzme više vremena jer ih pretkodno moram uzeti iz jednoobraznih buntova pa složiti na desnu ruku i nositi na adrese. Tako se nemože više od 4 do pet ponijeti odjednom. Petkom imam samo jedne flajerse i Kich post koji je prilično tanak. Tad uzmem po 10-ak  od svakog bunta bez ikakvog slaganja i ponesem do kuća čije brojeve imam na papiriću. Na nekima od njih imaju sandućići u koje ih trpam ili vodoravno uguram na dvije polusavijene  žice fabrički navarene ispod metalnih sandućića, a nekima ne, pa ih bacim prosto pred ulazna vrata.

22/09/7011 05:30

Rano, rano. Ustaje se mnogo rano. Naravno na suđenje. Do 20-og Maja veli Kara vojska je bila legitimna. Svjedok kaže ne zna za to  ko je bio legalan. Kara ga pita da li je znao da su sukobi u Boni počeli još u Aprilu, Martu, Februaru. Sjetim se toga vremena kako je sve bilo drugačije. Tumarali smo svi Grasslandom u potrazi za nečim, slušali vijesti, čuli za ta ubijanja, komentarisali i mislili da do nas neće doći. Svjedok kaže da u Ogatici nije bilo otpora a granatirana je, sem Karanfil mahale,.tri i po mjeseca. Grad ima  jednu glavnu 1.200 metara dugu ulicu i 2.500 stanovnika. Užas. Poslije su ga otjerali u logor.
Kada sm prekljušer došao kući i vidio stanovnike zgrade napolju kako osmatraju vatrogace i željno išćekuju njihov mig za povratak kući. Uslikam par grupica, drsko im kažem da su sada refiđis i pomislim na naše ljude, naših 2 miliona stanovnika u Bony kojima ostanak bi nemoguć. Skoro pola stanovnika jer je u njoj tada bilo 4,3 miliona stanovnika.
Kara nastavlja da su 6 Maja 92-e iz Oniš sela Živaljevići iz minobacača počelo granatiranje Eniš sela. Znači u velikom rasponu je napad Oniša počeo.
U Eđeđi i Stiprači su bili Oniši veli KaraKara. Svjedok kaže da sa njim je to apsurdno komentarisati jer on o tom pojma nema.  Poslije granatiranja i bježanja u skloništa i noćivanja svuda i kod komšija 17 mjeseci su ga u logoru maltretirali Eniši. Tamo su ih odveli pod izlikom da se sklone jer je ubijeno bilo već 300 ljudi. U logoru ih je bilo preko 2.000. Neki su nestali pa se vratili, neki su odvođeni i razlučeni muški od žena. U školskom centru su mu druga iz djetinjstva a sada zapovjednika  logora Ajka Ušića svi oslovljavali sa Vojvoda. Koji su bili bliže školi puštani su kući da donesu hrane, veli Kara. Nije istina veli svjedok nego su samo jednu ženu puštali da ode kući. Ona je u školi bila sa porodicom smještena u malu prostoriju veličine 2x3 metara.  Nju su svakodnevno posjećivali drug njenog muža Ovaćević i drugi vojnici. Mene su tukli neki dobrovoljci iz Sany kada im sa neke fotografije nisam znao imenovati sve profesore te škole. Moji su se mnogi Eniš drugovi iz Ogatice u ovom ratu dobro oblatili. Sudija upozorava da je kraj. Kara moli za dodatne minute. Daju mu tri. Ušuti se prenos na kratko jer je svjedok pomenuo ime jedne porodice koja je tri i po mjeseca konstantno silovana. Komšije su me premlaćivali pa nisam mogao ni maketi a kamo li iči na prinudni rad. Oni su onda rekli da na rad mjesto mene vode mog sina od 13 godina; na kopanje rovova, sahranjivanje mrtvih i sve šta im je na um padalo. Na kraju dana su ga sexualno zlostavljali.  Prekide se skroz ovo  svjedočenje.  Kara je pokušavao da imitira Seselja i da ga nagovori da prizna da mu je dirigovano od tužilaštva šta da govori ali on toodbija i veli mu, - pustite me ja sam kao i vi ljudsko biće, ja vas ne mrzim, propatio sam mnogo i pričam ono šta je bilo.
Šta je to u ljudima nešto tako postavljeno i tinja kao neka mina pa u ratu eksplodira. Izgleda da su izgladnjeli od sexa. Kao da vode sav život pa i ratove samo zbog njega. Možda je to bijeg od konačne smrti. Sex dva pola produžava nešto kroz novi život. Nešto u prethodniku se bori da ostane živo u nasljedniku. Ali kakvi su to monstrumi silovati dečka od 13 godina. Nemam riječi. Nemogu ni da napišem riječ užas jer bi smiješno zvučala.
Pojedem par paradajza. Ima ih još na terasi. Sredio sam jušer dobro naš špaiz. Baš je bio pretovaren. Odvojio sam mojih stotinjak slika sa jeftinih podloga od stiropora i njih odvukao u smetljarnik. I onih 20 tomova Amer enciklopedije iz 67-e sam se riješio. Prodavao ih na Kijiji za 20 # pa se niko ne javi. Odvukao sam ih iu Talyze, kao i neke Ginisove rekorde. Dobro je malo sa vremenske distance pogledat svoj rad. Što setiče mojih photosa neke su zaista grozne a neke valjaju. Nema više izložbi tih mojih slika.
Kad odnesoh kod uramljivača dva ulja Slonova da nam urami, vidio sam nešto interesantno. Doneseš sliku i utisne je na fom, plastiku. Poslije se može uramiti a nemora. Uradiću to sa dve tri. On uramljivač je upravo iz tih sela oko Ogatice. Došao je u Kitch prije 40 godina. Išao je jednom tamo na Balk. Našao neke rođake ali sela više nema. Ne postoji.
Evo nađoh u mom dnevniku neke note. Pa to je mja pjesmica “ Iš’o zeko kroz šumicu”. Otkud note kad ih ja detaljnije pisati. Nepismen. A da, sjetim se ja da mi je violinista i harmonikaš i gitarista i dobar pjevač i moj komšija i prijatelj iz iz rane mladosti Džajs došao u posjetu kad sam prebijen ležao 10 dana u krevetu. Prebili me neki Oniš vojaci  na parkingu ispred kuće. Ušao sam bio kod Šeške na špricer kad je neko sa sećije dobacio “ Evo jednog”. Dok sam pijuckao čašu, pola vino pola kisela, Šeška mi očima žmirkao da zbrišem, a kada sam izašao i poleti asvalt prema meni. Poslije sat dva našli su me rezervni policajci i odveli krvava čela majci na vrata.

24/09/7011 06:31:36

Bi mi malo W-Ayta na Skype. Vidim ga veselog kao i uvijek. Zeza me da sam u atletskoj majici kao oni sa reklama za Michelyn gume. Ja mu pokušavam reći da je 6 ujutro i da tražim onu aparaturu na kojoj su slušalice i mikrofon zajedno kad odjednom  Internet ne radi. Rekli mi već sa provajdera da tražim novi modem. Ovaj ne valja više. Ponekad Sype radi a ostalo ne. Kako priatelju objasniti da nismo više u vezi kad više to nismo. Tako je puklo prijateljstvo među ljudima na Balku pa niko nemože ni da objasni jer veze više ne postoje. Probaaju ljudi kao i ja da poprave konekciju, iskopčaj na 10 sec sve pa resetuj dugme za punjenje baterija a kad pogledam ono ne postoji. Tako i tamo. Nema više dugmadi za reset a ni modema za vezu. Razdvojili se narodi nacionalno a time automatski i vjerski i slabo je mješanje. Poneko se oženi iz dvije različite skupine kao Džajsov sin kome je tata Eniš, mama Aniš, žena Oniš a prababa Ungarica. Takav je taj Balk vjekovima a pogotovo Bony. Mi smo tamo svi neki avlijaneri. Kroz naša dvorišta, avlije, nema ko nije prolazio i sjeme čupao ali i sadio.
Šta ima ovo? Bila skupština NS /Nation Space/. Niko ni rječi žalosti za Adafijem koji se krije negdje u rodnom gradu i samo još od tamo pruža opor. Otpisali ga svi pa mi je to malo čudno. Zapadnjaci se kletu u demokraciju koja tamo među plemenma nastupa. Neke novine pišu da nema pobunjenika nego su to regularne snage BOOMa preobučene u Rape. Neke novine napadaju Eniše da su Adafijevi snajperisti. Ko su BOOmovi ne kažu. Važno je ocrniti Eniše jer su im na Osovu postavili na cainske punktove njihovu policiju a Oniš stanovništvo postavilo barikade oko svojih enklava. Na toj skupštini NS ili sjednici govorio o tome i Tedy presjednik Sany. Čak je razgovarao i sa predsjednikom NS Anky Unom koji je prije tri godine patentirao rješenja za Osovo i objasniti pronalazaču njegov pronalazak, a da su ta sada tako lako prekršena od strane Osovara i njihove vlade kao i davno ona 1244 rezolucija NS koju je Murky potpisao sa BOOMom da Osovo ostaje sastavni dio Sany. Opunooćeni od Zapada po imenu TiSary donese svoju rezoluciju da nemože to tako više biti i dobi Nobelovu nagradu za mir.
DAS predsjednik se na skupštini više osvrtao na stanje na kod njih. Ko šiša svijet. Svi znaju. Nova je kriza na pomolu. Akcije padaju. Zlato raste. Sa 350 popelo se na 1.800 za uncu. Orible. Kako to na našu familijuutiče ? prodati stan, bježati, kuda ?. Oni na Usso ga imaju najviše pa nije i čudo da Zapad reži na njih da im nevalja ni presjednik Medy, a ni prvi ministar Utyn koga, vele Ussi narod  Ussky mnogo voli. Blate ga na Zapadu na sve strane, da je uzurpator, diktator, monstrum, a kad tamo ispada da to narod voli. Da ima svoga vožda ili vođu. Da ih ako teba sve vodi do konačne pogibije. Kao i naši na Balku. Teba im tamo uvijek neko ko će da ih voda za rukicu. Za sada za sviju skupa na Balku njega na vidiku nema a bome ga neće zadugo ni biti. Možda nikada više. Najvjerovatnije. Svijet se se više usitnjava. Kad sam bio dijete bilo je manje od 100 država na svijetu. Sada ih je 214. Evo i Palestinci na toj sjednici NS traže da imaju svoju državu. Međutim, nema ko da je glatko prizna kao što to učiniše Hammer i KK Centar za našu Balk republiku Hany.

26/09/7011 07 h

Tada skočiše Aniši u Bony da se teritorije đe su oni većina ocjepe i pripoje Hany. Onda i Eniši u Bony sa njhovim većinski naseljenim gradovima i selima da se pripoje Sany. I nasta rat oko teritorija, puteva, gradova, sela koja masovno pališe. Bi o tome i film – Lijepa sela lijepo gore. Užas. U njemu dva prijatelja od ranog djetinjstva ratuju jedan protiv drugog. Neki to nazivaju mržnjom koja je tinjala itd. Ja bih rekao da tu nema mržnje. Prijatelji i u ratu misle jedan na drugoga o raspituju se o njima i šalju im poruke ma gdje bili. Taj rat to je više neki groteskan obred u kom svi misle da če ostati živi. Kao u filmovima ginu samo neki sporedni uglavnom nepoznati glumci.
Malo sam se nasnimao na Yu Tubi sa poezijom. Našao sam poderani slamnati šešir u autu pa foliram pjesnika. Nisam zadovoljan snimcima. Nema u toj poeziji dovoljno krvi. Možda je tome doprinjelo i to što ne mogu da vičem jer moji još spavaju.
Probam da slušam suđenje u Hayu. Ima ga, ali za javnost nema. Mora da je plaćena pauza ili tajna sjednica. Uglavnom zatvoreno za nas radoznale i bez posla. Čovjek koji ne radi nije cio čovjek pa traži da se dopuni kod drugih ljudi ili prirode, pecanja, lova, planinarenja.
Becky zovu telefonom da danas radi od 12h. ShuShu je ustala i traži pečena jaja sa lukom.
Navio sam Tv Dnevik na Bony. Navijači Borca upali u teren u svom gradu AnjaUcy i prekinuli meč soccera. Četiri policajca su povrijeđena. Soccer često postaje nešto više od igre. Željo poveo u gostima i eto rzloga za  izlive mržnje i nerede. Naravno da je bilo naci uzvika u uvrijedljivih parola. Nikad kraja tome na Balku. Intelektualni Krug 99 kaže da se protiv Bony vodi specijalni rat. Onaj pravi je stao a nastavlja se ista politika kao i  ona koja ga je produkovala. Opasno je i napeto. Sada kad Palestinci traže državu diglo se na stotine glava da i oni traže svoju.
Promjenio sam modem za internet a sada radi bolje. Međutim sinoć stade. Nazovem provajder Rogers. Kažu probaj spojiti direktno sa modema u kompjuter. I radi. Vele ne valja ti više antena ili Ruter kako ga ovdje zovu na amerijen jeziku. Od tih izraza i jezika se može dobiti nervni slom. Više ne znam ni kako se zovem na kojem jeziku. Kad izgovorim me ime po naški niko nemože da ga ponovi. Onda ga prilagođavamo: Ajladža, Elija, Gilea. William, Ulija, Ilidža. Ma zovi me i Vaza samo me nemoj razbiti kaže jedna naša poslovica.
Super su mi postale ove reitacije na FB. Sve sam bolji i bolji. Uzeo sam da recitujem pjesnike sa našeg Balka. I one stare i mlađe kao Joleta. Njegove mi bolje leže. Zaprepasti me pjesma Maka Dizdara pisana 1960-e. Desilo se nešto slično i meni da zapazim i da se 91-e godine pitam je li Bogu na zemlji drag samo kamen.

28/09/7011 10:11

Došla penzija. $ 81.95.  Ona liježe ShuShki na račun mojom greškom jer sam da bi mi direktno lijegale u penzionom uredu dao prazan ček sa zajedničkog računa sa njom. Ja svaku kompjuterski na on lajn odmah vratim sa njenog na naš tekući račun. Kamo sreće da ne moram. Imamo sada 1.580 a ona 64 #. Stanjilo se a ide sve više niz brdo. Ima još rezerva za crne dane ali je blizu vrijeme kad ćemo je morati načeti. ShuShki nedaju slušati Statistiku jer nije položila Calculus. Njega mora uzeti u zimu. Sada ima samo 4 predemta i to su sve hemije. Dođe sinoć radosna jer je na usmenoj prezentaciji moderne Hemije dobila A+.  Ako ne položi Calculus ostaje joj mogućnost da završi Sajans bez titularnog predmeta. Nije ni to loše ako se nađe posao sa dobrom platom. Ovdje je samo lova važna. Karijera i te trice to ostaje za neke druge ljude negdje drugo.
Eto sam poslije 10-ak dana sreo Arija jučer. Radi po 14 sati. Vozi kamion noću po okolici Oronta, istovara 5 tona tečku robu i pređe oko 350 km. Primi neto 1.100 # nedeljno. Dan mu izađe bruto 360 # koliko sam ja imao neto na minimalcu za 5 dana. Kao kvalifikovani prof što podrazumjeva Nadino državljanstvo, priznatu univerzitetsku diplomu, diplomu koleđ of tičers i preko 11 godina profesorskog staža, sam bruto imao 225 # dnevno.  Pa sad vidite kako je to ovdje. Dario nema ni državljanstvo. Ne treba ni diploma za te poslove. Samo vozačka sa Z kočnicama. Kontrolisaln je testom i na drogu koji pokaže stanje u zadnja tri mjeseca. Pušenja nema. On može za par godina ako uštedi otvoriti neki svoj biznis. I tu je ključ uspjeha preživljavanja na Nadi. Tako i naša ShuShka sa znanjem 3 jezika i samo sednjom školom može da nađe neki posao ako nije baš velika kriza. Za sada na emplojmentu nas na Nadi ima 550.000. Primamo pomoć dok ne nađemo drugi posao ili dok ne prođe, neko kaže 26 a neko 42 nedelje.  Ja posao ni ne tražim jer sumnjam da bi e iko u 64-oj godini primio. A boli me desna ruka u nadlaktici i ramenu. Idem doktoru. Pogledaću i prostatu i venu na lijevoj nozi. Ako mi dadne dobar papirić mogu Emplojment produžiti 7 nedelja.
Pokušaao sam naviti suđenje Osovarima u Hayu ali su ga čvrsto zatvorili. Jučer također. ShuShka ode na fax, ispratim je do auta jer mi je tražila 2 # za ajs kafe a ja imao sitniš u našem autu Ija. Snimio sam na Yu Tube recitaciju na Joletovu karaoku “ Jesen stiže Dunjo moja” i proslijedio na FB. Meni je ona od svih do sada najbolja.
Evo KaraKara pita svjedoka da li su Eniši prihvatili Yuro plan o samostalnosti Bony. Da ne traže pripajanje dijelova Sany. Ovaj veli da je to bio samo trik. Svjedok je svojevremeno objavio i knjigu izdajnika Oniša koji su pucali na Oniški narod. Kara mu veli da su u decembru 91-e on, Mudy i tadašnji predstavnik Aniša Jujić molili vojsku da ostane i spriječi sukobe u Bony a neki Oniši su na nju pucali. U opštini Riedor o kojoj pričaju bilo je pola pola stanovnika Oniša i Eniša, oko 44.000 svaki a 7.000 se izjasnilo kao Balky.
U samom gradu je bilo oko 35.000 stanovnika; oko 1.800 Aniša, 5.000 Balka a Eniša i Oniša po oko 13.000. Iz granatiranog sela Ozarac od Balk Armije su Oniši civili pobjegli i prema Riedoru. Mali dio je ostao kod rođaka u Uharskoj, dijelu grada gdje je Oniško stanovništvo u većini. Ostali dio je kratko bio pred salom sportova i otjeran u logor. Kara konstatuje da onda u gradu nije bilo progona Oniša jer im je  dozvoljeno da ostanu kod rođaka, a ko nije imao rodbine smješten u kamp. Svjedok tvrdi u knjizi da Eniši imaju morbidan odnos na sve što nije Eniško. Karu je u svojoj knjizi  nazvao Vukodlakom sa Urmitora misleći na njegov govor od 14 oktobra 91-e kad je Kara rekao da prijeti opasnost da će Oniši nestati iz Bony.  Kara mu kaže da li zna da su mu informacije dobijanje od Oniša koji su bili protiv rata došla još 14 aprila da se po naredbi Mudya Eniši i Armija napadnu na sve strane. Veli ovaj da je ta depeša bila lažna. Pauza. Kara se ne sjeti da ga pita kako je moguće da mali Eniši mogu isfolirati cijelu Yuro potpisujući pristanak da ostaju u državi Bony. Valjda su dali neke garancije. Da ta Yuro može intervenisati u slućaju da prekrše mirovni ugovor i slično.
Kara se okrenuo knjizi koju je svjedok napisao. U njoj navodi da je od Oniša  grad Riedor bio napadnut iz 4 pravca. Borba je bila dva sata i neki su uhvaćeni i ubijeni, njih 18, a neki su preplivali rijeku i pobjegli. Tvrdi u knjizi da je jedan od njih, instruiran za to u kasarni,  namjerno navukao tu 172-cu ljudi da napadnu grad tvrdeći da ih tamo za podršku čeka još 500 dobrovoljaca.  Imali su dvije zolje a dvije su kupli od Eniša. Jednom zoljom je zapaljen hotel u kom su bili Eniš dobrovoljci iz Krajine u Hany. Niko kod hotela nije poginuo kaže svijedok. U policijskoj prijavi službe bezbjednosti veli Kara, kaže se da su napadači ubili su 18 i ranli 15 Eniša. Svjedok kaže da je ubijeno 11 a ne 15 i da su to čista kolateralna šteta jer je napad bio isfingiran. Komadant napada Slavko je poveo ovu akciju i ubijen je u njoj.

30/09/7011 08:44

Slušam suđenje KaraKAri i paralelno gledam moje postavke recitacija poezije naših pjesnika sa Balka, Gmail, i neke ćlanke o programiranju ljudi. Evo kaže da su i Merlinku programirali i držali ko robinju da bi je kojekuda podvodili. Čak i predsjedniku DASa. Imala je stan pun ogledala, od plafona do poda, čak i stolove od ogledala. Da joj prazne mozak. Čak, vele da je govorila kako su joj oteli bebu koju je rodila. Tako i sa niz pop zvijezda, Zappa, Morisson i ko zna ko još da su bili djeca Generala i programirani od vlasti da pjevaju i pričaju.
Na suđenju Enišu Kari se zatim pojavljuje Kara prezime i kod niz Oniša. Jedan od njih je Muhamed, drugi je ujak prvog svjedoka, Neđad. To zbunjuje strance da ljudi tri najbrojnije nacije u Bony imaju ista prezimena. To i nas zbunjuje. Odakle su nastale te tri nacije ?. Neki Veliko-Eniši vele da su Oniši na Balku nastali od Eniša prelaženjem u drugu vjeru i da je većina Aniša također tako nastala. Malo je to tragično smiješno i žalosno u isto vrijeme.
Pričaju sada o događalima u gradiću Ljuču. Svjedok je sada Oniš Afić. Biješe komandir policije u doba početka rata. Već je bilo ubijenih u sukobima. Naši gradići u Bony su svi od 5.000 do 50.000 stanovnika. Samo je Trader imao 500.000 i Anja Uka oko 150.000. Glavni organizator otpora Oniša je bio neki sa prezimenom zastupljenim kod svih naših nacija Filipović. Kad sam na Nadi počeo raditi u ropijen školi u našem gradu Kitchu, na spisku đaka u dva razreda vidim to prezime. Srce mi zadrhti i obratim se jednom tom đaku na našem jeziku. On ništa ne razumije. Kaže da mu je otac sa Polanda a mama sa Ranca. Nikakve veze sa nama tamo na Balku nemaju. Ma jesu Aniši tražili svoje korjenje i tamo. Čak  i presjednik Hany Actor pozdravi predsjednika Polanda kad mu ovaj dođe u posjetu riječima, - dobro došli iz naše bivše domovine. Ili oni ne znaju ništa ili nas prave budalama da znaju to ko je  i odakle je, pa neće da nam to iz nekih njima samo znanim viših razloga otkriju. Kako uopšte objasniti da Aniši, Oniši i Eniši imaju isti jezik i većinski ista prezimena, a ratuju pod izlikom da su toliko različiti da ne mogu više živjeti zajedno. Aniši i Eniši česo imaju i ista imena. Evo i Kara se našali da rođak MuhamedKara iz Ajca nije poslao neku brigadu u pomoć Ljučkim Onišima koju su oni 92-e tražili. Završi se sesija za danas.
Petak je. ShuShlka je dobila platu za tri dana rada u Wayu. Yupiiiiiiiiii. Nemoram joj ja davati. Provjerim na Internetu. Nije. Javim joj kad sam čuo da je izašla iz kupatila. Ja recitovao i snimao Nerudinu pjesmu kako je lako umrijeti kad ona zaronda da je zvala šeficu i da joj greškom nisu poslali platu za tri semice ljetnog rada. Ja snimam a ona ronda i sve ide u snimak. Planove joj sve to poremeti. Inače ima neki odnos prema lovi kao prema prolaznom jesenjem lišću. Naprosto je pomete. Navijem Tv Grizville kad tamo repriza Pozorišta u kući.
I to ovog novijeg sa Bjelogrlim u ulozi oca. Onaj prethodni sa legendarnim Đuzom u toj ulozi iz sedamdesetih je u crnobjeloj tehnici. To je bilo kada sam ja bio mlad i naša porodica bila kompleta i činilo se da će to biti zauvijek. Đuza je još živ i u 82-oj godini života igra u pozorišnoj predstavi “Otac na službenom putu”. Nju je posavio u pozorištu u GrizzVillu režiser iz Hany. Kao nekad kad su se normalno umjetnici i ostali motali i zapošljavali na Balku. Zar nije moglo tako stalno da bude. Bez rata. A ne jer bi onda civilizacija vladala, a ne vukodlaci koji se pojave kad ona popusti. Eto i Dasovci su dozvolili svakom da hoda po njihovoj teritoriji. Teroristi su tako lako ušli i čak uzimali časove letenja da bi 01-e godine sa otetim putničkim avionima srušili dvije visoke zgrade bliznakinje visoke po 400 metrara u kojima je bio centar Dasove poslovne moći. Za ćas su u Senatu DASovci donijeli 300 novih zakona o kontroli stanovništva. Oni što tvrde da je rušenje kula naručeno od uprave DASa tvrde da su i ti zakoni bili već dobro pripremljeni za glasanje. Tvrde također da bez Kula nebi prošli u senatu i da je sada nastao mrak za demokratske snage koje su potrošile decenije da bi izborile građanske slobode koje su imali.
Evo vijesti na GrizzVillu. Suvo preživljavanje košta familiju 100.000 dinara mjesečno a plate su od po 16 do 30 hiljada. 600.000 je oboljelih od dijabetesa u Sany. Trećina se lijeći insulinom a ostali se boje inekcije, - kaže spikerica. Popis je u Sany. U regionu Sandžaka gdje masovno žive Oniši i ne žele da se popišu. Čak i parole pišu da se ne izlazi na popis. Na utakmicama viču, - ovo je Urska i padaju u trans kada Sany izgubi neku utakmicu od Urske. Tako bi i u finalu Yuro košarke. U posljednjim sekundama Urci ubaciše pobjedonosni koš. Poslije godinu dana nekakva komisija ustanovi da je Určin primio loptu dok mu je jedna noga bila u autu. Đaba. Proš’o voz, -kađu tamo. Na Osovu su pucali u tanovništvo i ranili desetak ljudi. KFOr kako se sada zove vojska BOOMa koja puca je prethodno preorala sve Eniške barikade i postavlja svoje carinske punktove. Osovo se 98-e ocijepilo od Sany i postalo leglo narko dilera, a njihov šef optužuje Eniško stanovništvo da su lopvi i teroristi. Eniši jedva preživljavaju tako što preko zamišljenih granica Osova šverca hranu iz Sany.  Užas.
Policija zabranila sva okupljanja u Grizzvillu ovog vikenda. Time i Gey ‘Paradu Ponosa’ koja je veliki problem na Balku. U Hany je održana u Plitu i opet je nastala  opšta tuča publike i policije. Tako isto i u GrizzVillu već dva puta. Ovdje na Nadi u velikim gradovima to nije problem. Čak i političari dođu na paradu i bude kao neki karneval uz muziku i obilate bubnjeve. Odoh odvesti Becky na posao pa malo u kafanu na čaj i poslije na moj reyon na djeljenje lokalnih đabana novina i flajersa.

01/10/7011 00:26

U zatvoru na obali mora u Hany Baby napunio 72 godine. Bili mu u posjeti njegovi sa sjeveroistoka Bony iz takozvane Krajine,. Podnio je zahtjev za slobodu. Nađem na Internetu da je suđen za bunu u Bony, ali mi nije jasno zašto je suđen u Hany i tamo leži. On je rođen u Bony i 90-e je pobjedio na izborima u Bony pa svoju pobjedu i glasove nesebično poklonio, prosto dao Mudyu. I to kod nas može. A onda digao bunu protiv Mudija lično, a ne protiv cijele Bony. Oni za bunu protiv Balka na Balku nisu nikad suđeni. Balk je osuđen na smrt od Zapadne Alianse i svaka buna protiv njega je bila nagrađena i obilato podržana od njih. Tako isto bi sa Rakom, Afgom, Unisom, Giptom, a sada i Ibija. Više nigdje na TV na Nadi ni ne spominju taj rat. Kao da je sve stalo. Adafi se sakrio na jugu negdje kažu u ogromnoj pustinji i nema ga. BOOM bombarduje njegov rodni grad Irt u koji pobunjeni napadači bezuspješno pokušavaju da uđu. Ima puno civilnih žrtava. Na njih se niko ni ne osvrće. Ovi na Zapadu jedva čekaju da vide leš Adafija ili bar koeg od sinova mu. Leševe od njihove djece ne prikazuju. Bilo bi pretjerano prikazati leš trogodišnjeg Adafijevog unuka ili unučice i napisati kako je to veliki uspjeh nastupajuće demokratije u Ibiji. Za ove starije je to pododno. Ili po mogućnosti neki video kako su nekoga likvidirali kao vješanje Adanma na Raku i od toga napravili video igru za djecu. Junaci crtanih i video igara su zamjenjeni pravim ljudima i akcijama. U glavama djece zapadnjaka koja brzo rastu je to sve postalo isto. Od igranja silnih ratnih video igara su im ispražnjeni mozgovi i poravnate emocije i ne mogu više da prepoznaju realnost i shvate da je neko zaista tamo aleko na mrtvo ubijen. Da su razrušeni gradovi, bolnice, škole, biblioteke, naftovodi, Tv, radio mreža, fabrike, obdaništa, pruge, ceste, mostovi. Sve isto se dešava kao kod nas kad je BOOM bombardovao Sany. Kao da će se magnetnim brisanjem te igre sve dovesti na početak i sve će biti kako je bilo. Istina hoće, ali na drugom mjestu, u drugoj državi, jer iste igre se počinju na drugim mirnim i sređenim mjestima. Zapadni čo’ek nekako nespretno sirotinjski slegne ramenima i kaže, - ma nje to moje da vodim brigu. On je ocjepljen od bilo kakve moći i uticaja na odluke o ratovima koji se vode i koji su negdje nezavisno od birača planirani. Ljudima vladaju demokratske snage do izvjesne mjere to jest do ratova. A u ratove mi se ne mješaj narode. Nemoj da bi ko šta spomenuo protiv rata. Mučno neako.
Djelio sam novine odmah od 14 h poslije podne. Podjelio sam sve jer sam imao samo dva tipa; lokalni Kich i jedan omot sa flajersima. Tako sam uzimao nekad i po 14 jednih i drugih i u hodu ih grupisao po dva i stavljao u sandućiće, kačio na kuke ispod njih ili jednostavno bacio ih pred vrata ili predsoblja ako sandućića nije bilo. Tri sata sam hodao i po dolasku kući nešto poslije pet prilično crknut legoh na kauć. Dođe i ShuShka. Navila je glasno Tv na programu 25 za još nevinu mledež. Ja se malo budio, bunio, spavao, pa se na kraju premjestim u sobu i spavah do 20h. ShuShu je bila toliko dobra da je čak otišla po Becky na posao.Zzatim su svratili na Mol da kupi četku, puder, sjenu i da očupa obrve. Nema para pa je kući. Sutra ide sa društvom na Univerzitet i ostaće do prekosutra kad od 10 do 13 h ide u Way da radi.. Da isprazne glave od učenja evo već prvi mjesec dana imaju tamo neku 24 satnu zabavu. Još dva mjeseca i nastupaju ispiti za prvi semestar. Becky  kuhala kupus za sutra, ispržila neke šnicle i jaja sa paprikama pa ode da spava. Ja navijem narodnjake iz Bony na Tv Odriča. Poslije poče tamo repriza one serije starije verzije Pozorište u kući sa Đuzom u ulozi oca. Pojavi se i Rfan Ensyr kao mlad i čupav hipi mmak. Odlčan je glumac i početkom 91-e neko ga u GriyyVillu gdje živi i radi prebi na naci bazi. On nije Eniš pa je to nekim nacistima smetalo. Glumci GrizzVilla hrabro ustaše u odbrannu slobode i zatvoriše sva pozorišta. Svaka im čast. Mogli su da ostanu bez leba. Kome je tada bilo do pozorišta. Međutim šef Sany Murky ne prenu i nekako zagladi stvari. Bio je tamo u toj seriji super slogan. “ Ja volim pozorište. I ja, ali ne u svojoj kući”. Tek sam ga u potpunosti bolno iskusio i shvatio kad je 88-e počelo pozorište u mojoj kući. Rastavio sam se od prve žene i sa njom živio u stanu još godinu dana. Kada sam 89-e nagrađen za scenografiju na festivalu u Azovi i kao gost otišao na Balk festival Amaterskih pozorišta u Rebinje odlučh da se više ne vraćam u Bačy. Poslije 10 i po godina dobrovoljnog izgnanstva sam se veseo i pun nade vratio da zauvijek ostanem živjeti u GrassLandu. Pred kraj tro i pol godišnjega rata, 8 Januara 95-e napustih ga zauvijek. Pobjegoh preko već ocjepljenih od Balka Hany i Lovenije do teritorije Austa, pa poslije tri mjeseca bezuspješnog pokušavanja za negdje dalje, vrath se u Balk. Ovaj put lično kod Mrkog u Grizzville.Tu ostadoh godinu dana radeći u dvije osnovne škole kao prof Mateatike. 25-og Marta 96-e   emigrirasmo na Nadu evo već smo ovdje punih 15 godina.  Sada gledam moj ljubljeni GrassLand na Iternetu, kontaktiram sa onima što tamo ostaše da žive ali je sve to virtuelan kontakt. Kao kad neko gleda ljepe žene na Internet Čatu, priča ili kucka riječi na tastaturi sa njima a nezna ni gdje su. Čini mu se da ih može dodirnuti, da su tu blizu a nemože ništa. Takav je kontakt i upliv građana Nade sa ratovima u Raku, Afgu, i sada Ibiji a prije toga kod nas na Balku. Shvatam ih potpuno kad kažu, - ma nije to moja briga.


10/4/7011 9:04 AM

Crko onaj veliki laptop sa  ekranom od 17 inča.  I neka je. Ubacio sam sinoć u novi kućni kompjuter neki moj DVD sa natpisom Svašta da vidim šta je na njemu.
On ne proradi. Probam jutros na taj laptop koji smo prije 6 godina platili 1300 #, on crče. Izeš laptop što bi u regionu V na sjevaru Sany rekli. Oni se baš ne nerviraju mnogo. Naučila ih čudljiva priroda; led, kiša, suša, vjetar, snijeg, potop. Ono što je dano od Boga da nam usjevi niknu ili ne niknu. A tamo je ravno kao ogledalo i uspjeva svašta. Šta god od sjemena da baciš u zemlju ono nikne. Zato se mnogo i ne jede ljudi tamo na svakodnevnicu. Imali su bar leba i masti kad niko nije imao ništa da jede.
Pisao sam sinoć pa nisam vratio USB iz novog u laptop i naravno sve propade. Pisao sam kako se nesuđeni svjedok na suđenju Osovskim funkcionerima koji su 06-e oslobođeni usljed nedostatka svjedoka. Ubijeno ih je oko 40. Ponovo su pohapšeni ovo ljet ali evo još jedan svjedok je ubijen. Odveden je na Hammer da tamo bude na sigurnom prije pošetlka nekom ministru u vladi Osova koji mu je bio komadant u logoru gdje su mučeni i ubijani i Osovari i Eniši. Žena tog svjedoka kaže da on nije želio da ide na Hammer. Nađen je u parku obješen o drvo. Policija je izjavila da je samoubistvo, ali će ipak izvršiti uviđaj. Pa možda i jeste se ubio zbog ucjene nekim groznim zločinom prema njegovoj familiji. Kad sa đavolom tikve sadiš okrene se na tebe kada plod te tikve nije u potpunosti uspio. Jadni čovjek. A da li nisu jadni oni koje je možda i on mučio i prebijao i ubijao.

Sutra Becky rođendan. Ići ćemo u restoran.
Gud baj.

10/12/7011 4:41:18 AM

O, nemogu da spavam. Ustao sam prije sat vremena. Kada ne spavam popodne u večer odem rano na spavanje oko 21 i 30 pa rano i ustanem. Užas. Od ljeta ne radim a šanse za neki slijedeći posao su minimalne. Bio sam jučer da vidim za desnu ruku. Boli me iznad lakta i mogu je dići samo do pola. Pregledaju mi i vene na ljevoj potkoljenici. Došlo doba. Mislio sam da pregledam i glavu jer mi se na suncu nesvjesti ali ljubazna doktorica Uba kaže, - stani prvo ovo. Odem na emplojment da pitam šta da u subotu kažem u telefon onoj mašini za deklaraciju, jesam li ili nisam bio sposoban za rad. Kaže mi jedna, nemoj, a druga prijavi. Pa i logično je da prijavim da ovu sedmicu nisam bio sposoban za rad. Zašto bih išao inače doktoru. Kaže mi da emploj mogu primati do 21 Aprila a zbog neoći mogu mi produžiti 4 sedmice. Slušam suđenje pa neznam ni kome. Jedan se već ko zna koji dan navio da objašnjava kako je radio centar veze u Riedoru i tom rejonu. Uglavnom veze su bile u čestim prekidima. Sjetim se Adya. On je Oniš koji je išao u u srednju školu. Roditelji su mu bili rastavljeni pa je tata otišao u Sany a on je sa sestrom živio samo sa mamom. U tim vremenima 92-e biti Oniš je bilo teško biti u tom rejonu. Drugovi iz razreda Eniši ga nisu maltretirali ali su se osječali lagodno jer nisu bil Oniši ni Aniši. Možete misliti tu atmosferu u školi. Terrible. Neko da se osjeća bezbjedan jer je dotične nacije a neko utučen i nesretan jer je neke druge. Pisao sam o njemu već. On je sa lažnom ličnom kartom uz pratnju dva prijatelja iz razreda zauvijek napustio svoj rodni grad i Bony, prešao u Sany. Bio je kod tate samo 7 dana. Kad je vidio da se ovaj u četerdesetoj licka za izlazak sa djevojkama posvađao se sa njim.  Ta djeca ne razumiju da ljudi bez obzira na godine traže partnera za spavanje. Stanovao je kod strica pa u Oreat kod drugog strica, pa u GrizzVille da preda molbu za odlazak na Nadu gdje smo ga na tečaju ropijen jezika i upoznali. Mama i sestra su došle na Nadu samo dvije sedmice poslije njega. Preselili su u Oronto pa čak i tatu doveli. Našalost, tatu i još neke ubi prebrza vožnja kombija jednog od ovih sveznajućih mladića sa Balka kada su se jedan petak vraćali sa posla. Mjesto da za vikend uživaju u plaći koju su upravo prmili odveze ih on pravo u smrt. Jedan takva nesreća a toliko nesretnih ljudi zbog nje. Kako li je sa ratovima. Mi u ponedeljak stigosmo da gledamo paradu Oktobar Festa u Kiču a na paradi svega, svijeta sa obe strane Kinga. Prođoše nekoliko Venova sa u koloru i velikim naštampanim slikama poginulih vojnika Nade. Voze ih neke žene, pretpostavljam njihove supruge ili majke. Uglavnom ih na njihovo mahanje i grčevit osmjeh poprati slabašno mahanje iz zgloba šake i neprijatan muk. Poslije njih maršira kraljevska pješadija. Gledam im lica. Moji đaci, malo postariji ali uglavnom je to omladina, djeca. Djeluju smotano i karikaturalno sa kapicama na kojima je loptica na vrhu, kao kod kapica za male bebe. Tako je to ai kad zapucaju onda je to ozbiljno. Iza njih veliki transporter tenk sa dugom cijevi napred. Njih i tenk svi popratiše sa oduševljenjem. Kuda idete momci ?, kažem u kameru  snimajući video. Slikao sam i pretjerao. Navuko se na photographisanje. Kao doga. Slikao sam oko 400 fotosa i pet videa, tako da se Dra nanervirala i rekla mi, - dosta tog slikanja. U tom trenutku pomislim nekako tužno da profesionalni photograph treba da živi sam. Pa i pisac, jer to zahtijeva zaista puno samostalnog vremena kada su drugi isključeni. Evo mi ton itovremeno sa dva suđenja u Hayu dopire do ušiju ali ne do mozga. Oba suđenja su Tanišićima. Jedan je bio šef tajne slušbe Mrkoga u Sany a drugi Kara Kare u Bony. Ni neslušam ih nego kuckam ovaj moj dnevnik a glasovi iz tamo dalekih sudnica mi dođu kao podloga koja ubija jutarnju samoću. Nešto kao ulična buka kad imate vremena i na neodeđeno vrijeme prijatno sjedite ispred nekog kafića.
Evo je skoro 6 uutro. Odoh malo obrattiti pažnju tim nesretnim ljudima koji iza brave sjede i nadaju se slobodi. Ja sam konačno slobodan od posla i rada zauvijek. Pitam on agenticu za moju starosnu penziju. Pita me za godine boravka ovdje. Ja velim 7013 će biti punih 17 godina. Ona uze digitron i izračuna 225 # mjesečno. Sa NPP, Nada penšn plan koj imam 80 biće 300 Talira mjesečno. Velim imam li pravo na saplemente. Veli imaš, ili imate, kako su samo lukavo smjestil  tu opciju u amerijen jezik jer za drugo lice jednine i množine koriste istu riječ (ju), ali se to mjenja. Uglavnom zavisi od ukupnog dohotka familije. Kada neko ima 40 godina boravka ovdje oda starosnu penziju ima 525 Talira mjesečno. Hoću li šta namaketi sa Balka za mojih 20 godina rada. Ne vjerujem. Gudbaj živote.
Na suđenju se zapetljali oko prezimena Kovrlija. U nekim depešama ga različito pisali, Kovilija, Korvlija itd., pa sudac pita jel' to isti čo'ek. Odoh skinuti jednog Tanišića. Onog iz Bony, jer onog iz Sani smo imali rijetku priliku za slušati. I suđenje tajnim službama je suviše često postajalo tajno. Poskidam sve jer se nešto sve zakočilo i oba suđenja sam čuo i dalje iako sam jedno uporno htio skinuti. Ponovim kad tamo na suđenju Tanišiću iz Sany piše da nema suđenja. Ja ipak drsko probam video prenos i on radi i onaj radio prenos na našem jeziku. Svašta.  Pauza. Opet vratim onog iz Bony. Priča kako je bio prijatelj sa mnogim Onišima i kada su Eniši preuzeli vlast u Riedoru. Za jednog kaže da je uspio da izbjegne zatvaranja i emigrirao čak na Aust. Za drugog prijatelja Ivca kaže da je snimao za Trader kratke vijesti. Bio je zatvaran dva puta. Odveden je tek kad je logor Marska bio oformljen a logor Eroterm i policijsku stanicu je izbjegao. Pušten je pa ponovo priveden u Marsku i tamo proveo 40 dana. Blizu policije sam primjetio parkirano njegovo auto bez goriva veli svjedok. Lopovi ukradu auto i voze dok ima goriva.  Ja sam mu pronašao i ključeve, nasuo goriva i otišao je negdje u sa njima. I mene su tukli braća Eniši, veli svjedok. Tri puta sam posjeto logor Marsku. Tukli su me neki djelimično obučeni u Kotovim uniforma.
Pauza i ovdje. Ne napišu pauza nego nema prenosa pa se ti sad snađi ako baš otvoriš taj sajt na pauzi. Pomisliš da nema suđenja iz ko zna kakvih razloga. Praznik na Yuro, bolest optuženog kao neki dan Generalu Oniš vojske Ladiću. On je buncao kao da priča sa ženom i td. Imao je prije togapar moždanih udara. Šteta što nije ranije dospio na sud da čujemo njegove argumente. Sigurno ima podataka koje bi interesovale javnost. Ovako će otići u nepovrat. Ostaće samo jedna istina. Kao kod Kota.
Evo nastavak. Tanišiću u Sany je Mrki pleo spletke pa mu je natovario neku komisiju a jedan od njih je tri puta na dan Mrkom slao depeše i pisma. Pođe i drugom u Bony. Svjedok priča kako je nastala ta atmosfera.  Poslije ubistva jednog Eniša od nekog Oniša 30-og aprila počeli su excesi i sve do 30.og Maja nije bilo hapšenja i odvođenja. Tek nakon napada Oniša na Riedor je to počelo. I taj moj jaran kojem sam omogućio da ode je bio u kafani gdje se vodila borba i neki sada heroji kod ta dva naroda poginuli. Kad sam ga pitao šta si tamo ti radio on je nešto petljao kao navratio je slučajno da uzme pare iz svog poker aparata. Svjedok kaže da nema ni jedne Eniš kuće u Riedoru koja nije imala neku stravičnu priču iz Drugog rata i navede tačan broj, blizu 20.000, djece koji su tada pobijeni od Oniša u uniformama poglavnikove države Hany. Navede primjer jednog Kotovog borca koji mu je pričao kako su jednom od tih dana trčali za jednom grupom koja je odvela djecu ali ih nisu stigli na vrijeme. Pobili su djecu a jedno su dijete nabili na mali borić. Ono je bilo je još živo i u samrtnom ropcu čupalo travu oko sebe. Dodaje mu taj borac da će sad ovi novi parlamentarci u opštini da dovedu opet do rata. Što i bi. Riedor je poseban na Balku jer je tamo bio pogrom Eniša u Drugom ratu i ta se lampica pali u svakom Enišu kad dođu nesigurna vremena. I ja sada osjećam više kao napad na mene kao Eniša a ne građanina kada mi se dese neke stvari na Nadi, kao prekid ugovora u školi, ili zašto me nisu zaposlili kao suplaj tičera, zamjenika profesora, u školi u kojoj sam radio dvije godine. Ili sada što nemam parking. Baka Betty prodala stan i ja osta bez parkinga. Pitao sam haus mentenens menadžera Nika, nema ni jedan slobodan za iznajmiti. Stavljao sam oglas u Landry rum, prostorija za pranje i sušenje veša, ali ga je superintendentica, jedna veoma neprijatna i osorna osoba, uvijek skinula. Ta žena uživa kad nekome nanese zlo. ShuShki nije dala da slavi 16-i rođendan sa društvom u maloj sali. Nije joj dala ni da dovede društvo na bazen. Mi smo ovde kao u logoru. Strogo se pazi na svaki naš korak. Pa i na Nadi mi Balki živimo jedni pored drugih. Ne posjećujemo se puno između sebe, priredbe su strogo odvojene na naci i vjerskoj bazi u organizaciji vjerskih šefova. Ako ko zaluta ponegdje to je rijetkost. Ja bih volio doći i na zabavu Aniša ili Eniša ali se nebih tamo osjećao lagodno kao u kafani na Kingu. Tamo smo sve fele ali da je gazda neko od naših sa Balka proglasili bi joj jedno od tri imena vojski iz Drugog rata i pripadnici ostala dva naroda se nebi osjećali prijatno u njoj. Samo kad je na vlasti neki stranac naši se u Bony na Balku osjećaju bezbjedno. Pod uvjetom da nije pristran nekoj od tri nacije, a to se nikada do sada nije desilo jer postoji i mito i korupcija. Nemoć da se svima ugodi, itd. Ima jedan vic o ugađanju. Kopiran je iz novina na Kirilici.
Човек је послат из Источне Немачке у Сибир да ради. Знао је да ће његову пошту читати цензори, па је рекао пријатељима: "Дај да смислимо неку шифру. Ако је писмо које од мене добијете написано плавим мастилом онда је истинито, а ако је црвеним онда је лажно".

После месец дана, његови пријатељи добијају прво писмо. Све је плавом бојом. У писму пише: "Овде је све дивно. Продавнице су пуне хране. Биоскопи приказују добре филмове са Запада. Станови су велики и луксузни. Једина ствар коју не можете овде купити је црвено мастило".

Ovo je ispričao čovjek na demonstracijama protiv kapitalističkog Systema. Kaže dalje. Овако ми живимо. Имамо све слободе које желимо. Али нам фали црвено мастило, језик којим бисмо артикулисали наш недостатак слобода. Начин на који су нас научили да причамо о слободи – рат против тероризма и тако даље – фалсификује слободу. Naum mi padnu velike fotografije poginulih Nađana na Afgu. Zar je baš tako moralo da bude?. Dalje on tvrdi da kapitalizam nema veze sa demokratijom. Ми нисмо комунисти, ако комунизам значи онај систем који се срушио 6990. године. Запамтите да су данас ти комунисти постали најефикаснији и најокрутнији капиталисти. У Кини данас имају капитализам који је динамичнији него ваш амерички, а не треба му демократија. Немојте дозволити да вас уцењују да сте против демократије, ако критикујете капитализам.

Bi to na skupu u New Yorku na DASu. Zauzeli bili Bruklinski most pa ih oko 700 pohapsilo. Tako ovi na vlasti etiketiraju i odmah proglase nekoga za neprijatelja privatne svojine, sloboda, demokracije, komunistu, itd. Čoek filozof navodi primjer krize koje je uništila više privane svojine nego sve nesreće, komunizam je propao ali su problemi ostali. Socijalizam postoji samo za bogate. Slučajno je iz Lovenije koja se 91-e prva ocjepila kao nezavisna država od do tada jedinsvene države Balka. Nevjerujem da je namjerno. Ime mu je nevažno. Napisao je preko 100 knjiga. Jadna mi mati. Ko će to sve pročitati ?. Evo sam punih pet sati za ovom spravicom što piše dok ja tipkam na njenoj tastaturi. Znate li da su u jednoj školi na DASu ukinuli svako pisanje rukom ?. Da da. Djeca poslije 12.000 godina od kako je Bog Thot donio pismo u Egipat su prestala da uče pisati. Nema više da se čuje glas učitelice ili učitelja u razredu, - tanka kosa debela uspravna. Čak smo i u starijim razredima na tehničkom morali tušem da pišemo tehnička slova. Bez mrlja. Neki dan okrenem radio Grassland. Umro učitelj Kruno. Išli smo u prvi Gimnazije a on u drugom pređe u učiteljsku. Osta cio život u Grasslandu. Dok na vlast ne dođoše demoktatske snage bi jedno poduže vrijeme i direktor tog našeg gradskog radija. Maštao je da uvede kablocku televiziju i čak da kupi helikopter za potrebe firme. U ratu smo se viđali skoro svaki dan. Sjedili bi kod kafana-radnje Esso i uvijek pričali o koječemu. To je onaj kojega u cilju raspaljivanja međunacionalističke mržnje između Oniša i Aniša navedoše u nekim novinama u Hany kao žrtvu njegovog ponajboljeg druga poduzetnika te radnje E-Se čija čerka u to doba ode u Hany da uči u srednjoj medicinskoj školi. Javi se ona tati i reče mu da ne brine i da ona nema nikakvih posljedica od tih pisanija jer ima i u Hany pametnih ljudi i profesora koji ne vjeruju režimskim podvalama i lažma. Mi odahnusmo. Pa svaki dan smo pili kafu zajedno. Pili i nastavili. Imao je krasnog psa Tornjaka. Ime je dobio po imenici tor koja označava ograđeno mjesto za čuvanje ovaca pod vedrim nebom. Nacisti nas gurnuše u takve torove 92-e godine pod paštom demokracije. Isto kao kad 6918-e pod imenom Komunizam uvedoše tortutre, ubistva i pljačke. Nešto što sa Komunizmom nema veze. Da bi ga spriječili. Tako i kod nas, da bi spriječili demokraciju uvedoše torove. Mnogi postadoše rasni psi, vjerni vođama stadama ovaca. Kao Tornjaci. Moj prijatelj Kruno je odvajao od sebe da bi hranio to bjelo i ogromno kuče. Zahvaljujući Kruni taj pas dobi i svoje ime i mjesto među rasama rasnih pasa. Tako i mi dobismo imena nacija od sudija da bi nas lakše mogli ocjenjivati i bodovati kad počnu ratovi. Ko je za odstrel a ko nije. Tako je lakše ubiti čovjeka, a ne kao neko nepoznato biće, svemirac bez nacije i imena. Kad mu znam pripadnost zna mu se. Ili ili.

13.10.7011. 7:33:59

Kišilo je jučer kao iz kabla. Ona jakna sa znakom Ojote se pokazala odlična. Podjelio sam flajerse na moje dvije teritorije. Užas. Bio sam mokar iznutra od znoja jer ove jakne dobre za kišu ne dišu pa sem kiše štite i od spoljašnjeg vazduha. Cijelo vrijeme sam mislio na razgovor sa Nikom, vlasnikom kompanije za održavanje zgrada. On je veoma ljigav čovjek i glavno mu je bilo da raspravlja o arogantnoj superintendentici koja mi je branila da stavim oglas za parking na tablu. Dož
Đem kući poslije kafane i zateknem njegovu poruku u telefonu. Javim mu se pun nade da mi je obezbjedio jedno parking mjesto a on opet o njoj, kako to nije istina, kako ona ne laže itd. Kažem mu da vidi sa njenom pomoćnicom koja mi je bar tri puta rekla da ne možemo stavljati oglase nego da čekamo ponude stanara. Oni su toliko naporni sa tim pričama da vas mentalno izlude. Tako i onaj Gery iz štamparije mi je popovao bar mjesec dana jer sam došao 15 minuta prije otvaranja komjuniti centra da predam poštu. Tako su mi rekli oni što tamo rade da mogu doći već od pola devet a ne od devet kad je centar službeno otvoren. Sa bolovanja se vratila sekretarica koja to nije znala i kad me vidjela 15 do devet nazvala je Opštinu i žalila se da je to ozbiljan prestup. Bila je tu samo taj dan i dugo zatim je više ne vidjeh tamo. Stara naprda. Gery me gnjavio čitav mjesec dana sa tim do besvjesti, zašto, kako, što ...? Ja u početku mislio da se on šali, ali jok, iako smo bili dobri prijatelji, ali sad vidim da je to bilo više sa moje strane, on nije popuštao nego se s vremena na vrijeme na to opet vraćao. Tako će biti i sa ovom nada sve arogantnom ženom. Znam takve ljude. Njihove kuće su bez knjiga. Slike na zidu su reprodukcije iz neke robne kuće uokvirene obićno u bordo okvire. Sve je zategnuto, hemijski očišćeno i bez duše. Po cio dan sjede pred televizorom i piju pivo. Niko u kući ne svira ni jedan instrument. Slažu novac na banci i dršću nad svakim centom. Nemaju šta u životu pa im je svaka takva situacija kad im se neko obrati važan događaj pogodan da se istresu na nekoga. Da istresu svoj jad, nemoć i strah. Strah od guvermanta, bankara, kriza, nestanka posla, ratova, mrtvih vojnika koje sa nekih ratišta po dalekom i nepoznatom svijetu donose kući, nameta, immigranata, siledžija, vatre. Da nebi došlo do suda moram da izaberem neku taktiku, najbolje šutnje, a time i globa jer oni rado preko advokata pružaju pandže na tuđe novčanike. Bože sačuvaj me samo njihove dreke i beskonačnog ponavljanja ko je šta i kada rekao. Toliku ispraznost nemožete ni da zamislite. Postao sam isti kao i oni, uplašen do kosti.

15.10.7011. 16:27

Je li moguće ?. Presjednika DASa tuži Amnesty Voč zbog dozvoljavanja torture na Talibanima, zatvorenicima vojske agenta 8A. Skidali su ih do gola i mlatili na hrpi. On sin Uš dolazi na Nadu za 6 dana. Nada odbija svaku pomisao da ga uhapse naravno. Voč se hvali da je sin odložio put na Suisse zbog pokrenute tužbe. Svašta. Jašta. Novi najnoviji predsjednik DASa je zatvorio tajne zatvore i osudio torturu ali nikakav postupak nikad nije pokrenuo.
Interesantno da se danas u 82 velika grada održava protest protiv Kapitalizma. Šta bi oni novo ne znaju ali im dodijalo slušati kako banke i firme propadaju a njihovi menadžeri dobijaju milionske bonuse. Ma to je neka 'aje'ancija, što bi naš Hariky rekao. U Sidneju na Austu u gradu od 7 miliona na protest izašlo 2.000 stanovnika približno. Ma neko se šali sa nama. I sa Polanda je stigao na DAS glavni rušilac Komunizma u njegovoj zemlji a time i dalje oko Ussije i u njoj samoj, i kaže kako on nikada nije volio Kapitalizam... a šta voli ne kaže. Ništa. Dobra kola i položaj. Dobio je i Nobelovu nagradu za mir i mjesto prvog predsjednika Polanda poslije dolaska parlamentarne demokratije na vlast. Dosta. Dosta, velim i ja sam sebi ovog pisanja  ali nemožeš. Događaji guraju jedan drugoga.
Znam da nisam neki pisac ali mi se neda ostaviti. Pogotovo kad naž po ocu Grasslanđanin Kusto progovori. Evo šta kaže između ostalog: - Osovo kao centar stare Eniš države danas je jedna mala državica koja prati ideje moćnih, a ne može da se pohvali dometima u istoriografiji i kulturi. Umesto kategoričkog imeprativa kulture, ovog puta je heroin glavni obrtni izvor. Čujem i da su vlasnici rudnika i giganta „Trepče“ biznismeni koji su nam ovde držali lekcije iz demokratije, a da je vlasnica „Telekoma“ ona što nas je bombardovala. Da izašao je jednom članak ko šta ima na toj jžnoj pokrajini Sany. Da ne povjeruješ. Pa kad ti ljudi stignu sve to da rade. U svojim zemljama su političari sa dobrom platom, zatim uzmu neki resurs negdje u svijetu pa obrću milione tamo. Nadljudi.

21.10.7011. 6:45:07

Ma ustao sam u pet. Starci nemogu od uspomena više da spavaju. Ubujen je Adafi. Ibija je slobodna. Namjerno pišem ubujen jer se sjetim glumca koji je glumio prevodioca i tako govorio tu riječ. Eto i visoka funkcionerka, sekretarka DASa reče da je najbolje da se Adafi ubuje. Dodala je, ili uhapsi. Prvi put čujem od neke visoke vlasti da traže da se neko ubije. Možda je mislila da se on sam ubije, onako humanitarno, a ne da ga ubiju. I stvarno je ubujen. Prethodno su ga zarobili u kanalizacionoj cijevi ispod neke ceste i poveli u zatvor, gdje bi drugo, ali njemu odani osuše paljbu i u tom sukobu ubi ga neki u glavu. Neko dodaje da je taj mali konvoj za svaki slučaj malo probombardovan i od BOOMa.  U gostima na Afgu Sekretarka DASa pogleda video na Ipadu i blago se nasmiješi. Na snimku je Adafy bez ikakve kape, a namjenjao ih se za 40 godina vladavine na tone. Zato ga je teško prepoznati još i bez ogromnig tamnih naočala kakve obično nose Mafio bosovi, a i Koto pred kraj karijere. Proćelav je duge i vidno svijetlije kose. Mora da nije imao više ni crne farbe za kosu. I sin mu je jedan ubijen a drugi ranjen, kažu vijesti. Gdje su mu žena i ostali članovi ogromne familije niko ne zna pouzdano. Krvožedni pobunjenici ih traže svuda a ako su zbisali van Ibije da se vrate nazad od susjednih zemalja. Neznaju ni ko će da vlada Ibijom. Sada ih svi mole da se plemena ne pobiju između sebe. Uglavnom jedna Era je završena.
Kontrolu nafte će preuzeti pomagači svrgavanja, članovi BOOMa. Možda nam i benzin pojeftini jer smo i mi stanovnici sa Nade njegovi članovi.
Slušao sam onog našeg Eniša što mu zabraniše da dođe na Nadu i drži konferencije. Ma nije loš. Predviđa pad Zapadnog carstva upoređujući ga sa propastima Panskog, USSo, GB, jer ih inflacije i dugovi ruše a ne neke revolucije. One dođu poslije kada mase masovno počnu da tragaju za lovom, dodajem ja. Veli on da je ovo totalitarzam DASa i saveznika mu, a trzaće se još 20-ak godina. Zato cijepa gdje može. Taman kad ja izdam moj Memory-roman i obogatim se.
Kupio sam nove čizme. Bijahu neke u Talize za 10 # ali ipak kupih nove za 51 #. Mogu izdržati i minus 40 Celzijusa. Probao sam ih sinoć. Laganije su od onih sefti cokula. Super. Komšija Dag mi je dao da parkiram na broju 25 do prvog od kada ga je izdao nekom. Šta ću poslije neznam. ShuShu marljivo studira. Eto je iz Atmosferske Hemije dobila 96 %. Svaki dan ode ujutro i vrati se kasno noću. Nosi neku hranu, štedi a onda iznenada lupi neku kupovinu cipela, laća benzina i ode 160 # odjednom. Danas joj je plata a i Dra. I meni treba stići ček na 470 # emplojmenta. Tako svake dvije sedmice do 21 Aprila. Mič mi za dvije nedelje nosanja novina dade 220 #. Good.

22.10.7011. 7:12:26

U Raku je DAS izgubio preko 4.000 vojnika. Ko ih ubi ?. Ko su ti ljudi koji pucaju na njihove vojnike. Nemamo pojma. Pobunjenici. Tako nam kažu na Tv. Eto se poslije 9 godina vojnici DASa od tamo povlaće skroz. Ima ih još samo 40.000 a bilo ih skoro četrvrt miliona. Kuda će sada ?. Onaj Uš što ih posla tamo bi jućer gost na Nadi. Držao je govor ali ga publika nije baš pažljivo slušala nego tražila da ga neko uhapsi zbog dozvoljavanja torture nad Talibanima. Kažu njegovi da je to pomoglo da se otkrije leglo i utamani njihov vođa 8A. Sad je i Adafi pokojni. Ko je slijedeći predsjednik neke države koji se ne sviđa centralistima ?. sve se plete oko Siriusa ali se on neda. Pomlato je dosta bunđija. Onaj u Emenu bi mogo da strada ubrzo. To i nije neka jaka država. O dosta o politici. Nego vratimo se domaćim temama. Odvezao sam oko pola 12 Becky na posao a na pijacu mnemogoh parkirati pa produžih u kafanu. Bijah sam oko pola sata kad se Išo pojavi. Odmah zove svima piće koji uskoro dođoše, Gandra, Vicky, i Ljože. Malo sam se zezali na Balk način da ujedemo za dušu ali bez krvi. Kažem im da će mi Gugl slati pare za moja videa a sada teba da snimim neki i dam mu dobro ime. Naprimjer snimim tebe Viky i kažem Viki Lix pije kafu na Nadi. On niječe. Zeza nas da smo stari, ajd što mene ali Gandra je u najboljim godinama velim. Nisam ni znao da je blizu šesdesete. Odem na pijacu oko 14 i 14 kada se sve zatvara. Kupim jaja po normalnim cijenama, pa grožđa po 50 centi za paundu, jagode po 1 # kutija, paprike, šljive, greyp po klizanim cjenama. Dođem kući oko 15 h, malo prije naše od 185 cantimetzara male ShuShu. Ona  marljivo uči za mi-term, polusemestralni ispiti. I tu se bodovi kupe. Radila je danas malo u Waju, pa popodne ode na univerzitet. Gledao sam preko kabla na Tv utakmice Panskog prvenstva. Ristijan dao 3 gola za EalAdrid. A on je meni najbolji na svijetu. Ipak stručnjaci već dvije godine daju tu titulu Essiju u Arceloni. Gledao sam i njih odmah iza ali ništa, nije uopšte bilo golova. Uvečer odem po Backy pa malo kod Vijete na kafu. Njen sin se zove isto Istijan i spremao se za izlazak. Svaka dlaka je morala na glavi da strši u svom pravcu, kaop kod ježa. Takva moda sada. Mi smo u doba naše mladosti nosili duge kose kao djevojke. Sada na FB osvanjivaju te fotografije čupavih mladića. Naši su se roditelji ibretili, čudili, molilida se kosa malo poravna, skrati a bome neki nisu smjeli ni pomišljati da ih pušćaju.
Evo u novinama čitam da je 10 % stanovnika u Bony prezaduženo kreditima koje su im nametnuli drugi. Trideset ih se ubilo do sada. Oni koji se još nisu ubili i oni koji uživaju u blagodatima tuđega novca susreću se zamalo svaki dan. Prvi su u stalnoj utrci preživljavanja, u besanici iščekuju da zvonce na vratima označi kraj svemu, drugi jure u skupocjenim autima, prepisali su imovinu na druge ili je zamijenili za posjede u van Bony, idu na ljetovanja na Avaje ili Teget-Jadran, njihove su fotografije u atmosferi raskoši na FB i sličnim društvenim mrežama...

Fotografije prevarenih jamaca jedino se može vidjeti na smrtovnicama. Užas. Ćuli smo da je tako u Grasslandu naš poznanik nasukao neke ljude. Vidio sam mu uvijek lijepu i dotjeranu ženu na fotosima FB na nekim stranim destinacijama u de lux gardarobi. Direktori firmi su falsifikovali dokumente o primanjima radnika, poturali im da blanko potpišu mjenice, inače slijedi otkaz, i zaduživali ih do guše.
Osnovali prevareni ljudi udruženje od 340.000 članova, pa se sude sa silnicima ali slaba vajda. Među bankama je i Hypo banka koja je švercerima droge davala i po 100 miliona kredita a oni kao počeli malo vraćati brojeći do 4 i stali. Ta je banka i premijeru Hany davala 5% provizije na državnički dug pa je on jadnik sada u zatvoru. Nekad bio sila a sa mu trebaju krila jer je vozio lude vozove bez šina, - kaže jedna moja pjesma.  I ja ih vozim. I ja sam dio systema. Mafija. Bacam višak novina u smeće. Skoro sam po jednom tom iskrcavanju kod komšija došao na parking a oko mene lagano klize dva policijska auta. Mislim se, e Gilea ona zabrađena žena što prođe kraj tebe dok si istovarao novine u kontejner socijalnih tan-hausa nije bila prava nego neki tajni agent, i evo ih po tebe, parkiram ladno stoički i gledam, odoše malo dalje i oko nekog auta se sakupiše. Eto a ja pravi kriminalac im pred nosom šetam kao u nekom filimu što bi moja mati rekla. Ko zna kada će i meni zakucati na vrata i reći, - nemožeš ti Gilea više bacati novine u tuđe smeće nego u svoje. Ađe ću u naše tolike novine bacati, Aždaha od suprintendetice bi me prijavila. Jadan ja. Kuku meni.
Jupyyyyyyyyy. Evo mi proradio Hany Tv. Ma nisam ga mogao slušati mjesecima. Šta li to bi da proradi. Još Bony da mi radi. Na mom terenu djelitelja flajersa, kad se po tri saberu debelih i do jedan inč, to jest dva i po centimetra, jedan Romenijen sa Balka mi kaže da je i on nosio novine, ali jutrom od 4 do 7 i zarađivao oko 800 mjesečno. Stanjio je dobro stomak ali nesmije više jer je na disability, invalidska penzija.  Boli ga rame kao i mene. Pozva me na rakiju koju sam pravi i uvalih mu na kraju moju knjigu. Ma za te normalne novine naš zemljak i zaista dobar pisac OjaAčar obećao mi je da će me ubaciti na to dijeljenje od 30 centi po komadu, gdje ne treba da se otarasim viška jer ga nema jer dijelim prave novine koje narod plaća. Izvagao sam se u Waju u srijedu uveče kad je ShuShka išla da igra odbojku. Imam 135 kg. Užas, jopet debljina. Moram stati. Jučer popodne sam jeo samo voće, crni luk i paradajz, ali uveče Becky spremi špinat i šicle. Nisam mogao da bar jednoj odolim.
Na FB hrabro napišem da nisam znao da mi je Nada u građansom ratu u Ibiji. Naime taj rat je završen a na Tv u Sany zovu ga građanskim. Silno bombardovanje BOOMa čiji je i Nada član, po Adafijevim snagama ispada kao neka elementarna pojava, kiša, suša, grad, koja na ishod tog rata nije vrijedna pomena. U novinama prikazuju fotos zarobljenog sina od Adafija kako puši zadnju cigaretu.  Pored njega je i plastična boca sa vodom a sav je poderan i ogreban. Ubili su ga potom.  Ko, ne zna se za sada. Novi premijer jako žali što je Adafy ubujen jer bi on sada na vlasti volio da ga sud sudi. Sada mu sudi neko mnogo jači od tebe izdajnička dušo.
Dok si bio pored njega lizao si mu stope i krao od naroda kao i on a sada si na vrijeme pobjegao pobunjenicima. Pa njega nema ali ima mnogo vas saučesnika koji bijaste oko njega. Čitav Ibijski narod treba uhapsiti. Svi su mu pljeskali, vrištali do ludila kad se pojavi na prozoru ili pred masom negdje u prolazu pa je mislio da je sve u redu sa njim i diktaturom. Šta će te sada ?. Vidjet ćemo uskoro kako vas pljačkaju oslobodioci, nemilosrdne elementarne nepogode koje će sem već zaboravljenih 200 milijardi nastaviti da pušu vaše blago, naftu. I vodu. Evo i na kvorumu katoličke crkve pričaju o radu. Veli jedan da je od 80-tih počeo neki novi Kapitalizam, otimačina kapitalista putem države. I za običan svijet nastaše krize. Bravo, sada mi je nešto jasnije. Od svih na puno radno vrijeme zaposlenih u Hany 7 % nemože ni da zadovolji osnovne potrebe sa svojom punom platom. I u Svetoj stolici će uskoro raspravljati o dužničkoj krizi. Usput su proglasili nova tri sveca, pratili stanje u Ibiji i pozdravli rušenje krvoločnog systema za koji kažu da nije bio human. Nadaju se slozi i miru tamo, jer ako im tamo zasjednu vjerski extremisti za koje je svaka crkva neprijatelj ne piše se dobro svim susjedima pa i njima koji su samo pola sata daleko nekoj modernijoj raketi upućenoj sa Ibije.
Slušam da je Ibija dobro razrušena. Niko nije trčao da pomogne da se iz ruševina izvuku povrijeđeni i mrtvi kao sad u Urskoj zbog zemljotresa gdje je broj unesrećenih 480, možda 1 % od onih u Ibiji. Znači rat nije elementarna nepogoda zaključujem ja pa se može spriječiti. Svi se pitaju ko je slijedeći na listi za napad BOOMa. Za Sirius je bilo planirano da počne rat zajedno sa Ibijom kažu sada neki analitičari ali je negdje zapelo. Čajna i Usso sad ne daju da se izglasa rezolucija u NU kao za Ibiju da se može bombardovati, mada sada tvrde da i nije bilo tako dogovoreno ni za Ibiju nego je bilo izglasano da je BOOM može samo nadlijetati i osmatrati. A Ibijski gradovi su masovno rušeni kad bi dali otpor pobunjenicima. Puno je mrtvih oko 200.000 civila navode neke novine a od šest miliona stanovnika njene države trećina, dva miliona je raseljeno, to jest pobjeglo od kuće zbog mogućeg istrebljenja. Kod nas u Bony 100.000 mrtvih a od 4 samo pola je pobjeglo od kuće.
Adafi i sin su sahranjeni na nekom nepoznatom mjestu u pustinji, a drugi mlađi sin kojeg ne mogu nigdje locirati poručuje iz ilegale da će biti šef opozicije nove demokratske vlasti. Predsjednik Sany je bio na Hammeru da ih ubijedi da prime Sany u zajednicu Yuro država. Moli kumi a oni mu samo poturaju da Osovo prizna za nezavisnu državu. On to neće da uradi i traži da se autohtoni spomenici kulture Eniša zaštite od najezde Osovara da ih unište ili preobraze u Osovarske. Uvijek se tvrdi da je na starim temeljima napravljeno novo doba pa i ti spomenici kulture koji su obično neke tvržave, crkve ili manastiri. Ako i bude Sany primljena niko neće slaviti. Iza obilnih fondova kriju se zavisnost o dugovima drugih. Tako Lovinska država može ostati kratka 170 milijadrdi zbog duga države Grecije. Nema slavlja za obavezu da se prijavi koliko rakije pečeš i svinja kolješ, ako klanje uopšte i dozvole. Klanje ljudi, to da, svakako, ali svinja ne. Jedan prof filosofije Migel de Unamun poruči 36-e sa katedre u Salamaniky da fašisti mogu narod pobjediti ali ne i ubjediti. Zato slavlja neće biti ako ikad Sany uđe sa njih 27 u zajedničku državu. Tada bi i Hany i Bony isto bile primljene pa opet svi naši narodi Balka u jednoj državi. Smijurija. Bježali iz zajedničke države zbog samostalnosti i autohtonosti kulture, jezika aono jope zajedno. Užas. Kako li će onda voditi bratoubilaćke ratove. Kažem bratoubilaćke jer govore isti jezik koji ima 4 imena i njih masa ima isto prezime a vode se ka pripadbici pod različitim nacionalnim grupama. Narodi Balka ko ste vi i odakle dolazite? Ko vas toliko unakazi ?. Vaša priroda, samoljublje, egoizam, narcisoidnost, ograničenost, netolerancija. Vi ne vidite da četvorougao ima 6 tjemena nego samo 4, ona gdje se sastaju susjedne stranice, a ima još dva tamo gdje se sastaju njegove dvije i dvje suprotne stranice. Kod vas je sve na dohvat ruke. Idite malo dalje, dozvolite i drugima da Vam kažu nešto važno i za njih.
Na protestima protiv Systema DASa je svega i svačega. Iznijeli su spisak od 13 tačaka. Prvi je da minimalac bude 20 # na sat.
I tako da se da 2000 milijadri za puteve i šume, ukine fosilno gorivo, da se ukinu granice, dugovi, privatne osiguravajuće kompanije. Niko ne spominje ratove, vojnu industriju i vojsku smještenu u 200 destinacija po svemiru. Podršku demonstrantima daju oni koji su bliski DAS vlasti i po svijetu dizali profesionalne bune od kojih tamnošnji narodi nisu imali nikakve koristi pa se sumnja da je to sve namješteno. Nešto slično kao onaj upad Hany terorista sa Austa na Balk 72-e da se ispipa stvarno stanje i posjeku neke glave i smiri situacija slijedećih 20 godina. Niko im ni čašu vode nije htio dati. Sada se svi u Hany trse da su bili cijelo vrijeme uz njih a u tim danima su ih mobolizirani kao rezervisti uniformama Kotovog Balka sa petrokrakom na kapi ili na čeličnom šljemu lovili u potjerama i ubijali kao neke mrske zvijeri. Jadni zavedeni ljudi samo su se iznenađivali kako to da nema bune Aniša protiv Kota i njegove države. Neko ih je grdno nasamario. Još se ne zna ko, ali je čudno da masovna buna Aniša planu 19 godina kasnije. Sve sve ali na demonstracijama koje se šire po DASu jedna od najbrutalnijih scena iz Ouklenda je kada veterana iz rata na Raku, pogadja gumeni metak u glavu, zbog čega je prebačen u bolnicu sa dijagnozom - fraktura lobanje. Tamo policija prvo puca a ne pita ko kod nas na Balku. Tako i pogibe mladi policajac u GrizzVillu kada je neku noć sprječavao pljačku banke. Ubi ga neki 22- godišnji manijak optužen za 23 krivična djela.

27.10.7011. 6:02:29

Vijesti na GrizzVillu. Jedna barikada na Osovu je propustila dva Đipa. Eniši podigli balvanske barikade da im Osovari ne hodaju tuda u Džipovima BOOMa koji se za priliku boravka na Osovu zovu FKOr pa već danima pregovaraju i napeto je ko kišobran. Parlament zajednice 27 zemalja Yuro poslije neprospavane noći otpisali 100 miliardi duga Greciji. Kažu da jedino tako mogu da spase tu Uniju u kojoj je član sa Balka samo dvomilionska Lovenija. Još dodaju da će emitovati 1000 milijardi, valjda oštampati bez pokrića. U Hany predizborna kampanja pa se udaraju niski udarci. Neko prijavio partijce na vlasti da primaju mito pa će SKOK policija da vrši istragu. Premijerka Osor osorno odgovara novinarki „ Ma dajte, molim vas...“ i sjeda podignute kragne ljupkog kaputića na zadnje sjedište u neko službeno auto naravno crno obojeno. Neki dan ti isti na vlasti su onog Eniša, doktora sa veoma dobrim ocjenama na studijama kojega nikad nisu zaposlili kao ljekara jer je Eniš u Hany dali na sud jer ih na svakoj sjednici zove lopovima. Ne piše im se dobro kad se uzme u obzir da im je bivši šef i premijer Hany u zatvoru. Zadužio Hany do beskonačnosti uz uzimanje provizije. Ko zna šta narod voli. Možda otpis duga Greciji navede mnoge sada da se zadužuju još više i vide da je bolje grabiti iz bunara bez dna.
Napolju je očajno oblačno. Crnje nemože da bude. Crni oblaci ne miču sa neba, čuvaju svu vodu i samo pomalo popršću po zemlji. Jučer poslije 16 h sam dijelio malo flajerse i prekinem oko pola 19 h. Nastaviću danas. Možda svratimo i do crkve jer je Sveta Petka pa da zapalimo svijeće za žive i za mrtve. Imam neke fotose te naše crkve koje skupljah 2 godine pa sam ih uradio i meto u plastične omote i zadenuo tamo i koverte kao da se ljudi ne muče sa tim šta da rade sa tom slikom. Trebao sam im i poštanske marke da naljepim pa da se sjete da nekom to pošalju. Ovde smo izgubili pamćenje. Na umu nam je samo koliko i gdje se može zaraditi. Eto preključer noseći neku kutiju sa namirnicama i istovremeno manipulišući njome i metajući magnetnu ploćicu u uski prorez pored ulaznih vrata iz dvorišta da ih otključam otrgnem najlon konac koji je držao ljevu plastiku sa dioptrijom i ostadoh bez naočala od 500 talira. Jedino skupo što još od materijalnog imadoh. A i dodijale su mi. Staromodno velike koje su 70-tih nosali Rambo, Mambo, pjevač Miše Mato Ovač koji facom liči strahovito na mene tako da su od mojih 250 videa jedan na kojem nosim te oćale za sunce, vožnju, čitanje i normalu, i  na kojem pokretima imitiram njega uz njgovu pjesmu - na tvojoj ruci prsten, ljudi pregledali preko 1.400 puta a ostale od dva do 10 uglavnom. Poneki još moj video, kao onaj sa Tominom pjesmom Rane, zapamćenu i ovjekovječenu 71-e u fenomenalnoj izvedbi od pokojne Oniškinje Zilhe koja iz Bony preseli u GrizzVille, promjeni ime u Silvy pa potom udate za bogatog tenisača sa Balka Armenulića i koju svi sa Balka vol'esmo a davne 76-e pogibe mlada i veoma lijepa u saobraćajnoj nesreći u njenoj 37 –oj godini života su pregledali 802 puta. Sada bi Zilha bila baka od 71 godinu. Ima takvih pjevačica sa Balka koje za razliku od nje ostaše žive a niko ih više nigdje ne zove niti ih pominje tako da pomislim da je možda ovaj život nepravedan. Ostaneš bez njega, a postaneš slavan i bogat. Ostaneš živ, a zaboravljen i siroma'. Okrenem radio Moravu sa Sany. Oni puštaju narodnjake, dodijalo mi slušati rok na Live AnjaLuka iz Bony. Nisam više na duže vrijeme otporan u tom ritmu. Srce traži harmoniku i folk ritam. Užas.
Eto se u Bony nadaju pronalaženju sve većih količina nafte. Kopaju svi. Čuli za onog zemljaka što je izgubio pos'o pa konkuriso za policajca ali nije primljen jer je bio nepismen. Otis'o se u Ameriku, radio na farmi pa kupio komad zemlje i kop'o nešto na njij a šiknu nafta. Obogati se on a novinar ga pita čita li burzu. Ne, jer sam nepismen, kaže on. Dodaje ona, a šta bi tek bilo da ste  pismeni ?. Bio bih policajac u Kalesiji, veli on. Tako ima tih viceva za stanovnike naše Bony a najviše za Oniše Muju i Sulju. Valjda zato jer jedino u Boni ima i Piramida i pripadnika Oniš-Religije ali nema Nafte.
Evo  jedan vic kako Mujo ispunjava križaljku ili ukrštenicu.


Vrsta metala (4 slova): PLEH

Dio pribora za jelo (3 slova): ZUB

Zensko dijete (3 slova): ONA

Najmanji troznamenkasti broj (3 slova):000

Mjera za tezinu (4 slova): UTEG

Inicijali pjesnika Jesenjina (2 slova): PJ

Morski greben (2 slova): MG

Sestrin muz (5 slova): SAFET

Zlato (2 slova): ZL

Mjera za dragocjenost (5 slova): NOVAC

Dragi kamen (4 slova): MILI

Zajednica zene i muskarca (4 slova): STAN

Kokosji proizvod (4 slova): JUHA

Neizlijeciva bolest (3 slova): KAP

Najzdravije pice (4 slova): PIVO

Telefonski poziv (3 slova): ZVR

Grad u Italiji (3 slova): TRS

Vrsta zivotinje s kucicom (3 slova): PAS

Nije gladan (3 slova): JEO

Vidi sliku (5 slova): JESAM

Svecano odjelo (4 slova): CRNO
Svaka država ima ovakve viceve za neke stanovnike svoje teritorije. Ovdje na Nadi su to Njufy.  Simpatični ljudi koji su na sjeveru i sve više sirotinjski žive jer im je ribolov ograničen i lov na krabe. Plata kod njih profesora je u pola manja od ostalih regiona Nade. To su oni kod kojih sam u pet škola širom njhovog pustog NewFaudlanda trebao raditi kao intruktor predavača matematike 10 nedelja za 20.000 #. Glavni grad je najveći od svih a ima samo 100.000 stanovnika. Mali su rastom ali veoma veseli i živahni kao i većina sirotinje na svijetu koja zna da istinski uživa u feštama. Kao mi na Balku. Stalno smo nešto slavili i bančili. Kod nas se piće toči cijele noći a ne do 1 noću kao ovde pa se svi namoče i ubiju od pića do ta doba. Bismo na kafi pa Gandra priča kako je sinoć luda kuća bila na Kingu. Stanu na sred ulice i nedaju proći. Čupaju antene sa auta, povraćaju. Kako i nebi veli on kad piju na iskap da se do 1 napiju. Poslije nema više točenja i kažnjivo je. Odnesem i laptop naše ShuShu. Ne pali.  Viko turi neku iglu u dio kabla koji ulazi u laptop i lišniu je malo. Kaže nema struje. Zezaju ga poslije da je stručnjak za lizanje. A ja mu kad je oko 14 h kao po običaju krenuo nekud zahvalim na ana-lizanju. Probamo ponovo na insistiranje Arija koji je imao ovih dana pauze pa je stigao i na kafu. Radi 4 dana po 14 sati dnevno a onda je 4 dana slobodan. I stvarno kad se malo izlazni kabl pritisne malo prema transformatoru proradi. Gandra donese i neki ispitivač koji svijetli kad ima struje i to bi pravi uzrok. Ali taj izlaz je zavaren a ne utičnica kao ulaz u transformator. Dam mu kablove da proba otvoriti transformator i spojiti pa šta bude. Odemo do Basica pa nas tamo i ShuShu nađe. Ode uzeti pivo za Halowen. To je mačkarenje koje je na Nadi ostalo od Indijanaca pa ga nema u vjerskim knjigama. Kažem joj da ima samo 37 # a da sam skinuo moju penziju od 82 # koja njoj liježe na račun. Moram to promjeniti da liježe na naš dio računa i da mi svake dvije sedmice employ direktno liježe tamo a ne da mi šalju ček poštom pa da ga moram nositi ček u banku.

31.10.7011. 7:25:58

Slušam suđenje KaryKary. Svjedok je Oniš iz Riedora i kaže da je u Septembru 91-e bivši oficir Balk vojske također Oniš EferAly dolazio da osnuje Patriotsku ligu. Samo sa Onišima iako u platformi piše sa svima koji podržavaju slobodnu Bony. Pita ga KaraKary da li je to on javno činio. Veli ne jer je da je tada legalna vojska bila Balk vojska sa petokrakom na kapi ili šljemu.  Svjedok tvrdi da je ta vojska polako postajala Eniš vojska a ne vojska svih naroda kako se zvanično zvala Balk Narodna Armija, BNA. Kara mu navodi njegov pomen žrtava Oniša koje je Hany vojska masovno ubijala i vodila u logore smrti u Drugom ratu 41-45 u govoru koji je držao u avgustu i pita ga da li se on podsmijeva tome kao neki svjedoci kad se pomenu te Eniš žrtve. Ovaj veli, - ne, i ističe da je te 41-e 80 intelektualaca Oniša pisalo vrhovniku Hany da ne poštedi Eniše i da su Oniši spašavali Eniše od pokolja tako da je i šefa Eniš partije EDS Srdžu u djetinjstvu spasila od smrti Oniš familija koja je 41-e njegovu familiju odvela sebi u selo Kozaras i tamo sakrila. BNA  to bogato selo 91-e sravnila sa zemljom jer se sumnjalo da je puno oružja tamo skriveno. Pauza od pola sata sigurno iako je sudija rekao samo 15 minuta. Kara mi je nespretan jer u jednoj rečenici postavlja po dva pitanja pa sudija pita svjedoka na koje je odgovorio sa da ili ne. Tako vrijeme Kari uzalud prolazi.
On se buni da je po medijima njgov proces nazvan Mega proces a po njemu nije jer nema dovoljno vremena ni za odbranu. Stalno žuri i pravi takve greške. Tvrdi svjedok da Oniši nisu željeli raspad Balka jer ih ima svuda a Kara mu predočava predlog Mudya iz 91-e da se sve raspadne i Bony čak podijeli na tri dijela dok je druga po jačini Oniš partija pod voćstvom ZulfikarPašića zagovarala ostanak Bony u državi Balk i vodila sa Murkyem pregovore u tom smislu. Izgleda da je preovladalo mišljenje da sve treba rušiti, ratovati pobiti i tako nastade rat. Jedan prof na univerzitetu prava, Dravko Rebo iz Tradera na Radio Yuro iznosi zanimljivu tezu da narodi na Balku imaju jedniu polugu za samouništenjem. Ja mu kažem da je u pravu. Kako Elgijanci mirno prihvatiše prolaz Hammera 41- e po njihobj teritoriji, bez ikakvog otpora, ostaše nerušeni, cijeli. Rat se završi. Oni svi živi i na broju. Možda je neki dio vojske krenuo sa Hammerima i izginuo na frontovima, to ne znam. Čak ih ni DAS i saveznici nisu rušili avio bombama kao Balk pod izgovorom da gađaju Hammere u povlačenju. Ostaše tako i Eniši živi i kultura i duhovnost, religija, 400 godina spašena pod Urcima jer poslije boja na Osovu 1392-e nisu dizali nikakve ozbiljne bune. Čak je, vjerovatno u zalog i carica Milica otišla pod čadore velikog Sultana i tamo živjela kao jedna od njegovih žena. Mora se nekada i pretrpjeti neki jak agresor u interesu očuvanja identiteta. Smješkajte mu se jer će on i tako otići svojoj kući. Svi to vojnici žarko žele. Kad odu u rat samo misle na kuću. Kako će se živi i zdravi vratiti a narod će im klicati a poslijeće naći svoju dragu i imati mnogo djece za razliku od onih koje su ubili i čiju su djecu spalili i pobili. Čudni su ljudi.
Evo pominje Kary i Šipovo, rodni kraj mojih roditelja i predaka u dužem istrijskom periodu gdje je bilo 80 % Eniša pa nije bilo zločina prema Onišima, sem oportunističkih ubistava kako Kary kaže, za razliku od doline rijeke Sane gdje je bilo oko 130.000 Oniša i mnogo sukoba i krvoprlića.
U julu 91-e istoričar Mahmut je na savjetovanju govorio da će rat biti i da se Oniši treba da se spreme za njega. Svi su bili začuđeni tim proročanskim govorom. AlyMudy je tvrdio da je Oniš narod to tako i želio da čuje. Stvarno je Bony teritorija pogodna za rat. Tamo ga svi punoljetni podsvjesno žele. Već u Novembru je došao neki Vranj da formira vojne štabove i da obuče ljude minama.
U Rrijedoru je postajala ERS, Eniš Radikalna Stranka, čiji je presjednik Anješ bio gost na osnivačkoj skupštini Oniš Partije SDA i iznenađujuće ostao sjedeći na zvuke himne Balka rekavši da to nije himna Eniš naroda. Ostali su se licemjerno folirali da je ostala i dalje njihova. U avgustu 91-e ste zaustavili vojnu kolonu, a kontrolu vojske može imati samo presjedništvo Balka veli Kara. Vojska je krenula da vidi šta se dešava u sjeverozapadnim  krajevima Bony u koje je ušla vojska iz Hany i čak granatirala neke gradove tamo a vi njima stop.
Za nove izbore su tri naci stranke pravile dogovore, čak i zajedničke plakate da bi izgledale ljepo i složne u obaranju vladavinu komunista i omraženog Kotovog Samoupravnog Socijalizma u Bony na Balku. Svijedok naširoko nešto obrazlaže a sudija ga 'ladno prekide i reče daje suđenja za danas dosta.

1.11.7011. 7:12:39

Naravno da je jutro i starac u meni neda da spavam. Budi me i vršnjak kako zovu popularno penis. Još ne izostaju jutarnje erekcije pa mi se neki ljubavni događaji vrate u sjećanja. E kad je to bilo i gdje sve nije bilo. Je li to osnovna energija koja nas kreće. Jučer neki film o dva brata. Jedan je kriminalac, drugi policajac. Kriminalac ima vitku i mladu saučesnicu koju oma na početku filma ljuštri i policajac. I to sve je prilično slobodno snimljeno za Nada moraloide. Film je sa Franca pa nije ni čudo. Kod njih je sex nešto drugačije postavljen. Oni se ljube pri susretu u oba obraza i tako presele svoje elektrone drugome i smanje vječnu sexualnu napetost. Možda bi trebalo napisati samo napetost jer je izgleda svaka napetost baš ona sexualna jer čim ona popusti popust sve i svi problemi izgledaju manje napeti. Eto Nura napisa na FB da je tužna i nešto sjetna. Ja joj dobacim da je tuga pauza između dva vrhunca, a ona dodaje da vrhunci nažalost kratko traju. Nešto s vremena na vrijeme dumam jučer o tome pa si kažem da nam od tih vrhunaca ostaju djeca da se dugo sa njima bavimo.
Karinio suđenje stigoh samo malo. Svjedok objašnjava Kari zašto je on tu i kaže kako su oni Oniši poštovali Ratnu konvenciju a vi Eniši niste veli Kari i zato ste ovdje. Uf, velim ja što sve čo'ek može da misli i da provali. Oniši klali i ubijali nemilice sve na šta naiđu ali nikad nešto mnogo masovno na jednom mjestu nego svuda po malo pa nema jačih tragova ali kad sve saberete dobijete jedan opšti užas. Zato je i onaj komadant iz Grasslanda otrovan da se ne vrati u Hay sa odmora na koji je poslan. Nikada nije razmjenio žive Eniš ili Aniš zarobljenike. Prvo bi ih torturisali pa ubili i vratili rodbini. Poruka je bila grozna. O tome je i filozof Levy pisao na prolasku kroz naš vrli GrassLand. Juče se Mič na kafi razgalamio o zločinima Engleza jer ga je komšija Englz neprijatno iznenadio razrovavši mu ljetos nešto trave oko kuće. Ja mu velim da nepravedno zaboravlja ostale jer je čo'ek uopšte jedna napeta krvoločna životinja koju samo sam Bog zna zašto je stvori i da bi Zemlja danas bila mnogo ljepša i čista bez njega. Ribe, ptice, lavovi, čista voda, vazduh, itd. Pa nek jede ko koga stigne a ne da ubija iz zadovoljstva.
Bio sam kod doktorice da vidim za vene, ona kaže trompa nema i da je dovoljno samo da kupim i nosim elastičnu čarapu. Dala mi je da skeniram rame na ultrazvuk. Kažem joj da ja ne mogu naći drugi posao do fizički a rame idesan nadlaktica me izdaju. Odem zatim na Employ da pitam da li mogu ići u školu za instruktora vozača. Dali mi sastanak u petak u 9  ujutro. Tamo ću imati neki test pa će vidjeti. Ako ja lično i samoinicijativno  hoću na taj kurs dadoše mi da popunim neki formular pa će vidjeti. Ima svašta na tom Employu. Još 25 nedelja sam na državnom novcu 475 #, svake dvije nedelje. Dakle oko 6.000 talirćića. Onda 70 nedelja ništa i staračka penzija. A textovi su mi tako mladalački. Kao da ih piše neki sredovječni čo'ek. Kako god starim sve više mislim i znam da sam upravo u srednjim godinama. A nisam. Glupo.
Evo sam si navio radio Enicu. Rodni kraj zove. Ponekad navijem i radio Grassland. Ma ukus im je isti pa znam da će biti narodnjaka i zabavnjaka iz Bony i okolnih državica Balka. Sranje. Po gradu jučer se svi namačkarili za Haloween. Ta vrsta oduševljenja me ne hvata. To je praznik za one osobe sretnijeg raspoloženja. To se ovdje podrazumjeva, djeca i odrasli kod kojih je dobra plata i smanjena napetost.
U Ibiji novi premijer, akademik. Kaže da će uvesti svake slobode koje do tada nijesu imali ali nemaju vremena. Članak otvoreno navodi da je BOOM izveo 26.000 borbenih letova, uništio 5900 vojnih ciljeva, uključujući i  1.000 oklopnjaka, tenkova i ostalo. Tako se može lako pobjediti. Sada zeza jedan novinar iz bivšeg Ferala da Vehabije u Bony čekaju poziv BOOMa da krenu i oni u napad. I stvarno jedan Oniš osu paljbu po DAS Ambasadi u Traderu. Najveća se frka složi oko toga da je on državljanin Sany pa cio programiran svijet propagandom usađenim uslovnim reflexom na riječ Sany odmah pomisli, - ENIŠI OPET NAPADAJU.  Kako i nebi kad su ih godinama optuživali za pokušaj rušenja tornjeva 94-e pa se neki fitilj nije upalio. Na kraju su pred kraj stoljeća ustanovili da je to Arab bratija ali se Enišima nisu ni izvnuli nego im rekli, - svi ste vi isti. Tako im te dvije Kule bliznakonje visoke po 400 metara Araby srušiše 7001-e udarivši u njih sa dva oteta putnička aviona. To što ti avioni nisu imali prozora nikog ne čudi. Ne čudi ni što su kule padale kao da su minirane, sprat po sprat, i neka treća susjedna kula je sutradan sama pala. Ma grozota. Ima ih suviše mnogo koji tvrde da je to sve DAS sam sebi smislio i uradio da bi našao izgovor i  odmah kao leglo terorista napao Raky i Afgy i tako zaposlio ogromnu vojsku i  povratio se ekonomski. A i sada Iby mu dođe kao neki domino efekat. Može da radi sa Araby šta hoće. Eto pred NU Palestiny tražili državu pa im još ne dadoše. Ipak su ih većinom glasova primili u njegovo odjeljenje za kulturu. Nada je i za to glasala protiv, a DAS je naglo povukao 82 miliona koja tamo godišnje daje. Palestiny su Araby stjerani JEWyma u grad Gaza, praktično najveći logor na svijetu. Lutali JEWi tako par hiljada godina, tjerali ih svi odasvuda, ubijali, okivali i na kraju im  48-e NU dadoše da imaju državu na toj pustinjskoj teritoriji. Poslije 6500-e kada ih sa Panije istjera kraljica IzaBella bilo ih je i u Grasslandu. Glavna ulica bi sve njihovo. Kad Avegly 41-e naredi, - pobijte ih sve, uradiše to zdušno i u Grasslandu. U njihove kuće se useliše zaslužni građani nove vlasti i ostaše neki i poslije rata tamo. Vlast Kota im je oduzela vlasništvo na tim kućama ali su ostali u njima stanovati. Sada traže od novih demo vlasti da im vrate i oduzeto vlasništvo nad tom otetom vlasništvu jer starih vlasnika neima više. Progutala ih tama logora smrti. Ma grozota od ljudi. Sada se svi boje od terorista koji skupljaju oružje po Ibyi za napade na ostatak svijeta, a neki photosi prikazuju napuštene baze u pustinji sa nekim ogromnim ležećim cijevima punim bojnih otrova. Zar nije bio bolji diktator koji ih je čuvao začepljene nego sada neka slaba vlast koja moli plemena Ibyje da se ne pobiju međusobno i da je čas konačnog oslobođenja nastupio. To podrazumjeva svašta, možda i sexualne slobode, monogamiju. A na to će teško pristati plemenski starci na moći. Adafi je bio diktator jer se projektovao u ljude na svim razinama moći i tako mogao opstati. Sada mladi moraju silom ili milom da ih sve promjenu kao kod nas 45-e na Balku. Metenje će pomesti mnoge do tada zaslužne.

3.11.7011. 6:34:28

Budio se oko 3 pa oribam zube sa onom tečnošću za bjeljenje. Primjetio sam da su požutili skroz. Ovdje je to totalno nekulturno. Naši kad odu na Balk se iznenade kako tamo „svi“ imaju kvarne zube. Ipak na silu legnem i ustanem poslije 4 taman da uklučim Karu i njegovo suđenje. Svjedok je iz komšijske opštine našega Grasslanda S-Vakuf. To je planinski kraj između Grasslanda i Anja Uke. Tamo su iz konvoja Oniša protjeranih iz Rijedora izdvojili 150 ljudi i postreljali ih na Kortanskim stijenama. Bacili su ih dole u provaliju. Mjesto je van te opštine SF ali je svjedok bio načelnik policije i išao tamo na uviđaj. Zatekao je neke koji su se hvalili otetim plijenom u novcu i zlatu. Jedan je rekao da je riješio materijalno pitanje svoje porodice. On ih je opisao kao bolesnike a ne neke naročite ljude. Obavjestio je šefa u Anja Uci koji se zgrozio nad tim i naredio istragu. Ovi iz Riedora su htjeli prikriti zločin ali šef nije dao ni da se pomisli na to. Na slijedećem sastanku je ministar odbrane tražio da mu se objasni ko je naredio prisilno premještanje stanovnika. Odgovorili su mu da je to naredba sa vrha. Oni izvršioci su poslani na ratište u istočni dio Bony kod Anjeska pa kao nisu bili više dostupni vlastima iz AnjUke. Ja sam odmah išao na maps i našao pa poslije osmatrao Planinu, sela gradove a posebno naš Grassland i na Earth Google. Imaju i mape kuća u tri dimenzije. Pogledam gdje sam sve stanovao, hodao i godinama ljubio. Tačnije punih 45 godina. Moj Grasslande osta ti drugima. Sada ćerka Beckynog brata Anja navalila da dođe na Nadu. Rastala se od čoeka s kojim ima dvoje djece i sa novim čoekom želi u novi život. Čula da neka žena iz Kerestura u Sany može da to sredi. Uzeće joj pare i ništa od toga. Ako i sredi kaže to je odlazak u K3, tamo puše  snijeg pada 8 mjeseci godišnje. Mnogi su tamo bili i pobjegli ovamo u K2.
Bi pauza pa nastavak suđenja. Svijedok priča kako su ga Oniši koji su radili u policiji zamolili da odu do Grasslanda sa kratkim oružjem da vide da se tamo smjeste i zaposle u policiji. On ih je pustio ali su se poslije 2 dana vratili poderani i premlaćeni i bez oružja. Na ulasku u Grassland ih je uhapsila Aniš policija ili bratija. Onda su ga molili da ih pusti u Ajce i tada se nisu vratili. Kara ga pita za sebe da li je forsirao neprijateljstvo ili blagost prema drugim nacijama. Veli svjedok da je Kara bio blago naklonjen prema drugima i naredio da se ne vrše maltretiranja i zločini jer će u suprotnom u opštinama gdje su Eniši u manjini oni biti matretirani i ubijani. A tvrdio je da će kako god bilo Eniši biti optuženi za sve što se dešava u Bony i Balku.
Veče prohladno. Šetao sam malo oko kuće. Pustoš. Mrak. Nigdje nikoga. Uplatim 2 # za loto za subotu. Velim Čajniju za srijedu a on veli valjda za subotu. Ja ubjeđen da je danas ponedeljak. Neki dan uđe u kafić naš zemljak. Ima skoro 80 godina. Njega su 14 mjeseci, tukli, izgladnjivali i držali u Kotovoj kasarni, jer je Oniš po nacionalnosti mada on kaže da ima nekoh čudnih imena u njegovoj familiji sa očeve strane. Radio je u labaratoriji bolnice Oševo. A Oniš svijedok na suđenju Kari natura da je sa njihove strane bilo sve  fer po ratnoj konvenciji. I od toga kako on to slatkoriječivo kaže pripadne vam još veća muka. Najgore u tome svemu je što je on u to ubijeđen da su Oniši vodili neki odbrambeni rat kao neki vitezovi, fer i pošteno. Nije jedini. Pitam zemljaka za jutarnju erekciju. Vršnjak radi još, - veli on. Umrla mu je žena davno pa se nije poslije ženio. Igra šah sa starcima, ponešto pročita ali je kao i ja opsjednut misterijama i progonima koje vladaju svijetom. Kupio je literaturu o Massonima pa kaže da je i Koto bio Masson i još mnogi iz istorije svijeta. Kao da ih oni postavljaju za vladare a ne narod kako se hvale demokrati na vlasti. Jole nam poslije 16 sedmica opet igra. Pobjedio je do sada dva meča na turniru u Bazelu. Ja Bazel ne vidjeh nikako a on ode zaradi tamo. ShuShu položila sva 4 ispita. Sve preko 70%. Bravo ShuShka !. AvaSha se vratila sa svadbe u Paniji. Vidim joj slike na FB ali rijetko kontaktira sa mnom. Oni sa Austa se i ne javljaju. U kafani danas i Išo. Vozio je 10 dana i prešao oko 10.000 km a zaradio 3.000 #. Ode ubrzo negdje, dok smo sjedili upozna me sa jednim zemljakom iz Monte Negro. Kaže da je bio dva mjeseca dole i da u svakoj čaršiji vlada 20 ljudi a ostali zijevaju. Glavni jezik je Usski, pa amerijen pa naši jezici. Djeca od 13 godina nose pištolje. Dođe Mič i ode brzo poslom. Stiže i Ljože i Gandra. Popričamo malo a ja slikam celfonom kroz prozor i na primjedbe Ložea kažem mu da je staromodan i da svaki taj fotos će meni biti plaćen od Gugla. On ne vjeruje ali vidim da ga ta mogućnost  kopka. Za lovu je stvoren. Nigdje ne troši: ni za kabl Tv, ni kompjutera nema a kamo li Internet, stalno u istoj nekoj gardarobi, uvijek neobrijan, kupi konzerve okolo, nosi piće Nikoli penzioneru pa za učinjenu uslugu popije sa njim poneku free. Kafu toliko šećeri da je neprijatno gledati. Pitam ga jel' mu je to i doručak i ručak ?. Oči su mu za pare širom otvorene. Ima mašinu za čiščenje podova smještenu u kombiju a skup je do boga pa ga slabo traže. I stari zemljak se iznenadio kad je čuo da on uopšte radi jer je stalno u kafani. Išli su zajedno na jezik po dolasku na Nadu pa se odatle poznaju. Veli da je prije par godina upoznao jednu Hispanjolku pobjeglu sa Jama od muža koji ju je tukao i sa kojim ima 6 sinova i od njih 15 unuka i nešto praunuka pa se sprijateljio sa njom i intimno te je poslije 20 godina opet spavao sa ženskim bićem. O ljudi ljudi tražite se i nalazite viječno. Imali smo šansu u mladosti za svašta a sada nas vrijeme  gura na margine. Nekad smo se mogli baciti sa Ayfelovog Tornja veli Poco u drami Čekajući Godoa.

6.11.7011. 9:18      
                                                                                   
Nedelja. Tražio sam posao intenzivno na Internetu. Sastavim listu mojih razloga zašto ga ne mogu naći. Iskustvo, bole leđa i rame, poznavanje jezika, nemam kombi, licence za Z kočnice i security guard, a i starost. To ponajviše. Svi vele sad češ ti u penziju. A penzija će biti tek za 91 sedmicu i ukupno ću imati 300 # mjesečno. Imam još 24 sedmice 237 # primanja na employ. Da mi neko ponudi da kačim bombe na avione mislim da bih i to radio onih 15 mjeseci koliko neću imati nikakva primanja ako ne radim. Na ove bombe me navede sinoćnja reportaža sa povratka iz operacija nad Ibijom nešto oko 700 Nadskih vojnika u dvije ovdačnje baze. Prvo prikazaše jednu ženu pilota. To me malo iznenadi, žena pa vojni pilot. Naravno poslije kratkog govora ministra da je posao odlično odrađen, prikažu propagandno porodični insert, jednu malu curicu koje je tek prohodala kako ide u susret tati koji bijaše tamo daleko 7 mjeseci. Šta je tata tamo radio ?. Da li je bombardovao iste takve male curice na Ibiji ?. Jeste. Možda baš ne taj tata ali je bio karika u lancu. Možda jr samo kačio bombe ?.
            Sinoć dobar Oland film Crna Knjiga o pokretu otpora protiv Aveglya na proslavu njegovog rođendana 22 aprila45-e, nepune tri nedelje prije potpune kapitulacije Hammera u Drugom velikom ratu. Ona je pjevačica, JEW kojoj su sve pobili i želi osvetu. Ofarba kosu i dlake oko vagine da bi se uvukla u krevet jednom visoko rangiranom Hammer oficiru a time i u njihov štab i podmetnula mikrofon u njihov glavni ured u Amsterdamyu. To uspjeva ali biva provaljena. Nije znala da ima više nivoa agenata koji rade za obe strane. Ti svi agenti su u stvari trgovci povjerljivih informacija. Teško če te dobiti nešto važno ako niste dali također nešto važno pa ko preživi. Film je pun akcije, obrta, pucnjave ali je rađen perfektno bez šunda. Skup, uvjerljiv i veoma maštovit film sa dobrom i skupom fotografijom i opremom. Vjerovatno je baziran na istinitim događajima. Užas šta rat čini ljudima, naročito na kraju kad traje veliko spremanje. Mogu li ljudi biti plemeniti i bez rata i ratovanja ?.  Mogu. Ajd da probamo.
Znam da nećete. Nemate dovoljno milosti u vama. Samo adrenalin. I mržnju. Mržnju prema bližnjemu svom. Tu opaku bolest. Nju treba staviti u bolničke udžbenike. Nosite je sa sobom sve posmatrate sa zavišću i mržnjom. Nije vam dovoljno brzo ovo vrijeme. Sporo vam je i dosadno pa hoćete da doživite svega više. Svega. I vina i žena i spaljenih i mrtvih. Zato unesrećujete i sebe i druge ratovima koji nose nagle promjene a njima i tragedije. To vas uzbuđuje i pričate o tome kao o nekim poluvremenima na nekoj utakmici jer nemožete da volite. Na Francu gdje u proljeće ima znakova pored puta na kojima piše čuvajte se ljubavi je drugačije. Ima ljubavi. Bio sam tamo jedne davne 69-e godine. Ljudi se ljube u obraze pri susretanju sa prijateljima a naši ne žele ni da se rukuju nego se poprijeko osmatraju i podbadaju lično i porodično i u govoru tijela i tonu i sadržaju izgovorenih riječi se osjeća želja za nadmoći. Prezir. Mržnja. Zavist.

7.11.2011. 6:04,

Ode premijer Gecije u aut. Postavljena je nova Vlada Jedinstva ( koja će se bavit odlukama Yuro a ne da narod glasa o tome). Tako je trebalo i u Bony 91-e kada je narod više dana zauzeo skupštnu i tri partije na vlasti otjerao u pećine odakle tri i pol godine pucaše po njemu. Ubiše 100.000 ljudi i od četri koma tri, dva miliona otjeraše sa ognjišta. Milion se od tamo iseli zauvijek. Eto sada na konferenciji o izbjeglicama sa Balka rekoše da se onaj drugi milion vratilo u Bony a da je 500.000 imovine vraćeno. Šta vraćeno ?. Vrate vam stan bez ičega. Ni poda nema, ni prozora, ni česme. Daju vam vojnički krevet kao mojoj mami kad se vratila u Grassland. Vrate vas u sredinu gdje ste meta mržnje. Gdje ne možete dobiti posao jer ga oni ni za sebe nemaju kao da ste vi krivi za to. Gdje vas komšije poprijeko gledaju a i one koji sa vama popiju kafu ili progovore koju. Para za kafu nemate a treba djecu školovati. Sinove u vojsku treba slati jer su tamo svi nečiji podanici. U koju vojsku pitate se jer imaju tri naci armije. Tamo vas vrate gdje sad imaju neka nova praznovanja od kojih vam je muka a vaša nesmijete upražnjavati. Rat je potamnio jedan dio svijesti i mozga i izbrisao sve ono što smo cijenili, voljeli. Ljude ne možeš poznati. Postali su nekakvi pećinski plemenski ljudi sa laptopom i Internetom. Bože, možeš dati bilo kakav pronalazak da im olakšaš život ali oni prvo gledaju kako da ga iskoristi za ratovanje pa tek onda za mirovanje. Užas. Kao neko nemirno dijete u razredu. Nema olovke da piše, a ni teke. Kad mu to daš, on olovkom iskopa nekome oko a teku zapali. Tako i oni vojnici što se vratiše sa Ibije. Palili su tamo i rušili i ubijali a ministar ih pohvali rijećima koje sam često slušao u školi kada direktorica škole u kojoj sam radio na Nadi hvali uspjeh đaka u školi. Zvučalo je nekako šuplje, neuvjerljivo i vojaci mi nijesu izgledali baš nešto opterećeni njegovim riječima nego gledali gdje im je familija. Stvarno, šta osjeća pilot kada bombarduje neku kolonu, grad, voz ?. Je li sebi kaže, - dobro, odoh sada na pivo pa se onda u lupingu izvije kao da bježi što dalje od te mizerije i nije ga briga šta je ostalo tamo dole na vrućem asvaltu ili u ruševinama kuća. Tu anđeosku profesiju letenja plaća krvavim dankom na tlu.
      Rus mi poslao neki video o naprednim civilizacijama. Sreli ih naši na nekom Mjesecu van Glaxije pa im ovi rekli, marš dalje u svoj atar.  To biješe prije 40 godina a tek sada nam procuruju vijesti o tome. Oni imaju tanjiraste brodove velike i po dvadest kilometara. Ma gdje bre boni sa njima da se kačite. A trta tu. Kad treba pucati i bacati bombe na nemoćne tu ste moćni.
Nema suđenja, opet praznik NU. Malo malo pa im ponedeljkom praznik. Naravno plaćen praznik zaposlenima na sudu. Palim neka radija sa Balka. Svuda reklame. Eto i na Radio Grasslandu imaju ponude za Novu Godinu. Putovanja na 4 dana sa dočekom koštaju od 300 do 500 talira. Njima je još do toga a nama ni naum palo nije takvo nešto. Evo 7 ujutro. Svanulo. Pomjerili smo vrijeme na Nadi pa sada svanjiva u 7 a smrkava u 18 h. Biće to sve veći mrak dugo do iza Nove godine otkada dani postaju duži. Mislim o poslu. Da li bih izdržao od 9 do 17 h stojeći na nogama sastavljajući prozore i solice. Sjetim se kada sam prije 10 godina kablom učvrstio solicu mjesto da je šarafim ili exerišem. Ućim riječi iz oglasa kao blueprint, drawing, - plan, crtež. Na sajtu kažu da je firma stara 100 godina i porodična je, a na fotosima su mali stolćići i obične drvene stolice. Sve jeftino. Ma da me zaposle išao bih raditi. Sigurno je minimalac. A i nijesam za drugo. Brine me samo da li bih to stajanje na nogama mogao izdržati. To je jedini razlog jer ako počnem raditi nema više employa, a ako crknem zdravstveno onda ni posla.
Sinoć smo išli ja i ShuShka u skupu radnju Zehr da nabavi sebi šta ona sebi voli da sprema za jelo. Recimo tamo 2 paunde mljevenog mesa od krave je 8 a u Basicu 6 talira. Ode 105 talira. Sve više i više to košta, al mi za ShuShku nije žao. Čak mi je i simpatično i drago ići sa njom u tu radnu. Bar stignem nešto normalno da kažem i čujem. Bila je gladna ali dio sa gotovim jelima se zatvara u pola 22 h. Nije jela ništa od doručka koji sam joj spremio. Tri umućena jajeta na proprženom crnom luku. Htjela je tamo kupiti i tri filma za 10, a ja velim, - uzećeš jedan koji valja i dva koja si već gledala i nećeš ih ni pogledati a imaš ih već puno u kući i na laptopu. Ja sam radio cio sat vremena za 10 talira. Sada se ionako može nasnimati besplatno mnogo filmova i napraviti beskonačna sopstvena kolekcija na DVDe. E da mi je to bilo kad sam bio mlad.
Javi se popodne na Skype i moj brat Džo. Kod nas bilo pola 16 h, a kod njega pola 5 ujutro. Samo kratko reče; dobro smo i zdravo, unuk Fićo napunio godinu dana, čao. Mora da ide da radi. Vozi taxi a ako rano ne uhvati mušterije sa aerodroma ništa od posla za taj dan. Od onog dana kada u konvoju napusti Grassland sa 300 drugih stanovnika dok je cio grad došao na ispraćaj nisam brata u živo vidio punih 18 godina. Na Skype se viđamo svakih bar 4 ili 5 mjeseci. Jedini smo on i ja još živi od naše primarne familije, tata mama i tri brata. A šta bi i očemu da pričamo kad smo udaljeni 29 sati leta i 3000 talira za jednu povratnu kartu. Košta kao za semestar ShuShki na univerzitetu. Bolje tu investirati u njenu budućnost. Ma vala mi se ne ide nikud. Samo da je mir i dobro kako se zove nedeljna religiozna emisija na Tv Hany. Jučer u njoj malo poslije intervjua zamjenika neke partije čiji je šef u Bony na izdržavanju kazne zbog ratnog zločina gledam kako jedna tročlana familija živi od 900 talira mjesečno a sin im student. Kad su tog šefa i Generala osudili u Hany on je preko rijeke prešao most preko Ave i smjestio se u Bony. Tamo mu je tata bio osvjedočeni Fetyšist u Drugom ratu pa ga ugostiše i kuću mu dadoše. Od tamo je cereći se na Tv Livno rarao moćnike u Hany dok ga ipak ne smjestiše u zatvor u Bidge da tamo odsluži 8 godina kaznu za ubistva civila po komandnoj odgovornosti. Kao nije ih on lično vršio ali je mogao spriječiti zloćine. To su slučajevi nazvani Garaža i Selotejp. Prvi je bio u dvorištu policijske stanice kada je jedanom Enišu sipana kiselina iz akumulatora u grlo i odmah poslije kad je  od bola i očaja provalio vrata garaže i istrčao van upucan je od svog mučitelja rafalom metaka. Na drugu, Selotejp, se odnose zločini kada su ljude vezali i zaljepili im selotejp preko usta i bacali ih u rijeku Ravu. I pucali su u njih da lakše potonu puni olova ali jedan ipak ispliva i osta živ iako su mu u usta pucali i prosvirali grlo. Nevjerovatno. Tadašnji gospodar života i smrti u tom gradu Oseku Rani-Mir se proglasi Generalom i niko nije ni smio pomisliti da mu nešto prozbori protiv bilo čega a kamo li zbog progona i ubistava nekih tamo Eniša. Poslije rat osnova partiju i drmaše jedno vrijeme Lavonijom, tim ravničarskim krajem koji od tog drmanja propade skroz. Od nekada jake poljoprivrede i mesarske industrije ne osta skoro ništa. A kako i bi nešto uspjelo na tlu gdje vlada mržnja. I truje. Sve oko sebe, i vodu i tlo i vazduh. I ljude. I djecu. I omladinu. I žene i djevojke i majke i bake. Sve je otrovano na Balku. Dekontaminacija je nemoguća. Nema ko da ih sapere kao nekad Koto. Gdje to mogu takvi lideri koji su vršili naci zločine i koji su zreli za robije a ne vladanja. Gdje to mogu i neki strani bezlični lideri kad je opšte poznato da su raspad Balka oni gurali. A time i rat i zločine. Prljavo baš.

8.11.7011. 5: 15

Kad se neki strani lider pojavi u posjet na Balk, tamnošnji narod nema nikakva dodira sa njim pa ni oduševljenja za njega. Kao da jedva čekaju da ode i ništa od onog što kaže ih ne oduševljava nego slegnu ramenima i posjet se pretvori u nešto prazno kao da je neki lagani vjetar došao i prošao. Ni oni sami ne vjeruju u ono što govore jer su dirigovani onim istim nebulozama njihovih prethodnika koje su dovele do rata na Balku. Nema tu duše. Nije ni čudo jer vide šta su mogli spriječiti a nisu. Svi su ušeprtljani. Narod poslije pokolja ne vjeruje nikome.
      Jučer odem do firme gdje sam poslao moj CV za posao stolara. Blizu je nas, samo jedan kilometar. Velika bijela i lijepa prizemna zgrada. Pitam kao šta ima a sekretarica veli zvaćemo kandidate kad se završi konkurs. Tu je radio i naš zemljak Nermin. Ime mu je veoma Eniško pa si ga je malo podesio na Norman da zvuči više Nadski. Pričao mi je da je tamo fizički veoma teško. Izliječio mi je oba ramena od bolova mahnuvši šakama ispred njih i potom pucnuvši nekakvu energiju sa prsta. Bioenergija, veli on. Svašta. A baš me mjesecima bolilo. Jedan prof u školi mi reče da je to krvotok,  srce. A kako i nebi kad sam se druge godine rada u ovdašnjoj školi baš nanervirao sa nekim učenicima koji niti su šta pisali niti učili nego samo ponavljali kako oni rade. Ovdje upregnu mlade od 15-e da rade gdje god stignu. Nema se nikad dovoljno para za kuće i stanove, studije i ostalo. Evo i ShuShu predala pismo za posao u mesari na zimsko ferje. Mjesto da putuje na skijanje u planine ili kod moga brata na sunčani Aust gdje je u našu zimu tamo baš vruće ljeto. Ma ne znam ni sam šta je bolje. Okrenem suđenje u Hayu. Po rasporedu imaju ih dva, KaraKari i policiji u Bony, dakle u u dvije odvojene sale  ali nemaju prenosa za javnost. Javna suđenja zatvorena za javnost. Paradox često korišten na kod stranaca. Zato ih naši na Balku i ne vole i ne cijene. Imaju naši narodi i narodnosti šesto čulo za foliranje.
Nije ni čudo koliko su bili puta prevareni i farbani od tih stranaca. Prvi put, možda i zadnji u Istoriji su svi na Balku zdušno vjerovali samo jednom čovjeku. Kotu.?. Pokazao nam je da umijemo i da volimo jedni druge. Poslije njega ostade rupa nepovjerenja i ispuni se mržnjom zaostalom negdje u akumulacijama Istorije. Ona dođe kao nepresušni izvor naših mržnji i osveta. Na Nadi toga nema. Ne zato što je nije bilo ili je bila znatno kraća od naše, ne, nego je ostala nepoznata jer vide da od toga nema vajde i da život od nje boli još i više. A mi to volimo, da nas boli do boli.
  Evo suđenje KaraKaryu se otvori. Svjedok je neki Omljeny. Pričaju o nekom sastanku Civilne Zaštite i gledaju njegov dnevnik. Tužioc je neka žena pa se mnogo udaljila od mikrofona kad ustane, pa je sudac opominje da je ne čuje dobro.    Ona se iskrivi prema mikrofonu i nastavi o čišćenju terena i neprijatnom mirisu od tijela na hrpi koja su potom dignuta u vazduh i paljena.  Tamo su ljudi već bili pristali na nasilje i nasilnu smrt kao nešto sasvim ljudsko. U Maju devedeset druge u porodilištu u AnjaUky u Bony 12 beba je umrlo a svijet ništa nije učinio da im doturi malo kisika. Strašno !. Tek 3 juna je međunarodni krst doni 60 boca tri aviona na tamnošnji aerodrom. Tužilac to sve čita iz novina Glas. Sat pauze. Sjetim se stare paštete i uz kifle koje je Dra ispekla sinoć dobro mi sjede uz zaslađeni čaj da me podsjeti na više ljetnja kampovanja kada me mama mojim mladim godinama vodila na more.  Pašteta bijaše proizvod nepoznat za nas na Balku. A sve novo omladna rado prihvata i voli a stari sumnjičavo vrte glavama. Na moment se uključi suženje pa zatvori. U trećoj sudnici se spominju poginuli u specijalnoj policiji kod Eniša na terenima Planine. Dakle nisu samo streljali druge ego su i oni ginuli. Ima i nekih imena demobilisanih zbog kriminala i nediscipline. Takvi obično prežive.

9.11.2011. 5:46

Suđenje. Kara veli da su svakog dana izvođeni zatvorenici iz hangara na pistu da uzmu svježeg vazduha. Svjedok je strani novinar i veli da je 80 zatvorenika fizički bolje stojećih bilo izvedeno zbog njega da se uvjeri da su dobro i da je to istražni zatvor a ne logor. Nastavlja da mu je neki dječak rekao da je u Keratermu ubijeno 200 a u Omarskoj još više Oniša i dodaje da dječko nije vidio tjela a Kara ga pita zašto se opredjeljuje za tu verziju a ne da to uopšte nije tačno nego su svjedoci vidjeli samo jedno ubistvo neke maloumne osobe. Svjedok se slaže  da nije bilo baš 200 nego manje. Kara kaže da su mnogi Oniši pobjegli Enišima od ratnih dejstava koje su počeli Oniši a policija je sklonila stanovništvo u te fabrike i hangare. Neosporava to svjedok i kaže da je razgovarao sa njima u prisustvu prevodioca. Članak koji je on napisao je objavljen 7 avgusta 92-e a cijeli svijet se digao zbog njega protiv Eniša jer je spominjana riječ logor. On je u konvoju napustio to mjesto i preko Planine prešao u naš Grasland. Tvrdi da je vidio kuće sa bjelim čaršafima na prozorima za koje mu je neki Major rekao da je to znak da se oni neće boriti ali ga je prevario jer je to bio znak da su to oni koji pristaju da odu. Kara ga pita koliko je Oniša poginulo. On veli oko 53.000. Kara ga pita da li je zna da je od toga 40.000 bilo vojnika. On veli da jest. Kara nastavlja da se u ratu pričalo i  za cifru od 250.000 poginulig Oniša i 50.000 silovanih žena. On veli da jest. Dalje ga Kara pita da li zna da je 35.000 Eniša poginulo. Ovaj veli ne nego 25.000.  Prikazuju njegove članke kako je vidio mršavog čovjeka u kantini kako drhtavim rukama napada čorbast pasulj. Kaže da je masa ljudi bilo mršavo i izgladnjelo. Kara je čupav i sjede kose. Od tjemena češlja kosu na sve strane da zakrije zaliske.
Veli svjedok da nije pristrasan nacionalno nego samo protiv nasilja. Ima i Eniša koji su takvi. Kara ga pita da li su neki iz Trnopolja mogli otići i nabaviti hranu. Svjedok veli neki su sami tamo dišli da pobjegnu od rata a neki su na silu dovedeni u racijama. Otuda je riječ koncentracioni logor. Išao sam i u logore gdje su bilii Eniš zarobljenici da bih izbjegao konstatacije da sam protiv Eniša, veli on. Sudija opominje Karu da se ne sudi Eniš narodu nego tebi KaraKary. Kara mu veli da se sudi njemu kao komadantu i presjedniku Eniša i da on nije odgovoran za nešto što je neki dripac uradio na terenu nego pokušava da dokaže da zločini nisu bili dio sistema. Svjedok mu kaže da u mjestu okupljanja u Anskom Bridžu ljudi koji su tamo dovedeni pričaju da su ih iz kuća na silu izbacili uniformisani policajci i da uopšte nisu znali zašto ni kuda idu. Zatim da je konvoj u kom je  on bio zaustavljen na Planini i velike grupe ljudi streljane i da to je dokazano. Misli na Oritanske stijene gdje je 150 ljudi pobijeno i baćeno u provaliju. Užas. Pogledam ima i suđenje u ostale dvije sudnice ali prenosa nema. Ili je pauza kao i u prvoj ili nedaju uopšte. I ovo se dešava da poslije pauze ne mogu otvoriti suđenje koje sam do tada nesmetano gledao. Ma idi radi Gilea. Mani se suđenja. To je bilo prije 20 godina.
Kući jučer zateknem poziv za posao delivery driver u rejonu Uelfa, komšijskog grada. Svaki dan da odem i vratim se je 60 km. Oko 200 # bih davao za gorivo mjesečno za to plus za delivery, ma nebi me pokrilo ni za gorivo koliko bih zarađivao. Šta da radim. Da prezimim ovako nerovozan, samo edem, debljam.
Evo nađoh na FB moga dobroga druga iz osnovne škole Jopu. On je Aniš ali je ipak ostao da živi u Grasslandu. Nikad se nije mješao  politiku ili neke  funkcije ili priče oko tih stvari. Pio je uglavnom samo kafu. Poslije osnovne je bio prodavač u nekoj radnji i vazda krezub jer se užasno bojao zubara. Kao već stari momak dugo sa zabavljao sa jednom djevojkom ali ništa od toga nebi. Vidim da se konačno oženio i ima malog klinca. I njemu je 63 a sinu bi moglo biti oko 12. Ma neka Jopa nek Vam je sretno.
Jučer zovu Becky da od podne do 19 h radi u bolnicu koja je 15 km od naše kuće. Odbacim je ja jer sam imao pregled desnog ramena na ultrazvuk. Prije toga svratim u dugo godina moje prirodno okruženje, u kafanu. Tamo Ljože i Gandra kojeg zbog onog vica da je apsurdno kada jednog Negrijanazovu Radiša ja tako prozvah.  Radiša dakle i Ljože drve nešto. Prudružim se i ja. Dođe i Išo pa navalio da časti. Tako on uvijek. Pitam ga koliko je prešao kamionom za 10 dana, veli oko 9.000 kilometra. Vozi sam i ima pravo da dnevno pređe 800 km i mora da to sve pribilježi, potom preda administraciji a ovi to porede onda sa satelitskim snimkom. Svaki kamion ima GPS i nema varanja.
Evo ga poče ponovo KaraKary.
Prikazuju videa iz logora ili sabirnih centara kako ga već zvati. Nema žica. Veli svjedok da je uklonjena slijedeći dan. Ograda je oko alata i gospožica novinar je tamo ušla pa je ona bila iza žice a ne oni. Veli svijedok da je danas uvjereniji da su oni bili zatvoreni i pod stražom. Opet snimak. Ljudi iza žice ali na jednom mjestu žice zaista nema i tamo je neki alat. Ima i debelih na video a ne samo kao onaj Alić koji je vazda bio suv i mršav. Poslije je došao i u Grassland i ležao u bolnici. Svijedok veli da se on sjeća da je žica bila sa tri strane a sa četvrte neka zgrada. On se čudi kako je uopšte dobio dozvolu da posjeti ta mjesta.  Kara ga je pozvao da dođe kada je bio na nekoj konferenciji za mir u Londonu. U nekom članku je ovaj novinar izjavio da je Kara bio glup što ga je zvao. I ja velim, mada svjedok sada veli da Karya smatra veoma inteligentnim. Gospoda lokalni šefovi Eakič i Rljača su mu po dolasku tamo rekli da Karya baš ne zarezuju mnogo i da njegove nadležnosti u Riedoru i okolini prestaju. E eto kako Eniši poštuju vođe. I danas toliko napadaju predsjednika Sany da mi je muka. Kad bi bilo ko došao na njegovo mjesto isto bi radili, sem kad dođe neki koga se boje ko što je bio Murky. Tenkove na trgove i svi umuknu za neko vrijeme. Sada je tako na Cirusu. Svaki dan gine 20 ljudi pod Asadovom vatrom. Oće da ga skinu. Ovaj se lako neda kao Adafi. Evo njegov 40 godina lični sekretar sada optužen za svašta priča o zadnjim danima kraha, kako su bježali i gladovali i kako je bila opša izdaja vojske. Rasulo. Kao na Balku. Raspe se vojska i nastaje rat od novih vojski formiranih od stare.
Ja se raspisao o svemu a Kary napreduje, veli da je ovaj reporter imao 54 intervjua 4 velike nagrade i storine članaka od jedne posjete u ratu. Ovaj veli da je mnogo para izgubio izdavajući jednu knjigu. Pazi Gilea da se i tebi ne desi slično. Da se zaletiš da izdaš knjigu.  Evo opet Alića na slici ali oko njega nijesu tako mršavni. Reporter je pominjao logor iz Drugog rata Dahao, zvjerstva tamo, i povlačio paralelu sa Riedorom. Pita ga Kary da li je on vidio masovna ubistva. Svjedok se rasplinu na cio rat i grobnice po Bony. Pitaga Kary da li vjeruje da i u borbama ginu ljudi. On veli, - da. Sada ga odvede do članaka na Bridge i logor gdje su Hosovci sastavljeni id Oniša i Aniša opisani kao neofašisti i tamo držali Eniš zarobljenike. Pita ga Kary da li je vidio ikakav Oniš zatvor na koje su ih preporučili. Veli išao je u Tarčin ali nije vidio zarobljenike. U samom Traderu nisam išao do 93-e i nisam posjetio ni jedan jedan logor ili zatvor. U Grasslandu je prešavši u konvoju Planinu sreo i Munđije pa mu se nisu svidjeli a ni on njima. Pokušao je ići ponovo kod Eniš a nije uspio. Bio je u Apljini u logoru Dretelj đe su Aniši i Oniši držali zatvorene Eniše. Nikakvog dodira sa vlastima i teritorijom pod Mudyevom kontrolom nije imao sem što je na dolasku na aerodromu u Traderu proveo 36 sati. Sada tužilac pita. Gospođa Alaban je bila prevodilac. Prikazaše ponovo film. Svi pritvoreni su goli do pasa ili u potkošulji na tregere. Pored nekog mršavog je stajao jedan normalan potpuno mirno i potrča u stranu van iz kadra kao da ga neko od tamo otjera. Kary dva puta veli da se čuje glas snimatelja daj te mršave napred. Niko se u sudu na to ne obazire. Pomislim. Pozvao si reportera na konferenciji o miru u Londonu Kary kad siu svi oblijetali oko tebe i primali te na večere i sjela jer im rušiš Balk. Ne treba da oni dolaze sa svojim snagama. Tada si bio ohol a ne ponosan na ono što radiš. Mislio da si Bog i da će ONI stajati iza tebe šta god da radiš. Sa nadmenim ponašanjem kad si samo ohol šovjek postaje i glup. To se desilo i Adafiju. To velim i sam sebi i svjedok sam sam sebi. Mnogo puta  moja oholost mi se osvetila.  Jeste može biti da je snimatelj tim trikom želio da privuče pažnju svijetske javnosti i 88 godina zatvora četrvorici pratilaca konvoja je neki dokaz šta je svega tamo bilo.

10.11.7011. 8:23

        Crveni fesovi, Sifet Barjaktarević organizator, oružje da nabave kriminalci a da financiraju bogataši. To čita iz zapisnika 91 sa nekih organizacijskih sjednica u selu Suhača Opšina Bona Novi u Bony, koje je u Drugom ratu bilo Fašističko leglo, KaraKary na suđenju u Hayu. Nađeno je 200 kg exploziva i satni mehanizmi jjoš u novembru 91-e. Sudija neda usvojiti taj dokument jer zaštićeni svjedok ne zna ništa o tome.
          Ustao sam rano i ustanovio da se tako rano budim jer sam gladan. Navio sam suđenje, koje u početku nebi ni iz jedne sudnice iako sve tri rade punom parom. pogledam i tenis i usput sam pio čaj od koprive spremljen sinoć, doručkovavao i slušao radio Grassland. Na njemu u pauzi muzike kratke vijesti iz Bony ali sa radio Hammera. Valjda Grasslanđani nemaju lokalno mišljenje stvari nego im ga Hammerci serviraju.
          Na Tenisu, Jole je igrao protiv zemljaka Troye u Parisu na Francu. Bome ga Troya sasluša prvi set a Jole jedva uze drugi a i treći koji sam prespavao pobjedi sa 6:1 i ide dalje. Svaka čast Troyi. Postaje sve bolji.
      Kara čita iz najnovijeg Traderovog Avaza ko su Oniški organizatori otpora u Bony, Alaga Topić itd. Između ostalih ima i jedan sa prezimenom Kary ali je mu ime potpuno Oniško. I ovo prezime Topić je često u Aniša. Dalje, Kary čita da je neko 91-e raspisao nagradu od 25.000 # za rušenje mosta koji povezuje Bonyu i Hany na rijeci Avi. Ovaj svjedok je svjedošio prije 7 godina na suđenju Karynom velikom jaranu Obrvy, onom prvom predsjedniku demokratske skupštine u Bony poslije demo izbora 90-e u Bony. On je osuđen na 25 godina zatvora. Užas. Kary ne gine 100 godina samoće. Eniši su htjeli Oniš seljake vozom prevesti u Riedor, AnjaUka i Oboj jer nemaju nikoga tamo i niesu htjeli tamo ići nego preko rijeke u Hany. Česti su ti spasonosni prelasci preko neke rijeke u ljudskim sudbinama. Rijeka Rina u tom prednjači jer je granica Istoka i Zapada na Balku a time i šire jer sve podjele na Balku se ubitačno projektuju na cio svijet. Tako sam neki dan gledao naš film „ Taj drugi DAS“. Film u kome familija Baye Negrija koji na crno radi na DASu dolazi ilegalno preko rijeke Grand River noću držeći se za sajlu. Tu su mu dva sina ćerkica i mati. U jednom trenu mali sin ispusti svoju harmoniku i otpliva za njom. Nikada ga više nisu našli. Otac koji nije uopšte znao za njihovu nakanu  je poslije hodao okolo danima i tragao za sinćićem po riječnim pustim obalama ali bez uspjeha. Stariji sin se oženi sa jednom Čajnom rekavši, - možda nije lijepa ali ima papire i ode sa babom i sestrom ai kozom koju su baki kupili da ne patai za vrletima Monte-Negro. Tata mu u filmu stalno udara šamare jer sumnja da nije njegov. Neda mu da pjetla nosi na borbe i doživi srčani udar. Sin ga ipak smjesti u bolnicu rekavši ostalima da je tata na putu. Fino mu kaže, - eto vidiš kakav si, nedaš pijetlu da nam nešto zaradi, radiš na crno za jeftine pare, neznaš jezik, pa šta hožeš. U pravu je. Tata je isti ja. Šta ja hoću od Nade kad se stalno vraćam kod nas. Slušam radio i gledam Tv i filmove sa Balka a ništa odavde. Nisam otišao ni u pozorište ni u kino punih 15 godina koliko sam ovdje. Ne šitam novine. Prije sam u K“ čitavao na Ropije. A i taj me K2 iscrpio pa za Amerijen nemam volje. Na obične riječi na njemu ne reagujem a kamo li na nešto komplikovanije. Eto danas imam sastanak o mogućnosti da mi daju 3000 # da položim za instruktora vožnje malih auta. Nisam naveo ni jednu adresu na koju sam poslao CV i tražio posao a trebam imati dokaz da sam to činio puna 4 mjeseca koliko sam na employu. Pa kako da mi daju. Opet ista stvar, treba 16 poena a ja imam 12. Možda dođem do 15 kao prošli put kada sam htio studirati Amerien na koleđu. Ili je to opšte pravilo da nas emigrante zamlažuju sa tim. Ma odoh u kafanu, pa na sasatnak pa djeliti novine. Evo je prava naša zabavna muzika sa radio Grasslanda. Srce liječi njen ritam i text. Sve je tako jednostavno i refren logičan. Ovu slušam stalno ali večinom na 89.9 na na Ropijenu. Ona mi je bliža. Mada kad pogledam emisiju o muzičkim nagradama na DASu koja je sva na Amerijen, vidim da je to neka mnogo savršenija sfera. Kao razlika između našega auta fiat i ovdašnjeg Kadilaka.  Pogotovo je sam nastup i scenska obrada savršena, bez greške. Ma to košta milione. Odoj. Baj.


13.11.7011. 8:18.

Pokušavam otvoriti Hany Tv ali neće pa neće. Gost Nedeljom u 2 je pisac iz Sany koji je prvi progovorio protiv Mrkog još 95-e. Probam na mali laptop, appoče pa stade kao i na ovaj novi kućni kompjuter.
A evo i neki  vrli političar u Sany veli za Kotov režim: - onda je bio red u zemlji, poštovali su se zakoni, ljudi su u mnogo većoj meri imali jednake šanse za uspeh i decentralizacija je bila izraženija”,
Prema njegovim riječima, Kotov sistem je bio “mnogo pravedniji i humaniji. Naravno, imao je i svojih grešaka, posebno u pogledu efikasnosti. Današnji sistem nije ni pravedan, niti je human, ali nije ni efikasan”,

Bravar je bio bolji veli on,  jer je Koto kao mlad završio bravarski zanat. Šta je poslije završio ko će ga znati. Studirao je za vođu kod Talina na Usso. Čak je i klavir znao da svira. Ma kažu da to uopšte nije onaj bravar nego neka utvara koja je uzela njegov identitet. Interesantno da je u Prvom Ratu moj djed po majci a vjerovatno i onaj drugi po ocu bio u istoj vojsci sa njim a poslije u Drugom i moj otac. Svašta. Ratovi nas nosaju i vode a ne mi njih. Eto i ovdje svake godine 11/11 ima dan sječanja kada se drži neka tribina, proslava, šta li na sjećanje poginulih u Prvom Velikom ratu, pa dodaju i u ostalim. Tako dođoše do 100.000 poginulih Nađana u tim ratovima. Kakav ja odnos treba sada da imam prema tome kad mi je djed bio u neprijateljskoj vojsci od ove sa Nade kao i djedovi i pradjedovi možda od pola Nađana. Nije to sada važno, nego taj duh koji se budi kad se vidi toliko uniformi, prosto bi ljudi da negdje krenu, pa kad se predstava svrši još malo blude u njima po čaršiji i očima pitaju zašto ih ne vode negdje u rat. Čak su tako obučeni u uniforme mladi ljudi dolazili uveče i u disko klubove. Ja znam da su mi se 2002-e ovdje u Kiču u razredu za Haloween u uniforme obukli dva najlsabija učenika iz 7-og i 8-og razreda. Oni nisu imali pozitivnih ocjena skoro ni iz čega jer su skoro sve testove rješavali sa nulom. Predali bi samo prazan papir i rekli, - nisam ja za ovo. Da li je to pokazatelj opšteg stanja u vojsci, ne vjerujem.
               Evo je snimljen film o preprodaji djevojaka sa Istoka na Zapad koji je za vrijeme samo našeg rata 90-tih išao preko Balka. Pisac je jedna policajka porjeklom od nas iz Hany. Interesantno da ona ima isto prezime Boljy kao i vječno glavni policajac u Hany koji bi Kotov borac i bez ikakvih problema na opšte iznenađenje javnosti Balka nastavi biti ministar unutrašnjih poslova i u Ljutkovom systemu. System se mijenja ali policija ostaje, veli jedan na kraju slavnog Gavrasova filma ‘Z’. U svojoj 92-ugoj godini života Boljy napisa memoare o svemu, ali ga neki dan uhapsiše pod optužbom da je 45-e kao šef Monte brigade vršio streljanja domoljuba Hany, to jest njenih Fašista. On veli ladno da on u toj Monte, a ni bilo ikakvoj Negryen brigadi nije uopće bio, da je on  iz Hany a ne MonteNegro i dodaje da je to predizborni trik stranke na vlasti jer joj se sve pod nogama opasno drma.
 Dakle ta djevojčica Boljy je vjerovatno bila kod nas za, kakve li sreće, samo našega rata koji nam omogući da se pogledamo između sebe i u
ogledalo; ko smo i šta smo u stanju da bez gurkanja od stranih armija da radimo sami sebi na Balku. Gurkanja je bilo ali mora se priznati bez vojski sa strane. Samo ideje i logistika. Pare su nam za tu uslugu naravno debelo naplatili. Vidjela je dakle ta cura kakva stoka mogu biti čak i ti fini stranci, NU posmatrači, koji su uglavnom pokrilivali volje stranih vlada. Vjerovatno, pardon na izrazu, bijahu oni i jebači a ne samo posmatrači. Film je prikazan i u zgradi NU na DASu gdje su ga prilično ladno odgledali. Redateljka je nepoznata totalno jer joj je to prvi film. Digla je sa svoje polise 50.000 # da ga počne. Glume i dvije DASove glumice i to obe Oskarovke. Nekog zloću tamo glumi i naš zemo Trifun. Kaže da je bio predviđen za glavnu ulogu Bony policajca ali je imao neke druge ugovore pa je za tu dužu ulogu bio spriečen vremenski. On je prije 10 godina igrao i onog starijeg sina u malo gore napomenutom filmu ‘Taj drugi DAS’. Ma glumac je izvanredan a šara po raznim filmovima cijelog svijeta. Brat mu je također dobar glumac i stvoren za ulogu mene u mojim Memoarima Trifke više za ulogu moga brata DŽoa. E kad bi to bilo.  Ma možda i bude. Svašta je moguće. Kad vječnog policajca Boljya strpaju u ćorku gdje je on 60 godina trpao ljude, šta da Vam pričam. Možda je to zbog tog filma njegove prezmenakinje a možda su i u krvnom srodstvu. Naljutilo nekoga na položaju.

15/11/7011 16:43

Oko 9 sam išao na bus. Nisam ni celfon ponio. Za razliku od jučerašnjeg danas sunčan dan. Odmah je i raspoloženje drugaćije. Kupim karte na povratku 5 za 10 #. Kad plačaš u busu onda je jedna karta 2 I po a ovako po dva. Još mi od 10 # vrati 0.25, kvoder kako ga ovdje zovu. Ušeprtljao sam se pa ušao u krivi bus jer je stao nekom na mojoj stanici za Courtland pa I ja uletio. Sišem na slijedećoj, vratim se na pošetnu a onaj moj mi ispred nosa fijuknu. Uđem u broj 7 koji ide do Farweya preko Conaught ulice koja je 2 km blizu nas i siđem tamo pa prošetam preko lijepo travnatih  ošišanih igrališta za; Soccer koji je istovremeno teren za Ragby, zatim preko dva terena za bezbol  nađoh se blizu plaze Courtland pa iza nje preko našega parkinga uđem sa leđa u našu zgradu. Becky sam dao kola da ide od podne na posao, a ShuShka je na faxu danas cio dan. Ugrijem mahune I slušam radop Grassland. Neka naša pjeva I spominje da se udružila sa Đavolom pa moli Boga da je vrati stadu. Ima toga još u realnosti. Eto vjerski poglavar Oniša se ograđuje od onog što pucaše na Ambasadu DASa. O njemu i o Plestini nađem u novnama slijedeće:
‘’ Sramno je da se tako važno i osjetljivo pitanje za mir i bezbjednost u svijetu kao što je palestinsko pitanje prelama preko naših umornih leđa i teških rana. Niko nema pravo da nam otežava naše bolno stanje, posebno prijatelji i na Istoku i na Zapadu, poručujući nam, oni sa Istoka, da ako Bony ne glasa za punopravno članstvo Palestine u NU da će nas se odreći, a sa Zapada nam prijete da ako glasamo za palestinsko pravo na punopravnost u NU da će nas ostaviti’’.

Jašara, koji je je izvršio teroristički napad na Ambasadu DASa, Poglavar je okarakterisao kao, kako je naveo, odmetnika od zajednice sa kojim je đavo kolo vodio u sred dana, u sred Tradera, okrećući ga tamo-amo sa kalašnjikovom u ruci, šireći nemir i strah u gradu i dovodeći u teško stanje jedan narod.

On je istakao da svako ima pravo da izabere svoj životni put, ali da niko nema pravo da ugrožava mir i bezbjednost naroda, i da u uznemirava dokazane prijatelje.  Pti tom je kao ilustracija prikazana fotografija tri Vekhabije sa bradama do pasa. Jedan je riđ ko bakar.
Sa đavlom su mnogi kolo vodili tamo na Balku pa sad plaćaju taj ceh velim ja. Kada je trebalo da se kaže Onišima, - ne mučite i ne ubijajte komšije ne sjećam se Poglavara da je to rekao. Sjećam se da je neki od njegovih propisao kako se zarobljenik može ubiti ako se procjeni da je tako korisniji za njihovu stvar. Napominjem da se po ratnoj konvenciji potpisanoj od članica NU zarobljenik ne smije ubiti.
Sjurta ženimo Ilana. Našao je ljubav svoga života koja je državljanin Nadei eto sreće. Ajd neka I on ostane ovdje sa nama. Neima kud. Tako ću steći kuma do Groba. Doće mi na sahranu valjda. A nije daleko, samo 60 km do Amiltona.  Bekcky se opasno naljutila što joj jučer ne kupi komodu. Navalila da izbaci onu crnu na kojoj je TV a ispod njega knjige i da stavi neku malu boje sirova drveta. Velim joj da je niska i da sa kauča neću vidjeti Tv ako ne iskrivim vrat. Đaba. Narogušila se pa ni brojutro da mi kaže jutros. Velim, - eto ti  auto odoh ja Busom, i celfon sam zaboravio žureći da napustim stan pun negativnog naelektrisanja. Tako ne uslikah ništa danas. U kafani bih poslije kursa za stare osobe. Prije toga vidim Hammer od Arka, Ikinog I Arinog sina parkiranog do Europe. Jušer smo da ublažim ljutnju nagovorio Dra da svratimo do njih. Bismo jedno sat, Ika je mnogo bolje fizički. Ima sada preko 80 kg i vježba na razne sprave, kućno biciklo, Gladiator, federi. Ima program sa 500 TV kanala sa Balka pa gleda na ljevo oko a desno mu se od radijacije kancera u nosu rasulo, - kako on veli. Tamo u Europi Arko radi kao konobar. Naša narodna muzika je na CD, Tv sa vječnim Soccer programima i gosti su naši zemljaci Eniši. Skoro su sve sami šoferi teških kamiona. Pa baš kao da sam u nekoj modernoj  seoskoj kafani na Planini. Takve su face i govor i namještaj. Ipak puše napolju. Nada je bar nešto od nas uradila. A tek od naše djece i njihovih potomaka šta će već biti. Popijem kafu, dam Arku 5 # i rekoh,- Kip čejndž, velim, -  da malo i Amerijen progovorimo.
Zove kum, veli Bony gubi 6;2. Ma Ortugal proradio preko Onalda. Prvi go on ladno zabi sa 30 metara po zemlji u sam ćošak. Pa 2:0, pa 2:1, opa, tračak nade za Bony, pa 3:1 ali kao da je iz opsajda ali se sudijina broji. Pa 3:2, opet tračak nade za Bony. Onda oni nastaviše do šest. Pita me kum jel mi drago. Iz mene provali radost. Radost koja i mene lično iznenadi. Zašto?. Nemam pojma. Možda jer ni jednog Eniša u toj reprezentaciji nema a bogmee ni Aniša nešto mnogo. Odem baš na sajt reprezentacije Bony I šta vidim; samo dva imena koji nisu Oniška a ostalo sve sami Oniši iako oni čine tek 50 % stanovništva Bony. A nervira me i iritira kada Urci nešto pobjede Oniši u Bony I Sany jednostavno polude, isto kao da su njihovi. Tako su u Grasslandu slaveći neku Ursku pobjedu nešto polupali pa kad ih je njihove nacionalnosti snimatelj i novinarka uhvatili na djelu, jurili su to dvoje autima po gradu. Danas im i Urci rekoše zbogom Yuro šampionatu jer su kući izgubili od Hany sa 3:0 a na uzvratnoj utakmici u Oreatu nije bilo golova. Od 6 država Balka jedino Hany slijedeće godine ide na to prvenstvo u socceru. Osovo neko broji za sedmu državu Balka ali većina zemalja Galaxije ne, čak  5 država iz Yuro Unije, dakle petina, ali je činjenica da ga nema nigdje u spisku bilo kakvih sportskih reprezentacija Galaxy. Tužno šta rade od tih ljudi. Gdje sad ti njihovi mladi sportisti da se afirmišu?. Imaju domovinu a ona ih zarobila. Svezala ih kao brodove za obalu a ploviti se mora, oću reći vrijeme im prolazi. Osovari su kod nas na Balku bili poznati kao igrači u mnogim našim soccer klubovima. A i u kulturi također. Bekim Fehmiju napravi karijeru u nas i u svijetu glumeći u filmu o ciganima koji tradicionalno trguju perjem pataka od kojega se prave dobre Duhnje, lagani a topli pokrivači za spavanje. I sada smo radi običaja kupili jednu ovdje na Nadi. Naravno perje je odavde a ovdje Cigana nema nego samo njuh za dobar biznis.  Sa njom se pokrivamo i ljeti i zimi, a ptica ovdje bar ima na pretek. Sele dva puta godišnje gore dole pa nekad zamrače nebo. Po parkovima ogromne guske normalno šeću. Čak prelaze ceste na poznatim mjestima na kojima imaju  znakovi pored puta sa njihovim crtežom pa se treba paziti da neku ne nagazimo jer su novčane kazne zaista velike. Ima i srna. Eto danas Mič priča u kafiću kod Vijetnamca kako mu je komšija ujutro na parking ispred kuće našao razbijeno prednje staklo na autu puno dlaka od jelena. Preskakao jelen ogradu i grlom pravo u vjetrobran. Dobro se iščupao i zbrisao bez krvarenja. Da o zečevima ne pričam. Ma to bi se na Balku jednostavno sve pohvatalo i pojelo. Neki dan priča Viky da nije loša ideja na Kijiji jeftino kupovati produkte koje zatim možeš vratiti u neku radnju gdje baš ne traže raćune kao dokaz da je baš tu kupljena ta roba i zaraditi koji Talir. Ma ideja ima svakakvih. Ludih do luđih. Ha, 585 # za Pariz tri dana na Novu Godinu, Wenčura Travel Grassland. Eto šta čujem. Svašta. Jašta. E moj Gilea đe ti truneš.
Čekam Becky da vidim jel’ se odljutila ili je još pod mokrom čarapom. Tako se kod nas govorilo za nekoga koga ne razumiješ potpuno; kao da je opaljen mokrom čarapom. Možda je nekada negdje neka policija tukla zatvorenike mokrim čarapama pa ljudi ludili, ko zna?. E svašta Gilea od tebe. Gdje bi to policija. Sudeći po snimcima sa ovih protesta Okupy širom Zapadne vidimo da ih po kiši šutiraju u glavu mokrim čizmama (pretpostavljam sa unutra suvim čarapama jer su državne čizme kvalitetne i nepromočive), pa udareni ljudi manje lude. To što ih vise boli nego udarci mokrom čarapom je njihova stvar. Bar će ostati pri zdravoj pameti. Šta se valja iz tog Okupy ne znamo ali tako bi I sa Isusom, malo se pojavi tako neki čovjek I revolucija. Sada nas ima 7 milliardi a od toga njegovih sljedbenika bar trećina. Odoh na Srč da vidim. Jest, tako je. Tamo zaglavih sa Filosofijom. Eto kršćani su sljedbenici Platonove filo kažu. A on veli da je država nužno zlo I da sloboda treba biti potisnuta u korist Države. Tako je Koto radio na Balku. . Dalje navodi  da idealna država ima tri staleža, filosofi, vojnici i robovi negdje piše za ove treće, zemljoradnici i zanatlije. Interesantno da tvrdi da idealna država nastaje kada prva dva staleža ne smiju imati privatno vlasništvo. Aristotel pak tvrdi da neima idealne države I da ona treba imati samo dva staleža. Upravljače i robove. Interesantno da se ovi današnji vladari ubiše hvaleći demokratiju tako da se taj izraz prilično ofucao od upotrebe. Ona nastaje kada siromašni pobjede bogate i uzmu vlast. Slobode koje su veoma velike  na kraju uruše Demokratiju.
I onda nastaje Tiranija (tiranida): nezasitost za onim što se najviše cijeni uništava državno uređenje. Oligarhiju je uništilo bogaćenje, a demokratiju će uništiti sloboda. Svi postaju jednaki, stariji počinju da se plaše mlađih, stranci se izjednjačuju sa starosjediocima /kao mi immigranti sa Nađanima/. Narod bira novog vladara koji postaje tiranin. Kada jednom dođe na vlast, uvijek će počinjati neke ratove kako bi narod imao potrebu za vođom, tako će ljudi siromašiti pa će se baviti sobom,i u rat idu nespremni. Tiranin je, stoga, uvijek oprezan i gleda da li ima neprijatelja koji bi mu stajali na putu /kao Murky, Avegly, Talyn, Musso, Hengry i toliko hi još i vise, neki vele i Koto/ .
Aristotel je podjelio državne oblike na osnovne dvije grupe: dobre i loše. Dobre oblike predstavljaju:  Kraljevstvo, Aristokratija, Republika. Loše oblike predstavljaju: Tiranija, Oligarhija, Demokratija. Kud bre bolan Demokratija Aristotele ubiće te agenti. Sany, Bony I Hany treba da usvoje hiljade demokratskih zakona bez ozbiljne rasprave da bi ušle u Yuro zajednicu. K’o da nikad nisu imali ni jednog zakona nikad. Tako ja pročitah u Vikipediji, enciklopediji koju uređuje cio svijet a ne samo neki lexikografijci neke povlašćene države ili mi se to samo čini.
Da vidimo šta piše za Kota. Svašta. Jedni ga kude drugi hvale. Mjenjao se, stezao, popuštao, bio samovoljan, drzak, hrabar. Uglavnom; dobio je 97 visokih stranih odlikovanja a sahrana mu je bila do sada naveća a svijetu.
 Kojom li se on filozofijom vodio?. Platonovom vise čini mi se nego Aristotelovom. Vidi se iz rasula Balka. Kad su Filosofi počeli da zgrču bogastva ruke su im bile zauzete pa su prepustuli vlasti da se sama uglavnom slijepo vodi. Pri tome su prkršili odricanje u korist države pa su im Čuvari Države , ona druga klasa bez vlasništva po Platonu vojska i policija im otkazala poslušnost i dozvolila trežoj klasi potpunu slobodu, a to je dugo zabranjivani rat. Tad tek čovjek, homo homini, može da zadovolji sve svoje potrebe zajedno. To potraja kako gdje od 7 dana u Loveniji do tri I po godine u Hany I Bony, zatim godinu na Osovu. I jedna po jedna teritorija postaše nove države. Samo u Doniji ne bi rata devedesetih ali se I tamo Osovary I Donci potkačiše jedno vrijeme. Sany I Monte-Negro bijahu jedna pod imenom krnji Balk, pa se 7006-e godine mirno rastaše na dvije države.To bijaše i potpuni kraj države Balk. Da se vise ne pominje sem u srcima Balk nostalgičara. Interesantno da se sada osnivaju preduzeća koja se nalaze u svim tim novim državama. Najviše ih je na polju izdavanja knjiga i Tv stanica Turbo Folka. Kako I nebi kad im je jezik isti a ima 4 razna imena u 4 glavne države. Donijen I Lovin su nešto drugačiji od BoniHanyMonteSani jezka. Ah knjige slabo idu ali  te pevajke ujedinjuju strasti nekadašnjeg Balka. Svi ih vole i zovu u njihove gradove I velike sale širom Galaxije. I mali sokaci i mahale ječe od njihove pjesme sa uglavnom ilegalnig CD-a. To vam je muzika iznjedrena iz duše naroda, kao neki Balk krik. Naš neki Jazz Yao. Imate osjećaj da slušate stalno istu pjesmu, a  duša ište još, još pa još. E takva se sluša u kafanama širom Meteora Balk pa nije ni čudo što ljudi tu ostaju preko i dan i noć; pušeći, pijući alkoholne napitke i trošeći ono malo što imaju ne idući kući kao da je nemaju.

17/11/2011 6:09

Oženismo Ilana. Mlada je radila pa došla kući u Amilton oko 13 h pa su novom Azdom otišli po Ilanovog tetića, onog što ima Mercedes sa Hammera i ljeti prodaje sladoled 7 dana u nedelji pa je i mladog Ileta uključio u to, zatim su došli kod nas. Malo kafa i kolači, pa odosmo do opštine. Vjenčanje je trajalo petnestak minuta. Snimao sam video na celfon i malo fotosa. Poslije odemo do JB restorana kod Oce. Dođe malo zatim naša ShuShka pa poručismo dva mješana mesa, šopsku salatu i ćevape sa pečenim krompirom našoj ShuShkici. Popismo I podvije Grape, Grecijske loze. Mlada i jes po naciji Grecija mada ništa jezika njihovog ne zna. Ona je pobjegla iz Tradera a a Mladić je Eniš protjeran iz Hany. Brak je sklopljen iz ljubavi. To se vidi iz aviona. Mladiću je sad i sa druge strane vidno laknulo jer je sada sigurniji da će ostati na Nadi. Supruga  Xeny je državljanin Nade, ima stalan posao patronažne sestre pa i benefite, i veoma je otvorena i interesantna osoba vesele naravi. Veseljak kao i on. I danas će ići na posao. Evo sam rano ustao pa poslao im jedan manji video I photosa nešto sa celfona. Onaj veći od 15 minuta nemože da se pošalje pa ću ga na CD I odnijeti mu lično. Otvorim suđenja. U sve tri sudnice piše: no hearing, pas d’audience, nema prenosa. Ja nevjerni Toma pritisnem na treću i gle, ima prenos. A šta mi rade. Bolji mi je za prenos suđenja onaj mali kompjuter što mi Oka pokloni za moju knjigu. Idem njega uključiti. Od 9 po Hayu je u prvoj sudnici suđenje KraKary. Vazda bio I ost’o prvi pa I na sudu. Nevjerovatno, tragao sam dugo na malom laptopu i nađem da suđenje radi samo na Ropijen jeziku. Naravno da na početnom sajtu Domovina.net još uvijek piše da nema suđenja ni u jednoj od sudnica. U trećoj je završeno za danas a u drugoj piše na rasporedu na Icty.com da je suđenje odloženo.
Danas je parade za Deda Mraza, Santa Klaus kako kažu Amerijeni a Per Noel /božićni čoek/ kažu jope Ropy. On je kod djece mala zamjena za Boga. Ima ga pa nestane. Imam novine da djelim cio dan. Yupiiiiii.

20/11/7011 7:37                                                                                              

Uhvatili su sina od Adafija negdje na jugu pustinje. Sad će na sud sa njim ako ga ne otruju prije toga. Baš da vidimo kakav je taj režim bio i na šta se narod žalio. Po meni najviše na sputavanje sexualnih sloboda. Našao sam neke novine sa Franca koje tvrde da je to rat DASa pokrenut od Franca i Brity a ubrzo zatim nastavljen od BOOMa. Pa piše novinar kakve su to sve smisalice bile. BOOM bombarduje, Plaćenici navale a za njima drogirani Taleby vrše pokolje tako da stanovništvo bježi na sve strane. Oko 50.000 je mrtvih, 200.000 ranjenih I 2 miliona raseljenih. Novinari izvještaći su svi redom bili špijuni i vojnici, a pisali po poruđbini BOOMa. Sad vidim da je Mrky imao pravo kad je odbio strane novinara na Osovu dok je sprovodio ofanzivu protiv Osovara mada je krajnji efekat isti. Ono što je BOOM zacrtao se ostvaruje. A kako i nebi kad ima 25 članova država i državica sa njmodernijim oružjenm uprtim u isti cilj. Čak je u nekom gradu Araby napravljena maketa trga glavnog grada Ibije Lipolija, koji je inaće od bombi prilično urušen, da bi se na Tv prikazao dolazak oslobodilaca dok topli narod toplo plješće. Ma circus. To što BOOM zacrta se ostvaruje. Ima silu i na galaxy planu je Tiranin a kući su sve ćlanice po uređenju parlamentarne demokratije. Od naših sa Balka jedina članica je Hany. To je parlament donio odluku bez demokratskog glasanja naroda jer su se bojali rezultata.
Tako se BOOM povećava. Sa 19 koliko je imao prije 12 godina za bombardovanja Sany, sad ima 26 članica. DAS im svima prodaje oružje i pamet. Mali plaćaju i vojake obučavaju. Franciy dugo nije bila član, opirala se decenijama ali dođoše novi klinci na vlast i to postaše negdje 80-etih. DAS trlja ruke jer kud bi sa tolikom vojnom industrijom. Dakle dok se jačaš to može i da te upropasti. Eto Oreya da bi parirala DASu sve dade za vojsku i oružje. Momci se ne žene nego onanišu po kasarnama 9 godina pa onda kući da traže sreću a tamo glad. Umrlo ih je oko 3 miliona od gladi iako predsjednik usilovno otvara samoposluge i mesare na nekim fotosima. Totalna blokada je te sjeverne tiranijeske po uređenju Oreje. Južnu su DASovci odcjepili u ratu 55-e. Tu bijaše i  poginulih vojaka i sa Nade, naravno na strani demokratije, to jest DASa.

Zove komšinica Irka na kafu. Ona suši negdje meso pa mi pade na um da i mi osušimo jedno 20 kila krmetine jer evo je kila slanine 16 # a suvo i ne pitam. Ima svinjskog na reklamama po 2.14 $ za kilo ili 0.99 c za paundu, a troškovi i kaliranje, isparavanje vode iz mesa, bi možda popeli cijenu uvh glave do 5 # za kilo. Becky radi danas pa je odoh odvesti, zatim na relax u kafanu. Jučer sam išao oko pola 11 autobusom u grad, slikao paradu Deda Mraza i proveo ostatak u kafiću sa zemljacima: Oka, Ljože, Amir, Gandra, Vicky, Išo, Mič pa eglenu i zezanju nikad kraja. Vratio me Išo svojim de lux autom Micibušiem oko 17 h.jutros smo počeli gledati našu seriju ‘Miris kiše na Balku’ kad jedan Yew govori kako je preživio logor na Hammeru ne zato što je bio mlad i jak nego što je poludio. Prenio je tone i tone, više kostiju nego mesa mrtvih logoraša do krematoriuma gdje su ih pretvarali u bjeli dim. To može samo ludak da preživi i on je odlućio da poludi. Možda je Gilea tebi vrijeme i tome.

































Biblioteka  familije M-Aleš


RATNI I MIRNIDOPSKI DNEVNIK
Predavača matematike u srednjim školama
Meteora Balk i Planete Nade

XYZ.000 riječi

O autoru,

 pošto je već više puta umirao, sve najlepše


BALK  2


Dnevnik u sjećanju