Balk 3

William Alesh














              Balk 3







































































26/11/7011 7:52:05 AM

Treću knjigu ću početi vanrednim spektaklom koji je prije par dana održan u glavnom gradu Nade za 2000 vojnika koji su u sastavu BOOMa učestvovali u napadu na Ybiju. Ne vjerujem baš da je cijela Nada nešto prekomjerno klicala povratnicima sa te daleke planete Afro. Parada ko parada pritom vanredna pa se narod našao duhovno i fizički nespreman da u tome učestvuje. Više je ličila na privatni party kao i sam taj iznenadni rat koji je okarakterisan kao građanski. Ko ga povede i zašto? Pa brane narod od diktature, kažu zvaničnici. Ni jedan Nadin vojnik nije poginuo, čak ni uprljao uniformu pa su svi na okupu i uz pleh muziku marširaju kao neka vesela porodica. Među njima vidim i onog narednika što sa jednim pukovnikom i majorom je prije dvije godine bio u uniformi u školi da nam u cilju mira veselo paradno priča o svojim ratnim pohodima po svijetu. Ponosno su isticali benefite pri sahranama poginulih Nadinih vojnika.
Naravno da su i ovi svi okićeni raznim ordenjima proporcionalno ispaljenim mecima, da ne budem grubo morbidan i ubijenima od njih. Vjerovatno je sve ovo podmazano sa dobrim dnevnicama.  Da li će baš tako biti i u budućim ratovima. Hoće. Ovo je tek uvod.                                                
      Ovaj rat nam dođe kao šlag na naš lagodni život ovdje. Pritom se sjetih da ne treba da kudim Nadu jer ne radim a primam od Employa nadoknadu. Ma nije to od države, velim sam sebi da je ne hvalim pretjerano, nego je to iz fonda u koji svi radnici Nade uplaćuju. U trajanju od 40 nedelja ili dok ne nađu novi posao, 65 % bivše plate dobiju oni koji ga nisu izgubili svojom krivicom. Maximalna takva pomoć je 800 talira na svake dvije sedmice.
         Rata na Nadi nije odavna bilo. Bilo je nešto prije 300 godina kada je u dva dana poginulo 2.000 vojnika, oba komadanta  i rat naglo stao. U zadnjih sto godina naša mlada država na Planeti Nada je imala 100.000 mrtvih vojnika poginulih na drugim destinacijama Galaxije dok su drugi imali tamo milione mrtvih civila i vojnika. Niko se ne uzbuđuje što je poslije Drugog Velikog rata Nadina vojska uzela vojna ućešća u 17 zemalja. Nije mi ni jasan taj iznenadni motiv da državu Ibiju treba rušiti a njenog predsjednika ubiti.  A toliko sam star da starijeg od mene u familiji nema a ipak ne razumijem mnoge stvari. Imam doduše 2 godine starijeg brata Džoa. On je jako daleko i vrlo rijetko se vidimo na kompjuterima.  A za savjet i nisam. Sve ti daju na Nadi pa i savjete ako želiš. Eto bih po njima u 64-oj godini trebao da pođem na tečaj kako tražiti i naći posao a starosna penzija na Nadi počinje sa 65 godina. Probaću ići na taj tečaj od 13 do 16 sati samo da češće izađem iz kuće, poboljšam Amerijen jezik i ne spavm popodne jer sam od izgubljenih 40 već vratio oko 20 kilograma. Užas.
         Moje ćerke su dobro. Starija je na Yuro a mlađa studira i živi sa nama. Nema para da se odvoji a rado bi da stanuje sa društvom. Mi smo suviše ozbiljni za njeno okruženje. Znam to naše mlado doba na Balku kada smo najmanje bili željni ostati u kući. Kafane, korzo, kino, pozorište i izleti; na more ili našu Planinu iznad Grasslanda uz vino i sve češći sex. Poslije se otvoriše mali  kafići sa ogledalima i ogledalcima po zidovima i  dobrom muzikom sa traka, ploča i CD-ova. Nekada bi u u onim gdje se slušao samo folk i turbo folk navili i neku takvu dobru radio stanicu. Taj Folk, to je neka mješavina narodne i zabavne muzike sa šund textovima kao « Jedva čekam da mi umre majka pa da mi dođe Rayka ». Užas, ali uz alkohol koji je sve više uzimao maha na Balku, i to je odlično išlo.  Piće je bilo jeftino. Litar oštrog do 5 # (talira) a ne kao ovdje 40, a veliko pivo od pola litre 1 do 2 a ovdje izaže I do 10 talira. Zato mi na Balku nemadosmo ni jedan autoput a na Nadi ih je na stotine od kojih su neki dugi i po pet hiljada kilometara. To odlaženje u kafane na Balku me izdresiralo tako da sam se i ovdje odlazeći u jedan počeo izvrsno osjećati. Istina kafić je bez točenja alkohola I ima veliki prozor na ulicu King. Pijem čaj, gustiram prolaznice i poslije dosipam vrelu vodu u glineni ibrik. Tu dođu neki naši raznonacionalni zemljaci pa se ispričamo I šalimo. Sa domaćima niko nema nikakve kontakte a ni Amerijen jezik sem Vikyja koji je ovdje studirao Informatiku baš ne znamo nešto specijalno dobro. Kao da smo se nasukali na hrid a ne na 30 milionsku Nadu. Tako po starom običaju sa Balka ponekad bolno podbadamo jedni druge da mi se više ne ide tamo ali prođe dan i eto nas ponovo na tu duševnu hranu na naš način. Eto mi prključer Ljože kaže da sam bolestan jer sam spomenuo kako na Nadi ljudi ne znaju ni imena komšija a mi svi na Balku istaknemo naša imena na vratima pa nas Eniše u Graslandu pred sam rat lako neki naci Aniši i Oniši popisaše da znaju gdje smo. Reče mi tadašnji magistar i direktor Muzeja da đaba skidamo ploćice sa imenima jer su nas oni već sve popisali. Oni to znači i on je bio u tom odboru za nelegalan popis sunarodnjaka. U prvih 40 godina prošlog stoljeća Balki su imali tri grozna rata gdje je poginulo blizu 3 miliona ljudi. Skidam kapu Kotu koji ih je na natjerao da poslije toga punih 45 godina ne smiju ni da laju jedni na druge, čak ni da reže. Ej. Zamislite tu mržnju koja je tinjala punih 45 godina u najdužem miru na Balku. Da se pretvaraju tolike godine, stipendiraju, izuče škole, obuku kravate, magistriraju, a u biću ostaju monstrumi. Vukodlaci. Spiskove su pravili na sve strane. Za šta? Vjerovatno za likvdacije, kontrole, hapšenja, mučenja i odvođenja u logore, bacanje u jame, na streljanja, pljačku, progon i ko zna šta još. Ovo je kroz Istoriju bila česta pojava među nama na Balku. Užas. Kako se koja vlast mjenjala kroz hiteričnu historiju tako su tamo izbijali ti pokolji i stradanja. Od njih smo kao i mnogi sa drugih takvih Planeta i Meteora pobjegli i evo nas na Nadi. Vesela družina zadovoljna što je ostala živa i da ima posao i krov nad glavom.
 O nekoj nadgradnji i zašto baš Nadini vojnici hodaju po svijetu ili intervencije po Galaxiji ne brine se mnogo nego kako naći što vise posla.  Emigranti se većinom druže po vjerskim objektima uz koje su izgrađene sale za zabavu i ljudi se ne mješaju mnogo van svojih nacija. Odemo redovno na Grik fest food. Ima već dvije sezone i na naš Eniš gdje dođu čak i neki stranci. U Našem gradu Kiču ima i sveopšti fest food festival u parku Victorija svakog Juna. Od naših sa Balka bili su jednom sve tri kuhinje; Aniš, Eniš, Oniš, pa dvije pa jedna pa ove godine ni jedna. Hrana im je ista sem što Oniši nemaju prasetinu. Baš sam bio začuđen da u Bibliji piše da ljudi treba da jedu samo papkare koji preživaju i imaju rastavljene papke. Citao sam to mnogo puta da se zaista uvjerim jer po tome ni kršćani nebi trebali da jedu krmetinu jer svinje imaju rastavljene papke ali ne preživaju hranu. A šta sve piše u vjerskim knjigama a narod se salbo toga pridržava. Kad zatreba da ratuju onda se pozivaju na odbranu vjere a te knjige kao neki veliki poštovaoci i poznavaoci istih drže zatvorene, prijete sa njima u rukama kao nekim ciglama i suštinu vjere zaobilaze.
            Poslije našeg zadnjega rata 91-95-e mi od jedne države na Balku sada tamo imamo sedam novih malih državica. Najveća Sany ima 7 miliona, a najmanja MontyNegro 600.000 stanovnika. Tako se i ovdje na Nadi to sve doslovno preslikalo i tako se svi novo-patriotski naoštreni i ponašamo. Svak je sam sa svojom nacijom. Mada o tome nerado pričaju ovi naši zemljaci što su tu dugo zna se da su prije imali zajedničke klubove za sviju sa Balka. I sada na Austu u gradu gdje mi je brat Džo imaju takav jedan klub. Svašta. Tamo  je i moj dugogodišnji jaran Soe, vraški zabavan čovjek, gitarist i pjevač. Ima 67 godina i dobro se drži. Ne radi. Nije tamo nikad ni radio. Uzeo neku disability penziju, socijalnu kuću i uživa sa svojom ženom Dounijom. Djeca su se poženila i naravno otišla od njih. Ko još ovdje živi sa roditeljima. Ipak !. Eto večeras odem da točim vodu za piće u 19 litarsko bure i vidim neka auta sa firmom Dominos pice. Priđem da pitam vozača primaju li nove kad ono Seyin zet. Seyo je iz našeg Grasslanda sa Balka kao i mi. Iako je Oniš, kao i Soe nije ostao tamo gdje oni vladaju i ostale istjeraše ili im pobjegoše. I on sa troje djece i ženom emigrira na Nadu. Eto zet Rumun sa Balka ga primio u kuću pa stanuju zajedno. Ostalo dvoje djece se osamostalilo i odselilo. Ipak velim. A šta bi sa njim. Seyo ima preko 70 godina.
     Eljo se neki dan na moju primjedbu o popisima u kafiću poprilično narogušio jer je Aniš po mami a Lovin po ocu i veli a ne spominješ Etnike i njihove zločine.
     Etnici su Eniš vojska iz Prvog i Drugog rata, a u zadnjem su prišili to ime svakom Enišu koga su znali. U prvom bijahu obrijani i legalna vojska. U Drugom ratu su uglavnom bili sa dugim bradama i prilično su zlokobno izgledali. Njihov šef Dragy bi General kralja Pitera a 46-e uhvaćen, osuđen od Kota za izdaju domovine i streljan iako ga je 43-e lično presjednik DASa odlikovao za patriotizam jer je pružio otpot Hammeru i njihovom vođi Aveglyju koji je jedno vrlo kratko ali dovoljno vrijeme da poruši dosta glumio Boga. U svom pohodu na cio svijet je ravnopravno ucjenio Dragya i Kota sa po 100.000 zlatnika. Toliko su mu bili trn u oku za dalje napredovanje. Koto i Dragy su se uz rakijicu sastajali tri puta a vojske im se nisu između sebe ozbiljnije tukle prvih godinu dana. Mnogi su zajedno slavili Novu 42-u godinu. Sve dok se nije iskristalisalo ko se za šta bori u ratu. Dragy za kapizalizam i Kralja, a Koto za socijalizam i Sebe. Pobjedi Koto pa 35 godina vladaše Balkom do smrti. Bojali su ga se još punih 11 godina poslije i onda mu srušiše Balk tvorevinu. Ode mojih 20 godina rada i nada u budućnost. Ja za rata ostah u Grasslandu vjerujući u ljude, pregovore i mirovne konferencije. Pokušao sam da čuvam nešto što se nije moglo sačuvati, a Becky ode sa našom devetomjesečnom ShuShu u izbjeglištvo i nisam ih 3 pune godine vidio. Sa njima je kod Beckijevih roditelja u Grizzvillu stanovao jedno vrijeme i jedan Aniš sa ženom i dvoje djece. On je sin od sestre onog magistra što nas Eniše tako marljivo popisa. Svašta. Sa njim sam prijatelj na FB gdje mi dade savjete kako smršati 50 kilograma kao što to on uradi. Uspio sam samo 40 ali evo od kako ne radim već 20 vratih nazad.

November-29-11

Evo mi naš Grasslandski pisac Rus koji iz Bony pobježe u Hany posla svoja razmišlanja o slojevima društva kod nas na Balku. Definiše  4 vrste ljudi u svakoj Čarršiji i na kraju reče:
  -Dođoše neka čudna, morbidna i teška vremena. Probudiše se aveti mraka, pritajene i brižljivo njegovane u bolesnim šupačkim umovima. Pohasiše se, šatro religiozno i nacionalno, na sve tri strane šupci i naložiše neke opet religiozne i nacionalistički naoštrene papke i poluljude, jedne na druge! A papci kó papci, jedva dočekali! Sve što je nekada bilo nenormalno - preko noći postade normalno! Proglasiše sami sebi ulogu neke, samo njima objašnjive, ugrožene žrtve i postadoše dželati! Kao, bore se jedni protiv drugih, a opet svi isto rade! Sve po potrebi i mogućnosti. Šupci zavrištaše mašući zastavama, papci zavitlaše kamama, a levati se izgubiše u tome svemu, prepuštajući se zakonu jačeg, ali i ne bježeći od njega. I jedni, i drugi i treći utopiše se u tom "sveopštem narodnom veselju", vrlo lako pronađoše sebe i svoje mjesto u tome svemu, zavladaše i napraviše neke druge, kažu "svoje" podjele! A meni lično, osim nacionalnih, teško vidjeti neke druge! I bilo bi nepošteno, a ne spomenuti svačiju ulogu u tom paklu.     Neko će se zapitati, a šta je sa Rajom? Na žalost, Raja je šutila! Raja je samo, kó fol mudro, gledala i šutila. I popušila! Prođe rat - šupci se obogatiše, papci se ispucaše i oćejfiše, a levati se prilagodiše. Da nije smiješno, bilo bi za plakati.
.
   Dalje piše on: Viši stadij za Raju je Jaran, a niži (što je i sasvim prirodno i za očekivati) ne postoji. Ova grupacija je plemenita, humana i solidarna, a jedina mana im je (pa i nije baš neka mana) što nerijetko vole cugati. Ponekad čak i previše, tako da se može, greškom, dobiti nerealna slika o njima. Dešavalo da u cugi izgube osjećaj za vrijeme i prostor, tako da su poneke karakterne crte znale dobiti obrnuti smisao. Međutim, masa njihovih drugih kvaliteta u dobroj mjeri amortizuje ovu manu, oni su ipak i zauvijek voljeni jer znaju, hoće i ne ustručavaju se da vole druge i da im poklanjaju svoju ljubav.

Yeeeeeeeeeeeee. Tako obično komentarišem komentare svuda pa najčešće i na FB da ne pametujem mnogo. Meni lično je drago da sam uvijek bio raja kažem sad ja. To je čaršijski sinonim za čoeka od poštenja i povjerenja, mada voli malo više alkohol i od svega lako napravi feštu, a da pri tom ni žene uopšte nije zaobilazio.
            Eto sam se vratio iz škole za Old Workere. Amerijen mi se popravlja. Kiša je padala k’o iz kabla. Ipak sam na jednoj pauzi otrčao do ‘našeg’ kafea na Kingu. Tamo Ljože pokušava biti zajedljiv na račun mojih cipela za koje sam kaže tvrdio da puštaju vodu itd. Gluposti.
Miču sam prethodno slao poruke da li ima da mi da pare za Beckyn biznis sa novinama a on rekao da ima i dade mi 198 talira. Zamolim ga da me kolima vrati u ulucu Queen u školu a on ronda iako je to samo 1 km daleko. Good. Shushka me je jutros prijepodne odbacila do kafea i opelješila za 20 jer nisam imao ništa sitnije. Jučer stavim u banku ček od 63 # koji mi dadoše u školi za gradski prevoz, to jest autobusku kartu za Decembar. Izvadih 100 # sa Savinga i dadoh 30 Becky da i ona ima siće. U školi sve bolje. Ja jedini rekoh da sam bio happy kada sam izgubio posao. Jest ovaj, ali 2003-e kad sam napustio posao predavača matematike srce me dugo boljelo.  Bio sam poludio, cvilio ko mačka kad bi pored mene prošao bilo koji žuti školski autobus i uslikao ga bezbroj puta sa vječno spremnim digitalnim aparatom.
    Kažem im da je na Nadi za mene drugačije jer sam pobjegao od budala koje vole rat i ubijanje. I mirni život ovdje na Nadi iako na socijali 5 i po godina mi je bio bolji nego onaj u ratu na Balku. Svratim u kafe Yuro koji je preko ulice od prostorija ‘škole’. Tu su gosti  i vlasnik samo naši Eniši sa Balka. Možda koji stranac zaluta ponekad tamo ali vrlo rijetko. Pogledam uz espresso veliki dio drugog poluvremena Layyio-Jyve za Taly prvenstva. Gazda me časti pićem pa uzmem sok. Malo popričamo o krempitama koje je Becky pravila za njih prije 10 godina i o školstvu kod nas i na Nadi.  Spustio se mrak. Odoh na autobusku stanicu. Izvadim mjesečnu. Malo ovaj put sa celfonom photographišem okolo i u duboku noć u 18:10 se popeh u bus koji me dovede iza leđa naše zgrade u ulicu Vanier. Odatle ima bome sigurno kilometar i po do zgrade u kojoj imamo stan. Navijem radio. Ostao je na Conestogi stanici gdje nedeljom na našem jeziku od 12-14 sati slušasmo Radio Oazu.  Peđa je vlasnik te emisije i vodi program kao neki mladić iako je blizu šezdesete. Emisija je zvanično na Eniš jeziku ali ima muzike odsvakud sa Balka. On je iz Železnyka, 100 km od glavnog grada Grizzvila. Ništa nacionalistički nema u toj emisiji pa mi i mnogi Aniši kažu da je I oni slušaju. Pola emisije su narodnjaci, a pola zabavna muzika. Ima i oglasa ali onaj za posao motača šmirgle nema više. Vrtio se godinama svake nedelje. Kako ga ja napustih zbog Laid off, što znači; ugašen, nema posla više, ne objavljuju ga jer su primili jednu staru radnicu, a trebalo je prvo da mene zovu nazad. Neka, hvala im na tome. Sada bih ih mogao tužiti ali neću. Valjalo mi je za ispiranje mozga i mršanje od 80 paundi, skoro 40 kg. Dokazao sam sebi da mogu i to.
Naravno da sam bio veseo kad mi je Lavica rekla: “ Laid OFF”, i uručila tri čeka sa po 360 #, dva za dvije sedmice rada i jedan za 6 mjeseci godišnjeg odmora. Yupiiiiiiiiiiiiiii. To mi je čest komentar na FB kad nekom odobravam nešto.

November-30-11,

Na generalnoj sjednici Galaxije je ussvojeno da se vrate nazivi danima i mjesecima, na službenim papirima naravno iskljućivo na Amerijen jeziku, a svak može i svoje da piše u knjigama i lokalnim TV i novinama. Zbog ovoga je vođen rat 100 godina krajem 3000-e godine kada su nazivi ukinuti.  E svašta. Ja sam jučer bio u školi i  5 puta u kafani dakle pa izvadio mjesečnu autobusku kartu za mjesec Decembar.
Moja slika u jednom dijelu plastičnog omotača a kupon sa nazivom mjeseca u drugom. Taj kupon se svakog mjeseca mjenja.

Ona mi Uliva neku moć
jer sa njom mogu nekud proć.

To je zato jer me podsječa me na iskaznice policajaca koji su ulazili u stanove, objekte, maltretirali raju na punktovima i u autobuse i kontrolisali putnike za vrijeme rata na Balku. Eto i DavidA napisa knjigu Punkt. Jedva čekam da je sažvačem. Kad sam bježao do Nade iz mog ljubljenog Grasslanda prošao sam preko 15 punktova kad vam se koža ježi od straha. Sad u Kiču se više ne šokiram kad neko uđe u bus i pokaže iskaznicu šoferu kao u gradu Becku kad smo došli 96-e. Tamo sam se baš našokirao jer smo se pune 2 i po godine vozali busom. Ovdje sam ja u 10 godina samo pet puta ušao u gradski bus kad 3 sedmice ostasmo bez auta zbog udesa koji napravi ShuShu, a u međugradski ni jednom. Dobro bi bilo da sam otišao busom 1000 km nazad u Beck  i polagao za dozvolu da predajem na Ropijen jeziku u K2 provinciji, što bi mi možda pomoglo da ostvarim tu dozvolu i ovde u K1, ali sam se užasavao povratka nazad u 1000 km daleki Beck. Možda bih pod starost mogao tamo da predajem, a i negdje u svijetu. E sad saberi i oduzmi šta si sve propustio, ne vrijedi.
Tamo na Balku u NY je bila premijera Seoba. Puna sala. Režirala mama od onoga što nam ovdje prikaza svoj film o novinaru koji hoda po Afgu prerušen u seljaka i riskira život na ratištima Zapadnjaka. Predstava traje 4 sata. Ej. Da mi je to bilo vidjeti i još koješta. A neko bi se sa mnom iz te publike od tamo rado mjenjao.
Dođem sinoć kući a na sekretarici poziv da se javim u neku firmu u Cambridge za posao Delivery drivera. Eto sad. Na Maps vidim da bih imao do firm 16 km u jednom pravcu. Neznam ni da li mojim ili njihovim autom deliverim. Kud ću sad. Taman sam se priviko na novi ritam. Oću da smršam i naučim Amerien. Odoh preko interneta direktno na suđenje Karyu u Hay. Prikazali su film od sat i po sjednice u Srebrenom Gradu na kojoj komadant Eniš trupa u Bony General Ladych pred komandantom NU u  toj Oniš enklavi daje riječ da će poštedjeti živote civila, a i onih Oniš vojnika koji polože oružje. Kaže nekom srednjoškolskom profesoru Onišu koga su tu u civilu posadili da sutra ujutro u 10 sati pošalje neke jače zvaničnike  da to utvrde, a ako neće muški neka pošalju žene. Čak se i rukuje se sa njim. Kara je našao izvještaj tog komandanta NU, sada svedoka njegova vojska pala na 16% rezervi municije pa pita zašto. Gdje je municija potrošena ?. Ovaj vrda da nisu nikad ni imali 100 % da im nije dozvoljeno da ponesu sve oružje, potrebštine, dodatne rezerve itd.
     Evo Becky ide i danas na posao. Ja ću u školu pa djeliti novine, pa kući. Neznam šta ću sad sa tim poslom Delivery. Možda je to šansa da bolje preživimo neko vrijeme. A možda i da poginem. Ko to zna đe mu je kraj ? Nemožeš se sa tim kladiti i kockati. Eto Kary ga pita za neku lovu. Naime, sa Olanda je poslan paket nekom NU vojaku i u njemu konzerve pune para sa listom stanovnika Srebrenog Grada kojima su zemljaci i rođaci ih poslali da im on uruči. Jadni ljudi, nadali se.  Toliko neostvarene nade u ratu ima kao nikad u miru.

03/12/7011

Jutro hladno oko Nule. Lići da će biti sunčano. Saznajem na Tv GriyyVille da u svijetu svakih 8 sekundi umire jedno djete zbog prljave vode. Kolega sa kursa traženja posla mi reče da će ratovi da se vode i na Nadi i DASu zbog vode. Ove dvije planete su se ujedinile projektivnim preslikavanjem tako što je prelaz sa jedne na drugu ponekad samo nekoliko minuta. Zavisi od gužve i gdje. Tako sam moga sinovca sačekao na prelazu kod velikih vodopada gdje sa DASa dođe on sa ujakom i nekim Oniš zemljakom za 5 minuta, ali je po DASu do Projektoloma putovao tri ipo sata jer tih mašina nema baš na svakom koraku. Tako su se spojile mnoge planete i meteori sa tom novom tehnologijom da je Galaxija postala selo. Time su se i ratovi pojednostavili. Brod sa DASa se odjednom nađe u moru Balka i opali po GrizzVillu kad mu se ćefne. Najćešće je to prepucavanje sa USSO koji je sa Čaynom jedna od triju velesila. On nema baš puno vojnih baza po stranim teritorijama kao DAS na 250 destinacija. USSO se petlja sve više u male države svojim poslovima kupujući sve šta stigne. Njihova Mafija je najjača na svijetu ako je to uopšte Mafija. Prije mi liči na neku državnu organizaciju punu zlata. Kod nas na Balku su kupili fabrike Aluminjijuma, hotele, terene, luke, grade Marine, kockarnice a tako sve isto i na ostalim destinacijama Galaxije. Na obali mora u Hany veli jedna novinarka više se čuje Usky nego svi ostali strani jezici zajedno.
          Ova ludo-brza putovanja skoro izmišljena sada nam omogućuju da za 10 sati stignemo na Balk a prije je to trajalo i po pola godine. Neki vojni bombarderi i za dva sata su tamo ako treba. USSO ocjepljuje teritorije od nekih njemu bliskih planeta i ‘Oslobađa’male narode od tiranije. Tako radi i DAS sa Osovom i Osovarima u Sany. Sada Sany neće da prime u Yuro, zajednica 27 država bez međusobnih carina, zbog loših odnosa sa novim susjedom koji je na njenoj teritoriji naparavio ocjepljenje.
          Putovanja na Yuro su dozvoljena bez pasoša, rad, ista lova Yuro, itd. DAS je dobro izbombardovao Sany i GrizzVille dok Mrkog vođu nije prisilio da povuče vojsku i policiju sa Osova. Tada Osovari navale na Eniško stanovništvo čija je to kolijevka postojanja, poruše im crkve i spomenike. Oko 300.000 satnovnika Osovary istjeraše iz domova. I to ne samo njih. Istjeraju i Aniše, Eniše, Rome, Wlae…etc. Čista teritorija ponosnih Osovara.
          Eto i Jewima neki dan ruše groblja i ispisuju znake Svastike, simbola Aveglyjeve vladavine Hammerom i pokretačem velikog Drugog rata. To sve u inat USSO koji tako isto ocjepi dvije republike od Ruzyje, male države koja time posta još manja, a pri posjeti podrške presjednika DASa Uša sina njoj, neko njemu u krilo baci bombu koja nije explodirala. Namjerno ili nenamjerno ? Srećom ili nesrećom po ljudski rod, po Istoriju u slučaju da je explodirala, osta  nepoznato. Sad Bukija ko fol u Human Rajt traže zbog odobravanja i tolerancije ka nasilnom ispitivanju zarobljenih Talybana. Neki tvrde da je to jedini način da se otkriju terorističke baza i da je to pomoglo da se njihov šef 8A u munjevitoj akciji u Axistany  likvidira.  To što je stanovao u vili pored policijske akademije nikoga ne čudi. Neki kažu da je bio agent DASa u borbi protiv USSO uticaja na Afgu i prikazuju fotose mladolikog 8A sa visokim dužnosnicima DASa na kamionu sa teškim mitraljezom u vojničkom đemperćiću.
 Sve hoću da pišem o tome kako nas je posjetio kum Ilan, dadoh mu CD-ove  dva videa sa njegovog vjenčanja koje sam snimao celefonom. Odemo poslije u Yuro kafanu pa u ‘Naš ? kafić na Kingu. Tmo bi Ljože pa naiđe Gandra. Malo zajedljivosti nikad z anas sa Balka nije na odmet. Prođosmo kroz opštinu a tamo Božićni sajam hrane i rukotvorina. Mali drveni kamionćići i dede koje ih marljivo režu negdje u svom ateljeu izgrađenom obično dvorištu kuće. Tako sam ja maštao da ću u kućici gdje je bila radnja crnih marama roditelja moje prve supruge u Bačiju otvoriti slikarski atelje. Eto sad na Nadi daju ljudima preko 60 da studiraju besplatno. Šta da upišem, režiju, slikarstvo, filozofiju. Sve je to mašta Gilea kažem sam sebi. Umri muški u nekom baru ili na nekoj ženi. Ne svojoj, nikako, to bi bilo morbidno. Ili se upucaj kao Hemingway. Ma sranje je ovaj kraj života. Sve mu dođe na isto. Svaka smrt će biti žalostiva za one koji ostaju za nama, a nama koji umiremo sve je to jedno. Kraj. Evo na radio Orava iz Sany koje je malo seoska stanica javlja da poslije ponoći u nekom baru Seriza djele djevojkama po jedno besplatno piće i kondom. Dotle došlo. E kad sam ja bio mlad kondom je bilo sramota i pomenuti.
     Seriz je grad u Sany vrlo različit od ostalih gradova Balka. Opštinski oci i odbornici su se odrekli plate a opština napreduje i stvara čuda od posla, para, projekata. Njihov predsjednik pun energije ima 200 kila, ćelav je ali vrlo mladolik i mobilan mada misli da

Kad je on bio još sasvim mali
Bah je sviruckao po katedrali.

Evo i Becky ustala.  Jučer je dobila 1500#. Good. Ja u Novembru ukupno zaradio 2.200 # a ona 1500 i  ShuShka 400#, oko 4.000 zajedno. Napredujemo.
Kada ima tri dvonegdeljne plate u jednom mjesecu što se dva puta u godini desi onda nam standard iznenada skoči.

Mon day, December-05-11

Poštovani,

Moje  ime  je  Predrag Klajić, imam 27 godina i zivim na Osovu u enklavi, odnosno selu  Yloševo  kod  Bilića.  Razlog zbog kojeg se javljam Vama jeste da Vas zamolim za pomoć koju ćete pružiti građanima moga sela ukoliko ste u prilici. Zapravo, u mom selu posle rata 99-e godine ostalo je jedva tridesetak osoba i nekoliko kuća…Ljudi u mom selu jedva sastavljaju kraj s krajem i veoma teško žive. Iz tog razloga Vam šaljem ovo pismo u nadi da ćete nam na bilo koji način pomoći…u selu imamo petoro maloletne dece kojima je potreban prevoz do osnovne škole jer njihovi roditelji nemaju novaca da im to pruže…imamo stare i nemoćne kojima je potrebna pomoć u lekovima…nemamo ni jedan računar u selu…pristup internetu za nas je bajka…sve nam je to potrebno, i još mnogo toga, kako bi imali kakav normalan i civilizovan život dostojan čoveka u 71. veku.

Ovo pismo sam poslao na nekoliko stotina adresa, samo mi se nekoliko ljudi javilo i uputilo pomoć...
Nadam se da cete makar pročitati ovo pismo.
Srdačan Pozdrav!
kontakt telefon 064 90 86 669.
Eto vidite šta je standard i život. Šta ako ja sad pošaljem pomoć a on zdipi i jurne u prvi bar u grad. Ne bih ga osuđivao.

06/12/7011.                

Slušam emisiju Tv Most profa Ukashyna na Tv GrzzVille. Savremeni totalitarizam je sofisticiran i onaj slobodni DAS je nestao. Nije možda ni postojao jer 90 % slobodarskih organizacija je bilo pod tajnom službom DASa. Time su Balk i ostali liberali svijeta imali za sagovornike tajne agente a ne neke iskrene intelektualce. Istinska demokracija je uništena. Vladaju neke partije a ne narod. Eto tako sada svi stanovnici sa DASa bez problema podržavaju svaki rat a prije 10 godina planirano ih je 7 a vode se tek tri. NEKU ZEMLJU PROGLASE TERORISTIČKIM LEGLOM, ILI TOTALITARISTIČKOM, BEZ DEMOKRACIJE I UDRI PO NJOJ. .
Na Zapadu nam nude recept, - Oslobodi tjelo da bi zarobio dušu da bi mogli sve to svariti. Dakle barovi sa golim štanga plesačicama, porno fotosi koji kruže e-mailovima kao nešto normalno, Gey i ostale parade, ratnićke video igre. Neki Prof Bateriđ je sredio na Tv tako da rat izgleda kao video igra, pa piloti koji su bombardovali Sany i pri tome sijali smrt, nesmetano mogu da dođu u goste kolegama i stanovništvu u GrizzVille. Ko ste vi da govorite pitaju naše intelektualce stranci sa Yuro i DASa gdje se na njihovim univerzitetima mlati prazna slama pa naš prof koji ovo priča za 6 godina rada na tristomilionskom DASu nije kupio ni jednu knjigu jer nema šta kupiti. Intelektualci su se odrodili od sopstvene nacije, kulture i ništa ozbiljno ne radi. Sve je politika i moć. Jedino što može čovjek može pobjeći  pust kraj ili naći srodne duše na pa se družiti na nevidljivim koledžima. Nemamo ni pet knjiga koje opisuju situaciju na Balku jer se slizala sa politikom. Ima pisaca i na Zapadu koji pišu ili filmove prave kao onaj Džona Fiđera, -I decu ubijaju zar ne, /posuđen naslov filma iz ranih sedamdesetih, - I Konje ubijaju zar ne/  u kojem kaže da je pola miliona djece na Raku umrlo zbog 10 godišnjih sankcija toj zemlji. Da je tamo u ratu koji bjesni i dalje infrastruktura, kanalizacija i struja uništena. U intervjuu sa sekretarom DASa Adlenom Lbrigt ona kaže da je to sve bilo nužno. Njoj je gdje god se bombarduje sve nužno. Sada je završena Ibija i šta ćemo imati tamo, podjele na plemena i jednu veliku vojnu bazu DASa da kontroliše pola ili cio Afro, naravno.
Reforma obrazovanja svuda pa i u Sany vode strane banke. Kontroliše se svaki stanovnik svijeta. Svaki. Ne propušta se ništa jarane. Ni ja. Osjećam se važan. Pred opštinom sam u subotu slikao celfonom grupu Syrijaca koji protestuju protiv Systama Bušarafya tamo. Tata mu ostavio tu vruću stolicu, a meni lično je uvijek nekako smušeno izgledao. Sada mu traže glavu kao prije toga Adamu i Adafiju a on nema kud. Ubija. Ubija nemilice. Već je pobio 5.000 ljudi i svi su protiv njega, čak cio Rabski svijet kome i on pripada. Dali su mu već sankcije. Tako toobično sa njima se počinje, a znamo kako se završava. Likvidacijom. Eto nam ni Karya nema na suđenju već dva dana. Slabo se osjeća. Da nije trovan kao što se tvrdilo za Mrkija koji je umro tamo u Hay zatvoru. Zamisli da mu je neka proroćica to rekla, - Ej svemoćni Myrki umrićeš u zatvoru. Baš mi je falilo njegovo suđenje. A i Karyno mi već nedostaje. Probam one ostale dvije sudnice. Ma u trećoj ima suđenje policajcima iz Bony ali već drugi dan piše, - privatna ili zatvorena sjednica.

             Da li je nekadašnja premijerka Pakya Benazy Buto, ubijena upravo zbog sadržine intervjua koji datira iz 7007-e godine. a u kome, između ostalog, ona jasno navodi da je 8A (još u to vreme bio) ubijen” ?! Ona je nastojala svojevremeno da se “obračuna” sa svim terorističkim “elementima” u njenoj državi Pakyi, međutim, pokazalo se da nije “shvatila” da postojanje  pretnje “globalnog terorizma”  predstavlja, danas je to bar jasno, uslov sine qua non svih “milosrdno – humanitarnih”, vojnih intervencija u svetu. Ili Buto nije shvatila da “duh” i bauk pretnje od 8A mora da živi u glavama čovečanstva, jer kako drugačije pravdati “neophodnost učestalih vojnih intervencija”?. Yeeeeeeeeeee, komentarišem ja ovaj dio nekog članka. Ma sve se nešto uklapa ali đe je tu Bog ili ljudski faktor. Gdje će sve zapeti. Vjerovatno u nekom većem ratu u kom če se popucati Veliki ; Čajna, Usso i DAS, a čovječenstvo će ponovno ostavti na ruševinama civilizacije. Ima ih još velikih, kao što je Ind, ali ova tri su za sada najmoćniji po oružju. DAS glumi Boga kao i Avegly prije 70 godina ali je napravio grešku i pohrlio na sve strane odjedamput pa se rasplinuo i za 6 godina nestao. DAS radi već decenijama po jednu, jedva dvije intervencije pa kad sredi nekoga i dovede neku tamo svoju lokalnu vlast ide dalje. Mudro. Mudrije da nemože biti ali čepi prste Čayni i Usso jer i oni puštaju pipke po svuda. Naročito one poslovne bez kojih se nemože opstati. Ako ih DAS stalno sjecka dodijaće im. A onda zbogom pameti.

09/12/7011 7:52

Probudi me loš san. Navijem suđenje Kary. Ozdravio je nije otrovan. Svjedok mu je jedan koji ga je okaraktarisao kao rasistu, da su mješani brakovi zabranjeni a svjedok veli da je nasjeo na neke priče i da je bio u zabludi. Kary je i jučer bio čio i pokušavao da dokaže da je masa Oniša oko Srebrenog grada poginula u sukobima sa Enišima pri proboju kroz šume jer su njihovim u ostacima nađeni dokumenti i satovi, čak i meci u džepovima. Da su bili civili ili zarobljeni to bi im bilo oduzeto. Kary pokušava da u dokumente suđenja uđu snimci srušenih crkava Eniša. Nemože veli suvo sudija. Poslije tužilac navija srušene tornjeve Oniša i kaže da se Oniši vrate tamo gdje je samo toranj sršen a temelji ostali. Ako im temelje rastresete oni ne mogu ponovo izgraditi svoj vjerski objekat i tu se više ne vraćaju. Kary se buni, protestuj a tužilica /žena/ veli da i ne traži da oni uđu u spise. E moj Kary, ne gine iznad 20 godina, možda cijelih 40 a time i svima nama Onišima. Šta ti bi da dođeš iz negro u Bony i prihvatiš se vodanja našega naroda kroz šume i bogaze.
             Nastaviće suđenje za mjesec dana. Sudac poželi svima sretnu Novu Godinu. Odoše na plaćen odmor. I Kary je bio plađen za rata a ja nisam. O,
pardon. Jesam. Za tri godine sam primio 1000 talira. Taman da sam ih sve uštedio mogao sam za njih da pred kraj rata kupim 50 kila brašna.
   Evo prenos iz Yuro Parlamenta na Tv B92. Nisu odobrili status kandidata za pristup Sany zajednici nego su to odložili za Mart. Kuku lele jer se Sany vlada nadala da postane dio te zajednice. Sve te naše državice se utrkuju u tome. Lovenija je davno primljena. Hany je neki dan konačno postala kandidat. Ostali tavore na granicama Yuro željnih njihovih fondova za razvoj. Niko ne priča o krizi Yuro zajednice.
          Zbog velikih dugova pojedinih država članica koji premašuju trećinu bruto proizvoda ona je na ivici kolapsa. Išli su skoro po pomoć na DAS. Taly su skinuli presexualno napetog pesjednika vlade 73-godišnjeg Skonya ali za njegove vladavine su pozajmili preko 1000 miliardi talira. A to je treća privredna sila Yuro unije. Prve dvije su neprikosnoveni Hammer i Francia. Odoh doktorici Ubi za rame. Skoro zaboravio. Uf.

11.12.11 ; 19 h uvečer

Mrak, debeli mrak. Ovako do duboko iza Nove Godine. Hladno je van. Oko minus deset Celzija. Razmišljam kako da bacim flajerse u kontejner  a da me niko ne primjeti. Kazna je 500 $. O tome stalno razmišljam i sve sam nesretniji što to duže odlažem. Ostane mnogo nepodjeljenih flajersa pa svake sedmice negdje praznimo auta u kontejnere pored stambenih zgrada. To je sve vise komplikovanije jer sui h ogradili, zaključavaju ih noću, nagovore stanare da paze na svako auto koje im se približi. Djeca u tom stražarenju pogotovo uživaju kao u nečem velikom. Mi flajerse ne podjelimo sve jer bi se to oteglo do besvjesti. Izašao bi nam sat 2 talira. Ovako oko 10. Najbolje je pakovati ih u crne vreće i bacati kao smeće. Ko se kako snađe. U petak uveče sam pokušao u susjednoj ulici kod socijalnih tan hausa i čim sam se priblišio kontejnerime djeca stadoše da se igraju i vidim da me napeto osmatraju. Produžim dalje pored njih a oni razočarano sliježu ramenima. Neko ih je upozorio da prijave ilegalne bacače smeća. Dodijalo valjda i onima na smetljištu razabirati otpad od papira. Tako se nekako i ja osjećam. Kao taj otpad. I mene je sudba odabrala za otpad.
  Treba da napišem zadaću i da opišem 7 situacija gdje sam bio jak i upotrebio moje sposobnosti i da nabrojim koje. Skills. O tome stalno trubimo. Dali su nam u četvrtak USB od 4 GB sa desetak dokumenata koje treba da popunimo. Kao da će biti nešto od toga što znamo naše običaje i jake osobine. Posla nema. To je činjenica. Koristim ovu školu za traženje posla koju mi prepisaše sa Empoya samo da izađem iz kuće I budem ćešće iu kafeu na Kingu. Svratim ponekad u Europu ali mi je najbolje u onom na Kingu. Danas ostah do tri. Negrijen Radiša htjede da me odbaci a ja rekoh, - ne treba. Odem na stanicu uhvatim sedmicu do Conaughta i odatle kroz bezbol igrališta i pored potoka i pataka kući gdje Becky već bi u našem suncem obasjanom stanu. Mislio sam da te patke sele a one ostaju oko potoka cijelu zimu. Navikle da ih hrane pa im se ne ide kao i nama sa Nade. Hrane još ima a vrtimo stalno isti novac. Što dobijemo to potrošimo. Ni gore ni dole. Dobro je dok je tako.
     Danas u podne prošetam po suncu 1,5 km do YMCA osmatrajući gdje oko zgrada ima kanti za smeće i ukrcam se na bus do grada. Nabio sam kapu na uši, obukao neku crnu gumiranu jaknu pravljenu za vodoinstalatere koju sam kupio u Talizu za 20 #, crne farmerke također iz Taliza za 6 # i obićne cipele I naravno onu vjernu kopiju EjAn sunčanih naočala. One čizme za minuse još ne treba oblačiti kad se ide u normalnu šetnju ali kad djelim flayerse poželjno je jer ima po travi snijega I raskvašene zemlje, blata. Celfon je uzela Becky kad je iako joj nije bilo u rasporedu otišla na posao pa sam bio slobodan ko tica. Ma neka ide imaćemo vise zarade. Poslije se ispostavilo da ga nisam opazio pri letimičnom pogledu po stanu. Bio je pored moje strane Quin kreveta.
          Eto me danas frapira moja učenica na FB da je umro moj đak Pero Tica. Tako mu je bilo prezime. Zivio je sam samcat. Sjetila se njega da je na exkurziji u Vnik 79-e pojeo cijelo pile za jedan obrok. Ja ga pobrkao sa Irićem pa odem na njegov FB pa se smirim jer vidim ga i dalje na slikama uz ražnjeve jagnjećih i prasećih pečenja. Tog Tice se ne sjećam.
    Jakna me prijatno iznenadi, ima debeli štofani uložak, topla je i nepropušta vjetar. Samo mi nešto nije jasno kod nje. Taj uložak ima samo sa ljeve starne vrlo sitni zipzar koji ide od sredine do iza vrata u dužini 40 cm. Ja ga otvorio i neda se više zatvoriti. Velim sada mogu u postavu da trpam lovu i nosim preko granice.
     Neki dan tako u kafiću naletim na Išu. Pričamo o njegovom kraju i navodim da sam  novinama našao da su tamo u nekom selu Eniši ubili dvoje male djece, dvije i 4 godine,  i njihovu majku a kad je otac došao u policiju da prijavi zločin, i njega. Možda mi je od tada neka muka u svemu ovome mom životu. Kaže on da je bilo zvjerinja među ljudima. Neki Simo što se uvijek volio tući je ubio momka koji je čuvao benzinsku pumpu jer mu je na pitanje postavljeno dva puta također dva puta odgovorio, - za opasačem. Nije ga ubio na pumpi nego ga je pozvao u štab na saslušanje i kundakom puške mučki udarao u glavu. Svog vojnika Eniša po nacionalnosti kao i on je umlatio kundakom, a kamo li neće tu Aniš familiju kompletno. Kako su javili familiji za toga momka. Da je poginuo kao heroj u ratu, vjerovatno. Simu dokusuri opet neko od njegovih i tako ti mučke ubice uglavnom mučki završavaše svoje živote.
Irena Sendler, po drugi put mi Rus šalje mail o njoj kako je spasila 2.500 djece iz geta na Polandu. Bila je vodoinstalater i trpala ih u vreće pa u svoj kamionetić a pozada satvila vučijaka koji je režao ako bi stražari htjeli da vide šta vozi. Nije joj bilo važno što je ona Hammerka a djeca u većini Jewi. Uhvatili su je i prebli joj ruke i noge. Poživila je ipak 98 godina. Bila je nominovana za Nobelovu nagradu za mir ali od šefova sa DASa nije još stigla da je dobije. Lani dobi njihov novi predsjednik a tri rata vodi po svijetu. Sada nastupa njegova naučna diktatura koja će potrajati godinama. Evo šta nađoh od jedne stručne žene.
Svetsko lihvarstvo ulazi u poslednju etapu svoje permanentne svetske revolucije, u kojoj planira da završi koncentraciju u svojim rukama i nacionalnih bogatstava, i vlasti nad čovečanstvom. Radi toga je neophodan svetski haos, ili sveopšti građanski rat, čija se žarišta sada prave u različitim delovima sveta. Kao što smo više puta ukazivali, totalna destabilizacija je potrebna da bi se svet primorao da dobrovoljno prihvati vlast nadnacionalnog „arbitra“ koji će sve dovesti u red, kaže Lga Tchetverikova u ekskluzivnom intervju za list „Geopolitika“. Rjetki su oni koji su otkrili tu namjeru. Među njima bih htela da izdvojim profesora Valentina Katasonova; njegova knjiga, koja je nedavno izašla pod naslovom koji sam za sebe govori  - „Kamata kreditna, sudski pripadajuća i nerazumna”, predstavlja danas verovatno jedino kompleksno, ozbiljno i duboko istraživanje svetskog bankarskog sistema, istraživanje koje razotkriva skrivene mehanizme njegovog funkcionisanja i sav njegov prevarantski karakter. Savremene svetske finansije predstavljaju faktički „naučni” sistem mahinacija i spekulacija, koji deluje pod takvim moćnim oreolom spoljašnje respektabilnosti da je izuzeto teško dokazati njegovu kriminalnu suštinu.

Treba izdvojiti sledeće. Ne samo finansijski, nego i celokupni socijalno-politički i ideološki sistem savremenog kapitalizma stvorila je klasa svetskih lihvara koji ispovedaju vrednosti takozvane „religije novca”, koja je nespojiva sa hrišćanskom civilizacijom / a ni ostalima, velim ja/. Zašto još često tu klasu nazivamo i „sektom”, a same lihvare „žrecima” religije novca? Krajnji cilj te klase je osvajanje duhovne vlasti nad čovečanstvom, dok novac i finansijsku vlast oni smatraju samo sredstvom. Izumevši najpre kamatu, a zatim kreditni novac koji predstavlja novac „od vazduha”, i čijom se emisijom i bavi Federalni sistem rezervi DASa, svetski lihvari pomoću njega pretvaraju celo čovečanstvo u svoje dužnike, koji im plaćaju dugove svojim realnim, nacionalnim bogatstvima. Kako je govorio jedan od direktora Engleske Banke lord DŽ. Stemp, dozvoljavajući bankarima da stvaraju „novac ni iz čega”, mi plaćamo svoje vlastitio ropstvo. Na taj način, glavni rezultat kreditnog novca postala je „dužnička ekonomija”, u kojoj se sve nacije nalaze u stanju hroničnih dužnika. Da bi se vratili dugovi, pravi se novi novac, to jest, novi dugovi koji povećavaju i novčanu masu i svotu dugova. Na kraju, dužnici su sve države – eto sada „spasavaju” Grčku, ali najveći dužnik su sam DAS. Njihove sumarne obaveze (u vidu čisto finansijskih i socijalnih obaveza i obaveza prema derivativima američkih banaka) dostigle su 315 triliona talira, što premašuje novčane aktive zemlje sedam puta! Rast dugova jeste realan uzrok savremene finansijske krize i taj problem je nemoguće rešiti u okviru datog kapitalističkog sistema, ali svetski bankari prećutkuju tu činjenicu i nastavljaju da upumpavaju u ekonomiju nove kredite, pošto je njihov cilj da nastave obezbeđivanje potražnje za dolarskim novčanicama (kreditni novac), kojim oni još uvek imaju mogućnost da kupuju realna bogatstva sveta. Kada ta bogatstva budu pokupovana i skoncentrisana u njihovim rukama, kao i vlast, oni će se odreći dolarskih novčanica i od samog novca kao takvog, koji im jednostavno neće biti više potreban.
Tako da mi je sada jasaniji rat na Balku. On je bio zamorče svega i nikom nije bilo jasno otkud tako žestok i nepotrebno dug rat kad su se granice znale tri godine unapred. Sjetim se onog klasičnog muzičara u sa Azerya kad smo polagali ropijen u K2 da bi se bavili svojim poslom, mada je njemu bilo lakše jer note su note na svim jezicima iste a priča sasma kratka kako se čudio nama i da su oni tamo Balk isticali kao jedinstvenu svijetlu tačku među državama svijeta. Sada jedan naš vrli pisac navodi kako nije bilo slobode a i sada im ukidaju emisije ili jednostavno ne puštaju. Veli seli na Aust ak Sany ne krene kako on zamišlja. Pisci bar imaju maštu.
"Dvadeset prvi vek...biće era Kontrolora sveta...stari diktatori pali su jer nikada nisu uspeli da obezbede svojim podanicima dovoljno hleba, dovoljno cirkusa, dovoljno čuda i misterija. Pod naučnom diktaturom obrazovanje će zaista funkcionisati - s rezultatom da će većina muškaraca i žena odrasti voleći svoje ropstvo i nikada neće sanjati revoluciju. Izgleda da nema pravog razloga zašto bi temeljna naučna diktatura ikada bila zbačena"
(Oldos Haksli, "Vrli novi svet" ,7032. Godina. E ovaj je stvarno vidovit. Ja sad više pišem tuđe citate ali me se tiče to. Ili me se ticalo cio život samo nisam obraćao pažnju pa se sada kao nemoćni starac obrušio na svjetsku vlast.
       
     Ali evo još jednog vidovnjaka, najzabranjenijeg Ekonomiste u Sany, Gandrya ;  obistinile su se moje prognoze iz 91 da će doći do izbijanja velike svetske ekonomske krize. Kriza je izbila 19-og avgusta 7007 krahom hipotekarnih kredita na DASu i raširila se u 7008 na finansijsku krizu koja traje do danas i sada ulazimo u drugu fazu te opasne krize. Naime, ovo je kriza zapadne demokratije i razvijenog kapitalizma. Neoliberalni kapitalizam, koji se zasnivao na ideologiji da bogati budu još bogatiji, a siromašni još siromašniji, doveo je do potpunog uništavanja srednje klase, socijalnih raslojavanja u, recimo, DASu kojeg ja je zovem Imperija u rastrojstvu, tako da 1% najbogatijih ljudi kontrolišu 83% svih resursa države i zarađuju kao 67% svih drugih građana. Poznato je da u Imperiji 50 miliona ljudi živi na ulicama, da nemaju socijalno, zdravstveno i da se, posle hipotekarnog sloma, na američkim ulicama, recimo u Liv-lendu, mogu u videti šatori u kojima žive ljudi koji su vratili kuće, jer ne mogu da otplaćuju kredite. U Imperiji trenutno ima praznih 21 milion kuća i još će ostati prazno 7 miliona, što pokazuje koliko je kriza razarajuća po državu i njene građane. Imperija je zadužena 200.000 milijardi dolara i to dug koga građani Imperije ne mogu da vrate. Dakle, oni su bankrotirali,ali to još ne smiju da objave.
      Dalje kaže kako je te godine predvidio pad USSO podloge novca za 400 % našta su mu se svi eonomisti svijeta smijali a to se desilo u jednom jedinom danu 97-e godine. Čudak neki.
  ShuShka došla u pola 6 jutros. Mora da je negdje odspavala. Ja se budio pa razmišljam da li da idem baciti flayerse iz auta ili čekati veče ili sjutra jutro. Do srijede u podne moram se toga osloboditi jer u srijedu Jovo nanovo. Svi znaju da je to takav biznis decenijama da se nemože sve podjeliti, ali đaba. Kažem prijateljici koja se svojih oslobodila negdje odmah u Petak uveče da je vjerovatno i presjednik opštine taj posao radio kao student i zna sve o tome da radnici Ekorda moraju da rade, papir i boja se troše, sve je na broju, a flajersi bi i onako završili na otpadu svake sedmice. Išo mi kaže, - bacaj kod Ekorda lično. Ko ih j..., imaju tamo dva velika kontenera. Ali i kamera koja ih pokriva, -velim ja. Ma nije problem sada dok je rano i mrak ali mi je nespojivo sa mojim vaspitanjem to raditi i zbog toga mi je muka. A ja pisac. Dao sam da mi se odštampa 8 knjiga drugog dijela Balka. Zaboravim da sam popravio i prvi dio pa bi dobro bilo da odštampam bar 4 i od njega.
Jučer me zezaju u kafeu za knjige. Kažem da ih nema jer sam došao busom. Duly se smije, maša se za đep i dok mu prijatelj Amer kojeg je poveo sa sobom zbunjeno gleda na nas nerazumijući ni riječi veli,- a ja baš ponio lovu. On je vlasnik picerije u Isowelu. Mlad, vrlo lep i pristojan. iz Sany je pa priča ekavski. To vam je kad izbacite j ili ij u riječima bjelo, mlijeko, sijelo, djelo ili nedjelo, itd. Taj jezik vjekovima zovu Eniš a ovaj ijekavski su kažu davno nazvali Aniš, a u Bony poslije rata 95-e mu pridodali  ime Oniš. Mi smo u školi učili jedan pod jednim imenom Eniš-Aniš jezik. Sada mu Negri dadoše i četvrto ime. Negryen. A svi imaju sve iste riječi, gramatiku i pravila. Ali, ima i dva pisma. Pored Latyn koje je običaj u Zapadnoj Hemisferi im i Kyril koji je familijaran na USSo i okolo,  koje od 32 slova našeg Balk jezika kako bih ga ja nazvao, ima samo 7 slova drugačije pisanih. A ne ne daju nacionalisti da se jezik ne zove po naci grupama. Svak ima svoje ime za isti jezik. Na Nadi pričaju Amerijen i Ropijen i niko ne misli da uvede neki Nadyan jer je to skupo. Samo obični biznis Bato. Neki ministar provali da je jedini naš biznis, BIZNIS.

13/12/7011 17:06
Došao sam iz škole. Već 50-u godinu idem u školu. Ovaj put za traženje posla. Ima svašta tamo. Nije loše. Izašao sam u 10 jutros iz kuće.
Otišao do Employa i zbrziše me da ne predam potvrdu od doktorice Ube da sam sa desnim ramenom ozbiljno nemoćan. Dođem kući pa zovnem ShuShku. Dala Atmosferičku hemiju sa preko 80 %, tako je ona zove na našem jeziku. Super, ima večeras drugi ispit. Prebacim joj 26.69 # da ima ukupno 31 pa da gricne šta jer poslije namjerava ostati za sljedeći ispit u šetvrtak. Onda još jedan u petak pa će mo da vidimo šta može studirati poslije. Navijem radio Oravu a tamo su narodnjaci i Folk. Drmaj.     Pogledam neki članak o Osovu. Strašne ćinjenice iznesene od šefa USSO delegacije na samitu borbe protiv droge da je Osovo leglo droge gdje se ukrštavaju putevi Heoina preko Urske i Kokaina preko Afra i za koje Imperija pritišće sviju da se prizna kao nova država ne uzbuđuju mnogo šefove Yuro. Eto Sany ne priznaje ocjepljenje Osova od sebe pa zato ne može da postane kandidat za člana Yuro kao Hany neki dan. Opet na Polandu demonstriraju na trgovima jer traže svoju nezavisnost od Yuro. Zar će se stranci bolje brinuti o nama nego mi sami veli njihov bivši predjsjednik. Valjda on nešto zna šta je dobro za njih a šta ne.  Prevedem sa Sany napisano Kirylicom na Hany latinicu pomoću Googla. Voila.

                 Direktor USSO službe za kontrolu nelegalnog prometa narkotika Yktor Ivanoy izjavio je danas da se Osovo pretvorilo u glavni tranzitni pravac za drogu na Yuro.

"Zbog poznatih događaja ono je pretvoreno u glavni tranzitni narko-klaster Yuro, u epicentar u kojem se, s jedne strane, spajaju dva globalna toka - kokainski preko Afrio, i heroinski preko Urske, a sa druge strane, ostvaruje se ciljani transfer u zemlje Y unije ",
Prema podacima koje je iznio čelnik usso službe, kroz Osovo godišnje prođe približno 50 tona heroina, a obim godišnjeg profita od njegovog tranzita doseže tri milijarde, što je dva puta više nego što iznosi cjelokupan Osovo proračun. Pa šta da zaključim nego da je posao ilegalne droge preuzela Imperija. Kuku lele. Šta ako se oni tamo svi drogiraju. Na pregovore u Ambuye 99-e je došao sadaašnji premijer sa koferom čistog Heroina tvrdi jedan Taly novinar na Tv. Carina je bila zbunjena ali se sve zataškalo. Evo i sada uhvatili grupu od 12 članova bande Eniš-Osovara. Zaplijenili im 7 automobila, pušku i ko zn šta još. Bande se brzo slože. Sjetim se često razgovora sa Išom povodom pobijene Aniške porodice u nekom selu u Hany, odmah preko ljepe rijeke Une od njih u Bony. Bande se udružile i u pljačku, palež i silovanje. Jedan od njih je rezao desnu ruku ubijenima u visini podlaktice pa je stavljao u svoj rukav sa mrtvom šakom napred pa je zatim pružao na rukovanje i kad bi je neko dovoljno stegao puštao je naglo iz rukava tako da bi ostala u ruci onoga sa kim se rukovao. Sta sve zločinci i bolesni rade u ratu. Eto sad neki DAS general upozorava da na Yuro može doći do rata zbog dužničkih kriza.
15/12/7011 06:09

poručuje i da je njihova vojska od 80.000 pod oružjem i 20.000 u logistici koliko tamo DASe imaju spremna za takav ishod. Svašta. Opet će hammer da optuže Sany za rat i navale na nju jer su tako počinjali i prethodne. Na USSO nemogu odmah mada optužuju Utina da je nelegalno osvojio zadnje izbore i podržavaju proteste protiv njega. On je bio špijun, predsjednik USSO, predsjednik vlade i zna svašta, od vožnje formule do Đudoa. Vrlo živahan 50-ogodišnjak kojega se Zapad boji jer neda plin jeftino kojim  se svi na Yuro griju. Sada im uvodi transport preko Sany, a oni to ne vole jer žele drugu putanju preko Grecije. Velika lova je u pitanju. Eto su bivšu predsjednicu iz U-Krajine osudili na zatvor jer je kočila transport i svrnula sebi neke pare od toga. Sad evo slušam radio Grassland pa kažu da je i prethodni predsjednik Franca Gaky Kiraky osuđen na 2 godine uslovno jer je davao plate nekima svojima koji nisu ni radili nego ga samo podržavali na izborima. On u mladosti biješe legionar na Afro. Pa sad Gilea, kažem sam sebi, ako želiš biti neđe predsjednik nemaš šansi. U backroundu ti fali mnogo skillsa. Stalno učimo o našim kvalitetima da vidimo za šta smo mi sposobni da bi radili u budućnosti. Nating. Velim ja.
         Jučer nam je bila jedna Urkinja koja radi u Job Development, pa smo trenirali pitanja koja bi postavljali ljudima koji već imaju taj biznis za koji se mi opredjeljujemo. Usput je opisala svoju porodicu koja ima tri radnje na jednoj plazi gdje je i ona radila os 12-e godine. Đaba joj škole I boravak ovdje. Ipak ne može da usavrši Amerien accent. Sad zamislite moj accent bez ikakve ozbiljnije škole ako ne računam 3 mjeseca ESL program gdje bih sam sebe oborio a položio sam sa 75%. Užas. Izgubio sam svaku nadu. Sve češće na pauzi navratim u Yuro kafe đe su svi sa Balka. Arko, sin naših oznanika još iz Beka u našoj prvoj koliniji K2 radi tamo i kaže mi da je onaj Avyć, optuženi za šverc 40 kg kokaina za kojega se pričalo da je za to dobio 35 godina zatvora, poslije samo godinu dana ponovo na slobodi i da otvara bar a kad mi on rekne da izvadim Security dozvolu i radim tamo. Kuku lele. Moraću.  Od legalnih poslova ništa za mene. Tamo mi Lasto koji je rođen u D-Akufu gdje i ja veli izvadi D ili E dozvolu. Vidjeću. Samo je problem naći posao veli Išo, jer starce ne primaju. Pričali o kraju pa Lasto veli do zadnjeg rata mu je familija živjela u D-Akufu i opstali su ali sada nisu više mogli. Lani je bio u selima Janja odakle su moji. Ljeti ima velika fešta sa šatorima, ražnjevima i naravno folk muzikom u živo. Dođu svi od savkud. Ima ih raznih. Jedan ima najveći salon namještaja u Sany. Zakupio 7.000 kvadratnih metara na sajmištu u New Yorku /Novi Sad/. Tamo gdje sam ja studirao 70-74-e. odem na sprat kod Mery, naše zemljakinje koja ima autoškolu. Nema je. Nazovem je i ispričamo se o biznisu. Dva sata jedva da nekog obučava nedeljno veli. Nema posla tu nego bježi u kamiondžije dodaje ona.
Sa Arkom gledamo njegov Džip Hammer. Jedna mu guma košta 600 #. Užas. Kaže da je prešao samo 15.000 km za godinu. Stedi jer taj Hammer baš troši gorivo. Ali uštedi je sa BMW koji je imao prije, morao je da ide sa djevojkom u hotel a ovako može i u Džipu. Za Novu je uplatio 600 # za apartman u M-Ontrealu. Samo ona i cura. Kaže da je ona iz bogate familije pa navikla na luxuz.
Ja ustao oko pola 4 kad me ShuShu probudila došavši sa učenja. Ima tačno u podne ispit. Napravi si kraft Diner, neke kratke makarone u žutom sosu, i ode spavati. Kaže da je probudimu 8 a već je tada bilo pola pet. Još danas i sutra ispiti i od ponedeljka u mesaru od 6 do 14 h. radiće 4 dana jedne i 4 druge sedmice a platiće joj 10 dana. Dva su Krismas praznici. Da se prekrstim. Navijam za Isusa. Po meni on je bio pravi revolucionar. Preobrazio je varvare u ljude, ali se oni često otmu pa uzmu njega za povod rata. Počeo sam se tako pred spavanje i ujutro krstiti a pongdje i usput. Kao da tom kretnjom odagnajem neko zlo od nas. To mi pomogne da se odbranim od panike. Prekrstim se obično 4 puta; za ShuShku, AvaShku, našu familiju i prijatelje. Kaže lijepo Tagore:

Bože, ja te ne molim da me oslobodiš od životnih patnji,
nego te molim da me u patnjama ne napustiš.

Sve mi  je to misteriozno pa se nikako ne mogu uklopiti u te sve priče koju razne religije plasiraju. Poslije toliko godina mi otkrivamo samo materijalni svijet a za duhovni malo šta napretka od prve ljudske zajednice. I ono što stvore u kulturi poruše ratovi pa samo nešto nagađamo. Tako sada po ko zna koji put najavljuju propast svijeta 7012 godine jer ćemo vidjeti centar svemira a tamo je to što niko ne zna šta je tamo. Možda spremaju novi Veliki rat pa se pravdaju unapred nekom višom silom kao satri Grci kad bi Car izašao pred njih i rekao da je sinoć pričao sa Bogom rata koji mu naredi Rat. Pa šta bi Bog Rata drugo i radio nego u korist svog ministarstva.
Kiša u Grasslandu. Situacija u Kantonu je užasna veli tamo neki privrednik da treba preduzeti da vlast nešto poduzme a ne samo da pare uzme. Evo tamo na radiju puštaju i EduRaden, pjevačicu Eniš porijekla, koju su toliko bljutavo napadali i razapeli bi je da su mogli tamo nekih devedesetih u ratu na Balku neki Aniš-Oniš borci. Čak će pjevati i za Novu Godinu u njihovom kraju. E svašta od nas sa Balka. Probam suđenja u drugoj i trećoj sudnici Haya. Nema prenosa iako se po rasporedu sudi komadantima policije Sany i Eniša u Bony za zločine protiv čovječnosti. Ništa, odoh malo odmoriti. Za 8 minuta treba da budim ShuShku. O moje dijete.

Evo je već ponoć prošla. Po vjetru i kiši sam dijelio novine i sav se preznojio. Celfon je uhvatio vlagu pa ne mogu poruke da šaljem. Mopgu da telefoniram. ShuShka se vratila sa ispita, naspavala se pa ode da uči. Sutra joj je zadnji ispit za ovaj semestar.  Svratim poslije škole do štamparije. Sjutra će biti knjige. Vratim se malo do Baće automehaničara, onog tamo što bi na Afru u pustinjskoj Ibiji kod Adafija godinu i pol dana. On sam u garaži sa malim sinom koji vršlja po radnji i zagleda svuda. Upoznamo se ja i mali zvanično rukovanjem. Pitam ga ji je razred. Kaže ide u treći osnovne. Velim, opa pa ti si veliki, našta vidim da mu je drago. Djeca žure da se postaraju a mi stari želimo da se podmladimo i još da radimo, zarađujemo i ljubimo. Dođe i mama. Pitam kako ćerka sa matematikom. Kaže da je odlična i da je zadovoljna sa mojim instrukcijama i da će me preporučiti nekoj priateljici. Pričam Baći za moju školu. Dade mi telefon nekog Oniša iz Amiltona koji ima školu za vozače. Veli j… ga i ako je Oniš meni je valj’o i bolji je od ovog našeg Dravka ođe. Pitam Baćinu veoma ljepu ženu gdje naleti na Baćka. Veli sustiže me u Evesinju kad su izbjegli i BridžVilla. Oboje su iz Bridža a spoji ih nevolja. Rat razdvaja ali i spaja. Tako i ja nastah. Ocu su 41-e pobili svu familiju. Ženu djecu, roditelje i rodbinu. Njih 35. On se ponovo oženi i napravi nas tri sina. Tako i mene rat posredno dovede na svijet. Cuda su to te sudbine.

16/12/7011 07:39

Naum mi pade jedna moja ljubavna avantura iz ranih sedamdesetih. Bila je stalno u mini suknji a imala je i šta pokazati. Tada je društveni život bio takav što se šetalo po korzou od 19 pa do 21 čas otprilike. Osmatralo se  međusobno ko je sa kim, šta se nosi od gardarobe, diskutovalo među prijateljima koji su nekad u redovima i do petoro išli desnom stranom ulice i okretali kod kina i Biblioteke. Sklapale su se nove veze na toj ruti dužine 500 metara, da ne kažem nova poznanstva jer smo se mi svi već dobro od malih nogu znali što će biti ključno za razdvajanje u ratu devedesetih. Mi studenti bi obično stajali sa strane i osmatrali prolaznike, pozdravljali prijatelje. Najviše su nas interesovale djevojke koje bi kibicali a one nam pogledima uzvraćale. Rijetko bi i sami prošetali. Naravno šalili smo se mnogo i pričali o događajima uglavnom sa estrade. Ona kad bi prolazila svi bi oborili pogled na njene lijepe nogice i uzdahnuli.  Živila je samo sa majkom koja je nije baš mogla mnogo kontrolisati. A ko inače može kontrolisati mlade kad im dođe vrijeme za parenje i ostane do kasnih doba, gotovo za cio život. Ja sam u to doba mislio da žene treba samo osvajati i osvajati, da one uopšte nemaju želje za muškarcima, da smo mi njima samo neko nužno zlo. Pudala. Namjerno stavim slovo p mjesto slova b da još gluplje zvučim. Prava putala. Papan, što bi rekli građani za brđane. Jedne ljetnje večeri ja joj na okretilištu kod Kina dam znak da ostavi prijateljice i produži pravo. Napustih i sam svoje društvo i priključih joj se. Uđemo na rukometni stadion. Praktično ona me povede tamo. Veli vrata nisu zaključana. Kako i bi kad je ta polna nagonsaka sila razvalila bravu na željeznim vratima. Odemo do kraja niz tribune i zapalimo po jednu cigaretu. Mazimo se i usput osmatramo. Na slaboj mjesečini ne vidimo nikog. Meni nekako suviše naviklom kretnjom primi ona me za ud i reče, -al ti je tvrd ko drvo, zatim me povede na sred tribina, posadi u sjedeći položaj i zajaši gurnuvši moj penis sebi u vaginu. Meni se činilo da je otišao negdje u beskonačnost. Nisam ni video kad je prije toga skinula gaćice.  Ponovismo to šetanje po tribinama, pušenje, osmatranje i sex ni sam ne znam koliko puta. Sve to bi jedne ljetnje večeri  na tribinama na rukometnom igralištu Grasslanda tih ranih sedamdesetih kad se svuda propovjedala slobodna ljubav i Hipy Pokret. Kasnije sam čuo da je osamdesetih rodila vambračnog sina. Pričali da je kučerav na jednog Grasslandskog privatnika. Jednom mi mali dade neki pogled kao da mu je rekla da sam mu ja otac, što je sa te vremenske distance od 10 godina između našeg zadnjeg polnog odnosa i njegovog rođenja bilo nemoguće. Ja mu brzim pogledom dadoh do znanja da je to nemoguće i bi mi nekako žao i njega i mene. Jadno dijete. Ona u ratu osta u Grasslandu a reče mi jednom sa ponosom, moj je sin kod Aniša, tamo ratuje. I neka.
         Malo se iznenadim njenom stavu i ne brizi za njega. Jesu li sve majke takve ; ponosne na sinove dok ubijaju druge i dok ne poginu. Poslije im u lice iskrivljeno od bola ne možete gledati.
  Lasto mi priča kako je bio na moru u Hany 91-e u blizini vile gdje su se jedno jutro sastali Mrky i Hengry. Oko podne plaža se naglo izprazni i odoše ljudi svojim putem. Svi su znali da se ta dvojica nisu dogovorili za mir. Poslije 12 dana je opet krenuo tuda i jedva živu glavu izvukao. Stalno je zbog barikada na cestama morao da skreće nekud okolo i nazad se vratio preko planina sve do rijeke Rine granice Bony i Sany, pa Tradera i Grasslanda u svoj Donji V-Akuf. Ima i Gornji V-Akuf. On je iza New Grasslanda a između ta dva je grad Ugojno. Gornji su srušili do temelja. Otkud ta želja za rušenjem a toliko je to koštalo nas sve tamo sa Balka.
Eto ga Lasto sad živi ovdje u Kiču. Ostao je bez oba bubrega, išao na dijalizu, pa sada konačno ima presađen bubreg i dobro je to sve podnosio. Po dolasku ovdje na koleđu ambiciozno položi za turističkog vodiča a zaposli se u hotelu u kojem je spavanje 800# za noć. Dadoše mu 8 # na sat da nosa kofere. Pobježe odatle pa je sad kamionđija. Nema nešto posla u zadnje vrijeme pa gluvari sa kafe na kafu.

17/12/7011 5:41

Jučer popodne pade takav sitan snijeg da mi se nigdje nije išlo. Becky ode autom na posao od 17-20 h, a ja na kauč. Bio sam na Employ i nadam se obavio jedan značajan posao. Odnio sam potvrdu od doktorice da me boli rame. Zezao sam se sa šalom, svezao mu rese na krajevima i okačio ruku kao neki povrjeđeni. Primi me lijepa žena koja zna ropijen. Super. Dade mi 6 sedmica bolovanje i veli ništa od škole u tom periodu. Good. Ima šanse i za slijedećih 9 sedmica. To bi mi produžilo Employ za 15 nedelja, taman do mog 64-og rođendana. Onda ostaje još cijela bludna godina do kao nekog spasa, novog početka, dugo očekivane starosne penzije. Hoće li je uopšte biti? Ko zna ?  Nešto iza 18 h javi se ShuShu. Završila je i zadnji ispit. Za dva zna da je položila. Ako položi i ova dva a prosjek bude iznad 75%, upisaće u januaru slijedeći semestar. Možda nam iz fonda u koji smo za 12 godna uplatili 11.000 i za njene studije, daju još 3000 talira. Do sada su nam dali 11.400. znači vratili smo svoje pare, a ako pored ove upiše četvrtu godinu ima šansu da dobije još 1.400 talira. Kad je došla kući predloži mi da joj kupim poklon i poveze me do parfimerije gdje uze neki mali puder za lice. Svratimo poslije do likerstora gdje kupim jedno vino za kuću, a njoj malu votku i dvije pive za društvo. Opelješi me za 25 # keša za disko, taxi i piće. Šta tamo pijete pitam. Malo alkohola i soka, veli ona i to  košta 2 # . Pive su veli za njenu kolegicu. Ima ih 5-6 sa iz Hany veli pa dodaje,  a ja sam Bony. E moja ShuShu, ako te naci čuju nedaj bože. Eto ona misli da je Bony a tako zovu Oniše na Balku a mi smo Eniši ali šta sad vrijedi. Pustim je da priča. I u samom Načertanju prije 150 godina naučni ljudi u Sani su pisali da u Bony žive Bony sa tri vjere. Nilo nije pominjao postojanje tri nacije. Tako se ta Istorija naglo mjenja, pa falcifikuje, namješta, da se ne mogu ljudi snaći. Pročitam neki članak koji kaže:

U Izrael su useljeni obični ljudi hazarskog porekla najviše iz USSO i Polanda ubjedjeni da su oni u jednom istorijskom periodu prihvatili " Jew vjeru" pa su zato bili sistematski šikanirani i svuda zastrašivani. Ali, pravi lihvari (džuz) su ostali na svojim "radnim mestima" širom svijeta. Kakva prevara! Naravno, stručnjaci za ovakve istorijske smicalice su upravo jezuiti, koji se i školuju da bi posatli "majstori za prevare".
        Finansiranje izdajnika u narodima i državama je način specijalnog rata koji je očito star vjekovima. I danas se sprovodi i to je najmoćnije oružije ljudskog oblika ikada napravljano. Jew su zato svuda, po celom svijetu. Drugog razloga za to nemaju, pošto sada  imaju „svoju“  državu Izrael. Ali, na njihovu žalost oni koji su se tamo uselili samo su obični robovi koje vlastela po potrebi preko noći mobiliše i konstantno drži u strahu od islama. / Ja se pravo čudio skorašnjim demonstracijama tamo protiv niskih plata a Izrael mi je ostao u svijesti opisivan kao obećana zemlja/ Upravo ta Dunme zajdenica je finansirala mlado-urski pokret koja sruši Ursko carstvo i njihove teroriste i izdajnike koji i danas rade na istom principu i nazivaju se "Otpor". Danas ih finansira mađarski berzanski špekulant, (naravno Jew) Oroš. … Tako smo sad došli do famoznih iluzionista i madjioničara koji su zaposjeli  Vatikan i odatle vekovima sprovode veliku mentalnu čaroliju – kojom bjesomučno pljačkaju i hipnotišu milijarde ljudi na planeti već hiljadu godina. I to tako što su stvorili sistem u kome ljudi sami sebe pljačkaju, ubijaju, sakate, dok vlastelini odavno u ratovima fizički ne učestvuju. I to je vještina modernog sistema upravljanja. Prava jezuitska čarolija. …  Pogledajte samo kako se odvija BOOM napad na Ibiju.  Njega odobravaju, podstiču i sprovode obični ljudi – političke marionete na čelu raznih medjunardodnih i nacionalnih institucija, oficiri i vojnici, kao i zatupljeni novinari – koji kao omađijani i hipnotisani prenose sve ono što im se predoči kao agencijska vest i što je u interesu GB trgovaca. Za sve to dobijaju, ne zlato, ne dijamnte, već običan papirni novac. Niko od njih ne uključuje svoj mozak i niti u jednom trenutku ne zastane i ne zapita se - šta koga od njih  briga ko je na čelu Ibije i da li tamo vole Adafija ili ne. Svi oni su kao mašine bez ličnosti (kako ih je Isindžer nazvao “glupe uniformisane životinje” ) koje besomučno u ovom trenutku vode hajku i ubijaju ibijski (ili avganistanski narod).
       Najveća opasnost za čovečantvo danas su upravo ti ljudi bez ličnosti. Stvaranje ovih ljudskih monstruma je posljedica vekovnog rada vatikanskih mentalnih alhemičara i iluzionista. Za obične ljude – vjernike, vehabizam je spakovan u mnošto vjerskih ideoloških detalja,  koji služe isključivo za zamajavanje vjerujućih ljudi i njihovo podjelu, dok se istinski islam podriva, a islamski vernici perfidno ubijaju NATO bombama, a državne ekonomije razaraju.
        U svojoj knjizi “Vatikanske ubice” Erik Džon Felps potvrdjeje stav da “nevidljiva imperija luciferijanske masonerije” (iz GB) posebno kontroliše saudijsku dinastiju i preko nje imaju kontrolu nad OPEC-om odnosno cjenom nafte na svjetskom tržištu. DAS centrala GB Krune je institucija nazvana imenom Savjet za inostrane poslove i osnovan 6021.  I svaki DASov državni skretar mora biti njihov čovek.
     Felps tvrdi da su jezuiti kreirali kraljevinu Saudi Arabiju 1932. koristeći fanatički islamski kult poznat kao “Vehabi Islam”. Ova forma islama ima ulogu islamskih krstaša, fanatičnih ratnika koji funkcionišu kao crkvena sablja islama, sa ciljem da se bore navodno protiv hrišćanskih protestanata i ortodoxa, a u njegovom stvarnju su i te kako učestvovali Malteški vitezovi (jedan od visokih tajnih redova Vatikana).
        Vehabije uz pomoć britanske vojske 1924. stigli u Meku bombama razorili Hram Svetog Proroka u Medini. Vršili su teror i ubijanje islamskog stanovništva. Ali, tek 1931. uspeli su da konačno zauzmu Medinu.
Za dva Velika rata tvrdi : patron je bio i papa Pije XII i deoba arapskog i persijskog regiona je bila veliko finale 30-to godišnjeg rata od 1914. do 1945. koji je orkestrirao jezuitski red za interese britanske trgovačke oligarhije kada su, pored evropskih granica, prekomponovane i Jap, Indija, Akistan, Urska, Persija i USSO koji s obuhvatali najveći deo Galaxije.
Na kraju zaklučuje :
   Povod što ovo ja Gilea pišem je upravo to što Vehabija ih u Bony ima oko 50.000 dobro bradatih a kažu i dobro naoružanih. Sta sad ako bude belaja sa njima po svijetu a ShuShu kaže raji sa faxa da je ona Bony iz Bony. Jer. Kada počne lov na ljude onda se ne bira. Svaki razlog je dobar. Kako kaže zec kad ga pitaju, - pa šta ti bježiš kad je lov samo na medvjede. – E dok ja lovcima objasnim da ja nisam medvjed prođe voz, veli on.  Tako da je naj bolje čini mi se da joj ne kažem ništa. Jer je slijedeći lov čista lutrija. I u dosadašnjim je neko preživio a nevinihmnogo stradalo. U slijedećem velikom lovu neće nas ostati mnogo. Ljudi će se čuditi šta bi i šta osta od ljudske pameti.
Pročitam na kraju : Zbog toga Saudy obilato danas finansira svetsku terorističku mrežu (poznatu kao Alayda i njenog sad već kažu upokojnog šefa 8A) koja radi sve ono što nije u interesu pravog islama. Tu mrežu nadgleda jezuitski general koji kontroliše i DIA/ DASovu tajnu službu/. Zato se na čelu ove agencije uvek nalazi neki član Saveta za inostrane poslove, ili zakleti malteški vitez ili slobodni zidar  33 stepena ili član tajnog bratstva sa Jely univerziteta poznatog kao “Skelet” čiji su članovi bili i neki bivši predsjednici DASa.

18/12/7011 07:26

Ovaj članak mi pokvari toliko čekanu subotu. Iako ne radim ona mi je najdraži dan u nedelji. Ima svijeta na pijaci, u gradu, na klizalištu pred opštinom. Bio sam cio dan baš kiselog raspoloženja pa nikako da ga se otresem. Odvezem Dra na posao nešto prije 12 pa odem u našu radnju sa našom robom sa Balka. Ima svega. Police su pretovarene. Jedna žena je sa mamom i malom djecom je prije mene došla i toliko nakupovala da sam gazdu kad je već bila konačno platila i svi otišli pitao pa jel’ ona ikad kupi negdje nešto i na drugom mjestu. Samo njega voli, kaže gazda, bivši kamiondžija kome se volan totalno ogadio. Uslikam sa vana prozore na kojima su naški napisani oglasi za pečenja i koješta još.
    U kafeu bih tek oko pola jedan a tamo nikoga od naših. Dođe Oka pa mu poklonim moju drugu knjigu. Pričamo o svemiru i tajnam Mjeseca. Oka veli, - Mjesec je vještački satelit i to šupalj. Tako težak satelit nebi mogao da opstane oko zemlje. Velim sad ja sebi, - pa zato ja imadoh osjećaj da me neko prati i osmatra kada na mjesečini van jakih gradskih svjetala šetah sa kakvom djevojkom.  Oky je bio profesionalni vojnik a sada je uspješan programmer. Kaže da mu je najteže bilo kada se rastajao od jednog druga Oniša koji je plakao kao dijete jer je morao u drugu armiju da ide i psovao nam svima sve. Dođe poslije Radiša, pa i Vicky. Podbadamo jedan drugog pomalo. Veli Vicky da je prekinuo sa curom pa bi u fefruaru na Ubu sa Radišom. Velim Radiši, ne pristaj, sutra će se sa njom pomiriti i ti otpade. Rastanemo se oko pola 16. Dođem kući pa malo poprićam sa ShuShku, ide sa društvom na provod ali ostavlja auto i vratiće je kolegica skot koja radi u disku gdje idu. Zaspem u khladni dan i probudi me celfon. Zovu nas Neška i njen muž Adomir da dođemo u ponedeljak na slavu St-Nokole. Slave su krakteristične samo kod Eniša. Svaka porodica ima svoju slavu, nekog sveca, pa na njegov dan spreme brdo hrane, prinesu tovar pića, pozovu prijatelje i daljnu rodbinu da se vide i proslave je zajedno. Ta rodbina može biti i rođena sestra ako je udata jer ona ne nastavlja slavu bivše familije nego nastavlja slavu familije svoga muža.  Nas zovu na tri slave godišnje a mi ne slavimo jer nikad nismo ni slavili a ni obraćali mnogo pažnje za taj običaj dok ne dođosmo ovamo.
Da se smirim, navijem Tv Hany i proradi dvadesetak minuta. Gost je director fudbalskog kluba Dinamo veoma poznat po skandalima. Sreća stade Tv prenos.
       Iznenadi me članak velikog pisca iz Hany rođenog u Bony Aniša Ergya. Probudio mu se intelektualni otpor prema laži i ratu i kako nije red što cjelokupna štampa u Hani likuje nad mrtvim tjelom Adafija sem jednih novina iz Plita. Mi sa Balka smo programirani da kao lovački psi mašemo repom kad namirišemo krv. Ovi liberalo-demokrati ubijaju pomoću daljinkih upravljača veli vrli pisac.
I zaista. Neobična nam je bila prezentacija video snimka vrha DASA kako napeto gledaju direktni prenos likvidacije agenta 8A pri čemu na kraju sekretarka Linton reče jedno tigričinski Wau. To je žena bivšeg 8 godina predsjednika DASa za kojeg prof Erman kaže :
Tadašnji predsednik Linton se izvinio se zbog povlačenja trupa iz Uande sa Afra gdje je zbog toga ubijeno skoro million ljudi.

Sve je to jedna veoma velika igra, a njegovo izvinjenje zbog povlačenja trupa predstavlja jednu od velikih hipokrizija u istoriji. Linton je bez sumnje jedan od najvećih ratnih zločinaca modernih vremena, on je bio taj koji je radio na inženjeringu ratova na Balku i omogućio da Pol Kagame obavi neverovatno prljav posao u Uandi, a potom i u Ongu. Radi se o istinskom ratnom zločincu. Njegova žena je trenutno državni sekretar, tako da se tradicija američkih zločina neometano nastavlja.

Čitam danas da je vođa operacije ubistva 8A bio naimenovan za ličnost godine u listu Times. Tamo su i Adama stavili samo tri godine prije njegovog vješenja u Raku odakle se ovih dana DASovi vojaci poslije 8 godna ratovanja kompletno povlače.

Herman dalje govori o  značenjima i smislu urušavanja demokratske medijske prakse, kao i o procesima „banalizacije zla“ i „normalizacije nezamislivog“ kao ključnim sistemskim mehanizmima koji omogućavaju da totalitarni nagon trijumfuje bez ikakvog otpora. Globalno društvo je manipulativno-informatičko i naučno-militantno, sa idejom o upravljanju i vladanjem i nad materijalnim i nad duhovnim. Ono pribegava totalnom upravljanju događajima pomoću naučnog znanja lišenog duhovne i moralne komponente. U ovom društvu ključnu ulogu u realizaciji najmračnijih ciljeva moći igraju mediji koji širom sveta obezbeđuju da se čovečanstvo pretvori u humani otpad lišen vitalizma, kreativne i kritičke moći i savesti. Ratovi postaju nešto što se podrazumjeva. Mediji igraju ogromnu ulogu u banalizaciji zla i normalizaciji nezamislivog. Normalizacija onoga što rade njihove vlade u savršenoj je saglasnosti sa demonizacijom mete i njihovog političkog establišmenta: to je uloga medija u sistemu koji savršeno funkcioniše. Mi smo mobilisali BOOM u vršenju zapanjujućih monstruoznosti. Navodi se da je on bio osnovan protiv USSO pretnje, ali sovjetska pretnja je nestala i ne može se govoriti o nekoj pretnji, bila je to takođe jedna od prevara. BOOM narasta i širi se. Na putu je da proguta i Srbiju, kao što je progutao Hany i Balty zemlje: … BOOM koristi zemlje kao male plaćeničke armije koje na globalnom planu realizuju ciljeve moćne elite. On postavlja oružane snage oko USSO, USSO je opkoljena i njena bezbednost je ugrožena. Priča o ugroženoj bezbednosti Yuro je orvelijanska ili sada već kafkijanska laž. Ta pretnja ne postoji.
Čoek je professor na univerzitetu, studirao ekonomiju u Kaliforniji i zaključuje : Potvrdilo se ono što je moj profesor Robert Brejdi sagledao kao veliku opasnost: nauka kao sluškinja naručene istine, biznis kao sistem moći i opasnost od  neprekidnih ratova nacističke države. Jedno izvanredno poglavlje u Brejdijevoj knjizi „Duh i struktura fašizma“ govori o tome kako se to odigralo i kako su naučnici počeli da pronalaze sve ubitačnije oružje i oružani sistem, da bi služili proširenju i strukturi moći genocidne, užasne nacističke države. To je rana verzija banalnosti zla sadržana u ideji da bi naučnici mogli biti inkorporirani u strukturu moći, i to je upravo ono što se i dogodilo. Na DASu postoje brojna mesta u kojima najobrazovaniji ljudi sa Harvarda i MIT-a razvijaju najsavršenija oružja za ubijanja, prženja, spaljivanja, da ne govorimo o biološkom i termonuklearnom oružju. Sećam se za vreme Vijetnamskog rata kako su razvijali sve savršeniji napalm koji će spaljivati mnogo brže i efikasnije. A ti naučnici su ljudska bića koja svoj život provode razvijajući sve užasnije mašine. O tome je govorila Lisa Peti sa MIT-ija, a to je zapravo priča o banalnosti zla: kada ljudi uđu u rutinu u kojoj rade najstravičnije stvari koje su postale sastavni deo socijalne mašinerije.
             Eto još jedan članak da mi pojača stres. Odoh na čaj a kola ću dati Becky. ShuShka ne pojede skoro ništa od 5 jaja koje ispekoh i ode u Way na posao a od sjutra ustajane u pola pet i rad u mesari. E moja ShuShka. Ja smazah jaja I rekoh sebi da mi je to dosta do večere.
          Popodne. Došao sam kući busom. Samo sam odbacio Becky do Mola gdje je velika autobuska stanica i sjeo na 7 do staklenog tornja sa satom. To je toranj koji nije vjersky nastrojen. Sav centar na sprat oko njega i on sam su od stakla zelene boje i ima preko dvije susjedne ceste takva dva providna zelena nadvožnjaka. Centar je zamišljen kao niz prostora za iznajmljivanje ali je sada sve pusto. Rijetko ko ima neku radnju. Zadnji put tražeći toalet na spratu zamjetio sam samo jednu radnju i frizerski salon. Ostalo zjapi prazno. Desetine poslovnih prostora. Dok je bio SeeS sa jeftinom robom koja je po ostalim njegovim prodavnicama u koloniji K1 ostajala dugo stajala neprodana bilo je gužve pa i drugih radnji. Jednom sam tamo kupio bjele kožne cipele za 19 #. Samo jedna nije imala uložak. Od jedne moje druge sam stavio drugi uložak i nosao bome par godina. Kako oni zatvoriše opusti i cio taj, kako ga zovu, Market Skver. Tako i naša plaza Curtland se napuni otkad Talize proradi sa svojom polovnom gardarobom. Brico na plazi vidno odahnu. Kaže tri godine prije toga je bio na gubitku jer u toj velikoj hali nebi niko. Znam prije toga tu bi Staples ; sve za štampanje, komputeri, skeneri, papiri, folderi, biro opema i slično, pa je plaza tada imala gostiju. Tu je na ćošku Cortland I Shaly i nezaobilazni bezalkoholni stor Tim Hortons. Ima i sendviče, supe, čaj, kolače, ali, glavno je kafa. Svi kažu da je zarazna. Nama kada dolaze na kafu neki je kupe sebi tamo, a nekad i nama ponesu jer ne mogu zamisliti kafu bez Hortonsove. Tačno ima nešto u njoj bi rekli srkajući je sa užitkom. Taj biznis je na iznajmljivanje i rasprostranjen je na cijeloj Nadi sem u K1. Ja ga volim vidjeti jer je bezalkoholan i nikad ne zatvara. Ima kružni tok za kupovanje iz auta. Na njemu vas sačeka prvo veli cjenik. Poručite robu preko mikrofona i odmah vam preko zvučnika kažu koliko treba da platite što uradite na jednom prozorćiću a na drugom, obično iza ćoška, dobijete željenu robu nikako ne izlazeći iz auta. Išao sam mnogo puta sa ShuShu ali nikad sam ili sa Becky.  Interesantno da oni bez auta tako ne mogu kupovati nego moraju ući unutra I tamo poručiti. Priča Gandra kada su po noći u pojedinim obično u blizini disko klubova Hortonsima velike gužve. Tada  ljudi uzmu taxi da naprave taj krug da bi brže dobili robu. Plate taxisti 3-4 # za tu uslugu.
    Iško mi kupi knjigu na neviđeno. Nisam ih ni ponio da me ne zezaju pa ću mu sjutra uručiti. Plati mi 20#. Priča kako je dobro prošao na putu jer je upravo bježao pred sniježnom olujom koja ga na momente sustizaše da se ne vidi prst pred okom. Donio je nov GPS. Iako ga je platio 200# htio bi ga trampiti za stariji model. Viky probao da ga aktivira pa ništa. Ne radi. Odoše u radnju da ga reklamiraju. Amir brzo ode, Ganra po običaju naglo, Mič i ja zajedno jer požurih u onaj bus u 15 h ali zakasnih. Pitam neku malu za bus, a onda kasno spazim da ima slušalice na ušima i još plus da priča na celfon. Ustade i ode nekud. Ja mislio uvrijedila se što je prekidam, kad eto je nazad i veli mi u pola 16 i pokazuje nešto iza stuba. Odem tamo i poslije tri sedmice kako koristim bus vidim da na zidu ima veliki display sa satom na vrhu i na kojem spisak polazaka neprekidno teče. E papana. Ja se čudio danima kako nema ništa slično na stanici. Putala. Seljak. Pa više ne znam šta bi za sebe rekao. Kad ću se prilagoditi skroz da znam da gledam već jednom Nadinim a ne Balk očima. I ta sva s….a oko ratova itd. Sta mene baš briga uhvatila za to. I konomija, devalvacija, Yuro, Osovo, Balk ? gledaj budalo od čega živiš.
       Dođe bus i uđosmo nas nekolicina. U bus ulazi izrazito bjele puti i ljepa žena sa kolicima za bebe, podigne bočno položena tri sjedišta uz prozor i tu ih parkira. Do nje jedva došepa crnac pomažući se sa štapom i sjede. Shvatim da su oni bračni par. I na to se trebam naviknuti. To da se svi sa svima žene čak i istih polova je na Nadi normalna stvar i niko se zbog toga mnogo ne uzbuđuje. Idi bre bolan Gilea na svoj Balk pa tamo popuj.

20/12/7011 06:31

Nedavno otvoreni DAS arhivi otkrivaju da su nacisti poslije Drugog rata organizirali i obučili i prve arapske tajne službe i teroriste. Geleni agenti su za Račun Zapada obnovili suradnju i s velikim muftijom jerusalimskim, Hadž Aminom al-Huseinija, koji je Hammera dobivao astronomsku plaću od 50.000 regrutirati muslimane za jedinice vafen SS. Povjesničari ističu Huseinija posjeta Traderu, radi formiranja zloglasne muslimanske SS "Handžar" divizije. U dokumentima CIA piše da je Muftija Huseini, stric skoro obješenog u Raku Adama Huseina, zbog zločina uhićen poslije Drugog rata, ali da su mu nacisti u službi DASa omogućili bijeg u Bejrut jer je "vrlo koristan zbog ogromnog utjecaja među Arapima". Istraživači su u Nacionalnom arhivu DASa otkrili da je u Egipat sklonjen Wilhelm Bajzner, šef Hammer nacističke političke policije u Hany u vrijeme "kada su Aniš ustaše činile najstrašnije zločine nad Enišima i Jewima". On je u Kairu nastavio suradnju s Naserom, budućim predsjednikom i sa Kotom suosnivačem Pokreta nesvrstanih koji je tijekom rata bio - nacistički agent, otkrivaju raspečaćene arhive!
Tako ja počinjem moje jutro. Uaaa. Počni sa nečim ljepim Ilyea kako napisa moje ime jedna kolegica kada smo međusobno trenirali Intervje na času srča, traženja posla kojeg nećeš naći. Ovi na Nadi su usavršili i to. Imaju toliko organizacija za traćenje posla da ne znam kojoj bi se priklonio. Tu možete štampati prateća pisma CV-a gdje navodite vaše kvalitete, skills i koja vam tako lukavo moraju izgledati, usta moja hvalite me, da zaista navede nekoga da pročita taj CVa on opet tako genijalno napisan da vas dovede do intervjua na kojem, ako je telefonski treba da vam mozak genijalno opušteno radi kao da imate milijune i baš vam je posao potreban iz dosade, a ako je usmeni da se svi patrijahalno sakupe oko vas kao nekog genija i budu sretni da su vas sreli, a kamo li zaposlili sa minimalcem od 10.25 gdje će te na poslu dizati teške terete, udisati prljava isparenja i na nogama ili točkovima, biti i po 12 sati.
   Sada nas vabi glavna profesorka ovog kursa za stare osobe do 64 godine da u januaru uzmemo jedan genijalan kurs sa Collega Conestoga i već treći put nam pokazuje neki meni poznati papir. Ja se jučer približim njenom stolu i velim joj da sam ga jednom nedeljno već slušao par mjeseci 2008-e kada su mi sabrali 15 poena a trebalo je 16 da bih studirao 3 semestra Amerijen i naravno 26.000 # za troškove od kojih je 6.000 bilo za upis u njih. Veli, jest to je taj, ali sada je dopunjen i genijalno izmjenjen. Samo se jećam da nam je došla neka baba i drvila nešto šta je lijepo teoretski kao kad neko priča kako je na selu lijep život. Kosiš travu, daš kravi, ona da mlijeko a ti ga skuhaš i popiješ ili usiriš, nabereš kajmaka ili sve uz pjesmu praviš puter. Niko ne priča da struje nema u toj zabiti, da krave treba musti da treba ilegalno sjeć drva u vlastitoj šumi u kojoj ima krvoločnog zvjerinja da se dječica ogriju. Kad rat izbije onda su seljaci prvi na odstrel. Ma posla neima za tebe Gilea nego se drži psi’ički, deliveri pice ako te i tamo uopšte hoće neko uzeti. Eto jučer oko podne navrati Imšo sa gazdom picerije u kojoj deliveri. Naravno da su mu oči krvave od nespavanja. Poslije posla su išli u kockarnicu Mohawk, indijansko vlasništvo bez poreza, da malo okušaju sreću. Gazda dobio 700 # i priča kako on ima filing za to itd. Dimšo veli,-para na paru i ne spominje kako je on lično prošao. Kao da uopšte nije ni kockao.

Otišao sam jušer busom već u 11 u grad. Becki su pozvali na posao od rana jutra a evo i jutros. Na povratku uzmem bus do Molla pa svratim do doma za stare i iznemogle gdje ona radi, uzmem kola i kupim Sokolovu prepečenicu i cvijeće za Ivkovćevu slavu. Dodam i jednu knjigu moga Balka 2 jer tamo ima kako smo putovali I radili na šmirgli ja i njegova žena Neška. Ona je još tamo. Sredili su sve i poslali za državljanstvo. Djeca su im  trenutno u Užicu u Sany u kući njihovih prijatelja koje zatekosmo kod njih sinoć na slavi. Oni su oboje mašinski inženjeri i rade ovdje blizu u Amiltonu.  Znaju se sa Ivkovićima preko 30 godina. Al smo ostarjeli. Neška pripremila svega, predjelo, sušeni losos i još koješta suvo, zatim : riblja čorba, prebranac, sarma, ribe tri sorte, kolači, kafa, loza, vino. Klonula mi glava oko 23 h pa odosmo kući. Becky nije pila alkohol pa je ona vozila. U dvorištu se mimoiđosmo sa još gostiju koji stigoše kod njih u dva auta. Raja sa posla. Becky malo prikočila da ih pozdravi a oni viču,- je li to profesor. Ja im mašem i odosmo u svoj stanćić. Zaspem na kauču do 2 :15, pa se premjestim u krevet. Jutros samo čujem kako se vrata zalupiše. Ode ShuShka na posao u mesaru, klaonicu. Ustanem, otvorim vrata na hodnik i velim za njom daleko niz hodnik od 14 stanova dugih svaki po 15 metara, - hevgudej, našta se ona okrenu pa uz osmjeh reče tenkju i nestade iza teških metalnih vrata na koja vode na stubište. Sve je u silju sigurosti od požara i obijanja. Mogu se i zaključati. Ma mi smo mislili da se sve može zaključati ali kad sila udari nema te brave koja stihiju može spriječiti da hara.

26/12/7011 08:17

Vratio sam se iz jutarnje šetnje sa Lyom, malim bjelim psom koji ima vunu mjesto dlake. On je bio već kod nas prije godinu i po. Tada nam je njegov gazda Arez donio visky i kad ga je doveo i odveo. Još ima onog drugog a onaj prvi je popio uglavnom Ljože dok je dolazio kod nas što ne čini već godinu dana. Koji će mi…?. Tako se mi svi naglo zbližimo sa novim poznanicima sa Balka, a onda vidimo da je to prijateljstvo potpuno prazno i odustajemo naglo kao što smo i počeli. Sa onima starim prijateljima nemamo fizički kontakt nego elektronski sa obaveznim pitanjem I potpitanjima, -šta ima. To hladi i umire tu ljubav prema bliskoj osobi jer nam se korone ne susreću i ne podgrijavaju tu ljubav. Sa Nađanima nemamo nikakav prijateljski kontakt. Prema njima smo izgradili nekakav blok. Tako da se samo nasmijah kada Becky upita sinoć – jel ko zvao. Ko će zvati mislim se. Vecy je momentalno na Skype vezi ali napisa da je u gužvi. AvaSha me ne kontaktira nikako. Napisao sam njenom dečku a i njoj šaljivu poruku da imam virus jer njihove poruke nikako ne vidim na FB a ni E-mailu. Ko zna možda ne žive više zajedno pa se stide javiti.   Evo provjerim i stvarno mi se AvaSha javila na FB sa komentarom da sam u drugoj vremenskoj zoni. Ma znam ali poruke ostaju u kompjuteru bez problema. Nemaju djeca vremena za roditelje.
Božić je koji mi ne slavimo. Sve je utihnulo. Niko ne mrda. Na spavanju nam bi Beckyin rođo Ogdan sa ženom.. Popijemo podosta. Ja onog drugog viskija pa vino a ona se držaše piva. Ostaše i noćiti ali odoše odmah ujutro. Ni on ne radi. Ostarili pa nas niko neće.
Još sam malo mutan a ide Nova Godina pa ću tuj malo manje. Đinđurela poslije večere Gilea. Izeš alcohol.   Nije on vise za mene.
Sinoć u mrtvilu Božića kad nema nikog na cesti šetam Lyia a naiđe Osovar iz komšiluka. On živi u non profitabilnom tanhausu u ulici iza naše zgrade. Veli da je na Employu. Jedan ga Alby Osovar zeznuo za 7.000. Platio mu 4 i pol a 7 nije za posao od skoro 4 mjeseca. Veli da bi radije za Eniša radio nego za brata po naciji. Tako je i sa Enišima velim mu. Jedan drugog varaju gdje god stignu.  Ni Hortonsi ne rade sem onog preko puta naše crkve na Fisher Halmanu gdje sam otišao iza podne da vidim ima li koga na kafi. Zovnem Elju. I on dolazio kaže ali u toj nenormalnoj gužvi nikoga od naše stalne raje.
U petak sam se baš psihički dokusurio. Imao sam sastanak sa savjetnikom na Srču mladom I naravno lijepom agenticom Kolin. Kaže da iza drugog Januara treba da radim na srču po pet sati dnevno i onda će mi oni priznati da sam stvarno srčalija od srca i dati kurs u Orontu za instruktora vozača. Dryver Instruktor. Ko zna ali da ne prijavljujem Emploiu ništa. Dade mi pismo za njih rukom napisano i Išy me odbaci na Weeber na samoj granici između Kitcha i Watery, dva povezana grada. Veli Išy da me sačeka. Ma jok velim ja i neko slomljeno uđem tamo. Primi me neka slatka mala. Zapravo dođe mi u susret. To im je nova taktika. Priđu vam dok čekate red i daju vam brza upustva i odgovore, a za složenije stvari broj za čekanje oficira sa kojim pričate u njegovom boxu. Ima stolica za sjedenje i jedan tu odmah dugi pult podjeljen na boxove. Neke vode u salu iza sa bezbroj takvih boxova, pravljenih od pomičnih pregrada visine metar i po koje lako mogu da se demontiraju.   Praktičnije od zidanja pregrada kao kod nas na Balku. Vidim onu agenticu sa kokom sam pričao više puta na ropijen jeuiku i velim joj Bonžur, našta ona veli na amerijanu da ne prima da je za nju kraj radnog vremena našta jedan od onih strelaca agenate pritrča na kompjuter u drugom boxu i veli može li na amerijan da dođem do njega. Dadnem mu moj broj i papirić. On me pita sošel namber, ja mu izrecitujem, 281…675. Taj devetocifreni broj otvara sve informacije o meni. Neki vele I broj gaća. Ništa se nemože sakriti.   Pita me koliko sati sam sedmično na Srču. Ja prestrašeno velim ne znam, pitajte Kolyn. On zove i naravno veoma ljubazno priča sa njom. Ona veli 25 sati nedeljno. Auh pomislim ode moj Employ. Znam da su mi ga prekinuli kada sam 2003-e pošao na jezik i mjesto 10 prijavio 12 sati nedeljno. Nesmije se ići vise os 10. Oni se ispričaše pa zatim veli. - a ti si na bolovanju i gleda moj povoj, zeleni šal iz Dolarame u koji iz sale turim ruku i u kafani i velim, - tisuću i šesto. Toliko će mi donijeti taj kalcijum u mišićima i bol u ramenu.  Agent me iznenadi da treba da pričam sa nekim na telefon. Zbrza neka žena nešto i reče 8 nedelja do 7 Februara. Jesam li agri. Ja na sve što je pitala potvrđivao sa yes. Dođem kući presjedajući na bus na centralnoj stanici blizu kod Opštine. Dok sam čekao sa mojim šalom na pustoj stanici jedna mala simpatična i lijepa Japančica priđe sa koferom na toškove. Ljubazno se izpriča sa mnom. Ide negdje dalje sigurno. Stavlja kapu na glavu. Pitam je koliko je na Nadi. Veli 10 godina. E moja mala da vidiš kao je ladno i koliko snijega ima u K2. Nema da nosiš cipele, nego kundure. Evo je već 10 sati. Šta bi ja radio da ne pišem ovaj dnevnik.
Becky i ShuShu još spavaju. Na Tv neima ništa što boi me zanimalo. Jučer je počeo turnir košarke na DASu. ShuShka je gledala bar 4 meča. Ja sam malo kibicnuo  Oston. NY kada je bilo pred kraj, Bi 104:104. NY dade dvicu 3 sekunde pred kraj  i pobjedi. Interesantno da nisam ni znao da ove godine nije liga ni igrana jer su se na nekoj utakmici potukli i gud bay mečevi.. Sjedite kući kad ne znate da zarađujete milione normalno. Eto koliko ja pratim košarku. Ma ne pratim ništa normalno. Ni stan nam nije normalan, kao da će mo sjutra nazad na Balk. Prvi put sam sjedio duže vrijeme sa domaćim ljudima. Tek sada vidim koliko sam ja daleko od Nade I Amerijen jezika. Užasava me to i iscrpljuje. Velim sinoć u jednom videu da još malo I Nada će me pod svoju koru gdje će me tisućama godina čuvati.
U subotu vozim se sa Dra prema pijaci. Lijep sunčan dan. Ona pada u vatru i objašnjava mi šta treba da radim u vezi Srča i Employa. Istresem je kod pijace. Parkiram naulici i ja na pijacu. Zadržim se kod Elje i Elyce, moje učenice iz 74-e, moje prve generacije. Kupim jedan burek. Eljo neda platiti, velim mu ne zafrkavaj, biznis je biznis. Dam mu 5 # i neću kusur. On veli Biznis je biznis i vrati mi 2 # mjesto jedan i pol.
Čestitam im Božić, odem malo dalje pa pitam nekog malog čiču u kačketu kakve nose stari emigrant jel slobodno i sejdnem za njgov stolić da jedem burek. Kad ču da sam sa Balka on se zapali na temu drugog rata. Hvali Aveglya, pa Hammer generala Romela kako je bio jak, moćan, maršal pancir divizije, kako su prošli preko njegove Grecije. Velim mu nastavićemo. Tražim Becky. Neima je. Uslikam Vladu i ćerku mu i benđo majstora. Kupim grožđe kod Račana. Talir mala kesa. Krastavce platim dva i po za  7 komada a u Basicu je 1 # svaki, velik kao dva ova moja. Evo ustale moje sustanrke. Eto što ti je naš život. Jedan se šali kad reće,- čovjek nije životinja jer zna da jeste. Staniješ sa jednom familijom pa se odvojiš, formiraš drugu i odeš gud bay. Ja evo i treću. Odoše na boxingdej, kada je ko fol sve jeftino. A nije. Ljudi se poželili gužve poslije mrtvila Božićnog dana, da se guraju, sudaraju, čekaju, jednostavno gledaaju jedni u druge. Odoh i ja na kafu bar.

27/12/7011 7:47

Mrak razbija nova zora. Dobra je ta tama od Boga dana da se odmorimo malo od rada. Ali ona ljudska tama, ona je najgora. Mračnija od crne rupe. Nju  razbijaju pisci. To su oni što pišu knjige, muziku, slike, filmove, grafite. Evo čitam Pitera Bunnya intervju. On je pisac, dramaturg, ukratko literata sa Balka i još tamo živi. Navodi :
       - Pol Oster za pisanje kaže da je bolest, nešto nalik zarazi ili upali duha. Sioran tvrdi da je svaka napisana knjiga odlaganje samoubojstva. Beckett piše jer mu ne preostaje ništa drugo. Pisanje je prizivanje i obnova zaljubljivanja. … Pisanje je i vraćanje duga onim piscima koje sam sa zadovoljstvom čitao i od kojih sam učio. Pišem, izmišljajući istinu, da bih zapamtio, ali i zaboravio. Pisanje me kao molitva izdiže i ojačava u vjeri prema životu. Pišući kao da koračam stazom zdravlja. Moje iluzije su jedina stvarnost kao što je i sama stvarnost jedan oblik sna.
Nije loš naš Banny mada mu je jedan očigledno buntovnik komentarisao šugavim grafitom, - Bosiljak sadim a Fridrih mi niče. I Piter navodi jedan odličan grafit sa Balka; - Ovdje ko ne poludi, nije normalan.
Za situaciju tamo a i uopšte u svijetu dodaje Piter : - Pokret nezadovoljnih, osiromašenih, ogorčenih i gnjevnih širi se cijelom planetom. Teret krize prebačen je na 99 posto građanstva, dok jedan posto privilegiranih profitira na svojim milijardama. Političari i bankari su bez ikakvih skrupula prokockali naše živote. Društvenu krizu najdublje osjećaju mladi. Bez nade su, bez motiva: 70 posto mlade generacije ne ide u kazalište, 60 posto ne posjećuje kino, zapanjujući broj je funkcionalno nepismenih, 70 posto studenata žarko želi otići u inozemstvo, a iz sela u grad svi bi pobjegli. Što reći, a ne zaplakati!

Da da, svi bi pobjegli od tame u svjetla grada i disko klubova gdje se mrak i svijetlo ukrštaju i smjenjuju velikom brzinom. Disko noć ti zamjeni nekoliko godina smjenjivanja sunčevih dana i noći. Čini ti se da živiš brže i duže, filozofiram ja. Tako i Shushka ode sinoć u disko. Opelješi me za 10# keša. Bili smo zajedno na večeri kod Sabby i Žasmina. Ona nasprema svega, posluži nas i ne jede sa nama. Kao one stare domaćice pod isprikom da se ona najede od svega pomalo dok kuha. A kuha zaista izvrsno. Sin im Addy ode da radi u noćnu smjenu tamo gdje dan zamjeniše za noć, a ćerka Maya student svega po malo koje ovdje zovu Art, izađe do priatelja.
      Stigli smo sa Balka na Nadu u koloniju K2 u isti 26-o martovski dan 96-e i upoznali se za doručakom u hotelu Quality u ledenom gradu Becku gdje i slijedeći mjesec April nastavi da pada bijeli snijeg.  Djeca su nam jedva virila preko stola. Bili smo uvijek dobri sa njima, družili se ili telefonirali jedni drugima svakodnevno. Išli smo mjesecima zajedno na ropijen jezik i jedni u drugima tražili zamjenu za stare prijatelje i rodbinu. Poslije godinu i po dana oni se presele ovamo u K1. Kad smo i mi to isto odlučili nađoše nam dobar i jeftin stan, 700 #/ mjesečno, i mi prvoh Jula 7001-e osvanusmo u naš ljubljeni Kič. Ma volim ga mnogo jer me podsjeća na Grassland sa svojom jednom jedinom ulicom u centru grada i čak prosijacima na njoj koji mi po higijeni, gardarobi i beznadnom izrazu lica potpuno liče na one GrassLandske, Mirkeca i ostale, samo se njega po imenu sjećam. Neki dang a je neko stavio na FB kako sjedi pred crkvom i prosi. Eto kopam se jutros dok šetam ovu mačku od psa i nema mi 2 # kusura od čaja u Yuro kafani. Svratio sam u nju jer ‘naša’ nije radila 2 dana za Božić. A bolje da sam ih dao nekom od njih na ulici.  Među njima je najistaknutiji i najvjerniji lutalica bradati Polanđanin. Spava u predvorju banke na kartonima koje prostre na beton. Nosa neku harmoniku i svira Yuro pjesmice sa na njoj nekako specijalno zataknutom papirnom čašom za sitniš ako ko da. Ja mu dam tako ponekad, snimim ga na video i postavim na FB. Komentari su pozitivni jer svira dosta precizno. Kažu da je jedini preživio nesreću od svoje porodice koju je sa mukom preveo na Nadu. Oj Živote.

30/12/7011 22:27

Heroj Dđo iz Drugog rat napadnut sa leđa. Kad je pao na GrizzVillski trotoar bi teško nogama pretučen. Ima 92 godine. Učesnik bitke na rijekama Eretvy i Utjescy kada su ih Hammeri i ostali Fety opkolili u višestruke obruče. Iz prve su se izvukli lukavstvom srušivši most kao da neće preko zelene rijeke a po noći su sagradili pontonski i prešli na drugu stranu. Tamo su u zoru do nogu razbili Etnike, Eniš nacionaliste, koji se nikada poslije nisu oporavili kao vojna snaga. Drugu rijeku su isto ljeto forsirali bez muke jer je ona više kao neki potočić. Bili su opkoljeni sa 100.000 vojnika. Bio sam pored nje u zimu 68-e i zbunjeno gledao kako mirno teče.  Kako može samo tako teći a toliko mrtvih je bilo u njoj i oko nje Dđo je jednom rekao da su ostavili ranjenike Etnicima na milost i nemilost, to jest na klanje, a oko 15.000 ih se probilo i iz inata nastavilo oslobađati male gradiće niz rijeku Rinu. Mi ljudi ne shvatamo da treba da se u životu ponašamo isto tako prirodno. Kao ta rijeka, ili neka planina, more, ocean. Da živimo normalno kao već duže vrijeme ovi na Nadi gdje niko ne tuče narodne heroje. Mi na Balku stalno jurimo jedni druge da se pobijemo. Izmišljamo neprijatelje da bi klali.

01/01/7012 Toliko je kasno da je već  rano.

Došao sam sa dočeka. Bilo nas je 400. Uglavnom svi immigranti sve triju naših nacija iz Bony. Hotel Holidey In u Kiču. Lijepa plavušica Neža nas je rasturila. Mala, lijepa, a pjeva sve moguće pjesme sa Balka. I zabavne i narodne. Cesto pjeva pred nastupe naših pjevačkih zvijezda kad dođu sa Balka u Oronto. Doduše otpjevala je i jednu zabavnu pjesmu na Amerijen jeziku tek toliko da se uvjerimo u njene pjevačke kvalitete. Đuskali smo do besvjesti. Pet i po sati nije stala. Pleše sa nama i hoda po Sali sa 50 velikih stolova, slika se sa svima u veoma sexi zelenoj haljini a izgleda da je i silicone nabacila u grudi. Pitam je u hodniku, - mala, kad uspiješ da odeš u toalet. Samo kada on kolo svira, veli za muža koji je super prati na onu mašinu što mjenja cio orkestar. Njega nisam vidio da je ikako za tih pet sati sišao sa bine. Popio sam 3 mala vina i platio po 6 # svako. Ulaznica je bila 60 # po osobi. Večerica je bila : salata, pileći batačić sa dva krompirića, malo sosa, zabodena granćica i na kraju, čokoladni kolačić. Ko je došao gladan nije se baš najeo. Ma to uopšte nije važno. Važno je da smo se sreli, obnovili stara i stvorili nova prijateljstva. Na momenta sam pogledavao po sali i slikao mojim celfonom. Na podijumu nije bilo dosta mjesta pa su ljudi plesali okolo stolova. Šok mi je bio da naglo vidim toliko lijepih žena u svečanim i maštovitim haljinama uglavnom golih leđa i veselih za igru. Naravno da su se kola igrala i u hodniku. Bilo je puno ljudi iz Ondona, Oronta i okoline. Organizatori su naš jaran iz New Grasslanda Oris, čiji je usput da kažem cuko oplodio Lavicinu kujicu, i Nežin muž. Htio sam kupiti jedno kuče ali mi se nedade. Tu se jošpmislim. Imati ponovo psa ili ne. Sjedim tako malo u hodniku na lijepoj fotelji kad tamo jedan iz New Grasslanda. Pjevao je i snimili su čak i disk tamo neke 88-e. Njegova žena Nježana je bila učenica moje snaje, Džoove supruge koja je također kao i ja predavala Matematiku u Grasslandu.  Bili su tamo svi naši na kojima se srećemo i slikamo evo već godinama na raznim feštama. Svi smo dobru deceniju ostarili i uglavnom se udebljali. Samo pričamo o penziji veli Enad. To je muž od Elme, onaj naš Traderlija što si sam daje dijalizu. Nada je izračunala da joj je jeftinije obučiti pacijente i dati im velike aparate kući nego da dolaze na dijalizuu u bolnicu. Evo nas telefonom upravo pozvaše  da večeras nastavmo slavlje kod njih.
Becky ode oko pola 2 a ja ostah još sat i dobaci me kući mehaničar Aćim. Pokušavao sam ostati budan da probudim Becky na vrijeme da ode raditi ali mi nije uspjelo. Nađem na Internetu jedan sajt za buđenje i zaista nas nazvaše u 7:11 u koliko sam naveo buđenje. Nazva nas i snaja sa sunčanog Austa jer sam njima poslao poruku da nas probude oko 7. Kod njih je to u 20 h a inače im je sada ljeto. U njih zimi bude temperature oko plus 15 Celzija. A zazvoni i ShuShkin telefon jer je Becky sa njom sredila da joj ga navije za buženje i ostavi pored kreveta. ShuShka je bila kod Visonovih na večeri i dočeku.  Ja odspavah par sati, prošetah Aretovog kucu Luja pa na intenet navijem radio Moravu i udri u pisanije. Nisam neki pisac ali dokumentujem naš život. Naša novogodišnja noć mi dođe istorijsko kulturni događaj.
Pogledam na Tube malo Joletovu emisiju o Pravoslavlju, religiji mnogih naroda na Istočnom dijelu Galaxije kako zovu Lavenske narodepa i nas Eniša. On je naravno iz Grasslanda. Brat je od naše najljepše cure u razredima Gimnazije a bome i veoma pametne Vetlane koja završi medicinu, udade se za slavnog glumca i rodi mu dva sina. Mlađi od njih je također glumac. Sa starijim sam imao vezu na FB ali ga nema dugo. On je fiskulturnik. Završio je Akademiju za sport. Jole živi u New Yorku na sjeveru Sany a sestra mu sa familijom u GrizzVillu. Dopišem se sa njim na Skype o tom sinočnjem dočeku za koga više mislim da je kao oni silni kongresi Kotove partije i istorijski podkovan. Nas 400 u jednoj sali sa pjesmama turbo Folka kao onu od slijepog pjevača Atića :

Cele noći sam na splavu
sa njom bio
a u jutro jedva kuću
potrefio.
Mislim da ni jednog naroda nema koji ovako pjeva.  Ludo.


02/01/7012 01:37

Snijeg pade na crne gole grane drveća. Pokri puteve i njive. Uvuče se zimska tišina pod niske oblake. Vratismo se od Enada i Elme vozeći lagano po pustim cestama Ire sa 5 kružnih tokova do sedmice na kojoj poslije duže vožnje sretosmo samo dva auta. Svijet spava. Štedi. Mi opet dočekasmo ponoć. Toliko smo se ismijali Enadu kad mu naum pade da Repuje na Karaoke naših pjesama ponavljajući rijeći i dodavajući ponekad amerijan riječ fak.  Još si je dodao crni šeširić i zapalio cigaretu. Pritisnuvši moj nos ja dodavao riječi Instrumental kad je to pisalo na ekranu pa nastavio sa Lokativ, Vokativ, itd. Suze nas oblile. Puna sofra hrane i pića. Ispekao je prasetine a turšiju je kupio u našim radnjama.. Naravno da je tu bila i Sarma, Pita, i još koješta što on izvrsno sprema. Ja se držao soka od đinđera a ovaj put je Becky mogla da pije alkoholne napitke. Opravdamo se zatvorenim radnjama što nismo donjeli poklon u vidu boce pića nego samo kolače. Ja njihovoj ćerki Iny stavio u koverat 20 # a Becky tamo dodade i neki bombon. Iny je 12 razred. Upisala je biznis i pansi jezik. Rodila se ovdje ali voli Balk i kaže da će tamo da živi. Bila je više puta kod ujaka, Elminog brata u Traderu, na moru i babine tetke u Anja Uci. Veli Enad kad on ako Bog da ponovno dobije bubreg vodiće ćerku da vidi Eniš manastire na Balku. Oćeš li i Elmu prevesti na Pravoslavlje kao što je njen rođak slavni režiser Kusto prešao, pitam. Veli neću.  Došli su i Oka i njegova žena Almy koja je čerka od Elmine tetke. Oni su sa nama u još Grasslandu slavili Novu jedne davne 89-e.
Evo sam ustao i baš prije 7 da oprem zube i zazvoni buđenje telefonom. Javi se neki šaljivi Čajniz sa jakim akcentom na Amer jeziku. Napravim Becky kafu I legnem nazad u krevet. Kuco Luy zamnom I leže na svoju posteljicu na podu. Becky ode. Poslije par minuta eto je nazad. Nije mogla otključati auto. Zaledilo. Trebao sam ja izvesti ovu psinu i odlediti karu kako često zovem auto. Kara je često sinonim za penis u našem jeziku. Becky zovnu taxi. Uskoro kroz prozor vidim taxi karu kako zavija na našem drajvalu pred ulazom i nestaje u bjelilo stopljeno od magle i snijega.
Neki dan kada sam tražio nove prijatelje naletim na Urino ime. Pa kako zar nisam već sa njom prijatelj. Probam, a FB mi dade da je broj popunjen. Sada se vratim na to i vidim da ona ima dva konta sa po 5000 prijatelja na svakom. Ima još Ura Grup sa 6107 članova. Eto njen muž mi piše da je dobio moje knjige i9 šalje mi jednu knjigu pripovjedaka Uharema njihovog sina. On je progfesionalac. Završeni književnik a oni su doktori. Caky je napisao dvije drame, odličnu knjigu pripovjedaka « Godine koje su izjeli skakavci », pa jedan odličan roman « Obiteljski obrt ». Nura je napisala 35 knjiga pa su mi poslali jednu u kojoj je fantastična analiza ženskog bića u obliku pisma jednom ljubavniku i pripadniku NU vojske u ratu kod nas u Bony. Nešto na Ponoru. Evo sam htio pronaći knjigu da naveden tačno ime a ovaj cuko mi leže na stopalo. Tako je prijatno kad se neko biće svije oko vas. Čekam da ustane. A da Nevjestinski ponor. Dok sam tražio ovu nađoh još jednu noju nam je donijela kuma Nježa iz Čika sa DASa.  Jeza me hvata od zime u stanu a nebih se obukao ni zašta na svijetu. Godi ta zebnja nekada jer me podsjeti na naš Grassland. Tamo smo ustajali u hladne prostorije više od pola života dok se nismo modernizovali i uveli peći naftarice koje su automatski gorjele po želji. U nekim se zgradama od 70.ih pojavi I parno grijanje. Takve tri se napraviše uz jednu od dvje ceste koje uzdužno prolaze kroz grad da bi se na krajevima stopile u po jednu transverzalu kroz srednju Bony.  Konačno 85-e napraviše i toplanu za cio grad. Taj dugi vikend povodom Prvog Maya praznika rada sam doputovao u Grassland iz 300 km udaljenog Bačija gdje sam već nekoliko godina živio sa mojom drugom familijom. Bio sam iznenađen kada sam jedne u Nedelju došao na nogometnu utakmicu u i pored stadiona u bašti našeg razrednika Ashe Sidog gdje smo mu brali jabuke a on nas plaća da imamo para za 12 dnevnu matursku exkurziju  vidio taj ogroman objekat koji neopisivo liči na scenografije pozorišnih komada o kontz-logorskim krematorijumima. Zezam Aysa našega pozorišnog režisera kako su napravili dobre kulise i na moju žalost to postaše u ratu tako da smo se opet budili u studenim sobama naši solitera Grasslanda. Cuo sam da i poslije rata nisu dugo pokrenuli tu toplanu. Pitana vlasništva, direktora, partijske borbe oko prihoda od toplane, korupcija i uopšte dječija psihologija našga naroda u Bony. Kad kažem našega mislim na sviju. Mogu oni na vlasti isticati samo tri nacije ili konstutivna naroda ; Eniše, Aniše i Oniše te nam drage male države od 56.000 kvadratnih kilometra i samo sa 4 miliona stanovnika, ali polna moć je dovela do toga da je million ljudi   rodbinski bili svezano sa drugim nacijama. Recimo moga tetića kći se udala za Oniša, Beckijev tetić je oženjen Oniškinjom, a rođeni brat Aniškinjom. Ja sam imao prvu ženu Lovakinju iz Sany. Taj nagon je razarajući. Ma ljudi nisu normalni kad naciju uzimaju za rat. Nema nikakvog osnova a uspijeva. Džaba što naučnici objašnjavaju da je nacija pripadnost državi. Ma jok. Da u cijeloj Galaxiji ima samo 5 Naroda grupisane u 4 rase. Ma jok. Napravili su ih na hiljade. Svako pleme postalo je narod. Nacija. Božanstvo. Više niko nezna reda. Napravili su to da bi se lakše mrzili. Nemogu si objasniti tu mržnju.
Eto i za smjeh neki psiholog reče da je u stvari režanje. Pa i jest. Smješim li se samo svojoj naciji ja režim na drugu. Imamo slike vođa naroda kako miluju djećicu svoje nacije a drugu guše u plinskim komorama ili šta već da ne nabrajam zločine ljudskog roda.  Tako lutajući za Nurom na FB nažem njen zapis :

                      KAKO JE NASTAO JEDAN ROMAN

Majstori svjetske književnosti oduvijek su u zimi, snijegu, januaru, nalazili arhetipske simbole smrti. Andrićeva «Prokleta avlija» i kraj Yojsovih «Mrtvih» možda su ponajbolji primjeri. Snijeg koji Gabriel gleda s prozora dablinskog hotela( i plače jer nikad nikog nije volio toliko da bi za njega bio spreman umrijeti) i snijeg koji je padao po fra Petrovom grobu uvijek iznova izazivaju ledene trnce, trnce prepoznavanja istinske umjetnosti. Nisam ni slutila da će se nešto što mnogi smatraju tek književnom konvencijom i u mome životu pokazati istinitim i bolnim.
Pamtim kao da je jučer bilo. A voljela bih da sjećanje blijedi, valjda bi manje boljelo...
Bio je 4. januar 93. Osam sati navečer. Muž je sa djecom otišao kod sestre. Uzela sam sinovu do pola ispisanu teku i kemisku olovku, sjela kod upaljene svijeće i započela pisati. Da se pokušam isključiti iz užasa okupirajući se nečim što mi može držati pažnju. Pisala sam stranice i stranice o djevojci koja se u ledenoj ratnoj zimskoj noći, pored šporeta na drva, maže losionom za samotamnjenje kako bi zavela momka u koga se zaljubila. Zamislila sam bila da zapravo cijeli roman bude groteska, parodija na rat. Kad su se moji vratili, pročitala sam im, a oni se, zajedno sa mnom smijali do suza.
Kad sam sutradan došla s posla, sin mi reče kako je telefonom zvao neki čovjek i tražio mene ili tatu, njemu ništa nije htio reći. Ne znam kako, ne znam zašto, ne znam otkud se u meni javio strahovit, neopisiv osjećaj gubitka, ne imaginarnog, nego tačno i precizno – gubitka majke. Izrekla sam tu strašnu rečenicu: Majka mi je poginula.

Duboko u sebi, u svakoj ćeliji tijela, u srcu, u duši, znala sam da je to istina. Djeca i muž su kazali da pričam gluposti. Telefonske veze prema Sarajevu su bile prekinute, u Sarajevu je bilo puno mojih dragih, otkud mi uopće takve budalaštine na pamet padaju. Sasvim mirno sam kazala da znam što govorim, da je zvao Neđo iz komande brigade, a oni su kazali da nisam normalna. Ostatak dana i cijelu predugu večer, do neko doba noći sam čekala novi poziv. Tek oko osam ujutro zazvonio je telefon. Još sam ležala, muž je pošao da se javi. Doviknula sam: Nemoj, ja ću. To je Neđo, javlja da mi je majka poginula. Zgrabila sam slušalicu i u istom času, prije nego se iko sa druge strane javio, kriknula, zidovi su ječali: Šta mi je s majkom, Neđo?
Zbilja je bio Neđo i sasvim se zijanio. Kao, ne pričaj gluposti, zvao sam da ti čestitam Novu godinu, a ja sam ponavljala već postavljeno pitanje, da bi mi, nakon minutu-dvije kazao: majka ti je poginula, jučer je sahranjena.

Moji i sada ponekad pomenu kako nikad u nečijem glasu nisu čuli toliko očaja kao u mom dok sam pitala: Šta mi je s majkom, Neđo?!
Tek što je izašla iz kuće, pala je granata. Samo jedan maleni geler i gotovo.
Sahranjena je uz džamiju na Vrbanjuši, pod čempresom.

Kad sam se, ne znam nakon koliko vremena, vratila onom započetom romanu, vidjela sam da u razgovoru sa sestrom u Sarajevu glavna junakinja kaže: Sretna sam što su starci mrtvi...
Zapravo, tada je moja majka zbilja bila mrtva. Ja sam počela pisati u osam uvečer, ona je poginula u osam ujutro istoga dana.
Nastavila sam pisati. Tako je nastao roman «Ljubav je sihirbaz, babo» samo to više nija bila parodija, već duboka, najdublja bol. Da ga nisam napisala, mislim da ne bih preživjela, a ako bih, ne bih sačuvala ni zrnce normalnosti.

Napišem neku nespretnu rečenicu da mi je žao i da ne želim da me trpaju u isti koš sa Enišima koji joj ubiše majku. Ali žaba. Ne mogu se ni sam oprati a kamo li da me drugi opere. Naš Koto je bio majstor za to. Svojim partizanskim pokretom u kome su ućešće uzeli pripadnici svih, eto i ja, a šta bih, nenaučno kažem naroda Balka, oprao je sve te narode i nacije šta su već od zločina. Zato je sav narod Balka prionuo uz njega kao ovaj kuco na moju nogu jer nema nikoga drugog. Ljudi ipak pokušavaju biti dobri. Do kada će im to uspjevati. Gomilju se problemi sa naftom, naftovodima, gorivom, plinom. USSo ima takve reserve da kapitalisti koji financiraju izbore odnosno biraju vlast na Zapadu, bacaju oko prema tamo ali im neda Utin, ležerni džudista, presjednik pa premijer te velike Plante na koju su u istoriji nasrtali mnogi i polomili zube. Napreduju dobro obično do trećine a onda ih zaviju snjegovi i led. Ta voda u gadnom agregatnom stanju za bilo kakva putovanja a kmao li sa teškom artiljerijom. Eto vidimo kako Becky prođe po jutrošnjem danu. A samo je -10, a tamo na USSO ide to do -50 Celzia. I još se iz gora i planina pojave neki Uski konjanici u toplim prirodnim krznenim šubarama sa malim ali ubojitim automatskim naoružanjem i od agresije ništa. Džaba telegrami podrške od šefa sa daljine. Prvo podrške, ordenja za mrtve heroje, pa molbe, pa prijetnje streljanjem za izdaju. Ma kakva izdaja predsjedniše- kukaju oni na terenu svečano ispraćeni od svoga Naroda smao prije par godina, - to je samo obična voda u jebenom agregatnom stanju. I Usso konjanici.
 Kao da su došli nekud iz Istorije ili nekog filma. Odakle im samo toliki konji, a i ljudi. Dobro sve to  a odakle sve te ulickane mazne šubare.
    Ta obilna voda koju Bog šalje da je ne potrošimo odmah spasila je Usse od istrjebljenja. Kažu da ih je 20 miliona još prije Drugog Rata vrhovnik Talin poslao u smrt političkim smisalicama ili tjerajući da džaba rade u logorima. U tom najvećem ratu do sada u Galaxiji je još 25 poginulo od Hammera i njegovih priljepaka.  Svi osvajači kako koga pokore regrutuju u svoje redove pripadnike pokorenih a mnogi idu po naredbi izabranih vazala ili gonjeni trbuhom za kruhom u slavne pobjede, a najćešće u običnu smrt. Odoh van da prošetam ovu tuđu životinju. Sutra ide kući. Odoh da isperem mozak od zla. Super ću na čaj kod Jetnamca da se vidim sa židačima sa Balka. Možda prodam i koju knjigu.
        Uzmem vjerski časopis na našem jeziku koji mi naša komšinica, jedna Griqinja, uporno dotura. /To je ona što za tri godine staža tamo u bivšoj domovini ima više penzije nego ovdje za 33 godine rada/. Kaže se tamo da Đavo vlada našim svijetom. Sada sam zbunjen da li treba da pišem ovakve knjige koje podsjećaju na zla ratova jer u Bibliji piše Isaia 65 :17, - Ono što je bilo prije neće se u sjećanje vraćati. Jer moja sjećanja podsjećaju na zla koja ljudi čine a to je reklama za onog koji ih bodri da to rade.

03/01/7012 06:43

   Legao sam rano u večer. Naravno da sam ustao u ponoć. Odem na internet i slušam našega zemljaka Lykucha kako žilavi o svjetskoj zavjeri. Tvrdi da nas muzu kao da mi to ne znamo. Da su Koto, Drago radili za Imperiju GB, da su na vlasti svuda Hazzary i Jewy kojih ima 15 miliona kao I pirje Drugog Rata, ali su I u svim vladama svijeta i to naročito na DASu, Hammeru, Francu, da je sve te zavjere smislila GB i ukupna svetska politika vodi Trećem Velikom Ratu. I tako ja ostanem do 3 ujutro u toplom dnevnom boravku koji sa pregrađenom kuhinjom u ćošku ima 42 kvadratna metra. Već vidim kako je Rat počeo, nemamo ni hrane ni struje ni grijanja kao u Grasslandu 92-e. E izeš ljude. Baš nemaju sreće sa onim koga služe. A služe buale. Neodgovorne pohlepne ljude slabog riječnika i inteligencije.

04/01/7012 8:42 AM

Malo je toplije. Oko minus devet. Sa vjetrom temperature je jučer dosezala do minus 26 Celzija. Danas popodne oko nule a za vikend i do plus četiri. Tako isto samo o vremenu pričamo u liftu sa narodom kojega sretnemo. Ako bi ste poveli razgovor o na primjer Ibiji ili situacijii u svijetu, svi bi vas gledali kao da ste ludi. Probudio me cuki oko pola sedam. Ustanem, dobro se obučem i njemu zagrnem njegovu bundicu pa stepenicama siđemo na bočna vrata zgrade i dok je usput obavljao svoje jedine korisne poslove prođemo pored bazena zastrtog ceradom. Na njoj je debeo snijeg. Tanki iskidani oblaci obećavaju sunčan dan. Ostavio sam sinoć vrata auta otključana da se može u njega ući iako zamrzne brava pa upalim malo naš džip Iju da se za Becky motor ugrije jer su je sinoć pozvali da radi danas od 8:45 do 13:45. Stade pored nas komšinica sa svojim crvenim autićem, crvenim kao njene jarko namazane usne. To je ona što je nekako u isto vrijeme kad i ja početkom lanjskog ljeta izgubila posao. Nije šala kad vam poslije 17 godina rada u istoj firmi neko kaže, - ajte kući. Sretavali smo se na istom tom stubištu u rana jutra prije  čest idući do svojih zarada. Sjetim se kako je panično hodala oko zgrade cijelo ovo ljeto a ponekad I na bazenu.  Eto ona opet radi. Kaže kod sina. Odgovara na telefon I tako nešto u birou. Pita mene radim li ja. Velim, - nating. I ja bih volio da radim kod moje ćerke, velim. Pita ima li šanse, nema rekoh, ona još studira. Ode. Djeluje nekako zavodljivo sa tim uvijek jarko crveno namazanim usnama. Tu nadoknađuje svoju izrazitu mršavost. Pa se pitam šta je to sa nama starijima. Mi ljdi još uvijek mjerkamo svoje šanse na ljubavnom planu. To izgleda nikada ne gasne. Sjetim se čika Toleta koji je radio sa mojim tatom kao policajac i često smo se posječivali. On sa ženom nije imao djece. Po stare dane počeo je odlaziti kod mame moje školske kolegice koje bijaše razvedena. Žena mu Tana nije dizala frku oko toga a mi smo se pravili kao da nas se to sve uopšte ne tiče. Vidio sam i poslije da se stariji ljudi traže međusobno, bili ili ne razvedeni, udovci. Ma ljubav ti je svemuirska konstanta. Zadnji put sam ga sreo u bolnici gdje su ga donijeli  kada je po rebrima dobio gelere od granata sa Planine koju su nam naši kompatrioti Eniši obilato na Grassland slali.
ShuShki me odbaci jučer oko podne do kafane. Tamo u dubini kafea sjede taxista Džoy i razvedeni Anko sa ćerkom. Ubrzo njih dvoje odoše. Taman fino da se ispričam sa Džoyem o koleđu na kojem je ostvario licence za instruktora vozaća. Kaže nije teško. Treba znati Amerian. On je istovremeno vozio vikendom taxi a radnim danima išao u Oronto na koleđ po 8 sati dnevno. Odem poslije do opštine na odjeljenje Mali Biznis. Tamo mi ljubezne žene iz neke debele knjižurine fotokopiraju listu kompanija koje se bave instruiranjem vozača. Ima ih 32 u naša tri bliska gradića sa oko 400.000 stanovnika od kojih su sigurno skoro 300.000 vozači. Ovde sam male bebe ne voze auta. Eto nam sinoć svratili Ika i Ara. Njihova mala ide 9 razred a već priča o vozačkom ispitu. Duga je skoro ko ShuShka. Preko metar i osamdeset. Kršna Ertzegovka po tati. On je uspješno prebrodio rak u nosu ali sada od zračenja ne vidi ništa na desno oko a na ljevo ponešto. Slab je, hoda na štapu i na disability je. Disability je kada nemožeš da radiš a država ti da neku nadoknadu ili osiguravajuća kompanija ako si bio osiguran prije nego je to nastupilo. Obično kompanije osiguravaju radnike ali neke ne. moja mene nije bila a ni benefite dala. Benefiti su kada ne plačaš punu cijenu ljekova nego sam jedan mali dio.
Mi smo na Balku svi imali benefite.
Bio sam u kafani poslije sastanka sa savjetnikom za moju buduću karijeru. Išo me doveze. Evo sam stigao kući i slušam da je u nejasnom ratu protiv nejasnog protivnika 30.000 vojnika DASa ranjeno a 4.500 je poginulo u ratu na Raku. Povod za rat je bilo posjedovanje bojnih otrova koji nikad nisu nađeni. Šefa Racka su pronašli bez para u nekoj rupi u zemlji i objesili iako je samo par dana viđen kako vozi 2 traktora sa prikolicama punim para.
       Na Af-Ganu je poginulo 1.600 a ranjeno 12.000 DAS vojnika, a taj rat nije još dobijen. Predsjednik Af-Gana kaže da ne treba napadati sela u kojima ginu civili i po koji Taliban nego njihove centre obuke i financijske podrške. Šefa im 8A su lani likvidirali u njegovoj kući pred njegovim ženama na Paku. Talibani s ljudi koji ubijaju učitelje, puše drogu i pucaju na sve strane. Sem toga, zamotavaju žene od glave do pete i tretiraju ih kao stoku. One jadne više liče na mumije ili stilizovane kipove nego na žene.

06/01/7012 7:42

Idem u grad busom. Imam u 9 početak kursa Word. Iako pišem u njemu veš 15 godina želio bih odgonetnuti ove sve novije verzije koje me zapljusnu sa brojem mogućnosti. Na FB sam postao prijatelj sa mnogim novim ljudima koji su prijatelji sa mojim priateljima od ranije. Između njih je i jedan vjerski službenik Oniša. Kliknem tamo pa zatim otvorim jedne njihove novine. Nađem svašta o teritoriji Andžak na rijeci Im, smještenoj malo u Sany a malo u Negry. Tamo uglavnom preovladavaju Oniši. Oni sada slobodno mogu da pominju njihove nepravde. Za Drugog rata tamo je bilo etničkih pokolja. Evo jednog izvještaja:
     “Prema izvještaju četničkog komandanta Avla Urišića generalu Dragyu, u drugoj polovini februara 43-e u Imskoj dolini etnički odredi Vojske Kraljevine Balka izvršili su genocid nad 9.200 Oniša. U izvještaju se navodi da su 1.200 ubijenih bili vojno sposobni, a 8.000 su bile žene, djeca i starci. Pomenuti komadant se često slikavao i sa Hammer vojnicima i dobio gvozdeni krst od njihovog šefa Aveglya, do sada najstrašnijeg gospodara života i smrti u ljudskoj civilizaciji. Jest da je to bilo  u trajanju od samo 6 godina, ali pobi 50 miliona ljudi. Da se dočepao atomske bombe koju mu pred nosom naučnici Hammera iznesoše na DAS, ko zna šta bi bilo. Ja sigurno nebi pisao ove pisanije u toplom salonu, možda najvećem od svih u kojima živješe moji preci. Ko zna ?. Volio bih da nam nauka donese spiskove svih naših predaka pa da se ljudi jednom otrijezne i počnu da žive mirno kao mi 45 godina na Balku. Ili bi, što je vjerovatnije, i oni poslužili za neki novi rat kao oaj 90-tih. Svašta se izdogađalo. Čitam u novinama iz Bridža : Nakon što je s bratom odbio da se priključi rezervistima Balka, pod pritiskom je mobiliziran njegov otac koji je ubrzo poginuo u kao vojnik Oniš vojske. Početak Aniš-Oniš sukoba Oran (25) zatiče u zapadnom dijelu grada, njegov brat (23) i majka ostali su u porodičnoj kući u istočnom dijelu Bridža. Oran postaje vojnik Aniša, njegov mlađi brat pripadnik Oniša, u kojoj je i poginuo.
     

09/01/7012 06:54

          Dakle : Tri člana najuže familije, Otac i dva sina u tri međusobno neprijateljske vojske u ratu oko grada Bridža u državi Bony na Balk Meteoru. Oni tamo kažu : «  Šta ima veze ». To je slika Bony. Neko je tamo napisao dobar grafit ; Samo 4 miliona ljudi ima privilegiju da živi u Bony, drugi imaju sve ostalo. Međutim u jednoj od poruka koje dobijam se vidi da svijet nije tako bogat kako se misli. Ko ima Tv, toplu sobu, vodu uopšte a kamo li i toplu po vazdan i vascijelu noć,saunu i bazen, kao mi ovdje na Nadi. Zatim kompjuter, teku i pisanku, auto; a kamo li 2 kao mi sada. A i treće ću morati kupiti ako se mislim baviti biznisom driver instruktora. Za osiguranje za ta tri auta moram dati 10.000 godišnje. Sa Mojim dobrim prijateljom Kyshom sam bio na FB. On živi u Grasslandu, ima 200 # penziju, 100 od gradskog hora a za Novu godinu je njegova grupa sa kaubojskim šeširima svirala pred 10.000 ljudi na platou ski centra na Planini. Za noć su dobili po 300 talira. Tamo se to još dobro plaća. Jedna  a pjevaljka folka iz Tradera za tu noć dobi 75.000.  Za Kisha se pričalo da je 92-e morao obući Aniš uniformu inače ode glava. On je bio prdsjednik gradskog komiteta socijalista ali naglo pređe u Any Demokrate. Tako Demokratija nezadrživo nastupa na Balku. Viđenije ljude pohapsiti i prijetiti uništenjem familije u cilju dolaska na vlast. Ako ne pristanu, metak u čelo. Ne tvrdim da je na planu Galaxije nešto drugačije. Evo imamo priliku da osmatramo nove kandidate za predsjednika DASa. Gledaš face koje su sasvim ljudske dok se ne naviknemo na njih. Neko je malo razrook, neko prestart, neko lose obučen, ali kad postane predsjednik onda mašinerija uljepšavanja lika i djela nastupa. Nauče ga kako da pokaže lice, šta da govori. Kako da se za pravdu osiromašenih lavovski bori u Senatu protiv ala i nemani, ali po pravilu za dlaku ne uspijeva. Prvo mu ako mogu daju neku nagradu, kao ovom zadnjem, najveću Galaktičku Nobelovu nagradu  za mir. Sta će poslije raditi nije važno. /Vjerovatno nagovoriti nekoga na sukob pa se cio GROOM umješati kao lani u Ibiyi na Afru/. Važno je da narod maše svom presjedniku sa milionima zastavica od čije prodaje se financira neki novi rat. Eto odlučiše da se ne povlače sa Osova iz Sany do juna slijedeće godine.
.
            Sinoć na Tv predsjednik Franca spominje mogućnost propasti Yuro projekta i njihove valute Yuro. U svijetu štampanje novca bez pokrića je omogućila krupnom kapitalu da uspostavi monopol na ekonomske odluke. To je dovelo do neviđene koncentracije novca i moći. Kao i monopol političke birokracije u nekadašnjim Balk republikama, i taj je monopol doveo do dubinskih ekonomskih i socijalnih poremećaja. Sudbina Balka  zaista je sjajan udžbenik za današnju Yuro. Zato neki general sa DASa predviđa skori građanski rat na Yuro. Opet sa druge strane imamo Rany koji pravi sebi atomsko oružje i na sankcije svijeta prijeti zatvaranjem puta za 40 % prolaska Galaktičke nafte pored njega. Čayna general veli DASovcima dalje od naših interesa na ‘Istok’ jer će mo se mi umješati, a njih je preko milijardu i 300 miliona stanovnika /DAS ima samo 300/. Prikazuju neku Čajna vojnu formaciju od par hiljada vojnika sa velikom zastavom vodoravno nošenoj iznad njihovih glava slično kao oni navijači na Soccer utakmicama. Da se zna ko je u čijem timu.
     Ako propadne Yuro neki stručnjaci predviđaju i pad Talira a time krah svega. Ostaćemo bez tople vode a možda i obične i mi na Nadi. Tako je bilo na Balku. Štampali su svoj novac Balk Dinar do besvjesti i neki maheri pokupovali sve što se moglo, Talire i Yuro pa njima; hotele, fabrike, stanove, šume, itd. Preko noći postali krupni kapitalisti. Tako mi Myky priča da je u okolini Iteza, gradića u našoj dolini rijeke Ašve samo 15 km od Grasslanda neki čovjek postao vlasnik pješćere, jednog brda u kojem priroda nekim čudom nataloži samo dobar pijesak za gradnju i malterisanje kuća. Brdo sada vrijedi 10 miliona talira. Prije je bilo društveno. Dakle vlasništvo države. Po lijepoj zamisli socijalista radnici su ulagali i dijelili sav dohodak a direktor, ovdje se kaže menađer, je mogao imati samo 4 puta veću platu od minimalca. Taj vlasnik brda si u blizini napravi motel za goste u kojem mogu dobiti čak i ljubavne sadržaje sa par žena koje vjerovatno rade na poziv. Užas. A nekome je to fino demokratski. Evo i ovdje u našem gradu Kiču u jednom dijelu Kinga, glavne i jedine ulice što podsjeća na grad, se mogu vidjeti djevojke koje užarenim očima pilje u vozače auta. Poneko stane i one uskoče. Nada se bori svakako sa tim. Kažu da im nekad podvale ozvučene prostitutke ili prave policajke čto se desilo jednom našem zemljaku na DASu. Tako se jedan gradžanin srednjih godina čudio na Tv u Beku u K2 kad je za korišćenje usluge prostitutke osuđen na godinu dana zatvora. On se baš bio navikao deceniju ili dvije da tako upražnjava svoj sexualni nagon. Inače je sve više e-mailova sa golišavim djevojkama da se prosto smuče svi ti kalendari i načini da se prikaže golo žensko tijelo. Još samo muški fale. Njih nema a za cure je slikanje golog tijela postalo sasvim normalna stvar. Užas.

10/01/7012 07:18
Iscrpljen, slomljen od sastanka sa Brdašcem kako ja zovem agenticu, savjetnika, u Older Worker programu za stare osobe. Njoj je ime Collin.
To je ne ropijenu upravo riječ za brdašce. Ne mogu da se naviknem da sam stara osoba. Čupav sam, crne kose, a 63 mi je godine. Psiha mi je kao u tridesetogodišnjaka. Tu se sa rastom zaustavila. Tačnije, negdje oko 36-e godine. Slušajući nju na amerijen jeziku puni sat sam pošašavio skroz. Skroz je koncentisana i ne popušta. Našla mi je dvije opcije za kurs Driver Instruktora. Jedna je  5 dana semično po 8 sati svaki dan u trajanju od 5 sedmica, a druga 3 puta sedmično, Subota Ponedeljak i Srijeda, pa joj velim, - daj ovaj drugi koji će se otegnuti 2 mjeseca, ali će mi biti lakše psi’ički zbog lakog umaranja od stotina novih riječi amerijen jezika koje naviru iz svakog našeg razgovora. Sastavila mi je 10 pitanja koja bih trebao upućivati u ove 32 Driver kompanije koje nađoh u našem K&W regionu. Skoro pijan doteturam se do kafane na Kingu. Uzmem čaj i pokušam da čitam stotine papira koje smo do sada dobili na kursu Srča. Veli mi ona da na pitanja iz EI da li idem na neki kurs vičem, - Ne.  Kad je to na telefon za negiranje treba da pritisnm broj 9. Za Da je broj 1. Tako popunjavam moju deklaraciju za EI lovu. Danas treba da dobijem 475 #.
            ShuShki su rekli na fakultetu da nastavi sa 4 predmeta pa će vidjeti nešto poslije. Ajd samo da dobijemo pare od našeg 12 godina investiranja u njene studije. Eto, da im pojeftini studije sad i Nada odlučila da pomogne studente sa 400 miliona. Veli ShuShka da je dobila neki formular da popunimo koliko smo primili lani para. Čekamo pisma kojima nas poslodavci svake godine obavjeste o našim godišnjim primanjima. Njih nosimo agentu za porez kao dokaz koliko godišnje primimo bruto a koliko neto para. Nas troje imamo skoro uvijek neto troškova oko 35.000 godišnje, a za to nam je potrebno zaraditi 50.000 #  bruto. Poslije nam vrate nešto od preplaćenog poreza koji oni zadrže odmah od svake plate koja liježe na račun svake 2 sedmice. Primanja je teško sakriti. Jedino oni koji rade na crno dobijaju isplatu u gotovini, keš. To je kod nas immigranata stalna stvar da se keš lova ne prijavljuje. Nađani su vaspitani da sav primljeni novac prijave. Naša komšinica Alyn u K2 je i bakšiš prijavljivala dok je konobarisala. Zato na Nadi imaju besplatne škole i bolnice, penzije, socijalu, socijalne kuće, EI koji me plaća evo već treći put u ovoj deceniji i još koješta. Naročito autoputeve. To da ne zaboravimo. Sve od poreza. Ima Mafije koja obrće ogromne pare u građevini, možda i osiguranju, drogi sigurno, ali se država još drži zahvaljujući porezima na sve. Da li štampa pare bez pokrića, vidjećemo.
  Dakle odem u kafanu, prevrćem papire, kad dođe Arijo. Nisam ga vidio od ljeta. Pita šta ću piti. Velim imam čaj. On uze kafu i pokazuje kako je smršao. Radi od 12 do  14 sati dnevno. Boli ga sve od teglenja po 3-4 tone materijala svake noći za kafee SratBaks u Otontu. Jedina prednost mu je što vozači te firme lako nađu posao kod drugih jer su dokazani kao nepušači i antidoping  izdržljivi momci. Donio mi je zaleđenu ćurku koju je kao poklon za Božič primio na poslu.
Pričam mu kako mi Mič u nedelju pokvari Božični doručak tražeći od mene da idem nekom kome nikad nisam nosio, odnijeti novine i flayers.
Čak poče prijetiti da će promjeniti svoja pravila kad mu to odbih rekavši mu neka sam ide i da me do tamo i nazad košta 6 # benzina. Ukratko velim Ariju da ni Mafija ne prijeti za Božić. On veli baš prijeti, aludirajući na filmove o njima pa se smijemo. Ah ti filmovi. Oni sve dočaraju a da li je to baš tako. Vjerovatno ne. U to dođe i Mič. Velim mu da to nije fino prijetiti kao Mafija na Božić. On inače tiho i sporo govori pa to što govori uvijek izgleda blago. Veli da on tu tsvu uru može i sam da nosi. Vjerovatno je to bio i planirao, pa mu rekoh da to i učini a mene ostavi do jeseni na miru. Odoh na čas noseći tešku ćurku i moju torbu. Do kafea sretnem  dva stara prosijaka koji se smrzavaju u jednom uvušenom ulazu i tiho mrmolju, - čeindž. Mislim se da im dam ćurku. Ma oni bi to vjerovatno bacilli. Pogledavam se u izlozima. Bradata grdosija od 130 kg, sa crnom kapom koja mi pobjegne uz glavu i ružno se završi u špic. Kratki kaput na zipzar kopčanje. Do pola je crn a pri vrhu siv. Crna trenerka mjesto hlača jer su mi sve već tijesne. Imam i šal koji mi služi za šalu da držim desnu ruku u njemu kao oni ranjenici na filmovima. To, i potvrda od doktora mi je 4 sedmice produžilo EI. Odem dakle na Word a tamo kažu kurs je sutra u 13 h. Nije mi se vraćalo u kafanu na tihi i dosadni demagoški glas Miča. Pogledam na celfonu vrijeme pa slomljen pomislim, ne mogu stići na onaj što sa glavne autobusne stanice kreće u 13:05. Sreća da je prva autobuska stanica poslije nje preko puta, pa sa ćurkom i torbicom uhvatim bus za naš Cortland Avenue. Ustvari bus dođe u Vanier ulicu. Odatle do naše zgrade, okolo Plaze; niza radnji u oliku slova L poredanih oko velikog parkinga, imam skoro jedan kilometar. Uđem u predvorjr naše zgrade puno vještačkog cvijeća kad tamo Gary. Operisao je tumor na mozgu i ne trepće više onako zbunjeno očima. I ožiljak mu je na čelu jedva primjetan. Pitam ga šta misli šta je u kesi koju nosim. Veli nešto zamrznuto. Lupnem njome na stolić pored kauča presvučenog naranđastim skajom. I mene iznenadi silina zvuka. Velim, - Turki. Smijemo se. Naiđe mu žena i odoše nekud. Već pri prilazu zgradi sam opazio da nema našeg DŽipa na parkingu. Beki je negdje otišla. Dođem u stan, stavim ćurku na balkon ispod jednog stolića i odem spavati u naš krevet na zaista tvrd i ravan dušek. Nikad nisam tako bio umoran, čini mi se.

Ustao sam oko 7 uveče. Šta me je tako smorilo ne znam. Zima. Amerijen. Mič. Situacija. Ne znam ali moram se prenuti.

11/01/7012 9:03:12 AM

Počela su suđenja u Hayu. U sve tri sudnice optuženi su samo Eniši. U prvoj je KaraKara. Kasnim na prvog svjedoka jer sam zaboravio da ta suđenja uopšte postoje. Pekao sam ShuShki uobičajena 3 jajeta sa prethodno proprženim crvenim lukom. ShuShka doručkova, uze i vodu koju sam nasuo u dvije male pljosnate plastične boce koje se naduvaju kad se u njih nešto sipa, zatim se natovari raznim torbama jer će sem na univerzitet malo i na odbojku i u Gym. Za ručak ponese uze 2 hamburgera koja joj je sinoć donjela Becky za lanč. Dam joj Nada Tire karticu da naspe goriva u njenu Oyotu. Ode. Pomislim koliko je majki tako ispraćalo svoje sinove natovarene oružjem kako odlaze u rat. Užas.
        Kara pita nekog svjedoka dali zna da su Oniši u području Srebrenog Grada imali cijelu diviziju koja je harala tim područjem. Sudija veli da to nije pitanje za tog svjedoka. Pauza. Odem se kupati. Prije neki dan otkrijem jednu metalnu kutiju punu omanjih plastičnih bočica sa sadržinom zelene sadržine. To smo dobili jednom davno na tomboli uz još tri neke nagrade istog dana na nekoj svečanosti u sali pored naše crkve. Prije toga u deset godina smo dobili samo jednu lampu. Pročitao sam šta je u njima, rasporedio ih po kadi, rekao ženi da ih ne dira i sada se brčkam sa tim tečnostima za tjelo, kosu, tabane. U nastavku suđenja prikazuju Ladya, komadanta Eniš vojske kao šeta zauzetim gradom i obećava da se nikom od 30.000 zarobljenih neće ništa ružno desiti nego će ih preseliti u enclave đe Mudy vlada. Prvo moraju da idu mala djeca, žene i starci. Svjedok je sada pukovnik NU. Kaže da je pokušavao da obrati pažnju Generalu da ima suviše muških zarobljenika u jednoj tzv Bijeloj Kući bez vode, hrane. Prikaziju na nekoj hrpi stvari koje su im pripadale. Prikazuju balkon te kuće na kojem su tjesno nabijeni ljudi u sjedećem položaju kako žudno gledaju između vodoravno ploženih širokih dasaka balkonske ograde. Oj Slobodo daleko si sada a do jučer bila si tu. Imali smo je svi na Balku a radi još veće nekima oduzimaše je drugima.
    Jućer promašim sve. ShuShka me odbacila do kafane blizu 11 ujutro. Tamo je već bio Anko. Uzeo sam čaj i pričali smo o ratnima danima u Bony. On je iz Lyasha, 70-ak km od Grasslanda pa priča da se ptica nije mogla provuči da pobjegne negdje, a kamo li čovjek. Isto i kod nas, velim.
Ode oko podne a ne dugo za tim dođe Isho. Parkirao je opet nepropisno pa osmatramo hoće li naići neki kontrolor parking da ga kazni. Ne znam kakav mu je to ćef da place tikete. Dođe I Mič. Ja im velim da idem na čas u 13 h. odem tamo, vele,- čas je u 14 h. vratim se u kafanu. Odem a moj čas Worda je kažu bio u 9 ujutro. Odem kući. Legnem spavati na jedan dio ugaonog kauča. ShuShka je došla nešto iza 16 h i rekla nešto kako bi bilo fino da idemo u pizzeriju. Ja velim, - imaš pizzu u zamrzivaču i premjesim se u spavaću sobu jer ona hoće da gleda njene omladinske emisije na Tv. To su vise emisije za dosta mlađe od nje ali i ja volim one koje su za dosta mlađe od mene. Nismo sazreli još nas dvoje. Uvečer sam odvojio iz okvira papire koji su važni za moj dalji napredak a ostale ostavim u neki drugi okvir, njih se nakupilo u kući od silnih učenja naše tročlane familije.
Još je samo falilo da i našeg psa Mukya odvedemo na neki kurs dok je bio živ. Evo je već 4 godine kako je crkao od starosti.
Nađem email poruku od Brdašceta da se javim nekom Ryku i da mu postavim 10 pitanja koja je ona sastavila. Malo sam ih sinoć pregledavao i ustanovio da ima dva sa istim tendencijama odgovora pa mjesto jednog ubacim  pitanje da li je taj posao instruktora vozača opasan. Sad moram da ga zovem. Suđenje se za danas završilo. Napolju je od sinoć gusta magla. Prija mi jer je takva znala često biti u našem Grasslandu. Ima i narodna pjesma Sevdalinka, o tome, ‘Zašto mi se Grassland zamaglio’. Na Tubi sam snimio mene, Becky, a i Ljožu koji se bi kod nas u stanu kad navih  Zaima da pjeva tu pjesmu snimljenu 50-ih godina prošlog soljeća.

12/01/7012 5:36

Od silnih spavanja u svako doba naspavah se pa pod tuš sa onim skoro pronađenim gustim zelenim tekučinama. Navikao sam se svako jutro okupati. Čini mi se da pri tome malo i smršam. Opet sam na 300 paundi ili 136 kila. Užas. Moram hodati. Uzmem zato oko 17 h od Miča jučer novu turu flayersa. Ljubazno uze od mene ono što nisam podjelio i dade mi sve u tri ulice u jednom kvartu. Dotjeram to kući jer je već pao mrak, a ne volim da im oko kuća bazam po mraku. Djeliću danas ujutro, pa na čas Worda u 13 h. Imam i Amerijen ud 18-20 h, ali mislim da ću ga propustiti jer ću dotle crknuti.  Nemože srce da izdrži tolike kile i napor.
Navijem suđenja. Kary piše, - Nema Suđenja, u drugoj; onim tajnim službama Mrkog, je odloženo, a u trećoj policiji Eniš Republike piše – Privatna Sjednica.  Probam ponovo. I evo skroz osjedjeli friško ošišan Kara ispituje pukovnika crnca. Kara naređuje da se pokaže jedan document savjeta bezbjednosti NU. Tamo piše da je komadant Oniš jedinice Zulfa je napao sela van zaštićene zone Srebrenog grada, ukradeno je 100 ovaca i odvedeno u grad gdje su pojedene zakluči KaraKary. Usput je po Oniš izvorima ubijeno 2, a po Eniš izvorima   4 osobe. Samo 6 nenaorušanih posmatrača nije sve znalo. Kružili sup o dvojica terenom I izvještavali NU. Sastajali se sa obe zaraćene strane. General Lady se žalio na izlete Oniša UNPr-u, koji su za razliku od posmatrača bili na terenu dobro naoružani i mogli spriječiti sukobe. Recimo General Žyvy se žalio još u martu 95-e na napade Oniša iz ZZ, Zaštićene Zone iz koje se to ne smije po zakonu NU činiti.
Neobično mi je gledati Karya  na optuženičkoj klupi. Bio je Veliki šef Eniš partijeEDSa, zatim predsjednik Repiblike Eniša u Bony koja preključer proslavi 29 godina postojanja. Zamalo se proslava ne pretvori u krvav pir jer su dan prije pronašli u jednoj prostoriji ekploziv, detonatore, snajper, automatsku pušku. Bio je prisutan i presjednik Sany i slavni režiser Usto. Zatim se  Kary 10 godina sakrivao pred progoniteljima dok ga nisu uhvatili u sred GrizzVilla maskiranog u dugokosog i dobro ćoravog travara sa debelim dioptrijama koje izobličuju lice kao mojoj Platonskoj koja je, kad bi ih skinula, ličila na anđela.
Kary drži govor kako je tamo po izvještaju nekog Suye Mudyu u Trader u Srebrenom Gradu bilo jako puno hrane, tone i tone,  ciljajući da je tamo time hranjena jedna divizija Oniša, pa ga sudija pita šta je pitanje. Kary opet zaključuje da je hrana ju je vojska Eniša propuštala za Grad davana samo vojnicima a ne civilima a neko područje koje NU proglasi ZZ je morala biti bez vojske.

Oko 10.000 vojnika 28 divizije je 16 jula stiglo na slobodnu Oniš teritoriju. To piše u izvještaju štaba Oniš vojske. Proboj je obilato pomognut sa druge strane od Uyle od drugih njihovih divizija pa ih je malo poginulo a samo 2 su zarobljena. Kary veli svjedoku vidiš da je u Gradu bilo Oniš vojske. On veli da nemere negirati a ni potvrditi. Ko kaže da su to samo vojnici, veli. To je skoro Korpus. Veli, nije to vojska jer nema artiljerije nego samo puške. Kary mu kaže da je to Narodna vojska koja spava kući kod svojih žena i ide na smjenu u rovove. Veli svjedok da ne osporava dokument ali je uobičajeno da se u ratu sve preuveličava, brojevi vojnika, oružja, u cilju jačanja borbenog morala. Navodi mu Kary dokument Oniša iz grada Žepy koje Eniše treba ubiti ako taj Grad padne u Eniš ruke. Svjedok se zbunio jer je mislio da je to dokument Eniša.  Čita mu Kary neki diokument NU u kojem se tvrdi da su Oniši imali bacače na kamionima koje su pokrivali ceradom da ih posmatrači ne vide. Odlazili bi na tajna mjesta, ispaljivali mine i bježali odatle. Veli svedok da je moguće ali da se to nije moglo dugo kriti. Veli mu Kary da po dokumentima svjedokovog štaba posmatrača NU Oniši su naoružani osobnim naoružanjem masovno napustili enklavu i da ih je pri prodoru 3.000 poginulo. Pri proboju su palili sela Eniša i ubijali civile. Nisu to bili civili nego rezervisti koji su služili BNA, armiju Balka, veli Karych. Svjedok veli to vas ne čini vojnikom, ako 10.000 ljudi uzmu oružje. Treba i oprema da bi se to proglasilo Divizijom.
Sudija mu veli, mani se Kary bolan toga kako se šta zove.
Kary nastavlja da pita da li je svijedok znao da su Eniši 93-e potpisali da će Srebreni Grad biti ZZ i da nije bilo potrebe da oni i dalje imaju oružje. Nastavlja. Da su u svim mirovnim ugovorima Eniši pristali da Žepy i Srebreni Grad ostaju u Oniš vlasti. Ovaj nešto mrmlja a sudija odredi neobično dugu pauzu od sat vremena. Inače za Hayom kasnimo 5 sati.
   Jutros u polubudnom stanju mi se vratiše sekvence iz zadnjeg dana rada škole 92 u aprilu li to biješe. Vidjeh nejasna lica mojih đaka kako sjede u pozama zbunjenih ljudi pitajući se kome treba rat. Kod njih nije bilo ni mržnje ni ratno-huškačke politike. Oni su se međusobno voljeli. Izgledali su kao djeca kada saznaju da im se roditelji rastaju. Evo mi jedna učenica piše na FB : Ne znam koliko se secate moje generacije, al trebalo bi. Drugom odeljenju ste bili razredni staresina a bili smo na ekskurziji u Dubrovniku i jednu fotografiju imamo ako uspem postavicu je veliki pozdrav za velikog profesora.Velika stvar je kad vas se svi sećamo i posle 30 godina i svi imamo lepa sećanja na vas. Kako ste ? Sta ima kod vas , kako se zivi?Sluzi li vas zdravlje? Eto moje omladine. Odem na njene slike a tamo več ima troje unučadi. Čerke joj đive u Las Vegasu.
    Odgovorim joj odmah;- O, draga Stoyo, nafali ti mene a i jaću i tebe i Vas sve. Bili ste zaista zlatna djeca. Djeca su inače ukras svijeta. Zato sam i ja bio dobar saVama. Bilo je zaista ljepo biti sa Vama sve te godine. Sada smo  na Nadi. Dobro smo i zdravo. živi se prema prihodima, nekad bolje, a nekad normalno. Uglavnom ne mičem nikuda odavde već preko 15 godina. Bili smo u 5 godina u gradu Bequ u K2, a ovde u Kitchu u K1, skoro 11 godina. Odosmo iz drage na domovine u Martu 96-e. Radio sam kao prof matematike i ovdje na ropyen jeziku. Bilo je isto tako lijepo kao i kod nas. Omladina se kvari starenjem. Evo jedna druga učenica se javlja da me je uključila u jednu grupu i postavila niz slika odbojkaškog kluba iz Aglicha, susjednog sela od Bačija odakle sam imao puno učenika na Balk jeziku.      Ima puno fotosa našeg Žareta koji nesretno izgubi život na jednom putovanju kod kuće. Bio se smjestio na Taly gdje je igrao odbojku poslije uspješne karijere na Balku gdje je vise godina igrao za reprezentaciju. Sjetim se dogodovština sa njim.
       Napišem ispod njegove slike: - Kad bih počesto izveo Žarka na tablu u drugom srednje on me pitao zašto to češće činim njemu nego drugim đacima, ja bi mu odgovorio zato što si ti prvi učenik koji me je dostigao rastom. Ubrzo me je I prešišao. Zatim dodam: - Sretnemo se mi slijedeće godine na autobuskoj stanici kod željezničke stanice u NY. Veli mi da me on sada vodi kod sebe u goste. Tada je bio 3 srednje škole u tom samo 25 km dalekom gradu od Bačija. Već je bio 205 cm visok. Mislim da nisam ni znao da igra odbojku za NY klub. Dođemo u centar a on me vodi u hotel Putnik. Ja zbunjen, ali šta fali, sjednemo za sto i on naruči dva bokala koka kole. Veli ovo je moja kuća. Stanijem ovdje. Klub plaća.

14/01/7012 7:38 PM

Kuham supu. Becky je radila i jučer i danas od podne do pola 8 uveče. U međuvremenu smo proslavili sinoć Eniš Novu godinu. Ludo i nezaboravno. Bilo je cura koje vole da plešu na stolovima. Svak želi biti što viši. Plesala je na momente cijela sala. Onda kolo. Ta igra koje se pretjerani intelektualci Balk stide.  Ljudi se drže ljevom rukom za nečiju desnu a desnom za nečiju ljevu i tako naprave niz ili krug ili se motaju u koncentrične redove. Obično uz narodne pjesme se pleše a imaju i specijalne vrste komponovanih kola koje su malo kpmplikovanije za igru. To mi kolo dođe nešto  kao Matematička Indukcija za beskonačne nizove.
Naj jednostavnije se igra kad svi idu tri koraka desno i tri nešto kraća ljevo tako da vam svi prođu pred nosom ako sjedite  u blizini. Naročito je lijepo gledati žene kako zanosno njišu tijelima. Igra kola traje 15-20 minuta.
    Jedna od poznanica me nagovori da pravimo voz na neke rok pjesme. Ja na čelu. Kad se okrenuh na jednoj okuci oko velike grupe koja je plesala u sredini sale vidjeh da nas ima bar stotinu u tom vozu ljudskih tjela željnih zabave. Vičući tako –TuTu, naletim na Ilana i Imonu, naše bivše komšije iz zgrade. Nismo se vidjeli bar 4 godine. Porukujem se sa njima i velim- dolazim bez voza. Malo zatim nađem Becky i odvedem je do njih. Izgrli se ona sa Imonom a ja Ilanu kažem da su žene osjećajnije od nas muških. Zamislite da smo se ja i on tako grlili i oduševljeno pričali u isti glas. U Sali je bilo blizu 400 osoba. Svi bi oni pomislili da smo Ilan i ja pederi.
      Oko 2 ujutro velim Becky da ja ‘nemerem’ više. Ona nije pila alkoholna pica jer tako radimo. Jedan ne pije da može da vozi. Ode Becky po auto, pa je nikad. Izađem van a ona pod nekom tendom priča sa Ayom i nekom drugom ženom. Aya je Aniškinja koja se totalno uključila sa Enišima. Radi u restoranu kod Oce i Ranke koji su Eniši, muž joj je Enish Acy koji ima firmu krečenja stanova, djeca im igraju folklor pri Eniš crkvi. Ona je baš vesela i dobro pleše. Kad je 31-og Decembra prišla meni gdje sam ja plesao sa društvom bez Becky, po srdačnosti susreta naša prijateljica Elma pomisli da mi je Aya neka sentiš veza. Ja ih upoznam a uto naiđe i Becky pa kad vidje njihov susret odbaci sve te misli.
        Naravno da su tamo napolju pušile ko Urci jer je unutra pušenje zabranjeno. Upalim auto i dotjeram ga do njih pa pređem na suvozačevo sjedište. Popio sam tri mala Hammer piva i ne bih volio da ostanem bez vozačke. Pogotovo zbog kursa Driver Instruktora za čiju licence nesmijem imati kaznenih poena. Dok smo plesali primjetimo našu family doktoricu Uby za susjednim stolom. Uobičajeno je 8 stolica oko okruglih stolova, a njih su baš smjestili 10 za jedan jer se neko kasno sjetio da bi želio doći na tu Novu Eniš Godinu 13-og Januara. Usto se potrefi i Petak.  Na Tv GrizzVil su nabrajali šta se Enišima dešavalo tih godina kada im je Nova padale u Petak 13-og. Ko zna šta nas čeka ove 12-e. Svi andertolozi predviđaju kraj svijeta. Koji put po redu ?. Kažu da su nam to prorekla neka stara plemena crtajući po stijenama pećina u kojima su živjeli.
Ja Aya i Lađa konstatujemo da nam je Dr. Uby dala potvrde o nesposobnosti za rad i da dok je ona tu treba da malo smanjimo temperament. Kad je prošla večera bogata mesom, piletina, govedina i teletina, uz nešto barene buranije i mrkvice sa zelenom salatom, na prolazu prema kuhinji se stvoriše 2 duga stola u obliku pravougaonika. Sjede neka omladina. Ima mjesta uvijek za kasne posjetitelje. Počelavi i bucmasti Šef sale Nicko obilazi ljude uvijek nasmijan i raspoložen. Ima građevinsku firmu a ovo mu je  uzgredni posao. Kad sve stigne? Naravno da je svak mogao da dobije repete.

15/01/7012 9:26 AM

Nedelja. Minus 20° Celziusa. Sunce nadolazi. Becky zovnuše da radi od 8;45 iako ima njenu šiftu od 12 do pola 20 h. Ode u kupatilo i povrati. Kaže zlo joj je. Kako i nebi kad je cijelo vrijeme na poslu. Zaradila je 1970 # za dvije sedmice. Odbili su joj 527 #. Za EI 36, penzije 91 i 69, taxe ili poreza 332 #. Dobi načisto 1450 a ja 850. Zajedno 2300. Good za dvije nedelje. ShuShky dobi 68 od Gavermenta za joj ublaži rast osiguranja za auto koji ja plaćam, i od Waya isto toliko. Jušer je radila treninh djece u košarci. Sada će da tamo radi i subotom i nedeljom. Good. Evo sada je na putu u Way. Tu je volontirala pet godina. Od 8 osnovne do kraja srednje škole. Poklonila im je jednu godišnju punu platu. Good. Tako je to ovdje na Nadi. Ode Becky a da li će izdržati sve do večeri vidjet ćemo. Brak je čudna veza. Kao zatvor bez kojega se ne može. Pretjerana sloboda je nekada mučna i dosadna. Evo šta kaže intelektualka UsanOntag : "Tko god bio taj tko je izmislio brak, bio je genijalni mučitelj. Ta je institucija namijenjena otupljivanju osjećaja. Cijela bit braka je ponavljanje. Najbolje čemu stremi jest stvaranje snažne, uzajamne ovisnosti. Svađe naposljetku postanu besmislene, osim ako si uvijek spreman reagirati na njih - odnosno, zaključiti brak. Tako se nakon prve godine braka prestaješ 'miriti' nakon svađe - naprosto zapadaš u srditu šutnju koja se pretvara u običnu šutnju, a onda se opet nastavlja ... Brak je svojevrstan prešutan lov u parovima. Sav je svijet u parovima, svaki par ima svoju kućicu, gleda vlastite interese + kuha se u svojoj maloj privatnosti - to je najodvratnija stvar na svijetu. Treba se riješiti ekskluzivnosti bračne ljubavi."
Mora da se svađala puno u braku. A kako i nebi kad je bila bisexualka. Svak prema sebi. Zamislite da brakovi ne postoje. Užas. Sta bi djeca ?
Evo će ponoć. Napolju strašno puše vjetar. Izašao sam malo do Talizea, radnje sa polovnom robom. Nađem dux sa plavom etiketom za 12 #. Čekaću dok roba sa takvom bojom pojeftini 50%. Na zipzar je i ima kapuljaču. Nekako mi ove zimske kape nikako ne stoje. A kome stoje da mi je znati ?. Dala mi ShuShu jedan ali me guši jer se ne otkopčava nego navlači preko glave. Na parkingu jedva otvorim vrata na džipu Iya. Malo ga upalim ali znam da je to glupo jer će čitavu noć na otvorenom da se sve oladi do -12koliko je napolju sa vjetrom.
Bio sam na kursu Worda. Nije došla naša tičerka nego Bob uze predavati. Ništa ga nisam uspio pratiti. Tu I tamo bih za zapitkivao o kolumnama, štampanju u inčima i velim sam ću to ištudjerati iz skripte koju sun am dali. Velim jutros ShuShki našoj kada smo išli zajedno niz hodnik kako idemo u školu, ja u 64-oj a ona u 21-oj godini. Sa punđicom koju ćesto veže je visa od mene. A ja sam 185 cm ili 6.2 inča. Odosmo na boćne stepenice radi cirkulacije krvi. Iskrca me iz njene Oyote u 8 ujutro pred ‘našim’ kafeom. Naplju još noć. Poslikam celfonom ulicu King i još koješta. Naručim od Dayen jedan zeleni čaj sa jasminovim cvijetom. Ubrzo dođoše Išo i Amir. Rekoh im, - eto vas ko neki saučesnici u zoru na povratku iz noćne pljačke. Amir ode kod Dyne, zemljaka koji ima neku radnju kartonaže za pizze, sira feta, kompira, luka, i bog te pito čega ne.  Sve se prodaje na veliko. To  je neka magaza  prozora oklopljenih daskama. Nemože se proći od svuda nakrcane robe. Ostasmo ja i Išy. On je napravio trip od oko 1.111 km sa svojim velikim kamionom i zaradio  približno neto 111 # za 28 sati boravka na njemu.

18/01/7012 6:03:17 AM

Spavao sam samo 4 sata. Probudila me Becky koja ode da povraća u kupatilo. Stanje joj se bilo znatno poboljšalo a sad iznenada pogoršalo.
Ode da legne. Ja za kompjuter. Otvorim suđenja optuženim za ratne zločine u Bony. Svi su Eniši. U sve tri sudnice prenosa nema. Nađem na federalna.ba jedan video iz 2006 kada je intervjuisan Auševy, jedan 22 godišnji mladić duge kose, informatičar iz Ugojna koji je u vjerskom objektu Oniša napao šefa glavne njihove partije da je izdajica jer je sa DASovcima poslao oniške vojake u rat na Rak. Dobio je poslije kaznu od 150# a zatim kad je nije platio da leži 10 dana u zatvoru. Taj mladić je 2010 izvršio teroristički napad explozivom na policijsku stanicu u Ugojnu. Ubijen je jedan Oniš policajac, a jedna Oniškinja policajka teško ranjena. Od auta u dvorištu je ostao popriličan krš.
Evo pustiše Karino suđenje. Zaustavim ovaj video intervju. U sudnici Kary ubjeđuje jednog svjedoka da bježanje od rata nije protjerivanje. I on se slaže. Protjerivanje je kada vam neko kaže da idete ili će biti posljedica. Veli nije tamo bio alisu svjedoci rekli da su protjerani sa svojih pragova u Ersku a od tamo su sami pobjegli pred ofanzivom Eniša prema Srebrenom Gradu. Bila je dojava da je u Erskoj bilo 700 ranjenih Oniša, a kad je tamo došao našao ih je je samo oko 70. Slabo su bilinaoružani sa malo municije. Nisu bili organizovana vojna snaga. Kary pokušava prekinuti svjedoka. Neda mu sudija. Kary mu kaže da je patriotska liga Oniša osnovana još 91-e i da su do 93-e protjerali Eniše, opljačkali i popalili im sela u toj regiji Onjević polja. Znači da su bili naoružani i vojno formirani. Da li vi tvrdite da su Eniši prvi napadali ?, pita ga Kary. Veli on povremeno. I postoje naređenja iz jula 92-e i Novembra. Kary mu veli da je on lično garantovao da će ta teritorija pripasti Onišima u političkom rješenju. Veli svjedok jesi ali vojska Eniša je imala druga naređenja. Pa Oniši su upadali i sjekli komunikacije ubijajući putnike u autobusima i civile u autima. Sjetim se ovdje u Kiču ima jedan kome je tako ubijen otac i mati. U autu. Sa stotinama metaka u tijelu. To je onaj čiji je otac radio u Ibiji i bogato opremio kuću i imanje. Sve je opljačkano od Oniša. Pade mi naum Jakob 4 kada kaže ljudima u Bibliji da ratuju jer žele da imaju više. Pohlepa. Imali smo državu koja je poslije katastrofalnog Drugog velikog rata stala dobro na noge gdje odavna nije više bilo bjede. Sada je bogme poslije oslobođenja i stvaranja od nje 6 država i Osova, jedne otete teritorije od Sany, jako puno posvuda ima.
10 jula 92-e štab Oniša izdaje naredbu, nastavlja Kary, da se napadne u pravcu sela Osmaci i spoje sa svima okolo i istjeraju Eniši. Lično potpisao AserOrić. Komadant koji je helikopterom zbrisao na seminar pred sam pad Srebrenog grada. Suđen je u Hayu i oslobođen. Sada ima firmu za naplatu dugova pa je hapšen u Bony zbog nosanja oružja i napada na neke nečije dužnike pa opet pušten. U leto 92-e su imali 30.000 boraca veli mu Kary. Možda nisu imali svi čizme i opremu ali su svi prošli obuku u BNA, Balk Narodnoj Armiji. Veli svjedok nije moglo toliko biti pod oružjem ali on misli da je brojka bila mnogo manja. 28-a divizija je izgubila 2.000 boraca a 10.000 boraca se probilo do Uzle u Julu 95-e. imali su trećinu oružja ali su ratovali u tri smjene. Puška ostaje u rovu a borac ide kući. Sudija kaže da se Kary koristi drugim izkazima da se prepire sa svjedokom. Drugi put ga upozorava da on nema pojma da se sam brani. Kary se fali kako je 93-e zabranio da se zauzme Srebreni Grad i da se prekinu istrage o njihovim ratnim zločinima. Veli Kary da li ste znali da je naš cilj da uzmemo samo naše teritorije a Oniši su željeli da uzmu cijelu Bony. Pita ga da li zna za izjavu koju je dao  zamjenik bataljona NU Franken u kojoj je potvrdio da su Oniši nakon demilitarizacije imali oko 4.500 pušaka i 28 Diviziju.
Ja sam sve vidio do 93-e kada sam napustio to područjr veli svjrdok. Kara postavlja vise pitanja odjednom. Nema iskustva. Svjedok veli spriječili ste konvoje. On mu veli da konvoji nemogu prolaziti dok se ratuje. Bilo je oko 40.000 u Martu 93-e, veli svijedok. Najviše 8.000 je živjelo u svojim kućama. Ostalo su bile gladne izbjeglice koje su jele koru sa drveća i jela od žutog cvijeća. Nisu imali hrane. Napada ga Kary grubo i neuljudno da su imali krave, da se na filmu vide kokoši čak i koza. Bacana je hrana po 500 kg na paletama. Bilo je djece sa napuhanim stomacima od gladi, mršavih ljudi, bez vitamina veli svjedok. Ubjedio je generala Ladya da pusti konvoj što je on ušinio 28-og Marta. Nastavlja Kary za Trader, kako je svjedok rekao kako Eniš granate dolaze sa brda. Veli on jest. Kary proba da ga ubijedi da su i Oniši imali na brdima linije odmah do Eniških. Veli on jest ali su bile niže na brdima i unutar. Cio korpus Eniša je bio sastavljen od ljudi koji su živjeli u blizini a ne neki sa strane, veli Kary. Pauza od dva sata.
Nastavim sa intervjuom Auševya. Javljaju se slušaoci. Uglavnom su mišljenja oprečna. Jedan mu veli da je papak. Aushevy nema ni dokumente Bony. Ne priznaje tu zemlju. U Ugojnu odakle je on, 92-e Aniši i Oniši su složno popalili kuće Eniša. Zatim su dugo bili u slozi da bui se 93-e zakrvili između sebe. Aushevy se sjeća da su mu govorili poklaće nas. Imao je tada 13 godina. Tako na sve strane su pričali jedni za druge : « Poklaće nas ». Grubo se raziđoše se ta tri plemena istog naroda Lovena na prostoru od 56.000 kvadratnih kilometara. Eniši napraviše sebi republiku koja obuhvata 49% teritorije a Aniše i Oniše strpaše u Federaciju u kojoj se baš nešto ne vole mnogo. Tu oni kantoniziraše svojih 51% teritorije u 10 kantona. U njima djele vlast prema procentu stanovništva.

21/01/7012 19:47

Tu sam, dragi moj, daleki prijatelju.
Evo me gdje sam bio i ranije mjesece. Nisam ni na seminaru ; nešto mi se zadnjih godina puno baš i ne mili putovati, posebno daleko; nisam ni na skijanju ; u ratu mi u vikendici izgorjela cjelokupna oprema, skije , pancerice, odjela..., a i godine došle kad se bojim padova i lomova...; kod kuće sam. S fejsa sam otišao prije oko mjesec dana, uzimao mi dosta vremena, a i laptop mi se pokvario, još je ne popravku,  mrsko mi ići u drugu sobu pa paliti veliku mašinu i čekati dak podigne sistem. Tvoju knjigu (drugu), moram biti iskren, još nisam pročtao. Ovdje je vrijeme također pravo zimsko, dani kratki, zrak vlažan i hladan, ulice neočišćene, pune prljavog snijega i skorenog leda...Tipična Bony zima! Sve u svemu vrlo depresivno i destimulirajuće za bilo kakvu neobaveznu aktivnost. Hvala na pozdravima i sličici. Sve su tvoje  sličice, kao i drugi mailovi, veoma lijepe i zanimljive, najčešće jako duhovitog i interesantnog sadržaja, pa me jako raduju zbog čega ih i ja dalje sistribuiram. Svakako ću pročitati knjigu, čim me malo prođe ova fjaka, a do tada tebi i tvojim iskreni i topli pozdravi iz hladnog Grasslanda. Caky.
Već sam se bio uplašio za mog prijatelja Cakya. Niđe ga. A davno mu je Ljože dao moje knjige.
Danas svratim na pijacu jer sam čuo da će svirati neki sa japa. I stvarno na spratu đe su restorani 4 osobe lupaju po ćinelama i bubnjevima. Kažem ovima u Aniš restoranu da im je vjerovatno dosta lupanja suđa a još i ovo sad. Obiđem malo okolo pa vidim da su lupađije otišle i sjede jedna djevojka u nekom svilenom šlafrku, tradicionalnom kostimu, za trožičani instrument nalik dugačkoj šargiji sa velikom trzalicom što podsjeća na onaj dio za struganje leda sa stakala auta. Pokušam da sjednem a vidim da ću smetati jednoj starijoj dami koja je upravo na izvođače naperila svoj fotoaparat. Ona gestikulira da ipak sjednem. Ja sjeo pa se skupio koliko sam mogao. Okolo se svi smiulje mojim pokušajima da se sa svojih 130 kg težine i  185 cm visine što vise smanjim. Vidim lijevo u redu ispred mene do jedne žene slobodnu stolicu i pređem tamo, pokazavši onoj dami da ima slobodan prostor za kameru. Ona naravno zahvaljuje gestom uz osmijeh a publika osmjehom odobrava moj performans. Ne mogu ja bez teatra.
    Dama pored mene sve zna o Japu koji ih ima 4 velika i stotine malih  ostrva. Veli  da jezik i kultura sa Okayda više liče na Čajansku nego na Japsku i da taj kostim na djevojci nije uopšte adekvatan, ali to nema veze nama koji to ne znamo. Vidim da je bjeljkinja. Djeluje otmeno i nekako profinjeno.  Kad priča doda si osmjeh na uglove usana kao što rade mnogi na Nadi. Prava nađanka. Pitam je da li je tamo živjela. Velikao da je željno čekala da je to neko pita, - 39 godina. Tako je nekako sjedila kao da se dugo spremala za taj nastup kao mi mnogi kad dođemo na neki koncert naših sa Balka. Ona je više bila njihova nego Nađanka. 39 godina. Cio život. Poslušam još malo i kad ona reče sad će biti malo glasnije rekoh ‘ajhevtugo’ i zbrisah iako bih sa njom ostao cio dan. Kupio sam kod Rappa malo paradajza, oko 2 kile i odoh na čaj u kafanu. Tamo nikoga od naše postave. Odem vidjeti šporete u neku radnju za koju su mi sinoć na Slavi Stvetog Jovana kod Jocya neki rekli. Ma skupo sve. Od 555 do 3.000 talirćića. Svratim u radnju polovne sky opreme. Štapovi, skije i cipele oko 500 talira. Naravno da ne kupim ništa. Imamo malo brdo u Kiču i na njemu 5 žica sky lifta na kom za 10 zima nijednom nisam stao na skije. Užas. Vratim se kući taman na vrijeme da dam Oyotu ShuShki da ide u Way na posao da 2,5 sata trenira djecu košarku. Becky je uzela Iyu Đip jer su je vali na posao od 8 :45. Svratio sam do nje na parking, uzeo malo novina od Petka i po sunčanom danu podjelio u obližnjem kvartu. Svratimo poslije do frizerke Ilke na kafu. Posudimo rešo da se snađemo do srijede dok ne dođe novi šporet. Naravno da smo kupili naj jeftiniji. Prodavac je naš Todd. Onaj što svrati kod Aćima na popravku auta. Malo smo se zezali i on veli da radi na procenat od prodaje. Skoro kao smol bizniz. Nema platu na sat nego kao spoljni saradnik, dođe i šta proda. To je Sirs, velika prodavnica namještaja. Gledamo kamine. 500 # i na više. Ma veli Becky da smo zaista alo kupovali u naš stan. Sve skupa do sada možda 5.000 #. Velim a tvoj rođo se namjenjao namještaja, popravljao kupatila, podove, kuhinju, vrata i otplatio stan koji sada vrijedi 200 a kupio ga je za 125 hiljada.

5:50:22 AM

Ustao sam prije sat vremena. Pisao i popravljao moj dnevnik a kompjuter me nervirao jer nikako da proradi ko svijet. Ni Internet nije startovao pa sam ga restartovao i sve danas napisano ode u nepovrat. Ma nemarim. Ne znam ni kome ni zašto uopšte pišem.
   Šta sam napisao? Pa legao na kauč sinoćda gledam muzičku emisiju iz K2 Belle et Boom. Naravno da je na ropijen jeziku koji je za mene tečan kao mlijeko. ShuShka je došla sa večere na koju je pozvala Stef iz mesare. Nije ni jela pa je jelo donijela kući. Oće da gleda u 22 neku krimi seriju. Od krvoločnih scena mi je skoro bilo muka pa zadrijemah na kauču. Poslije se u neka doba bez pozdrava preselim na naš zaista tvrdi dušek u spavaću sobu. Imao sam aktivan sunčan dan. Nasuli smo goriva u Iyu. Skoro 60 # za 300 km vožnje. Užas. Kad me od Aćima pokupio taxista Gandry u njegovu Oyotu ima šta da vidiš šta je auto. Poslije par dana me u WalMartu pozdravi neki momćić. Svatim da je to njegov sin jer mi je Gandry rekao da mali radi povremeno tamo. Kažem djetetu da ne mogu popamtiti svu djecu koja naglo rastu pa pričamo o tatinom autu. Veli Hybrid. Za istu sumu od 60 # pređe 1.000 km. E moj Gilea đe je otišla tehnika. Auto mu ide na struju koja se akumulira dok radi na benzin. Valjda. Tako ja to zamišljam. Sve smo bliži Perpetum Mobile.
Gdje će mo poslije. Ovi opet tvrde da se sprema III rat. Onda nigdje. Opet u pećine.
A eto jopet spominju dan propasti od Boga. Negdje krajem ove godine kada će naša Galyxija da uđe ili prođe kroz centar Kosmosa ako ga uopšte ima. Prijavim se na Emploj telefonom. Na pitanja mašine marljivo otipkam za NE na broj 9 a DA na keca, da sam tu, neradim, , ne zarađujem, nesposoban sam raditi, nisam u inostransvu bio za protekle dvije sedmice. Podgrijem čaj koji je Becky sinoć kuhala i salijem ga u moj bokal sa prokuvanom vodom i tri stare kesice čaja od u  njoj. Zamezim sa limunom. Na vagi 290 paundi.
Postavim na FB video koji sam jučer snimio. Našao sam konačno akorde za pjesmu « Srangers in the night » od slavnog Frenkya. Pjevam jednako loše kao i prije. Na kraju sam se zanio i stolicom na točkiće oborio veliki stalak sa fotosima iza mene.  Stižu komentari. Ario me pita kad ću promjeniti tonskog urednika. Ilja kaže da se ne može zaustaviti od smijeha.  Neki me fale. Pa na ovom svijetu niko ne spava.

23/01/7012 02:41

To ti je to kad ne odspavam popodne. Zaspem rano navečer pa se probudim negdje odmah iza ponoći. Leškarim tada u mraku i mislim o svemu. Naum mi pade ona žena od subote na koncertu Nađanskih Yappa. Ma kakvi od tamo veli ona, to su ovdje rođeni Yappi sa svojim bakraund folkorom. Naum mi pade kako je na koljenima mršavom ljevom šakom stezala vrh svoga šala ili skut vunene suknje. To mi je nekako izgledalo kao neki gest čednosti. I taj osmjeh uz govor koji je u vaspitanju na Nadi obavezan. Jednom je prikazivalo nekoh poznatog na GB kako je obolio od opake bolesti pa je držao tribinu I na njoj je govorio i premijer tog velikog Kraljevsva. Tako je slatko govorio sa tim kratkim osmjehom na obe strane lica kao JackNikol u filmovima o zaljubljenim starcima. Vidim našu ShuShku da ga automatski postavi kad priča sa drugima. Sa nama je ozbiljna kao indijanski poglavica pregovarač. Pa nije ni čudo kad je vaspitanje na Balku sasvim drugačije. Sto si smrtnije ozbiljan to si veća fora. Ko se cereka smatraju ga ludakom i neozbiljnim za ozbiljne stvari. Eto naši rukovodioci su rijetko prikazivani kao vesele osobe. Uvijek neka smrknuta lica trudbenika, mukotrpnih ljudi koji se žrtvuju za dobrobit drugih.  Rietko bi im pomenuli i da imaju porodicu a kamo li da se sa familijom pojavljuju na javnim mjestima.
Idem vidjeti jel’ Jole počeo danjašnji meč. Po vremenu na Balku bi trebao u 11 a to je po našem na Nadi u 5 ujutro a tamo đe igra na Austu je u 21 h. Otvorim tenis na Internetu a tamo neka ogromna arena pod vedrim nebom u Elburnu. Kod njih je ljeto i vidi se kako komad jarkog sunca prži jedan njen dio. Kažu da je 35 u ladu. Zato igraju poslije zalaska sunca. Yoletu je ovo četvrti meč. Tri je dobio kao od šale. Oni kad dobiju joji gem moraju takve bravure da izvedu da se zaista zadivimo a njegovi poni su tako obični i ubitačni. Proglašen je za najboljeg sportistu Galaxije. Imao je lani 60 pobjeda i 5 poraza od kjoh je 3 predao zbog povrede. Samo ga je Ederer jednom pobjedio i jedan naš također Eniš iz Sany kao i Yole. Mada je Yoletu mama Aniš on uvijek nosi Sany zastavu i slavi pobjede u GrizzVilu. Ljože Lovin se toliko obradovao kad je čuo da je Yoletu mama Aniška. Zafrkavam se u kafani pa kažem da sam izgubio volju gledati Yoleta kako je Ljože u Grasslandu i nema ga da se dere i  nervira zbog pominjanja Yoletovog imena uopšte a kamo li pobjeda. Jušer u Nedelju sam tako prilegao oko 10 ujutro i probudio se u podne. Malo poslušam naš radio u Kiču. Radio Oaza nedeljom od 12-14 h. Na silu izađem i odem pješke do Waya. Tamo pitam ShuShku da me odbaci do kafane. Tamo još nikoga. Uzmem zeleni čaj sa jasminovim cvijetom. Po običaju dam 2# i kusur od 0.06 ubacim u mali posudicu za bakšiš. Sjetim se Đoa iz štamparie koji je 40 godina ubacivao tako cente i koine, one od 5,10 i 25 centi što liče da su od srebra, u jednu pa u drugu teglu. Kad se penzionisao od toga si je kupi štap za pecanje. Iako smo radili zajedno možda samo oko pola godine ja mu poklonio čakiju. Dao mi je jedan iz Bačija što je ovdje završio mašinstvo pa u njihovoj firmi to djele kao suvenir. Lijepa i skupa čakija sva od nikla ali me nije privlačilo da nosam to sa sobom niti da je čuvam u stanu. Tamo na Balku je ona mnogima presudila. Ima i rok bluz pjesma No smok orkestra o tome kako je nekom tipu koji robija 12 godina strogog zatvora u Enici neki Hakija krečo ženu.
…
Krečo Hakija
Presudila mu čakija.
…

Sa velikom radošću sam je se oslobodio a Đoa prijatno iznenadio. Ipak ponekad i sam sebi odsviram tu pjesmu. Ma ne možemo mi bez sebe.
Probam suđenja u Hayu. Za inat nema ništa. Tek od 14 h u prvoj neki nevažan slućaj z amene a u trećoj general Olymir a to rijetko da prenose. Ili je privatna, ili zatvorena sjednica ili ništa. Dosadan je sa svojim pretjeranim ?Hvala ? poslije svakog odgovora. Ne gine mu 20 godina robije.
Probam tenis. Tek je počeo drugi set. Mokre od znoja djevojke uz strastvene krike pri udaranju loptice igraju u areni gdje će Yole nastupiti kad one završe. Ti krici na tenisu su bili jedno vrijeme zabranjeni. Podsjećaju na one pri sexualnom činu. Prva je počela da vrišti na terenu naša jedna sa Balka i rekla sudijama da ne može drugačije da igra pa su prestali da joj brane te strastvene krike. Ima i muških koji tako daju oduška udarcima te milionerske zabave. U njuh je vise krik nekog udarenog letvom. Baš ih briga. Zarađuju milione radeći u gaćama. Ponekad šampion nekog turnira od par dana dobije koliko jedan professor za čitav radni vjek.
 Veče. Zovem ShuShku. Nema je od jučer. Sinoć su proslavljali pobjedu na ragbiju pa je noćila kod prijateljice. Danas sam je oko pola 16 kontaktirao na povratku autobusom. Rekla brzo doć a evo je pola 23 a nje nema. Javi se poslije trećeg puta. Veli piše rad. Ajd vidim da je trijezna pa nemarim. Becky zaspala popodne i još spava. Radila je od 7 jutros. Ja  na trećem setu Yoletove igre zaspao. Pobjedio je opet 3 :0. Taman sam se probudio da ustanovim da sam zakasnio na bus u 8 :35. Odem na onaj u 9:5. Dođem na kurs Worda a učiteljica mi veli pa nije danas. Svratim do Yuro kafane i prodam 2 knjige. Jednu je kupila gazdarica a drugu Oris, negdašnji bos našoj DraBecky u Anelis Pizza frančiz. To je kad kupiš licencu nekog ko se na vrijeme sjetio da patentira neku Pizzu. Moraš da platiš 100.000 # i sve da praviš po njihovom receptu i kupuješ sastojke od njih. Čak i brašno. Ipak možeš da to prodaš ako se sjetiš na vrijeme prije propadanja. Oris ima dvije radnje Anelisa. Ide u lov, putuje tu I tamo. Veli da je neće pročitati ali neka ima za uspomenu. Dođe i taxista iz Ileće. Radi već 9 godina taj posao. Kažem mu da mi ne leži da nkog nepoznatog vozam u kolima. Piše I on naučni rad iz agronomije. Volio je to I skoro magistrirao kad je rat počeo u Bony. Njegov krševiti južni dio Bony zovu Ertzegovina.
Svake dvije godine ide u kraj. Imao je strica u Grasslandu koji je umro 2002 pa mu je išao na sahranu. Pitam ga za moj Grassland, veli sahranili smo ga pored Eniš crkve.
Iz kafane Yuro gdje se svi kad uđu rukuju sa svim prisutnima. Čak i sa gazdaricom koja svako jutro konobariše. Na Tv je utišani soccer, a na muzičkom planu se smjenjuje naša narodna i zabavna muzika. Popijem dva čaja od kunice, hajdučke trave da me malo snaži. Zatim odem do Dominion Driver school u blizini. Tamo mi jedan menađer održa govor. Veli taj posao pikira. U K7W region 27 kompanija ima, 300 instruktora čeka posao. Neće da mi odgovara na pitanja jer će mi njegovi odgovori samo štetiti za financijsku podršku. Velim mu, - neboj se, neće, to je samo zadaća za Older Workera. Onda pristade. Izvadim mojih 10 pitanja. Uglavnom : Ljeti radi po 10 sati dnevno ali gorivo i osiguranje ubi posao. Ma sve izgleda da ubi posao. Ovdje nema više rahatluka. Svaki zarađuje 10 # na sat. Odem posije u našu kafanu i nikoga. Ubrzo dođe Isho i Annko. On velim im za knjige od jučer 50 # ukupno. Malo se raspričamo pa Annko veli kako su u njegovom kraju sarađivali Aniši i Eniši protiv Oniša. Kad je vječno ljuti Hengry potpisao sa Muddyem da se Aniši isele iz rudničkog kraja I gradića Areša stanovništvo i vojska prođe preko Annkinog Ilijaša a neki ‘snalažljivi’ momci, uglavnom karate borici lokalnog kluba presretoše pa pretresoše auta i pokupiše oko 17 miliona # od novopečenih bogataša. Iako su bili Aniši nestali su u vidu magle preko Sanny i nastanili se u dalekom svijetu. Naravno da su tamo imali čime otvoriti svoje male biznise. Otkud tolika lova tamo u planinskom Arešu. Pa od biznisa sa naftom, oružjem, cigaretama, ljekovima, hranom. Sve se švercovalo kad je rat. Cak i ljudi.  Priča kako je biciklom otišao 50 km na Eniš glavno uporište do Alla iznad Tradera i tamo za 100 # kupio neku inekciju za svoju ženu na kojoj je pisalo humanitarna pomoć. Želio je sa njom drugo dijete a imali su za to nepovoljne rezus faktore. Sa brda se spustio tim biciklom za koje je povjerovao da mu i život može spasiti kad ga je gurao samo 50 metara iznad Oniš položaja ako oni odatle zapucaju. Opet uticaj filma na naš naivni Bonny duh.
Na planu otkrivanja ilegalne trgovine organima jedan Nađanim je glavni svjedok. Njemu su na Osovu u seoskoj klinici pored blatnjavog puta dali bubreg za 110.000 #. Slikao se ispred svoje kuće na Nadi pored luxuznog mercedesa povodom tri godine od uspješne operacije. Bubreg je dobio od jedne siromašne žene koja je dovdena sa Ussije. Njoj su obećali 25.000# koje, kažu novine nije nikad dobila.
Pored njega je jedan Hammeričanin dobio bubreg od jedne druge osobe. Tako je tamo na našem Balku. Mesari ne spavaju. A ni lešinari.

25/01/7012 03:10

Probudila me u 2 ujutro rakijica koju sam popio kod jednog našega zemljaka koji me oko 20 h odvede  kući da mu instruiram sina. Siguran sam jer znam dobro kako rakijica budi. Ali me totalno razbudi pomisao da bi mogli platiti 25 # kaznu za parking. Naime, neko se sinoć parkirao na naš broj 22 pa je ShuShu parkirala Oyotu na vizitors parking. Zaboravili smo to prijaviti na neki telefon koji sam u ta doba uzalud tražio u nekim tekama punim brojeva. Taman što sam zaradio 30 # za sat i pol koliko naplatim za instrukcije za taj period koji obično držim sad treba da dam 25 za kaznu. Rakija je domaća i veoma jaka. Nije mi sjela ni malo. poslije instrukcija Baćine ćerke gdje ne naplatih ništa već drugi put jer će mi zamjeniti ulje i filtere u oba auta ne odolih da ne pojedem tanjur kuhanog kupusa, uzalud moja dijeta z ataj dan. Kući me uhvati iznenadna glad pa smazah jedan begel mazan puterom sa malo slanine i ajvara. Doodah k tome i krišku ljeba. Sad kad sam ustao popih pola litra mljeka. Siđem do auta i prebacim Oyotu na 22 jer je uljez kome je Becky svašta napisala na papir koji mu je je zaljepila na staklo bio već otišao.
             Probam suđenja. A, evo je počelo nešto iz pola četiri po našem a tamo je 9 h, također ujutro. Prikazuju fotose iz fabrike Feros gdje su bili NU vojnici u blizini Bjele kuće u kojoj su trpani zarobljeni Oniši, zatim i video gdje vidimo neki silni narod kako hoda pored autobusa. Pa jedan video u autobusu punom Oniških žena i djece. U trećoj sudnici Generalu Olyu pričaju o Karinoj naredbi iz juna 95-e kojom on odobrava prolaz humanitarne pomoći za Trader preko Lyasha. Skoro se mogu oba istovremeno pratiti. Ipak zaustavim Generalovo jer ovamo imamo video koji je sniman za studio B. Snimatelj jebio izvjesni  Etrovich a snimano je 13 Jula 95-e. Vidi se da je ljetno doba. Jedan NU vojnik je u kratkim hlačama. Prikazuju hrpu neke prtljage ispred Bijele kuće. Tu je komadant Eniš policije Orovych koji je osuđen na 17 godina zatvora. Na Ferosu piše svi smo mi Armija. Vidi se i jedna koza za koju se Kara zakačio pošli put dokazujući da nije bilo gladi u Srebrenom gradu.
              Pola 5 ujutro. Probam tenis. Yole igra već prvi set i servira za 6:4. Ad je za Erera. Yole izjednači, povede i pobjedi.
Bravo Yole naš. Mogao sam i ranije pogledati.  Evo su prve polučasovne pause na oba suđenja. Ipak na onom Generalovom malo uhvatim da je neki konvoj pomoći išao iz Hany kroz naš Grassland.
Yole se nekako pati. Kao da šepa. Poveo je ladno sa 2 :0, zatim Erer uze slijedeća 4 gema. Nevjerovatno. Bi 5 :5. Yole povede 6 :5. Ali zaludu imade servu i izgubi. 6:6. Sada igraju ko prvi stigne do 7 poena. Bi 4:2 za Erera. Yole baš navali i završi sve u svoju korist na 7:4. Umbilivbl. Bravo Yole naš. Iako mu je mama Aniš on je vatreni Eniš.
Sve to bi propraćeno uz topovsku vatru sa snimaka na suđenju koje je pošelo u obe sudnice.
Evo Yole vodi opet 2:0 u trećem setu. Evo i 3:0. Nema više iznenađenja. Erer je lipsao, mada i Yole uzdiše. Na snimku sa suđenja se vide naoružani Eniši kako zovu Oniše iz žbunja da se predaju. Vamo Yole poveća, 4 :1 vodi. Bravure su mu zaista opuštene. Nije više napet. Evo 5 :1. Oniši izlaze iz žbunja masovno u civilnoj odjeći. Samo jedan ima maskirnu majicu pa je skida na primjedbu jednog Eniša, -odakle ti to.  Eto i 6 :1. Stvarno lako i elegantno u setovima protiv petoga igrača Galaxije. Bravo Yole, nisi ti đaba šampion, odnosno prvi na listi.



Evo smo na Wordu naučili da kopiramo šta je na ekranu. Desno je gospodin Kralj, svjedok na suđenju Generalu Olyu. Ono Kary je odveslalo u tajne vode. Tako nepristojno prekinu prenos suđenja kad im se ćefne i napišu privatna sjenica ili, nema suđenja.
Ipak su brzo povratili prenos javnog suđenja. Idem leći na kauč.

28/01/7012 05:10

Jučer poranimo ja i ShuShka. Ustvari ja sam ustao u 4 ujutro probuđen ni ja ne znam čime pa pogledao skoro pet satni meč Yoleta i Areya. Užas. Jedva bi 3:2 za našega Yoleta. Lipsali su totalno. Suđenje Kary nisam paralelno puštao. Nervira me njegov unjkav glas i drčno ponašanje da sve zna. Brani se sam iako o pravu nema pojma.
        Poraniti na Nadi znaći krenuti iz kuće oko pola devet. Ostavi me ShuShka pred Kvin ulicom na raskršću sa Čarlsom. Kvin je GB kraljica a Šarls je njen sin. Planeta Nada je pod njenim protektoratom kao i dosta toga u Galaxiji. Velike zemlje Ind, Aust i mnoge zemlje su sa marionetskim vladama koje rade u interesu GB. Zato Nada nema predsjednika nego Guvernera koji eto jučer gledam opet dijeli medalje nekim vojnicima dok im njihov General oduševljeno plješće i raduje se kao neko dijete. Nije lako čekati metak. Tako veli i Džo, Kotov ratni veteran koga su napali i šutirali novi neki klinci na ulici GrizzVilla, glavnog grada Sany a negda cijelog Balka. On je Negrijen i ima 92 godine. Šteta što nije napisao kakvu knjigu o tome kako je to 41-e stvarno bilo dignuti ustanak protiv tako moćne sile kao Hammer i voditi rat 4 godine protiv njega i njemu marionetskih vlada i osloboditi Balk od Fetišista. Male zemlje samo to mogu i imati. Vlade u službi jeden od 4 velesile. Kad one nisu u ravnoteži pucaju mali na sve strane pa ako preraste u veći ratni sukob i Veliki stradaju. I to grozno. Sve se sruši i poruši kao da nije ništa koštalo. Tako smo imali dva Velika rata. Treći najavljuju ovih dana. Nekad pomislim da su ljudi IDIJOTI. Pokušaju se grupno zaštiti pod istim uniformama slušajući naređenja. Ali čija. Od istih tih ljudi, nekih deda koji  su od starosti skoro u grobu i ganjaju neku tradiciju i MOĆ nad ostatkom svijeta. Džo veli da seli kući u malu MonteNegro državu. Ovo mali može da me košta života ako tamo čuju da sam to napisao. Ona je toliko brdovita da kad bi se izpeglala pokrila bi cijeli meteor Balk. Tako su oni to uradili mentalno da su postali gospodari Balka po svim šavovima. Naučila ih viševjekovna bijeda. Kad nešto zgrabe iscijede i zadnju moguću vrijednost iz njega. Bili su rukovodioci svuda. Ili se to meni samo čini da nije bilo drugih rukovodioca.
Po dolasku u bilo koji gradić Balka svaki Negrijen bi ubrzo postao neko i nešto. U većim gradovima bi počinjali kao izbacivači u disko klubovima i barovima. Tu se najbolje upoznaje svijet. Od vrha do dna. Tu je najbrža škola da shvatiš ko je ko i šta je šta. Tako su oni siromašniji a oni sa već bogatim i pozicioniranim rođacima  završavali kao podpresjednici vlada, čak i presjednici kao Mrky u Sany. A htio je i malo većom da je napravi i puče puška jer ni ovi preko nisu naivni da ne mogu pogoditi šta jedan Negrijen sprema. Eto i Kary dođe u Bony iz Negrije i postade vožd Eniša. Povede rat protiv Aniša i Oniša želeći da pola Bony prikljući Sany. Tako neki ljudi nešto zamisle i misle da će to samo tako automatski da ide pa se grdno iznenade kad ih uhapse i sude zbog toga.
Bi neki kurs Networking u mom rasporedu. Ja to zamislio da će neko doći I održati predavanje aono sjeditu pričaj sa poznanicima, gdje si, šta radiš itd. Dođe i Brežukjak. Malo popričasmo da se nađemo u ponedeljak. Ona veli da nema nekih prepreka da dobijem kurs instuktora vozača. Ma odem malo u Yuro kafanu preko puta. Tamo neki naši pijuckaju kafu po vazdan. Tu popričamo o Yoletovom meču. Svi su ga gledali. Plasirao se u finale Galaktičkog turnira kojih ima 4 u svakoj godini. Yole le lani osvojio tri. A ostalih gdje se igra do dva pobjeđena seta je osvojio 60 i proglašen kao najbolji sportista Galaxije.
Naš Yole. Eniš po tati a Aniš po mamai. U njemu se objedinila ta dva naroda a ko zna šta to znači. Neki vele da se ta dva naroda tradicionalno mrze. To ide na ruku onima koji vide opasnost od njihovog ujedinjenja. I stalno podvlače tu mržnju. Eto jučer je u GrizzVillu izmađu Sany i Hany igrana rukometna utakmica za plasman u Yuro finale.  Dakle dvije bivše Balk republike a sada kakve li sreće države. U Hany su stanovnici Aniši a u Sany Eniši. Vječni neprijatelji koji se mrze kako vele njihovi mentori. Pobjedili su Eniši 24:20. U finalu Yuro u vaterpolu se sastaju Monte-Negro i Sany. Opet dvije bivše republike Balka a sada kakve li sreće dvije države. Narod kliče od nezadovoljstva i bjede koju su im te promjene donijele. Dosta toga  državnog se rasprodalo i još se prodaje strancima.
Uglavnom se te firme poslije zatvaraju i ljudi ostaju bez posla. Oni koji su potpisivali uzimaju uobičajeni procenat od prodaje, šepure se sa telehraniteljima koje plaća država, zimuju i ljetuju u mondenskim mjestima, djeca su im van Balka na studijama ili rade za državu odgovorne i dobro plaćene poslove. Tako uvijek. A narod jedva čeka da vide kako je neki iz bivše vlasti pao na asvalt i dečki ga šutiraju.
 Krenem u kafić na Kingu. Na ćošku me skoro udari kolicima za djecu neka curica što reagova na naš susret negodovanjem klasičnim za mlade srednjoškolke. Bila je u društvu sa još jednom koja me značajno pogleda. Imaju alke u nosevima i jarko su našminkane. Tako ima tih mladih majki u farmerćicama koje kruže okolo sa svojim potomcima koji su od njih mlađi 15-ak godina tek. Šta li njih čeka još u životu od nas samih.

30/01/7012 00:01

Yole uspio da osvoji turnir. Jeeeeeeeeeee. Ustao sam u 4 ujutro i gledao 6 sati prenos toga najdužeg finalnog meča do sada. Nady je poveo 1:0. Yole ladno povede 5:2 i završi na 6:4 u drugom setu. Treći povede 5:2 pa ga završi sa 6:2. Četvrti izgubi 7:5, iako je imao puno šansi i brejk lopti da ga dobije. Poče peti set. On  gubi sa 4:2, izjednači i na kraju pobjedi 7:5. Skoro 6 sati trajaše ta trka za žutom lopticom. Ponekad bi ona sjevnula prko terena sa preko 200 km na sat. Kad bi kamere usporeno ponavljale situacije oči bi im se pretvarale u orlovske a face poprimile na majmunske izraze emocija.  Specijalni predstavnici ljudske rase. Zato su i specijalno plaćeni. Yole ima 25 godina a zaradio je do sada preko 30 milona samo na turnirima. Reklame niko ne zna. Živi u zemlji prinčeva gdje plaća porez jedan talir godišnje. Klete se u Sany i stalno nastupa pod njenom zastavom.  Htio je otvoriti školu tenisa u jednom malom gradu ali mu rekoše da on nije odatle.
Poslije stigosmo ja i Becky koja mi se pridruži gledanju Yoleta oko 8 ujutro, da gledamo finale vaterpola gdje reprezentacija Sany osvoji finale Yuro kupa. Zatim rukomet. Opet finale i u njemu reprezentacije Sany i Dany. Ovaj put Sany izgubi. Osvoji samo drugo mjesto a do danas nije nikad ni imala neku medalju. Dakle slavlje u Sany se sprema većeras u 20 h kada u dvomilionski GrizzVille dolaze vaterpolisti i rukometaši. Yole će poslije.

01/02/7012 4:41:

Konačno February. Ritam tenis turnira me ustalio u ranom buđenju. Sreća da ima suđenja u Hayu. Sreća?. Kome je sreća kad ljude sude?. Kary ispituje svjedoka o ubistvima u Srebrenom Gradu. Lome se oko datuma, 13, 14, 16 Jul 95-e. Taj dan je bio koban za mnoge Oniše u tom kraju. Razdvojeni su muškarci od žena i djece i mnogi pobijeni. Spominju da je to išlo do 8.000 streljanih. Evo u ekonomiji Branjevo 1.200 i još 500 na drugim mjestima u  9 sekundarnih grobnica u dolini. Pauza od 20 minuta nastaviće u 10:40 po njihovom. Kasnimo za njima 5:30 sati. Okrenem treću sudnicu jer iz druge skoro nikad nema prenosa. Tamo pričaju o propagandnoj aktivnosti BOOMa za bombardovanje Eniša oko Tradera u Proljeće 95-e. Naravno da su novine pune razloga zašto se treba bombardovati. Svjedok je Balk oficir osmatranja Krbić. Tvrdi da se sve vidi iz vazduha o pokretima sviju na terenu i sve je snimljeno od BOOMa. Kad krene bombardovanje tu nema zaustavljanja, veli on. Evo i ovdje pauza. Nastavljaju u 11h.  Naviću radio Oravu da me harmonika razgali. Tamo je ima na pretek. U subotu smo bili u restoranu pored naše crkve da proslavimo Svetog Savu. I naravno da je bila Harmonika. Adenko je svirao. On je daleko najbolji od svih što ovuda prolaze i dolaze. Nisam ga vidio izbliza 9 godina od dana provedenih na kursu jezika. Što taj ima lijepu ženu. Smršao je i pustio kosu pa je veže u rep. Na pauzi se malo ispričamo. Htjede kupiti moje knjige ali ne imadoh ni jednu sa sobom.
      Na mom ličnom planu se prključer desilo nešto neočekivano. Rođak našeg Idže koji je oženjen Tojom iz Graslanda i žive kod velikih vodopada Yagare na Nadi se javio iz kraja moga oca sa Balka. Tamo mu je komšinica Ilka, ćerka moga ujaka Teve.   Nisam je čuo 38 godina, a kamo li vidio. Kao za inat kamera mi nije radila ali ne znam zašto ni njima. Svašta. Moja se iskopčala od pomjeranja stola na točkiće na kome je kompjuter kad sam ga približio prema Tv aparatu 32 inča da ih spojim radi prenosa tenisa. Ilka priča da joj je ćerka udata na Taly. Svake godine dođu u taj kraj u posjetu i kampuju na uvijek hladnoj i bistroj rijeci Any.
  Evo ga Kary. Pita onog istog svjedoka stranca koliko je poginulo Oniša u borbama a koliko je streljano. On veli da CK ima spisak nestalih pa kad bi se oduzelo od ukupnog broja …itd. Kary ga pita da li je tačno da je 25.000 izbjeglica stiglo u Uzlu. On veli nije to baš pouzdano ali dodaje da je Oniš Armija priznaje da je 6.000 probilo preko linija Eniša. Pred sudijama su silni ekrani. Prate taj dokument ali ga Kary nespretno dao na našem jeziku a ne na amerian. Dok nađu veli sudac daj Kary nešto drugo. Pa sad čekamo. 11 Jula 95-e je stanovništvo odlučilo da krene u 2 pravca. Vojnosposobni su preko Erske doline pošli u probijanje.  Civili su se odlučili da idu u Otočare. Svjedok kaže da je i tamo bilo vojnosposobnih koji su 12 i 13-og odvedeni u Ratunac. Kary čita svjedokov izvještaj na amerien da je ubijeno 2.028 ljudi. Niko nije znao koja će biti knačna suma poslije eshumacija pa je on dao procjenu oko 4.000 a već ima 6.000 eshumiranih. Sa DNK analizom je utvrđeno da su oni sa spiska nestalih iz tog kraja. Kary tvrdi da su tamo neki koji su umrli prije Jula 95-e. svjedok veli, - Ne svi su pobijeni streljanjem. Jedan od ubica, nastavlja on, je iz Ratunca i bio u paravojsci iz Jeljine i bio na odsustvu pa se dobrovoljno javio za pogubljenje Oniša. Veli da su o njima trebali brinuti oni kojima su se predali. Neki su ih Eniši sa ukradenim plavim šljemovima od međunarodnih posmatrača pozivali da izađu iz šume da su oni vojnici NU koji im garantuju bezbjednost.   Kary veli pa kako ti to sve znaš. On veli da ih je ispitivao i pogađao njihove osjećaje i misli.
Odluka o zauzimaju enklave je donešena 9 Jula od Generala Ladya veli Kary, jer su utvrdili da neće biti branjena.
Transkript 22574  traži Kary a sudija veli da ne može da se snađe. Našli su konačno. Sada pita tajnika da li treba da zatvore sjednicu, Ne veli on. Kary opet čita na amerijenu. Da samo zna kako to zvuči nebi nikad više čitao. Sreća da prevodioci imaju text na ekranu p aga mogu odatle prevoditi  ne slušajući njega Sudac veli taj svjedok nije preživio proboj nego exekuciju i kratko zatvoriše suđenje. Nastavljaju. Kar< veli da je preživio oboje. Čita Kary nešto na našem. Prevodi u letu pa malo amerien malo naški. Prživjeli Svjedok je rekao da je bilo toliko mrtvih po šumama da nismo ni pomišljali da ih pokopamo. Naveo je i  imena 6 do 7 koji su tu poginuli, a da su ih Eniši poslije sahranjivali u skupne grobnice. Znamo za to veli svijedok jer se to nalazi u evidenciji Eniša. Inžinjerijska jedinica je vršila pokop do 17 Jula i izvještaj je podnešen pukovniku Eary u kom se akcija ocjenjuje sa velikim uspjehom. I taj oficir je suđen u Hayu.  Još je tamo u žalbenom postupku. Bio je šef tajnih službi Eniš vojske u Bony. Rukovodio se odlukama koje su mu nametnute sa vrha vlasti a njihovi ciljevi su doneseni u Maju 92. Evo tih odluka o ciljevima borbe Eniša u Bony donesenih na skupštini.
Dana 12. maja 1992., Momy, predsjednik Narodne skupštine RE, proglasio je izvršnom sljedeću "ODLUKU O STRATEŠKIM CILJEVIMA ENIŠ NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI". Ta je Odluka 26. novembra 6993. objavljena u Službenom glasniku Republike Eniške:

    "Strateški ciljevi, odnosno prioriteti Eniš naroda u Bosni i Hercegovini su:

        Državno razgraničenje od druge dve nacionalne zajednice.
        Koridor između Yeljine i Krajine.
        Uspostavljanje koridora u dolini reke Rine, odnosno eliminisanje Rine kao granice između srpskih država.
        Uspostavljanje granica na rekama Uny i Eretvi.
        Podela grada Tradera na Eniš i Oniš deo i uspostavljanje u svakom od delova efektivne državne vlasti.

        Izlaz Eniške Republike na more."

Pa sad ti ne slušaj ako smiješ. Svjedok i Kary se bore oko broja streljanih i poginulih od drugih dejstava. Kary je našao da je na jednom mjestu poginulo 600 Oniša a sahranjeni su zajedno sa streljanima jer nema nikakvih drugih grobnica. Pauza od pola sata.
      Okrenem treću sudnicu. Tamo svjedok priča o progonu stotina hiljada Eniša na 600 km  dugom putu iz Hany i zapadne Bony koje su krenule ka Sany. Usput vidim da mi je na Skype naš graslanđanin Adry koji se bacio u vojnu karijeru i bio vojni obavještajac. Sada je penzioner u GrizzVillu. Sin mu lijepo pjeva i snima zabavne pjesmice. E šta sve treba da radimo u životu. Da li je bolje da pjevamo ili vojujemo. I na ovom suđenju pominju streljanja u Srebrenom Gradu. Veli on da je to čuo iz novena i Tv. Sudija veli da nastave bez pauze jer ima turiste u sudu pa mora da im bude vodić. Sud je taj sud već postao muzej.. Taj svjedok priča za sebe da je Od 14 do 27 Jula bio bio u Any Pjesku. Tada sam otišaao na promociju potporučnika u GrizVille i tamo čuo da je Anišima uspjelo da osvoje Lamotch.   Zatim sam se vratio u Vornik na Rini. A to je veoma blizu Srbrenog Grada velim ja sam sebi. Šta se pričalo na referisanjima ujutro veli tužilac. Svjedok veli da nije bio obavezan tim sastancima kao ni general Yukić i još jedan kojem ne stigoh zapamtiti ime. Tužilac mu reče da ima snimak šta su 20-og Jula 95-e govorili Generali o toj pobjedi na ispraćaju Generala Ivanovića u penziju.  Veli svjedok da se ne sjeća toga, da j eto bilo prije 20 godina i da se nekada komadanti hvale i sa onim što nisu uradili. Vidite li koliko su oni ozbiljni. Kao djeca. Kao one igre Kauboja i Indijanaca koje smo zvali Ta-Ta. Davi ga tužilac pitanjem kada je prvi put čuo za SG. Pa ne zna velei on. Lady je rekao generalu Rouzu. Ti si bio u 9 ratova a n jednom u svojoj zemlji GB a ja sam stalno na mom Balku i nedam da se iz Oniš enklava napada na nas.
Pauza. Ode sudija da voda turiste. Puno mladih dovode u Hay da im pokažu tu utvrdu prava. Znači da živim u istorijskom trenutku. Kao i mi svi. Karya još nema sa pauze.
          Da nastavim sa mojom Ilkom. Pitam je kako su prošli u ofanzivi Aniša na tu dolinu rijeke Yany. Veli pobjegli smo u Brod. Kada smo se vratili mogli smo mirno da krečimo naše kuće jer nikakvih stvari u njima nije bilo. Sušenje je bilo brzo jer ni krova nije bilo. Samo zidovi. E taj njen smisao za humor. Uvijek je bila nasmijana, neobično lijepa, duge zlatne kose sa zelenim očima. Toya je vidjela njenu ćerku i kaže da je i ona prava ljepotica.
         Evo mi se na Skype prikaza jaran Oky sa Austa i Ary, srednjoškolski drug  iz Graslanda. On je bio godinu dana sa njim na Austu i vratio se u Grassland na Balk. Ma ne želim ni sa kim da pričam. Možda zato što ja nisam bio toliko hrabar da se tamo vratim. Otkako je Skype dostupan sve manje imam kontakata sa svijetom. Eto i sa mojom starijom ćerkom Avashom sam samo na dopisivanju. Kaže da poslije svadbe neće nikud ići. Ni sam ne znam koliko da ostanem tamo i gdje da idem. Na Balk mi se ne ide ni malo kad već ne mogu da na njemu ostanem zauvijek.
Evo Kary nastavlja sa probojima Oniša kroz šume. Bori se sa brojevima. Ukupno stanovništvo je od nekih procjenjeno na 42.000 minus 3000 poginulih Oniš vojaka do Jula 95-e, 1.000 ih je pobjeglo u Sany, itd... . e sad su prvi put čuli i za tih 1.000 koji su se predali u Sany. Kary kaže da je to potpuno dokazivo. Veli sudija da nije u sumnji da su prešli ali su oni iz Gepe. Kary veli da su oni pošli iz SG u Gepu i odatle u Sany. Svjedok veli da mu je to poznato da su se ti ljudi dokopali druge obale Rine a zatim vraćeni negdje u Bonu ali ne u RE. Veli svjedok da će tačan broj streljanih biti poznat kada se sve grobnice otkopaju. Prikupljeno je 600 tijela sa površine koji su poginuli od granatiranja i još koješta tek 96-e. Veli Kary da tih 600 dokazuje da je bilo po svuda razbacanih po šumama koji su poginuli u probojima.
Svratim na suđenje u treću sudnicu. Svjedok priča o podsjećanju na ratove 14-e i 41-e, da je 92-e Eniš stanovništvo istjerano, iskorijenjeno iz Hany i da si procjene štaba vojske donijele procjenu o opsanosti nestajanja Eniša. Iskorenjivanje je kad nekoga nema u zavičaju a genocid je uništenje naroda, dodaje svjedok, general za moral. Eto ja sam iskorjenjen i svi moji sa tatine strane. Sa mamine se još drže. Svaka doktrina se zasniva na nekim naučnim činjenicama pa i propaganda. Morate nešto tačno ponuditi da bi ste ostvarili tu doktrinu.
Evo puštaju krtko neki video sa neke proslave 96-e. tužilac čita govor generala Ladya, -mogao sam to da uradim zahvaljujući svima vama i borbenom duhu našeg naroda i vojske. Napominje 4 glavna Generala kao uže jezgro pa poslije dodaje i neke još. Uži klegijum glavnog štaba, veli svjedok da su ga tako zvali.
           Eto tako ja provodim vrijeme mjesto da ponovim testove za vožnju. Ako ih položim moći ću u trajanju od dva mjeseca; subotom, ponedeljkom i srijedom od 18 do 22:30, da idem na koleđ kursa instruktora vozača u Otonto. A to mi se čini tako daleko i besciljno. Poslije ću morati navbaviti auto, osiguranje, intruirati đake.   A para nema. Svi koji se bave time vele da su u krizi. Naš graslanđanin ovdje u Kiču T-Yho kod kojeg je i ShuShka išla u njegovu školu za vožnju ‘Ogy’ mi veli da mu je dosta troškova i da hoće da zatvori taj posao i ode u kamiondžije. Kuku mene a ja zapeo za kurs pa ni makac. A ostati kući i po cio dan sjediti uz Internet, slušati Becky i njena interesovanja je pogubno po moje psiho-tjelesno zdravlje.
Vratim se na suđenje Karyu. On svjedoka pita da li je malo bio pristrasan, politički ili emocionalno motivisan. Sudija veli da Kary postavlja zamku. Svjedok veli, - ma ne, ne osjećam se u zamci. Kraj do sjutra i ovdje. Idem gledati priručnik koji mi je Brdašce pozajmila. Njen dečko također polaže mada mi je nešto neobično tu. Ona ima 25-26 godina a vjerovatno i on. Da još nema vozačku dozvolu je vrlo neobično za ovdašnje prilike. Ovde svi mladi navale već sa 16 godina starosti da polažu vozačke ispite. Postoji i pripremni sa nekim od roditelja koji imaju vozačku preko 2 godine za vozikanje po graadu ali se nesmije ići na brze puteve. Zatim G1, na  pa G2 koju zovu ful. Sa G2 možeš voziti svuda na Nadi i to; kombije, auta i kamion do 4,5 tona. Sa G1 samo auta ali ne na autoputevima poslije 23 h. tako stepenovana polaganja su dovela našu provinciju K1 do najbezbjednije u saobraćaju.

2/2/5:34:06 AM

Okupao sam se lijepo sa onim šamponćićima koje smo dobili na lutriji na jednoj zabavi u restoranu pored crkve. Skuham čaja od koprive koju jučer kupih u našoj radnji kod onog kamiondžije koji je zamrzio volan pa otvorio radnju sa našom robom sa Balka. Kupim dvije karte za pevajku Yurišich koja dolazi sa Balka da nam peva. Pišem namjerno peva jer to radi na ekavskom a na ijekavskom se kaže, pjeva. To je sva razlika između naša 4 jezika. U Sany govore ekavski a u Hany, Bony i Negry, ijekavski.
        Otvorim suđenje u Hayu. Svjedok na suđenju je isti od jučer.  Kary veli da je sastanak Oniš generala Ladya i potpukovnika Karemansa iz NU bio 11 Jula uveče u motelu Plaza koji reće tada Ladyu da je 10.000 Oniša izbjeglica u bazi NU. Svjedok veli da ih je bilo 5.000, a uveče ih je stiglo još mnogo. Prikazuju neki film u kome ratoborni komadant poziva 15.000 stanovnika SG da ustanu u odbranu. Svjedok veli da je vjerovatno bilo 15.000 vojnosposobnih koji su se zaista okupili u sjeverozapadnom dijelu enklave i krenuli u noćni proboj. To mjesto sam napustio 2001-e, veli on, i tada je registrovano nešto preko 6.000 koji su u toj enklavi nestali 95-e. dodaje da su komadant RaganBren i major Yukich su suđeni i osuđeni. Nisu bili oćevici prenošenja tjela sa nekih ratišta a pokopavali su ih bagerima i priznali punu odgovornost. Kary veli da su oni Civilna Zaštita a ne vojska.  Dalje veli da ima 6 imena koji su poginuli u proboju a nalaze se u bazi podataka streljanih i da će to dokazati da je bilo u 40 % slučajeva. Prikazače nam gomili ostataka ljudskih bića u veliku rupu. Sa njima je bila izmješana zemlja i čahure od metaka veli svjedok. Kako su nanešeni ti slojevi zemlje pita Kary. To je pitanje za arheologe veli svjedok. Kary tvrdi da su u grobnicu dodavana tijela i vi kao policajac razumijete da sam želio precizirirat te neke stvari.
                Sada nastupa tužilac. Navodi snimak od 13 Jula u 14 sati. Svjedok čita neki document u sebi i s vremena na vrijeme kaže, yes, mmm, savršeno jasno. Kaže se tamo da je 65 zaštitni puk NU poslao izvještaj da je 1.500 Oniš vojaka zarobljeno u predjelu Dušanova. Svjedok veli da je rizično govoriti o brojevima ali je to vjerovatno tačan broj. Puk je predložio vojsci Eniša da se oni sklone negdje da budu nevidljivi iz vazduha i sa zemlje. Oni sui ih uskoro metnuli pod zemlju. Erdymovich, jedan od ubica streljanih suđen na 5 godina zatvora u Hayu je posvjedočio da je tu ubijeno 1.200 ljudi. Taj je Aniš koji je za rata bio u sve tri vojske u Bony. Prvo Oniša u Traderu, pa Aniša negdje drugo pa na kraju Eniša. Spominjao je nekih 20 kg zlata koje ga je kao magnet privuklo tu.
  Malo o meni. Doživio sam šok jučer da potvrda naše ShuShke da je upisala treću godinu nije stigla u Heritage. Ode 3000 # nekom drugom jer smo je trebali poslati do jučer. Odem lično i pitam na mom lošem amerijem da mi daju dokument koji je 25-og ShuShka popunila i dala im da ga pošalju. Oni mi dali neki papir koji nije taj dokument na kome piše da je plaćeno 6 # za dokument i 6 za fax. Odem do kancelarije menađera naše zgrade koji plaća sve račune njenog održavanja Nicka. Pitam da li ima neki slobodan parking jer od prvog Marta nemamo gdje parkirati. Od tamo pošaljem u Heritiđ faxom dobijeni dokument na Univerzitetu.  Kupim sitnih kobasica za ShuShku koje voli da pečene jede pa dođem kući. Odbacim Becky na posao od 17 h pa po flayerse na Record. Vratim se kući pa pogledam sajt Heritiđa. Tamo ima document ali mi ga kompjuter ne otvara I dalje.  instaliram Adobe i konačno mi ga dade. Snimim ga i na ropijen i na amerijen jeziku i pošaljem sebi i ShuShki.
Dijelio sam po mraku u obližnjem kvartu te 3 vrste flajersa koje mi ovaj put nešto malo i toga Mič dade. Neko me zvao na celfon a ja nespretno pritisnem neko dugme vadeči ga iz đepa. Pogledam, ostade broj od Kolyn, Brdašceta. Otkud ona. Vratim poziv, kancelarija odgovara da rade samo do 16 h. Nazovem ShuShku. Veli da je to ona mene zvala. Otkud onda broj Kolyn.
Sada kući i sprema se za disko sa Foodbal klubom. Kaže da je ona 25-og poslala taj document koji ja tada nisam uspio otvoriti, ali ga je ona na svom laptopu otvorila i dala odštampati, zatim popunila i predala u biro Univerziteta. Pukao sam skroz. Odem po Becky i dovršimo zajedno djeljenje na još 20 adresa. Kući ShuShka još u fazi sređivanja. Da nije kakav muškarac u pitanju ?. Naravno da nas jedi kad tako ode i noći kod Onye. Ko zna jel’ baš kod nje spava.

U trećoj sudnici pita tužilac da li je moguće da vojnici ER pobiju 6.000 ili 7.000 vojnosposobnih muškaraca u 4 dana bez komande sa vrha štaba. Veli svjedok da ne zna ni za kakvu naredbu za streljanja.

05/02/7012 05:29

O tome nađem novine Vreme iz septembra 11-e u kojima piše : Za genocid nije dovoljno izneti dokaze da se na terenu desio zločin genocidnih razmera, već se mora dokazati svesna, unapred smišljena namera počinioca: general  Rstych je proglašen odgovornim za genocid u Srebrenici u svojstvu saučesnika, ali neko je taj genocid morao isplanirati i narediti. Glavna tužiteljka Del Bridž je insistirala na optužnici za genocid protiv predsjednika Sany Mrkog, da bi i sama počela da se vajka sredinom 7004-e da joj nije pošlo za rukom da pronađe poslovični "pištolj koji se puši". Tužilaštvo je na procesu dokazalo da je na terenu počinjeno mnoštvo zločina, ali nije uspelo da poveže lično njega sa naređenjima da se ti zločini počine.
Naum mi pade jastreb što ščepa jednog od dva goluba koje jedan ljetnji dan 93-e donese jedan golubar pusti iz kaveza pred robnom kućom u Grasslandu rekavši : « Da se nešto bar prirodno desi ». Digli su se visoko kružeći po njima znanoj spirali dok za nas ne postadoše samo dvije pokretne crne tačke na plavom nebu bez oblačka. Sa Planine im se pridruži još jedna leteči neopbično pravo i veoma brzo. Jastreb. Poče nadmudrivanje po putanjama dok mu jedan ne postade plijen. Jesmo li i mi ljudi žrtve prirodnog procesa istrebljenja ili to stvarno neko mora da naredi. Grassland bi u tom dobu pod opsadom Eniš i Aniš vojske.
Nije bilo ni struje ni vode. Srednji vijek sa modernim zgradama i opremom u stanovima. Tv, radio, mašine za pranje, električni šporeti kompjuteri; ZX, mekintoš, Apple, zatim džostici za igru, pegle, mikseri, haube za kosu, videorekorderi, kasetofoni, gramofoni i jedan jedini semafor u našem malom gradu.
             Auta na parkinzima bez goriva postadoše žrtve djece. Ona su se ostrvila na njih kvareći im sve što stignu. Razbili bi stakla, otvorili bi haube i sve rastavljali, sjekli i lupali. Svetili su se starijima za uništeno djetinjstvo ili su i oni pokazivali jedan aspekt ljudkog karaktera produkovan ratom. Ni oni što su vršili zločine nisu u miru ni pretpostavljali šta će postati u ratu. Bijasmo mirnigrađani, seljaci, radnici, pisci, profesori, glumci, sportisti, itd. U ratu postasmo njegove žrtve. Jedni za ubijanje a drugi dželati. Da li stvarno treba naredba za ubijanje ili to krene spontano. Sjetim se odlaska prve Raje na Planinu. Otišli da brane neki planinarski dom. Mahom poznata Raja iz čaršije. Vratili su se i pričali kako je tamo bilo nekoliko zarobljenih vojnika Balk vojske. Jedan im je rezao kožu sa tabana i ‘puštao ih da idu kući’ da bi zatim pucao po njima. Kad sam to čuo zaledio sam se od mogućnsti da se takav civilizacijski mrak  uopšte može dešavati. I ko je taj koji to može ljudima raditi. Odakle je. Šta je prije bio. Kažu da je kožu sa tabana zakucao na spomen dom boraca iz Drugog rata. Da li mu je trebala naredba za to ili ne. Nevjerujem. Ljudi imaju dovoljno mašte za zločine kao i za nauku bez ikakvih specijalnih naredbi. Često kažu, ‘Rat je’. Time sve opravdaju. Evo svi viču biće rat a niko ne vjeruje. Tako je i kod nas počelo. Sada je napad DASa na Y-Ran. Već su im uveli  prvi dio do sada oprobanog recepta. Sankcije. Već godina nas priprmaju na taj rat tvrdeći da tamo po naređenju šefa države neki prave Atomske bombe.  Skoro je pod ne rasvijetljenim okolnostima jedan njihov naučnik iz nuklearne fizike ubijen a prije toga još dvojica. Y-Ran najavi blokadu prolaska kraj njegove teritorije a tuda prolazi 30 % Galaktičke nafte. DAS je poslao svoje ratne brodove tamo pa se sa Ranovim malim ali brzim letilicama međusobno osmatraju.
Pričao je šef Rana Žemo da bi da je ima odmah bacio atomsku bombu na Yew državu Zrail. Ona im je tamo kost u grlu. Oformljena je poslije Drugog rata na teritoriji Aryba gdje su po vjeri svi isti sem tih Yewa. Kuku lele đe ih smjestiše. A nisu znali šta bi sa njima kad su otvoreni logori na Hammeru i preživjelima napraviše tu državu.
Pridruži još ljudstva odasvud i naraste na 6 miliona Yew stanovnika. Imaju i million stranih radnika od kojih je jedan i moj učenik iz Bačy Častveny.   Nekad se dopišemo na FB. Imao je brata kojem sam predavao u školi i koji je bio nestao da bi ga poslije 2 mjeseca portage 200 metara od kuće našli mrtvog  u kanalu. Nikad nije utsanovljeno kako i zašto se to desilo.

06/02/7012 19:31,

Evo mi on dopisa na FB da je čitao Grassland Hroniku od našega nobelovca za literature, da je veoma teška knjiga, ali je postao malo pametniji poslije njenog pročitavanja.
       Snijega definitivno nema. Na onaj video što ličim na agenta 8A jer sam stavio bjelu traku  za grijanje ušiju sam dopisao da sijehga neima a išao bi skijati. Tako sada ubacuju h u more riječi u Bony. Samo da ne liči na bivši jezik. Ono neima se uvijek govorilo u šaljivom tonu za viceve. Eto jedna mala odrasla kod nane idući po komšilicima na kahvu pa kad je pošla u školu veli poslije sat vremena tjerajte me kući žene neimam vise vremena. I svega toga bivšega se stide i podsmjehuju.  Kao da je mnogo bolje nego tada kad sam ja bio mlad. Neki tvrde da je sve gore nego je bilo, da čak glad kuca na vrata.
Danas sam ipak odlučio da polažem test za vožnju za početnike jer mi je to ulaznica za koleđ. Najviše me na to ponukao jedan Pizza vlasnik. Rekao Iši da mu treba vozač za isporuke pa Isho mene pitao da li bih ja htio taj posao. Ja pitao za platu a rekoh da neznam da li bih to uzeo jer se dvoumim za koleđ. Kada mu je Isho telefonirao rekavši mu to on se naljutio i rekao da mu ne treba čoek koji se dvoumi. E više se ne dvoumim. Idem na koleđ od ponedeljka. Jest da je 13-i ali ne marim. Možda bude dobro. Kurs traje do 22 Apila. Idem ta dva mjeseca, ako plate ovi TIWO, old workeri. Vidjet ćemo. Možda plate samo prvi dio a drugi ja. Veli da mi gorivo neće plaćati od prvog Marta. 400 #. Trideset  puta otići i vratiti se iz 6 milionskog Oronta. U oba pravca je 200 km. I tako 30 puta za ta dva kursa. Jippom 860#.
   Danas sam tamo na Otwy pred Ministry transportejšn osmatrao ima li istruktorskih auta sa velikom tablom na krovu. Ima. ShuShka mi je obećala Oyotu jer ona na autoputu troši 8 litara a Jipp 12 na svakih 100 km. Za 6.000 km 300 $ uštede. Nemoguće. Super. Yole šampion sporta galaxi. Upravo javiše na radio GriZZVille. Ipak je on najbolji za slušanje. Oni narodnjaci me razapinju. Pogotovo kad počnu sa željama ili reklamama. Onaj opet zabavnjački iz GrizzVilla suviše forsira Aniš pjevače.
Okrenem Tv a tamo o izbjeglima. U GrizzVillu je 95-e bilo oko million izbjeglica. Zale se da ne primaju penzije, imovina om je oduzeta, ne poštuju se međunarodne odluke naročito u Hany. U kolektivnim od 62.000 centrima ih ima još 3.500.  uključiše Tv Trader. Gđa Zukitch veli da je u ratu 91-95-e, 2,2 miliona je izbjeglo a vratilo se jedan million. Ali to nije tačno jer su mnogi samo uzeli imovinu i nestali tako da se vratilo samo oko 700.000.  Bony je imala tada 4,3 miliona a sada se poslije 22 godine sprema novi popis.
Jedan Eniš sveštenik iz Tradera je prva 4 mjeseca u ratu pisao dnevnik i sada ga objavio. Kaše da su tamo Eniši dvostruki stradalnici.o Karya su proglašeni Mudiyevim Enišima. Čista ljubomora jer nisu poletili za njegovom glavom. Kad nisu njega volili kao da moraju nekog drugog da vole. Takvi su političari. Sebični. Oni misle da vladaju svime na svijetu. Stradanje svakog ko je u ratovima na Balku ostao kod druge nacije je stvarno bilo drugačije jer su ih oni mogli maltretirati bez mnogo sekiracije i odgovornosti. Tek sada se poneki sude za ubistva, protjerivanje, mučenje, zatvaranje, silovanja, palež, klanja, streljanja. Itd. Tamo je lov na ljude bio dozvoljen jer su šefovi odlučili da narodi ne mogu živjeti zajedno pa da bi ih raselili što prije tolerisali su zločine na tim ljudima koji bijehu zbunjeni što ne mogaše nikoga mrziti nego čuvaše što su imali ; stan, namještaj, svoj grad, pejsaž, merdijan, rijeku i paralelu na kojoj su rođeni i odrasli. I jezik. Jezik za koji često kažem da je on ta domovina koja nas zove da ostanemo tamo u našem kraju. I sada ovdje daleko od Balka pričamo samo naš jezik sa Grasslandskim naglaskom. Bio sam kod jedne porodice da instruiram mlađeg sina. Oni vele on nezna baš mnogo naš jezik nego samo amerijen. Ja navalio sa njim naški i nema problema. Dečko je baš želio da zna naš jezik,  druži se sa našom djecom i želi da ga što više nauči. Sa matematikom nije imao problema.

08/02/7012 07:46

Otvori se suđenje Generalu Olyu. Ono Kary piše da nema.
Možda je pauza. Jučer sam sa ShuShu otišao do grada u 8 ujutro. Popijem Zeleni čaj sa Jasminom, malo photographišem u rano jutro. Naime tek svanjiva pa se dnevna svijetlost mješa sa vještačkom. Bi hladno vani. Unutra me dočeka zveckanje suđa od keramike u sudaru sa malim metalnim kašikicama. Prijatna svjetlost lampi sa naranćastim lampionima, znatno topliji vazduh nego vani, malo ljudi, zatim i muzika dade prijatnu atmosferu. Ostah skoro sat pa u 9 na Word. Tamo smo imali zadnju lekciju. U četvrtak je generalni test. Toliko sam se zadubio u probni test da skoro promaših sastanak sa Collyn, Brdašce, u pola 12. Napolju sunčan suv dan. Snijega nema več 10-ak dana. Sve se otopilo i grad izgleda proljetno aprilski.  Collin bi drago što sam položio test G1 I očni pregled. Uze da fotokopira priznanicu od 95 # i dokumente koje tamo na polaganju dobih. Kaže biće sve u redu. Platiće kurs a ja da podignem 63 # za kartu gradskog saobraćaja. Shushu doručkova kajganu koju sam joj pripremio, ispriča mi reakciju kiseline I vode I da je skoro ugušilo pri dodavanju previse vode od strane njene prijateljice Obyn. Ode bez čarapa, šala, kape. Pojačam ton na suđenju. Svjedok veli da je prema dokumentima Oniša 35.632 je bio broj izbjeglica u SG.  Okrenem suđenej Karya. Pričaju o dokumentima. Objavljeni su u par knjiga. Tamo su intervjui, izjave, pisma, govore a sudiju samo interesuju naredbe. Svejedok je jedna dama. Bila je seketarica u Karynom kabinetu za rata. Po njenom sadašnjem izgledu vidi se da je prije 20 godina bila ljepa i mlada. Zamišljam dramski atmoferu u tom kabinetu. Na terenu krv, znij i suze a u kabinetu predsjednika, toplo, hrane pića, luxuza. Kažu da je Karyeva žena volila bogate večere koje su trajale do duboko u noć sa mnogobrojnim i vječno prisutnim gostima nove Republike. Najviše me pogodila prva odluka Eniša. Da se rastave od ostale dvije nacije u Bony. To mi je zvučalo neprirodno. To je bio napad na ljude i njihovu prirodu. Naročito sexualnu. Da se sputaju ljudi. Da se ograniče u naci torove, a znamo da sexualni i reperoduktivni nagon ne bira. Oči su mu na sve strane. Torovi ograničavaju ljubav. Parovi se žene jer su iste nacije a ne što se vole. Izbor je sužen kao ovdje u emigraciji. Vidim po ovim momcima i curama u Kiču. Mi živimo kao u jednom malom selu, ili gradiću sa 12.000 stanovnika. Koliko sad mladi imaju skučen izbor za brak. Ako ožene stranca, nije lako nikome a pogotovo po volji roditeljima. Imam novog komšiju od ljetos koji se već razveo.
Kary je prilično dosadan sa dokazivanjem da neki dokumenti u knjigama nisu potekli iz kabineta predsjednika. Svjedokinja kaže da je Kary bio ljubazna osoba sa svima od konobara do frizerke. Opisa ga u superlativu, da na nju nikad nije vikao, mada je bilo ponekad ljutnje kada Kary nije bilo sve izvršeno kako treba.

09/02/7012 05:35

Evo Kary svjedoka pita za pogrome u Eniš selima. Stišam jer u trećoj sudnici jedan svjedok Krbytch nabraja neke brojeve kojima tvrdi da je u SG bilo preko 10.000 vojnika Oniša. Čak 13.000 i više. Pojačam Karya pa slušam oba suđenja istovremeno. Moguće je i to jer između riječi ima pauza koje nisu istovremene pa od kiše riječi sastavljam rečenice. Ipak je to naporno. Ostavim samo Karya. Svjedok kaže da akcija na SG je bila usmjerena na odvajanje Oniš enklava Gepe i SG da je putizmeđu njih po nekom prethodnom sporazumu pripadao Enišima. I on tvrdi da je znao da Oniši iaju 7-8 hiljada vojnika pod komandom AseryaRicha i da su izlazili iz enklava I palili Eniš sela. U Ratuncu postoji groblje gdje su sahranjivani stradali u tom pokoljima koje su vršili najviše na vjerske dane Eniša. Tako veliko groblje imaju gradovi sa pedesetak hiljada stanovnika a Ratunac ih je imao samo sedam. Tada se pojavilo oko 20.000 izbjeglih Oniša u Ratuncu. Dali smo im cisterne sa vodom, sav hljeb iz pekare, zatim smo kontaktirali Uboviju, opštinu iz Sany preko rijeke Rine da nam pomognu. Zatim smo djelili tu pomoć. Bio je sastanak 11-og u hotelu Fontana Generala Ladića, NU  pukovnika K-Aremansa i predsjednika opštine SG. 12-og je također bi sastanak General Ladich. Rstych, K-Aremans, taj Oniš predsjednik opštine SG, još jedan Oniš i jedna Oniškinja. Ponudio im je Ladić da mogu ostati na prostoru i da im garantuje sve slobode kao i ostalim nacijama ali da Oniši predaju oružje. Oniši su pak bili isključivi da idu sa tih prostora. Cak smo oformili stacionar sa 20-ak kreveta. Popodne 12-og je krenula evakuacija. Eronych je bio civilni komesar. /Dobio je 10 godina robije  na sudu u Hayu 7005-e godine zbog Uveče 8. maja 92-e u svojstvu predsjednika Kriznog štaba u opštini Bratunac, je naredio je je bratunaèkoj Teritorijalnoj odbrani (TO), kao i policijskim snagama u Bratuncu, da napadnu i djelimièno spale nebranjeno selo Glogova. U napadu je ubijeno 65 civila Oniša, stanovnika sela, kuće, privatna imovina i vjerski toranj su uništene, a znatan dio sela Glogova sravnjen je sa zemljom. Umro je 2007-e/
Nastavlja svijedok za 12 Jul 95-e. Pao je mrak. Noć vrela. Iz punog autobusa jedan Oniš kojega sam znao kao odbornika u skupštini po imenu Omo me zamolio vode. Ja i još neki smo im svima u dva autobusa nasuli vode u kanistere od pet litara. Za selo Kravicu me iznenadilo i frapiralo. Ubijeno je nekoliko stotina Oniša. Pričalo se da je jedan Oniš je oteo pušku od Eniškog vojnika i ubio ga pa je tako krenuo taj pokolj. U Uzly je bilo 80 vojnika Eniša zarobljenih na planini Ayavici. Očekivali smo da se razmjenu za te zarobljene. Šokiralo me streljanje tih vojnika jer poslije sastanaka u hotelu očekivao sam sve kako je dogovoreno. Sve je to radila vojska. Jest da su angažovali Civilnu Zaštitu, CZ, da rašćiste teren jer ona pripada ministarstvu odbrane.

Nađoh sliku traženih od suda u Hayu 7000-e godine.









Eto malo ću više slika staviti u ovu knjigu. Iako imena koja ja dajem ne odgovaraju ovima na slikama nije to za ovu knjigu relevantno. PP/ primjedba pisca, svi su suđeni, osuđeni ili pomrli, jedan je čak i oslobođen/.
Kary se pohvali da je čitava 3 minuta ranije završio sa svjedokom i očekuje pohvalu od sudije. Ovaj ladno reče pauza od sat vremena. Sigurno pomisli velim sugestivno, - kakav li je ovo monstrum kada se pri pomenu toliko streljanih zarobljenika još pokušava šaliti. Okrenem treću sudnicu. I tamo o SG. Ustanite svi veli sudija. Nastavljamo u 13 h. ustadoh i ja. Odoh na tuš-kupanje sa vrelom vodom koje uvijek imamo u našem stanu bez bojlera. Dolazi iz zajedničkog velikog rezervoara u zgradi. Sedam je ujutro. Svanjiva.
Okupan raznim šamponćićima, presvučen načisto, skuham vode u električnom bokalu, dodam je u onaj veliki bokal u kome je još bilo prokuvane vode od jučer sa jednom starom kesicom ćaja od koprive bez ikakvih efekata na vodu oko sebe. Ucjedim jedan limun u tu vodu i nastavim sa suđenjima. Još 1-og Jula je bilo zarobljeno 3.000 Oniša.
Svjedok kaže da je video spiskove 155 I 250 koji su razmjeni. Dokument od 9 Jula 95-e gdje General naređuje da ih ne treba registrovati i ne pokazivati. Čekati razmjenu svi za sve. Da su došli NU smatram da bi ih oni bez problem popisali kao u Ogatytzi. Pita Krbycha, svjedoka stručnjaka za vojna pitanja na Balku, da li je Eniš vojska slijedila dokumenta stare vojske Balka. Veli jest. Sjetim se kako je Komadant Oniš vojske u našem Grasslandu angažovao našu prijateljicu da mu preformuliše ta ista pravila za Oniš vojsku. Ona jediplomirala jezik Balka i radila u štampariji kao lektor. Vojske se mjenjaju a pravila ostaju. Teško zarobljenima. Okrenem prvu sudnicu.
Tamo je isti onaj svjedok, mislim predsjednik opštine Ratunatz.
         Legla lova jučer na ShuShkin račun. Konačno. Prebacim greškom 1830 nama na račun a 40 našoj ćerki ostade za dobar uspjeh i vladanje. A potroši sve živo. Pratim je na sajtu banke gdje sve troši. Užas. Ali eto mi reče da je telefonirala u mesaru da će za sedmicu čitanja da radi tamo. To je semica kada studenti ne idu na predavanja nego čitaju što nisu stigli ili utvrđuju gradivo.
         Nastavlja tužiteljka sa sastankom u 8 a zatim u 10 ujutro u hotelu Fontana. Policijska stanica Yeljina je tada izdala dokument u kojem piše da ima 15.000 Oniš izbjeglica u Ototchary. Svjedok je bio na drugom sastanku đe je bio NesibMandich sa još dvoje Oniša a onda su autobusi spremani a iz dokumenta u Yeljini se vidi da je 100 šlepera već bilo pripremljeno. Znači da je sporazum bio postignit prije ili je akcija bila pripremljena prije sastanka. A joj ćime se bave. Da li je dokument iz Yeljine pisan prije ili poslije sastanka. Sastanak je ubrzan jer je javljeno da se stanovništvo komeša. Za 100 šlepera mi nije ništa poznato veli svjedok Avydovich. Postojala je bojazan da stanovništvo krene pješke ka Ratuntzu, a šta bi se tada desilo niko nije mogao da predvidi.karaKary se umješa tražeći da se vidi koliko je rastojanje do Yeljyne. Niko ga ne uzima ozbiljno. Od 12 Jula 95-e najavljuju neki presretnuti razgovor u pola 8 ujutro između Rstića i šefa transporta ER koji naređuje, iz svih mjesta okolo poslati 50 autobusa da budu u 17 časova u Ratuncu. Kary se mješa i veli da je u jeziku zamka. Obezbjeđeni i mobilizirani autobusi nije isto. Tužilac se vraća na izjavu svjedoka da su se 17 aprila 92-e pojavili prvi put neki paravojaci i počelo zlostavljanje Oniša u Ratuntzu. Taj dokument potiče iz drugog suđenja u kome je presuda bila nagodba, veli Kary koji ne drijema. Ustade neki u crnom iz odbrane sa bjelim šalom i veli da tužilac treba da navede svoje teze a onda da pomene taj dokument. Šute.
Vidim da mrdaju  i povremeno se čuje neki šum prisutnih. Sudija konačno veli da dokument neće biti usvojen ali neka tužilac pita šta hoće. Onaj u crnom veli da to ne treba raspravljati pred svjedokom. Sudija veli, pričekaćemo, samo malo. Skida slušalice sa mikrofonom i savjetuje se sa dvojicom iz vijeća koji sjed do njega. Sva trojica su sa crvenim plaštom na prednjoj strani tijela. Vidi se da je taj komad platna dugmadima zakačen za crni plašt na ramenima. Praktično. Zar ne ?. naravno da su sa širokim bjelim šalovima umjesto kravata. Pominju ubistvo Eniša Gorana Zekiča u rejonu Glogova.
Imam test danas iz Worda. A ja se za ovim zamlaćujem. Očigledno da sam prokisao. Prolup’o. Otkačio.
 Istjeraše svjedoka van. Raspravljaju. Kuku. U dokumentima nema da se Oniši protjeraju, itd. Pravne zavrzlame. Studiraju. Šute. Trebali su studirati na studijama a ne ovdje. Odlukom večine smo zauzeli stav da se dokument bez njegovog usvajanja može koristiti za formuliranje pitanja. Uđe svjedok. Pita ga ona, tužilac odakle su oni paravojaci.  On veli iz Sany. Do kada su bili tamo. Veli on,-dok nsu izgubili glave. Jedno mjesec dana. Eronjytch je bio sa Oniš stanovništvom u prolazu robne kuće a na njoj su bili paravojaci u dužini od 40 –ak metara. Nakon 10-15 minuta sam otišao odatle. Reki ste da su oni zastrašivali i Eniše. Bilo je zločina veli svjedok. Jeste li znali za neke konkretne događaji. Privođeni su školu, maltretirani. Puno ih je pobjeglo. 8 Maja 92-e ubijen Goran koji je bio poštovan od sviju u Ratuntzu. Bio je sudija, narodni poslanik, uz Eronjycha jedna figura na položaju. Napad na Glog je bio odgovor na to ubistvo veli svjedok. To sam saznao od Eronjycha. Može bit da je samo ubrzan plan već pripremljen veli ona. Ode svjedok uz najbolje želje sudije.
Dođe drugi. Također je iz Ratuntza. Veli da se operacija vodila u cilju opkoljavanja i razoružavanja sela Gloga. 8 avgusta 90-e je prisustvovao osnivačkom sastanku Eniš partije EDS u Ratuntzu. On je postao blagajnik. Po naređenju sa vrha, dodade predsjednik Eronytc, 24 februara 92-e partija prelazi na drugu fazu, vanredno stanje. Naoružani su bili svi ali se oduzimalo samo od Oniša. Plan za Glog je bio donešen prije ubistva Vekicha Gorana veli on.
Ti si mi životom odgovoran za sve civilne poslove, veli mu Kary na zvučnik spojen sa telefonom. Obavjestio ga je o ubistvima u skladištu u Ravytzi. Bio je Eara I telefonirao uveče 13-og. Avgusta 95 Kary je stigao u SG i razgovarao sa Eronychem sa kojim je svjedok išao u školu, pecao, igrao preferans. Cio svoj život. Veli, -92-e sam otvorio kafić Tzezar i tu se često nalazili. Prije toga u motelu pored rijeke Ryne, u hotelu Fontana.

Vratio sma se kući autobusom nešto prije 16 h u oštro sunčano popodne sa dugim, žalosnim sjenama koje ppredskazuju zalazak sunca. Kada sam nešto iza 14 h izašao sa ispita Worda kojega smo naravno svi polaznici položili bilo je tako toplo u po mom ukusu jedinoj pravoj gradskoj ulici Queen u Kitchu dugačkoj samo stotinjak metara koju sam uslikao hiljade puta naročito u smjeru prema ulici King, da sam pomslio eto ljeta. Skrenem oko hotela Walper u King Street pa do kafane. Tamo nikoga. Sjetim se da u džepu nosim prijavu za pasoš pa odem do biroa. Tamo je bak kao na aerodromu. 15 šaltera rade bez prestanka. Ulogujem se u jednom ćošku. Skinem jaknu, kapu i torbu sa sebe. Uslikam dvije pozicije celfonom naravno i osmatram ljude. Sala puna. Kažem sebi,- ako se poželiš aerodroma dođi ovdje i odmori. Poslije 15-ak minuta dođoh na red. Ljubazni službenik sa kao tek izraslim riđim zulufima mrkva boje prelijepi neku etiketu preko mog potpisa i reče da tu na isto mjesto podpišem olovkom zabodenom u neku rupicu preda mnom. Valjda je specijalna olovka ili  da vidi da sam ja podpisao. Ko zna. Potkresa moj stari pasoš na gornjem desnom ćošku i dade mi ga rekavši, - za uspomenu. Ja sam možda jedini Nađanin da je izvadio pasoš a da nije ni jedan pečat strane zemlje u njemu. Nisam napuštao Nadu nikako od kako smo došli na nju krajem Marta 96-e. Zaljubljen sam u moju jedinu domovinu i oronuli grad Kitch. Nemam ni dvojno državljanstvo. Neki letaju sa po tri pasoša u đepu. Kao imaju neku prednost. Koju ?. VikyLix je na Ubi. Sunča se na plaži, vozika cure na iznajmljenom mopedu trudeći se da zaboravi svoju staru ljubav, djevojku sa Ranya Sary.
Ljože me zvao iza 18 h popodne u najdubljem mom snu u sobnom krevetu uz đez sa radio Nade iz našeg dnevnog boravka. Stigao je iz ljubljenog Grasslanda. Kaže zadnjih 7 dana se smrzao. Donio mi je Uharemovu knjigu. To mi je najvažnije. Vidio je Okca, člana pozorišta. Keže Oko da se javim da će on platiti telephon.  Ma stvarno mi nije jasno zašto se ja više nikome ne javljam, ni rodbini ni prijateljima. Vidim ih na Skype i frknem prezrivo. Kao da sam konj.

10/02/7012 7:04

Ispekao sam kobašcice male ShuShki. Odoh da je probudim. Veli u 7 i 15. Umorila se. Sinoć sam išao da je gledam u meču fudbala. Tako ovdje zovu onaj sport guranja za jajstu loptu. Curice imaju trake zaljepljene čičkom na kukovima. Kada onoj koja juri sa loptom prema liniji mnogih njenih nočnih i dnevnih snova otrgne jednu traku igra se zaustavlja. Imaske ne nose sem što si namažu crnu liniju ispod svakog oka. Ona dodaje loptu i spriječava napad na dodavača. Toliko je na tribinama bilo hladno da se malobrojna publika, uglavnom studenti,  povukla i gledala sa stepenica sa kojima se na tribine izlazi. Ta puhatanja, noćni reflektori satdiona, vika na amerijen jeziku me podsjeti da sam ja ipak daleko od moje domovine. Poslije sat igre pobjedi ShuShkina ekipa. Ah te radosti. Toliko su vrištale te djevojke. I zaslužile su. Trčati na takvoj hladnoći pa pauzirati oznojeni dok se zamjenu kompletne ekipe. Uglavnom kada je Shushka igrala dobijali su poene.
Pojeo sam 3 pečena jajeta koje spremih ShuShki za doručak. Ambiciozno je rekla da će ustati u 7 a ništa od toga. Ostade spavati iako je najavljivala da će ustati u 7 :15, zatim 7 :30 i na kraju ostade spavati. Ima danas samo jedan čas, veli.
Ustade i DraDry moja žena koju svi zovu Beki. Napravim joj uobičajenu kafu govoreći kao uvijek istu repliku, - kad je Koto Ovanky mogao svako jutro kuhati kafu mogu i ja tebi. Uključimo Kazyja na sudu. Spominju kako su u decembru 91-e na skupštini EDS donijeli odluku da osnuju Eniš Bony. Konstatovano je također da je bilo mnogo kriminala. Navodi svjedok kako je jedna grupa Oniša došla iz nekog sela u SG i zastrašivala narod. Prije aprila 92 su ubili Eniš radnike u šumi, a trećeg aprila digli u vazduh  magazine Bak vojske u vazduh. Neki dobrovoljci Oniši su se pojavili i zauzeli Ratunac. Prestavljali su se kao oslobodioci i spasioci Eniš naroda. Opštinska vlast je imala velikih problema sa njima. Žene aktivnih oficira Balk vojske su napale presjednika vlade opštine Jukanovicha što želi da ih otjera jer su ostale nezaštićene pred Oniš hordama. Na početku su bili dobrodošli jer je Oniš narod bio zastrašen tim Oniš hordama koji su se s vremena na vrijeme pojavljivali iz tih ruralnih krajeva.
Ali su neki dobrovoljci počeli da rade na svoju ruku. Zato ih se želilo razoružati. To je radila BA, Balk Armija koja je bila legitimna do 20 Maya 92-e. Kapetan Elych je bio komadant garnizona i marljivo sakupljao oružje koje se nalazilo svuda; po MZ, preduzečima, magacinima TO u gradovima i  brdima. Razoružavani su samo Oniši. Oni od 91-e nisu ni išli u BA. Čak su po nalogu Oniš partije SDA uzeli i vojne knjižice vojnih rezervista iz opštinske dokumentacije. Negdje oko 10.000 komada. Od njih je poslije stvorena Oniš vojska tog kraja.  Trećeg Maya je od Oniša napadnuta kolona BA i ubijeno nekoliko vojnika. Ja sam učestvovao u akciji na selo Gloga u civilnom odjelu veli svjedok. Tu je bio i Eronych. Trebalo je da čuvamo da neko ne pobjegne iz sela sa oružjem prema SG. BA je ušla asvaltom u centar sela da razoruža narod. Eronych je na svom suđenju u Hayu priznao krivicu da je cilj operacije bio da se Oniš stanovništvo protjera. Neki samostalni komadant Yovich je zaveo strahovladu i marisao stanovništvo, vodao ih vezane po gradu. Eronych je bio od njih kao i ja zatvaran i maltretiran. Vodio ga je Yović na rijeku Rinu da ga likvidira. Prilikom pokušaja da evakuišem par Oniš porodica, kuma EthemaGrabovca, bio sam maltretiran od grupe koju je vodio Makedonac. Eronych je jednom ugrabio priliku i čak otišao u Vornyk da traži pomoć od Karya da se to zaustavi. Komadant odbrane Eniš sela Kravice je u gepeku izvukao AmichaS iz Ratunca i odveo sebi kući na noćenje a  sutradan odveo Onišima.
E to je slika naše Bony i naših ljudi. Kum kuma spašava. Prijatelj prijatelja. Moja oba kuma na dva moja vjenčanja su Oniši Yta i Nyo. Kao sada da mirno gledaju da me neko ukoka. Išli smo u zajedno školu godinama. Odrasli zajedno. Poznajemo se u dušu. Bili svedoci jedni drugima na vjenčanjima. Možda bi u tom momentu bili bespomoćni, ali kako vrijeme prolazi moć ubica slabi i Pravda dolazi. Eto su sada poslije 20 godina uhapsili i sude ubice koji su ubili našeg prijatelja Košću u selu Urbetu 7 km asvaltom od našeg voljenog grada Grasslanda.
Vraća se Kary da je 16 Juja 95-e. U svakoj učionici je nađeno po nekoliko mrtvih Oniša. Ukupno oko 50. Svjedok, vlasnik kafe TZezar je stanovao u blizini. Raspitao se kod komšija i rekao da ih je bilo 30. Četvrtog avgusta je Kary posjetio SG na nekoj vjerskoj manifestaciji da se postavi krst na stari grad. Pješke smo išli u crkvu veli Kary. Bila je devastirana. Zločinci se nisu hvalili zločinima zaključi svjedok Atanich tako da vlast za njih nije znala.

13/02/7012 7:16

Evo mog prvog studentskog dana. Ponovo student. Idem danas prvi put u Oronto na ozbiljan koleđ. Tri puta nedeljno po 4 i po sata na Amerian jeziku. Kuku meni. Svaki put 200 km. Danas ću ići Ija Đžipom iako Oyota troši bar 4 litra manje, možda i 5 na 100 km. Do 22 aprila do kada traje kurs preći ću 6.000 km. To je od 240 do 300 litara benzina manje u korist Oyote. U novcu; 125 centi za litar iznosi do 360 # manje.
Slušam suđenje Karyu. Svjedok je ofricir koji je obezbjeđivao sasatnak Generala Ladića sa NU ofricirima i Oniš predstavnicima u hotelu  Srebrenog Grada. Pričao je sa nekim Eniš ofricirima, Osorya i Ovya. Kada ih je pitao šta će raditi sa izdvojenim muuškima, Osorich reče da sve Alye treba pobiti. Pomenuli su ciglanu i rudnik Sase gdje bi se streljalo. Neki su išli ofriciri do direktora ciglane još prije da se raspitaju o tom mjestu. Kada je taj sastanak od 12 Jula završio izašao je pukovnik Ankovy i rekao mi da treba da pomognem pri evakuaciji stanovništva iz Ototchara. Tamo sam kontaktirao UškaErya, ofricira spec brigade policije kojima je komandovao Orovčanin. Imali su i specijalnu policiju i pse vučijake. Bila je i vojna policija, pripadnici druge i treće Ratunatchke brigade, vojne policije Rynskog korpusa, NU vojaci. Izdvojili su Ustafycha, narodnog poslanika i jednog koji je odveden u Vornik pa procesuiran za zločin. Oni su još živi i danas. Nabroja svjedok tužiocu sve ofricire štaba Eniš vojske, policije,  a od  agenata državne bezbjednosti bili su prisutni Omić i Logovatz. U prvom konvoju je bilo i muškaraca. Njega su pratili pripadnici NU. Nakon njegova odlaska muškarci su odvajani na stranu. Oduzimali su im stvari, nakit, udarali puškama, rukama, zatvarali u kuće. Ja nisam reagovao jer sam 92-e zbog pomaganja nekim ljudima odležao 4-5 mjeseci u bolnici. Pomogao sam nekim pojedincima i porodicama koji su mi se javili ovdje u Hay. Sudija prekide suđenje rekavši, -nastavljamo sutra.
    Ode Becky naša na posao. ShuShka je konačno došla kući oko ponoći. Bila je raspoložena za priču. Kaže da će im Univerzitet možda štrajkati. Ima mi-term sutra iz Fizičke Hemije. Mi-term je ispit iz dosadašnjeg gradiva, prvo polu vrijeme. Ako štrajkaju nema nastavka. Vratiće nam pola para i nastaviti sve ispočetka dogodine u Januaru.
Mi u Subotu bili na koncertu folk pevajke sa Balka. Tačnije iz Sany. Ubaci ona i pokoju zabavnu pjesmu. Sve se odigra u Sali crkve St-Georga. To je velika sala i bi nas prko 600. Igralo se i pjevalo do tri ujutro. Ni poslugu u oker kravatama i tamnim košuljama i hlačama sa lovli prslucima nije smetalo da zaigra poslije vešere sa nama svima. Pa svi se većinom znamao mada je bilo gostiju od Indzora do vodpada Yagare. Tu Becky upozna svog rođaka Ukojy koji sada živi u Amiltonu, 60 km od nas. On je davno došao i bio na Yagari ugostitelj itd. Ja sam pio samo džindžurelu i vodu. Becky popi dva vislkija za raspoloženje. Za šankom lijepa djevojka igra kolo u istom ritmu kao i folklorna grupa koja malo nastupi. Kaže da je 10 godina trenirala tu pri crkvi i nije ni čudo što zna sve te korake.
Evo otvorih suđenje Generalu Olyu. U prvoj sudnici đe Kary završi za danas sadaima suđenje Osovarima Hardyu i ostalima za zločina na Osovu krajem devedesetih. Samo što poče zatvoriše ga za javnost. Na ekranu piše; Private or closed session; Huis clos partiel ou audience a huis clos; privatna ili zatvorena sjednica; séance private ose e mbyllur. Ima sušenje u drugoj sudnici i tajnim agentima Sany, Tanyu i Simyu ali po pravilu njima sude više tajno nego javno. Rijetko smo čuli šta od tamo. Uvijek piše, No hearing, Pas d’audience, Nema pretresa.  Nemam izbora.
Nastavim sa Generalom Olyu. Svjedok je isti. Kao i onaj svjedok Kary vidi se na njemu da je on vojno lice. Imaju oni neku pozu ozbiljnosti u ponašanju.  Veli on ni hipotetičke situacije ne mogu dovesti do nedostatka 7.000 i više ljudi poslije operacije vojske Eniša 92-e u SG. Tužilac mu kaže da se nije ni trudio. On veli da nije uzimao u obzir ni 3.000 poginulih u proboju Oniša jer bi to premašilo fakta. Tužioc ga napominje na svedočenje RaženaErdemya koji je rekao da je n i  diverzantski odred streljao do 1.200 16 Jula, a onda mu je prišao neki ofricir i rekao da se formira vod od 10 ljudi da ide još da ubije 500 u školi. Prikazuje mu fotose iz vazduha. Ovaj veli izreku nekog stranog Generala da fotos ne prikazuje šta se dešava pod zemljom. Onda mu on prikazuje iskopine leševa. Svjedok veli da ne tvrdi da nije bilo pogubljenja ali te brojke ne mogu biti u hiljadama. Pauza.

14/02/7012 08:01

Svjestan sam da se u SG desio stravičan zločin. Posebno se osjećam odgovornim jer sam bio njihov professor. Pomogao sam pojedinačno ali to nije bilo dovoljno. Izvinjavam se porodicama jer sam bio tamo, izvršavao naređenja i pomogao da se to desi, - veli svjedok. Kary mu se zahvali što se sastao sa njim i odbranom prije svjedočenja i da se dođe do istine ma kakva ona bila. 18 Jula je AlyOsmya preuzeo CK u domu zdravlja u Ratuntzu a preuzeli ga policajci jer je izvršio zločin pa je sudski procesuiran. Od 86-e sam iz škole kao prof Odbrane i Zaštite prešao u štab TO i radio na obavješajnom poslu.  Pita ga Kary da li je asanacija obavezan poslije katastrofa ili rata. Eto, zakljućujem ja: Rat je također katastrofa. Gora od prirodne nepogode, oluje, zemljotresa, poplave, požara. To je ljudska prirodna nepogoda.  Ne zemaljska.
  Nastavljaju sa profesionalnim vojnikom Izvannyem iz Glogya koji je naoružavo Oniši pa je ubijen od suparnika Orya. Jest veli on ubili su ga na putu u autu. Bio je tu i neki Malovitch koji se istakao u napadima na Eniš sela sve do pogibije u ljeto 92. Policija se podjelila i radila u istoj zgradi. Opština se podjelila na 2 što je bilo nemoguće jer su sela bila mješana. Pa su podjelili preduzeća. Nastalo je otpuštanje. Stavili su punktove i svaka 2 do 3 kilometra ste imali kontrolne punktove. U Aprilu je, dodaje Kary, Mudy objavio mobilizaciju. On je 8 Aprila formirao novu TO u koju nije uključivao Eniše. A mi smo to uradili 16 Aprila. Tada je bilo veoma napeto. Pucalo se na sve strane.
           Svjedok nastavlja da su se pojavile neke paravojne Eniš snage. Ja sam od Sany dobio podatke o njima da su u većini bili kriminalci i psihopate. Počeli su sa pljačkama, silovanjima i terorom Oniša, a zatim i Eniša kada su Oniši pobjegli.  Došao je iz Sany policajac da ih pohapsi ai je mjesni Pop i neki Jukanovich su me proglasili izdajnikom. Policajac je napustio Ratunatz a mi smo ostali na milost i nemilost Popa i paravojki koji je poslije napustio crkvu.  Sutirali su komadanta brigade. Napali su policijsku stanicu. Komandu brigade nisu smjeli jer sam im zaprijetio borbenom tehnikom. Zatvorili su presjednika vaše partije. Vodali su komadanta TO sa tablom oko vrata na kojoj je pisalo, -Ja sam ubio Gorana Vekića. Narod ga je pljuvao. Veli svjedok da je on lično po istrazi 100% siguran da su Gorana ubili Oniši.
Dobar scenario za neki kaubojski film. Sad vidim da je i tamo sve o prirodi ljudskog bića bilo tačno. Naročito o patnjama poštenih ljudi i boraca za pravdu.
         Becky mi je bolesna. Prehlada. Ja ovo pišem, slušam i gledam mapu Oronta. Tri sta sam putovao do zgrade Humber koleđža gdje sam imao čas. Na koleđ sam došao prije 18 h, ali mi dade cura neku mapu dosta nejasnu. Dođem tamo na zadatu adrsu a nema ništa, neki magacini, kamioni, mrak. Nevidi se natpis ulice a ni brojevi na zgradama. Lutao sam po Finch aveniji i sjetio se moje skice da je moguće i sa 27 doći do nje. Tamo kod McDo na ćošku sa Carrier ulicom stanem. Vidim policajca sa autom kako naručuje nešto iz auta. To je ovdje običaj u mnogim slučajevima. Dođete autom okolo restorana pred neku tablu sa fotosima prehrambenih proizvoda, a ljubazan glas vas pita šta želite. Naručite, prođete par metara, platite na jedan a na drugi prozor primite robu. On mi reče, sačekaj da naručim bolan. Ja mu velim da sam mislio da je već naručio. Veli budi tu negdje. Ja ga sačekam na parkingu i pitam za moj koledž. Dam mu adresu. Veli, - pa adresa ti je ista kao i McDoa. Vidi sam, pokazuje mi veliki ekran laptopa. Ja se zeznem i dam mu mapu ne cure sa recepcije Himber Colledža. Veli ovo je komfjuz. Ajmo vamo i za njegovim autom dođemo pred neku zgradu na kojoj piše Humber Colleg. Zafalim mu se a neki sekuriti crnac me zavali sa telefoniranjem, hodanjem po koleđu i ustanovimo da taj kurs nije tu. Vratim se u onu ulcu na 55 Woodbine I u mraku vidim dva mladića. Pitam njih oni vele pa to toi je tu kod McDoa. Odem tamo na parking, pitam dvojicu isto. Jedan veli komjufro, ja ko iz topa,- sa Balka. On veli evo ti jarana i zove ga nekim Aniš imenom. Taj  je već sjedao za volan. Pitam ga na našem, a on ko da je pijan agresivno veli da ne zna. Uđe u McDo. Jedan klinjo me izvede napolje i skoro odvede sa one strane puta 27 do vrata iznad kojih je pisalo Humber College. Popnem se gorena sprat i stvarno tamo je kurs. Velim tišeru da mi ne stavlja u rekord moje lutanje jer ću mu dovesti policajca za vrat. On se smije. Poslije mi veli jedan da je i on luta opa ga sekretarica zvala oko pola 7 i uputila kako da dođe. I mene je zvala kući. Na formular nisam dao moj celfon a Becky me nije zvala da mi kaže. Ostao je razgovor na reponderu pas mo ga preslušali u 23 h kada sam se vratio sa neslavnog prvog kursa. Pitala je Becky ima li kakva poruka za mene a ova samo jel’ kreno, el’ poš’o, ođe koledđž.
Išao sam prati veš i usput slušavao iz treće sudnice. Ponavljaju o sastancima, mrtvih 200 u proboju, zarobljenih 1.500. na kraju tužilac konstatuje da svjedok nije naučno potkovan niti je imao kakve radove objavljene u vezi expertiza koje je radio. Mislim se kako može biti neki  naučnik među 7.695 stanovnika u Ratuncu. Opština sa 50 sela je imala 30.000 stanovnika. 66% Oniši, a 33% Eniši, dok je 20 godina ranije bilo 26.000 a E-O sastava stanovništva pola pola.

Evo za one bez Interneta šta piše u Wukipediji:

   U proljeće 92-e godine su, na samom početku rata u Bony, Eniš snage su koristeći bolju tehničku opremljenost i podršku BA, preuzele nadzor nad većim dijelom istočne Boni. Oniš stanovništvo na tim područjima je podvrgnuto brutalnom etničkom čišćenju, čiji je cilj bio stvaranje etnički kompaktnih srpskih teritorija.

Početni Eniš udar je uspjelo izdržati samo nekoliko izoliranih enklava kao što su Orage, SG i Geppy. SG su na samom početku sukoba zauzele Eniši, ali su ih već u maju 92 e godine odatle izbacile Oniš paravojne snage na čelu s NasyomOryem. On se pokazao kao sposoban komandant, te je usprkos brojčane i tehničke inferiornosti, te koristeći nepristupačnost terena i zauzetost Eniš snaga na drugim frontama, do septembra uspio potisnuti te snage te proširiti SG enklavu, odnosno spojiti je s Geppyom.

U januaru 93-e Oniš snage iz enklave su izvršile napad na područje Ratunca te zauzeli naselje Kravica, prilikom čega su ubijeni civili Eniš nacionalnosti. Taj je iznenadni napad doveo do pokretanja velike protuofenzive čiji je cilj bila konačna likvidacija SG enklave.

Do marta 93. Eniši iz Bony su osvojili sela Konjević Polje i Cersku, presjekavši enklavu na dva dijela, odnosno prekinuvši vezu između SG i Gepy. Oniš stanovništvo je pred tim naletom izbjeglo u SG, čiji je broj stanovnika narastao na između 50.000 i 60.000 ljudi.

Uvjeti života u su postali nesnosni, s obzirom da su Eniši presjekli dovod pitke vode, kao i električne struje. Stanovnicima su počela nestajati hrana i lijekovi. U nastojanju da zaustavi humanitarnu katastrofu, komandant NUPROFOR-a, francuski general Philippe Morillon grad simbolički stavio pod zaštitu NU-a, odnosno obećao stanovnicima da će ih snage pod njegovom komandom zaštititi od srpskih napada.

Morillonova simbolička gesta je stvorila predah tokom koga se razvila diplomatska aktivnost, tokom koje su Eniš snage prijetile da će vojnom akcijom likvidirati enklavu. U tom periodu je NUHCR organizirao evakuaciju između 8000 i 9000 Oniša na područja pod kontrolom vlade u Traderu. Međutim, te vlasti su prilično nevoljko gledale na mogućnost da se kriza razriješi evakuacijom, te su inzistirale da NU umjesto evakuacije zaštiti stanovnike enklave.

Diplomatska aktivnost je 16.4. 93-e, rezultirala rezolucijom Vijeća sigurnosti NU kojom su SG, Geppy i Oragde i formalno proglašene zaštićenom zonom, gdje je zabranjena bilo kakva vojna aktivnost. To se trebalo odnositi na sviju.

   SG je 91-e imao 5.746 stanovnika, 64 % Oniša i 28 % Eniša. U opštini  od 36.000 stanovnika odnos je  u korist Oniša 75:22 %.

U enklavu je 18.4. 93. stigla prva grupa vojnika NUPROFOR-a čiji je neposredni zadatak bila njena zaštita. U Julu 95-e, su imali samo 400 vojnika kada je počeo napad Eniša na SG.
Na kraju nađem : U roku od nekoliko dana enklava je postala ispražnjena od Oniša, pa je zaštićena zona izgubila svoju svrhu. Nakon pregovora između NUPROFOR-a i Eniš komande, 21.7. Olandski bataljon je napustio enklavu, prije čega je održana manja svečanost u kojoj su sudjelovali Karremans i Ladych. NU su napustile to područje bez jednog vojnika jer su ga bombom ubili Oniši kada su od njih htjeli oteti borbeni transporter.
                 
To što vidimo na terenu je strašno, velim ja ali nije ni čudo jer je i na one na vrhu vlasti ušala agresivnost. O tome piše politolog iz Sany LjubyKljak. Evo šta on kaže:

Дијаболички смех смрти

Откуд и како се током читавог 20. века и у првим декадама 21, одржава, јача и шири култура рата, култура агресије, култура насиља, злочина, смрти и убиства? Пред ким се то квалификују социопате и психопате са самог врха светске пирамиде моћи и власти, када се тако дисциплиновано и ритуално радују и грохотом смеју у тренуцима ратних злочина и убистава?

/Moram prevesti na latinični zapis jer u nas na Balku imadosmo dva pisma a prevod na Aniš nemogu kopirati na Gugl prevodiocu a prije je moglo i to. Tako sam Rusyu preveo njegovog Princa sa Aniš na Saniš jezik. A time i na Boniš. U stvari riječi su iste ali je pismo drugačije. Dok matematičari koriste isto pismo za sve jezike svijeta/

Otkud i kako se tokom čitavog 20-og vijeka i u prvim dekadama 21.og održava, jača i širi kultura rata, kultura agresije, kultura nasilja, zločina, smrti i ubistava. Pred kim se to kvalifikuju sociopate i psihopate sa samog vrha svjetske piramide moći i vlasti, kada se tako disciplinovano i ritualno raduju i grohotom smiju u trenutcima ratnih zločina i ubistava.
On dalje pominje kako je državni skretar DASa rekla ono da Adafija treba ubiti što se ostvari samo dva dana poslije toga. Pa zatim i onu fotografiju kada u nekom sobičku predsjednik DASa i ostali na vrhu vlasti gledaju direktni prenos likvidacije agenta 8A. A smijali su se i naši na Balku kada bi neki grad pao ili se predao. Samo su civili plakali. Oni na vlasti zgrtali pare i položaje. Kuće fabrike a ostavljali pustoš za sobom. Tako je i danas tamo i bez rata.
On dalje kaže:

Зашто сваки  град u Sany, свака варошица и свако село данас представљају тужне споменике грандиозних успеха деиндустријализације, деурбанизације, деаграризације, демодернизације, депопулације, девастације и деморализације Sany?

Ja bih dodao i ostalih na Balku.

Трагајући већ дуго за одговорима на ова – и друга – отворена и тешка питања наше људске егзистенције, и овде сам, у књизи „Криза. Корисни идиоти и колапс Србије“, следио методолошка упутства, тако рећи аксиоме које је поставио још Хераклит у 6. веку п.н.е. Наиме, према Хераклиту, „Право устројство ствари воли да се крије“, као што каже у фрагменту бр. 8, а „Невидљиви склоп јачи је од видљивог“, како гласи његов фрагменат бр. 9 – оба наведена према критичкој систематизацији Мyрослава Марковyа. Кроз досадашњу историју, дакле за протеклих 2.500 година од Хераклита, ове полазне премисе вишеструко је потврдила историја људског знања уопште, а историја филозофије и наука посебно.

Eto vam pa prevodite na Aniški i Boniški. Nema tu puno različitih slova.
 P=R, б=b, љ = lj,  л=l, в=v, д=d, c=s, H = N, ч = Č ,
 Г= g, Х=h, п=p, ћ=ć,  з= z,  њ= nj,  ш=š, у= u, и= i
Ж=Ž, ф=f.
Pa 20. Ipak ima ih dosta, ali mi koji smo to imali od malih nogu jednu sedmicu pisati u školi na latinici a drugu na čirilici više i ne primjećujemo na kojoj čitamo.
15.2.7012. 8:40
Evo me tehnika spoji sa mojom sekom u Yanju. Tamo blizu gdje mi je otac rođen 7913-e. Nemaju vode ali je u njih voda super sa potoka. Ja joj kažem kako nosamo i mi vodu za piće u plastičnom buretu. Ua Taryo, provincija, kolonija K1, u kojoj živim, velika ko 4 Balka zajedno.
Prekide nam Skype taman kad je zet sjeo da ga kratko vidim. Okupam se a mrzi me na sitno napisanim boćicama da provjerim koji je od zelenih tečnosti za tjelo a koji za kosu. Ugrijem vode u električnom bokalu pa dospem u veliku šolju pola čaja od jučer i pola vrele vode. Rasječem limun i grizem ga po malo, slušam suđenja Karya. Prikazuje dokument da su Oniši 4-og Jula u dvije grupe od 32 i 18 ljudi išli u akciju van enklave 283-a brigada, pobili neke ljude u transporteru duboko u teritoriju Eniša. Kod Meiševa vodenice su pobili 4 vojnika u kombiju, duboko u Eniš teritoriji i  zaplijenili nešto. Potpis Ševal.
Ja sam čuo za 11 policajaca ubijenih ali to nije bio Jul veli svjedok Ykolych. Ja se ne sjećam da sam imao poginulih u mojoj jedinici veli on. Dokument Ševala nije usvojen.
16.2.7012. 5:38
Primjetio sam da moje aktivnosti utiču i na Becky. Ozdravila je, počela raditi, spremati, kuhati. Jušer samstigao u školu normalnim putem sa 401 na 427 i izašao na Finč pa na 27 lijevo i pogledam po danu tu mračnu ulicu Woodbine. Na lijevoj strani Finča gore vioko ima i njeno ime dok je sa desne strane na tom istom mjestu ime neke druge ulice.  To me i bunilo što je nisam u ponedeljak veče našao. Inače kad je noć ja sam slijep kod očiju.
Čim sam se vratio naspem goriva u Iyu Đžip i ispade 10 litara na 100 km. Good.
28 Maya 7003-e strana 1639 iz Lagoyevicha suđenja ste rekli da su civili stradali kada su gađani vojni ciljevi, veli Kary. Da veli svjedok obavještajno bezbjednosni ofricir Ykolych, gađani su legitimni ciljevi. Sa drugog bataljano su gađani civili. Oni mi odgovoriše da su mislili da su to vojnici. I u gradu nije bila rjetkost da ginu civili. Tužilac je saznao za pismo Ovača za učešće policije iz Sany. Kome ste bili podčinjeni pita ga Kary. Veli on pukovniku Lagoyevychu. Vi govorite o sastanku 12 Jula. Niste čuli da će ti ljudi biti ubijeni ?. Samo 11-og uveče sam bio na dva sastanka a 12-og nisam bio veli svjedok. Nikada nisam imao želju da Oniši nestanu iz tog područja. Imao sam prijatelja puno u Ratuncu i niko nema od njih koji bi mogao za mene reći da ih je maltretirao. Ja sam vidio Osorya i Opovycha pred hotelom ujutro nešto prije 10 h neposredno prije sastanka 12-og. Tamo nisam bio i neznam šta su tamo odlučili. Bio sam na recepciji i ispred da sprovodim mjere obezbjeđenja. Svjedok je veoma važan, veli Kary ali nemam vremena. OPovych je pri tom kratkom susretu pred hotelom rekao da sve Alye /Oniše/ treba pobiti. Oko 600 ljudi je bilo izdvojeno u Otočaryma u dva dana 13 i 14 i prebačeno u Ratunac i pritvoreni su u osnovnoj školi. Ja sam mislio da će ih biti više ali nije. Ja sam počeo da vjerujem da im se sprema neko zlo. Bile su prisutne lične osvete. Čuo sam neku pucnjavu.
Bilo je ubijeno 6 ljudi. Yle Etrovych je rekao da je osvetio brata. On je negirao to ubistvo na sudu a ja nikada nisam prisustvovao ni jednoj likvidaciji. na povratku iz Vornyka 13 u ponoć sam prisustvovao sastanku u prostorijama EDS-a na kom su također bili šef partije Eronych i komadant bezbjednosti cijele RE Earya. Činilo mi se da je Earya bio pripit. Podjeljene su dužnosti za obezbjeđivanje zarobljenih. Bilo je i svađe i vike. Odlučeno je na kraju da zarobljeni 14-og pređu u zonu odgovornosti Vorničke brigade. Eronych je rekao da on neda da se zarobljeni ubijaju u Ratuncu.  Znači prešlo se sa šifri na riječi. Bilo je odlučeno da se oni ubju samo je bilo pitanje, gdje. Ja znam tačno gdje su sahranjeni Oniši koji su pobijeni 92-e u Gogy i 95-e u Ravyci i groblja nisu uopšte blizu jedno drugoga. Yrkovy Ragan je bio komadant za sahranjivanje. Kary ga pita da li je išao na ciglanu sa Eryom da pitaju direktora da ih tamo pobiju. Ovaj veli da nikada nije išao na ciglanu. Kary reče da sad mogu da čuju svjedočenje direktora ciglane koji se jučer javio. Sudija prekide suđenje i naredi pauzu od sat vremena. Gori vatra. Probam one dvije sudnice u kojima je suđenje Generalu Olymiru i Tajnoj policiji Sany. Ma nema ništaa. Olya ponekad puštaju ali ove druge sam vidio dva tri puta godišnje. Tajna policija tajno suđenje koje nazivaju javnim.
              Na kursu vozačkog nam dođe jedna važnija osoba iz transporta K2, pita nas ko moće da ga nauči da skoči malo u vis. Vadi 40# iz đepa. Neki pokušavaju sa: - čučni, napregni se, ispravi se naglo, skoči, itd. On to radi ali ne skače. Povećava cifru. Zajebuje što bi ShuShu rekla. Pedagoški nas upućuje da moramo biti konkretni šta govorimo da nas kandidat razumije totalno. Pričao je o 6 mrtvih na dan u našoj proviciji. Ubijenih nečijom greškom za koju niko ne odgovara. Za milionske štete nastale pri sudarima. Smučilo mi se na priču kako je otac zgazio sina od 3 godine jer ga nije vidio u mrvom uglu pozada. Zbilja zbog mog amerijen jesam li ja u stanju da izdajem jasne upute vozačima. Naročito mladima koji su excajting u vezi mnogo toga.
            Evo suđenje se nastavi. Ubjedili su Karya da se ne zadržava na izjavama direktora Nedge. Rutina inkvizitora unaprijed svijesnih presude. Mislim da je i kary svjesan nje ali se ipak nada. Zašto si priznao nešto što nisi učinio? Pita ga Kary i da si bio u Ravitzy i rekao da si naredio ubijanje. Dodijalo mi veli. Pogriješio sam. Yle Avych zvani Cuko je bio na nekoj slici u selu Andichima a ja reko da sam možda to ja. Ja jesam učesnik u ogromnom zločinu. Ali u čemu. U kojem dijelu? Jer ima tu i komandi koje jnisam donosio. Imao sam čin Kapetana a nakon rata Mayora. Izašao sam iz vojske sa činom vodnika. Nisam imao jedinicu ni komandu.
Pogledam njegov predmet. Dobio je 27 godina zatvora 7003-e a 7007-e mu je smanjena na 20. Šta bi tek bilo da se nije nagodio sa sudom.
Telefon zazvoni oko 8:10. Zovu Becky na posao od 12 h. Odoh ja djeliti novine. Baj.
Evo me nazad oko 10 h. Nije mi Mič dao brojeve nove ulice. Vidim neku poruku u celfonu i za divno čudo otvorim je jer mi taj srednji buton ne radi korektno. Mič mi piše oko 5 ujutro da mi je brojeve dao u FB i da ga ne budim. Oke. Podjelio sam u dva kvarta  i vratio se da vidim te brojeve. Ima malo oko Achyma taman da promjenim ulje u Džipu. Brežuljak mi otkazala randez-Vous. Izgleda nema para za moj kurs instruktor vozača. Ma taman sam se uhvatio kako neproisno držim volan i td. A tek amerijen jezik. Uyas.
17.2.7012. 4:24
Probuđen ustanem do toileta što bi moja mati rekla za WC. Prije samog buđenja pomislim, - nije li naš život samo neko buđenje u vječnosti. Sve je dato. Samo nekoga budi negdje drugo u neko drugo vrijeme, a ima ga na pretek. Da li je ovo sada sadašnjost i za svemir i za Boga. Nekako sumnjam. On živi i u budućnosti i u prošlosti i u sadašnjosti. Zato je nama neuhvatljiv u smislu da se sa njim photographyshemo.  On nas probudi u neko vrijeme i mi odsanjamo naš život cijeli. Zato neki vele, - šta će bit, biće.
Probam suđenje u Hayu. Ima samo ono ponovljeno Osovarima. Bilo im je već ali u nedostatku svjedoka su pušteni na slobodu. Pa nije ni čudo kad ih je 9 pobijeno. Evo i sada za ovo ponovo suđenje jedan je izmješten na Hammer da bi ga se lakše čuvalo a on se objesio u parku. Suđenje ima ali je nedostupno za javnost. Imam samo neku roza boju na ekranu.
Svratim do Aćima poslije djeljenja novina. Nisam imao mnogo ali me iznervira kada ne poznajem adrese na pamet a nekih kuća na datim brojevima od Miča jednostavno nema pa nema.
 Dobro što sam obukao one ćizme od 51 #, gaze svuda same. Vrijeme sivo. Kišica, magla, malo mokrog snijega na travnjacima i po ivicama puta. Promašim niz tanhausa na Charlesu i Stirlingu i pored High School Hajts odem do Amira u njegovu malu pizzeriju koju je napravio na terasi svoje kuće. Sjedi za laptopom. Veli oš' kafu. Velim neću ali mi se učini da baš želi da sa nekim kafu popije. Ok velim, čaj. I on ima problema sa tim šta je dato a šta ne na ovom svijetu. Iz Tradera je i u ratu se našao na Ciprusu, oženio se, dobio sina, rastao se, pa na Nadu. Popijem čaj tamo kod njega pa na pos'o. Zaradiću 40#. A ko će mi dati negdje drugdje. Kod Aćima neki BBMW na dizalici. Odvaljiva mu nešto oko kočnica. Padaju djelovi na beton. Veli nema vremena da mi ulje promjeni. Kažem mu dobro, sjutra. Veli u devet. Oćel' bit ovaj na dizalici, pitam. Ma jok veli on, danas mora biti gotov. Gledam točkove toga auta razasute na podu. Savršenstvo. Tako tanke gume na sjajnim širokim metalnim obručima. Baš je čovjek kreativan. Velim mu da moja prva guma ljeva stalno pušta i da sam pokvario one kontakte za struju đe se pali grijač za pušače u oba naša auta paleći tako kompresor da je napušem. Eto i Amir je primjetio da je malo legla gledajući kroz staklo terase dok smo pili tople napitke kod njega. Veli, opasno je i trošiš više goriva. Ma znam ali je tako evo već 3 godine i pol.
Telephoniram Brdašcetu, veli dojdi u 3 sata. Odem do kafane. Eljo na izlogu sjedi sam. Zadubljeno čita neke novine. Uslikam ga sa ulice kroz prozor a da nije ni primjetio. Veli bila braća i odoše. Nikad ni riječi o Graslandu ne progovara. Kao da tamo u tom vječno našem gradu nije 7 nedelja ni bio. Ne popijem ništa. Kada sam ubrzo odlazio vidim da me poslužiteljice čudno pogledavaju. Kod Worker centra puno raje.  Zadržim se tamo oko sat vremena. Daće mi 15 centi po kilometru minus 24 km u oba pravca. Ispade taman koliko sam platio taj put sinoć na pumpi; 20 #. Za kurs veli ne brini biće plaćen. Vratim se do auta. Sretnem jednog što lovi ženske na lovu. Kaže im da traži fan a onda one vele, ne, a on da je za fan spremio neku lovu, one kažu da; i tako ih odvede u svoj samački stan. Ima i toga. Kažu da je vazda i bilo.
Probam suđenje, vazda rozo. Neko je naredio, platio da nemamo pojma šta se tamo dešava. Ne bi ni od toga ništa ni bilo da nije neko sa Yuro navalio za trgovinu organima. Najbolje bi bilo da nađu kome su dati organi pa od ćelija tih organa klonirati ljude. Da li bi oni na nekom suđenju znali ispričati šta im se tada desilo i gdje. Možda i to bude jednog dana. Šta onda sa klonom, dati ga familiji iz koje je original potekao. Ja mislim da bi ga familija prihvatila.
Sinoć ponovim napomene uz Uharemovu knjgu. Podvukao sam tamo neke rečenice. Konačno to je moja knjiga sa posvetom njegovog oca, moga školskog druga Dr Cakya. Uharem je jako obrazovan. Sem toga on ima neko prirodno znanje o ljudima i stvarima. Nešto kao vrhunski naučnici kada bubnu nešto što je oduvjek bilo tačno. Eto kao taj Tesla koji nikad nije izvodio formule nego ih samo davao. Šta tu ima da se izvodi? Kažu da je baš tako kazao.
18.2.7012. 9:15
Naravno da sam ustao ranije od sviju. Učio sam testove, one iste priše koje sam pozorno slušao na predavanjima. Sa svim mojim čuvstvima sam učestvovao u hvatanju amerijen riječi tako da me tičer par puta malo čudno ali ipak pohvalno pogledao. Hvatam bilješke većinom na amerijen ali kad zapne nastavim naški. Sreća pa imam u kompjuteru Mini riječnik. Čim kopiram neku riječ sa texte on je odmah sam sebi ispiše i da njen prevod. Vidim da sam daleko od dobrog amerijena. Sredio mi Aćim jučer auto potpuno besplatno. Iznenadili se Owan i Lavšich koji se tu zadesiše. Veli im Aćim da sam mu učio ćer matematiku i da je to zbog toga. Ja donio samo filter za ulje. Dakle, promjenio je našem Džipu ulje, zamjenio sponu koja pridršava cijev auspuha za patos. Bila je pukla na boku tako da je cijev visila praktično na preostalom dijelu u obliku kuke. Pri nekim manevrima bi se čula neka zvonjava slična  zvonjavi starih vatrogasnih kola. Smijurija. Zamjenio je i osigurač pa mi proradi onaj pušački upaljač i elektronsko podešavanje ogledala na bokovima Džipa. Pokušavam uzalud utopiti moje knjige Owanu i Lavšiću. Owan pita ima li đe da se ženi jer nemože drugačije ostati na Nadi. Velim mu, pa onda djeca, a on veli ne. Dosta mu je plača djece. Pa onda nađi muškarca, kažem obazrivo jer je on dobro temeljan i sa sela čo'ek. Ovdje je to dozvoljeno, pripomaže Aćim. Naravno da se svi tomu smijemo. Pita me Owan da idem sa njim do Nadien Tayera da mu zamjenu akumulator pod garancijom. Veli da ne zna amerijen. Kažem mu dođeš tamo, pokažeš račun i prstom na akumulator i gotovo. Navikli su oni na nas. Tako i bi. Vrati se sretan, stavi novi akumulator u neki Dodž Ven Caravan i upali ga bez problema. Ja sam bio poranio baš oko 9 u Aćimov servis. To je jedna od mnogih garaža u nizu. Vele da je vlasnik cijelog objekta Aniš Pere sa mora u Hany koji Owanu naiđe i nešto veli da se sve može popraviti. Samo daj stotku. Još drži svoj primorski naglasak iako je ovdje 40 godina. I on drži jednu od tih 15 garaža. Kad sam stigao u 9 Aćim nije bio tamo. Zovnem ga na telefon, veli dolazi ali BMMW nije stigao da popravi. Ja odoh u kafanu velim. Vozeći tamo bacim usput novina i flayersa što mi je ostalo od jučer u kontejner za papir na uglu Čarlsa i Queen. Popijem čaj u kafiću na Kingu, photographišem naslove u novinam, ulicu, prolaznike, kerove, i mene. Pročitam neke članke bez velikih problema.
Sad evo upravo dok pišem slušam radio Ka iz Tradera. Kako je to lijepo kad znaš značenje za svaku riječ jezika. Ubi me amerien. Čini mi se da bih ovako u majici sad pristao da me premjeste tamo na Balk. Makar i u Trader za koji kažu da je samo oniški.
Prijavio sam se telefonski na redovan 15-o dnevni raport na Employ i to na ropijen jeziku. Utipkao sam da sam bio sposoban za rad. Mašina me onda spoji sa nekom živom ženom koja mi reče da to nije dobo za mene i da će ona napisati da i dalje nisam sposoban za rad. Imam ukupno 15 sedmica pravo na bolovanje.  8 sam odradio. Da li će mi to produžiti dobijanje para ne znam.
Cijelo jutro kako sam ustao želim da pišem o Irky, našoj komšinici koja je baka od dva dećkića, 4 i 1 godine. Sretoh je sinoć u landry rum kada sam nosio naš veš i čarape na pranje.
Kaže da ne radi više za Miča nego nosi Record od 4 do 6 ujutro. Od 7 radi puno radno vrijeme u tkalnici tepiha, a vikendom čisti studentske hodnike. Velim joj, - 'ajde na kafu. Kaže nema vremena jer je od unuka došla samo malo da opere veš a onda se vraća da ih čuva jez mladi /zet i ćerka/ 'oće da izađu. Ona živi sama a u za dvosoban stan ovoj zgradi treba platiti 13.000 # godišnje.
Iznenadi me Cakijevo pismo. Poslao sam mu zadni dan pisanija da vidi šta ima kod nas. Evo odgovora na njih.
Svaka čast! Ove tvoje crtice iz svakodnevnog života su zaista vrhunsko štivo i uvijek me iznenade tvojom literarnom nadarenošću. Sad se slobodno može kazati kako si več davno ispekao zanat i da su ovo minijature pravoga majstora. Čestitam. Samo nastavi, skupljaj i uklapaj u neku cjelinu. Mislim da je prava šteta što neka izdavačka kuća ovo ne publikuje. Bolju sliku o životu naših iseljenika (ne svojevoljnih , nego iz muke, nužde i očaja), prognanika i izbjeglica, dijaspore kako je sad uobičajeno kazati, teško da može neko dati. Zaista mi je bilo zadovoljstvo čitati je. Sjenu na užitak bacala je samo nota istinske sjete i nostalgije koja izbija iz svake rećenice. A, zar to i nije odlika velikih literata i ozbiljne, prave literature? Prenijeti osjećanja autora ili njegovoga lika na čitaoca, osobu kojoj je namijenjena, zbog koje je pisana priča...
 Srdačni pozdravi iz zavičaja! Tebi i tvojoj porodici.
Caky
E još kad bi bilo tačno. Caki je friend pa neće da me uvrijedi. Možda i nije tako. Ko zna. Ja mislim da bi od ovih mojih pisanija bila dobra Tv serija. Nešto kao „Selo gori a Baba se češlja“. Samo 89 nastavaka. Kaže autor Adoš Ayich, onaj što je igrao u Atentatu prije 35 godina i pravo dobio po glavi drškom pištolja kada je skočio u Miljacku poslije atentata na Ferdinanda tako da je i krv na ekranu bila prava,  da je čuo da na putu od Balka do Skandya putnicima puštaju sve epizode. Ostane još malo za ponekog narodnjaka da otpjeva koju prije nego li ljudi utrnutih dupeta željno dodirnu svoje drago immigrantsko tlo.
Znate kako je to sa nama emi-immi-grantima. Mi volimo naš kraj gdje smo rasli, našu domovinu pod kojom podrazumjevamo, prijatelje iz djetinjstva, reljef i jezik i magnetne sile. Političari nam usput podvale uz to i system koji oni tamo provode. Kao, ja volim Bony a time moram da volim i njenog vrlog predsjednika, zastavu, himnu, vjeru i svu bandu kojoj je on šef. Jer Gilea ako ih ne voliš, možeš da stradaš kao nepodoban. Dakle mi volimo prirodno a ne sociološki a to je prlično liberalno i kosi se sa systemima koje imamo u svemiru. Voljeti prirodno, kao pčela cvijet, to je već previše. Sa druge strane imamo naš drugi život u stranoj zemlji za koju nas baš briga ko je na vlasti. Mi i neznamo te ljude, njihov jezik i one sitne običaje među ljudima. Naprimjer, strano nam je da nam na kafu dođu ljudi i u papirnim šoljicama sa plastičnim poklopcem donesu kupljenu kafu samo za njih. Ili pivo za sebe. Ili, čemu se smiju. Na kursu sa starcima su se toliko puta iznenada nasmijali svojim provalama koje bi iznenada stale kao što su i počele. Ja ih baš nisam ni razumio mnogo. I ovaj što nam predaje na koleđu se šali počesto. I onaj što dođe neki dan da ga naučimo skočiti. Dakle dobro nam je u emigo-imigaciji a patimo za zemljom. Bukvalno za tlom na kome smo rasli i nešto malo šire okolo njega. Zato neki kupe nešto tamo i ograde a kad izađu u čaršiju dobijupo glavi. Nemora biti fizički ali je to često psihički. Sve njihove priše vam dođu na svađe. Prepirke u kojima možete dobiti i batina.
  Evo m ukućani pravo zimski pospali. ShuShka je radila u Wayu, a sinoć došla u tri sa neke proslave. Becky napravila i musaku. Išli smo na pijacu, i na kafu u njen omiljeni kafe. Kod Čayna smo kupili malo somona, bifa, mljeveno meso, kupus, špinat, limun i 5 strukova mladog luka. Ne odoh na čaj na Kingu. Posvetio sam se mojoj ženi. Dijelio sam malo novine na Otawa, Mill i Steerling streets pa je nazvao u nadi da neće htjeti ići na pijacu. Htio sam vidjeti sa Ljoćetom da mi da telefon od otpada. Treba zamjeniti ljevi set signal svjetala pozada na Oyoti. ShuShka negdje upra sa njima kad je išla nazad. Aćim zvao neki servis, kažu 105# je nov. Ja mu velim kupujem. On poruči da stigne u utorak jer u ponedeljak je praznik Family Day. Eto i to je nešto što ne imadosmo na Balku. Čuj, Famili dej. Svašta. Mi smo imali, Dan Pobjede nad Fetyjima, dan Armije, Dan Republike, praznik Rada, Dan Žena i svaki grad dan oslobođenja. Oni to ni jedno na Nadi nemaju. Ima ovdje i neki Civic Day. Ja Math Teacher pojma nemam šta je to, a evo 16 godina smo ovdje.
19.2.7012. 5:58
Dok se Veliki svađaju mali bi se trebali sakriti pod sto, reče Maček. Bijaše član vlade Balka prije Drugod rata. I šta je nama da se trsimo stalno i mješamo veli Edry Udan, spisateljica iz Hany. Predviđa da će Hany vojaci i vojakinje uskoro sa DASovcima da ratuju po svijetu jer je vlada Hany brz glasanja naroda potpisala ulazak u organizaciju BOOM. Došao je lično i predsjednik DASa u Hany. Sekretarka maše sa stepenica i viče ćao Kroasants. Neko joj šapuće Kroat, Kroat, jer tako po svijetu zovu Aniše. Kroasans je ona kofla što se jede uz čaj, kafu ili mlijeko za doručak. Vjerovatno su Croati tako nazvani u doba kada su kršteni pod Papinom jurisdikcijom.  /Croat=kršten./Prim.sp.// Napomije Udanka kako su neki Generali u Hany obični koljači i spomenu 4 imena. Jedan General Hany vojske je u gluho doba noći prerezao vrat jednom mladiću i njegovoj baki na vratima njihove kuće jer ga je dok je prethodni dan lokao alkohol u seoskom kafiću grupa mladih ljudi naljutila i oduzela mu pištolj kojim je htio pucati u njih. Niko se nije oglasio povodom toga, ni policija, ni vojska, ni vlast. Kao da se nije ni desilo. Na radio Any na Nadi spiker ponosno veli da je siguran da  se hrabri General neće živ predati. I nije. Sa puškom se odmetnuo u vikendicu iz koje ubi jednog policajca iz potjere prije nego su ga likvidirali.
Iza Uša mlađeg, presjednika DASa, vidimo agresivnog premijera Hany Anaderya koji sada leži u zatvoru. Onaj u Sani je ubijen u atentatu. Evo kako i zašto.
А онда се догодио 11. септембар. Био сам у Амазону са народом Шуар (Shuar), коме сам помагао у вези са једним заједничким пројектом. А када сам се убрзо вратио na DAS у NY, отишао сам на место догађаја и дуго гледао у страшну рупу, која је још увек тињала; осећао се мирис изгорелог меса. Тада сам схватио да морам да напишем књигу; да више нема оклевања, да морам да кажем шта сам све радио како би DAS народ схватио зашто тако много људи у свету гаји бес, мржњу и гнев према нама, зашто су читави народи толико бесни и фрустрирани. Знао сам да морам да преузмем одговорност за оно што се догодило 11. септембра, да морам да покажем шта то DAS раде у свету. Али, овога пута нисам никоме рекао шта радим. Изоловао сам се од других, и тако, у прилично тешким условима успео да напишем књигу. На крају је књига доспела у руке веома доброг агента у NY који ју је послао издавачима. И тада је мој рукопис постао најбоља сигурносна полица, јер „шакали“ знају да ако би ми се било шта догодило, књига ће се продати у много већем броју него што је до сада продата. А књига је продата у више од милион примерака, преведена је на преко 30 језика. Уколико бих ја био убијен, продаја књига би порасла најмање два пута, а то је оно што шакали најмање желе.
Ovo napisa Ekonomski ubica malih naroda i država. Evo kako se stvar odvija još od 71-e piše u 4 knjige direktni učesnik Geo Gurman:
Утеривање земаља у дужничко ропство омогућавао је систем који функционише по следећој шеми: најпре наступају економске плаћене убице; уколико ми не успемо да заврбујемо/ zaista debelo podmitimo/ шефове влада или председнике држава за наше циљеве, на сцену ступају „шакали“: људи задужени за послове свргавања влада или људи који убијају лидере земаља у које желимо да продремо. И, тек онда шаљемо војску. Војска је последње средство /kao Rak, Ybya/. Нисам био у стању да корумпирам демократски изабраног председника Kwадора, Хаима Ролдоса и председника Aname Омара Торихоса. И Ролдос и Торихос су били убијени. ЦИА је подржала „шакале“ да то ураде зато што се ова два председника нису могла корумпирати, подмитити и уценити на било који начин.
Корпоратократија – спрега политичке моћи и великог бизниса – не би могла да опстане без тих манипулација ни неколико месеци. При деловању треба имати пуну свест да владе нису те које имају моћ већ да су то корпорације. Ни председник DASa нема много власти. Велике корпорације контролишу медије и обезбеђују много новца за изборне кампање.
/Balk у тренутку распада дуговаo је око око 11,5 милијарди. После 17 година од распада, крајем 7008 године државе, чланице федерације дуговале су укупно 117,3 милијарди, а по незваничним подацима почетком јула ове године дугују фрапантних 133 милијарде евра. Кажем фрапантних јер је ово државни дуг, коме треба додати још бар исто толики, настао задуживањем предузећa код банака у иностранству, али и самих грађана код опет иностраних банака које послују на овим просторима./
Мале земље, морају да стану на своје ноге. Морају што више да зависе од саме себе и не смеју да улазе у велике дугове. Уколико је земља много задужена то показује да земљу воде корумпирани лидери и у том случају одбијте да враћате дугове као што је то учинио Qвадор. Задужене земље треба да одбију да плаћају дугове који су им системски наметнути и генерисани. И требало би се повезати са другима како не би дозволили да наша Galaxy буде место добро само за неколицину веома богатих, веома моћних људи, већ дом за сва бића. Потребно је умрежити се и бринути за nju.
Kuku nama na Balku. Google daje prevod sa Sany na Hany tako da samo zamjeni čirilicu latinicom pa vi ukoliko neznate Kirilicu uradite tako.
. Odoh ja na 8- časovni seminar u 100 km daleki Oronto iako je nedelja. Ovde se nikada ne drijema. Zato sam pojeo obilan doručak i ponio voćki za pauzu.
20.2.7012. 8:22
Vratio sam se sa seminara očiju potpuno ispranih od neonskog svjetla u učionici i 7-o časovnog boravka u njoj. Kad sam ih vidio u retrovizoru prepao sam se. Kao da mi Dr Mengele ubrizgavao inekcije u nekim svojim suludim opitima da svima napravi plave oči kao u Aveglya, velikog vođe Hammera.
Trajalo je od pola 9 do pola 16. Samo je jedan predavač bio. Kako li je tek njemu bilo. Ima i godina ali se dobro držao. Prvo nam je dao teoriju iz psihologije ličnosti i najnovije klasifikacije na Orandž, Gold, Green i Blue, a onda o iskustvima vozača na cestama. Ja ispadoh Blue čoek, onaj koji naginje na umjetnost. A baš mi ne ide, ali sam saada sam shvatio zašto su me đaci voljeli. Bio  sam umjetnik da im se uvučem pod kožu. Jaran.
Na smotri Sany folklora sinoć u velikoj Sali nastupi 450 igrača u 7 grupa iz Kiča i okolnih gradića u dužini od 400 km. Duže od Bony. Bi još toliko posjetilaca. Poslije nasupi pevajka Neška i njen muž za muzičkom mašinom. Obukao sam novi sakao. Onaj iz Talizea što kupih za 11 #. Crn je sa tri dugmeta u jednorednom kopčanju i dva šlica nazad. Čini me muževnijim nego ostali moji sakoi. Uz teget hlaće koje sam dobio na poklon od vatrogasaca ide skoro kao odjelo. Pitam klince u WC-u da li se vidi da su 'lače plave. Vele, - ne čiko, djeluje kao odjelo. Tamo je bilo zaista puno djece, od beba do nas iznad 60. Sad mi pade naum da sam tamo možda bio i najstariji. Svašta. Kad je Neška počela da pjeva i pleše među rajom na parketu sve se sjati da skače i pjeva. Ja poslikah rulju i sjedoh za so. Priđe mi muž od one što su se posvađali i produkovali tuču za Sany Novu godinu u sali crkveno-školske opštine St-Trojica. Veli još jednom da snimim njegovu ženu slomiće mi celfon i ode. Ja se zabezekno. Utješim se mišlju,-dobro, kaže da će slomiti samo celfon; neće mene. Ima čoek pravo. Neda svoje lijepe i mlade žene. Ali šta će sa svima ostalima u sali koji su sve posvuda slikali; sa bine, video kamerama i pravim skupim foto aparatima.  Naciljao na mene kao da sam mu ja neka konkurencija. Veli Vetka, - ma pusti ga prestar je za nju pa ljubomoran. Ja i nisam znao da mu je ona žena dok nije prije mjesec dana ta svađa izbila. Toliko sam je puta za ovu deceniju vidio da igra sa nekim društvom a uslikao tek možda dva puta lani na Sany danima pod šatorom. Uočljiva je jer čim muzika počne, ona odmah sa svojim drugaricama ustaje da igra. Nikada sa njim. On se priključi tek poslije i djeluje više kao neki privjesak. Pokvari mi elan od danas. Evo sam još pod šokom. Htio sam mu dati celfon da vidi da se tamo ništa ne prepoznaje, samo siluete. Htio sam mu dati foto karticu iz celfona za uspomenu ali ima dosta dokumentarnih snimaka koji me interesuju na taj dugi dan.
  No da vidimo šta o nama iz Bony kaže vrli pisac Meša Selimović. Citat iz knjige “Pisci, misljenja i razgovori” :
Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro. Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukčije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam čast našoj ludosti!
Ko mi je ovaj Đemail, neznam. Pitam u gugl, ništa. Možda neko iz starih knjiga. Neka legenda o Đemailu i ... . Ima toga poučnoga dosta.
21.2.7012. 9:34
ShuShku sam čuo kad je otišla na rad u mesaru oko 5 jutros. Nisam ustajao. Čitav jučerašnji dan smo bili kući. Dan Family. Oprao sam joj debele čarape da bi imala za posao jer je tamo veoma hladno. Izležavali smo se, gledali Tv, uparivali čarape od prošlog i novog pranja. Puna velika plastična kutija. Najmanje 50 pari. U nekom filmu koji gledasmo mladenci su na plaži Dominikene. ShuShka veli da joj je masa prijatelja već na toplim morima. Ja kažem također i mojih prijatelja.
Slušao sam suđenje Karya. Svjedok je bio strani novinar koji je izvještavao sa ratišta u Bony. Pita ga Kary jel on bio i  špijun. Veli, -ne.
Poslije nastupi svjedok Essych iz našeg Kiča. Veli da je kao mladić pobjegao sa Balka 58-e godine jer nije volio Kotov system. On i par Eniša su  92-e osnovali dobrotvorno društvo za pomoć Enišima u RE u Bony. Otputovali su tamo krajem 93-e i dali Karyu 15.000 # za unapređenje medijske aktivnosti jer ono što su gledali na Nadi nikako nije išlo u prilog Enišima. Nastaviće sutra.
Okrenem suđenje tajnim službama. Greškom ostaviše otvoren mikrofon zaštićenom svjedoku. Reče on ime i prezime a tužilac suviše kasno napomenu da se mikrofon treba gasiti. Bio je taj svjedok policajac na graničnom prelazu na rijeci Riny. Svako prelaženje sa oružjem i u uniformi je bilo zabranjeno. Ako bi neko pokušao bio bi uhapšen i predat na onu stranu odakle je došao.
         On nastavlja svjedočenje i kaže: - Poslije uništenja 81 Eniš sela od strane Oniša u reyonu Srebrenog Grada koji su 9 Maja potpuno preuzeli, 16 Januara 93-e na Eniš naselje Kelany u Bony je izvršen napad. Eniško stanovništvo je krenulo na most preko Rine da bježi u Sany. Pucali su po njima i na naše preko rijeke objekte. Bilo je taj dan oko 40 mrtvih i 60 ranjenih na našem djelu mosta, od matice ka Sany. Minobacačima je djelovano  i po saobračajnici ka Aynoj Bašti u Sany. Ukupno 60 mrtvih i 100 ranjenih na teritoriji Sany. 4-5 djece, civila i vojnika RE. 16 granični bataljon je dejstvovao da zaštiti izbjegle. Došao je i odred policije SUP Užice. Stigao je načelnik resora javne bezbjednosti Baža iz Sany. Poslije je došao i predsjednik vlade Sany.
I poslije je toga na Đurđevdan, U Maju 93-e, snajperskim metkom ubijen jedan mladić na teritoriji Sany.
22.2.7012. 7:38
Obe članice moje familije trenutno rade. Otvorim suđenja. Onaj naš Kitchenerac je kod Karya već bio završio. Viđam ga ovuda na našim feštama. Kažu da zarađuje dobro na stanovima, terenu ispod kojega je 13 fabrika autoindustrije u kojima rade uglavnom imigranti.Na drugoj sudnici Tajnicima službe Sany piše da nema suđenja. To bi maska. Ipak probam i proradi. Pričaju kako je Arči postao sasatav TO u Lavoniji. Naoružan i opremljen od BNA, Balk Narodne Armije. Slikao se sa ofricirima i imao prisne odnose sa komadantom NY korpusa Ratičem do njegove pogibije, a poslije sa drugima. Svjedok je Aran iz jedinice motorizovane brigade vezane za štab. Imao je i kamp za obuku u Rdutu koji je bio na spisku objekata TO. Ima video jednog vojaka kako priča da ih je tukao, vezao lancima, bacao na koljena i tjerao da laju kao psi.
Aran priča da je poslije razaranja grada WulfWara u Hany proslijeđen u vojsku Hany Kraynu. Ako bi odbio vojna karijera bi mu bila završena. Načelnik bezbjednosti. Kontraobavještajac.
23.2.7012. 6:22
Imali su 12.000 pripadnika korpusa. Komadant je bio General Ontchar. Pod njim su bili i paravojaci.
Ustadoh poslije ružnog sna da me traže a ja želim da se probijem do Luiziane i čekam neki noćni voz da se u njga ubacim. Grozno. Iskoristim priliku da se vratim u život time što sam ustao, spremio ShuShki tost i spakovao joj njoj drago jelo lazanju koju je Dray spremila sinoć. Ja nisam večerao. Samo sam iscrpljen predavanjem U 100 km dalekom Orontu i zastrašen od predavača sjetno došao kući oko 22 h. On nije dao pauzu pa smo ranije završili. Inače smo počeli sa skoro 20 minuta poslije 18 h jer studenti tradicionalno kasne. Većina su Packy i Yndy za Azyta. Ima dvojica Nađana, jedan Iray-Ran, jedan Chayna i ja. Ukupno 16. Jučerašnji predavač je sa Mauriciusa. Govori brzi amerijen sa nekim svojim akcentom tako da ga slabo razumijem. Dao nam je listu da se upišemo, fotokopirao naše vozačke dozvole, pa taržio da mu neko rekne neki cio broj od 1 do 16. Moj susjed sa Chayna reče 3 i on prozva sa liste nekog čije ime ne dokučih. Reče mu da izađe i da se predstavi. Tako dođe i na mene red. U 18:30 dolazi bračni par. On kaže ženi da izađe i da se predstavi. Ona neće.
Htio je podvući kako treba da smo otvoreni prema kandidatu i srdačni. Poslije se spetljao, prijetio, predstavljao plan rada u 21 tački sa kandidatom, bio prilično konfuzan hvaleći se kako on predaje 22 godine. Postavljao nam je jako puno pitanja a studenti slabo odgovarali. Neko bi mrmljao tako tiho nešto što je samo on razumio i sa njim razglabao. U nedelju polažemo kod njega vozački. U autu će sjediti pozada dva studenta sa pripremama za lekciju ljevo, desno skretanje, i okretanje nazad.
Evo mi pade šaka jedan foto sa pregovora predstavnika Sany i Osova pod budnim okom Yuro. Kolika li je plata ovim posmatačima. Jedan nevjerni Toma iz parlamenta Yuro pričao kako je Osovo mafijaška država i da je Yuro grdno pogriješio sa tim osamostavljenje dijela Sany.

Uzla–Oboy nestreća u Bony na Balku. Poginuo vozać Udija u direktnom sudaru sa kamionom. Malo sam slušao suđenja pa okrenem ovaj radio Trader K. Evo i vjesti na njima koje nenadano prekinu muzika baš kad je bio nešto iz skupštine i  o vjeću naroda. To brate. Daj muzike. Oni su se dosta dogovarali. Čak i topovima. Jedan novinar odgovara Biskupu u Hany da nije istina da su za rat na Balku krivi ateisti nego vjerski fanatici. Nije bilo ratova na Balku čitavih 45 godina u doba dok je bio ateizam popularniji od talasa religioznosti.
Otvorim opet suđenje. Ono je provedeno putem Tv ekrana. Priča jedan General kako je trebalo procesuirati policajce koji su napustili linije.
Pored njih je 71 vojnik također napustio linije skoro mjesec dana. Da su svi napustili linije kao što ih sada nema, neznam šta bi naci vođe radile. Grizle fotelje.
24.2.7012. 5:02
Ustao sam  4 sata. Upalim suđenje Kary. Pita svjedoka o stanju u Bony 92-e, pričaju o pokolju u selu Yekovatz gdje je vojska iz Hany države pobila stanovništvo Eniš nacije u februaru 92-e. Dolazili su iz predsjedništva Bony; Baby, Yljana i još neki. Na Zapadu je taj pokolj prihvaćen kao nešto normalno a njen miljenik Hany nije uopšte ni pokarana. To je ohrabrilo Aniše u Bony da sa Onišima formiraju jedinice i progone Eniše gdje god stignu. Kao i u Drugom Velikom Ratu oformili su crnokošuljaške jedinice za klanje, palež, silovanje, streljanje, pokrštavanje i progon. Na to su Eniši formirali svoju vojsku i uzvratili. Vratili su pod svoje grad Erventu iz koje bijahu istjerani. Pomogoše im i neki Oniši iz par sela. Grad je lišio na atomski razorenu Yroshymu na Yapu. Luda kuća je ta Bony. Baby u lister odijelu ne htjede da klekne pred nekim Eniš vojakom sa puškom uperenom u njega. Vrati se u Trader i uskoro odmetnu od Mudija, vrhovnika Oniša kako je on mislio za sebe. Zarati sa njim u sjevero istoku Bony. Da ne bi 36 miliona kojima Mudy kupi oružja i potkupi malo artiljerije od Aniša i Eniša Baby bi tamo imao sada državu. Ovako leži u zatvoru i to baš u Hany a niko nezna zašto. Uskoro treba da izajde. A šta će onda biti vidjet ćemo. Mudy je umro od posljedica pada u kadi. Neki zlobnici tvrde da je jurio po kupatilu svoju četvrtu ženu, neku 16-godišnju siroticu jer po njihovom Eryatskom pravu smiju imati do 4 žene ali one zadnje tri moraju biti sirotice koje se ne mogu same izdržavati. Tako jedan Oniš vjerski poglavar u Sany oženi drugu ženu po redu a tata joj truli bogataš. Ma more sve kod nas na Balku.
  Spremio sam ShuShki tost sa paštetom. Ode još danas u mesaru. Dok njeni prijatelji provode vrijem na sunčanim morima ona rano rani u mesaru za 100 # dnevno.  Ja djelio novine skoro 3 ipo sata. Imam sada neke  nove adrese u blizu kod nas što me duže angažuje dok ih pronađem na karti i  isplaniram redoslijed. Razgibalo me pošteno. Svratim na čaj u kafanu. Tamo Ljože, braća Negry a dođe poslije i taxista Owan. Preselio se kod Ljože jer se oće da osamotali od žene i djece. Ima toga sve ćešće. Sex je čudna igra. Odem po Becky na posao u 13:45. Ručkam supicu i neke staroispečene kobasice i u krevet. Ko rano rani nenaspavan je.
             Nastavi se suđenje. Svjedok je isti, General Radovych. Pričaju o SG 95-e. Oniši pucaju a mi smo u punoj pripravnosti, granatiramo selektivno i napradujemo po planu. Petnaest pripadnika NUPROFORa je pobjeglo kod Eniša i smešteni su u Hotel Fontana u Ratuntzu.  Plan je bio da se enklave vrate u zacrtane granice, tj. da se razdvoje Oniš enklave Gepa i SG. Poseban problem Rynskog korpusa Eniš Vojske je da se spriječi spajanje 28-e divizije za 2 korpusom u Uzly. Avijacija BOOMa je djelovala po vojsci ER. Pita ga Kary da li je se on trebao uzbuđivati zbog toga. Veli svjedok, - ne. Kada sam obavješten da je moguće ući u SG ja sam se složio jer zaštićena zona nije bila demilitarizovana. Imala je naoružanu diviziju koja je djelovala iz enklave, ubijano Eniš stanovništvo, paljene kuće, odvođena stoka. Da li sam ja obavješten o nekom zločinu pita Kary. Ne, veli svjedok, nego samo da smo ušli u SG.
Pogledam plate na sajtu naše banke. Becky 1150, ShuShka  od Waya65, ja 650 i uskoro penzija 82 #. Skoro 2.000 talirćića.
Dakle Kary je na u predsjedništvu na Alama i dobio je obavještenje da se bez prisile, dakle oni što žele, prevozi Oniš stanovništvo u Uzlu. Oko 10.000 svaki dan. Ono se može vratiti poslije borbi. 13/07/95 dokument tačka 6: - Neprijatelj iz SG je u rasulu. 0ko 200 do 300 ih je u planini. Organizovano i planski se prebacuje stanovništvo u Uzly.  General Oryon je prebacio neke i prije a Mudy ga je stopirao da bi ih žrtvovao u cilju dobijanja sympathija od Zapada. Iz Uzle im stiže pomoć. Predsjednik ništa nemože tu da radi, pita i konstatuje mister Kary. Ubijen je naš sanitetski tehničar i vozač auta 15 Jula na putu daleko od SG. Korpus nije mogao kontrolisati to veliko područje.
Ni riječi o zločinima na koje bi Predsjednik mogao reaogavati u tim izvještajima nema, veli Kary. 14 Jula sam proglasio ratno stanje jer su Eniši bili neozbiljni i Oniši su mogli zauzeti Vornyk ili neki drugi grad ili teren
Dobio sam izvještaj od 16 July 95-e; - na Vornychkom pravcu neprijatelj je grupisao jake snage i artiljerijom i pješadijskim oružjem djeluje. Izginulo je na stotine boraca Oniša a i mi smo pretrpjeli znatne gubitke. Pod njihovom zaštitom je prešlo je 7.000 civila i vojske prošlo ka Uzly.
Opet tačka 6. Neprijatelj djeluje svuda. Vrši se pretres terena od Rinskog Korpusa. 18  July, - Razbijene grupe pokušavaju da se probiju ka Uzly. Kod Amenice ima ih čitava brigada. Našim jedinicama su naneseni veliki gubici i jednom danu; 27 poginili 100 ranjeni i jedan oficir zarobljen. Stradali su i naši civili. Motorno vozilo policije također. 19 July, tačka 6; neprijatel je razbijen u opkoljen u rejonu Bijela zemlja. Ima li išta što bi Predsjednika trebalo da alarmira na nešto nelegalno. 22 July; - Prva Vorny brigada u selu Avrići su ubijena 2 neprijateljska vojnika a ostali razbijeni, u drugom selu zarobljeno je 17 vojnika. Genral kaže da su se rasuli posvida i još je bila opasna situacija. 23 July, - Ratunačka  brigada i Vornyčka vrše pretres i čišćenje terena od vojnika, ne civila. Zarobili 20 vojnika. 26 July, - prvode se mjere protiv zaostalih grupa iz SG. Angažovani smo na zaštitu i evakuaciju civila. 28 July broj 209 tačka 6, - u zoni ostalih brigada su primjećene preostale grupe razbijenih Oniša. Pita Kary, jel to sve normalno, legitimno. Svjedok veli, -Da. Izvještaj od 6 Avgusta, 218 tačka 6, - u regionu Amenica su naišli na neprijateljsku grupu koja se kretala iz Gepy i ubila ih 8.  I posljednji pred pauzu; 11 Avgust 95-e tačka 6; zaostale grupe iz SG su se pokušale izvući. U toku dana je 7 vojnika pokušali izvući. Imali su jednog poginulog. 10 Avgusta je ubijen jedan naš policajac i njegova žena na putu kod Vlasenice. Tada je i jedan njihov vojnik ubijen. Dakle poslije mjesec dana od napada na SG. 50 minuta pauze. Plaćene.
27.2.7012. 4:52
Poslije jučerašnjeg dana evo se probudih zdrav i čitav. U Urlingtonu je voz ubio troje ljudi kad je iskočio iz šina. Ja se razočarao jer je Toya prešla svojih 190 km do koleđa Humber i nazad sa 16 litara a Iya Džip sa 18. Ja očekivao mnogo manje za Toyu. A vozio sam 120 na sat. Kad smo došli na čas pita nas instruktor koliko nas je prekršilo pravila o brzini pa i on diže ruku. Piše da se vozi 100 na sat što je stvarno za uživanje na autoputu sa tri vozne i dvije pomoćne trake. Odsada igem Iyom. Ima radio i kruz kontrol. I danas idem na koleđ. Odvest ću Becky do Ogdana pa doči po nju.
Jučer smo vozili sa autom instruktora Azdom 3. Super auto. Sama elektronika. Napravio sam 3 greške. Poslije ulaska u lijevo iz prve trake nisam prešao u desnu jer je rekao, - ako ništa ne kažem, samo vozi. Parkiranje na brdu bez okuke sam razumio na okuci bez brda pa nisam okrenuo točkove prema trotoaru. U parkiranju na ulici zbog hitnosti ili hazarda nisam uklučio 4 žmigavca jer od treme nisam ni slušao šta on kaže nego sam čuo samo parkiraj sa strane. Dva studenta na zadnjem sjedištu su također dali neke primjedbe koje nisu relevantne. Hajvej je prošao dobro. Poslije je on demonstrativno vozio i pričao kao navijen šta sve radi  tokom te vožnje.  Šteta što ga nisam snimio nečim. Pisa sam i pisao šta govori zbog amerijena koji me sahranio načisto. Došao sam kući praznog mozga. Odspavam malo pa od 16 pogledah kaubojski film iz 70-e. Lint glumi dobrog zloću koji treba da pomogne da se neko mali Exički ustanik preda. Ah kakve je taj zube imao. Poredani kao biseri. Lint na kraju vozom ulazi u salun u kojem su oni koji žele da likvidiraju vođu male grupe ustanika a ne da ga vode na sud. Naum mi padoše slični slučajevi predaje, suđenja, bježanije sa Balka naših vođa i generala. Sve je to podudrno sa ovim filmom. Neke ideje su propale i njihovi zastupnici moraju da odgovaraju za štetu koju su nanjeli. Evo sam upalio suđenje Karya. Svjedok je sada jedan General. Slušaju presretnute razgovore Karya i nekog komadanta na terenu oko SG. Kary ništa ne naređuje nego samo sugeriše. Pauza. Kasnio sam sat vremena jer po našem suđenje počinje u pola 4 ujutro. Legao sam iza ponoći. Na Tv bio prenos dodjele Oskara iz Olywuda. Malo sam prespavao kraj ali evo čujem da je za ćensku ulogu dobila Eryltryp a mušku neki Rancy za crno bjeli muzički film. Taj film je ukupno pobjedio u broju te fascinantne nagrade Oskar. Iza njega je Kortzeziyev sa 5 od 11 nominacija. Poslije posla smo otišli kog Yke i Are. Sa zakašnjenjem čestitali njihovoj Anjuški 16-i rodđendan. Dam joj 20 # za lak na nokte. Arko sin im nije bio doma. Luta po životu sa svojim Amerom. Yka je dobro. Ima redovne kontrole, prihode, sjedi i gleda Tv po cio dan. Malo smo gledali kod njih taj Olywudski glamur, popili kafu pa kući. ShuShka dođe na sam kraj Tv prenosa. Veli bila je i košarkaška neka važna utakmica pa nije ni nju gledala. Učila je na Univerzitetu poslije nedeljnog posla u Wayu od 10 do 14 h. Kaže da je dosta uradila.
Kary pokušava dokazati da su streljanja u SG vršena da bi se opljačkalo zlato koje su Oniši imali. Erdy, jedan od izvršilaca, je osuđen za streljanje na 5 godina. Priznao je 1200 streljanih a 500 u školi nije htio da vrši ali ga je posmatrao iz kafića. Zamislite tu situaciju. Neko sjedi u kafiću i gleda streljanje 500 ljudi. Pita Kary Erdya da li je jedinica u kojoj je on bio bila regularna,  kako je zaduživao oružje. Itd.
Sve nešto okolo. Ne pita ga glavno. Ko mu je naredio da strelja. Ili sam ja zaspao pa nisam čuo. Probudi me Becky jer su je pozvali da od podne radi.  Mislili smo ići kod njenog rođaka u Yssisaugu. Tamo bi ona ostala a ja produžio na nastavu u Oronto, pa opet po nju i kući. Ništa od toga. Možda u Srijedu. Javim to sve  rođaku telefonom jer otkako ga je nešto ušćeklo u vratu na Skype ga nešto mnogo nema. Pitam ga kako je bilo na sahrani majke njegovog zeta Ykole. Veli dobro, onako. Ykola se dobro držao. Mislio smo i mi ići ali Becky nije mogla da se oslobodi od posla. Poslije sam i ja odustao. Još nisam bio nikome na sahrani na Nadi.
28.2.7012. 7:30
Nađoh sajt Sense ostavljen od Becky sinoć na kom ima sve sažeto o suđenjima sa video i tekstualnim komentarima. To će mi pomoći da iznesem više značajnih činjenica a ne da slušajući duga i često dosadna suđenja izvlačim nešto interesantno. Recimo da je Artchy došao iz Sany sa 300 vojnika a da se nije uopšte znalo ko ga je poslao. Nije se borio nego mlatio ofricire ER i uvodio red. Jedva ga se zamjenik generala Ladya Yoban otarasio a na njegovo iznenađenje u Yeljini mu predsjednik ER Kary, vrhovni komadant Oružanih snaga ER; vojske, policije i CZ, napravi svečani ispračaj sa pleh muzikom, ordenjima i naravno obaveznim ljubljenima tri puta u obraze. On je bio posredno odgovoran za postupke vojske a ne direktno kako su mu savjetnici namjestili to ime Vrhovni komadant Vojske ER.
       Sinoć smo imali nastavu u Orontu. Umori me amerijen a posebno ta vožnja na 115 a ponekad i do 130 na sat po hajveju. Dozvoljena brzina je 100 na sat a niko ne vozi ispod 110. Pa ni naši nastavnici driver instructor kursa. Naročito je napeto voziti brzo kad idem po mraku nazad u Kič. Tad hiljade svitaca leti za vama u tri ogledala. To nije prirodan skok ljudske civilizacije. Kući dođem zdrav i čitav. Prekrstim se što činim već odavna. Šta nam ostaje pod starost nego da se obratimo Bogu. I kakav je taj naš život. Zašto je tako kratak. Uopšte nemam dojam da sam ga već 6 decenija živio nego mnogo mnogo kraće.  Kao da se vrijeme savilo. Imali smo i test da odgovorimo na pitanja sa najboljim mogućim od 4 ponuđena odgovora. Da smo morali pisati odgovore ja ne bih mnogo znao.  Zaspem odmah poslije smiješne diskusije sa Dra o skianju na našim slavljima. Pa svi sviju slikaku. Od bliceva se nemože gledati. Ja više neću, velim.
Evo nastavka suđenja. Bilo je 91-e oko 90.000 vojaka u Bony. U agresiji na Bony Hany je imala od 12 do 14 komandi brigada, 35-50 hiljada ljudi. Našao se tu i Nuprofor, pa BOOM koji je napao RE kod Oražda pa dalje. BNA je trebala da 5 godina štiti svo stanovnitvo ali početkom Aprila 92e Oniš-Aniš koalicija ih je napala. Nas Eniše su prozvali agresorima a mi smo stanovnici Bony i nemožemo biti agresori. Zelene beretke, HOS, povlaćenje BNA iz Boni je Eniše ostavilo nezaštićene. Samo mi nismo imali vojske veli General Yoban pa smo je oformili u Maju. BNA je odlučila da razoruža sve paravojske ali Arčija nije. I mi smo odlučili da razgovaramo sa paravojskama da se kljuše u našu vojsku. Ko neće nek ide u Sany i Negro odakle ih je većina bila. Arčy je napustio Bony a kapetana Ragana smo izbacili. Auzer se priključio. Ostale su neke grupice, Alexičevi i Vasketovi Etnici u koje su povremeno djelovale u sastavu Policije. Vasketovi su mi pomogne da protjeram Oniš snage koje su poklali Eniš stanovništo na Emernici.
Poslije sam sa suđenja u Hayu saznao o Arčijevi zločinima. Oni su bili privatne prirode bez odobrenja RE. Arči se 95-e pojavio u zoni gdje ja zapovjedam. Pretukao je Pukovnika Andriča koji je hapsio Arčia dok je bio maloljetan u GrizzVillu. Ja se šalio da mu se sveti ali je Arčy ošišao još neke naše oficire i prebio ih. U Banskom Dvoru sam se satao sa njim u Anja Uci. Sastanak nije ličio na ofricirski. Poče priču kako je on sin pukovnika BNA i da zna šta je vojska. Reče da svakog Oniš vojnika treba 25 po turu dnevno. Veli mu General, - kako ti kojega se otac odrekao znaš bolje od nas tri obdje prisutna Generala šta treba vojsci. Poče priču Arči kako ima mladu 22-godišnju ženu kaja ga čeka a on luta po ratištima. Veli mu General, moja ima 55 godina i ne čeka me nego je sa mnom i skače od rova do rova. Reče Artchy da je ovdje po naređenju Karya. Kaže General, - pokaži naređenje. On reče u hotelu je. Donesi, velim. On se smuvao pa sjede. Zaljučio sam da ga nema, neće ili ne smije da ga da. Pitao sam odmah tu na licu mjesta Karya da li mu je on stvarno dao to naređenje. Kary nije odgovorio ništa. Rasturanje Arčijevih logora na planini Ozary i kod Oboja je rasformiran i oni su otišli. Itpraćen je svečano iz Yeljine u septembru. Prikaza Arćijevu gardu Tigrove u Yeljini.
Sjetim se kada smo iz Bačija išli u posjetu Chikagovom sinu gdje je služio je kao vozač u vojsci. Odmah sam se gledajući trg Yeljine pitao zašto nisam mogao naći neku djevojku odavde pa se oženiti i doći ovdje živjeti.  Kao da bih bio sretniji. Moja nesrećni dio života je bio vezan za geografsko-sociološki odlazak iz Grasslanda i njegovog jezičkog područja. Vjerovatno se to desilo i mom bratu Piteru kad je preselio u Sany gdje je  naravno morao je da govori ekavski. Pitala me jednom sekretarica u školi u Bačiju zašto i ja ne pričam ekavski. Ja velim pa sa vama pričam Lovinsky a pomislio, - za đake vas i onako nije briga. Njima to nije ionako ni malo smetalo jer su im i roditelji govorili uglavnom kao i ja. Ako ne roditelji a ono babe i dede sigurno jer bijahu doseljenici iz Krayine u Hany ili odnekud iz Bony gdje svi tako govore poslije Drugog Velikog Rata.
Nastavlja General. U zamjenu za količine oružja došao je 92-e u Maju General Symo da oslobodi zarobljene oficire, kadete, članove familije zarobljene u Traderu. Tada sam se prvi put sreo sa Karyem, - veli jedan od rijetkih Eniš Generala, ako nije i jedini, koji nije hapšen, suđen, i osuđen u Hayu. Zamjenik komandanta vojske RE Ladya. Na video snimcima sa početnim suđenjima gledam kako se General Lady pojavi sa nekom ogromnom šubarom sa spuštenim ušnjacima koju na insitiranje sudije nikako nije htio da skine. Na prvom suđenju ga čak izbaciše iz sudnice.
Kary se bori na sve načine. Veli u Januaru nekom stručnjaku za leševe Johnu Luxu da su se borbe u regionu SG vodile 44 mjeseca prije Jula 95-e. Da li ste o tome obavješteni. Veli svjedok, - ne. Da li vam je jasno da se i do tada ginulo i da li ste razlikovali ostatke ljudskih tijela do tada pogiulih i onih u Julu 95-e. Veli, - ne.
                 Pa tu je ključ velim ja kada se vrši neka propaganda. Izbaci se nešto iz kontesta i imate priču. Tako je Zapadu SG predstavljena kao grad zaštićena zona NU koju su napali Eniši  streljali 8.000 muških glava iznad 16 godina i tačka. Kao sada neko napao Kič i to iz čista mira uradi. Tako je napravljen prvi režijski film glumice Yolyke; priča o mladom paru mješanih nacija za rata u Bony u kojem ima puno krvi kakav je običaj u nekim filmovima koje ShuShkina generacija marljivo gleda. Film u Traderu je oduševljeno primljen a u GrizzVilu je na premijeru došlo 12 gledalaca. U Hany također za njega nema nekog naročitog oduševljenja.
          Yolika se pojavi na dodjeli Oskara u dugoj haljini sa rezom. Isturi nogu iz nabora na šta se publika glasno nasmija. Pročita zatim dobitnika za neku neku kategoriju. Njen film nije ni pomenut na toj najvećoj Galaktičkoj film dodjeli.
Okrenemo suđenje tajnoj službi Sany u drugoj sudnici. Svjedok je ofricir bezbjednjak BNA Yaran. Prikopčam kompjuter na pojačalo jer je sa zvučnika suviše tiha reprodukcija. Babyu je oružje dolazilo iz tajnih skladišta Eniš Krayine iz Hany, veli svjedok Yaran a vojnom silom ER  su mu pomagali u napadima na 5-i Mudyev Korpus u regionu Sjevero-Zapadne Bony, odmah do Hany. U akciji Pauk vratili su Babya u njegovu ljubljenu selendru Ladušy. Tu biješe i Artchy da poslije borbi 'čiste' teren. Kod napada Hany vojske i tog Korpusa na Babya, 94-e ili 95-e, oružje mu je čak doturao i Mrky iz Sany, ali đaba. Pobježe on sa 40.000 naroda u Hany i tamo zapade u kazamat kao ratni zločinac protiv Korpusa. Narod mu raseliše po Galaxiji. Volio bih da Babya neko pozove kao svjedoka, da se malo provjetri i da čujemo njegovu priču. Dobio je izbore na listi Oniš SDA a ladno se odrekao mjesta presjednika predsjedništva Bony u korist lukavog Mudya. Treći čoek te partije Gany naredi da se kolona BNA napadne u uskoj ulici u Traderu nebi li vojska ubila Mudya koji biješe u prvom vozilu te kolone sa generalom Kukavnim i Generalom NU McKezijem, pa da on zasjedne na vlast. Ubiše tada 42 vojnika i 250 ih zarobiše. Poslije se ne sazna baš jasno ni šta sa njima na koncu bi.
Pomješa ja suđenja, videa, svjedoke. Sada pričaju sa Karanom o WulfWaru, tom gradu razdora Eniša i Aniša. Srušiše ga kamen po kamen do temelja. Cio jedan grad. Bio je i Archy tamo. Određeni broj zarobljenih Aniša je bio predan u kasarnu 80-oj brigadi iz Kragya, grad u kome su Hammery streljali 7.000 stanovnika 41-e godine kao odmazdu za ubijene Hammer vojake u ustanku.pa na farmu Ovčaru, u štalu za ovce, Oni su ih predali TO. Tamo na Ovčari su streljali oko 200 ljudi. General Vasylevitch mi je bio po vertikali glavni nadređeni veli svjedok. Za pokolj u Oktobru sam saznao mnogo kasnije. Tada je postojala još država Balk veli Karyan. Arčy je bio u bliski odnosima sa komadantom NY korpusa sve dok ovaj nije bio ubujen. Kažem ubujen kao onaj glumac sa kojim sam glumio u Tv seriji na Nadi. Nije znao naš jezik ali je glumio prevodioca pa je text učio napamet. A ni nije taj loš izraz ubujen. Ljepše zvuči nego ubijen. Humaniji je i više liči da je neko uspavan nego obična lešina. Bujad je narodni izraz za paprat pa ubujen može značiti da će tu biti paprati koja će mu divlje i romantično nići na grobu kao mnogima na Balku tijekom naše histeruične Istorije.
Pitaju Karana da li je znao da Legiyu i ostale plaća Sany  za pomoć Babyu. Veli, - ne.
29.2.7012. 7:19
Ustao sam opet ran 4:30. Zašto se ovako rano budim ne znam. Opalim po pripremi za lekciju turn left. Uzmem priručnike pa poispravljam pripremu za paralelno parkiranje koju nam je ljubazno poslao predavač Džo i na koju se može dopisivati i brisati. Ma ide nekako. Treba još da za Nedelju pripravim dvije pripreme, skretanje u desno i tri point revers. To je kad oćeš da se vrneš na cesti. Malo pišem lalinsli.
Usput sam slušao suđenje Karya. On ćuti a General YlanOwych svjedoči.  Kaže sitne stvari koje su se odigravale između ljudi na vrhu Eniš komande. Recimo da je glavnokomandujući Eniš vojske General Ladych izdao naređenje da svi vojnosposobni muškarci nemogu napustiti Bony. Svi, bez obzira na naciju jer je nastala opšta bježanija. Neki Pukovnik zove jedan dan Ylana i ka-e, - imam 4 puna autobusa putnika koji bi 'teli za Sany. Ylan naređuje stop, vrati nazad. Zove ga Momy Obrva i hvali ga da je Bog u vojsci i slično pa veli da se puste ta 4 autobusa sa sputnicima da pređu, da je on to obećao itd. Čuli smo da mu je brazer bio glavni na naplati bjegunaca. A bilo je i rodbinskih, komšijskih, kumovskih free veza. YlanOvich, ne popušta a onda Momy počinje da uzalud galami. Đaba. Ylan sluša naređenje Ladya koji se opet na nekim sjednicama vrhovne komande žalio da su mu ingerencije za odlikovanja ukinuta i da je Kary postao država koja 'oda. A ovi civili pak na njega da se puno mješa u političke odluke.
Ode mi ShuShki na drugi mi-ispit ove nedelje. Položila je Fizičku Hemiju sa 80. Prije toga je na Kviz testu imala 100 %. Dam joj 10# keš za doručak. Kažem joj da se nekad treba izvikati da bi se oslobodio stresa kao jučer oko papuča. Ovdje cure nose papuče čim se sunce malo pojavi. Na bose stope ili na čarape ako je ipak malo 'ladnije.  Izvikali smo se oko toga da li treba na 0 °C treba nositi nešto jaču obuču. Ona ne posluša i u papučama ode bjesna. Nazvao sam je uveče oko 22 h. Još je bila pod dojmom.
Bio sam u gradu tek iza 14 h. Svratim u kafe na Kingu. Tamo zateknem Miča kako čeka da mu žena završi kurs ropijena za taj dan. Popričamo malo o Olibludu, Oslkaru i Joliki. Našao je neku sliku sa dodjele kako je obe noge izbacila kroz rezove duge haljine pa ga to nervira. Šta je briga, velim ja ima stotine miliona talira, može joj se i dodam kako je slavni Hammer pozorišni pisac i režiser Breht opisao Olyvood. Pakao. Napisao im je jedan špijunsko krimi scenario i napustio Olyblud. Film mu je zaista bio dobar. Dođe i Drago. Napisao je dosta strana svoje biografije i veli, -umrću pa nek se zna. Ima 78 godina. Otišao je u Worker Centar i tamo ga odštampao pa sav sretan nam pokazuje debelim slovima pisan dnevnik. Mić nas napusti na mahanje njegove žene a i mi izađosmo na lijep sunčan dan. Dam mu knjigu u kojoj je polovina pisanija moje druge knjige, onu što je RisYelow mjesto cijele greškom odštampao i nije mi naplatio
1.3.7012. 8:22
Evo zadnjeg mjeseca zime. Jupiiiiiiiiiiii. Sinoć smo se vratili iz Oronta po snijegu, kiši, magli. Bilo je strašno voziti. Na nekim mjestima sam naš đip Ijy vozio samo 80 na sat. Srećom sve se dobro završilo. Naime, poveo sam Becky kod rođaka u Myssyssaugu, grad zaljepljen za Oronto, ostavio je tamo i otišao na predavanja. Koristio sam malo higway 403. Super je prošlo. Slušam malo suđenja u Hayu, skuham Becki kafu, obučem plastičnu trenerku jer treba da djelim novine. Kary objašnjava sudiji kako su bili nesporazumi između vojske i Vlasti. Lady je morao izvršiti naređenja Karya veli Ylovan, a nije, veli Kary. Sukobi su se smirili kada je u Aprilu 95-e održana skupština U Mostu. Kary i Lady su se poslije prijateljski sastali na Planini iznad našeg Grasslanda i kao obišli ratište. Međutim, nepovjerenje je ostalo. Kary je spasio 13.000 Aniša iz Grasslanda, New Graslanda neke i jugu Bony a oni mu poslije uzeše 13 gradića nisu se ni borili za njih nego ih samo predali. Kary je optužio 14 generala za vojni puč 29 aprila, a Prvog Maya na granice mu izbiše Aniši  tjerajući Eniše iz ravne Lavonije.
General Ylan je upozoravao na napad ali je datum napada označio samo dan ranije. Odmah su ga optužili da sije strah među narodom, izdaju i td.
Evo pričaju o prvoj razmjeni ratnih zarobljenika u Bony. 2 Jula 92-e su iz Aytza pustili Eniše iz Rkonjića. Ima i video kada im je pregovarač bez pratnje dođao u posjetu. Bijaše ih ok petnesak. Lica maximalno zabrinuta, zategnuta, utučena.
5.3.7012. 3:43
Nisanm pisao 4 dana. Evo sam ustao misleći da je 6 sati a ono tek pola 4 ujutro.  Upalima suđenje Karya. Svjedok je još General Ylan. Pričaju o pošiljkama sa sanducima sa duplim dnom za NU u kojima je bilo municije kao da svaki dan vrše gađanja. Švercalo se svašta nedozvoljenog za enklave. Kary navodi dokument iz Januara 94 u kojem napada glavni štab ER jer suviše vjeruje navodima NU da su kradeni vozila i materijalna sredstva od Eniš stanovnika. Čak je jedan policajac ukrao pancir novom komadantu NU u Bony. Veli Ylan taj dan sam bio na Jezerima Plytve u Hany sa komadantom Krayine Artychem i pobunjenim Onišem protiv Mudya. Bio je prekomandovan da spasi Babya od Mudya. Čak ga je general NU Rouz napao oružano jer je Ylan kao napao bezbjednosnu zonu Yxach u sjeverno zapadnom djelu Bony. Rouz je samostalno proglasio Yxach, Uzlu i Trader za bezbjednosnu zonu iako u njima ima naoružanih Oniša; u Traderu 60.000 u Yxachu 22.000 a u Uzly čitav Korpus. Tamo su sa ratišta čitave brigade odlazile na odmor što je također borbena radnja.  Uspostavio je Rouz sam granice tih zona i Onišima je dostavljao sve podatke o Enišima. Zatim je BOOM po pozivu NU bombardovao ER. Ja sam na Nadi glumio u Tv seriji Operacija Tango koja priča i o tome. Kary je naredio da se prekine saradnja sa NU pa poslije 8 dana poništio to naređenje. Čak je General Lady odobrio NU da puca na Eniš vojnike kada ih napadaju veli Kary. Međutim, veli Ylan, akt avio napada u Aprilu nije podrška NU nego svrstavanje na stranu Oniša i ja sam ih od tada lično smatrao neprijateljem jer je bez objave rata po onoj narodnoj ' prijatelj moga neprijatelja je moj neprijatelj' postao naš neprijatelj i nikada nije prestao da bude iako ste vi gospodine Kary naredili da jeste.
Ja sam imao po linijama pohvatao njihove veze u kojima je NU postao obavještajna agencija Oniša koji su zatim napadali tamo gdje smo bili najslabiji. Na primjer u jednoj ofricir Oniša Shemso navodi da se po dojavi NU ofricira Allena izvrši pregrupisavanje Tri brigade, oko 1.500 vojnika, na Trnovo. Evo i dokument iz u Zaštičene zone Oražde u kojem je navedeno da je  Pukovnik NU Zon je Onišima rekao da će Karijevi napasti zonu Kalessye. NU su bili i nišanđije BOOMu navodeći naše položaje, mostove, puteve. Sjećam se da smo u štabu imali podatak da je 110 civila, pretežno pastira, poginulo u ovom aprilskom trodnevnom bombardovanja. Bilo je još jedno masovno bombardovanje 30 Avgusta 95-e vely Kary. To je bilo sadejstvo, BOOMa, NU, AO koalicije,  koje je znatno umanjilo naše snage, veli Ylan. Probni Evro Korpus iz Duvno polja pod komandoma Franc Generala Sardua sa kojim sam mislio da sam prijatelj je dejstvovao 17 dana topovima po nama, zatim, DAS genarala Silvestra, na naša skladišta u Jahorinskog potoka gdje je ubijeno 8 ovaca a psi ovčari su kompletno poludjeli. Zamislite psa, tog čovjekovog prijatelja, koji ne može da shvati da čovjek može da baca bombe.
Tada je komandant skladišta vezao 8 pripadnika Ussyskok NU za stubove i to javio svima. Digla se frka pa su ih isto popodne odvezali. Sudija isistira na više detalja o aktivnostima NU. NU je spuštao radio-lokatore na mostove i oni navode rakete tomahavk veli Ylan. To je bila podrška Hany vojsci i Mudyu u napadu na nas u Bony. Trajalo je to 110 dana; operacije Oluja i Maestral, Južni Potez, sve do Anja Uke gdje smo se branili na kašćicu veli General Ylan.
                       Jučer sam bio u Nedeljnom vježbanju vozača. Nas tri smo odradili po jednu lekciju. Ja sam mrmlao toliko da je Gozalo rekao da me ništa ne razumije našta učitelj Pyter pomirljivo reče pa Gilea će učiti kandidate na svom jeziku. To je to svi mi hoćemo da dirigujemo dokle možemo. Kad nam neko po nosu odvali onda se smirimo.
Evo poslije plaćene pauze svima sem optuženom na kojoj se dobro istuširam i oprem tjelo i glavu to jest kosu, nastavi se suđenje. Nazvao me General NU Remzi 5-og Februara 94-e i rekao da su 96 ubili i 213 ranili na pijaci Markale. Pitao sam ga da li je profesionalac ili General po ugovoru. Ja sam profesionalac veli on i dodaje, pa razmjenili smo biographije kad smo se sreli. Zatim tvrdi: -  Ta minobacačka raketa 82 mm je bačena od Eniša tvrdi Remzy. Ja mu velim da ne velim da nisu ali otkud tolika gustina stanovništva na jednom mjestu. Pristajem da idemo sjutra na lice mjesta i da balističari utvrde odakle je izvršen napad. On pristaje a zatim u 2 po ponoći me zove i veli nema od toga ništa jer mu čef ne da. Da li smo terorisli stanovništvo Tradera, snajperima, granatama, pita ga Kary. Ne, veli Yilan. Naša komisija je izvršila analizu u sastavu mješovite vojne komisije i ustanovio da je stabilizator iskopan sa 25 cm dubine nestao, što je opisano u knjizi koja je ušla u spise, a da je explozija bila sa zemlje a ne iz vazduha.
Iz knjige Generala Elycha, komadanta vojske Oniša Kary čita kako je narkoman i bivši kriminalac Yucka sa planine Ygman u tri dana ispalio 3.000 raketa iz VBR po svuda na Traderu. Veli Kary da je bilo i 60.000 Eniša u Oniš dijelu Tradera. Iz fabrike Zrak je odmah u aprilu 92-e od Oniša uzeto 560 snajpera i 2 Maya su počeli da djeluju po štabu Druge vojne oblasti Balk Armije. Ta fabrika je nastavila proizvodnju snajpera cijeli rat. Od Balk Amije je nastalo 7 Armija a posljednja od njih je bila vojska ER u Bony jer su se nadali da će mo svi proći bez rata. A kriminalnih bandi je nicalo na sve strane.
Iz knjige Yilana navodi Kary; 126 logora za Eniše je bilo u Traderu a ukupno preko 500 u cijeloj Bony. Ko god je htio mogao ih je držati i terorisati. Potpuna kopija djelovanja protiv BNA u Loveniji i Hany je prenesena u Bony. Ljudi iz Bony su u Hany još 91-e obučavani  za ta dejstva. 20-og Juna je obznanjen rat Mudya protiv Eniša u Sany, Negry, Bony i SAO Krayinama. A zvanično, rat je počeo 4- avgusta.  Izvršen je protiv akt poveleji NU. Aniše smo izvlačili iz Onjica, Areša doline Lašve a oni nas tuku tamo u Posavini, Krajini, dodaje Ylan. U dolini rijeke Ryne su Oniši istjerali Eniše iz Vornika, Otche, Multi Grada, Ratunca. Operacija Orinje je bila odgovor Eniša za povratak u te gradiće. Samo smo imali 4 takve operacije ofanzivnog karaktera. Da je 8.000 Eniša ubijeno u Traderu. Još se traga za 1200 Eniša veli Ylan.
Strana 62. Stradanje svih civila. Blizu 150.000 Eniša je pobjeglo na vrat na nos iz Tradera, a 10.000 ubijeno 5 do 6.000 nestalo. Harry ladno reče da je vojska Eniša silovala 150.000 Oniškinja. Pita me kurir ko je moju silovao jer ispalo je da svaki Eniš vojnik silovao po jednu a on nije stigao ni jednu. Ima i izvještaj iz Avgusta 94-e za 29 mjeseci rata 270.600 boraca Oniša. Ako 40 % armije padne onda se smatra da je ta armija poražena. Koliko je onda imala ta armija vojske? Lagalo se na sve strane. Čak se pravdao General Oniša Elych u Teheranu na Ranu da su konačni mir Oniši potpisali jer su smartali da ga Eniši neće poštovati. Pita ga Kary ima li sela koja su Oniše u ER zadržali a ne protjerali. Nabrojaše  ih zajedno Kary i Ylan pet ili šest. Pauza.
6.3.7012. 6:07
Vala je taj put u Oronto opasan. vjerovatno mi je ShuShka spasila život zadržavši me sa svojim radom na nekoj temi iz od hemije koja objašnjava kako grafit služi za boje modernih ravnih ekrana. Kada sam sjeo u auto bilo je već skoro 17 h. Svi na hajveju voze 120 a dozvoljeno je samo 100 km/h.  Poslije pređenih 66 km svi usporiše. Vozili smo sljedeća 3 km sat i 10 minuta. Jedva se probih na slijedeći izlaz pa ljevo preko hajveja na Dery. Njime stigog u 19:15 na čas. Tičer veli da će mi ovaj put tolerisati. Aludira na moje kašnenje od sat i po već prvog dana kada me policajac zamutio sa zgradom Koleđa Humber na Carier ulici. Dakle kasnio sam sat i 15 minuta. Saznam poslije da je predavao nešto iz svoje teke što nema u knjigama a to će biti na ispitu u slijedeći ponedeljak. Onaj prošli test sam imao 68%, to jest 17 od 25 pitanja. Malo. Jarane propašćeš. Kasno pališ. Kupim priručnik10 dana poslije početka kursa i još ga nisam pročitao. Nešto čekam. Smučio mi se kurs kada vidim sve te nesreće koje nam Tičer prikaza jedan dan i sva ta odgovornost pri obuci a za nikakve pare, 25 #h od kojih za gorivo  i osiguranje odde 10$. Sve ovo pišem a slušam završne riječi tužilaca na suđenju Msje Sesel kako ga zove sudija Franc.  Nabrajaju sve sukobe u gradovima i gradićima Hany i Bony na početku rata na Balku. Ogromna navala razaranja me potresoše. Otkud tolika agresivnost. Želja za pljačkom, vlašću. Možda nemoć pred Bogom. Strah od smrti. Kada neko vidi mrtvu osobu pomisli?Blago meni ja sam živ? A zašto? Zar je smrt tako strašna. Nešto tu nije u redu. Evo mlada, lijepa i duge frčkave kose tužiteljka navodi kakve su teške zločine prema Onišima radili Archyevi, Seselyevtzy i neke paravojske u slučaju Vornika grada. Nikako se ne mogu otresti utisku da je nemoguće da će ona umrijeti jednoga dana.  A možda to više i neće biti ona nego neka stra baba. Spolja. Mi starimo samo spolja a u duši ostajemo mnogo mlađi. Za dušu  vrijeme teče sporije.  Znam po sebi. Jučer naiđoše 4 sijeda čovjeka ispred izloga kafića u kojeg svratih poslije fotokopiranja 10 strana knjige za lekcije vožnje. Velim raji evo mojih vršnjaka. Oran odmah doda idi sa njima šta ćeš nam ovdje. On kako je došao vodi glavnu riječ. Skoro da i ne zinem a već me ućutka. Prestali smo se i rukovati pri dolasku u kafe po njegvoj inicijativi. Po odlasku se nijesmo ni rukovali ali taj ritual rukaovanja pri dolasku je stvarno bio znak da prilaziimo jedan drugom bez ' oružja', sa poštovanjem; zbog čega i kako je rukovanje patentirano mislim.                                                        
Evo nastavi lijepa tužiteljka o svim tim groznim zločinima. Užasno je slušati šta ljudi rade ljudima. Govori na amerijen jeziku iako se primjeti da joj nije prvi jezik. Poludiću. U Arakayu je 740 muških Oniš zarobljenika ubijeno odjednom. Kada su u Julu 92-e paravojaci 'Žute Ose' počeli pljačkati i Eniš stanovništvo bili su uhapšeni. Brzo su pušteni i poslani u Kelane kod SG. Vojska i policija je istjerala ljude iz kuća, urezibali noževima krst. Očeve i sinove je Repich postavio na pozornicu i tjerao na oralni sex, zatim da ih ubija. Selo Kozluk 30 Juna 92-e iselili u Sany a ubili one koje nisu htjeli ići. Poslali su poruku Karyu da su iselili stanovništvo da bi naselili našu decu. Naravno da su izbrisali sve religijske Oniš objekte zbrisali sa zemlje. Najčešće su na ta mjesta postavjali kontejnere za smeće.
Počinje mlada i lijepa tužiteljka o Traderu i okolnim mjestima. Na sjednici u Februaru 92-e Kary kaže da nas treba objesiti ako napustimo Trader. Valjda je mislio na sebe. On je prvi zmiznuo iz Tradera.
7.3.7012. 3:49
Uf. Neki moj je vršnjak Jurdyevich je svjedok danas. Da pokrije ćelu pustio je dugu plavu kosu i centrirao razdeljak po sredini glave. Napustio je Balk 70-e prošlog stoljeća i ni pomišljao da tamo ide. Živio je na Nadi pa na DASu i taman mislio zbogom Balk zauvjek kad ga je krajem 80-etih njegova žena počela pitati o događajima kod nas i on se odlučio umješati. Bio je u kontaktima sa političkom vrhuškom Eniša.
Priča na amerijenu da je 95-e razgovarao sa Generalom Erishychem. Čak je na uniuverzitetu u Stenfordu čuvao svoje zabilješke.  Trudio se kaže da on lično ne utiče na ishod rata. 14 Jula 95- e se sastao sa Karyem gdje je bio i gradonačelnik SG Eronjich. Prthodnog dana se sastao sa prof. Dr. Kolyem, četvrtim čovjekom na hijerarhiji ER koji se pred sam kraj rata ubio sa dva metka u glavu. Tamo je saznao da nema više civila u SG, Ladych ih je sve prebacio. Pita ga tužilac da li je Kary izdao kakvo naređenje. Jest veli br 7. Da se temperatura podigne do tačke ključanja. To isto su rekli i Koly i drugi čovjek ER MomyObrva pa nisam znao ko je od njih stvarni vođa. Pređe zatim tužilac na Novembar 95-e. Zamrznu se slika. Probam na amerijen, ropijen. Isto. Okrenem drugu sudnicu. Tamo je suđenje policajcima iz Sany. Interesantno da je poslije par godina opet proradio prenos svih suđenja na sajtu www.icty.org. Svašta. Priča svjedok Yukich da su  Enišima u Hany došli u pomoć policajci iz Sany. Probam i treću sudnicu. Radi prenos i od tamo. Priča doministar policije Eniš policije u Bony Ovatch o smjenama u opštinama. Kaže da je počeo pakao građanskog rata u kojima je trebalo jakih ljudi na policijskim položajima da se sve dovede u  zakonski red.
Neko mi reče da je tamo u Hayu do sada Enišima izrečeno 1.000 godina zatvora. Anišima 200, a Onišima desetak. Onaj na suđenju Karyu se ne nastavi.
U kafanu neki dan uđe stari Drago i pohvali moju knjigu koju sam mu poklonio. Iznenadio ga prijatno moj stil i priča. Shvatio je on sve i kaže da je davnih 60-tih srednjoškolcu Karyu držao labaratorijske vježbe. Mogao ga je ladno prijaviti kada ga je 2000-e na stanici u Grizzvillu u liku nadriljekara Abycha ipak prepoznao i uzeti 5 miliona nagrade koja je na potjernici bila za Karya raspisana. Ali nije.   Ma ne bi mu ni dali. Na Zapadu je sve laž koja nam razdire mozak. Nismo mi navikli na nju kao vrlinu što je ovdje običaj. Eto mi svaki drugi dan neko telefonira da sam dobio nagradno putovanje na razne turističke destinacije o kojim možemo samo sanjati, samo treba da pošaljem 100 # na neki njihov račun. Od provajdera interneta se nemožeš odbraniti. Lažu Žigabajte, brzinu. Nema ko se nije borio sa njima, mjenjao ih, a ono svuda isto. Otimačina. Evo sad nijedno suđenej nema. Moguće da su svi u isto vrijeme na pauzi. Šta li pričaju sudije među sobom na pauzi. O vremenu ili kolko će koga da rebnu. Odoh malo prileći. Sada je 5:12 ujutro.
Evo mi ne dade spavati Karyjevo suđenje koje se iznenada ponovo pojavi. Ustanoviše on i svjedok da je Mrky bio stara komunjara sa presvučenom kožom i sa Karyem krajem rata u veoma lošim odnosima. Nametnuo mu je čak i sankcije za ER na rijeci Riny. U izborima u Eniš Republike u Bony je uvijek podržavao moje oponente ili protivnike veli Kary. Nastaviše zatim o Dr. Kolyu kako je bio human i osjetljiv na potrebe Oniša i Aniša, brižan i bezazlen čovjek. Radovao se tohg 13-og Jula 95-e da će ići u SG i pružiti ruku Onišima ali nije stigao da ih stigne. Bili su svi otišli. Priča svjedok Karyu, -13 –og uvećer se telefonirao sa vama i da se vi slažete da on ide tamo u SG. Sjutradan smo shvatili da bi odlazak tamo bio besmislen. Svjedok je Negrien pa kažem sjutradan mada on odgovara na amerijen jeziku. Nastavlja kako je General Lady želio da Vas skine sa vlasti što ste vi svima iznijeli na vidjelo. Rekli ste mi da će te penzionisati Ladya. Sukobi nisu bili u vezi sa zločinima. Tužilac protestvuje jer Kary navodi vodu na svoj mlin nevinosti. Sudija skide slušalice i pođoše se domunđavati. Šta ste mislili na zločine pita ga sudija. On vrda. Sudija odustade. U to vrijeme nisam znao ni za kakve zločine veli svjedok a ni  Vi. Vi ste bili za to da se što više humanitarne pomoći podjeli svima.
Zaspao sam pravednim snom na mom kauču na Nadi. Poslije se premjestim u krevet. Primjetim da mi je ljevo uho začepljeno. Sve šumi nešto u njemu. Moslim da mi je to od vožnje po hajveju. Sinoć dođe komšija Raky i ponudi mi njegov parking. Žena mu je slomila kuk. Prodali su jedno auto i nabrojasmo silne uštede koe time imaju. Plaćala je 250# mjesečno osiguranje auta, plus ostali troškovi, dođosmo do neto sume od 6.500#, a za to treba zaradidi 9.000 talira.
Evo je 11 sati. Čekam da me Achym nazove da je zamjenio hladnjak. Možda mi doveze auto a ja njega vratim nazad. Ode  300# za to.
Slušam završnu riječ 5 tužilaca suda u Hayu protiv Msje Sh-Eshelja. Silovanja, palež, bombe, ubistva ljudi, žena i djece, itd. Tesno je sarađivao sa svima u cilju u ostvarivanju velike Sany na Balku. Ne Eniši su postali neljudi kako je izjavio tačno prije 20 godina. Regrutovao je i organizovao na hiljede ljudi i upućivao u Bony i Hany da pomognu Eniške ocjepljene teritorije tamo. Optuženi ne pokazuje nikakvo kajanje već kaže, - vi ste puštanjem mojih videa iz devedesetih učinili meni uslugu da se Eniški narod koji me slavi kao heroja podsjeti šta mu je cilj raditi.
Odoh pisati pripreme za nedeljnu vožnju. Izeš Esheya i ostale. Gledaj Gilea od čega živish.
Nisam otišao na koleđ. Saobračaj je stao na 8 i Hajveju taman između 2 izlaza prema Orontu. Mogao sam izaći pored ropijen škole u kojoj sam radio dvije godine kao prof Matematika kako oni kažu za tu nauku u množini.  Nije mi se išlo. Ogluvio sam od razlike pritisaka u kolima i brujanja motora. Blizu 5 popodne nazva me Achym i reče da je Ija Đip sa novim hladnjakom spremna za vožnju. Javim ShuShki a ona stigla taman pred kuću. Uze me u Oyotu i odvezesmo se do Achyeve mehaničarske radnje. Nađem kljuć u poštanskome sandućiću i odem Ijom u kafe na Kingu. Dođe i Germy, zatim Amyr, Ylyash, Oky. Oki mi ispriča dobar vic. Pita policajac jednog vozača, - šta si po zanimanju? Biohemičar,- veli ovaj. - A šta si sad? Ostah tamo do pola 20h. Fino je bilo gledati ulice u momentu kako se pale svijetla grada. Malo ljudi ovdje šeta. Ovakav centar grada kod nas imaju mali gradići od po 15.000 stanovnika a naš Kitch ima 200.000 a za njega zaljepljen grad Water 100.000 stanovnika. Kad bi masa nahrupila na korzo kao nekada kod nas bila bi baš strašna gužva. Kao za karneval. Parkiram na 69. Javio sam nekoj ženi čiji broj nađoh u landry room da može uzeti psarking 25 ako joj je priša. Veli nije ali od 1-og Aprila joj za parking gori pod nogama. Odmah me pita jel' od Nicka sam našao parking, velim ne mada u prenosnom jest od menađera zgrade koji plaća naše račune Nicka a Racky čija je žena slomila kuk ga od njega iznajmio. Dakle njoj je važnije od koga sam ja našao parking nego što joj nudim Dagov. Vjerovatno joj je Nick obećao prvi slobodan parking kao i meni. Ali ona je komšinica pomoćnici superintendentice ogavne žene i otrova Urssuly. Ona i ta njena pomoćnica Rody su mi zadali mnogo muka povodom parkinga.  Nisu mi dali da dam oglas u Landry rumu a kada sam to rekao Nicku on me poslije telefonom zvao i gnjavio da to nije istina, kako je Ursuly divna žena, nebi ona to i tako u nedogled. Pa da pukneš od jeda. Vjerovatno da Racky otkaže parking Nick ga meni nebi dao. Tako vam je sa Zapadnim mentalitetom. Užas kako mogu da gnjave i skrnave ljude, istinu i pravdu. I to sve sa ciničnim osmjehom. Sve dok im neko ne da po nosu. A onda je taj divljak, barbarin itd., kojega naravno treba eliminisati.
8.3.7012. 5:40
Sretan 8-i Mart Dan Žena. General za moral u civilu je svjedok u suđenju Kary. Sjećam se da je već bio nekome svjedok. Veli da je Balk Armija /BNA/ bila usmjerena na odbranu odspoljnog neprijatelja a uopšte se nije snalazila na unutrašnjem planu. Oružane snage bijehu; Armija, TO /teritorijalna odbrana/ i milicija u ratu. „Svaki vojnik je građanin i svaki građanin je vojnik“ bješe koncepcija vojne doktrine Balka. Znam to jer sam i ja predavao Odbranu i Zaštitu klincima u 9 i 10-om razredu. Svaki je imao u magacinu oružje i municiju i dva BK /borbeni komplet/. Zbog toga TO u Loveniji nije bila nelegalna paravojska, ali je ona napala BNA, veli General. Isključivana je struja, voda, hrana, prijećeno im je od komšiluka, selili su porodice na druge teritorije. Tako je počelo u Loveniji, Hany i Bony. Sudija prekida Karya i kaže dajbolan što gubiš vrijeme. Kary mu kaže. Sudac, po vašem ispada da su Eniši napali iznenada kao neki divljaci svoje komšije Aniše i Oniše. Važno je vidjeti šta je uzrokavola ratove na Balku. Da li je tačno da je formiranje paravojski preuzela država Hany a u Bony partija Oniša SDA. To je prva partija koja je imala svoje oružane snage. U medijima je krenula antibalk, antieniš i antiarmijska kampanja. Da li ste vi u Generalštabu bili zabrinuti sa tim medijima. Sve smo prenijeli glavnokomandujućem Kadyu da će u Bony biti najkrvaviji rat sličnog kao u Ybanonu. Da li sam ja tome doprinio veli Kary. General veli nikakav lider nije trebao upozoravati na genocid Eniša, narod je to sam znao. Doktrina u Hany je trećinu Eniša protjerati, trećinu ubiti i trećinu pokatoličiti. Evo prije samo mjesec dana je zadnji predsjednik Balka i bivši predsjednik Hany izjavio da će nestati ER i Eniša iz Bony u slučaju budućeg rata.
Pratili smo i vas Kary kroz ono što su objavljivali mediji nismo imali zaključak da vi doprinosite ratu.  Vrlo su rano iz BNA otišli kadrovi i formirali svoje vojske a zadnji su to uradili Eniši, veli Kary. Pri tome su okupirali fabrike i magacine oružja i dobijali ga iz inostranstva, nastavlja svjedok. Naprimjer; Afera teretnog aviona Kikaš iz Ugande sa Afra koji je pun oružja zapljenjen u glavnom gradu Hany Oreatu. Zatim General BNA Pegely je suđen za uvoz oružja sa Ungarya za potrebe paravojske u Hany, ali glavni izvor su bili magacini TO.  Sada tužilac ulaže protest na način ispitivanja. Trojica Sudija skidaju slušalice i nešto se dogovaraju. Da li je tačno da sam ja u avgustu 95-e htio da smjenim Ladya i preuzmem komandu. Jesi veli svjedok i to nekoliko puta vrlo neuspješno. Imali smo sastanak i zaključili da nemožeš ti smjeniti Ladya jer ga je postavila skupština Eniš naroda u maju 92-e. Tako smo preporučili skupštini da ignorišu vašu odluku a ako ne da mi svi Generali napustimo štab i sa vojnicima legnemo u rov. Eniš vojska je imala; 210.000 vojnika sa samo 2.000 profesionalaca, rezervnih podoficira 14.000 i  rezervnih oficira 7.000. Regruta, koji su često izbjegavali vojne obaveze da prehrane porodice je bilo samo 6.000 godišnje jer su bili uglavnom iz seljačko radničkih porodica. Bilo je 9.000 policajaca.
Bio sam kod vas na sastanku od 14 Jula od 12:15 do 12:36 i nije bilo govora o ratnim zarobljenicima ili zločinima veli General. Pauza. Prebacim na drugu sudnicu. Ilya Koyich je bio tajni agent policije Sany u Krayini, veli svjedok, jer je primao platu od njih. Ja da sam to znao ne bih sa njim radio.  Prebacim u treću jer prenos iz duge stade.  Da li kad je nešto nepovoljno ili ne neznam ali vidim da internet radi. Tamo u trećoj je Ovač iz policije ER. Ministar nije mogao po zakonu da vodi direktan postupak itd., drve nešto o pravnim postupcima. Ja danas po novine. Mogao bih i moju suprugu  Dray Becky povesti za praznik Dan Žena. Kupio sam tri buketa karanfila, mlijeko i paštetu i 7 jabuka za 28# na povratku iz kafane na Kingu. Malo mi je lakše kako nisam išao u Oronto. Vala mi ga je dosta. Učionica sa jarkim neonima. Po 4 sata predaje isti čoek prilično neorganizovano sa istim pričama. Uyas. Okrenem sudnicu 2 na icty.org. Ne radi. Otvorim je na Domovina.net. Radi. Ilyu su kidnapovali i pustili tek negdje u šumi kod Yeljine. Nađeno mu je puno stranih para u đepovima.  Policijaci mu nisu uzeli ništa od toga. Pušten je tude, veli svjedok, pa dodaje, - bio je saradnik i Hany tajne službe, ima sada kuću u Grizzvilu veliku kao školu. On je Osycha optužio da je glavni koji radi za Sany i repetirali su oružje na nas. Pobjegli smo u sobu 11 iz sobe 10 i naloćili policiji da ih isprati iz Krayine.
Pogledam E-mail. Nađem Rusyevu poruku. Interesantno.
Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih intelektualaca, DAS lingviste Noama Čomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija.
Pažnju javnosti preusmjeravati sa važnih  problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovna saznanja u razumijevanju svijeta. (GLEDANJE TV-A!!!!)
Stvaranje problema. Ta metoda se naziva i “problem-reakcija-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje sa namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države
Postupnost. Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.
Odlaganje. Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje  mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.
Upotreba dječijeg jezika.
Kada se odraslima obraća kao kada se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.
Emocije.
Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.
Neznanje.
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
Veličanje Gluposti.
Javnost treba  podsticati u prihvaćanju  prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je "in" (u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.
Stvaranje osjećaja krivice.
Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svojeg položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
Zlo- Upotreba znanja.
Brz razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.

"Cudno je, kako je covjeku potrebno MALO da bude sretan, a jos je cudnije kako mu cesto bas to MALO nedostaje ......".
9.3.7012. 3:37
Ovu izreku pod naodnicima sam već primao od prijatelja u njihovim emailovima. Eto i moja familija ovdje, Becky, ShuShka i ja smo krenuli da budemo malo zajedno i sretni. Dakle nazovemo je i predložimo večeru povodom 8-og Marta kod Y-Oce, našeg zemljaka sa Balka koji ovdje ima restoran. krenusmo ja i Becky Iyom  sa parkinga sa nov novcatim hladnjakom a Shushkyca od Univerziteta sa njenom Toyom. Samo što smo izašli 2 metra  na Courtland Ave nešto vrlo jako zalupa u desnom zadnjem točku. „Guma“- rekoh i stadoh. Uključim 4 žmigavca. Izađem, a gume cijele. Zamnom se formirala kolona. Sjednem i krenem. Ide normalno do semafora kad sam morao da kočim. Stanem, izađem, pogledam, ništa. Krenem, ide, malo lupa i tako do Bacheine mehaničarske radnje. Ostavim ga tamo. Nazovemo ShuShky da dođe po nas, a Bachka da mu je naše auto opet na raspolaganju. Ostavim mu kljuć u pođtanskom pretincu. Bijaše veoma hladno čekati 10-ak minuta napolju. Sreća pa smo se dobro obukli. Becky nabi svoju kapuljaču a ja bez one kape naušnjače nikud ne idem. Imam i dvije rezervne u autu.
Shuski nas poveze i večerasmo mješano meso. Ona uze ledeni čaj, ja  malo pivo, a Becky kafu,. Poslije naručim još jedan taj čaj u konzervi i podjelim ga sa ShuShu. Račun sa taxom bi 48# a ja ostavim 55. Ajmo nazad. Lijepa naša kućica. Damo Shushki 5 # da nam po povratku iz Waya gdje iznenada odluči da ide na Joging kupi mlijeka.
Neznam šta se dešava sa mojim spavanjem. Probudio sam se prije 2 a legao nešto iza 22 sata. Buljio sam u ekran sa crvenim brojevima radio sata i minuta koje su se na njemu suviše sporo mjenjale. Pokušavao sam na silu spavati. Ne ide. Naročito u takvim trenutcima počnem zamišljati scenu od prije 30 godina i omiljenu djevojku kada me je napala na nekoj livadi da želi sex. Popila je već bila neko piće sa rajom kada sam ja to kasno popodne naišao u kafić „185“. To je bio prvi u gradu i najposjećeniji u to doba. Evo ko će te otpratiti, - vele oni. Krenemo uz brdo ka njnoj kući gdje je stanovala samo sa starim ocem. Naslonimo se na željeznu ogradu pored vrlo strmog puta i posmatramo naš mali gradić sa 18.000 stanovnika tjesno smješten između dva brda u dolini dugoj oko 3 km a širokoj jedva 500 metrara. Za razliku od žućkastih zgrada bez balkona iz 60-tih kroz crne gole grane drveća vlažne od magle na Novembarskom tmurnom danu su se bjelile moderne zgrade iz 70-etih. Odjednom se počnemo ljubiti, i to onako neobično skladno kako se rijetko dešava. Uf , veli ona, - ali se ti dobro ljubiš. Bili smo već prešli tridesetu i dosta nam je bilo samotnog života. Naiđe neki čova iza nas, šeretski veli, - zdravo, šta ima. Prođe a da nismo ustanovili ni da li ga znamo ili ne. Ona me povede uzbrdo i veli, - želim sex. Do tada mi to ni jedna nije tako direktno rekla. Odvede me prema šipražju do ivice neke livade i držeći me za ruke poče u u svom kišnom bjelom mantilu da liježe na leđa onako kao one  glumice u Francy filmovima. Imala je zlatnožutu kosu i kao duboko more modre plave oči. Odjednom đipi i reče. „Čoban“. Ja se osvrnem i ne vidim nikoga. Ni čobana ni ovaca. Ona je već ustala i krenula, a ja ušeprtljano za njom. Suton je brzo padao. Rastanemo se ubrzo na nekoj raskrsnici i nikada više ne uspostavismo neki prisniji kontakt. Poslije par godina pri jednoj od mojih čestih posjeta našem Grasslandu sreo sam je sa pred kinom. Gurala je dječija kolica sa bebom unutra dok se drugo neko djete  držalo za nju. Porazgovarasmo vrlo malo. Neznam samo što me je tako hladno gledala kao da sam ja za nešto kriv.
                              Ovo pišem dok je suđenje samo u trećoj sudnici. Ono policajcima u Bony. Naravno Eniškim. Ovo kažem neopravdano cinički jer policajci Aniši iz Bony, neki funkcioneri i General Ralyk čekaju da im Hay odreže kaznu. Njima je suđnje završeno. Sudbna zapečaćena. Gudbaj živote. Ne znam samo zašto nikada ne sude policajce Oniša. Stiče se utisak u svijetu da su oni nevini. Suviše već mnogo ljudi tvrdi da je u Traderu na svirep načn ubijeno 10.000 Eniša. Bilo je nekih kajanja od ubica kao onaj kad je jedan Oniš izjavio da je za ručkom pobio cijelu Eniš familiju da bi im oteo auto. Mali obični Golfych. Tolika želja da se ima neki autić od 500 kilograma, jer se nema. On i još nekoliko njih su otvorili rafalnu paljbu po ljudima za stolom. Ostade živa samo njihova gošća koja je svjedočila na tamo nekom lokalnom suđenju u Traderu. Ne u Hayu. U Hayu bi Oniški glavni komadant iz SG, Orych. Zbrisao je prije napada Eniša 95-e na neki 'seminar komandanata'. Čime i kako, ne zna se. Naravno da je oslobođen u Hayu. Poslije je hapšen kao utjerivač dugova, pa i protu pravno držanje oružja.
A tek jame ispod brda Rebevich koje na suđenje niko ne smije da pokrene. Popaljena Eniš i Aniš sela. Atentati. Pa 92-e napad na kolonu devetnosogodišnjih vojnika BNA u uskoj ulici Tradera sa 42 ubijena i 250 zarobljenih. I ko zna šta još. Možda im garanti čekaju neki novi, važniji rat da tako svježe oprane Oniše gurnu u njega. Možda na veliku Planetu Usso.
Priča svjedok, bivši ministar policije Eniša kako su se u ratu promjenile njihove tri Eniš vlade. Bilo je nekih ljudi koji su nagovarali lično Artchya da napadne Eniš policijsku stanicu. Opet Eniši na Eniše. Svašta. Optuženi je 92-e smjenio u Amcyu su smjenio, čak i uhapsio  šefa policije Tevu i postavili Antcharya.  Bilo je ljudi koji su željeli da se što više razvije međunacionalna mržnja, veli on, pa su radili grozne zločine i štetili mirnom rješenju problema a policija nije imala snage da im se suprostavi. Tako je i optuženi Tanyshich smjenjen sa položaja ministra policije u Januaru 93-e. Pauza. Dodaje da se on suprostavio Obrvi, čovjeku broju 2 u ER.
Evo ponovo. Navode nekog tipa koji je sa 3.000 ljudi pokušao da na silu preuzme vlast. Veli ministar to je eklatantan primjer ...itd. Odoh prileći. Vidim mlijeka nema ali ima kiselog gustog kao pavlaka koje je Becky ukiselila sa malo prirodnog jogurta. Samo tada bude tako gust da se na komade može sjeći nožem. Uzmem veliku rosfrajt supenu kašiku koja me podsjeti na onu za koju je moj tata govorio da ju je u ratu uzeo od jednog Hammera. Šteta što je nisam ponio sa sobom kada sam prije 17 godina zadnji put otišao iz Grasslanda. Počastim se par puta tim kiselim mlijekom onako iz šerpe. Napolju lagano pada sitan snijeg. Poneko auto šumno prođe  i točkovima tamo amo razgrne tanku snježnu skramu po našoj Courtland Avenju.
Šest je ujutro. Zazvoni telefon. Zovu Becky na poaso od 8:45. Treba i ShuShku da odbacim na Univerzitet. Poslije u Old Worker da uzmem oko 400 # za benzin i vozački koji moram ponovno položiti. Provjerim naš konto u banci. Pa poslije podne djeliti novine. Ove sedmice smo nas troje dobili oko 1.700 #. Odoh naviti budilnik na Internetu za pola 8.
10.3.7012. 8:10
Dođe jučer Shushu sa Univerziteta pa vidno uzbuđena priča. Čula kako neki monstrum u Gandy na Afru sakuplja djecu u vojsku tako da im daje oružje da ubiju roditelje i ostanu sa njim da terorišu narod. E moja ShuShka. Već su od Januara vojaci DASa navalili tamo. Afro je najbogatija Planeta resursima u Galaxiji a stanovništvo najsiromašnije na svijetu. Ibya je pala. Tamo su se već podjelili po plemenima i na pomolu je rasparčavanje države kao na Balku.  Bila je na meti Yrya na planetu Ziyi ali se otelo, zapelo, pa se okrenulo prema Gandy. Njen susjed je njbogatija sa nalazištima na Afru država Ongo. Najbogatija država sa resursima a najsiromašnijim stanovništvom na svijetu. Bogastvo je'l to prokletstvo?
"Jedno od najspektakularnijih otkrića na prostoru Gande - na prostoru pukotine Albertine, koja se nalazi na obalama jezera Albert na granici sa Ongom, otkrivena je velika zaliha nafte. Rečeno je kako će inicijalno biti potrebno oko 10 milijardi ulaganja. Ako sve prođe dobro, Ganda će uskoro postati proizvođač na razini Exika. Strane investicije trebale bi se već ove godine poduplati." (list The Economist, 31.5.7010).
11.3.7012. 8:10
Mjesto da sam na kursu u Orontu čitam na Internetu da je u 33. vijeku svaki treći stanovnik Zapada bio Francy. Ubjedljivo najveći grad bio je Pary sa 61.000 domaćinstava, odnosno 200.000 ljudi. Često se navodi da je prosjek života bio 30 godina, ali da je bilo onih koji su živeli po 70, 80 ili 90 godina. Jeo se najviše hljeb, ali i povrće, a u pojedinim oblastima, što je veoma malo poznato, izuzetno mnogo mesa. Ostao je podatak da je godine 3308. u Frankfyrtu potrošnja mesa iznosila čak 100 kilograma po glavi stanovnika godišnje. A u Erynu na Hameru se 3398. u proseku bilježi preko kilogram dnevno po pojedincu. Ovo dopunjuje i činjenica da je u mnogim gradovima broj mesara u odnosu na ukupno stanovništvo bio znatno veći nego danas bio Francy. Često se navodi da je prosjek života bio 30 godina, ali bez ikakvih argumenata, bilo je onih koji su živeli po 70, 80 ili 90 godina. Jeo se najviše hljeb, ali i povrće, a u pojedinim oblastima, što je veoma malo poznato, izuzetno mnogo mesa.
Eto danas se promjenilo vrijeme. Pogledam pri buđenju na radio-sat i mislim pola 7, a ono bi pola osam. Sjednem u auto, krenem na hajvej i odustanem na prvom izlazu. Vratim se kući. Nema smisla da idem u sat vremena lude vožnje u daleki Oronto  i ne nađem ih jer je nedeljom praktični čas na terenu u autu. Bio sam po dolasku sa zabave kod Okya aktivirao buđenje na Internetu u 6:30, ali telefon je neobjašnjivo šutio. Evo provjerim spisak svih naših buđenja koja su do sada besprijekorno odrađena i vidim ga postavljenog bez greške u datumu i vremenu. Svašta. Bijasmo sinoć kod naših Grasslanđana Okya i Almy na 25-ogodišnjici braka. Došla je stara ekipa sa guitarama pa udri po pjesmi. Uglavnom smo svih nacija iz Bony. Veselo, a ja već po dolasku bio pospan. Uz večeru popijem samo dva soka. Ixo se iznenadio da neko na takvoj fešti može da pije samo sokove. I ja sam se nekad iznenađivao da neko pije sokove u izobilju alko-pića koje sam ljuštrio u izobilju. Kako dođoh na Nadu prođoh se i alkohola.
Divan sunčan dan ali hladno. Nikud ne idem bez moje šarene kape koja pokrije čelo i uši. Može se vezati ispod brade, a ima i onu lopticu na vrhu kao kape kod male djece. A šta smo mi nego mala djeca. Samo se pravimo važni da smo neko i nešto. Kurčimo se, što bi na Balku rekli. Mjesto da slušamo božije zapovjesti koje su u svim religijama praktično iste i svode se na: - Ne diraj tuđe živote mi tjeramo po svom pa onda puknu tragedije za civilizaciju koje zovu ratovi.
Ubij bližnjeg svoga. Otmi mu. Sruši. Zapali. Siluj. Razapni. Kao u ljeto 92-e u onih 150 Eniš sela u regionu SG razorenih od Oniša pod voćstvom Nasrya Orycha kojem u petak na nekoj utakmici u GrizzVilu skandiraše mladi Oniši sa juga Sany. Sukoba nije bilo jer je organizator predvidio belaj pa unapred razdvojio navijače. U torove stoku. Jedni na jednu a drugi na drugu tribinu, nego šta. Skandirati ubici. Pa narod je zaista poludio.
Evo me instruktor vožnje Pytre zvao iz Oronta oko 8:40. Kaže mora da si promašio vrijeme. Velim jesam. Kaže sledeći put zovi. Velim nisam ima broj. Ok. Baj. Znao sam ja da bih stigao ali mi se nije išlo. Ma ne znam ni zašto idem na taj kurs. Bolje da vozim pizzu ovo godinu i i 5 mjeseci do moje starosne penzije. Sutra imam test. Krenuo da učim, a pišem evo ove pisanije.
Caky mi je opet pohvalno pohvalio moju naraciju. Pričam Tamburici sinoć. Završio je književnost a svira guitaru kao profesionalac. Ima na YuTubi fantastičnih stvari sa Ešom pjevačem što ima isti glas kao Tom Jones. Osim toga se usavršio na tamburi pa ga Oky prozvao Tamburica. On se zakačio za našega Nobelovca iz 61-e i njegove pripovjetke. Ja mu odobravam naravno jer šta možeš drugo kad je Anrych u pitanju pa mu pričam za Familiju pisaca; Cakya, Ury i Uharema. Velim mu da su Uharemove dvije priče izabrane u antologiju Yuro pripovjetki na DASu. Dobro, jest mu jaran Homen sastavljao tu antologiju. A i taj književni čudak je naš sa Balka. Dobio je izdržavanje na DASu u trajanju od 5 godina samo da bez materijalnih trzavica radi i stvara.  Fenomen. Kao i Uharem. Ima ljudski rod šansi, ipak. Ali od ovih napasti koji vide samo novac pred očima se teško odbraniti. Jest to zaraza, priznajem. Sjetim se kako je i mene uhvatilo kada sam sa socijalne pomoći od 1000 # mjesečno odjednom skočio u platu od 5.000, i tako sljedećih 20 mjeseci. Plus otpremnina 9.000. Ej čovječe, gledaš kako ti se novac gomila na računu. Kupiš stan na Nadi. Jest na kredit, ali te svi kao povjerioca povjerljivo gledaju tako da sam sebi izgledaš važan. Otplatiš ladno sav dug od 4.000 koji se gomilao na vizi. Jest da je bila mala kamata jer sam tu vizu dobio kao poduzetnik u biznisu prodaje magnetnih narukvica, naočala, uložaka u cipele. Inače ove druge vize idu od 19  do 27%. Užas. Kapitalism.
Naša Raja nenaviknuta na kapitalističke zamke, da ne kažem prevare, poletila na kredite ko muke na med. Zaljepili se i uglibili. Niko tamo u Grasslandu a vjerovatno i šire ni sa kim ne govori jer su svi svima bili žiranti i mislili da će lako proći sa novom vlašću kao sa onom starom kada su čitave kuće otplaćivali za 5 do 10 godina. Bi sa domaćom vlašću ali ovaj put, banke su strane. Ovde su naši također poletili za kućerinama od 300.000 pa rade svi na sve strane. Neko i po tri posla. Prekovremeni, kontinental, a to znači svaki dan 12 sati stajati za mašinom u smradu kulanta. Gledam moga komšiju koji mi je iznajmio parking. Hoda kao robot. Ljože kaže da mu sinovi smrde na pomije jer rade po kuhinjama nekih restorana. Naša ShuShka se već navikla na smrad mesare.  Ja ne osjećam mirise već odavna zbog vječno zapušenog nosa, ali ona kaže da tih dana kad tamo radi svima miriše kao košon. Prasac. Idi bolan Gilea uči za test.
13.3.7012. 6:34
Jes' i treba. Stvarno neznam ništa bez pomoći papira. Sinoć test a na testu pravila. Da ne pitah jednoga šta će biti ja načisto mogoh napustiti studije. Pokaza mi neku stranicu sa 5 pravila nekoh Engleza. Ja nađem tu stranicu u mom kartablu i izdvojim je pa kad je test počeo prepisuj ideje. Također mi je pokazao slike za Blind Spot, ono kad ne vidiš auto u nekom slijepom uglu. I ja to skicirao u odgovor. One faze kod parallelnog parkiranja sam prepisao iz moje pripreme. Još sve opiši na amerijen jeziku koji stvarno ne znam. Ama da je kurs na meni poznatom jeziku ne bih imao nikakvih problema. Nerazumijem predavanja, pitanja, odgovore. Uyas. Da li ću položiti ne znam ali znam da ništa ne znam. Taj mi kurs dođe kao „Čekanje Godoa“.
14.3.7012. 4:35
Evo suđenje u drugoj sudnici. Tany i Frenky, tajne službe Mrkog, tog zadnjeg strahovladnog predsjednika na Balku. Svjedoči jedan koji je na Balku a ispituju ga video vezom. Kaže da je vojska Kraya imalo skriveno oružje a to je bilo kršenje mirovnog sporazuma. On veli Hany vojska nas je napala a NU nas štitio pa smo loše prošli. Zašto Hany nije poštovala taj ugovor. Pustimo Hany veli sudija. Ma nemožeš to pustiti.
Mještani su odali neko oružje jer su bili u svađi. Naprimjer komšija mu nije htio požnjeti šenicu a on ga prijavi da ima mitraljez. Ja sam rekao da ih  trebalo pobiti jer su slabili odbrambenu moć Krayine. Ja sam ih poznava i nisam htio da ih ubijem. To su bili bjednici veli svjedok. Jesi li ti bio suđen ikada pita tužilac Drum. Suđen sam u Oznici 2002 jer kad me neki Arych pred crkvom i mojom majkom davio ja sam ga udario šakom i on udario glavom od trotoar. Postupak je bio 6 godina i dobio sam godinu uvjetno i 1000 # kazne koju nikad nisam ni platio. Oštećeni je izjavio da sam ga iz trka sa 10 metara udario. Na ispitivanju moga vida je jasno bilo da je to nemoguće. Kada sam 93-e bio ranjen, zbog moje sigurnosti išao sam u Elgiju da se operišem na tuđe ime. Pasoš mi je dao ministar spoljnih poslova Krayine Archevych. Na istoj klinici za oči se desio i Aniš BajloBepy iz Adra koji me poznavao još dok sam tamo bio policajac. Bajlo laže da sam sa njim pričao kako sam član voda od 30 ljudi Kapetana Dragya koji je došao sa Austa da ratuje za Eniše u Hany. Samo smo rekli jedan drugom zdravo za zdravo. Lagao je o meni za zločine na Škabrnji.. Davor Tadić je ubijen u Knynskom zatvoru kao zarobljenik na Upresu. Bio je član AVO-a, vojske Aniša u Bony. Vas se navodi da ste ga ubili. Niti sam bio tamo u zatvoru uopšte, veli svjedok ni na ratištu u Upresu nisam ni uopće bio. Arič me je izbacio iz članstva ratnih vojnih invalida jer sam ukazao na njegove krđe paketa. Poslije su još neki izbačeni. Baš mi je naša komšinica u zgradi ovdje u Kitchu Irka pričala za te krađe i prodaju robe na pijaci u Osnitzi u Sany. Psovo si mu majku Komunističku nasrćući na njega, veli tužilac. Svjedok Opatchich ne priznaje to. Ja sam mu samo rekao da je Komunjara i lopov. Eto kako naši omiljeno podmeću taj izraz Komunjara. Ako je neko zaista Komunist poslije revolucije kad su u interesu naroda oteli kapitalistima višak imanja,  nemože po vokaciji više ni biti biti lopov. Može biti samo lopov. To je isto kad bi nekom gangsteru sada kada je kapitalism svuda u Galaxiji sem na Tchayni neko rekao ti si kapitalist i lopov. Toliko o našem mentalitetu i odnosima. A i ovo gubljenje vremena suda mi nije jasno. Sude tajnim službama Sany a pričaju o konzervama i odjeći pomoći  RVI sedam godina poslije rata. Napadaju ga da je sa braćom otuđene traktore od Aniša  prevozio u Sany na granici u Ylocku. Također da su švercali cigarete. Veli svjedok, - ja sam te čuo priče i prije a to sa nama nema veze.
Piše u jednom dokumentu iz 92-e da ste pobjegli sa ratišta, - veli tužilac Prava je istina da sam ja sa vodom bio izdan od komande kada su me na 800 metara od zacrtanog cilja, neke kote kod sela Škabrnja u Hany, dva naša tenka ostavili bez podrške. Ne, - kaže svjedok, - ja sam se samo povukao. Oni iz štaba su željeli da nastavim i poginem.  Pauza. Ono suđenje Karyu u prvoj sudnici je već treći dan pod maskom Privatna sjednica. Šta li to tako tajno ima u javnom suđenju. Tri dana ni rijeći. Bi samo prvi dan malo neka dobrotvorka sa DASa. Eniška emigracija ju je poslala da sa Karyem se nađe i da mu neku pomoć i kaže kako njega i Eniški narod pravo blate na Zapadu. Vrlo lijepa žena. Mogu misliti kakva je bila ljepotica tek te 95-e godine. Ona veli da ništa nije čula od karya ili nekoga o zločinima u SG koji su se upravo dešavali.
Ne mogu da ponovno ne pomenem profesora geografije koji je predavao muzičko i Europijen u Catholyk Francy srednjoj školi gdje sam ja predavao matematiku, što je meni bilo veoma čudno, a to je na Nadi sasvim normalno da svi profesori sve predmete do 12-og razreda mogu da predaju, pao sa pulta na kome je do mog potvrdnog odgovora na njegovo pitanje jesam li ja slučajno Eniš mirno sjedio i klatio kratkim nogicama. Tolika je to bila propaganda protiv nas Eniša na Zapadu. Uzasss. Sada su se okomili na Tchaynu. DASov predsjednik lično jučer kaže da nije fer da Tchaynici vade sa dubine svoga mora rijetke metale koje DAS industrija željno treba. TCHaynici kažu ne damo, nama treba. Eto još jedan povod za malo veći rat.
Evo nastavi se suđenje. Civil ubio Hany poručnika i počeo rat, - veli svjedok. Hanyci kažu da je BNA počinila masakr. Montirano je da sam i ja bio tamo, - veli svjedok.  Neki Ćoso je tvrdio da je Opačych bio veoma okrutan u tom selu; naredio  prelaz preko žene tenkom, metak u čelo svakom zarobljenom. Nisam bio tamo, - veli svjedok. Presuda u Hany je donesena i ja se nisam nikada na nju žalio. Smiješno je kada se prodikuje neka greška u zapisniku koliko osmjeha se upotrebljava od sudijinice. Izgleda kao da priča sa nekom susjedom o svojoj unukici kako voli lutke i cuku. Ma za nju mi nije čudno ali i naši advokati sa Balka kada napomenu neku grešku naprosto likuju. Toliko oduševljenja i streće na na njihovim licima viđam samo kod gledalaca u momentu kad im omiljeni tim zabije go na nekoj utakmici. Dječiji govor. Patentirani produkt Zapada. Svjedoka tereti neki ofricir da je počinio zločine i na nekoj svečanoj sjednici pod brojem 25 primio medalju. Ovaj veli da je taj ofricir tamo bio i počinio zločine, a da medalju nikad nije primio niti bio na toj podjeli. Mene je presjednik Artich lično proganja veli svjedok a kamo li pohvaljivao. Zatvoriše sjednicu.
Evo će 7 ujutro. Mrak je još napolju. Biće danas i do 17 stepeni. Prolječe nezadrživo nadire. Malo mi je neobično da se može obući lakše i kapa naušnjača ne mora uopšte nositi. Nosio sam sinoć moj stari pecaroški šeširić kada sam ubacio konačno ček da platim Fedex jer ga nisam na drug način mogao platiti nego kad su ponovoli zahtjev i poslali mi kovertu sa adresom. Svratim u Talyze. Tamo me neko prstom pritišće u leđa. To samo naši tako rade. Malo da te podigne jeza ali je to način našega pristupa da se nekoga predstravi. Komšija Eljo. Gledamo robu. Kupim radio budilnik i jednu tirkiznu kravatu. Odemo na čaj u Tim Hortons. Tamo raspisali nagrade koje možete dobiti. Ispričamo se o svemu. Pitam ga da li bi nam promjenio pločice i šolju. Ova mala pa se stalno začepi. Dao sam jučer ShuShki moju karticu da kupi hrane, Becky auto Iyu da ide u Cambridge da radi u bolnici i autobusom otišao u grad. Sretnem Collyn u Working centru pa mi reče još ništa od para za gorivo za koje sam do sada dao 400 #. Pored toga još 424 #za popravke što je neplanirano prilično načelo naš budžet.
Evo video. Pukovnik jedinice za specijalne zadatke bezbjednosti Sany Yvanovich raportira Mrkom. Postrojeni su sami pukovnici. Među njima je i svjedok. On veli to je bila predstava za Mrkog. Ja sam tamo bio pozvan kao veteran. Dali mi uniformu i čin a poslije sve to uzeli. Ja nikad nisam bio član te jedinice.  Svjedok očigledno ne vidi dobro jer kad je prinio neki dkument očima to je uradio kao oni dobro slijepi ljudi. U specijalnom policijskom centru u Kuli ti je Ovyca Tanyshich dao nož i diplomu, veli tužilac. Jes' veli svjedok. Čak vas je i poljubio, što on rijetko čini. I stvarno na videu svima samo reče ime i dade prizaja a Opačića i Kaperana Dragya izljubi. Otkud tolika naklonost gospodina šefa SDB Sany. Jer je čuo za mene i moju žrtvu u ovom ratu, - veli svjedok. Ja nikad nisam bio član njegove službe ili jedinice. To je bilo samo u znak da sam od prvog dana učestvovao u odbrani  Kraya.
Fala što ste svjedočili iz Grizzvila. Sljedeća je sjednica za 6 dana u istoj sudnici. Veli tako sutkinja i ode na zasluženi odmor. I to plaćeno.  Da se posveti svom mirnom životu a ne tamo nekim divljacima i ratovima na Balku.
Probam ono Karyu. Piše na 4 jezika; Private or closed session. Huis clos partiel ou audience a huis clos. Privatna ili zatvorena sjednica. Seanca private ose e mbyllur.
Odoh prileći. 7:40. Evo je već svanulo.
Evo  10 ujutro ja i Becky slušamo završnu riječ Sesela. Sjedi već 10 godina u Hayu i kaže da su od ukupnog broja optuženih 80 % Eniši a svi ostali sa Balka čine 20% optuženih i to neki nevažni treće razredni ljudi koji ako su osuđeni prolazili su sa jako smješno malim kaznama. Priča da je glavni organizator svega na Balku izvjesni agent Žan koji sada sjedi u Yuro parlamentu i momentalno stopira istragu protiv Osovara za šverc ljudskim organima i drogom. On je radio za predsjednika Franca Frantzya koji je, eto nisam to znao, u Grizzvilu osuđen na 20 godina zbog ratnog zločin. Iznosi kako Bony nije 92-e mogla da objavi nezavisnost bez pristanka Eniša. Isto i u Hany 91-e  To su bile postavke iz Drugog svjetskog rata. On je  u vezi sa tim iznosio samo opasnosti od ratova koje one donose. Zatim su počela ubistva. Provodio ih je prvi Hengry u Oreatu, Lavoniji, primorskim gradovima odakle su na vrat na nos bježali Eniši da spasu glave. Prekide se njegova završna riječ. Nema načina da ga čujemo.
15.3.7012. 4:59
Otvori se poslije više puta pokušano suđenje Seselju. On ih pravno ubija u pojam. Goran Stoparič je svjedočio da je na mitingu u Šidu Seselj pozdravljao Hammer fety pozdravom. Tako je pisalo u dokumentu tužilaštva. Kad se pojavio on je bio zbunjen time i tvrdio da to nije tačno.  Seselj kaže da tog mitinga 91-e nije ni bilo. Tućilaštvo bi trebalo da odgovara za to a ništa. Goran je svjedočio na više suđenja i dobio državljanstvo strane zemlje, a i novac. Pa svjedok 26 koji je također prodao dušu đavolu i tvrdio da sam digao katedralu u vazduh u Ybotici je dobio smještaj i neko izdržavanje. Sud to bez provjere prihvata, a katedrala još stoji. Pa za miting u Sremu koji nije bio ste uvrstili u dokumenta i niste mi dozvolili da dam mišljenje. On je nezadovoljan smještajem i parama ilegalno napustio tu zemlju i javio se mom timu. Ima više lažnih svjedoka. Hany je organizovala pripremu svjedoka protiv Eniša. Također i AID, Oniš tajna služba je pripremala Oniš svjedoke u čijim prvobitnim izjavama mene ni nema, a poslije 10 godina se u njima pojavljujem.  Filovali ste postupak takvim lažnim svjedocima koji su ih više pute povukli, odustali, a vi ih koristite kao da su važeći. Tužilac mora da se postavi tako da se utvrdi istina koja je najvažnija makar opovrgla njihovu optužbu. Oni jurišaju kao PytBull psi na krv. Sjetite se mitinga u Vornyku koji je bio 90-e i u novinama objavljeni svi govori na njemu a svjedok je tvrdio da je bio 92-e i da sam tamo vrijeđao Oniše. Tužilac Arkusen ne pominje više taj miting ali ga sudsko vijeće pominje kao da je bilo. To je nerazumno. Tužilaštvo je doprinjelo samo tome da se ovaj sud sroza politički i moralno. Yljana je bila najveći insajder. Pisala mi je da pošaljem dobrovoljce u Bony. Nikad na to pismo nisam odgovorio. Ona je bila spremna da govori da su Oniši genetski defektni. Dokazivao sam Karyu da je nenormalna i da je ne stavlja za presjednika RE. Prica je slao i meni ponude iz DASa da rušimo Mrkoga. Poslije je se pleo oko Yljane i podršku Zapada da ruši RE. Kad je obavila sve skopali su je u Hay. Pristaje na uslove i daje izjavu da je progon Oniša bio planiran. Svjedočila je protiv Obrve a odustali su da svjedoći protiv Mrkog i mene. Pa Ylan Abych, prvi presjednik Kraya u Hany. Sklopio je pogodbu da svjedoći protiv Mrkog a oni ga poslije osude na 13 godina i da će mu porodicu smjestiti u stranu zemlju. To su i uradili ali ih smjestili u kućni pritvor. Oni su se pobunili i vratili u Sany. On je vodan iz procesa u proces i u jednom se ubio. Smogao je snage da si presudi pa njie bio svjedok u mom procesu. Tužilaštvo je pokušalo da njegove spise uvrsti u dokumente. Vi niste pristali, ali 2010 jeste. Pa Eronych, prof književnosti. Pretukli ga mučili, potapali u bačvu punu vode iako je pristao da će doći normalno u Hay. Onda Omyr svjedoći da je Eronych znao za naredbu streljanja u SG koji pristaje na sve pa svjedoći da sam i ja imao dobrovoljce u Ratuncy. 92-e su Eniši oslobodili SG a onda je ubijen lider Eniša Zoky što je poljuljao odbranu grada. Pričalo se da je Eronych umješan u to.
Da mi je suđenje počelo bar godinu dana poslije moga dolaska u Hay bilo bi mnogo više živih svjedoka. Tvrdili ste da sam bio u Ylyashu 92-e a ja do 94-e nisam tamo išao. Eto imate svjedoka Oniša iz Eniš jedinice je još u Ylyashu. Pravda se doduše sada tamnošnjim vlastima da je na silu bio mobilisan da bi zadržao kuću. Sudac veli da Sesel treba da se više puta odmara zbog problema sa zdravljem pa naredi Pauzu.
    Sinoć oko 23 h dođem  dobro iscrpljen sa predavanja iz Oronta. Ubi me tamo neonsko svjetlo jer nema uopšte ni jednoh prozora. Osjećam se skučeno kao u nekom bunkeru a učionica je na prvom je spratu. Išao sam Oyotom jer je Becky išla u Cambridge sa Iyom i opet zbog naglog zastoja na Mavysu morao da napustim Highway i pređem na Dery. ShuShku sam oko podne odbacio na Univerzitet, bio na Employu da uzmem T4, formular na kojem piše koliko sam od njih para dobio lani. Na suncu vidim bez naočala da je blizu 5.000. poslije u kafanu na Eljkov spektakl oko federa za Iyu. Pitao telefonom otpade i našao u Cambridgeu amortizer za 45 i pita mene da mi ga donese za 75 #. Ja mu kažem da sam u međuvremenu nazvao Achyma koji kaže da mi ne treba amortizer nego opruga koja je pored njega pri zadnjim točkovima.  Eljo poludio. Toliku kolišinu bijesa izliva na mene da ne znam šta da kažem. Počeo je da psuje. Viče, - Da te jebem još. Ja mu kažem da bira riječi i da ne govori kao neki jalijaš iz Grasslanda. Ostali prisutni podgrijavaju atmosferu.  Ja pomirljivo kažem, - ne mješaj sex i posao. Ostanem još malo i izađem skoro bez pozdrava. Odem nasuti gorivo u Oyotu, pa u Basic kupiti, mlijeka, luka, banana i još koješta. Kupim i jednu pizzu za ShuShku. Bila je 6 a spala na 4 talira.
Legnem po dolasku kući odmah spavati. Probudio sam se u pola 4 pa pokušao prenos suđenja u Hayu. Ne rade, pa  još malo prilegnem u toplu postelju pored moje Becky. Sada probam Karya a oni imaju zaštićenog svjedoka koji priča o vezama na odašiljačima.
Najvažnije za mene je bilo da sam sinoć u razredu pokušao da učim studenta paralelno parkiranje. Probio sam led da pred svima pričam na amerijen jeziku. Nije loše ispalo scenski. Bar tu imam iskustva. Student mi je bio Harry sa Chayna. Izašli smo pred razred i sjeli na dvije stolice kao da smo u autu. Pravo pozorište. Inače nas dvojica sjedimo u zadnijim klupama i počesto zbunjeno prevrćemo silne papire i tragamo za onim što ne razumijemo. I on je tanak sa amerijen jezikom. Imamo i email adrese pa se dopišemo i razmjenimo sa planovima lekcija. Fali mi neko naš da se možemo odmah na času sporazumjeti šta nam fali. Nikad ne znam šta je važno a šta ne u tim predavanjima srijedom kada ih vodi Joe.  Često su prekidana smijehom. Neznam ni smisao tih šala. On stalno postavlja lukava pitanja na koje neznamo baš 100 % tačne odgovore i stalno nas pokušava držati zbunjenima. Slab mu je akcenat i strašno brzo govori. Želi da dominira i suviše se pravi važan.  
Evo Seshel nastavlja. Počinje sa mitingom u Rtkovcy. Crkva je pomogla dolazak Hengrya na vlast u Hany kao i 41-e fetye koji su došli sa Talya. „Hany Kočija“ je knjiga Aniša Tipe Uvara koji objašnjava do detalja šta se tamo dešavalo 90-tih. Prmlaćivanja, miniranje kuća, ubistva, huškanje djece na Eniš djecu u školama itd. Poćetkom 92-e je bilo već 300.000 izbjeglih Eniša samo u Sany. Zašto Hay ne pokrene postupak protiv nekoga za taj progon. Ne pravdam se tuđim zločinima ali se vidi da ste vi kompromitovani jer taj progon koji je trajao nekoliko godina nije kod vas procesuiran. Držao sam govore i mitinge počesto i dva puta na dan a neke i tri puta dnevno. Sve što sam tada objavio nema osnove za moju krivicu. Koristim Retorziju kada kažem, - Gdje su Hammery sa Olanda, Eshke, Taly sa mora u Hany. Protjerani su na milione. Seljaci Rtkovca su mogli da putuju više puta iz Hany i mjerkaju kuće Eniša za zamjenu i nose stvari. A Eniši često ni sata nisu imali za pakovanje nego bježali i sve ostavljali. Wensovim planom sukob u Hany je zaustavljen a progoni se nastavljali.
Nije bilo nikakvog oružanog napada ni na Hrtkovce pa u zamjenu moj govor tretirate kao napad. Verbalni delikt ne može biti napad. To je korišteno i u procesu Aryu Ordichu /Ary je iz divljeg Busso, 20 km južno od našeh Grasslanda. Dobio je 40 godina zatvora/.  Seljaci iz Rtkovtzy su vadili uvjerenja od popa pri putovanju u Hany jer je za Eniše postavljena diskriminatorska politika. Vi morate da dokažete deportaciju. Oni odlaze, mjerkaju i sklapaju ugovore, i odlaze. To nijedan razuman pravnik ne može da kaže da je to deportacija. Jedan Aniš je ubijen. Števan. Izvršioci su procesuirani i dokazano da je to ubistvo bilo  kriminalne prirode. Neko je provalio u crkvu Aniša.  Ispostavilo se da je njihov pripadnik to uradio. Vi koristite zakon Balka za govor mržnje a ne Međunarodno pravo u kojem to ne postoji. Po tom pravu se može samo optužiti javno poticanje na Genocid. Sve dok se ne dokaže da se mojim govorima ne poziva na Genocid nemoguće me je osuditi.  Bez obzira i da sam u govorima i pozivao na ubistva, silovanje itd. Da vidimo izjave Oniša, Aniša. Da vidimo ko je bio extremniji. Moja argumentacija je prevedena na ameruijen pa vam se smučila da drugi elaborat niste ni preveli. Ja sam čak bio i protiv hapšenja Mudya 83-e. On je već tada imao Onysh deklaraciju. Ja sam dakle bio za slobodu mišljenja. Neka misli, piše glupostiu i maše sa njima. Kada je probao da sprovede tu deklaraciju u djelo ja sam mu se suprostavo oružjem. Ja sam branio Ostoyu Ybinchicha zbog političkih progona a vi me teretite da sam saučesnik negovih radnji koje je on poslije izvršio.  Kao sada da kažete da je trenutni presjednik Sany Adych saučesnik u ubistvima dva momka koje je glumac Aushevych izvršio jer ga je pomilovao i na DASu gdje je pobjegao, po ministru policije uručio pasoš Sany, iako je po nacionalnosti Negry gdje su se ta ubistva i desila. Ni jedan zločin sa imenom i prezimenom nekog iz moje stranke niste dokazali. Tužilaštvo kaže da sam vodio kampanju i protiv Osovara. Što će Vam to. Želite da malo dosolite. Što me niste na vrijeme optužili i protiv njih. Ko je kriv za rat na Balku. Da li oni koji su nasilno razbijali Balk ili oni koji su ustavnom obavezom željeli da sačuvaju državu. Pauza. Sviće. Sjeva i grmi. Biće kiše. Mrki oblaci se gomilaju a ja moram ići djeliti novine, to jest flayerse. Kuku mene intelektualca.
Da liste 13 Jula imali problema sa diskom kompjutera, pita Kary svjedoka u prvoj sudnici... itd. Ja nemam privatnu zbirku mojih zabileški. Sve to sam predavao u komandu i nisam imao kontakta sa njima dok ne dođem u Hay, veli svjedok. Slušam grmljavinu.
Rany i Rđan su bili u Traderu. u opkoljenom Hrasnom me zove Rany mu objašnjavam da ćemo povući sve dobrovoljce iz Bony pa su Karyevi priskočili u pomoć. Imate samo taj govor na snimku. Možda i sa Kaćom koja je imala vezu sa Karyem. Nemate ništa drugo jer sam ja stari antikomunistički discident koji se u telefonske razgovore nije pouzdao. Sijeva. Vi pojam o tome nemate da smo mi imali još ljudi tamo. Lavko Alexić je sastavio dobrovoljce iz cijelog svijeta. Ja sam ga redovno obilazio ali poslije rata se priklonio Yljani. Nije prepoznao njenu izdaju. U njegovu jedinicu nismo slali dobrovoljce. Za njegovo ime ne može da se veže ni jedan zločin. Rany zvani Brne je ostao u Tradera jer je on od tamo. Učestvovao je u borbama za planinu Ygman. Niko mu nije došao u pomoć od nas. Nije izvršio ni jedan zločin. Pericu je štitio i navlačio mu pancir da ga neko ne ubije. VaskeV je bio jedan od prvih 100 Etnika koji su otišli u Hany u Enkovac. Ja sam ih obišao i pričao im u nekoj kafani da nose šljemove. Poslije je VaskeV došao u Yliyash i oformio jednu jedinicu.  94-e sam posjetio njegovu jedinicu i proglasio ga Vojvodom. Sve vrijeme su proveli u selu Ekrchichy, istureno prema Ysokom i otuda se Oniši nisu probili ka Ylyashu. Nismo mu nikada slali dobrovoljce, kao na Olovo. Ovaj sadašnji zapadnjački agent je bio sa nama kada nas gađalo maljutkom gdje za dlaku po vašoj nesreći nismo izgubili živote. Njemu ne može da se pripiše ni jedan zločin. U Lješevu je streljano nešto Oniša. Preživjeli sa tog streljanja ni jednom riječju nije spomenuo Vasketa ili moje Radikale da su učestvovali u tome. Svjedok Seydo vam je slagao da smo ja Kary i Ladych bili na Nišićkoj visoravni. Ykola Oplašen je bio vaš agent vam je dao izjavu ali nikakvu inkriminaciju. On je podređivao lične interese stranci. Ostavio kuma za direktora u Anja Uci. On je bio prof na fakultetu pa je oformio studentsku četu koja je spriječila prodor Oniša iz Yhacha. I dobio čin Voyvode.
Nabrojao je Sesel još na jugu Bony neke komadante i vojske koje su držale linije za odbranu Eniš stanovnika i koje je posjećivao s vremena na vrijeme. Nije bilo zločina, ali je bilo straha od nas jer su Komunisti prikrivali svoje zločine veličajući Etničke. Jedini zločin izvršen u Drugom ratu je izvršen kada su Etno jedinice Yurišicha poklale stanovništvo Foče. Ali i to je bio odgovor na prethodne Oniš zločine prema Eniš stanovništvu, veli Seselj. Još jedan je bio kada su ubili 100 Aniša u nekom poljui nikad više ništa.   Poslije Aprila 92- nikada više nije bilo mojih dobrovoljaca  u Vorniku a vi ih trpate tamo i poslije i pokušavate implicirati u okolinu SG. U vas pravo i moral se udaljuju a trebalo bi da se zbližuju. Vaša je metodologija totalitarizam gori od onog Talina i Avegya. Vi i ne znate kome služite i šta vaše gazde smijeraju?. Kraj za danas. Nastavak je za pet dana.
16.3.7012. 0:56:17
Legao pa ustao. Nemerem spavati pa slušam završnu riječ Sesela. Priča o selu Orovu. Aniši su upali u selo i odmah iz autobusa pucali. Ubili su prvo jednog Eniša koji je sjedio na stepenicama doma kulture. Stanovništvo je uglavnom bilo na njivama ali se brzo reagovalo. Ubijeno je više od 12 policajaca Aniša iako su oni javili samo 12. Ostali su bili plaćenici Urdy koje sahranjuju na nepoznatim grobljima. Pozvali su vojsku BNA koja ih je spasila od smrti.  Ja sam od 81-e bio protiv vještačkih nacija, Oniša, Negrija i za smanjenje federalnih jedinica. Ležao sam u zatvoru u Enitzy gdje je bilo gore nego ovdje. Vi ste nas bombardovali 95-e i 99-e. Možda Vam i mi uzvratimo. Nikad se u Istoriji ne zna. Ja sam bio komadant otpora i organizovao naoružavanje i odbranu sela. TO je preuzeo R.S. Bađža. Vojska Balka je podržavala taj njegov centar u Erdutu. Kad se vojska povukla onda je Artchy preuzeo taj centar i razvio neke biznise.  On inače nikad nije napadao negdje nego samo terorisao ljude prije i poslije sukoba. Bio je pokušao napad u Vorniku ali se oprljio i brzo povukao.
Evo je jutro 9:40. Ustao sam u pola 8, jupiiiiiiiiiiii. Nema suđenja u Hayu danas pa sam se bacio na sajt gdje mogu vježbati testove za moje studije instrukora vozača. Za G2 moram imati više od 80%. Umorilo me to prevođenje pitanja. Imam i mali rječnik na ekranu ali je nekad teško i sa njim. Becky će danas na posao od 12. ShuShky sam spremio dva tosta koje ona namaza paštetom i ode moje djete na Univerzitet. Ima još 9 ispita a mi više financiranja nemamo. Za svadbu Avy sam odlučio uzeti sav moj RSP. To je fond za penziju u koji odvajaš sam pare a oslobođene su taxe. Ma i ti su se fondovi poljuljali. Imao sam 10 pa poraslo na 12 pa palo na 9,8 hiljada. Ja podigao 4.500 prije dvije godine. Naravno da su mi od te sume odbili taxu koju sam trebao platiti te godine kada sam ih uložio tako da sam dobio 3.800 # keša. Sada imam 6.000 i dignuću ih sve. Dobiću valjda 4.500 od toga. Ako bi ostale do penzije nemogu ih više uzimati koliko hoću nego ti oni na kašikicu odrede mjesečnu ratu koja smanji benefite koje Nada daje starima bez love. Poslije djeljenja novina svratim u kafe. Ljože sam sjedi u prozoru kafea. Prije toga sam popio zeleni čaj u kafeu opštine koji sa familijom drži nš zemljak iz WulfWara.
To je onaj čiju je ženu napala tigrica čiji muž mi na folklorijadi reče razbiti celfon ako je budem još jednom uslikao. Kažu da je čak jedno vrijeme radila kod nje u kafeu. Otud nesporazumi.
18.3.7012. 14:40
Један од директора "Голдман Сакса", подносећи оставку, написао је да је та инвестициона банка најотровније окружење које је икад видео, где клијенти служе само да би се на њима зарадило.
Svašta od direktora. Ja u stvari ne znam šta se dešava. Nisam dobro spavao pa već drugu Nedelju za redom nisam ni otišao na vježbe vožnje u daleki Oronto. Javio sam e-mailom da sam seek a trebao napisati sick. Seek može biti i da sam pokušao. Neka. Nek vide da ne znam amerijen.  Pomišljam odustati skroz. Nesigurno mi je to sve sa tim poslom. Idem danas sa Collyn prčati o benzinu. Reći ću joj da mi plate benzin ili odustajem od koleđa.
Jeste li razmišljali o odlasku u emigraciju? Pitaju ovo jednog režisera iz Oreata. Nikada. Obožavam Underu, ali ne razumijem kako je mogao ostaviti svoj jezik, jer s jezikom ostavljate i domovinu. Domovina ga je neki način i kaznila zbog toga.Tako je i sa nama. Sada se bojim i da kročim na Balk. Ne znam šta ću tamo. Ni kome ću. Jučer sam kupio cipele za svadbu moje AvaSha. Crne, moderne. 113 # sa taxom. Lepa je ta moja Avasha ko slika. Bijasmo u St-Jakovu. Selo pored Kiča 15 km. Iznenadi me broj kočija crne boje i u njih upregnutih konja koji isprepadani od auta galopiraju pognutih glava i neobično glasno lupaju kopitama po asvaltu. U ponekim kočijama koji su obični limeni sanduci su djeca u staromodnim kostimima. Muškarci su u crnim odjelima sa cililindrima na glavi a žene u dugim crnim haljinama sa također crno obojenim maramama ili nekom crnim šeširćićima. Sve djeluje kao da su učesnici snimanja istorijskog filma. Amishi, - reče jedan kad ga upitah jel' to oni kruže ili su to sve razni. Veli nedeljom idu u posjete rodbini na farme oko Jakobsa. Ima i karuca za dvoje. Na njima su mladi parovi, također kostimirani u crno. Zatošto vidim dvije crkve na glavnoj đadi Jakova pitam toga čo'eka koji me neodoljivo podsjeti na profa fizike iz Batcya imaju li oni svoju crkvu ovdje.
Veli ne, možda negdje u polju.  Malo me preplaši ta tradicija. Čuli smo da oru i kopaju bez mornih pomagala, da nemaju struju, pomažu jedni drugima na mobe kao u Batchyu. Al' sam se ja tamo naradio na tim mobama. Skoro svake sedmice kod nekoga. Poslije sam se manuo toga pa nedeljom igrao soccer na Jarmoku.
20.3.7012. 6:16
Ovo je stvarno nestvarno. Kary u sudu u odijelu, kravata, ošišana potpuno sijeda kosa. Poslije 10 godina skrivanja jamili su ga u GrizVillu, čupavog, bradatog, sa debelom dioptrijom, promjenjenim hodom, obučenim u neku crnu mantiju. Folirao je nekog postojećeg nadriljekara Dabya i imao njegovu ličnu kartu. Kary Spominje Arteryovo četvoromjesečno primirje /Artery presjednik DASa u to vrijeme/ krajem 94-e. Veli svjedok da je tih primirja bilo mnogo a datuma se ne sjeća. Tako i mi civili smo prevareni nadom zijevali u moćnike i od njih čekali mir sa mnogobrojnih sastanaka po svijetu. Mi smo imali radnike svih nacija u našem gradu i bili cijeli tok rata u tim službama, veli zaštićeni svijedok kome je promjenjen glas i zamućen lik na prenosu suđenja. Teško je to objasniti ljudima van Bony, dodaje on. Tačno je tako bilo i sa nama u školi u Grasslandu.  Mi se među sobom nismo ni brojali. Prebroja nas jednom BBC televizijska ekipa. Eniša 33 %, a isto toliko Oniša i Aniša. Djeca su bila normalna sa nama svima iako ih je od 1.300 ostalo samo 321 od kojih su preko 300 bili Oniši. Nastavlja svjedok da niko nije bio za rat, i da PL /Patriotska liga, vojska Oniša i Aniša / nije imala uporište u gradu i nije tu ni bila stacionirana nego van grada. Kary kaže da su takvi odnosi za svaku pohvalu. Nevjerovatno. Čovjek koji je bio presjednik stranke EDS koja je pod prvom tačkom u ustavu RE postavila cilj da se Eniši rastave od ostale dvije majorativne nacije u Bony.Tužilac traži da se brišu neki redovi jer se da naslutiti koji je to grad odakle je svjedok. Ja to nažalost ne mogu. Vjerovatno ih je bilo više jer u gradovima Bony je pobjedila Socijalistička partija SDP. U našem Grasslandu sa preko 60% glasova. Sela su bila za svoje naci partije. ADZ za Aniše, SDA za Oniše i pomenuta EDS za Eniše. Poslije su po tim gradovima ušli nacionalisti u opštinske strukture, policiju, preduzeća i prijetnjama ili obećanjima preobratili funkcionere i članove SDP u svoje redove.  
Diskutuju Kary i svijedok o tome da je radnicima u policiji priznat borački staž od 91-e, a Bony nije ni ratovala tada. Zatvoriše nakratko jer Kary upita a kako ste se odnosili prma NU koji je imao biro i vojsku u vašem gradu, potom završi ispitivanje sa njim.
Tužiteljca nastavi sa presretnutim razgovorom od 11 Jula u 16:40 između Generala Vere i Ykolaya iz NU oko aviona BOOMa koji kruže  na nebu i Vero dodaje da nema šta da prekida. Isti razgovor su presreli i iz Hany gdje Kary kaže Veri, - da da, ali ako krenu u obrušavanje obarajte /Naime, pretpostavljam, NU su prijetile da bombarduju Enišku vojsku ako na prekinu opsadu SG/.
Gledam ove sudije pa se pitam da li im dosadi ovo slušati i kloparaju li im misli prema familiji, pecanju, krstarenju, golfu, ljubavnicama, ako ih još imaju. Nema muškarca koji nema neku ljubavnicu, makar samo virtualnu. Makar neku koja počesto sjedene pokraj njega u isti mali kafić ili radi sa njim. Odnosi su tu. Počne da misli kod kuće ša da obuče zbog nje, iako sa njom možda nikad nije ni progovorio. Ona mu daje razlog da neće da ide svakakav.   Također isto radi i ona. Onda ponekad dođe i do sudara. Tvrdih i mekih. Kako kada. Kao u fizici. Ljubavnici postoje da bi se izbjegla gruba stvarnost pranja gaća, kuhanja, čišćenja, krečenja, luminata, tepiha, garaže i spremišta, kiselog kupusa i turšije, itd. Tamo su odnosi oprani od svakodnevnice. Ako zalegnu negdje u motelu ili 'otelu čaršafi su uglavnom čisti i opeglani. Možda će ona kad skine sako primjetiti da mu košulja na leđima nije opeglana, a zaboravlja da njenom mužu nije ni sprijeda. Histerija. Ljubavnici su baš to. Gledao sam to po kafićima, na poslu. Kod kuće žena i sitna ili krupna djeca, svejedno, a u kafiću dotjerana starija ili mlađa cica i muški sline oko nje i naravno časte.
Ko misli da je srećan on je zaista srećan. Svak je odgovoran za svoju sreću. Optimizam je važan. To slušam na radiju jer Kary suđenje je u opet u ilegali.  Srečan je onaj koji daje. Nikad ne dozvoli da neko nakon susreta sa tobom ne bude bar malo srećniji. Sa Eljom baš nije tako. Bar prem meni. Uvijek pokušava da me čini nesrećnim jer je on nesrećan. Ostavila ga žena, istjerala iz kuće. Živi sam, oblijeće oko nje, stalno je spominje, - moja Anya, itd. Jučer svratim u Work Centar pa u kafanu na Kingu. Stiže i Mič i dade mi 203 a ja njemu 15 #. Dvije stotke su nove plastične pare na Nadi. Vidjeli od onih sa Austa.Dođoše Eljo i braća Negry.  Mič je ponio papirne valute po 1 ili 5 talira za bakšiš jer ide na Uby. Veli da je iznenađen kako se tamo ljudi srdačno pozdravljaju kada se sretnu. Nešto slično kao kod nas što je bilo. I na kursu Driver Instruktora se iznenadim kad mi neko od studenata sa Pak-Inda priđe i srdačno se rukuje.  To Nadjani ne rade. Na Uby je uređenje Komunističko pa smo razvezali malo o tome. Ja kažem da je ovaj Kapitalizam produkt Komunizma jer nebi bio ovakav milosrdan da nisu Kapitalisti vidjeli kako carevima lete glave kada ostave narod u bijedi. Neko bi rekao pa ne bi imali takve dvorce i kulturno naslijeđe da su stanovništvu davali da kroz crijeva proguraju malo bolje obroke.  Ja velim da mi je Michel u Koloniji 2 pričao da do 60-tih na Nadi nije svak mogao da studira. Samo truli bogataši. Poslije su uveli kredite za studente. Ja velim i ja sam imao kredit. A nisi ga vratio, veli Ljože. Ja velim., jesam. Jesi u kurcu veli on. I tako stalno koristi tu riječ ili psuje jako glasno mater onako kao neku frazu usput tako da se i konobarice uznemire. Ma nije to tema velim ja i dodajem da sam ga ipak vratio a i onaj onaj prvoj ženi. Nisi, veli on i značajno se smije se prema braći Negry. - Potvrdu. pomirljivo vele oni. Da vidimo potvrdu. Ja sam bio okrenut prema prozoru a on je odmah po dolasku sjeo prema šanku za kojim su sjedila braća okrenuvši mi leđa, naznačivši da nisam dio stada.   Ode Mič. Parkiraće na aerodromu, veli. Odoh i ja videći da nemam šta da radim tu i tako izbačen iz miljea zaboravim prsluk na malom nisko postavljenom čiviluku sa 4 kuke na kom gosti ovjese kaputiće ili jakne, i ključeve od auta u njemu. Vratim se i prokomentarišem kako sam neki dan zaboravio jaknu i našao je sutradan.
Kaže Mič da je po tome poznavao naše ljude. Nikad nisu skidali kapute u kafani i uvijek su bili obješenih faca i mrko ozbiljni. Jest na Nadi su svi istrenirani da Vam se široko osmjehuju kao da se raduju što vas vide. Ali to nije prava istina. Time Vas razoružaju da bi mogli sa vama lakše da manipulišu.   Oni to rade nesvjesno. Instiktivno. Čak su to imali i na pasošima. Cereće fotografije. Dok neki terorista nije ubio par talaca zbog toga. Nije mogao da podnese da je neko srećan. Sada kad sam obnavljao pasoš rekoše mi pri slikanju da strogo budem ozbiljan. Ma nije moguće. Stišće se sreća na Nadi. Pita li se neko, zašto.
Tamo Zatvorena sjednica kod Karya. Vjerovatno će ovako do kraja današnjeg dana. Kako onda da mi znamo da je objektivna presuda kad bude izrečena. Sakriju nam nešto što je bitno za javnost. Rat nisu krili. Rat koji nas je unakazio, pretvorio u izbjeglice bez doma i domovine, ostavio bez imovine, bliskih ljudi i predjela i jezika. Jezika za koji mnogi kažu da je domovina. Kada dođem tamo ima da se šokiram. Kako je moguće da svi govore isti naš jezik. Ne treba da vičem, - haj skjuzmi, ver is...itd. ne znam kako ću podnijeti toliku navalu našega jezika. Možda poželim da ostanem tamo. Ne možda. Sigurno. A zašto da ne ?. poželjeti kao neku nepoznatu ženu za ljubavnicu. Svi koji odu tamo na par sedmica kažu, - nema šta da žališ. Ništa nije isto. Misle na ljude, a ja na rijeke, potoke, planine i gradove. I Jezik.
Moram staviti klima uređaj na prozor. Sutra će biti nevjerovatnih 29 Celzijusa. ShuShka ima danas prezentaciju nekog panoa za koji treba da plati 40 #. Išao sam na plazu da rasitnim onih 100 plastičnih. Čayna nije bio još otvorio pa odem u Tim Hortons. na parkingu gdje me je čekala u Đipu dam ShuShki 40 # i pitam je treba li još. Veli,- ne. I ode . Becky je danas otišla Oyotom u Cambridge u bolnicu a od podne će nastaviti u njenom Trinityu gdje je već 7 godina zaposlena na par tajm.
Govor koji postiče mržnju a koji ne podstiče na na zločin nije kažnjiv na DASu. Učešće u ratu nije krivično djelo. Možete li naći i jedan fragment mojih govora koji je podstakao neki zločin. Prvo je podignuta optužnica pa onda vršena istraga. Nisu gledali moje govore. Preko 100 mitinga sam citirao pjesmu staru 200 godina. Ona je uzrokovala oduševljenje uvijek. ...hajdemo djeco otađbine ... čujete li tutanj nadolazeće vojske koja oće da nam pokolje djecu u naručju... ljubavi sveta za otađbinu.. slobodo draga bori se sa svojim braniteljima... neka tvoji neprijatelji na samrti vide tvoj trijumf i slavu... na oružje građani, formirajmo bataljone... šta hoće ta rulja. Ovo je Francy Marseljeza koju ste vi sudija Yntonety vjerovatno odmah prepoznali. Ovako se govori kad je rat. Šta ste vi Frany govorili 40-e kad vas napadoše Hammeri. Ili vi Dantzy ili vi Taly, veli Sesel na svojoj završnoj riječi. Sada me u zatvoru zovu pismejker jer misle da mi je ugrađen pejs mejker. Jel' me sudite jer sam agresivan, jel me sudite jer... itd kaže on jakim glasom. Nisam ga slušao odmah jer sam stavljao klima uređej u prozor. Težak je ali sam mu polugama dohakao i evo me u po Marta veselo hladi. Sjutra 29, nemoguće. Šta će biti tek u ljeto. Odlazak na sjeverni pol ako tamo sve  otopi.  Već sam pobrisao stan, izbacio copekle zimske iz ormara i stavio u jenu kutiju. U stalaži u dnevnoj sobi sa najdojnje police izbacim kutiju punu kablova, celfona, foto aparata i ujedinim pola od toga sa jednom istom u trostepenoj stalaži iza stalka u obliku paravana sa reprodukcijama majstora slikarstva i mojim doživljajima fotografisane svjetlosti i u nju stavim sve papuče, japanke, sandale. Obrišem pod i u sobama i u ormaru u hodniku.  Obrišem mokrom krpom i krila ventilatora na lusterima u sobama prije no ih uključim. ShuShka se žali da ne može spavati jer je veoma vruče.
Evo cijelo vrijeme uz to služam Sesela. Navodi puno istorijskih podataka. Završava da je tužno na šta se završava međunarodna pravda. Iznošenjem brda gluposti i da je očekivao neke stručnjake i genijalne ljude sa kojima bi se dostojno borio. Čuću ga još koji put sigurno jer će Becky to sa njegovog sajta sigurno mnogo puta ponoviti. Ima dosta interesantnih podataka za zapisati. Recimo da je slavni naučnik Rudžy kojeg Aniši slave kao svog, ustvari Eniš po ocu iz istog sela odakle i Seselov tata, a Taly po majci. Ajd oca, ali što tu majku tek tako uvijek zapostavljaju. Sve se otima. Zemlja, stanovi, kuće, Istorija, Jezik, majke, očevi i cjelokupna Kultura. Sesel napominje da je progon Aniša iz Sany vršen ali samo od strane Osovara na Osobu i da su smješteni u Lavoniju u Eniške kuće. Pita sud, - zašto to niste procesuirali. Zašto niste procesuirali one što su naoružavali Aniše. Hamere, Ungare. Njihove vođe kao Mrkog sa kom sam postao zaista pravi prijatelj tek ovdje u zatvoru iako me 3 puta zatvarao kao opasnog protivnika. U video snimku koje tužilaštvo pušta kao dokaz protiv mene se vide vojnici sa šljemovima na kojima je petokraka a ja sam robijao zbog moh antikomunizma još 80-tih. Pritom pjevaju „ Naš Mrky  naredbu piše da ubijamo Aniše“. Ja i moji članovi nikad nismo pjevali Mrkom jer smo bili ljuti protivnici. Da su to bili moji vojnici pjevali bi meni a ne njemu.
Oko 400 nacija sa oko 400 religija živi na DASu. Da se uredi na Bony način imala bi 400-člano predsjedništvo sa vjećem 400 naroda. Slušam Esyma našeg komšiju iz Grasslanda.
On je prof na Univerzitetu u Traderu već.  Plava duge zlatne kose njegova sestra je bila moja Julija a ja njen Romeo. Tako su nas iznenada počeli zvati klinci iz komšiluka jer bi mi stajali svak na svojim prozoru na udaljenosti od preko 100 metara i gledali se po vas cio dan. Ja sam imao tada 17 a ona 16 godina.. U Gazi ima više pravoslavaca nego Arapa.  U Grasslandu kod Daiđe na Bajramy /vjerski praznik Oniša/ dođem a djeca se svađaju oko postavki iste religije jer idu u škole koje financiraju različite države sa Arabya. Hor Bosona u Sumerenskoj literaturi. Dobri ljudi. Razlika između Jew i  Araby jezika je kao Lovinski i Kany. Ubio mi je zeta njegov komadant jer je znao da je Mudy dao jug Bony Hengriju na poklon. Alax je samo riječ za Boga a ne lično Bog kako misle mnogi Oniši. Na Arabu žive mnogi Ortodoxi koji imaju imena za koje vi vjerujete da su Oniška pa ih dajete svojoj djeci. Svi na Arabu se mole Alaxu. A vi mislite da je Alax samo bog Oniša. Kretiyeni  su svi bili Ortodoxi dok se nije šizma izvršila pa se podjelili na Ortodokse i Kristijane i oni tamo na Arabu se svi mole Alaxu. Tako govoraše on u Bony. I još toga mnogo.
Cio dan nisam izašao iz kuće. Pekao sam polutke krompira i pohovao šnicle i napravio sebi supu. Shushka me pohvali za jelo a ubrzo razapesmo na zid njen rad koji je danas prezentovala. Pričala je o otkriću koje je Ungaru Olahu 94 donijelo Nobelovu nagradu za Hemiju. Nema više nikakvih ni radova ni provjera do ispita u Aprilu. Neka joj je predložila da igra za njih Ragby, ali mora da trči svaki dan. Oduševljena je sva. Ode Iyom kod Onje pa će sutra na plažu.
Pokušavao sam pronaći lekcije koje moram znati na ispitu a ne mogu ih naći u debeloj knjizi koju su nam dali. Text je tamo tako sitno pisan a ShuShu reče da su sve njihove univerzitetske knjige takve.  Prosto bole oči od čitanja. Iznerviran ostavim sve pa pogledavam film iz 87-e Nedodirljivi. Balk je bio tada jedna država. Tako često kada vidim film iz 42-e pomislim ovi na DASu su snimali filmove a mi tamo na Balku giuli ko klasje na njivi. Milioni ljudi su ginuli.
Oko pola 23 h odem da kupim mlijeko. Nema Chayna sitno. Odem u Tim Hortons da rasitnim i drugu stotku, nemaju ni oni. Ne smiju da imaju puno novca uvečer. Tako spriječavaju pljačke. Vratim se kući.
Nađem tamo Becky kako sluša neko od suđenja Sesela. Ylosh Ryica, sada ambasador Bony na DASu,  je poslan od Vojvode Dyuk Uyicha  da budi moj savjetnik nagovarao mene, - veli on, da izazovem građanski rat u Sany. Ja sam tada okrenuo leđa Vojvodi i on me ražalovao. Do tada nam je slao ordenje i pohvale za odbranu Eniš sela u Laovniji jer smo ih tada samo mi branili od Aniš nasrtaja. Međutim, od septembra 91-e je BNA, Balk Narodna Armija, preuzela tu odbranu u skladu sa ustavom Balka i mi smo naše dobrovoljce podredili njenoj komandi. Zato se Djuk Djuich naljutio na mene jer je on bio Etnik iz Drugog Rata, veliki protivnik Kotu i komunistima, ali prinuđen da sarađuje sa Taly fetišistima kada su Taly spašavali Eniše od istrebljenja koje su Aniški fetišisti u Hany radili.
Svašta, dodajem ja i još ovo. U jednom logoru Aniš Fety su ubili milion stanovnika Balka. Pretpostavlja se da je tu našlo smrt oko 750.000 Eniša iz Hany i Bony. Ostalo su bili Tzigany i Jewy.  Po oslobođenju 45-e Koto je nešto mrmljo o tome kako ne ide to da se samo ubija. Nije ni on mogao da nađe prave riječi za tako strašne pokolje. Interesantno da Taly nisu vršili genocid i nisu imali logore kao Hammeri iako su im bili partneri. Jesu doveli 100 Aniš Fetya sa Taly i dali im vlast u Hany, ali pod uslovom da to bude kraljevina i dali nekog svoga princa za njenog kralja. Usput, svu obalu da prepišuTalyi. Doduše, velikodušno su joj poklonili  cijelu Bony do Rine a Hammeri valoviti Rijem sve do Grizzvila /Sada se Fety iz Sany  vade da logor na Sajmištu nije bio u Sany nego u Hany, a oni su samo davali logistiku i hapsili ljude/. Desilo se da u Hany ima više Eniša nego Aniša; 2,8 naprama 2,4 miliona. Zato su Aniš Fety postavili sebi cilj, trečinu Eniša ubiti, trećinu pokrstiti a trećinu protjerati. Angažovali su dobar dio Oniša koje prozvaše Aniškim cvijećem. Palili su naša sela  i ljude. Oniš Fety su pobili cijelu familiju moga oca, njih 35 jer su tada na selu ljudi živjeli patrijahalno. Sa sobom su vodili i svoju djecu da to gledaju. Samo se moj  stric izvukao iz vatre košare u koju su ih zatvorili i zapalili . Pobjegao je u avgustovske kukuruze a poslije našao neki zbjeg. Imao je samo 8 godina. Tako i sada kad vidim neki film bezbrižno sniman na DASu početkom devedesetih smuči mi se život. Zašto ratuju tamo kod nas i kad treba i netreba ?
21.3.7012. 7:27
Naspavao sam se good. Sparina se osjeća. Prvi dan proljeća. Svi kažu da nikad nije bilo ovako vruće. Tamo smo u Grasslandu kad smo bili djeca na poznatim mjestima na brdu Bash-Fountain smo nalazili kaćune, ljubićice i visibabe. Ponjeli bi tavu, nož, šibice, jaja i hljeba, zatim bi napravili luk i strele, ispekli kajganu. Izviđali bi druge klince kuda idu i šta rade. Između nešto starijih klinaca gradskih mahala na brdima oko grada bi se ponekad po uzoru na indijanske filmove zakazivali pravi ratovi lukovima, i strelama.  Ponekad bi to bilo sasvi prahistorijski; kamenjem i motkama. Mi mlađi smo se držali podalje od linija sukoba ali bi se to i inače završavalo više nekim taktičkim povlačenjima pred brojnijim klapama nego pravim sukobima. Na Balku se ratovi vježbaju od malena..
Dobio sam Emploj 474 #. Šta poslije 23 juna. Para nema, posla neće biti. Ovaj kurs me razdire. Učio bih ali ne znam šta i odakle. Dobili smo  listu pojmova koje na testu treba da opišemo do detalja.  Naprimjer; zeleno svjetlo na semaforu. Žuto, crveno. To bi mi na našem bilo lako ali na amerien? već me hvata panika. Probao sam da iz bjele knjige prepišem fraze. Ma nema teorije da ih zapamtim u cjelosti. I zadnji test mi je ShuShka pregledala i napisala za 3 sec falloving distance. Klima ona glavom kada vidi kako joj je tata nepismen. I ja sam imao poprilično nepismene roditelje. Otac je naučio čitati i pisati u djetinjstvu kada su seoska djeca obično išla samo 4 godine u školu. Za 8 razreda je bilo suviše daleko ići pješke. Došla naredba sa vrha Balka da stari kadar policije nije dovoljno pismen da obavlja tu dužnost pa su ga penzionisali su kada je imao samo 46 godina. Redovno je kupovao novine Politiku i onako u sakou i kravati sjedio za stolom čitao samo za sebe. Mama bi sjedila na kauču, plela i šutila uz njega.  Ona nije išla u školu. Naučila je bila na poratnom tečaju slova i znala se potpisati. E tako je sad duški kad gleda svoga oca. Nepismenog ovdje na amerijenu a bivši srednjoškolski prof matematike na tri jezika; ropijen, balky i lovakyen.  To me sasvim malo vadi. Dokaži se ti Gilea ovdje gdje je amerien glavni.  Upotrijebio bih ovdje i neke ružne riječi koje sve više maha uzimaju u literaturi, ali ne onoj pravoj kao Uharemovoj. Tu knjižicu pripovjedaka čitam već 2 mjeseca a ni do pola nisam došao.
22.3.7012. 5:23
Trgla si me kao rat ratnika ..., tako počinje jedna moja pjesma. A u stvari mislim na to kako me iz sna trgne nešto i ne mogu dalje da spavam. A i kako bih? Brine me studiranje na koleđu. Ne raduje me jer ne razumijem puno toga. Eto jučer tek sjednem u prvu klupu jer ne čujem i prof ima akcent tako da sam poslije mjesec dana utrvrdio da on riječ word izgovara vud /šuma, drvo, drvna građa/. Uyas. Vratio sam se iscrpljen traganjem pojmova po debeloj knjizi veoma sitno pisanoj, Hajvej Akt. Shushka kaže da su i njihove knjige na Univerzitetu tako isto sitno pisane da te zaboli glava čitajući ih.  Čak me je jedno vrijeme napao i bol u grudima. Nema tamo vazduha. Kao u pećini. Tako prave škole i prostorije. Sve je zasnovano na klima uređajima i prostorijama bez prozora. Kakve divne prozore sam imao u novom kabinetu u Bačiju. Po pet na cijelom zidu sa vrlo tankim aluminijumskim pregradama između njih tako da svijetlo nismo morali ni paliti za vrijeme nastave. Došao sam iscrpljen vožnjom od Oronta. Na času nam reče tičer da mozak vozača za vožnju po hajveju  ima 3000 reakcija a kod pilota za vožnju aviona  samo 300.
Usput slušam Karyevo suđenje ; 500 ljudi je sahranjeno u grobnicama SG a još su živi i 70 su poginuli daleko od SG a sahranjeni kao streljanji u SG veli Kary. Neki amputati nekoliko stotina još živih ljudi u hiruškoj sali su se našli u masovnoj grobnici. To sve Oniška strana je priznala.  Svjedok je stručnjak za leševe. Kaže da za sada ima 6.234 leša vezana za SG. Profil brata ili sestre sa lešom je koristan veli on. Rođaci također mogu pomoći tako da je prosjek uzoraka bio malo više od tri. Tako se ustanovi identitet leša.
23.3.7012. 6:42
Neka lijepa žena je svjedok. U tamno sivom je sakou sa dva đepa na grudima kao kod vojničkih bluza, svjetlo braon stegnute kose pozada sa malim čuperkom na čelu i slušalicama na ušima izgleda vrlo oficielno. Ima bjelu bluzu sa ipak ženski izraženim dekoteom pa izgleda sexi i vojnički istovremeno. Pripada kategoriji žena koje teško stare.
Od proljeća 96 je sprovodila istragu o SG i ponašanje Eniša na terenu gdje su se ljudi ponašali prilično neprijateljski prema nama, veli ona. Nije bilo lako. Kary je pita koji period. Samo pad enklave, veli ona. Zbog toga smo  95-e stupili u kontakt sa Oniš stranom u Uzly. Oni su nam izvještaj svoj predali tek poslije 3 godine. Jeste li uzeli mogućnost falcifikovanja tog izvještaja,-pita Kary. Jesmo veli ona.
To joj je bio prvi takav posao u životu. Svjedočila je o tome na suđenju Eniš Generala Tolymira. Dobili smo sve bilježnice od njih a tamo je bilo i onih koje su premašivale događaje u SG. Nismo primjetili da nešto nedostaje.  Presretnute razgovore smo preslušali i protumačili da kad Eary kaže imamo 6.000 paketa misli na ljude jer nije on bio šef pošte nego tajne službe. Tako ljude tajne službe i tretiraju. Kao da su one Bog, Alax a mi paketi za obradu. Eto onaj što ubi neki dan 7 ljudi i djece na Francu je bio registriran kao sitni kriminalac. To što je išao na Arab mu je donijelo ime na 4000 dugoj listi imena ljudi kojima je dolazak na DAS zabranjen. Čiji je on bio pulen. Neke tajne službe ili više njih. Ubijen je snajperom kada je iz kupatila iskakao kroz prozor sa revolverima u svakoj ruci.
Jučer odem doktorici Ubinky pa se ispričam malo lovinski. Dade mi imena neke tečnosti za ispiranje ušiju jer sam postao nagluv, zatim jedno drugo za pytirjazu, gljivično oboljenje, koje mi se poslije par decenija izasulo ali ovaj put samo po prsima. Ta gljivica mi je sigurno smanjila broj ljubavnih događaja jer me bilo stid da se skidam pred ženama. Popričamo malo o velikoj sličnosti Ussinskog i Lovinskog jezika i predstavi ženidba od Gogolja koju je majstorski režirao Ayera u Eresturu, baštinskom selu Ussina u Sany. Seselj objašnjava da je to područje bilo svelavensko dok nas nisu Atary presjekli i formirali Ungary područje pa nas izdjelili. Ah ta Istorija. Sve nas guta u svoje skute. Evo im školski drug iz Grasslanda Yopa na FB otjera sve u pm kad mu napisah da sam pobjegao sa Balka da me tamnošnji političari više ne maltretiraju.. Pomislim tek sada,-To i jest prava istina moga odlaska sa Balka. Nisam mogao da podnesem da me lažu toliki nacionalisti sa triju strana odjednom. Ponašaju se svi kao ugrožena vrsta, neka rijetka zvijer kojoj prijeti nestanak od dvije druge nacionalističke nastrojene strane. A izbor političara je toliko usmjeren u tom pravcu da drugi vidici ne dolaze do izražaja mada su po gradovima jaki i ostaci komunista zvani Socijalisti, ali više djeluju nekako šminkerski. Yopy Nije još u penziji jer nije ratovao. Ja ga se sjećam kao mirnog čoeka, spremnog uvijek da popije kafu kod Fyde, naj kafiću za gradsku čeljad u gradu. Smješten u prizemlju novogradnje od 6 spratova, moderno projektovan od profesionalne arhitektice i  vrlo lijepe Eny privlačio je generacije rođene između 40 i pedesete prošlog stoljeća. Tu se sve značajno u gradu odvijalo. Počinjalo je sa jutarnjom kafom i završavalo se do kasno u noć.  U ljetnom periodu bi stanarka iznad kafea Ovyljka posula bokal vode na tendu što je bio znak za goste kafića među kojima je čest bio i njen muž Yro, da se ide kući ili sa terase pređe unutra, stiša muzika i još malo nastavi piti i Bogu krasti dane i noći. Prvi vlasnik je bio igrač soccera Ecky koji od niza  Grasslandskih igrača najdalje dogura u karijeri, do reprezentacije Balka. Bio je stariji od mene 2 godine i išao u školu sa mojim bratom Džoom.  Oni su bili i ostali stalni drugari. Napravili su neki ceh u domu vojske  i nisu imali ili nisu htjeli platiti prenaduvani račun pa je izbila bruka i fudbaler i još jedan su  isključeni iz škole / Brazer mi je prošao sa nekim ukorom/. Nastavio je on u Traderu sa fudbalom ili soccerom kako ga ovdje zovu,  dovršio tamo srednju školu i fakultet za fizičku kulturu.  U nekom nastupu provociranja od taxiste Fyde da mu proda kafić stvarno to i uradi. Pričaju da je bio pijan, da se pokajao, tražio kafić nazad ali đaba. Osta među rajom još neko vrijeme običaj da se kaže idem na kafu kod Ekya a poslije se ustali  ime „Kod Fyde“. I u rat sm tamo navraćali. Fydo je bio nestao iz grada, pričalo se da vozi autobus na Svitzu, ali kafe je radio. Vječni konobari Nero i Feyso su neumorno radili. Oviljka je bila otišla iz grada kad i moja Becky i sa još par žena sa djecom se 7 dana smjestiše kod ćerke od moga strica u mom gradu studiranja NewYorku na velikoj rijeci Dunay. Mi muževi ostasmo samci u gradu čekajući mir koji je najavljivan na brojnim konferencijama po svijetu gdje su učestvovali oni isti koji su rat počeli. Evo dok ovo pišem slušam suđenje u Hayu jednom od njih, Eniškom vođi Karyu. Ta blamaža se vukla tri i po godine. Moj brat Džo kao i mnogi drugi kojima je sve to dodijalo, nesebično dade svoj stan sa svim stvarima vlastima u opštini i 93-e ispratismo njih 300 plačuči na autobuskoj stanici Grasslanda na njihov put u samo 7 km daleko selo Urby i to u onaj dio sela gdje su Eniši carovali. Tu je bila linija fronta.
.  Tu je bio kraj jednog i početak drugog svijeta; vremena, kulture, muzike, religije, nacije, razgraničenja smrti i života i naravno obilnog prisutnog šverca. Nama u Grasslandu tih 7 km prema Zapadu je bila beskonačnost. Na isočnu i južnu stranu front je bio sa Anišima i ponegdje udaljen od grada također samo 7 km. Tamo je bilo baš krvavo. Ginulo se mnogo više u tom ratu između bivših saveznika protiv Eniša jer je razočarenje u tu vezu bilo suviše veliko. Kao i u ćivotu. Što veća ljubav to veće razočarenje.   Slušam unjkavi glas karya kao ispituje neku strankinju koja se motala po presjedničkim odajama i SG u doba rata. U ednom telegramu NU je navela da su Eniši masovno pucali u vazduh a u zvaničnom samo da su pucali. Da je čula da ima leševa ali ih nije vidjela. Kary pokušava da kaže da se kod nas puca u vazduh uvijek kada se nešto proslavlja. Sjetim se noći u Grasslandu. Pa po cijelu noć su odjekivali rafali ispaljeni u vazduh. Za Krismas je iz Gaya pored Gimnazije neko od Aniš familije Anyshich pucao tri dana iz mitraljeza. Đe su metci ti išli nisam želio da idem provjeravati. Šenlučilo se tako tri pune godine. Koliko je para otišlo za municiju Bog samo zna. Nas civile su vodali po tim linijama da idemo kopati rovove. Ja sam bio 4 puta a 10 puta sam nekako zaobišao taj veoma prijeteći satavljen poziv na kopanje. Kada bi tamo došli naši nekadašnji đaci nam nebi  dali kopati nego da malo preporučili da malo prilegnemo i čekamo zoru. Ko bi imao cigareta, povukao bi koji dim i proslijedio dalje. Pričali bi tiho između sebe i šprdali se na naču sudbinu.  Neko uspostavi kontakt na i sa Aniš stranom pa se ispričaše tu noć i sa njima. Svašta. Znaš ti nas, jebo ti nas, - govoraše neki stari ratnik i političar iz Drugog Rata. Nemam želju da pišem šta ovi pričaju na suđenju jer je moje razočarenje Rajom veoma veliko jer toliko sam emotivno bio vezan za Grassland, Bony i Balk i nas sviju bez obzira na naciju. Vjeru i ne spominjem mnogo jer se ona tada u doba Kota nije ozbiljno ni uzimala u obzir. I ako je bio neko vjernik, o tome nije ni pričao, nego; Soceer, fešte, vicevi, događaji u gradu, pozorište, turneje, Rukomet, i bla, bla bla.  Ovdje na Nadi ne znam ništa nit želim da znam, ni ko je ko ni šta je šta. Užas. Eto sam tek sada malo probio led sa amerijen jezikom. Jučer sam položio ispit u pričanju šoferu šta da radi dok vozi. Šejkajz. I td. Dade mi Yter 17 od 20. Svaka mi čast. Nisam ni znao da je to ispit. Svratim u kafe na Kingu pa se zezamo.
Pričam im da sam da bi skratio nastavu praxe jer mi je prijetila opasnost da me ispita lekcije koje samizostao, Instruktoru Yteru podmetnuo ekser u gumu njegove Azde 6, auta od 40.000 talira.  Tako nas on pusti u pola 12 i stigoh  u Kitch oko pola jedan pa pravo u Kafe. Dođe uskoro i Išo. 15 dana je putovao. Na jednom mjestu na DASu je primjetio da su putevi malo uski za njegov trak. Poslije ga policija isključi iz saobračaja, naruči mu toving za prikolicu koji plati 500 # na licu mjesta, plus policijska kazna za koju ne zna ni kolika će biti. Pita on policajca kako to da pored puta nema postavljenih znakova zabrane za trakove sa kabinom za spavanje. Ima u knjzi koju treba pogledati kad ulazi na DAS, veli mu policajac. Uglavnom, zaribao mu bio malo i motor zbog starog ulja, pa dosipao novo i uglavnom došao kući. Divan sunčan dan.
Ajd malo, evo pita Kary da li znate da se 20.000 Oniša nalazi u OtoTchryma a 15.000 se probija kroz šume prema Uzly. Kary je skroz sijed i kroz razdjeljak na sredini se vidi da je izgubio poprilično kose. Na sastanku 11 Jula je neko od Generala Ladya tražio evakuaciju stanovništva veli Kary. Ona ne zna o tim sastancima jer na njima nije bila. Opisuje dolazak 70 autobusa i kaže da je to izgleda bilo dobro organizovano. Možda zbog toga jer je bilo pripremljeno. Pa je Kary pita phylosofski,- da li nešto dobro organizovano mora biti dobro i pripremljeno, i tako odoše na pauzu od sat vremena. Sviće novi dan. Dobri dan dobri dane. Tako je nekada počinjala moliva Bogumila na Balku. Kažem počinjala jer ih je nestalo u srednjem vijeku. Iza njih su  ostali zbunjujući stečćci, kamene gromade sa nekakvim crtežima. Balk je bio uvijek sukob religija. Kao neka nepomična tačka svemira. Tu se stalno nešto lomilo, nastajalo i nestajalo.
30.3.7012. 8:20
Pao sam na vozačkom ispitu. Kao da nikad nisam vozio. 40 grešaka sam napravio po nalazu inspektorice. Ušla je ko furija u auto ne rekavši ni dobar dan i rekla, - vozi. Ja krenuo pa pravo prema suprotnom kraju parkinga. Lijevo, veli ona iznenada kad sam već bio dobro napredovao. Ja lijevo bez žmigavca kako je ona registrovala da sam uradio.  Na Otawi me napade da sam usporio na 45 km/h. Ja joj velim da sam skinuo stopalo sa papuče za gas i prinio ga prema kočnici kada smo prolazili blizu djece na trotoaru koja su se gurkala. Napravila je tako lošu atmosferu da sam izgubio volju da uopšte vozim auto. Napisala je 5 puta da suvuše oštro prelazim iz trake u traku, da nisam stao na stopu, da parallel parking nisam uradio dobro, a znam da jesam, da sam suviše sporo ušao na HighWay, autoput. Pa prvi put sigurno nisam, a drugi put sa Viktorije jesam jer je pristup sav razrovan da se i ne može sa nje tamo brzo ni ući. Uglavnom padoh. Imam još jednom pravo da izađem a onda tek poslije godinu ili dvije dana. Ode u nepoznato moj biznis sa Driver Instruktažom. Kaže mi Gandra da je počeo voziti još kao mali dječak, u vojsci na Balku je bio vozač godinu dana, zatim taxista više godina, a kad je došao u Kič 4 puta je polagao vozački ispit. Da li da si nabiju plate ili je to ovdje običaj da se malo zagriju vozači. Ja odmah zakazao za slijedeći put za 15 dana, naravno opet u Kiču, a ovi na kursu me odgovaraju. Somay mi napisa email da je najbolje da idem u Klinton, malo selo na putu za Yuron jezero i da tamo polažem kao naš kolega što je uradio.  Ma nije meni uopšte do toga. Ja bih najradije u neku dobro plaćenu penziju. Idem pisati pripreme za nedelnji kurs parking nazad i napred. Odvešću Becky na posao pa u kafe na Quinu da pokažem jednoj tamo moje photographije Kitcha nebi li ih stavila na zid. Već se vidim kako je narod nahrupio da gleda i kupuje. Svratim sinoć malo na Amerijen priću u taj kafe. Samnom pričaše neki Greg, izanđali posijedio radnik na mašinama u Cambridgeu. Nema posla više za njega, prestario. U garbič. Zato sjedi kaže sa nama emigrantima i pomaže da naučimo amerijen.
9.4.7012. 4:57
Opet rano buđenje. I brazer Džo na Austu kaže isto i kod njega. Ima neki kao remaynder koji mu javi da u taxi- kompjuteru auta ima kol, to jest poziv da ima mušteriju. Ako se javi da prihvata sjeda u auto i njegov radni dan počinje. Zaradi i do 400 # na dan. U fabriki kao motač šmirgl papira ja sam toliko imao nedeljno. Nisam sa njim pričao od Nove Godine pa nisam ni znao da je sin od našeg brazera Pitera postao otac jedne male curice po imenu DžorDžina. Možda ona postane glavni junak mojih pisanija. A i trebalo bi. Ovo do sada sve skupa prospi i tjeraj dalje.
Ova civilizacija je i onako nakaradna. Vrijedi samo goli život. Inače spremam puškice za generalni ispit iz Koleđa. Poludio sam pamteći cijele rečenice na ameriyenu. Da je na Balk jeziku sve to bi mi bilo lahko opisati i položiti. Kao naprimjer uticaj kiše na vožnju. Ili snijega. Pic marker,... i dalje se ne sjećam. Eto koliko sam sposoban da zapamtim.  Nađem u pripremljenoj puškici za ispit, koju ovde zovu čit-šit a čudno da zvuči kao nadimak moje prve žene, Čiči. A ta je baš kao i ja znala da laže i vara. Tako se nake stvari, naravno baš po našoj želji, baš čudno uklope. Evo kako treba da napišem kada hoću da je rastojanje između moga auta  i vozila ispred mene 2 sekunde;
Pick a marker on the road ahead, such as a road sign or telephone pole.When the rear of the vehicle ahead passes the marker, count "one thousand and one, one thousand and two". When the front of your vehicle reaches the marker, stop counting. If you reach the marker before you count "one thousand and two," you are following too closely.
 Haj’ ti sad napamet ovo nauči. Tičer nam dozvoljava da donesemo na ispit samo jednu čiči napisanu na jednu stranicu. Ja već imam 3 sa slovima veličine 9 kao ova za distance između auta pa koju ću od njih prijaviti kao zvaničnu, ne znam. Možda sve tri. Danas imamo pripreme od 18 do 22 sata pa ću vidjeti šta će zaista bit na ispitu. Možda trenje, inerciju itd.  Ipak nemogu 200 stranica priručnika staviti na jednu stranicu. Sa Ijdfonom bi bilo lako naviti sajt pa skidati te fraze. Sa Ostrešom iz New Graslanda koji ovdje već godinama ima auto školu  sam dogovorio da me nauči šta je ključno da bih položio ponovo G ful. Ovde ima G1 /samo testovi/, G2/ vožnja po gradu/ i G full dozvola& vožnja svuda/. Da bih bio driver instruktor moram pokazati da dobro znam pravila i da ponovo položim taj G full. Popadoh prošli put kada sam to tako olako shvatio. Kao da sam bio drogiran. Bilo mi svejedno.
ŠuŠka ima ispit u utorak pa po cio dan uči. Uglavnom ode na Univerzitet i vrati se oko ponoći. Znam kako joj je jer I ja učim a čini mi se da ne naučim. Obično odbacim Becky na posao od podne pa odem u kafanu na Kingu. Tamo ponesem malu auto knjižicu pa čitam ove fraze koje nikako u detalje ne mogu zapamtiti. U nedelju imamo generalni iz vožnje. Spremio sam 8 lekcija do sada. svaka sa skicom je na dvije strane pa će kad ih odštampam stati na jedan list. Nemoram se patiti kao prošli put da tražim gdje su skice, plan lekcije u 7 etapa, pa onda poslije da buljim u globalni plan od 21 etape u kojoj falim, kudim, pitam, vozim dva puta taj manevar, pa kandidat tri puta pri čemu dva puta pomažem savjetima, kočnicom, držanjem volana, ali treći put, ne.  na kraju mu kažem da će slijedeći put biti sve u redu /Now you understand how to fix the errors with some practice, the next time you will do a great job/. Ovo je kucano u prirodnoj veličini. Zašto da ne dam kompletnu pripremu. Evo jedne.
12   Step   Lesson   Guide.  THREE POINT TURN

PREPARATION 1   SUPERVISOR , here is my lesson plan and my diagram.
Welcome 2   Hello (Student), how are you today? Ok we can get started….


Intro






            Subject
Object
Why
When

Where





once 3   Today I will be teaching you to Three Point Turn.
4  By the end of this lesson you will be able to this maneuver safely without  help.
5   This is a basic driving skill as well as part of the two levels of driving tests
6   You will need to do this maneuver when it is only option and have available
          Restrictions that will
 Within 3 meters of a fire hydrant.
 Within 6 m from  a public driveway or entrance or blocked a private entrance
 Within 9 meters from an uncontrolled and 15 meters from a controlled intersection
 Block a private entrance or driveway or public entrance
 Impede the flow of traffic / right of way
 30 m from arms, bridge tunnel, viaduct
 Where vision is less than 125 meters in both directions; as around curves or at the crest of a hill.
 Where regulatory signs are posted, restricting parking at any time, during listed times of the day, days of the week or months of the year.
 Where spaces are reserve for handicap parking.
 Where it will interfere with traffic or the  removal of snow
7     Steps: SEQUENCE FROM LESSON PLAN,  Use Diagram.

1. Decide in advance where you want to do a Three Point Turn,
and ensure area is safe &legal
2. MSB, Check mirror, signal RIGHT, and check blind spot,
3.  Stop vehicle approximately  30 cm from CURB,
4. MSB, Check mirror, SIGNAL LEFT, blind spot, scan 360°,
5. Move forward slowly steering left fairly. When driver passes over the middle of the road, recover steering and stop close to the CURB.
6.  MSB. Check mirrors. Signal RIGHT, check blind spot.
7. Scan 360°.  Select “R”, reverse gear. Aim back through back window.
8. When driver passes over the middle of the road, recover steering and stop before touching the CURB.
9. Select drive gear, MSB, signal LEFT,
10. Aim and proceed when way is clear,
11. Check mirrors and merge with flow of traffic,

8  Get feedback; 3 QUESTIONS; Use the DIAGRAM

1. How many times you turn Right, left.
2. What is the distance between your car and curb?
3. When will you recover first time?


Demo twice 9    I will now perform the maneuver saying each step as it is being done
10   Get feedback, 3 Question.
1. When you do the position the vehicle?
2. When you will turn Revers gear?
3. When you will turn the wheel first time?

Coach & Correct twice 11  Now we will switch places, please walk around the front of the vehicle

      Assist with steering and brake as needed




Evaluate


once 12 I would like you to parallel park but, I will not be assisting you this time.
13  Accomplishment. Instructor states 3 to 4 good things in a believable tone.  /You did do good things; scanning area, MSB, …/
14  Correction.,  ask questions for discussion, and include the  Diagram.
1.
 2.
 3.
 Errors corrected.

15  Encourage.  Now you understand how to fix the errors with some practice,the next time you will do a great job.
Review 16   Supervisor, I practice as time permits.
Summary 17   When you drove away from your home

 Your start up procedure included all the steps in sequence, very good.
 You have also improved the way you apply the brake, it is smooth rather than abrupt as before.
 You are checking your rear view mirror every 5-8 seconds great job.
  
Pre-view 18   The next session I will be teaching you  lane change
Appoint. 19   Which one is better for you, Monday at 6 or Wednesday at 4?
Farewell 20   This was a great lesson, have a pleasant day, goodbye.
Prep 21   Supervisor, I’ll make notes for the next lesson”.
       


Eto mi se ponovo pojavio isti slučaj kada sam u knjizi na ropijen jeziku formirao Istoriju Balka u obliku tabele koja nije stala kompletno na nego isto ovako. Poslije sam shvatio da i treba takva da bude ta naša Istorija. Ionako je nikad dovršena i dopunjena. Može u nju svak da sipa kamenje, pa pjesak pa vodu. Popravio sam tu tabelu tamo kad sam to učio zimus na kursu Worda a sada u 6 ujutro poslije dvije velike šolje čaja sa malo jabukovog sirćeta se nemogu sjetiti kako se to uštima. Jesam prije čaja prismočio jednu sinoć friško pečenu kiflu u nedozrelo kiselo mlijeko. Možda me ovako rano glad budi. Ili pun mjesec. Baš je provirio kraj roletne i na jastuku pored moga oka napravio tanki rez. Pogledam ga kroz prorez. Izgleda kao ona tanka aluminijska tepsija što zamjeni pojam o tepsijama kao nužno teškim elementima kuhinje.
Da se vratim malo na kiselo mlijeko. Obično mlijeko iz prodavnice kiselimo, 4 litre pakovane u tri kese,  dodatkom prirodnog jogurta pa kad bude veoma gusto i ukusno. Tako nas litar izađe 1, 25 # a u radnji je 4 talira. Tako i sa kiflaama koje Becky zamjesi i ispeče se može uštedjeti ne kupujući hljeb iz prodavnice.
Evo poslije ko zna koliko puta promjenjenih radio stanica sa Balka ustalih se na Grizzvil 10, gdje mi zaguti Bjelo Puce jednu od njihovih 250 pjesama. Oni se proslaviše kod nas dobrim rokom a i sentišom sa veoma  dobrim textovima skoro umrlog pjesnika Trfuna. On također morade 92-e da bježi iz Tradera jer je Eniš po iskaznici. Pobjegoše i članovi grupe od belaja i bezumlja rata u Bony. Iako sam se dobro poseljačio sa stalnim slušanjem radio Morava i radio  mog prvog vojničkog grada Kruševca okrenem desetku jer su na ovim prethodnim bile silne reklame. Među njima i one najgore po mene, jeftina putovanja sa Balka i nazad u razne destinacije. Ja poslije 16 godina jedva stisnuo da odlučim odem na Balk jer se AvaSha udaje. Prilično ozbiljan korak. A šta bi ljudi u braku žive kao u zatvoru ali i zaklonu. Kud bih jas da bez Becky. U barove, kafane, među slobodnjake koji traže, traže… .
Na Employu su mi rekli da imam još 4 sedmice da mi plate i gudbaj. Dakle na Prvi May, praznik rada sam bez posla i primanja. Kad diplomiram na koleđu možda nađem i posao. Evo jedna slika puškice.

Photogrphisao sam stranicu sa dugmetom Pri Sc i prenio sa Copy, Past. Kad je nekom dosadno svašta radi. Odoh prileći jer danas nema suđenja. Oni službenici suda i pravde u Hayu još su na odmoru, a zatvorenici i čuvari na sigurnom. U zatvoru. Niko još ne bježi. Najgore u nekoj državi je kad nema ko da čuvare čuva.
10/04/7012 4:44 AM
Opet rano ustajanje mada sam legao oko 23 h po povratku iz Oronta, tog 6 milionskog grada. Imali smo malo price o Generalnom testu u Srijedu. U kući Becky večera pečena jaja sa paprikama koje kupih 5 za 2 # na pijaci u subotu. Usput sluša nešto na Internetu. Namnožilo se nekih intelektualaca, proroka, kritičara sadašnjosti pa ima širok izbor.   ShuShu bijaše na Univerzitetu. Ima danas jedan ispit. Navalim na ukusnu smjesu pečenih jaja i crvenih paprika kao da nisam 3 dana jeo. Doduše popodne sam si dao samo zelenu salatu. Uto me zove Oka, naš graslanđanin. Veli imam 80 sati kod jednog skuldrajvera odmah. Plaća 23 #/h. Velim da nisam još diplomirao. A imam ponovo i G test vožnju. Ovi neki bježe iz gradova u sela da polože a mene to mrzi. Ako padnem i ovaj put moram čekati godinu dana.
Evo suđenja Karyu. Masho, šef institute za traženje nestalih i poginulih osoba u ratu u Bony je svjedok. Bilo je laganja od Mudyevog ministra za inostrane poslove da je poginulo 250.000 Oniša i 50.000 silovano. To je uzburkalo svijet da se Enišima potkrešu krila. Masho nas negdje krajem vijeka obradova podatkom da na sve zaraćene strane u našem najokrutnijem ratu kako kaže jedan General ratu ni 100.000 ljudi nije poginulo. Taj rat kad se ubijaju ljudi istih prezimena, čak i imena, rođaci, prijatelji, školski drugovi, građani istog grada, je najbrutalniji. Tako tvrde strućnjaci. Kako i nije kad evo Masho spominje da su se Oniški alpinisti i on lično spustili na 100 metara dubine u krašku jamu u Hertzegoviny da bi našli ostatke 4- člane Eniške porodice Vuković.
Sav sam obsjednut ispitom i učim iz puškica. Eto ratna terminologija se kod nas i tu koristi. Razumijem sve ali je problem sve to napisati tačno na Amerijen jeziku. Evo mi javlja Skype da mi je brazer Džo na vezi. Kod njega je sada 18 :16 a kod mene 12 sati manje.
Zadnje Eniše iz zatvora u silosu u Tartchinu smo pustili januara 96-e veli Masho. Au, velim ja. Pa rat je stao 95-e. Više od 300 ih je bilo tamo zatvoreno veli on, a poslije mira oko 100. U Oktobru 92 je počeo sukob između Eniša i Oniša. Eskaliralo je to naročito u Aprilu 93-e, pa se desilo da su hapšeni Aniši u Traderu i odvođeni u silos. Poslije su ti zatvorenici Aniške nacije razmjenjeni u jednom mahu. Sjetim se Neshe koji ovdje taxira. Bio je oduševljen koalicijom Aniša sa Onišima protiv Eniša. Iako mu je mama dala čisto Eniš ime prijavio se u Aniš vojsku AVO. Ponosno su krstarili Traderom sve do jednog dana dok za njima nisu građani počeli vikati « Ustashe ». To je ime zloglasnih hordi Hany vojske u Drugo ratu od čijih zločina se ljudima diže kosa na glavi. Pita ga Kary, - kako si zvao Eniške vojnike. « Odmetnici », veli vrli Masho, predratni advokat. Zaspao sam malo pa pripremio ShuShki i meni 7 malih jaja sa prethodno proprženim crvenim lukom. To su toliko mala jaja koje našoj Becky na posao donese neka žena po 1# za 12 komada. Sada mi je na Skype i moja ćerka AvaSha.  Pita kada će mo stići da rezerviše hotel za mene i ShuShku.
Evo Masho kaže da se zna za 350, a konačna procjena je da je u Traderu poginulo 450 Eniša, i to većina od snajpera i granata sem kod nekih poznatih I procesuiranih zločina kao 6 članova familije Ristović. Kary mu kaže evo ti spisak od preko 5.500 Eniša ubijeno u malom djelu grada Tradera pod Oniš kontrolom. Navodi neka imena i datume kuda i kada su bez traga odvedeni. Masho kaže da prvi put vidi taj document. Imena mu ne znače ništa veli on. Sudija mu veli Kary mani se sada dokumenata. Daj ga neki drugi dan na usvajanje. Uglavnom Mashko napominje da su im Eniši poslali spisak ljudi koje oni traže da se puste iz Tradera a na njemu je bio i njegov jaran i žena mu Aniš Jozo koji se na to samo nasmijao. Meni netreba telefonski imenik Eniša reče on tada. Sudija ne dozvoljava više da se Mašo ispituje jer žuri na avion u 9 uveče.
Ja znam da su i meni, brazeru i mom đaku Atchu Aniši iz Grasslanda nudili da se razmjenimo sa nekim seljacima u Obratićima. Mi to nismo htjeli jer bi nas naši Eniši mobilisali, a nemora baš svaki rat da mi Aleši ginemo i ratujemo. Usput, sumnjali smo da bi nas Aniški bojovnici odvukli u logor u divlji Busso iz kojega je bio upravo izašao Čačak, lokalni kamionđija od oca Eniša i majke Oniške. Bio je tamo surovo tučen i jedva je gledao na jedno oko. Spasio ga je jaran Aniš nesebično davši 5.000 # šefu logora Latku koji je inače u Hayu suđen za zvjerstva i pušten poslije par godina zatvora.
12/04/7012 15:48
Evo da malo pišem poslije podne a ne samo ujutro. Možda je čoek drugačiji popodne od onog rano jutarnjeg stanja pa napiše i nešto bolje. Bio sam sinoć na ispitu. Prof Čuk je pričao sa nekim koji su mu došli na « Open Haus ». To mu dođe kao reklama za kurs. Mi prepisivali iz puškica i pušketina dok je on sa njima razgovarao u hodniku. Pitao sam jednog Yndusa šta je odgovorio pod 2 na multi izbor odgovora, a on mi mrtav hladan donese cio svoj rad. Tamo vidim restrikcije za vozače G1 i G2. Ovdje ima tri stepena vozačke. To je patenat ove kolonije K2 po imenu Taryo. Naime ko položi pismene testove, Od 40 pitanja na multi izbor odgovora zaokruži tačnih samo 16, položio je G1 i dobije dozvolu tako da može da vozi samo sa članom familije koji ima 4 godine dozvolu G. Ako je išao u školu za vozače, poslije 8 mjeseci može da izađe na test vožnje, ali ne na puteve preko 80 km/h. Poslije godinu, eto neznam ni ja sigurno,  mislim da može izaći na Hihgway, autoput gdje se vozi od 80 do 100 km/h pa ako položi dobije dozvolu G. Kažu da su tako smanjili broj nesreća. Sinoć mi baš prisjede povratak iz Oronta. Vozio sam uobičajenih 120 kao svi ostali, sem kamiondžija koji su strogo programirani na 105, ali neobjašnjivo mistično voze cijelih 115 kilometara na sat. Ponekad kad mi dodije napetost brze vožnje smanjim i uživam na 100 na sat. Kod prolaska samog izlaza na Hespeleru za Cambridge, dakle samo par kilometara, možda samo 4 do ulaza na highway 8 za Kič, dakle  samo malo ispred mene se desio sudar i čekali smo 50 minuta na mjestu. Rezervnim trakama sa strane prođoše pet 6 kamiona i kombija u kojima bijehu vatrogasci, policija, hitna.  Samo što sam to prošao i ušao u Kič na ulazu na Higway sa Weebera teška nesreća. Opet svijetla plavo crvena, neki džip sav crn sa bezbroj stvari oko njega stoji ograđen naranđastim ćunjevima.

Evo se malo fotoprintom služim da prenesem fotokopiju zapisnika os 7/8/92 sa savjeta za odbranu Sany i Negry koje oformiše novu državu po imenu Balk. Vidi se dio u kom piše da je podjeljeno 350 dugih cijevi. Prije toga je bilo ovo ;
 da ima svoje oružane snage i da će da pokolje Oniše. Strašno. Dokument je podugačak ali ima ovakvih podataka.
Evo se vidi da 30.000 cevi odmetnulo. Dalje su pričali da neki komadant iz juga Bony prijeti ako mu ne puste jarana iz zatvora da će napasti susjednu opštinu u Negry.  Ono naranđasto u ćošku dole je pomični mini riječnik koji je stalno na ekranu. Pomogao mi je puno za moje studij na koledžu. Cudi me da nisam stavio kakvu bezobraznu riječ da nam prevede. Sve ima u njemu pa i njih, normalnih stvari od kojih mi pravimo čuda a od čuda, kao klanje, silovanje, mučenje, ratove sasvim obične stvari. Tako jučer na Tv ER jedan Aniš iz Hany priča kako su logorima smrti u Hany ubijali ljude i takmičili se u tome. Jedan je pobjedio kad je za 4 sata zaklao preko 1000 ljudskih bića. Kaže da se osjećao Božanski. U prilogu prikaza jednu ženu koja je preživjela taj logor i kaže kako su djecu skidali do gola i po cio dan pržili na suncu. Čak i male bebe. U Drugom Ratu jedini logor za djecu je bio u Hany gdje je ubijeno oko 70.000 djece. Naravno da su Eniši bili najbrojnije žrtve. Kako i nebi kad ih je u NDH bilo više nego Aniša /2,8: 2,5 miliona/. Odluka dovedene marionetske vlade iz zatvora sa Taly je bila, trećinu ubiti, trećinu pokrstiti a trećinu prognati tako dobro da se nikad vise ne vrate. Procjenjuje se da je taj plan podbačen jer je ubijenih bilo nešto malo preko 700.000, dakle samo četvrtina Eniša. Osim njih je tu ubijeno 13.000 Jewa i 85.000 Tzigana.
13/04/7012 3:48
Ustao sam u 3:00. Sanjao sam da sam u kampu na moru a povremeni narkoman iz Grasslanda Yony je šef. Kamp je pun exotičnih životinjica iz prahistorije pa ih ganjam i komadam nekom motkom. Fuj. K’o delirium tremens. Otkud sad on? Inače alkohol ne pijem već 16 godina. Jednom u tri mjeseca popijem jedno ili 2 mala piva. Pola litra vina stoji nenačeto od 8 Matra, a oštro piće lapi samo. Čak i neznam šta imam od njehovih napitaka u malom zastakljenom ormarćiću. Nekada sam cugao svaki dan i završio u bolnici jer sam pogubio bilirubine. Dobio sam uputnicu za ležanje na Internom odjeljenju u Grasslandskoj bolnici. Moja cura Becky me tada nagovarala da kao mnogi drugi odem na liječenje u drugi grad ali ja nisam htio. Želio sam svima pokazati ko sam i kakav sam. Rekao sam čak i doktoru da previše pijem našta me je on smjestio na odjeljenje za alkose. Tamo sam bio preko mjesec dana.  Ispuhao mi je alko stomak i ponovo sam mogao nositi mja stara elegantna odijela. Đaci mi jednom došli u posjetu. Sišao sam do kapije i sa njima malo pričao. Uglavnom smo se zezali. Sa njima sam uvijek imao dobar kontakt, onako pravo prijateljski. Pitali me kada ću se vratiti nazad. Ja se začudio da me neko želi nazad. To me dirnulo jer sam se poslije odlaska i neviđanja moje ćerke AvaShe osjećao prilično napušteno. Imala je 9 godina kada sam doživio taj vrhunac da se vratim među moja brda u Bony. Vidjeću je ponovo 95-e kada je sa mamom došla da me vidi u GrizzVille. Imamo i slike sa malom ShuShkom. Nas troje na klupi u parku. Od moje kasne mladosti, kada sam 74-e počeo raditi,  počeo sam sa društvom svakodnevno piti alkoholne napitke. To je kod nas bilo nešto normalno. Zalivati svaki događaj; rođendane, državne praznike, rođenja djece, svadbe, sportske uspjehe, pozorišne premijere i predstave, ljetovanja, zimovanja, seminare, ići u stare i novo-otvorene kafićee svako veče, itd. Nije bilo ni skupo piti kao ovdje na Nadi gdje su cijene pića kao kod nas u zadnjem ratu. Flaša oštrog pića od 40 % alkohola 40# košta u radnji. Užas. Zatim vina, od  15 # pa nadalje. Terrible. Zato imaju mnogo trijeznih ljudi i izgrađene autoputeve, škole, community centre, itd. Sa bolnicama nije baš nešto sjajno mada se ništa u njima ne plaća. Plati neko ali mi nevidimo ko. Međutim, van bolničko lječenje je skupo ako pacijent nema pokriveno benefitima. Teškoća je i sa porodičnim doktorima. Oko 20.000 ljudi ovog kraja od 500. 000 stanovnika ih nemaju zbog pretrpanosti. Stranim doktorims nedaju raditi bez ozbiljne provjere stručnosti i poznavanja jezika. Dok sam radio ovdje u školi imao sam te benefite za ljekove i zubara. Od tada je prošlo evo već 10 godina. Danas u kafeu sretnem Terry, radili smo nekad skupa u toj školi pa se pred mojim zemljakom Ankom ispričam sa njom na melodičnom ropijen jeziku. Velimo, - Prođe decenija za čas. Život je zaista nepravično kratak.
Nema prenosa suđenja već dva dana. Danas je osoblju suda opet neki praznik. Ove sedmice suđenje je bilo držano samo u prvoj sudnici, tri dana zaredom Eniš ratnom vođi Karyu. Prvi dan smo vidjeli direktni prenos. U jednom momentu kada su rekli da svjedok Mašo mora na avion i da dokument od 5.500 ubijenih Eniša u Traderu gdje su Oniši carovali nije usvojen u spise Kary je uzviknuo « Ovo nije sud …». Možda zbog toga nema više da se vidi i čuje direktno ko šta kaže i pita. Ima neki Sajt na kome vrlo šturo opišu sadržaj suđenja. Tu nema prave dinamike i detalja ali bar vidimo da nije neka zabuna ili odgođeno zbog bolesti već da je suđenje zaista i održano. Svratio sam uveče u kafe na Amerijen « bez muke », mada se namučim sa domaćim dobrovoljcima. Oni su ljubazni i puštaju nas da pričamo. Vešeras mi je sapatnik bio jedan upravo završen student elektrotehnike. Poslije sat vremena sam ga odveo u kafe Europe đe sjede uglavnom Eniši. Zatekosmo trojicu kako igraju Remy. Viču, - ajde Profo sjedi da igramo. /Fali im četvrti/. Ja se toliko uzbudim i zapetljam od silnih stvari koje bih želio reći kao naš Grasslanđanin Beckan na Tv, da se nemogu sjetiti običnih riječi kao naprimjer, stol. Svašta. Ovo mi je 4-i jezik pa mi prvo na misao nekog pojma naviru ona tri prethodna. Balk, Lovačky, Ropijen. To me naprosto smori. Blokira tako da počnem da mucam. Eto sam jednu pripremu lekcije htio prenjeti u moj roman i naravno da nije stala jer je roman pisan u format 9x7 inča /oko 22,5x15.5 cm/, a roman u Lettre, oko 21x 27 cm. ja se spetljao pa mislim neće mi dobro odštampati lekcije koje sam smislio da postavim na samo jedan list papira, a ne tri 4 koliko sam imao za svaku lekciju pojedinačno. Na praxi u malom autu Azda 6 nas je četvoro i prilično je skučeno pa se pobrkaju listovi planova lekcija sa dijagramima. U panici, pošto sam Becky jutros odbacio na posao i dva sata očajavao na čaju u kafeu na Kingu, odem do Working centra da pitam Emy za savjet. Ona mi odštampa jedan primjerak i malo je zbunjena šta joj ja to uopšte sve pričam i pitam, a sad znam i ja zašto. Sve je u redu sa mojim planovima i neće pri štampanju biti samo djelimično odštampani. Smo se nisu mogli smjestiti u moje memoare. A joj Gilea šta to radiš od sebe.
Cio dan mi je od popuštanja napetosti od ispita puls bio jak. Tek je sada normalan. Vidim i da mi je ljeva šaka veća od desne. Poslije zujanja po gradu parkiram oko pola 14 vidim Ljožu Lovina kroz prozor kafea na Kingu. Preko puta spazim da oko auta šeta nadzornica i ljepi tikete onima koji su prekoračili 2 sata uličnog parkiranja. Nije šala, 25 # je za mene velika kazna. Sačekam je kod naše Oyote pa pitam jel’ me već ukucala u kompjuter za danas. Veli jeste u 10 h u Water ulici i šali se da će mi upravo sada zaljepiti tiket. Zbrišem bez pozdrava Lože Lovinu. Naišao je i Anko koji mi jutros u kafeu ispriča razne stvari iz Drugog velikog i našeg i samo našeg 91-95-e rata na Balku, za koje rekoh da ću ih staviti u moj dnevnik ali mi ne dolaze u pamet sem onih kako on svrati poneku djevojku u svoj stanćić. Rastavio se odavno, napustio posao i živi na socijali. Stanije na Kingu u bachelor, jednoj jedinoj prostoriji. Garsonjeri. Tu je blizu jedna višespratnica sa raznim biroima za zapošljavanje i socijalne stanove,  pa tamo svraća dosta svijeta. Tu peca i na rasksnici puteva upeca sebi pokoje djevojče. Ide za Prvi May na Balk i ostaje 3 mjeseca. Ima tamo stan. Stignem kući konačno oko 14 h usput pošaljem ShuShki par poruka. Vidim da je na Univerzitetu i da uči. Premjesio sam tjesto, rastegao ga nekom debelom oklagijom, isjekao na komade, savio ih u obliku kifli i pustio da nadođu. Malo na Internet, Gmail, članci, radio, lessons plans i oko pet sam već uveliko pekao kifle.  Rijetko popodne da nisam ni odrijemao na kauču ili jednostavno dobro odspavao u krevetu. Becky je danas kuhala za klijente doma od 9:30 do 17:30, a danas radi u Kafeu od 8 do pola tri. Ona se naradi i zaradi. Zadnji ček za dvije nedelje rada je bio 1.100 gotovine.. To znači bar 1.700 bruto.  Tako i prethodni ček.  Ovdje je najbolje računati godišnju zaradu. Bruto; ona je imala lani 30, ja 19, a Shushu 13 hiljada talira. Oko 60.000 bruto. Neto je to blizu 40.000. dovoljno za običan život nas troje. Sa njenim povratom taxe od 1.500 malo nam se napuni konto u banci i čak dosegnu 4.000 talira.
Navo sam si radio stanicu iz 75 godina glavnog grada Balka GrizzVilla sa našom strogo zabavnom muzikom.  Sve textove i melodije znam od prije. U tom ritmičnom ritmu i pišem ove memoare.  A da. Anko mi reče da je za Drugog Rata kada su Hammeri pokoljima navalili da spašavaju svijet njegova mama bila blagajnica u traderskom kinu. Veli da je pričala da su  Jewe u logore tjerali domaći stanovnici i to uglavnom Oniši i useljavali se u njigove životne prostorije.
Odoh pisati pripremu za nedelju, Baj. A da jo je pričao da mu je otac bio Etnik, pripadnik Kraljeve vojske pa je odležao 3 godine zatvora poslije Drugog Rata. Nije nešto bio kivan na Bakere Kota. Dobili ljudi rat, pa šta. Pričao je da im se ledila krv u žilama kada bi Bakeri kriknuli « Ura ». Veli, - bili su divlji ratnici u vunenim čarapama sa opancima. Užasni. Kad bi postavili svog odbornika u selu niko ga nije smio da dira. Ako bi mu nešto bilo Bakeri bi došli i zapalili kuće Etnika. Prethodno bi žene i djecu istjerali na ledinu.  Pa ti sad vidi oćeš li u interesu službe stranom okupatoru dirati svoga komšiju odbornika.  7h.
16/04/7012 00:08
Da li system vlasti funkcioniše na isti način svuda i svagda. Terror me otrerao iz Graslanda. Terror na vidiku. Ovi ovdje mi bar nešto daju. Kod onih koji to sprovode u djelo vidim da saosjećaju sa nama kojima daju. Znaju da ni oni nisu daleko od naše sudbine.
Danas sam opet na Humber Collegu od 18 h ajučer smo imali test iz lekcija, mjenjanje staze, Change Lane, skretanje na semoforu u lijevu i desnu stranu. /Nema koso/. Ovo me izludi pisanje slova i nasamo. Čim ga otkucam nasamo vezujući rečenice ono se automatski pretvori u veliko I jer na amerijenu kada pišeš nešto u prvom licu ono ja se piše velikim slovom I ma gdje bilo. To mi oduzima ritam pisanja I remeti ideje I misli. Evo baš neću ni da hi prepravljam. Desilo se da smo večeras ja I Becky slušali Bekija iz Grasslanda koji je nešto zaista manje nervozno pričao o vlasti u Bony I sadašnjim njenim vladarima, praktično teroristima tri naroda ili nacije sa tri vjere zaljepljene za svaku posebno. Oni su branioci triju velikih religija I triju malih nacija I u samo u njihovoj službi kako oni vole da kažu a ne iz ličnog interesa mada vode sve poslove kao I ovi ovdje ili na DASu. Eto deda Ramy nije samo političar koji redi zemlje na Rappu nego I vlasnik šećerane kojim zaslađuje one žvake I bombone što se prodaju odmah pored kasa u samoposlugama tako dok čekate da platite one vam bodu oši. Neko je utvrdio da je taj šećer opasan po život ali u Senatu nisu uspjeli da ga zabrane. Cak su mu i formulu otkrili i rekli da je uzrok najgorih bolesti. Dedu odbiti. Sa logikom I naukom ta vlast neima ništa veli Becky. Ni sa Istorijom, porijeklom. I kontinuitetom dodajema ja tek da nešto dodam. Kako voditelj bi HadžyFeyzo na završetku tog priloga na YU Tube se pojavi tuce /12/ kvadratića iz izbora nekih njegovih emisije i razgovora sa poznatim licima. Između ostalih bi i Kusto, naš proslavljeni režiser /13 filmova do sada/. Režirao je 81-e  u našem Grasslandu Tv dramu po Russoovom tekstu ‘Ljudi ko Vozovi’. To mu je prvijenac poslije studija na glasovitoj akademiji za filmsku režiju. Progovori on u svom prvom filmu o postupcima Kotova režima koji izpade baš onako krut i nenarodni.  Nešto kao oni filmovi kad brane bjegunca iz Alkatraza pa publika počne da navija za njega da pobjegne što dalje od kandži pravde. Nagradiše Kustya na festivalima, a kako i nebi kad im je dobro došao smijeli dječak sa Balka da razgoliti Kota i teror koji je provodio prema narodu pa da po potrebi upiru prstom da se ona sruši. Da li može vlast da ne teroriše. Nas na Nadi teroriše Talir. A sve više uzima maha. Eto po zadnjim nalazima nas troje lani zaradismo 60.000 bruto a hoćemo li moći i ove godine. Bruto, neto, svejedno. One iz razlike od bruto odu negdje u budžet odakle nam daju kad nemamo. Bez dobrog bruta nema ni dobrog neta. Ali eto već godinama nam treba toliko da opstanemo normalno u betonskoj zgradi sa ljetnjim bazenčićem. Namjerno pišem negramatički da malo uveseljavam narod. Navijo sam radio Moravu I stavio slušalice da slučajno ne smetam ukućanima. ShuShka skoro dođe. Uči na Univerzitetu za zadnji ispit prošlog semestra. Upisala 4 a odustala od jednog. Da je odmah upisala 3 predmeta  nebi dobila 1.900 # koliko iznosi interes od štednje koju smo 12 godina uplaćivali za njene studije jer tri ispitane računaju u full studije koje sa parkingom na Univerzitetu platismo 3.200. Ta bi predavanja iz ta tri ispita platila oko 2.000 #. Ma neka studira pa makar bilo šta jer pored njihove srednje škole čoek osta slijepac kod očiju. Sve pišem što nisam htio a ustao iz kreveta da se pravim pametan pa da i ja kažem nešto o vlasti. Sada vam je Terorizam velikuh na male ko i vazda. Ništa novo. U svakoj Čaršiji kod nas je bio poneki sileđija. Naravno da su dalje prolazili oni krupniji i jači, a pokoji sitan bi se počesto pojavljivao sa slomljenim nosem i svježim ožiljcima klimajući glavom kao ‘dohakat će on nekome’. Onaj koji ga je obeležio nije se ni falio time, ali bi brzo procurila vijest ko je na dotičnom vršio ručni rad i zašto. Te sileđije bi obično završile u kanđama malo veće sile, one državne kada bi se previše osilili. Bili su po zatvorima dok im neka nova vlast na vidiku nije dala šansu da se poprave. Plaćali bi otkup skupo ali nekima se isplatilo tako da su na primjer kao verzirani kradljivci auta u prethodnom, završavali kao vlasnici osiguravajućih kompanija auta u novom systemu jer njih u tom poslu niko ne može prevariti. Tako i one što im je u krvi da mjenjaju svojoj državi ime i granice. Znaju sve o tome a potrefi se da ih nađu oni silnici sa strane kojima je to baš ‘po potrebi’. A kad se dočepaju vlasti ne silaze lahko. Ko kereći k….c, kako kaže jedna baba sinu kad ga nedeljom traži u kafani. Veli mu da je isti on jer kad ulazi uđe teško ali nikad izaći. Eto me na ovakve riječi inspirisaše Kusto i Feyzo svojim lajavim komentarima zašto se ne viđaju u Traderu.
Veli Kusty pa ne mogu ja da ugostim grad a grad može mene ali me ne zove. Ljuti su na njega jer je u ratu iz Tradera pobjegao u Sany. Tamo na Balku je sve nedaleko. Sany je od Bony odmah preko rijeke Rine koje bi mnogo puta krvava od ljudske krvi i nemoći da se živi u miru i pošteno. Blizu njene obale na putu između glavnih gradova Tradera i GrizzVila Kusty napravi DrvenGrad i za to dobi neku Veliku nagradu od svjetke javnosti. U 36 država je počasni građannin a svom rodnom gradu je izdajica, neprijatelj, Etnik, itd. Užas. A neka. Šta fali. Čisto opravdanje pljačkaša kada nekog pljačkaju I ja da sma neka svjetska faca i mene bi tako odbacili. Ovako me niko i ne spominje. Kaže mi Bory na FB da su Nunya koji je sexualno uznemiravao i proganjao učenice najviše spominjali na 35 godina mature a mene niko.
Sada DAS predvodi u teroru malih a bome i sve većih država i planeta. Komada ih na komadiće i bankama i kreditima vlada njima. Ma običnom, mitologijom i mitom. To jest Korupcijom. Dovede nove vlasnike vlasti kojima se za narod, škole, bolnice i socijalnu pravdu baš j..e. Njima je važan samo njihov buđelar. Pare im narod ne može revolucijom oteti jer su u stranim bankama. Pa Čak I ak’ i nešto po zlu pođe tu je BOOM da zloće bombarduje kao i mnogo puta do sada. Ko naprimjer na svijetu poskupi naftu ili pokuša da zamjeni naćin plaćanja nekom drugom monetom sem amerijen Talira, taj je otpisan sa mape. Plemenska rasturanja, vjerske mape, i lahko mu ode država na doboš na interesne komade članica BOOMa. Dotični vlastodržac sileđija brez najćešće ostje glave. Sta se sad ka ovdje ku…m. Ima pravo DAS. Svaka šuša oće da ga ruši, a ako on pa’ne odo i ja nizbrdo. A đe ću, nije mi više vrijeme. Pa I ta nafta je prirodno bogastvo. Teče tamo nekim dubinama ispod kore planete. Čija je sad ona. Pa u te zemlje je bila bijeda I očaj dok nisu došle investicije u njenu proizvodnju, pravdam ja sada moje dupe. Ajd tuj za dupe neću stavljati tačkice.
Ustvari ne mog da spavam. Sav sam od ispita uzbuđen. Četri /4/ sata smo sjedili u tjesnom autiću Mazda 6 i premještali se po sjedištima. Sad si uča sad učenik sad posmatrač. Ma dodije skučen prostor i stalna koncentracija. U jednom momentu uča Piter sa zadnjeg sjedišta ne odoli da mi kaže, - a baš si mi popunio auto. Velim mu da sam i ja bio mali kad sam bio mali. Nije šala, sada sam 136 kila a metar I 90 cm visok tako totalno popunim sjedište I kad sjedim za volanom da mi glava upire u plafon njegova auta. Iako sam uspješan student Kolđa Humber. Danas sam učio Harrya sa Čayne Čhange Lane zašta mi učitelj dade 90 % nisam zadovoljan svjetkom podjelom vlasti I sile. A šta bih ja. Da svi obrađujemo zemlju I djelimo plodove jedni drugima, bez policije, vojske, sudova ima li to đe?
Sljedeće nedelje imamo ućiti Freeway. To ti je nešto kao Highway ali manje. Na njima se također vozi preko 80 kilometara na sat.  već sam u zanosu napisao pripremu. Dobro da sam pitao uču jeljednu ili tri jer ima tri etape: ući, voziti i izaći. Veli jednu dugu. Okay velim ja. Veli mi u jedan dan u poruci preko celfona naša ShuShkica da se baš tako ođe u ameriyen jezičkom području piše riječ OK. Vidi koliko je sati. 2:14 AM. Jest da sam poslije ručka za praznik Vaskrs Isayie u crkveno-opštinskoj Sali Svete Trjice odspavao popodne ali je ovo pretjerano. Da ima suđenje Karyu baš bih ostao. Ali nema. sud u Hayu je opet na 4-dnevnom vikendu. Prije ove nedelje nisu radili12 dana tbog Uskrsa Isaye koji se tada slavio u Zapadnoj religiji.  Isti praznik sa istom knjigom Bibl, slave postoje velike religije sa mnogo nekih podreligija i religijica, tzv sekti. Čuda neviđena. Najćešća grupisanja muškaraca za ratove u istoj ili iz raznih država je baš na toj religijskoj bazi.
18/04/7012 03:51
Priznajem, rasturen sam. Vidite kada ustanem. Pa šta je ovo? Neznam. Navijem suđenje Karyu. Svjedok je isti od jučer, Akratch. Dokumenti su iz 13 Jula 95-e. Zarobljavani su Oniši tokom jutarnjih sati masovno i držani u seoskim školama po selima i na stadionima. Čuva ih uglavnom policija. Postoji  i zdravstveno obezbjeđenje. Iz presretnutih razgovora se zaključuje da pored puteva ima u velikim grupama ukupno oko 6.000 zarobljenih. U 19 :45 upravo unaprijeđeni General korpusa Rstych traži šefa policije Ubišu koji je upravo otišao u Ratunatz. Ubiša je već osuđen u Hayu na 17 godina zatvora. Dotični General je 94-e stao na minu i izgubio dio noge do koljena. Ipak je ostao u aktivnoj službi. Suđen 35 godina zatvora. Postoji video snimak iz auta koji je radio novinar Etrović u pratnji Orovtchanina i to baš skladište u Ravitzy kad je streljanje tamo već počelo. Pauza prva. Ko u pozorištu. Ja se zezam i usput pišem moju posljednju pripremu za praktičnu vožnju Humber koledža na freeway ili putevima preko 80km/h, a ovamo se radi o hiljadama sudbina mojih sunarodnika na Balka i pitam se kakva je razlika između žrtve i dželata jer evo pominju da je tu prisutan bio jedan od najstrašnijih, Lukich iz drevnog grada WyshVilla na obali Ryne. On je osuđen na doživotnu robiju jer je zatvarao Oniše u kuće i žive ih palio.
 Milan Lukić je optužen da je počinio ili pomagao i podržavao progon, ubistvo, istrebljenje, okrutno postupanje i nehumana dela, kao zločine protiv čovečnosti i ratne zločine, a u odnosu na šest zasebnih događaja. Ti događaji su sledeći: 1) ubistvo petorice civila Oniša na reci Drini 7. juna 1992. godine ili otprilike tog datuma, 2) ubistvo sedmorice civila Onišau fabrici Varda u Višegradu 10. juna 92. godine ili otprilike tog datuma, 3) zbivanja koja su dovela do toga da otprilike sedamdesetoro Oniša civila bude živo spaljeno u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u gradu VishVilu dana 14. juna 92. godine ili otprilike tog datuma, i samo spaljivanje tih ljudi, 4) to što je otprilike sedamdesetoro Oniša civila živo spaljeno u kući Mehe Aljića na Bikavcu, takođe u gradu VishVillu, dana 27. juna 92. godine ili otprilike tog datuma, 5) ubistvo Hajre Korić, Muslimanke, civila, otprilike u junu 92. godine, i 6) premlaćivanje Oniša zatočenih u zatočeničkom logoru u Uzamnici od avgusta 92. do oktobra 94. godine. U skladu sa pravilom 101(C) Milan Lukiæ ima pravo da mu se uraèuna vreme koje je proveo u pritvoru, što u trenutku izricanja presude iznosi 1443 dana, kao i bilo koji dopunski vremenski period koji bude proveo u pritvoru èekajuæi na presudu u žalbenom postupku /kako li to utiče na doživotnu robiju pitam se ja. Znači li to da je neće odležati/. Brat Sretko mu je asistirao i za to dobio 35 godina zatvora.
Vidite u kakvom sam kraju živio. Ovo što slijedi je u divljem Busso, samo 20 km od moga grada Grasslanda u Bony. Ovaj put su dželati Aniši a žrtve opet Oniši.
Optužnica protiv Zorana Marinića potvrđena je 10. novembra 95., a nalog za njegovo hapšenje izdat je 26. juna 96. godine. Optužnicom su obuhvaćene optužbe za incident koji se dogodio u Busso, gradiću u središnjoj Boni, u aprilu 93. godine. U optužnici se navodi da je oko 22:00 sata u noći 26. aprila 93. Zoran Marinić sa nekoliko neidentificiranih vojnika AVO ušao u kuće porodica Hodžić i Topalović, civila bosanskih Oniša iz Busso. Prvo su ušli u kuću porodice Hodžić tražeći Ramiza Hodžića, koji je, nakon što je pobjegao iz kuće vidio da mu kuća gori i čuo da se puca. U optužnici se dalje navodi da su ubrzo poslije toga, oko 23:00 sata, Zoran Marinić i neidentificirani vojni policajac AVO ušli u Topalovića kuću i dalje tražeći Ramiza Hodžića. U to vrijeme u kući je bilo pet osoba: Ahmet Topalović (star 85 godina), Sabrija Topalović (star 44 godine), Bedrija Topalović (star 44 godine), Adil Topalović (star 16 godina) i Veda Smulo (mala nećakinja koja je ostala bez roditelja). Zoran Marinić je počeo ispitivati Sabriju Topalovića, nepokretnog invalida. Budući da nije bio zadovoljan odgovorima, Zoran Marinić je napunio pušku, pucao direktno u u Sabriju Topalovića i usmrtio ga. Zoran Marinić je zatim pucao u Bedriju Topalović koja je ranjena pala na pod. Nakon rafalne paljbe, Ahmet Topalović, Veda Smulo i Adil Topalović pali su smrtno pogođeni. Ubrzo poslije pucnjave, drugi vojnici i susjedi iznijeli su članove porodice dok je kuća gorjela. Ahmet Topalović i Sabrija Topalović poginuli su na licu mjesta. Adil je umro poslije nekoliko sati a Veda dva dana kasnije. Tužilac je 2002 povukao tužbu jer smatra da je optuženi Zoran Marinić ima manji značaj na hijererhijskoj ljestvici, i da je stoga, primjerenije da se
optuženom sudi pred nekim domaćim sudom.

Zamislite da su me odveli ovima u divlji Busso kao našeg sugrađanina  Čačka i još mnoge. Tamo u logoru je šef logora bio Zlatkovsky.  Na sudu u Hayu je osuđen u na  sedamnaest godina zatvora. Sudeći po prezimenu vjerovatno jedan on jedan od 500.000 međunacionalnih /14 % / stanovnika  stanovnika Bony. Takvi su bili najodaniji lokalnim moćnicima jer ih je baš briga bila za porive i interese neke  nacije. Njih je motivisalo da se u nastaloj situaciji što vise zbogate na sve zaraćene strane.
17 Jul na području SG u 16 :22. Presretnuti razgovor.  Opović veli šefe sve je u redu. Vjerovatno da je sanacija terena završena. Streljani su pokopani. Velika pauza od sat vremena.
Evo 8 i 11. Becki je otišla raditi. Danas će ostati do 7 uveče. Ja ću odbaciti ShuShku na Univerzitet. Poslije ispita će sa društvom u Oronto na meč Bezbola.prebacio sam joj 100# za troškove. Ići će opet busom. Kaže da joj se tako vise sviđa. A tek tamo. Puno svijeta šeta i prisna je atmosfera. Nikad nismo išli tamo uveče da osjetimo bilo velegrada. Jednom smo prošli sa svadbe od sina moga druga sa studija i vidjeli masu svijeta na pločniku. Bilo je 3 ujutro a gužva kao kod nas na pijaci četvrtkom.
Evo sada pričaju o gradu Gepy. Oniški vojnici masovno bježe preko Ryne. Tamo ih preuzimaju Sany vlasti. Šef tajne službe Eniške vojske u Bony Eary se angažuje oko njih. Tamo ih evidentira Crveni Krst pa ih je teško vratiti u Bony da ih razmjenu za zatvorene Eniše u Uzli i šire po Bony.  Iako je imao vezane oči jedan sa streljanja preživjeli Oniš je prepoznao među Eniškim vojnicima  glas Oyka Ymicha. Radili su zajedno u GrzzVilu prije rata. Nevjerovatne stvari se dešavaju u ratu. Evo sada Kary pita svjedoka.  Document od 23/10, neznam koje godine, Koror Varoš pored Grasslanda. Presedništvo opštine zasjeda svaki dan. Preseda Upljanin nudi poziv da Oniši puste svoje žene i djecu i Eniš zarobljenike a da se problemi riješe vojno. To jest ko će koga prije da ubije.  Selo Većyći prihvata predlog. General Lady nije htio n da čuje, a ni General Talych ali je to tako ipak sve odrađeno.

20/04/7012 5:13
Noć, noć, noć. Mrki je mrak. Pauza na suđenju Kariyu. Idem se okupati. Sanjao sam da treba da idemo livadom između dvije šume a ja treba da odredim jednačinu prave linije kretanja. Svašta. To me i probudilo. Vagam se skoro go. Kazaljka na vagi obrne puni krug, 168 i još 38 paundi. Eto sam 306 paundi ili 140 kilograma težak. Strašno. Odem komšiji neki dan i otkažem parking jer smo konačno dobili jedan od Lang kompanije koja održava našu zgradu. Oni imaju par parkinga koje iznajmljuju po 30 # mjesečno. Dobili smo broj 75 i blizu je našega sa brojem 22 tako da po potrebi možemo lako prebacivati stvari iz jednog u drugi auto.  Evo nastaviše suđenje. Pričaju o tvrdnji Generala Tolymira kako je u strogo povjerljivom dokumentu predlagao da se 800 zarobljenika stavi na farmu stoke, svinja i konja Borike gdje bi radili. Svjedok veli da to nije bilo iskreno od srca. Farma nije radila veli on. Kary kaže da je itekako radila i vojska se od nje hranila i da je svjedok pristrasan u korist tužbe. Napominje Kary i neku farmu u Crnoj Rijeci. Odlučio sam da ne jedem. Evo sam prokuhao vodu u električnom bokalu i dosuo u bokal sa čajem od koprive. Dodam u veliku šolju malo sirćeta od jabuke i popih prvu veliku dozu te gorke i veoma vruće tečnosti. Evo presretnuti razgovor Generala Ladycha kako u jedan sat noću naređuje Earlyu da se hrana mora obezbjediti. Svjedok ne pristaje na dobronamjernost toga naređenja prema zatvorenicima nego da je hrana za stražare iako tamo piše: - odlično, sve ih nahranite, ima mnogo gladnih usta. Zašto bi se tajna policija Earlya brinula za hranu policije kad za to ima pozadina kao i do tada, veli Kary.  Svjedok nijeće. Sinoć sam svratio do kafea za Amerijen četvrtkom. Dadoše mi nekog volontera koji ima 7-oro djece, ne radi i iduće nedelje bježi iz grada. Seli u Vien, ne onaj na u Austu na Yuro nego vaj naš na Nadi u K2. Tu ima jako puno naselja sa imenima  Yuro gradova. Tako nas kad neko pita đe ste bili ovo ljeto mi kažemo da smo išli na pjeskovite plaže pa prolazili kroz Pariz, Hamburg, Baden, Vienu, Beyrut, itd. Izgleda vrlo turistički a to su samo mala sela naše kolonije. Idem popiti na još jednu šolju gorke tečnosti. Odlučio sam da od danas ne jedem mnogo. Pa puknuću od debljine. Valja raditi i Dušku studirati. Nema više para iz našeg oplemenjavajućeg 12 godišnjeg fonda jer nije se kvalifikovala za četvrtu godinu.  U Otočarima su muškarce odvajali od civila počevši od 12 Jula. Od 13-og su masovno zarobljavani Oniši, nabrajaju na sudu. Becky se sprema na posao. Skuham joj kafu izgovarajući uobičajenu repliku ‘kad je Koto mogao Ovanki svako jutro kuhati kafu mogu i ja tebi ‘. Radi li radi. Svaki dan. Danas ujutro samo 3 i po sata ali nikad se kod njih ne zna. Možda i nastavi. Dobila je jutros plate 1.400 neto /prosjek, 140 na dan/. Bio je Easter pa 2 dana praznika kada se prima 1,5 dnevnicu plus dnevnica za praznik. Meni leglo RSP 4.700. dakle od 6.200 koliko sam imao na tom planu za penziju. Nema više tamo ni centa. Bye penziono. Odosmo na svadbu našoj Avushki. Good. Zakazao sam vozački u Clintonu za 8 May u 9 :30. Do tada ću vježbati paralel parking i gledanje raskrsnica vrteći glavom ljevo desno a ne samo ‘glancing’ očima. Za mi se riječ glancing svidjela iz one pjesme Frenkyeve slavne Strenđersindnajt Tek neki dan sam shvatio šta ona znači, a toliko sam puno taj glagol primjenljivao gustirajući djevojke i razmjenjujući poglede sa njima na korzou, u kafićima, plesnjacima, na ulici. Taj običaj je neko pražnjenje energije. Vjerovatno mi isijavamo iz očiju neke recimo elektrone koji ubijaju našu sexualnu napetost kad se susretnu sa onima sa suprotnog pola. Ne vjerujem da to može sa istim polovima. Bar se meni nije desilo. I sinoć jedna mlada i lijepa djevojka u šortzu me pogleda kroz prozor kafea na Kingu gdje svratih poslije onoga kafea za Amerijen četvrtkom gdje nas immigranata je sve manje i manje. Šta li je nasal na meni da gleda ne znam. Vjerovatno je to ljudska potreba. Svake sezone izmisli se nešto posebno na ženama za sexualni izazov muškima. Znači ovo ljeto će šortzevima plijeniti naše glancing poglede dokusurivati nas emocionalno.
Od Jučer sam na Čarlsu gdje god je bilo moguće vježbao taj manevar parallel parking i za čudo ide mi od ruke. Sa Oyotom Echo je malo nezgodno jer je dosta uža od đipa Ije Sporage sa kojom sam to navikao činiti. A I ja sam nestrpljiv da to učinim veoma brzo, kao da nekud žurim. Atif sa kursa mi je objasnio turu u Klimtonu na mapi pa sam na Guglu našao video view, pa je prošao na kompjuteru kao da sam vozio. Daj bože da položim pa da počnem raditi kao Driver Instructor.  Para nikad dosta. Treba na jesen vidjei šta sa stanom.
Ističe nam 10 godina kredita koji ovdje zovu morgič. A slabo je šta za ovih zadnjih 5 spalo sa glavnice. Naš agent i zemljak nas je nasamario. Tako vjerovatno i mnoge. Nikad nam nije dao listu koliko svaki mjesec ide sa glavnice a koliko njima za kamatu. Mi naivin vjerujemo još našim zemljacima. I to sa ljubavlju. Njih angažuju malo veće bande, Banke i morgič kompanije, za pljačku stanovništva koje to znaju. Znaju i to da će u populaciji koja samo radi i ne diže glavu naći nepismene i slabo informisane na te njihove cake i varijante oko kredita. Kao sve će biti OK, ma nemaš brige, itd. Naravno da maheri znaju da će naši agenti zemljaci da se reklamiraju na našim medijima i da privuku masu radnika u svoje ralje. A ko ti je kriv emigrante kad si izda’ domovinu i pobjegao ovima na milost, a najćešće nemilost.
Popodne. Dao sam tri slike u kafanu u Qvinu. Prodavaće se po 15 #. Odem u kafanu na Kingu i zadržim se tri debela sata. Otišao sam samo do opštine da platim 30 # nekakvu vodu koja se sliva sa krova. Vratim se u kafe i nastavim priću sa Džovanom o Driver Instructor poslu. Veli on da svakom kandidatu drži 2 sata odjednom. Uto šankerica Hether je pregledala moje photose I dam joj jednu za uspomenu. Ona poslije dođe i veli da ne smije primiti pokon jer radi tu. Nudi mi novac. Okay, velim joj, - daj 5 # i ona ih donese.  Good. Jedan iz Erytreye se zainteresovao i pikirao na jednu večeg formata, kuća sa žutim mjesecom na nebu. Ja velim 20, on neda, ja 15, on 5, ja 10 on neda, nedam ni ja. Dođe Ljože. Ošišao se i postarao. Obukao je novu majicu. Nisam ponio celfon što je uvećalo moju nervozu. Znam da će Becky sa poslanešto poslije 10:30. Odem Langu i platim 75 # za naš novi parking. Yupiiiiiiiiiiiii. Dođem kući oko 14 h zaboravivši da joj kupim duhana na Kolumbiji. Becky naravno ljuta.

22/04/7012 3:14:57 PM

Stigao sam sa posljednjeg tretmana driver vježbi. Imali smo da predajemo lekciju /Freeway driving /vožnja autoputem. Rasteglo se u nedogled. Ja sam bio treći i nije loše ispalo moje učenje sem što je amerijen bio moja glavna /obstacle/, prepreka. Na kraju su me za probu njih trojica testirali da li bi položio vozački. Sve je bilo okay sem što nisam nekog propustio iz suprotnog pravca a išao je desno. Bio je toliko daleko da sam se čudio tome. Piter valjda bolje zna od mene. On 17 godina radi posao instruktora I stvarno je pedantan. A bi i još na jednoj ljevo skretanje nekog taxistu. A ništa im nisam smetao ali vele da to nije dobro. I Parallel parking sam suviše duboko ušao prema /curb/ ivici. A toliko sam bio iscrpljen zbog loše prospavane noći da mi ta proba uopšte nije nedostajala. Čekajući zoru da svane I Shushku iz disco cluba, napola sam spavao a na pola bio budan. Užas.
    Čekiram email. Prof Bessy zvany Becken, brat moje Platonske iz Grasslanda  mi odgovorio da je pročitao ono moje, valjda moje biografske romane, i da sam dobar kao nekada u ulozi Trbonje u komadu za djecu, Trbonja, Vidonja, Dugonja. Biješe to prije 50 godina ravno. Njegova sestra Afyza je igrala Dobru Vilu. Imala je bjeli kostim kroz koji se naziralo z anas muški dio ansambla to mistično žensko tijelo. Imao sam tada nepunih 14 godina. Uz poruku je poslao i jednu svoju pjesmu koju pjeva četvrti po redu pjevač neprikosnoveno  najbolje grupe kod nas na Balku, Whayt Button Tyffa. Prvi je 70-e bio naš Latko Haustor iz Grasslanda. Pošto je bio suviše šlager pjevač, Latko je sa Buttonom snimio samo mali singl ali se vidi kvalitet brate. Iza njega grubim rock glasom pjevaše trojica pjevača ukupno. Prvi  Eljko Bybyk bivši vokal podrška Latkovom singlu na 45 okretaja. Snimi Byby bome pet šest longpleyki, zatim Allenyslam, jedan ili  dva albuma, a onda ponajbolji po ocjeni mislioca, solo guitariste i kompozitora te grupe Bregya, Tiffa otpjeva njihov zadnji album. Oko 100 pjesama su uradili besprjekorno i još su svima nama sa Balka drage i rado slušane. Bila je organizovana njihova turneja u tri glavna grada u tri novonastale države, Sany, Hany i Bony 007-e godine. Stadioni su svuda bili puni. Naš Latko naravno nije zvan da pjeva. Jednom su brez Bregya došli i kod nas na Nadu. Nijesam iša jer mi se gadi da povraćam od bola.  To bi bilo suviše za mene. Inače zbog toga i ne idem na koncerte naših zvijezda sa Balka. Oni počesto dođu pjevati u Oronto, 6 milionski grad iskrštan hajvejima. To ti je neka svijetleća dolina, polje, našta prije liči. Bože ti sačuvaj. Ima duplo više stanovnika nego Bony sa svoja možda 3 milijona. Niko I nezna jer popisa nije 20 godina bilo. Boje se da je od silnog buđenja naroda iz nje pobjeglo preko million stanovnika.
23/04/701206:50Sinoč se Becky i ja oporavismo Tv serijom Budva na valove od mora, komedijom, parodijom, tragedijom, sve to istovremeno na naš život na obali Negrije na Balku. Mima i ekipa su odlični.
On je daroviti glumac od malena. Sada ima preko 50 i glumi tajkuna koji bespravno gradi hotele i vile za Usske tajkune. Ima ščer jedinicu, vilu na spratove sa maštovitim bazenom, ženu, ljubavnicu, šofera i ĐŽIP, i puno problema jer se šćer zagleda u puka siromaha i dade mu punu ljubav uz vatru na plaži i ne mari za klasni pedigre. Očevi se još k tomu prije toga pobiše jer Mima uvrijedi tetku mladića da je usjedilica I ne iživljena žena kad za običan potpis na dozvoli za gradnju neće na poklon jedan apartman od 80 kvadrata. Uz to djed mladića postavi exploziv pod Mimin građeni objekat, koji zbog starosti fitilja ne explodira, ali ga skebaše u zatvor jer je građeni objekat upravo na otetom dedinom placu za grob/, itd… . Odgledasmo 4 epizode do ponoći. Ma jest smiješno ali i nije. Izvire onaj naš mentalitet Balaka koji dovede do naših i samo naših ratova 90-tih, poguranih od uvijek u svijetu prisutnih Fatya i Fatyshista koji su ko neka konstanta ljudskog roda.
    Evo sam jutros gledao malo suđenje Kary koji 68-e dođe u Bonu kao 15 godišnji dječak iz brda te republike Negry. Dođe nama i donese svoj brdski mentalitet; često šovinistički, bogat istorijom i otporom prema Urcima kojima se zbog odlučnosti da prije poginu no se predaju, a i veoma visokijeh planina, nikad nisu u potpunosti predali. Njihov život je toliko znao biti bijedan da im najveća njihova glava Njegosh /koji se inače deklarisao kao Eniš/ napisa u jednoj knjizi, - boj se onog ko je sviko bez golema mrijeti jada. Naravno da svaka familija i  sada ima trofejno i ostalo oružje, ne vole državu,  skloni su svojim poslovima  i pijenju domaće i ostale loze, kao najčišća voda bistre rakije prepečene od vinove loze jake do 50 % alkohola. Obara. Bijehu ponosan i hrabar narod ali ih kao takvih nesta kad i Uraka, - veli njihov stari pisac i satiričar Matya Bechkov/ich/.
 Popijem malo mlijeka, slušam nastavak suđenja poslije utaljene pause od sat vremena i ogledam zapanjeno kroz prozor. Olistalo drveće u šumici preko naše Courtland Avenije. Čak i drveće ispred zgrade. Jedno od njih je zaista veliko i već ima već po svuda svoje neobične izdanke crvene kao jorgovan. Trava skroz zelena. Priroda nezadrživo nadire. Prodire. Da li smo i mi takvi. Da li se treba prilagoditi tom prodoru ili tapkati u mjestu u naci okvirima pogodnim za ratove i pljačku, otimanje jednih od drugih ‘jer za sviju nema’. Još sam iscrpljen od jučer. Imam sastanak sa Brdašcetom. I ona se promjenila za ovih mjeseci zime. Napupala je malo i nije mi je mrsko zagledati. Često sa misterioznim osmjehom pominje svoga dečka. Ima tamnu frčkavu kosu, a oči zelene kao guja.
Evo na suđenju pričaju o operaciji ‘Kryvaya’ i odlukama štaba vojske Eniša o napadu na Srebreni Grad. Nabrajaju neke šifre, dokumente pa postaje monotono. 13 Jula je predočeno da se komadanti hvale koliko su zarobili Oniša sa snimkom u 14 h da ih je zarobljeno preko tisuću. Volim tu riječ tisuću. Ona zvuči kao kiša. Često je Balk šovinisti korste da podvuku  veliku razliku između Aniš i Eniš jezika. Ta je riječ prisvojena iz Slovynskih jezika postala sada glavna Aniš riječ /za  Eniš riječ hiljadu/ zbog koje bi konačno trebalo napisati jedan veliki A-E riječnik. I još jedna. Točno. To je riječ koja kad se prevede na Eniš znači, tačno. Zamislite sada u A- E riječniku imate situaciju:

točno – tačno,

au E- A riječniku;

tačno – točno

Da to vide neki pametni strani ljudi stvarno je sramota. Užas. Šovinisti su u stanju da pijanisti odrežu prste jer nije njihove nacije, vjere ili pitaj ti Boga čega. Fuy.
Evo Kary kaže da je taj  izvještaj sa Borika farme 120 km daleko od SG. Tu je General Toly ‘teo da smjesti zarobljenike da tamo rade na toj farmi. Itd. Evo i prevodiac kaže nije bilo točnih informacija… . Dakle prevodilac je Aniš. Često se msje Sesel žalio na prevodioce kako su mu lažne prevode smještali u dokumenta. Sudije su naravni ljudi i  uvijek hvalili naporan rad prevodilaca. Ode Buttler, svjedok već više dana. Kary daje primjedbe, komentariše nešto a sudac ga presjeca rekavši mu da je imao dovoljno vremena da reaguje i prije. Pet minuta pauza za vijeće.
Beky hrče na kaušu. Prespavala je ođe u salonu. Zagledala se vjerovatno i u petu epizodu Budve. Ja se sjetih da sam zaboravio da vam predočim pripremu za čas koju sam najposlije spremio za Freeway vožnju. Evo je na dvje strane. Treba li da napominjem da sam je oštampao na samo jedan list i da je Piter bijo veoma zadovoljan njome.
12   Step   Lesson   Guide. FREEWAY DRIVING

PR 1   SUPERVISOR , here is my lesson plan and my diagram.
W 2   Hello (Student), how are you today? Ok we can get started….


Intro

















Enter












Driving


























EXIT

Steps
Diagram
Question



           

once
3   Today I will be teaching you to Freeway Driving.
4  By the end of this lesson you will be able to Freeway driving without  help.
5   This is a basic driving skill as well as part of the G level of driving tests
6   This will be required  when your option for driving is necessary  
     Restrictions that prevent this procedure:
 Where regulatory sign are posted. /Do not enter or Do not Exit/
 Where it is not practical to do so  
7  Steps:.

1. Maintain a minimum of 3+ seconds following distance from the vehicle ahead of you before the ramp. Scan well in advance freeway traffic.
2. Check for recommended safe speed on the entrance ramp.
3. Adjust speed in acceleration lane to that of GAP on the freeway. Ensure that the lane you want to change into is clear...
4. MSB. Check and ensure vehicle in side lanes are not to close. You mast see whole front of any vehicle in next lane. Maintain or increase speed as needed.
5. Aim well ahead into first lane of freeway.

a. Straighten steering wheel when in center of new lane.  Cancel signal, check the flow of traffic. Adjust speed of traffic and keep distance 4 seconds an plus.
b. Keep to the right lane, unless you are in the process passing another vehicle. Make decision well in advance and communicate your intentions in a timely and cooperative fashion..
c. Scan at least 20+ seconds ahead to identify potential hazards and obstructions.
d. Assist other drivers wishing to enter by, changing lanes if possible, or adjusting your speed.
e. Try to avoid having other drivers travel in your blind spot, and you should never drive in another vehicle blind spot longer than necessaries.
 Decide well in advance which exit ramp you wish to exit.
 Move into the correct lane well in advance.
  MSB Signal, mirrors, window.
 Do not slow on the freeway until you are in deceleration lane.
 Reduce speed after moving in deceleration lane and check speedometer in case of velocitization.
 Maintain 3-4 second following distance from ahead vehicle.

8  Get feedback; ASK 3question; use the diagram when asking questions.
- When you aim into turn on freeway from ramp and which lane?
- How you scan on freeway and what is fallowing distance?
- Haw you exit from freeway?
Coach twice 9 Demonstration 2 times.
10  Get feedback /2/  1.What is speed of entry on freeway?
                                   2. What is difference from driving scan distance and fallowing distance?
                                   3. What line you go for driving your vehicle when you enter on freeway?
11  Now we will switch places, please walk around the front of the vehicle.  
 Assist




Evaluate


once 12   I would like you do without my help.    
13 Accomplishments. Instructor states 3 to 4 good things in a believable tone.  You steer god, check mirrors every 5 sec., MSB… .
- 14  Correction. Errors corrected,
- / Gets too close to the cars//Turns the steering too sharply//Not checking MSB ask questions for discussion, and include the   Diagram as part of the questioning technique.
15  Encourage.  I’m sure when Next time you will do turn left without problems.  
Re 16   Supervisor, I practice as time permits.
Summary 17   When you drove away from your home Your start up procedure included all the steps in sequence are very good. You have also improved the way, you apply the brake, it is smooth rather than abrupt as before, You are checking your rear view mirror every 5-8 seconds, great job  
P 18   The session iz finish.
Ap. 19   If you need more lesson you can call my boss.
F 20   This was a great session, have a pleasant day, goodbye.
P 21   Supervisor, I’ll make notes for the next lesson”.
       

Evo se vratiše sudije. Pričaju o objelodanjenim dokumentima 493, svjedok je bio takav da je bilo zabranjeno objelodanjivanje 30 dana a objelodanjen je 2 tjedna, a ta ta riječ je Aniš za sedam dana u nedelji. Ayoy.
Svečano izjavljujem da ću govoriti istinu i samo istinu i ništa osim istine, veli novi svjedok Čerić. Bio je već svijedok na suđenjima u Hayu  2006 i 2009. On je zbog zločina tio smjeniti tajne agente Tanya i Franya ali su mu ovi sasvim ozbiljni prijetili smrću.  Onda je u Novembru 92-e dao ostavku. Kari ga sjeća kako je fino počelo višestranačko vladanje u Bony.

24/04/7012 01:11

Sjećam se i ja kako ga je Muddy grlio u hotelu Holiday In kada su 90-e organizovali slavlje pada 45 godina jednostranačke vlasti Saveza Komunista ili Socijalisma. Koja obećanja i radost na licima novih lidera triju naci stranaka. Poslije 12 mjeseci pođe sedmodnevni rat u Loveniji i njeno ocjepljenje od Balka. Zatim  91-e rat u Hany, pa 92-e onaj najkrvaviji u Boni sa 100.000 ubijeih ljudskih bića. Tamo se Aniši i Oniši okrenuše zajedno tući, proganjati, ubijati i silovati Enišku populaciju da bi se 93 oni zavadili i počeli još krvaviji rat između sebe. Na kraju ih DASa ubjedi da se pomire i uz asistenciju Karya rastjeraju Eniše iz 13 gradića Bony. On je naime sletivao helikopterom noć prije oslobađanja u te gradiće i ujutro tamo nikog nije bilo. Ni stanovnika ni vojske. Sklepa se mir 95-e u vojnoj bazi na DASu. Karya su izbacili iz igre obećavši mu slobodu od ikakvih progona i suđenja. Glavni na pregovorima za Eniše bi Murky, Negryen po ocu a Eniš po majki i ženi koja ga preko matorog strikana i jednog od jednogodišnjih vladara Balka poslije Kotove slavne smrti odrezane noge u jednoj bolnici bratske nam republike Lovenije dovede na diktatorsku straobalnu vlast u Sany.  Za Aniše to bi vječno ljuti Hengry, predsjednik Hany, Kotov General a jedno vrijeme i politički zatvorenik. Za Oniše to bi Mudy, prevrtljivi starac bigamista. Bio je već 9 godina na 14-o godišnjoj robiji zbog rušenja Bratstva-Jedinstva Balk naroda kad ga pušća iz zatvora ludi pisac poztnat po tome da se na iznenadan njemu novi posao vladara ostatka Balka vozi taxijem.  Ti umjetnici kada dođu na vlast su najgori vladari. Misle da im mašta tu može pomoći a ono jarane sve same realnosti sve jedna gora od druge. Kako li je onaj Koto smogao snage da vlada sa takvim ljudima na Balku. Nikom nije jasno. Sada ga svi kude da je on kriv što su oni zli i pokvareni. Pa da, nije trebalo da umre. Tu ih je nasamario i otkrio im ko su i šta su oni. Svinje je suviše lijepa riječ za njih. Prije bi im odgobarala riječ Krokodili, i to samo zbog ružnog zvuka kad se ona izgovori. Neko mi je posalo email sa slikom kako krokodil u ustima drži slona za surlu. Vjerovatno je želeo da se igra dok je ovaj uz pratnju malog slonćića iz plićaka pijo vodu. Ili je slon uz asistenciju prijaznog Krokya obučavao sina kako treba biti oprezan pri tome. Ko zna ? Sumnjam. Sa njima nikad nema šale. Za vrijeme rat posmatrao sam neke ljude na Tv, intervjue u novinama, a i uživo. Većina su bili oni pravi, najgori krokodili, uvijek gladni i spremni da svakom odgrizu dio života ili cio život. Rekli bi samo, - pa šta ? neki ljudi kažu došla zla vremena. Ja kažem došli Krokodili na vlast. Vrijeme ne postoji u obliku lose, dobro. Ono za nas postoji jer se mjenjamo i mjerimo obrtaje Planeta, bude snijega, žege, itd., ali mu nemožemo davati ljudske osobine. Treba li da sabijemo naše vrijeme u Krokodilska vremena tako da vlada vrijeme ubica i manijaka ?
Evo je 6 :36. Dobro sam se naspavao. Gledam nastavak suđenja Đerić kaže da je upozoravao da svjetski mediji pišu loše o nama a ja kod ministara ne mogu da provjerim ozbiljnost toga pisanja jer smo se obavezali da ne smije doći do kršenja međunarodnih propisa. Na njih smo se vrlo rano obavezali i ta dokumenta odmah hitno preveli na Amerijen. Ministar pravde i ministar policije a bome i ministar vojske su mi često bili nedostupni, a ja okolo čujem da imaju svoje biznise, profite, konsultuju se kod predsjednika Skupštine Obrve a ne dolaze kod mene predsjednika Vlade. Kary ga pita da li se sjeća kako je bilo stanje o avijaciji. Ja, - veli profesor Đery, nisam ni pitan o tome a na mene se bacala ljaga da sam ja pod pritiskom stranaca izmjestio avijaciju u Sany i ostavio Eniški narod bez te komponente zaštite od neprijatelja. Ako počiva na vladavini prava država je javno dobro, dodaje on. U suprotnom je javno zlo. Ja sam se u mnogima sukobljavao sa Karyem ali po pitanju pravne države nijesam.  Upozaravao sam ga na vlast i da ovim dvojici ministara ne dajete zaštitu. 7 sati. Pauza. Sada će Becky na posao. Danas od 8 do pola 15 h. evo je ustala. Kuvam joj kafu. Dodaje da će biti na poslusve do navečer. Oblaći čarapu za venu i dvodjelnu uniformu. To su uniforme u pastelnim bojama kao one kod medicinskih sestara i doktora u Tv serijama i filimovima.  Dakle tanke od šifon materijala široko skrojene na učkur više duge gaće nego hlače i bez ikakvih dugmadi zatvorena bluza kratkih rukava na V izrez. Ja dakle cio dan sam. Otići ću do Oyote da kupim novi čep za rezervoar jer mi na ovaj kappa ulje pa po pare da doplatim 100 # Bačku za jučerašnji posao od 180 #,  popravke auspuha i zaštite auta odozdo.
Ah ta auta. Oderaše nas. Naj bolje je kupiti novo pa mjenjati svake 3 godine. Ali za to treba mnogo više para. Evo sam sabirao za Mart i April smo primili 12.000 #, ima još 7,7. Dakle oko 100 # trošimo  dnevno. Tačno tako. 36.500 godišnje keša. A za to treba zaraditi oko 60.000 bruto.
Evo nastavka. Sa gospodom nije bilo lahko raditi. Minister policije Mandych nije bio na vladi, slao je nekog drugog, šta je radio niko ne zna. Vadio se na neke formalizacije. Imao je podršku koja ga je držala. Ja sam otišao a Yćo Tany je došao za ministra u Decembru a Mandych premješten negdje drugo. Ima u zapisnicima šta je diskutovano i ko je sve prisustvovao skoro svakodnevnim sastancima vlade. Manda se vadio na pretjeran rad I pravdao da je vlada čak birala i sudije. Đerić kaže da prava moga naroda nisam zasnivao na kršenju prava druga dva naroda i sa tim se Kary potpuno sa mnom slagao. Mandy nije početkom Juna podnio izvještaj o zarobljenicima a to je bio nalog Vlade, zaduženje, i tu je problem. Rastezao je da vrijeme liječi sve a vidite da nije izlječilo. Da se od prvog dana kažnjavalo nebi ostali isti problemi Vjerovatno misli,- i koji su i Vas doveli dovde. Listu sudija je pripremilo njegovo ministarstvo, a vlada samo usvojila brez njega jer nije bio tu. /Manda, pravnik, đudista, je uhapšen i suđen kad je navratio u Bony debelo poslije rata. Odležao je 3 godine u Traderu. PP/. mandy tvrdi da se Vlada mješala u posao Skuptine. To je smiješno, -veli Đery. Nije to bilo uopšte bilo moguće. Da se Obrvy bunio kao presjednik Skupštine pa ajd u redu. Ali se Mandy samo vadio. On nije podnio u Junu izvještaj o lošem odnosu prema druge dvije nacije u ER, sabirne centre, neuslovne zatvore. Izvještaj smo dobili tek u Oktobru. Mandy je visio dolje u presjedništvu koju su činili Kary, Obrvy, Koljy dok je četvrti član Miss Yljana bila sa mnom kao neka opozicija. Kary je bijo za kažnjavanje ali je stalno nešto odlaao, dodaje Đerych. Kary mu veli evo pisma koje sam vam poslao 7 avgusta u kom navodim da je loše stanje u zatvorima i da se na to žale stranci. Ja sam tražio izvještaj početkom Juna veli Đerry. Ja sam 93-e tražio da se ispitaju sve te stvari oko Manya a Koljy je donio izvještaj da nema pokrića za to. Koljy je za mene bio kolebljiv čoek obuzet ličnim nezadovoljstvima i kolebljiva ličnost, veli Đerry. Svaka mu čast na dramaturgiji, poznavanju Shexpyra i doktoratu ali nije bijo čvrts političar. A i ta analiza Manya me se ne tiče jer sam ja dao ostavku u Decembru 93-e.
Đaba ta analiza kad je Tany opet izabran za ministar policije dodaje on.
U doba kad je donešen Kutilery plan o podjelama u Bony nije bilo rata.  Međutim Lyvno napustiše Eniši i ostali su počeli da mile prema teritorijama gdje su živjeli većine njihovih nacija.  Oniši na Palyma i Yeljini se nisu bunili proti vlasti Eniške Republike, Činili su u tim sredinama 20 % stanovništva i bili poštovani kao članovi zajednice pod uslovom da mirno žive i ne pucaju na Eniše. Tek kad su počeli pristizati kovčezi sa mrtvim Eniš vojnicima oni sa Palya su izrazili želju da presele u 20 km niz brdo udaljen Trader. Ja sam nominovao sudije svih nacijonalnosti veli Kary i vi ste ih postavili. 2 Maya 92-e smo donjeli zabranu o privremenoj zabrani o prodaji stanova u društvenom vlasništvu. Raširena je pojava da se u napuštene stanove ne useljavaju izbjeglice nego domaći ljudi koji imaju po nekoliko stanova pa sam donio upustvo o tome. Vlast kad funkcioniše ona je to već imala u uredbama, dodaje Đerry. Gotovo za danas veli sudija a ostalo vam je oko pola sata za sutra.

Pozovite Zojkija u Suiss za karte sa Balka u koje je uračunata i carina, reklamira na radijo Moravu.  O, to me ubija i užasava. Uništava. Evo bijo i oglas da tamo neki traže baby-siterku. Velim Becky jutros da pošaljemo našu ShuShky. Bolje i to nego da se uvija ovdje oko disko klubova i sranja od lokalnih provoda.

Dobih sa zdravstvenog Sajta Alternativa iz Hany slijedeći email.

Simptomi ame

Svi, u većoj ili manjoj količini, imamo amu u tijelu /raznorazne prljavščine. pp/. Dobro je znati prepoznati njene simptome.
Simptomi ame uključuju:
 bijele naslage na jeziku
 osjećaj tromosti, nadutosti i pospanosti, posebno nakon jela
 žudnju za „brzom hranom“ i slatkišima
 loš izgled kože
 zadah iz usta
 prekomjerno znojenje
 često stvaranje plinova i zatvor
 izrazito neugodan miris stolice
 sivkastu kožu i bjeloočnice bez sjaja
 žute zube /tretman zuba ođe je 2.000 # jarane. pp/
 Nedostatak koncentracije i depresiju
Depresija je najgora velim ja, naročito ona od graha i kupusa jer neima se drugo jarane. Ovdje niču radnje u kojima se prodaje zdrava hrana. Što znači da je u ostalima nezdrava? Svašta. Često kako brzom niču tako se brzom i zatvaraju kao ova u mom komšiluku na plazi jer su nabili trostruke cjene a roba ista ona kao iz najeftinije radnje za narod, iz Basica.  Vjerovatno je i kupljena kod istog farmera po istoj nabavnoj cijeni kao i tamo.

 25/04/7012 8:14

Becky ode raditi od 8 do 14: 30 i od 17 do 20 h kao i jučer. Skuvao sam joj Ness kafu jer sam jučer zaboravio da joj kupim neku od Balk kafe koje ima po svuda u našim radnjama.
Zaštičeni svjedok se ne vidi. Pita ga Kary da li bi concept ostanka Bony u sastavu Balka koji je zastupao  čak i Oniški političar Zulfyckar doveo do mirnog nastavka života. Prve izbjeglice iz centralne Bony Eniša su se pojavile u Vorniku. Vlast se pogubila i nastalo je bezvlašće. Niko nije bio bezbjedan. Artchyeve snage su stigle iz Sany i oslobodili grad od Oniša. Za nas su u tom momentu oni bili heroji. Oni su bili vrlo kratko, 5-6 dana, i otišli. Paravojske koje su ostale, Žute Ose, vršile su mobilizaciju a ko od Eniša nije htio skidali su ih gole, mlatili i vodali vezane po ulicama. Po danu su pljačkali sela a noću bančili po gradu. Odvezli su kamione, auta, šlepere društvenih preduzeća ali nama je bila najvažnija sloboda i borba za život i opstanak. Materijalno nam nije bilo važno u tom momentu. Krajem Jula su te jedinice pohapšene i protjerane od strane Eniš policije sa Pala i iz Sany. Tužilac forsira da je Kary pozvao Arčya 95-e da se vrati u Bony našta Kary veli da j referensu tužioče. Ovaj podmeće da je General MylovanOwich to izjavio a Kary mu dodaje da je taj General na kraju svjedočenja rekao da je sve do sada mislijo da je to tako ali više ne.
Sudac sad pita svjedoka o vozaču koji je 95-e prevozio zarobljenike u okolini SG. U jednom momentu zarobljeni su oteli automatske puške od policijajaca u autobusu i počeli pucati. Onda je policija sa vana izrešetala autobus. Izveli su sviju napolje i pobili ih. On je ostao živ jer ga je neko malo prije toga prepoznao i izvukao iz mase. Nije dalje učestvovao u prevozu jer mu je autobus bijo u kvaru.
Jučer svratim do dilera Oyote. Puni parkinzi pa izvolite. Ima sigurno bar 500 auta na prodaju. Novi, stari, polovni; kakve hoš. Jedan dvosjed ali krupan mi zapade za oko. Probade mi jedan ustanoviti zašto mi radijo ne radi pa ništa nije mogao otkriti. Veli zvučnici. Odem Achimu da mi namjesti čep od rezervoara da vise ne kappa ulje po parking I svuda. On i stari Jorge iz našeg NY sa Balka predu nešto u AChyevom garaž servisu. Proba sada Achy moje zvučnike sa njegovim radijom i rade. Potrošio je bar sat i po. Zaključi da sun na mojem  crkli izlazi. Danas bi kao trebali otiči na otpad i sa neke tamo Echo Oyote skinuti jedan CD-radijo. ShuShki sam dao Oyotu jučer pa je otišla u Mississaugu da dovede neku kolegicu kući u Kič pa će na feštu studenata Hemije, pa danas kući. Evo je čekam.
Evo je neka žena naučnik, završila matematičku demografiju, novi svjedok. Svjedočila je 17 puta na suđenjima u Hayu. I Mrkom i Obrvi i Talyu, i ostalima ali kad saberem sve Enišima. Etnički sastav iz 27 opština Bony 91-97. Promjene i kretanja stanovništva. U Bony je bilo skoro 4,4 miliona stanovnika. Popis 91-e je bio potpuno završen. Poslije nikada do sada popis nije vršen pa smo se pomagali spiskovima birača 97-98-e iz dokumenata EBSa, zatim spiska zaposlenih, i slično.

26/04/7012 05:59  Brojka  49351 je za Ryedor, opštinu u sjeverozapadu Bony veli svjedokinja. Ona priča o demografskim kretanjima.
Broj Oniša se smanjio jer je stanovništvo raseljeno a ne ubujeno. Sada Trader unutar linija za 6 opština. Izvještaj Sep92, avgust 94 za Generala Galya koji je ravnao Trader granatama. Sep94-nov 95 za generala Miloša a 92 za Karya. Bakir pogrebno društvo. 85.000 kućanstava, je procjenjeno na 340.000 stanovnika. Toliko je interesantno da sam usput pročitao moje emajlove. Piše mi Collin da dojdem u 9 h danas na kratki sastanak o OW, old vorkerima /starim radnicima/. Ok. Ponjeću moju diploma koju sam jučer dobio na Koleđu. Prvi put da sam se za dana vratio iz Oronta. Ipak me slomilo. Kući dogledam prenos soccer /7374 ranjenih osoba to čujem usput/, Real Bayern. Poslije produžetaka penali. Realci promašili 3 penala od 5 a Bayerci samo 2 i oni odoše u finale 19 Maya protiv Chelsyngleza. To je kup šampiona as Yuro. Ma nema tu nacija. Za pare svi igraju za sve. Tako jušer jedan Panac dade Panskom timu go za Engleze jer tamo igra. Oni su milioneri. Jest da ih zgrću trčeči po terenu u gačama, ali kad samo pomislim gdje i čime idu poslije utakmice sva muka im je opravdana. Jedan prof kao ja za čitav život zaradi 1 million a oni potpisuju milionske ugovore u mladosti.  /Preko 12.000 sprovoda Bakira, tu su i umrli i poginuli/.  Cudi me samo kakva je to magija da se privuče toliki broj ljudi na stadione, pred Tv ekrane, kladionice, kafane sa Tv prenosima. /Aniši uočeno 53 aprocjenjeno 80, ukupno 2028, za 470 nismo našli naciju, priča svjedok/ Nađem u emailu :

Ako ste preko uskrsnih praznika pretjerano uživali u alkoholu ili masnoj hrani, posebno bi Vam godila detoksikacija jetre. Jedna od najboljih biljaka za zaštitu i detoksikaciju jetru je sikavica, Silybum marianum.  Sikavica se često poistovjećuje s čičkom. To su vrlo slične, ali nisu iste biljke.Sikavica naraste i do dva metra u visinu te je jako bodljikava, ali je vrijedna truda ubiranja zbog njezine iznimne ljekovitosti.
Ova biljka je u upotrebi već preko 9000 godina, i uglavnom se koristila za čišćenje i regeneraciju jetre. Najstariji zapis o ovoj biljci dolazi od Dioskorida koji ju spominje kao sredstvo za liječenje zmijskog ugriza. Njena je upotreba kao zaštitnika jetre bila popularna kod starih Gryka.
Vidite da namjerno ukrstim suđenje sa banalnostima. To napominjem da me nebi neki mudrac napao kako je on to genijalno zaključio. Koga više interesuje sve ovo. Metoda ponovnog hvatanja ubijenih itd. Koga u svijetu intresuje ludi Balk koji stalno ratuje i nikad ne riješi svoje naci pitanje. Kao da drugdje ne žive ljudi koji se nacionalno mješaju. Kao da im poručuju da bi i oni trebali da beskonačno ratuju.  Zato me nije briga više. Balka mi je na vrh glave. Toliko da mi se na njega uopšte ne ide. Mrzim i samu pomisao da tamo hodam. Gade mi se. Svi. I moji i njihovi. Ne razlikujem ih uopšte. Neznam kako da ih vise nazovem. Lešinari je najbliži naziv. Evo Kary kaže da osporava da se ova  formula za podvodne stanovnike primjenjuje i na ljude. Sudija mu veli jesi li ti uopšte protiv te formule. On veli jesam. Svjedokinja veli pa nisam je ja izmislila to je naučno…. . Pauza. Saće Becky na posao. Vidim da se ShuShka vratila iz diska. Ja diplomirao. Velim ovo mi je zadnja Diploma u životu a prva u našoj provinciji K1 koju ćesto zovu Taryo.  Evo malo iz emajla koji mi posla iz Bačija naš Hertz, glumac moga pozorišta u školi. Glumili smo Štrumfove djeci za Djeda Mraza.
Neznam sada ovo da preskočim.


A evo uspijo sam. Smanjio sam sliku sa kursorom dovedenim na ugao i potezanjem ka centru slike. Becki pije kafu koju joj nisam skuvao. Naljuti me brief. Ja da joj serviram u novu šolju iz paketa koji leži na mikrovalnoj već par mjeseci, kad ona prljava. Ja da je operem, ona vele naspi u ovu I pokazuje jednu na pultu kuhinje. Ja da vratim onu u paket, veli operi je. Izokrete me ko pivota u rukometu pa naglo odustah od kuhanja njene jutarnje kahve. Ovo i ono gore iz emaila vam govori o našem mentalitetu. Evo još nešto iz novina u Sany, naravno na kirilici.
Hада забранила улазак у земљу бившем аташеу Бaлka у Отави Зорану Вукићу због сумње да је шпијунирао емигранте. Бившем југословенском аташеу у амбасади у Отави Зорану Вукићу забрањен је улазак у Hаду, због сумње да је радио за тајну полицију која је шпијунирала емигранте, пише Hадска штампа.
Отава /glavni grad Nade a na kirilitzi, Haдe/
Према наводима штампе, која се позива на судска документа, Вукић је од 98. до 02. године радио у тадашњој амбасади СР Balka. Hадски суд је навео да је Вукић био припадник Службе за истраживање и документацију (СИД), за коју наводи да се бавила елиминацијом емиграције у иностранству. Породица је очајна, власти га оптужују за нешто што није урадио, тврди адвокат.
Kako li su tek bile očajne porodice likvidiranih emigranata. Dakle Balk je praćen smrću i u periodu Kotove slobode likvidacijama onih koji su pobjegli od njegove diktature. Sada je na Balku mir koji bi lahko bio pretvoren u rat samo da im date oružje i neko krikne, - kreni !
Dobro sam se itušira. Dodam malo i onog zelenog šampona za body da malo ljepše mirišem. Kod nas na Balku svakodnevno kupanje nije bilo uobičajeno. Naravno, zbog troška tople vode, jarane. Ođe curi stalno. Plati pa se klati. Evo ovo suđenje se nastavi sa metodama računjanja evidencije, žrtve vojne i civilne. Neki su poginuli u živom štitu.      
Kuham neki paprikaš koji je Becky sinoć sastavila. Veli da skuham krompir pa zatim napravim pire. Odoh ja obući čarape pa na put. U kafanu na satanak sa Collyn. U onu đe mi slike treba da izajdu na zidu.  Pišem namjerno đutanski jer sam ljut što nijesam pravi pisac kao naš Rouss ili Uharem, ili Miljemko, ili Bayatz ili Deyvid, ili B-Assary, ili ili… . /62 dana opsade u kome je civili mnogo vise ubijani nego vojnici u Traderu , čujem iz zvučnika zvuke koji se prepliću, interefeniraju, sa onima od motora auta sa Courtland avenije pod našim prozorima.  Odoh. Odoh i do Columbije Avenije, kupiti duvana našoj Dra zvana Becky.  Tamo ima svega na veliko a plaća se kešom ili debit karticom.
27/04/7012 6:50
Ovo je ništa kada sam je ustao. Odmah iza 4 jutros. Nisam htio prije.
Suviše mi suludo zvuči ustati u 3 ujutro. Šta se dešava ne znam. A legao sam iza pola 23 h. Sa Columbije đe sam kupio duhana i nasuo goriva, vratim se kući sav iscrpljen. Naprosto bolestan. Opet sam bio kod Baćka da mjenjamo čep na rezervoaru. Stavio je stari. Išli smo na otpad u Cambridge da on vidi sebi polovne gume a ja neki radio. Poslikao sam to smeće od auta, karoserija koje su nekada prevozile ljudske nade a sada su samo olupine. Gdje su one nade ostale. Jesu li i one postale samo olupine i smeće. Nisu. Pretvorile su se u nova bića koja rastu, nadiru. Gledam Džoovog Mishya sinoć predveče. Postao je prava momčina. Ide u 10-i razred. Držao sam mu instrukcije iz matematike, znate ono Diskriminanta itd za kvadratne jednačine.  Legao sam bio popodne a ShuShki prepustio da dovrši pire krompir. Ona me probudi iza 17h i veli obećao si ići pomoći za math. Nešto me bilo samljelo. Da li što sam bez veze kupio na otpadu radio koji također nije proradio u Oyoti ili sav taj krš i otpad i treći dan u garaži sa autom. Sa nama je išao i stari Jorje. Veli ponesi radio, šta se sekiraš za 28 # ? Ja mjesto da ga odmah tamo vratim  stvarno ga ponesem. I šta ću sad sa njim ? Jorge smisli da je uzrok što radio ne radi kratak spoj na prvim zvučnicima. Odreza nešto poslije silnih ispitivanja sa žicama i ispitivačima u garaži i poslije skoro 2 godine proradi radio, ali samo na zadnje zvučnike. Užas. Šok. Koliko sam se obradovao toliko i nisam. Kao i za onu moju diplomu na koleđu. Šta ću sa njom? Valja plačati oko 600 # mjesečno osiguranje, vozati, oće li biti posla? Ma pao mi moral. Evo mi ga diže poruka od Julye da donesem još slika u kafanu. Okupam se i strgnem jednu sliku Queen Streeta iz velikog rama na kojem sam nakitio pet 6 komada. Sve ću joj ih odnijeti. 14 ili 15. Kaže da će ceo zid meni posvetiti.
Promašili smo dvije stvari. ShuShka je trebala da u roku od 12 sati aplicira za ljetnje studije u Trois Rivieres na ropijen jeziku. Nije. Trebali smo aplicirati za 1600 # popusta za studije, nismo. Sada tek čitam taj document. Ima ga na 19 jezika ali ni jedan sa Balka.

Information in other languages
This document is available in 19 languages. These files are available in PDF format.
Choose your language:
 عربي‎ – Arabic (PDF, 429 KB) 简体中文 – Chinese – Simplified (PDF, 154 KB)繁體中文 Chinese – Traditional (PDF, 220 KB)  – Cree (PDF, 569 KB)English (PDF, 358 KB) فارسى – Farsi (PDF, 573 KB) Français – French (PDF, 362 KB)한국어 – Korean (PDF, 194 KB)– Ojibwe (PDF, 585 KB)– Oji-Cree (PDF, 582 KB) Português – Portuguese (PDF, 360 KB)ਪੰਜਾਬੀ – Punjabi (PDF, 373 KB) Русский – Russian (PDF, 245 KB)– Sinhala (PDF, 253 KB) Español – Spanish (PDF, 360 KB) Tagalog – Tagalog (PDF, 359 KB) தமிழ் – Tamil (PDF, 248 KB) اردو – Urdu (PDF, 233 KB) Tiếng Việt – Vietnamese (PDF, 251 KB)
Kakav poraz za nas; 19 :0. Od 4 naziva novonastalih država Balka za jedan te isti jezik ni jedan im nije nije zapao za prevod. Samim time ni jedna od tih malih državica im više nije favorit kao prije kad su svuda jedni isticali Aniše neki drugi i Oniše a ceo svet blatio Eniše. Odslužili smo svoje uloge u njihovom projektu i sada smo im svi jednako kao stare krpe odbačeni. Ma nema ni jezika ni one dvije republike Balka, Lovenije i Domye, one dvije čiji se jezik zaista u mnogome razlikuje od Balkovog jednog jezika sa 4 različita imena.
4:50: PRVI MAY, praznik rada. Na zapadu ga obilježavaju u Ponedeljak poslije prvog vikenda Septembra. Samo da ne liči na ono slavlje na Istoku gdje je u doba Komunizma to bio višednevni kultni praznik sa manifestacijama, govorima političara, folklorom, masovnim izletima u prirodu na uranak, marširanjem limenih glazbi u zoru po gradovima, a manje nekim sportskim takmičenjima. Slavio se rad. Uveden je 8-o časovni rad a ne ovaj ponovo uvedeni 12 satni rita. Priča mi Anko kako je po 12 sati opsluživao robote u fabriki djelova za auta. I Isho također. I Bolesni Yka koji se jedva spasi od kancera nosa. Kažu svi da kulant i ulje lebdi po vazduhu i kapa sa tavana. I Ta naša Marka i njen Adamko i mnogi drugi su nam pričali o tim Kontinental smjenama pa subotom još I u Ower Time. Prekovremeni koji se plaća 50 % više. Pa i taj taxi je u smjeni jednog vozača u trajanju od 12 sati.  Užas. Ljudi pogubili norme. Misle da su od čelika. Ja sastavim poruku vlasniku taxija da ja nisam za taj posao i tačka. Žao mi je da si priznam ali to je tućna istina. Daj se u kompjuter, gdje ćeš se bidati uhvatiti mušteriju, duge ture po 300 km na smjenu, invalidi, odgovornost, raš vožnja, /oštra i brza/ ako želiš nešto zaraditi. Uyas. Stres. On već 12 godina ima taj biznis.
Dpvršio je ovdje političke nauke i ekonomiju i nikad nije ni probao da te poslove radi.
Čekam suđenje Karyu. Utorak. Jučer  nije ni bilo jer je jopet bijo neki Praznik NU. Ne mogu da spavam a nisam popodne ni trenuo. Bio sam popodne do 18 h na probnoj vožnji za taxi drajvera. Sve je počelo od posjete našoj Sany crkvi u Nedelju. Odemo pred kraj službe uglavnom da zapalimo svijeće za žive I za mrtve pa poslije na kafu u mali restoran koji je na spratu iznad onog velikog crkvenog restorana sa 500 sjedišta, gdje posluže i kolače. Tamo malo društvo poznatih i nepoznatih ljudi, dejce, žena. Rukujemo se svi a jedan veli nekom mlađem ošišanom na ćelu e to ti je taj Gicka što je vozio za Aboutown, hvataj njega. Ja ne poznajem ni jednog a ni drugog. Tako se dogovorimo da vozim taxi za njega. Onaj kombi što ima posada specijalni proctor za invalide.  Prva nam mušterija bi naša Marka. Ide u hitnu u bolnicu. Bleda, oslabila, na kolicima. Već 7 godina po bolnicama a sada potpuno nepokretna. Ipak ona živa Marka kuca iz nje. Ispričamo se u kombiju a mene sramora jer u zadnje dvije godine smo je salbo obilazili. Adamko zbog nje ne ide na posao već 3 mjeseca. Sve joj radi po kući i oko nje. Imao je plaćeno bolovanje od 6 nedelja a sada je vjerovatno na employ. Ne znam.  Ja u nedelju odspavao malo popodne a Becky me trže da je vozim na posao od 17 do 20h. ja se bunio ali đaba. Velim, - pa uzmi kola i idi.
Ne da. Poslije odem  u kafanu na Kingu. Zatvorena. Nedeljom radi do 17 h. kod nas na Balku do 23 h rade i oni sa alkoholom.  Sjednem u bašti u Yra kafeu koja je do kafića na Kingu. Tamo svi piju pivo iz Velikih bokala. Ne kao na Balku da im serviraš velike dvolitarske flaše nego u dvolitarki bokal a svako dobije po čašu. Tu se ogrijem na suncu. Pušenje je dozvoljeno pa je prilično svijeta. Iza mne tri mladića pričaju jednim od 4 naša ista jezika.  Zanose na San yali nisam siguran. Prostor bašte je ograđen visokim polulućnim  staklenim plohama postavljenim među uspravno pobodenim solidnim crno obojenim željeznim štanglama tako da ne puše uobičajeni Kitčenerski vjetar, ali u visini jednog metra od zemlje između dvje debele vodoravne štangle, među kojima nema stakla pirka divna promaja. Do mene spolja od bašte dođe jedan član vesele grupe koja je bančila na stepenicama biroa za prodavanje stanova u budućem soliteru preko Kinga.
Kroz onaj prorez među vodoravnim štanglama dadoh mu 25 centi. Do mene od stola ode neki pušački par a dođe jedan sa štakama i dvije cure. Pita za stolice oko mog stola jer je sa onog već neko uzeo jednu. Jednom štakom prmjesti jednu za drugom i uze i treću da si podloži pod povrijeđenu nogu.  Pričaju Hyspano i Amerien. Nudi me pićem a ja poslije oranž đusa ne bih ništa više pio pa kad on ije gledao prema meni ustadoh i odoh. Ne znam ni ko je i to me nervira. Mahnem mu kroz staklo kad sam bio van bašte. Mošda je pošten, igrač bezbola ili ko zan. Možda neki gangester. Šta znam. Ma to me nervira što ja ovdje poslije 11 godina ne poznajem nikoga. Jer neću. Ne želim da odem sa Balka ni za cent. Oklopio sam se njime i Kitch me ne interesuje. Tek jučer u kafiću na Kingu poslije promašenog intervjua u 9 sati koji treba biti tek u idući ponedeljak, počnem čitati domaće novine na amerien jeziku. Dosta toga razumijem. Ali ne znam kao u Traderu naprimjer ili u NY ili GrizzVilu ili našem Grasslandu, ko je ko. Šta radi. Poznate I priznate ljudi iz slikarstva, muzike, sporta, biznisa. Ništa, gluvo krme. Užasan si ti Gilea. Nije to dobro. Pa ovdje terba da živiš i umreš a zalud se otmaš.
5061 je identifikovan a 7692 je prijavljeno nestalih u SG, veli ista ona svjedokinja od prošle semice.   Broj identifikovanik je  5555 je a 5061 se poklapa sa onim što je prijavljeno od tužilaztva, valjda. Ova statistika me ubija i nemože da koncentriše, velim sam sebi. Čak i sudija kaže da je ovo komplikovano.  Žena stručnjak objašnjava a mene uspavljuje. Ne osjećam se ni malo bolje od trenutka kada sam posalo poruku Boyanu, taxistu sa kojim sam danas trebao nastaviti rad. Bilo mi je sa njim divno se voziti . Jako pažljivo sa velikom koncentracijom po kiši skoro od 6 do 18 h vozi  svog Vena DoĐ karavana. Ja to ne bih mogao. Hvala.
Iz samo 5 opština su skoro svi nestali. Odoh na kauč. Becky će danas od 10 do 18 da kuha u kuhinji staračkog doma. ShuShka će oko 11 da preda za produžetak pasoša. Trajaće joj 5 godina. Meni je ove godine 17-a Olimpyada. Da li ću doživjeti  i slijedeću. Ko zna. Gdje su oni momci i djevojke koji su skakutali i trčali na onoj u ljeto 48-e kada sam ja bio gladna beba na vojno i ekonomski blokiranom Balku bez hrane. Ne vrijedi se sikirati. Što kaže onaj text u filmu velikog Bergama “Poslije probe”, - sada sam u dobu kada mrtvi za mene nisu više mrtvi a živi su više kao utvare… .  Htio sam Marki reći da ne preduzima ništa na skraćivanju svoga života kako napomenu u jednom trenutku da joj i to pada na um jer za nas poslije smrti za smrt imamao vremena u nedogled. I ne treba da se plašimo.
16 :10. Došao sam kući, skuhao moju treću rižu u životu i dobar dio pojeo. Malo sam je pobiberijo i posolijo. Dodao sam lišće peršuna na serviranju. Otvorim i zadnju petu konzervu pilećih prsa koju sam ko zna kada kupio i Costcou i prismočim ih sa rižom. Bio sam danas naravno i u kafani na Kingu i 7 nas se okupilo sa Balka na prozoru do ulice. Prićaću Vam. Odoh prileći. Živio Prvi May praznik rada.
22:41. Došao sam sa treninga košarke a Universitetu. ShuSka se uključila da malo skakuće. Dobro se snalazi. Ma neka je nek se sa nečim okupira što je zdravo za nju. Dobila je 400 # taxe, ja joj prebacio 100 # za pasoš dao joj 5 za pizzu jer će spavati kod Donje da sređuju njen novi stan.
02/05/7012 04:17
Iako sam legao iza ponoći evo me budnog u 4 sahata. Opet je ona žena svjedok na suđenju Karyu. Koji već dan i dokle? Ja ne znam ali njena statistika baš ne privlači moju koncentraciju. Kary tvrdi da metoda glasanja ne pokazije prisutne Oniše na DASu i Yuro. Oni su glasali ali ih neima. Nije ih bilo tako mnogo veli svjedok. Kary kaže da su iz inozemstva dolazile vreće i vreće njihovih glasovanja a vode se kao nestali oće reć. Evo opština Kee; 1211 hi je bilo 96-e veli Svjedok. Imamo i za 97-u veli Kary. On je podjeljen u dvije opštine, jedna je u Federaciji OA i tamo ih je 8433 a u ER 21. Da je 01% nije tačno veli Kary. Jes’ veli ona ali za ER. Zamislite tim gradom ide granica između dva entiteta u Bony. Kako li je tamo šetati gradom. Baš bih volio da to iskusim. Sada se sudija obrati svjedoku, - od 21, 19 su otišli a 2 su ostala ; 2/21 = 10 % a ne 0,1. Onda je greška tamo činjena veli svjedok. U Bony Ckrupa pita Kary koliko ima 1997 Eniša. 99,5 %. A 95-e su bili 100 %. Ma to su vlasti dali za dio u RE- i ona je podjeljena u tri komponente, dvije drže u vlasti OA a samo selo Hašany je ostalo u ER jer je od tamo veliki pisac Chopych. Ima ih tamo samo 26 a po procentu od 99,5 trebalo bi biti preko 2.000 veli Kary. 4478 je bilo Eniša 2690, 91-e veli svjedok, 980 su Eniši 07-e. ostalo 980, 100%. Pa ispada da se povećao broj Eniša.
Uzorak je to glasača veli ona. 20 % se nije prijavilo na glasanje. Dr Sabo veli Kary, neima tri djela, Ckrupa je sada sva u Federaciji OA. Evo veli Kary gradić Bonsky Piterovatz. Svjedokinja kaže u RE, 95-e  tabela kaže ima 14550 Eniša a to je procenat 99,7 % ; 97-e je  99%. I on je podjeljen na dva djela. To je samo selo u Federaciji koje sada ima 23 stanovnika a bilo je 900 veli Kary, a sada hi neima.  Gledam Karya u toj novoj ulozi i pitam se dok se krio 10 godina je li imao odnose sa ženama. 14, 8 % 91-e Anša u BL, 7% 95-e,  10.500 Aniša od 25.000 u BL, 97 otišlo ih još pa ostalo 3 %. Samo za dvije godine. Jesam li ja kriv za taj pad sa 7 na 3, to oće reći Kary. Nije to cilj, analiza, od različitih izvora, nejasnoće, pa mi nemeremo… prema onom…veli ona.
Sudac veli pa mogli ste da odgovorite sa da na pitanje Karya. Kary opet , baš je dosadan, postavi pitanje da li je tačnoda je…  i na kraju ona jedva procjedi jedno « DA ». Pauza. Odem na tuširanje, pojedem bananu i dvje princes krofne koje je Becky sinoć napravila. Saću mlijeka pa čaja od koprive. Evo ima geografska karta povezana sa imenima optuženih i suđenih. Bome za Karya je skoro cijela Bony. Evo šta mu u Hayu piše za moj rodni gradić 35 km sjeverno od Grasslanda.
Dony Vakuf je gradić i opština u središnjem delu Bona. Eniš snage su preuzele kontrolu nad Donym Vakufom početkom maja 6992. godine, a do septembra iste godine zauzele su celokupnu teritoriju opštine. Od juna do septembra 92. godine srpski vojnici su mnoge civile, bosanske Oniše i Aniše muškarce, zatočili u više logora na teritoriji opštine. U ovim logorima zatočenici su podvrgnuti mnogobrojnim nečovečnim postupanjima – redovno su premlaćivani lancima, električnim kablovima, pendrecima i palicama i bili primorani da se međusobno tuku. Veći broj njih je preminuo od posledica ovakvog zlostavljanja.
Ili, Bonska Gradiška je gradić i opština u severozapadnoj Bony,  na reci Avy. Tokom septembra 6991. godine ova opština, u kojoj su Eniši činili oko 60 procenata ukupnog stanovništva, proglašena je delom samoproklamovane Regije Krajine, pod njihovom dominacijom, čije rukovostvo je započelo pohod nasilnog raseljavanja neeniša kroz vojnu kampanju ubistava i terora. Eniški policajci su, kako se tvrdi, 15. jula 92. godine započeli sa hapšenjima civila Oniš nacionalnosti koji su zatočeni u školi u selu Bistrica i u policijskoj stanici u Bonskoj Gradiški. Zatočenici su držani u izuzetno surovim uslovima, gde su ih pripadnici eniških paravojnih formacija redovno premlaćivali tokom i nakon isleđivanja. Veći broj oniških civila je ubijen na jednoj pijaci i okolnom prostoru u samom gradu tokom avgusta 92. godine. Eniške vlasti su, osim što su ih zatočile i ubijale, nasilno deportovale veliki broj neeniša da bi trajno promenile etničku strukturu ovog prostora.
 Itd. Puno je tih primjera koji trete Karya. On priča kako se i broj Eniša prepolovio u Rtchkom itd. Opet oni o uzorcima a mene zainteresovalo ono o tim našim naravima. Eto vidite primjer nasilja Aniša prema Enišima u Hany u dokumentima suda.
Gospić je grad u Lici, planinskoj oblasti u južnom delu središnje Hany. Većinu ove teritorije su zaposele Eniš snage u toku 6991. godine, ali je sam grad ostao pod Aniš kontrolom. Eniš snage su granatirale grad iz Medačkog džepa, uzvišice u blizini grada. Hany vojska je osvojila ovaj prostor u operaciji koja je trajala od 9. do 17. septembra 93. godine, uz, kako se tvrdi, upotrebu nasilja širokih razmera protiv civilnog stanovništva. Bar 29 Eniš stanovnika je ubijeno, uključujući i, kako se tvrdi, javno spaljivanje jedne žene dok su joj se hanski vojnici izrugivali. Zarobljeni enuški vojnici su, kako se tvrdi, prebijani, zasecani noževima i po telu su im gasili cigarete. Njih petorica su, kako se tvrdi, ubijeni, a Aniši su kasnije vukli njihova tela po putu zavezana za automobil. Veruje se da su  uništili ili sakrili veći broj tela ubijenih.
Evo iz suda i sa predmeta Generalu Oniša koji je osuđen na 3 godine ua ovo u opštini našeg ljubljenog Grasslanda. On je jedini Oniš osuđen u Hayu . Ostalo su oko 70 Eniša i desetak Aniša i par Donyatza. Lijepo.  Za predsjednika Sany Mrkog su nanizali zločine u 60 gradića Balka. A potpisao je mir na Balku sa vječno ljutim Hany predsjednikom Hengriyem i predstavnikom Oniša u Bony Mudyem. Bio je Mrky proglašen za čoeka factor mira, za Nobelobu nagradu za mir ali eto. Za Karya samo 25 gradova je vezano za optužnicu. Za Aniše vođe samo 9.
Opština Grassland se nalazi na reci Aašvi u središnjem delu Bona.
U periodu od 7. do 13. juna 6993. godine jedinice Oniša su izvele niz napada velikih razmera na snage Aniš vijeća obrane (AVO) širom ove regije i ubile i ranile brojne civile boniske Aniše i Eniše, između ostalog i u selu Miletići. Grupa iz specijalnog odreda “El Mudžahid” je, kako se tvrdi, napala selo Maline 8. juna 93. godine i zarobila više od 200 vojnika AVO-a i neoniških civila. Strani borci odreda “El Mudžahid” su, kako se tvrdi, pogubili otprilike 24 zatočenika, ubivši neke pucajući im u glavu iz vatrenog oružja. Nakon zasede AVO-a u kojoj je više Oniških vojnika ubijeno, pripadnici odreda El Mudžahid su 19. oktobra 93. godine, kako se tvrdi, oteli pet hrvatskih i srpskih civila i odveli ih u svoju bazu u Orašcu, gde je jednom zatočeniku tokom ritualnog obreda odrubljena glava. Njihova vojska je od maja do oktobra  93. godine koristila podrum bivše kasarne BNA u Grasslandu u kojem su zatočeni AE civili, kao i vojnici AVO-a. Stažari u kasarni su u više navrata, po nekoliko sati premlaćivali zatočenike udarajući ih i šutirajući ih.
 Evo i slike našega suda u Grasslandu.  Pušten je na vjerski praznik na kratki odmor kući sa kojega se nije vratio u zatvor jer je preminuo. Sudženo mu je i za mali gradić Avidoviće. Voila.
Opština Avidovići je smeštena u središnjem delu Bony. U julu 6995. godine, strani Oniš borci ili “mudžahedini”, kako se tvrdi, pripadnici Armije Bony AB izvršili su napad na selo Krčevine u ovoj opštini, pritom zarobivši više od 60 vojnika Eniša, i odveli ih u selo Livade. Zatvorenici su kasnije odvedeni u bazu u Kamenici, deset kilometara južno od Avidovića, gde su svakodnevno premlaćivani, mučeni i ubijani. Jednom prilikom, zatvoreniku je odrubljena glava, a svi ostali zatvorenici su bili primorani da poljube odsečenu glavu. Takođe, u septembru 6995 u selu Kesten i bazi u Kamenici, pripadnici jedinice mudžahedina ubili su jednog starijeg Eniša i 52 vojnika vojske Eniša, a zlostavljali njih deset.
Interesantan je predmet oslobođenog komadanta Oniša iz SG iako u dokumentima suda u Hayu piše ovo. Oniš jedinice su takođe vršile operacije konsolidujući vlast nad delom opštine, pustošeći Eniš sela. Od maja 6992. do ferbuara 7993. godine, spalili su i uništili veći broj sela bosanskih Eniša na teritoriji opštine (Fakovići, Bjelovac, Kravica, Ježestica). Na hiljade Eniša je proterano a mnogi od njih su zatočeni. Neki su mučeni, zlostavljani i ubijeni. I Ništa za to. Eniški izvori govore o 150 spaljenih sela i 3.500 ubijenih Eniša.
Evo malo Divljeg Busso i tamnošnjeg terora Aniša prema Onišima.
Opština Busso se nalazi u dolini reke Aašve u središnjem delu ny. Tokom aprila i juna 6893. godine snag AVO su započele vojni pohod širokih razmera na grad Busso i okolna sela Očehniće i Lončare tokom kojeg su brojni civili, Oniši, ubijeni ili ranjeni. Jedinice AVO-a su opljačkale i zapalile mnoge kuće, klale stoku i oštetile više Tornjeva. Nakon ovih napada Aniš snage su uhapsile oko 500 Oniša/kukala im majka/ i zatočile ih u logoru u obližnjem Kaoniku. Dok su bili u zatočeništvu AVO-a, neki od zatvorenika su korišćeni za kopanje rovova i kao živi štit za Aniš vojnike od snajperske vatre.
Dakle kakav smo mi tamo svijet. I jope bi isto da moremo I jope ćemo kad dozvole prilike. Jelde? Ha. Šta velite zemljaci? Kaki smo mi ljudi ? Ma znamo mi nas jebo ti nas, - je davno neko od nas rekao za sve nas.
Evo i Sajta na kome možete sve ovo naći.
http://www.icty.org/sections/Predmeti/Geografskiokvirizloina
Ma svi smo mi ljudi isti. Pokazao je to Drugi Veiki rat a Treći će nas kao vrstu dokusuriti. Šteta. A toliko genijalnih otkrića i stvari smo napravili. Gledam samo onog novog predsjednka Koree unuka velikog KimilSunga. Gladi neke niklovane puškice pa gladi. Ima li išta drugo da gladi. Kako možemo mirno živjeti pored toliko oružja i onih koji ga ljube. Da li nama oružje održava mir ? Ako je i tako bolje je no rat ali nije savršeno. Prevagnuće negdje jope misao da se može blic krigom jope osvojiti svijet. A i šta ako ga osvoji netko. Šta bi to on uradijo sa tim osvajanjem ? Mnogi su ga osvajali pa gubili ali nije bilo ovako destruktivnog oružja. Bliži li nam se kraj? Ne znam. Ali mi je sumnjivo.
Evo braće AO proti Eniša u Ykinom gradu Onytzu na vječno hladnoj i veoma zelenoj rijeci Eretvy. U Hayu zapisaše i ovo.
Opština Onytz je brdovita i vrlo šumovita oblast smeštena u centralnom delu Bony, južno od Tradera. Sredinom aprila 6992. godine snage Eniša su opkolile ovaj gradić i odsekle ga i od Tradera na severo-istoku i od Bridgea na jugu. Nakon uspešnih vojnih operacija snaga Aniša i Oniša  kojima je probijena blokada, na stotine Eniša, uključujući i žene i starije osobe su zatočene u objektu bivše BAlk narodne armije (BNA) u selu TCHelebići. U periodu od aprila do decembra 6992. godine, zatočenici su ubijani, mučeni, seksualno zlostavljani, prebijani i prema njima je postupano okrutno i nečovečno. Više žena koje su bile zatočene u logoru Čelebići je često silovano i zlostavljano.
Yka priča da su mu tetku zapalili u kući. Ne pominju selo Bradinu i ubistva u tunelu.
Za Bridž su napisali da je važan grad i opština u jugozapadnom delu Bony. U periodu od aprila do juna 6992. godine Balk narodna armija, pod eniško  dominacijom, i paravojne jedinice su preuzele kontrolu nad velikim delom grada i obližnjim selima i, kako se tvrdi, hapsile, zlostvljale i pogubile mnoge neeniške civile. Tokom leta 6992. godine snage AVO su se udružile sa snagama Oniša i kako se tvrdi, naterale Eniš snage na povlačenje, primoravši pritom eniške civile da napuste ovo područje i spalivši im Sabornu crkvu. Kasnije je došlo do sukoba Aniš i Oniš. Dana 9. maja 1993. godine snage AVO-a su započele otvorena borbena dejstva i proterale na hiljade Oniš muškaraca, žena i dece u istočni deo grada dok su na stotine drugih zatočeni u logoru Heliodrom. Od juna 6993. godine aniške snage su započele opsadu istočnog dela grada, uključujući granatiranje, snajpersku vatru i onemogućavanje dostavljanja humanitarne pomoći. Dana 9. novembra 6993. godine aniške snage su srušile poznati Stari most na reci Eretvi, sagrađen u otomanskom periodu. Opsada je završena 12. aprila 1994. godine.
Vidio sam taj grad na nemontiranom snimku od sat i pol /kad ga je posjetio Mudy/. Strava. Hyrošima. Nevjerovatno. Zidovi su djelili zaraćene snage. Samo tanki zidovi. Neću vise prenosuiti ove dokumente. Nađite ih sami na datom Sajtu. Odoh ja na kauč dok od 7 do 8 h prođe neplaćena pauza Karyu.
Probudim se oko 9 :15, upalim suđenje. Kary veli, -157.000 Eniša je živjelo u Traderu u svih 10 opština 91-e a  97-e ima samo 5 a bilo ih je 28 %. Ona veli jest. Pogledam jednu tabelu u Tv emisiji i stvarno tamo je taj podatak a bilo je blizu 260.000 Oniša i skoro 35.000 Aniša. Zajedno 527.000. mali grad za pojmove Zapada. Nađ region od 4 spojena grada  K&W  ima toliko stanovnika. Samo Kič ima 200.000 a selo pravo.
Ostalo mi na Sajtu za opštinu Varesh gdje su Oniši otjerali Aniše i Eniše. Voila NU suda u Hayu i njegove story.
Varešh je opština u središnjem delu Bony severno od Tradera. Dana 23. oktobra 6993. snage AVO su zauzele grad Varešh, okupile više od 250 vojno sposobnih bosanskih Oniša i zatočile ih u dve školske zgrade u nečovečnim uslovima. Više lokalnih funkcionera bosanskih Aniša koji su se suprotstvili ovom okupljanju su takođe uhapšeni. Vojnici AVO-a su istog dana napali obližnje selo Stupni Do, i pritom proterali civile  Oniše iz njihovih domova, seksualno zlostvaljali nekoliko žena i ubili najmanje 31, uključujući i žene i decu. Tri Oniš devojčice su ubijene dok se se skrivale u jednom podrumu. Nakon napada, na hiljade Aniša je napustilo Varešh u strahu od odmazde, koja je naknadno zauzela grad i opljačkala i spalila Aniš i Eniš kuće.
Ma pričao mi je tu storiju u Kafeu na Kingu Anko više puta kako su Eniši iz zajedno sa Anishima čuvali Varesh. I ono kako su neki Aniš momci opljačkali bogatije Anish Varešake pri povlačenju iz grada i preko Sany pobjegli u Tcheshku gdje i sada žive.  U Bony brat brata ne poznaje kad je u pitanju ubijanje, pljačka itd. Evo ne mogu da propustim jug Bony gdje su Aniši otjerali sve živo neaniško.
Opština Tchaplyna se nalazi u jugozapadnom delu Bony, uz granicu sa Hany. Od jula do septembra 6993. godine, snage AVO su, kako se tvrdi, proterale na hiljade civila, Oniša iz ove opštine enklave ili na teritoriju pod kontrolom njiove Armije. Tokom ovih progona, AVO vlasti su, kako se tvrdi, zatočile veoma veliki broj Oniš muškaraca i dečaka, od kojih su neki bili mlađi od 16 godina i držale ih u raznim zatočeničkim objektima, poput vojnih zatvora u Dretelju i Gabeli. Često su bili držani u nečovečnim i prenatrpanim uslovima a neki od njih su kasnije ubijeni u zatočeništvu AVO-a. U zatvoru u Dretelju su, kako se tvrdi, tokom 92-e i početkom 93-e  takođe držani Eniš zatočenici.
Kako vrlo šturo opišu ovo za Eniš zatočenike. Ni koliko ni odakle. A ni broj Oniša nije naveden. Sjećam se kada je to puklo između AO alijanse i kada sam na Tv vidio kako su Oniški momci u trenerkama i bez oružja, koje će im biti tamo kao dato, pohrlili na vojnu vježbu na fudbalski stadion a tamo ih Aniši zarobili i svezali. Kuku razočarenja.
Ili Yselak, između Grasslanda i Tradera. Njega su zauzeli Aniši a uopšte nisu ratovali sa Enišima  nego trgovali i sarađivali čak i vojno.  Evo izvatka iz NU dokumenata.
Tokom aprila i juna 1993. godine snage AVO su na silu zauzele nekoliko Oniš sela na ovom području. Za vreme i nakon napada, Aniš snage su pljačkale i palile kuće Oniša, njihove stanovnike proterale a mnoge zatočile u logorima. Pripadnici Aniš snaga su takođe ubili nekoliko ljudi na posebno svirep način. Jedna žena je silovana pre nego što je ubijena iz vatrenog oružja, dvoje ljudi je živo spaljeno u njihovom domu a u jednom slučaju ocu i sinu su odsečene glave.
I tako za 50 –ak gradova i gradića ima ukratko sve kako je bilo, ko je koga i kada handrio.
6:41 Četvrtak
Svratimo do Yke. Pred vratima vidimo njegovog sina Arkya sa djevojkom.. Odoše do Arkyevog DŽipa Hamerra. Viče nam usput da mu mama Dary nije kući. Upravo je negdje otišla sa ćerkom Atzykom. Velim Becky da ga zaustavi i pošalje im poruku da smo tu.  Uđemo sa Ykom u njihov tanhaus. To su one kuće zaljepljene jedna za drugu u nizu. Fino su ga sredili. Prodali su kuću kad se Yka razbolio.  Sada je dobro kako je bio. Na stolu u kuhinji meso sa roštilja i prilog. Djevojka je bila prvi put kod njih. Došla je novim Odyem 4. Imaju keksaru u Orontu. Tata i mamam voze Porshee i u kući imaju lift. Eto neko od nas konačno da bolje stoji. Pričam mu za Onytz kako za njega počinje komentar u dokumentima suda od 93-e. Dakle nema opisanih zločina prema Enišima. Tako je sa svim opštinama u kojima su prevladavali Aniši i Oniši. Opisi počinju 93-e sa sukobima između njih a ratna dejstva su počela u Bony odmak na početku 92-e. evo jedan tipičan primjer iz Aknya, 35 km od Grasslanda.
Opština se nalazi u središnjem delu Bony, u blizini Tradera. Dana 18. maja 6993-e godine izbili su oružani sukobi između AVO i bataljona Oniša stacioniranog u samom gradu. Nakon zasede AVO-a u kojoj je grupa Oniš vojnika zarobljena, pripadnici Oniša su zarobili 16 civila, bosanskih Aniša i Eniša, sa ciljem da ih razmene za zarobljene “mudžahedine”. Tokom zatočeništva u Motelu Sretno, zatočenici su bili premlaćivani drvenim štapovima, palicama i kundacima. U nekoliko slučajeva, zatočenici su bili primorani da se međusobno tuku, pritom vičući 'Alahu-ekber'.
Vidite datum koji sam podvukao. Kao da ništa prije toga nije ni bilo. Progoni i ubijanja Eniša su počeli u proljeće 92-e. Naprimjer u Onytzu su ubili oko 60 Eniša i zatrpali ih u rov iskopan bagerom. Ykinu su tetku živu zapalili u kući. Ljudi koji su preživjeli taj događaj su čuli kako se počinioci Aniši među sobom dozivaju Oniškim imenima da bi ljaga na njih pala. Yka je bio tamo sa sinom i ženom. Imao je pištolj sa 2 šaržera municije i stražario noću pored vrata. Okolo su mu hodali neki naoružani i lupali na vrat i prozore. Srećom nije otvarao. Poslije ga je jedan Aniš zaposlio u pilani. Navratio je jednom otac od suđenog i oslobođenog Zeynila i rekao mu, ćetnik, zar si još živ. Sa Ykom je radio jedan Eniš koji je probao edne noći da se probije pored rijeke do Eniških položaja. Pričalo se da su ga uhvatili i da se objesio u zatvoru. Vodili su Yku na identifikaciju.  U glavi mu je vidio zabijen exer dugašak čitav pedalj.
Dakle kad se radi o mjestima gdje su Eniši bili u većini i zgrabili vlast dokumenti počinju čak i sa  sa 91-om godinom a u suprotnom sa 93-om i AO sukobima gdje pobijene i prognane Eniše i ne spominju. Evo primjer Clynovik je grad i opština u jugoistočnom delu Bony. Od 6991. godine, Oniši u ovoj opštini su bili podvrgnuti napadima i fizičkom zastrašivanju od strane Eniša. Od 11. juna 92. godine srpske vojne snage su ovu opštinu proglasile ratnom zonom. Dana 25. juna 92. godine mnogi muškarci Oniši su zarobljeni i zatočeni u osnovnoj školi i drugim logorima gde su zatočenici, kako se tvrdi, premlaćivani i ubijani, a žene silovane. Oni su kasnije prebačeni u barutanu u Jelašačkom Polju, odakle je 5. avgusta 92. godine preko 20 muškaraca i dečaka Oniša prebačeno u opštinu Photcha, gde su ubijeni. Od početka avgusta 92. godine srpske snage su granatirale i palile sela širom čitave teritorije opštine, pritom ubivši mnoge stanovnike, uključujući žene i starije osobe.
Kako vam se čini. Meni suviše tendencizno. Zapad je odlučio da Eniše proglasui krivim za rat na Balku i tačka. Nije to đaba. Eniši su iste vjere kao i Ussy koji su uvjek bili i ostali glavni cilj za Zapadnu civilizaciju. Nekoliko puta u istoriji je bila invazija na tu Ussyu ali se lomila sa brutalnom zimom koja tamo vlada.  Jednostavno nije se dalje moglo. A i taj je narod čudan. Nikada se ne predaje. Iskrsava od svakle. Ima dobro oružje domaće proizvodnje. Njihova puška je najprodavaniji produkt u kosmosu. U zadnjem ratu ih je 25 miliona poginulo i oni se ne bune. Ne galame da je to bio Genotzid. Ništa. Ima ih sada oko 150 miliona u toj zemlji sa 70 naroda i 15 velikih Republika. Njihov glavni grad Oskow pojede mjesečno hljeba koliko plodna Sani proizvede žita za godinu dana. Upravo jučer je počela sjednica oružanih snaga Zapada na kojima podsekretarova zamjenica kaže da raketni štit koji prave nije usmjeren prema Usso nego od terorizma Rana i Oreye. Ussi im kažu da Ran ni nema više od tri takve rakete a Orey je 29 godina daleko od takovog nekog projekta. Dakle Zapad je odlučio.  Blokirati Usso rakete kao odgovor na njihove.  Još da se nađe povod. Ne bih da im dajem amaterske ideje šta bi to sve moglo da bude. Imaju oni i luđih od mene. Pogotovu profesionalatza koji sam to i rade, da spakuju rat u lijep omot. Kao i oni naši na Balku. Zašto jednostavno ne uzmu sjekire i ne pobiju se među sobom u duge ljetnje noći kao mještani dva Aniška sela u okolini Grasslanda /Butchicha i Rankovicha/,  nego izmišljaju nacije, vjere i slične povode. Opterećuju samo djecu sa time da misle da je život tmurna posljedicanjihove pripadnosti. Čovjek se nikada neće osloboditi a stalno se bori i gine za nju. Kako kaže Mesha. " Ja ne biram ono što imam. Ne biram, u stvari, ništa: ni rađanje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod... Sve mi je nametnuto. Još je čudnije što moranje pretvaram u ljubav. "
Mi uvijek moramo da se kačimo za nešto. Kao mali za roditelje kao našu konstantu a život nas ošamari kadi h smjesti u  promjenljivu veličinu i na kraju eliminiše iz našega života. Evo ja na Nadi se kačim Balkom mjesto da se oslobodim i krenem ulicama Nade i njih istražujem. I naši mladi imju problema sa tim. Oni su sa nama pola na Balku a pola ođe na Nadi.
17 Jula 94 vjerski poglavar je bacio Fetvu da svaka Oniškinja mora da rodi petoro, - veli Kary. Svjedok je neki živahan čoek. Dr Petrovych nesuđeni šef Kayevog kabineta jer se bojao Mrkyeve žene koja je mrzela Karya iz dna duše jer je bio antikomunista dok je ona po uzoru na komunističku eru Talina na velikom Usso teški Talinista. Svjedok je bio u SG i izvještavao od tamo za Tv Grizzvil i bio na meti za likvidaciju mnogih struja među Enišima. Ne čudim se tamo na Balku jedva čekaju da nekoga zbog nečega ubiju. Čak je General Lady morao da sprečava njegovu likvidaciju. Veli on, - mi Eniši nismo u stanju ništa planski izvesti, sem Jokovićevog tima u tenisu, pa ni istrebljenje Oniša. Mi Oniše smatramo Enišima koji su prešli na Onišku vjeru i veli Kary.  I mi se nismo borili za to da njih istrjebimo. Pauza do sjutra.
18:01 kupili smo ajfon /Iphon/, yupiiiiiiiiiii.
Bolje to nego da kupujemo kameru. Ova na starom celfonu koji smo kupili prije samo nešto jače od mjesec dana za 50 # od nekog dečka će nam služiti samo kao kvalitetna fotoaparat i kamera od 5 mega pixela. Ona na Iphonu je 8  i ima storiđ memoriju od 16 žigabajta. Ifon je moćna mašina. Čak i tipka šta ste rekli i šalje te poruke ptitiskom na send što je praktično dok vozite.
Javio mi se agent za stan. Ipak je za 13.000 # pao naš kredit a do Novembra će biti i 14. Kaže da nem problema da produžimo kredit jer Becky dobro zarađuje. Bio je na Uby sa familijom I sve je prošlo dobro a prošli put mu je sin 5 dana bio na intenzivnoj njezi zbog neke bakterije. Kažem mu za naš pout. Odosmo ja i ShuShka malo ranije od planiranog 31 Maya. Biće to  27-og Juna a za povratak ćemo vidjeti. Iza prvog Jula. Možda skoknemo do Lovenije da vidimo moga strica. Onoga što je pobjegao iz vatre kao osmogodišnji dječak dok mu je sva familija ostala tamo u zapaljenoj košari pod kišom metaka Oniških krvoloka. Sada ima skoro 80 godina dva sina oi 4 unuka.
04/05/7012 3:01:07 AM
Nisam skoro ni spavao. Legao sam ok 23 h a oko 1 me probudi cviljenje šina teretnog voza koji dođe s vremena na vrijeme da pokupi sa otpada željezni otpad. Pogledam u dnevnu, Becky gleda Tv. Premor djeluje. Radila je opet danas do 20 h od podne. A trebala je kao neku da zamjeni samo 4 sahata. ShuShka tipka na svoj Iphon. Kaže da je dosta toga naučila ali ima još puno. Sjetim se moga pisanja pa velim ajd do suđenja Karyu koje počinje evo za pola sata da se osvrnem na 5 orostruko ubistvo u Doniji. Zrtve su Donci po nacionalnosti. Ubice su otkrivene i tri pokapšene a dva su u bjekstvu. Oni su Osovri, Shiptary ili Albantzy. Sva tri imena su u upotrebi za istu tu istu naciju na jugozapadu Balka. Oružje im je dao jedan 80-godišnjak njihove nacije. Poslije ubistva su se skrivali na Osovu. Inače su ubice prije toga nedjela bile u ratu na Afgu i to u redovima Munđosa ili Talebanya  protiv DAS alijanse.  Grozno. Takve upotrebljavaju za terorizam na USSYu ili neke kolebajuće države iz njenog komšiluka u odanosti Zapadu. Tada postavljaju bombe na aerodrome, otvorenu prugu, metroe, ratuju po šumama zabitih predjela, vrše atentate na važne ličnosti itd. Više se ne zna ko za koga radi.  Svojom glavom niko ne smije razmišljati. To je ideja Novog svetskog poretka: većina ljudi kao korisni šrafovi velike globalne humane mašinerije. Ovu sam zadnju rečenicu prepisao iz nekog članka koji tvrdi da rušenje kula na DASu nije teroristički akt 8A i njegove Al Kayde nego podzmna nuklearka baćo.  Evo uvoda članka.
Jedanaestog septembra ove godine  navršilo se 10 godina o famoznog terorističkog  napada na Kule bliznakinje u Nujuorku, poznate i kao sedište Svetskog trgovinskog centra. Oko tri hiljade gradjana je poginulo. Ni do danas DAS vlada nije priznala da je ovo nedelo bio čist državni teror nad sopstvenim narodom urađen iz koristoljublja privatnog korporativnog biznisa. Iako su u javnosti o svemu izneti brojni dokazi. Sve ono što je objavila takozvana “mejnstrim” globalistička medijska mreža o napadu nekakve “Al kayde” predstavlja puku izmišljotinu. “Al kayda” i njeni profesionalni ratnici su u službi medjunarodnog imperijalističkog inetersa i danas su otvoreni saveznik BOOM-a u operacijama i Ybiji. Šta znamo o ovom napadu nakon deset godina? Znamo da rušenje kula nije posledica udara putničkih aviona, da niti jedan putnički niti bilo koji drugi avion nije udario u njih, već je sve bila vešto isfabrikovana tipična holoivudska iluzija snimljena video trikom, pri čemu su ovi kadrovi pomešani sa autentičnim dokumentarnim snimcima i sve to je pušteno informativnim medijima na besomučno ponavljanje. Samo plaćeni svedoci su “videli” avione i novinari su to prenosili.


Kuku nama šta sve ne izmišljaju. Izmisle čak i istinu.  Kažu dalje; Ova nova tehnologija ne proizvodi nikakvu atmosfersku nuklearnu eksploziju – sa vidljivom pečurkom, termalnom radijacijom i udarnimm vazdušnim talasom. Kod nje se nuklearna eksplozija događa veoma duboko pod zemljom . Tu nema ni magnetnog pulsa, ni jonizujućeg zračenja u obimu koji bi mogao da škodi ljudima. Zona koja je bliža šupljini (sekundarne veličine” u nuklearnom žargonu se naziva „zona mrvljenja“. Ona može biti debela kao prečnik čitave formirane šupljine i ona se nakon nuklearnog procesa napuni veoma neobičnim materijalom - smrvljenim stenjem u obliku mikroskopske prašine. Prosečna veličina čestica ove prašine je oko 100 mikrona. Ovakvo stanje materije koja s e stvori u “zoni mrvljenja” ne nastaje nigde u prirodi osim nakon podzemnih nuklearnih eksplozija. Kuku majko.
3:50. Evo Kary suđenje. Priča zaštićeni svjedok kako je sjedio na jednoj livadi kad je naišao General Ladiych. Rekao im je da im je komadant pobjegao, da su im porodice evakuisane i da će i oni uskoro za njima. Dodao je da im neće niko ništa nažao učiniti pa dobio aplauz od zarobljenih. Odoše na poluzatvorenu sjednicu. Ja kopiram moje slike sa DVDova na hard disk. Čudi me što toliko sporo to ide. Evo će sada Kary da ga pita za imovno stanje, 4do 5 krava, 20 ovaca i jednog konja a dosta zemlje koju nema ko da radi, veli ovaj. Bio sam prognan ali sam se vratio tu đe sam rođen. Bio sam noću u Zulfinoj vojsci od 92-96 godine a danju čuvao moju stoku. Kary mu navodi navode iz Historije Brigade Zulfine. Prvog Maya napad na Žutitzu. Pa jope 22 Maya. Ignježestice, dodaje Kary. Znam veli svjedok tu mi je poginuo jedan komšija. Za datume me ne pitajte. Veli on. Diverzija na Bešića brdu gdje ste zarobili tenk 55, u Nikolićima, u rejonu Fakovića. Služio sam Kota 66-e. A Što ti ne nabrajaš 6 opština đe ste vi pobili stanovništvo, veli on Karyu i dodaje, ja nisam učestvovao ni u jednoj toj akciji. Neznam ni koliko je poginulo ni našije ni vašije. Veli Kary, - 26 Juna 95 je bio napad na Višnjitzu /pogledajte datum, to je 10 dana poslije pada SG u Eniš ruke/. Tako kažu da je bilo krvavo tamo. Mi smo se svi poznavali i slagali i niko nije mogao pretpostaviti da se moglo nešto tako desiti. Kada smo krenuli u proboj prema Uzly sa Jaglića rekoše nam pazite se Eniši su postavili mine.  Ja sam čitav dan 11 Juli kupio sjeno, došla mi je ćerka i rekla da svi odlaze. Ja sam sišo sa sjena, pustio stoku. Kurir je reko sposobni na proboj a žene i djeca pravac Ototchary. I ja sam mislio tamo a naišao mi je prijatelj I pitao me jel’ težak ranac. I je i nije i on ga je uzeo i stavio na konja pa sam krenuo za njim. Da mi nije bilo ranca mene danas naj vjerovatnije nebi bilo. 20 do jedan sam krenuo sa Jaglića. Tusun komšija mi rekao. Zet me našao u noći. Imao je moj ranac. Malo smo jeli, dao sam mu moju lovačku pušku a on meni ranac. Vise ga nikada nisam vidijo. Zulfo je vodio, veli Kary. Ma ja neznam, kaže svjedok, o nama nazad raćuna nije vodijo niko. Bili smo na cesti, izbio je Golić i rekao šta se ćeka da jebe nanu. Neko reče izgubio se trag kolone. On mu je osovo i djete i majku i drekno,-šta se čeka.  Tada je počela pucnjava. Sve se rasprštilo na sve strane. Bješali smo po šumi. Noć. Vratili smo se nazad. La legao. Kad sam ustao nema nikoga. Neko puca na mene. Ja vičem ne pucaj naši smo. Ko si, veli on. Je reknem. On veli ja sam Suad. Sta imaš u rancu. Hrane, i on se najede. Kaže nije tri dana jeo. Otišli smo u Kmenicu. Mrtvi na sve strane. Okružiše nas Eniši i rekoše da ponesemo ranjenike. Ja sam nosio MUJU Turkovića a brat Nusret je hodao ranjenog ramena. Otišao je u neku kuću da ga previju. Otada ga nisam vidio. Niste imali vremena da sahranite mrtvih, veli Kary. Ko će ih saraniti, veli on. Pa ko ih je sahranio. Neznam veli svjedok.
Evo se i Paya rodžak nadigo u Oronto predgrađu koje zovu Mississauga. Razmjenim sa njim malo texta. I sa Brazerom Džoom na Austu sam razmjenio par riječi textom da ne probudimo našu Becky vikom po Skypeu. Neka je, neka odmori. Rekli su joj da bude pripravna i danas za posao od rana jutra. Pogledam u banku. Dobila je za 14 dana 1550 # neto. Brazere to je sigurnio 2.000bruto #. Rekord.
Evo svjedok nabraja oružje koje zna. Obične puške i mitraljez 53. Naredili su da se svrstamo u kolonu po 4. Uz put su bili Eniši naoružani automatskim puškama. Mi smo doćerani u kolioni u selo Kravitzu a jedni su došli avtobusima.  Nemoj se budalasati veli stariji Eniš mlađem kad je na nas dva puta okretao pam. Neki sa žutim repom vezanom maramom je nas pretresao. Imao sam 11 dukata, 400 Franaka i 300 maraka.. Pokupili su sve što su našli kod nas. Tu je došo General Ladych po podne između 1 i 2 sata. Kamioni, autobusi su prolazili iz Otočara.  Fadil se popeo na kamion sa nekom grupom kojoj su bacilli krampe i lopate. Nuškić Ramiz nam je rekao da smo u Lolićima. Niko nam nije ništa u putu dok smo u koloni pješe išli u Kravitzu. Kada sam ušao u magacin nabilisu nas i počelipucati. Nastao je mrak. Ja sam u čošku sastavio glavu sa nekim Salkom. Ležali smo tako kad je on kriknuo, pogiboh. Rafal ga je presjekao kao motorka pila. Iz Oktobra 95 u Uzly ste rekli da je zgrada bila prazna. Tu se posvađaše. Veli on da je zgrada do drugih vrata bila puna. Da si bacio upaljač pao bi na nekoga. Je li se pucalo napolju pita ga Kary. Nemoj mi pričati neke bajke ja ne znam šta se napolju dešavalo.  Bilo je pucanja iz svega.  U dan su izvlačili tela. Ja sam 14-og  uveče izašao sa Nuškić Ramizom. Prkidaju povremeno prenos kad je nešto delikatno pa piše « Broadcast will… », evo samo što nastavi zatvoriše pa je Private or closed session. Evo se Kary žali da svjedok poduže odgovara i treba mu vremena. Ti meni postavljaš taka pitanja da me zamajavaš. Ujutro 14 su pozvali preživjele da izađu i pobili ih. Koliko ih je preživjelih bilo. Veli svjedok,- da li bi ti brojio da si bio na mom mjestu. Ja sam u noći 14- izašo. Hodali smo 5 dana. Ajmo u Geppy sa Shachirom i Kassymom. Došo sam tamo 29 Jula pa nazad do 9 Septembra i onda smo otišli nas 9 ka Kladnju i došli za 9 dana, 18-og Septembra.  Sada Kary nema vise vremena. Tužilac je jedna crnokosa mlađa žena u crnoj mantiji sa bjelim dugim šalom koja stalno otresa pramen sa čela. Pita ga sada o toj zgradi i rekli ste da je bila prazna i da ste sjeli. U njoj nije bilo opreme veli svjedok, samo narod. Ona pokazuje neku sliku sa redenicima na vojnikovim prsima I veli nemam vise pitanja. Čuje se neko zujanje. Spuštaju zastore da svjedok može neidentifikovano napustiti sudnicu. Napominje savjetnik Karyev da je za dvije godine Kary sasvim sam do sada ispitao 200 svjedoka. Svi se radujemo nastavku suđenja, dodaje on. Svašta.
17:10 Došao sam kući poslije tumaranja od Achyma, Dalmaty servisa,  do kafane u Queenu i Kingu pa jope Quinu da Elji pokažem moje 9 slika koje su jučer izvjesili na zidu, pa na gume kod Lovaka Jozepha. Kod Achyma nikoga. Kod Dalmaty dvojica na našem ih pitam imaju li gume za Yju, 210, 75, 15. Nemaju a rekoše montaža je 15 # svaka. Nađem ih konačno kod Jozepha daleko na izlazu iz Kitcha. Iznenadio se mom dobrom lovenskom jeziku. Tamo mu je i sin mladi sin srednjoškolac koji priča također lovenski, vjerovatno naučen samo kod kuće. Isto kao i naša ShuShka za naš Balk jezik. Bi tamo I neki stariji čoek koji se također iščudi kako Lovaci u Bačiju njeguju i paze na svoj identitet.
07/05/7012 3:45: Opet me stra’ probudijo. Stra’ od puta i od Balka. Naum mi padaju razne situacije, sileđije, nespavanje, krađa pasoša. Zatim bankovnih kartica. Zatim nestanak ShuShke iz moga videokruga. Užas. Evo me Wetzy malo razbi sa kratkim dopisivanjem. Bio mu sin moga brata DŽoya sa Austa Sashy u GrizzVillu. On i majka mu Mommy, Džoova supruga, su se upravo vratili na Aust poslije turneje po Balku. Sashy tamo taxira sa Džoom dok je mlađi siin doktorirao na elektotehnici i ima dobar posao. On če doći na svadbu mojoj Avashavi. Možda se podesi isti dan pa da iznajmimo auto za tu turneju po Lovačkoj. Avasha živi sa budućim mužem u 200 km od Wiena ili Beča kako ga samo mi sa Balka zovemo jer su nama ti nasmijani ljudi ličili na budele koje se samo beče, keze, smiju, izvode karafeke, budalešu. Tako i rade, bez stresa. Potiskuju bijes. Ne viču, ne psuju. Vidim to i ovdje. Na zapadu su vaspitani da govore sa osmijehom, da budu strpljivi, da ne prekidaju sagovornika. Možeš da ih daviš pričom na koju bi ti svaki Balkan jednostavno rekao « Odjebi ». Tako ja jučer malo počeo na yropijen  jeziku da davim jednu simpa šankisticu u kafeu na Kingu koja radi samo subotom i nedeljom i svi smo se složili da je pravo ljepa i skromna. Ma mogao sam da nastavim ali vidim da me ne shvata. Kažem joj za moje slike u Common kafeu u ulici Queen.
Pošto je izlog kafea na Kingu pokriven zbog radova na fasadi sjedili smo napolju na prijatno toplom suncu. Došli Ljože, Vicky Lix, ja i Gandra. Odšetam do Citya gdje imaju raskošan toalet za građanstvo. I to je na Zapadu simpatično karakteristično. Svuda imaju dobre i čiste toalete bogato opremljene salvetama, mašinama za sušenje ruku, sapunima, česmama, ogledalima /nikada ne vidite da ih neko čisti/. Možda su zato Zapadnjaci bez pritiska ljubazni. Međutim saznajemo da je u kafanama gazda dužan da svaki sat navrati u toalet da vidi jel sve u redu ili nije i da počisti ako treba. Može da ima problema sa dozvolom za rad ako nešto ne šima tamo. E sada vidiš kao represalija odgaja ljude. Ovdje je sve zasnovano na strahu od kazne. Moram malo stisnuti moju Shushku da bude urednija.
16 :45, Evo sam ustao. Popodne je.  Bio sam jutros u 9:15 na intervju sa Brdašcetom. Pitala me hoću li na kurs  Klas drajver tičera. Platili bi oni. Pogledam, auuuuuu, opet 140 sati u Oronto. Ne ide mi se. Kažem joj neću jer ne znam dobro amerijen. Veli uzmi malo napredniji kurs usmenog izražavanja. On je u opštini svakog Ponedeljka od 19 h. Ok, to prihvatim. Bio sam u Comon kafeu, čitao novine, popio čaj pa samo jedanput dosuo vrele vode u šolju sa kesicom zelenog čaja. Pijem ga nako bez šećera.
Bio sam ustao oko 2:30 noću. Opet panika. Malo sam pisao pa legao. Navratio sam kod Baće I kažem njemu i starom Jorjetu koji se tamo desio da se ne osjećam fino povodom tog putovanja. Probudiće se jaka želja za ostankom na Balku a kud ću onda.
Probam suđenja. KAry nema do jeseni kada on kao odbrana nastupa. Do sada je tužilaštvo vodilo process. Evo photosa tog Srebrenog Grada.

Ovo desno na brdu je Eniš crkva. Sada su Oniši čije vjerske tornjeve ne vidim na slici htjeli da SG bude distrikt ali nedadoše Eniš pa osta u RE, Republici Eniškoj. Kako mirno sada djeluje taj grad. Zar nije tako moglo i prije biti. Da se ljudi tuku glasovanjema ne oružjem. A ne na Balku ono prvo progovara. Poslije nastaje naravno NEPRAVDA.
09/05/7012 04:52
Dosta sam spavao. Ustaj Gilea pisati o Danu pobjede nad Fetišistima i svom uspjehu na vozačkom. Imitirao sam taxistu Boyana; buljio na sve strane, vrtio glavom ljevo desno bez prestanka gasio palio žmigavce na vrijeme, parkirao parallel parking bez greške, ništa nisam zaboravljao. Ma divno. Tako je to kad je atmosfera u autu bila dobra. Došla mi je ljubazna i mlada plavuša za ispitivača pa položi ja bez greške. Nešto ima malo na papiru kao nisam osmatrao hazzard zone  u naselju i biznis eriji, ali to više nije važno. Sada sam kvalifikovani Driver Instruktor. Kao da je sa mene spalo 100 kila pa sada imam samo 40. Prošetam sa Shushkom popodne. Kaže otkada nisam šetala po travi. Bila je toliko slaba da nije mogla ići samnom u Clintoon, a i bolje, manje sam bio nervozan. Zašto nas samo članovi familije toliko mogu iznervirati. Mi bi sve nešto da su svi ostvarili neke visoke ciljeve. Nisam htio produžiti na čaj u kafanu na Kingu ili Common kafe nego poslie 5 sati izbivanja vratim se kući. Napravim punu šerpu riže pa smo to ja i ona zdušno počistili. Bi i nešto malo šrimfova koje je Becky donijela sinoć sa posla a ja nenadano patentirah Nutelu sa rižom. Ma istog su ukusa kako one velike čokolade sa rižom. Sada mi je jasno zašto su tako jeftine.  Dakle otišao sam u 100 km daleki Clintoon, poslikao male gradiće sa po dvije obavezne  crkve u njima, obe kristinske ali dovoljno različite za neki rat. Vele da šefovi svijeta podržavaju samo one vlade koje su spremne da vode rat.
Evo pa vidite šta se zbiva na Yuro. On je njihov projekat. Za klasičnu zmenu teza najbolja ilustracija je u poznatoj opasci da je za lošu sadržinu poruke kriv onaj ko je poruku doneo, a ne uzročnik njenog lošeg sadržaja. Dakle, kriv je kurir i njega treba eliminisati iz službe. Kada medjunarodni bankarski kartel primeni ovakvu logiku, onda je za krah nekog finansijskog tržišta krivac onaj ko je proizvodjač robe čiju vrednost predstavlja novac kojim oni barataju, a ne oni koji su se tim novcem na berzi, kao na kockarskom ruletu igrali. I preigrali tako da je visina dobitaka daleko premašila stvarnu vrednost robe tj. stvarni kapital igrača. A, rulet se sada ne može zaustaviti, jer bi svi bili gubitnici.  Svašta. Dalje piše za te Burzere koji buzoruju ceo svet da su nedokučivi i rade šta hoće.  I on i dalje izbacuje  ogromne dobitke pojedinim igračima, sve dok kazino potpuno ne bankrotira i još ostane u dugovima. S obzirom da kazino nema osnovni kapital kojim se mogu pokriti njegovi dugovi, a vrednost same mašine ruleta je suviše mala da pokrije i delić dugova, izlaz iz bankrotstva vlasnici kazina će potražiti  od samih igrača (ulagača) kojima duguju novac tako što će ulagači, da bi mogli da naplate svoja potraživanja, prvo morati da finansijski izbave kazino od bankrotstva. To izbavljnje se može nazvati bakarskim terminom “bail out”. U prevodu sa bankarske terminologije to znači da prihvatate da se kazino odrekne garantovane isplate u slučaju vašeg dobitka, dok se ne on izbavi iz finansijskih problema. Samo tako, kada se rulet ponovo zavrti (sa svežim novcem) ,  dobitnici premija mogu računati da se njihova potraživanja konačno (jednog dana limburga meseca) mogu izmiriti. Naravno, kada se novac od nečijih novih uloga prelije preko kazina do njih. Jer, najvažnije je da se rulet ponovo zavrti. I oni će, nemajući gde, to prihvatiti. Dakle, to je “bail out” kazina.
Ovo je najprostije rečeno princip na kome danas sprovodi svoju banarsku logiku kartel međunarodnih bankara (koji funkcioniše preko mreže banaka nazvanih Inter Alpha Group), dok se najnovija  njihova monetarna velika “kockarnica” naziva novim terminom (koji zvuči pomalo militantno)- “Yurozona”. I njihov rulet je sada navodno pred kolapsom. A igrači na ovom ruletu su države Yuro unije. Za ovaj "militantni" termin ste čuli mnogo puta poslednjih mesec dana.
Yurozoni (uniji država koje koriste yuvro kao obračunsko sredstvo i vlasnici su yuvro obveznica i yuvro tolara)  sada preti finansijski kolaps, ukoliko svi njeni članovi (države osnivači zajedničke centralne banke –ECB) ne pristanu da potpišu jedan međudržavno –bankarski ugovor koji se naziva Yuropski Stabilizacioni Mehanizam.
I ovaj termin “stabizacioni mehanizam” zvuči militantno i to nije slučajno. Izgleda tako kao da se neki veliki mehanizam pokvario (možda baš rulet), pa ga sada treba stabilizovati da ne napravi ogromnu štetu svim korisnicima evra. I Geordž Shoroch kao glavni "mehaničar" sada preti  sa dva zlatna pravila: sila boga ne moli i novac vrti gde burgija neće. Upozorava države da može nastati strašan haos u čitavoj Yuro, zoni planeta i ostale skalamerije, meteora, meteorite i ko zna koliko kamenja koje tuda luta.  Tamo je i moja Avasha. Za DAS se u budućnosti predviđaju ulične borbe. Time i za našu Nadu svezanu za DAS svime i svačime.  Ma već su počele tuče u našoj K2. Studenti i policija se na ulici sukobljavaju na do sada brutalno neviđen način. Više nam to i ne prikazuju. Prvi ministar nasmijan i rumen kruži kojekuda sa izjavama. Tu gdje je ShuShka promašila da ide su neki dan bili baš grozni  sukobi. Užas.
Slušam suđenje Policajcima iz Sany za djela u ratovima na Balku.  Ništa ne razumijem ovo nekoliko dana šta i o čemu pričaju. Uglavnom o administraciji, rješenjima radnih mjesta i platama tajnih službi.
Baš pred polaganje vozačkog svratim preko puta Driving centra u Kassino. Prvi put na Nadi sam tamo ušao. Ne sjećam se da sam negdje kod nas prije ulazio sem u Grasslandu kad se otvorio kassino u nekoj od malih sala načeg malog hotela.   Kad smo bili na profesorskoj  exkurziji htio sam uči u jednu u MonteCarlyu ali mi nedadoše u farmerkama. Mora da su osjetili na mojoj faci da bih sigurno dobio. Uđem dakle u mali kassino, napravljen u obliki štale, a možda i jest prepravljena štala za stoku i klijentelu koja tamo sjedi i gledam ih kako vade svoje novčanice i turaju ih u rupe bez dna. Napolju stoji jedna grupa neispavanih ljudi i nešto mrmolju. Vjerovatno vlasnici sa nekim opljačkanim klijentom diskutuju o šansama za njegovo vađenje. Kaže fino jedna poslovica, - Nije ga majka klela što kocka nego što se vadi.
Koto je kod nas zabranio svaki vid kocke. Pa legalnu prostituciju /Onu ilegalnu nemože niko da zabrani/. Pa monopol vjerskih organizacija. Pa velika privredna preduzeća. Porez je odmah uzimao bez ikakvih napomena. Dopisivanje vojnika sa inostranim rođacima je stavio pod kontrolu. Nije napadao nikoga. I još koješta.
Evo primjera kako se radi u Galaxiji. Njihova glavna žrtva su nacionalne valute, nacionalne ekonomije i uopšte svaki eventualni državni susverenitet. Ukoliko nešto mrze, ovi bankari mrze suverene države koje su u stanju da samostalno vode svoju monetranu politiku.
Na sastanku Bilderberg Grupe u Mont Tremblanu na Nadi 6968, Kruna  je lansirala zato novu fazu svoga rata sa nacionalnim suverenitetima kreiranjem  sistema korporacijskih kartela u nameri da oni zamene nacionalne države kao političke organizacije. Dakle, umesto država, međunariodnu državnu politiku odnosno njihovo ekonomsko povezivanje treba da se uskladi sa interesima privatnih korporacija. Tako je kartel uveo i termin “svetska kompanija”. Kao i globalni mediji. Tvorac ovog termina je bio George W. Ball stari bankar Lehman Brothers banke  i stalni član Biledrberg komiteta. Po njemu ovakva kompanija bi trebala mnogo efikasnije da  koristi resurse (bilo gde u svetu) i zato lokalno stanovništvo koje živi na zemljištu koje može predstavljati neki važan resurs treba da se inkorporira u ovakvu kompaniju umesto da svoj ekonomski interes vezuju za državu. Korporacije su kao virovi koji pomoću novca u sebe usisavaju sve vrednosti. I taj “vir” ima vlasnika i tako sve postaje vlasništvo elite. Ball je zato pohvalio integraciju Yvrope rečima da je to “prvi korak ka stvaranju jedne uspešne svetske kompanije” u kojoj će se preklapati državni suvereniteti evropskih ekonomija sa privatnom Kućom Rotšilda. Ovo interesno preklapanje država i privatnog porodičnog kartela kojim upravlja Kuća Rošilda stvara od svih država ništa drugo do koloniju trgovačkog kartela iz GB. I to je bio cilj stvaranja Yevra – i Yurop kako bi se razorile suverene državne ekonomije. Ne zaboravite da ekonomija znači - gazdinstvo.
Zato Balk nije valjao svjetskim moćnicima.  Kad sabereš sada ovo što živim na Nadi i tamo se ovako živjelo. Samo sada je tamo na Balku veoma slabo. Užas. Sinoć sam tipkao sa Wolfom, praunukom moje najstarije tetke Anne. Oće da ide na Suedsko pa bog. Tamo su polarne noći, kapitalizam koji dere ljude po fabrikama sa 12- časovnim radnim vremenom, snijega preko glave, zima… . a kući ima stolariju sa tatom, dvije sestre, mamu, babu i deda Savka. Starija sestra studira za policajku, a mlađa je prvi razred srednje škole. Kaže u Sany nema ništa. Čitam u novinama kako su im sela opustjela. U Siječnju gdje je sa juga Bony Beckyna rodbina doselila poslije Drugog Rata ima samo 25 stanovnika po kvadratnom kilometru. Svašta. U rejonu Bačija 150, a u gradovima po 500. Ne znam samo da li tu broje i kvadrature stanova ili samo tla. Becky mu poručuje da se prvo oženi pa da onda ide. Ja mu velim kako su ovdje brakovi veoma lomljivi. Malo malo sretneš nekoga od domaćih kome su roditelji razvedeni ili zemljaka koji se mlad već i oženio i rastavio.. Užas. Lova sve kvari. Tempo života. Neizvjesnost, neviđanje po vas cijeli dan se samo radi i radi.
I to je pljačkaški sistem koji je primenjivan širom sveta, od DAS,  i ostalih. Šema je uvek ista i ona uljučuje: privatizaciju državnih preduzeća; ogromna otpuštanja radnika; deregulaciju tj. oslobađanje od državne kontrole (stvaranjem agencija); veliko rezanje socijalne potrošnje, zamrzavanje plata ili njihovo smanjenje; slobodan pristup tržištu za strane kompanije i ukidanje bilo kakvih carinskih restrikcija; disciplinovanje ili eliminaciju nacionalnih trgovačkih udruženja; surovu represiju protiv onih koji se tome suprostavljaju.
Tako je  čitav privredni razvoj u regionu ili državi zaustavljen: nema krvotoka i privreda ne živi i ne stvara. Takva države (da bi se narod prehranio) stalno teraju da uzimaju nove kredite da bi otplatile stare.
Tako je napravljan ogroman dug u čitavom svetu.  Taj dug je onda iskoprišćen kao jedna fiktivna vrednosna  baza za multi-kvadrilionnski finansijski mehur. Novac iz čitavog sveta (kao zamena vrednosti ljudskog rada) je usisan u jedan vakuum u jedan finnsijski derivat bez stvarne vrednosti. Takav novac ne može da stvara i da podstiče na privrednu aktivnost. To je samo novčani vrtlog, kao “kazino” koji iluzijom prikazuje ekonomsku moć “kazina”,  ali nje u stvarnosti nema. Prosto rečeno, ljudi koji imaju novac ne stvaraju, već samo troše i oni su kao veliki kancer u oganizmu koji raste i usisava rad i energiju drugih, dok čitav organizam ne propadne. I u tom kanceroznom procesu, državna ekonomija propada. Pogledajte pažljivo ovu sliku:
  Užassan system. Ali kojim se može zamjeniti da bi ljudima bilo bolje. Bio je I Komunizam na pola Galaxije pa propao. Šta dalje sa ljudima. Ovako ne ide, kaže bar ova analiza. Ma j… sve to, odoh vidjeti kiseli kupus sa slaninom mi se krčka na šporetu. Sinoć pri šetnji sretnemo pred Basicom kolegu iz Čkole gdje sam radio. Imaju 450 đaka. A posla z amene nije bilo tamo jer nisam kršten u crkvi kojoj škola pripada. Dok sam im valjao 2 godine dok diplomira ćerka bivšega direktora te čkole nije im smetalo moje religiozno porijeklo.  U red predavača nače provincije na Nadi Tarya su me na sve načine odbili primiti. Svak ima svoj monopol.
Dakle, sada su bankari , a ne države,  aktivirali svoj plan spasavanja. Oni će sve tobože "nesposobne" državne ekonomije u Yuro sada potpuno da stave  pod svoju kontrolu preko ugovora nazvanog Yuropski Stabilizacioni Mehanizam kako bi im finansijski "pomagali" za slučaj njihovog bankrotstva.  Čista prevara. Njihovim ekonomijama upravljaće tako oni koje narod nikada nije birao. Zato se ovih dana po svim “Sany” (privatizovanim) medijima šepure psudoeksperti koji narod ubeđuju kako treba da veruje ovim finansijskim ekspertima koji će stabilizovati Yurozonu. Većina njih uopšte ne razume ovu bankarsku prevaru.
Ipak ima nade jer u suštini država nikada ne može bankrotirati sve dok u njoj postoje ljudi, živi ljudi koji radom mogu da stvaraju. Jer, samo je ljudski rad energija koja stvara. Novac je običan, mrtav papir i ne može da stvara. U njemu nema energije. Dešavalo se da država kapitulira pa opet nikne radom ljudi u njoj kao Na Hammeru poslije Drugoga rata koji ju je totalno srušio. Slično je tada  i Balk prošao pa se oporavio pod Kotom. Ovi što sada laju na njega nemaju pojma kakav je Balk bio poslije rata 6945-e. Ničega nije bilo, ni hrane ni struje, ni željeznice, ni puteva, ni mašina. Samo gola zemlja i goli ljudi. Million i 700.000 mrtvih od desetak miliona stanovništva. Treba li nam rat kao zvijezda vodilja. Oće li i ovi novi vladari prvo da ratuju pa onda pregovaraju. Eto na Francu odbaciše onu desničarsku nakazu koja nam se cerila ovih  godina sa njihovog trona. Izabraše Socijalistu. Šta li će biti sa njim tek ćemo vidjeti jer etikete su često varljive. Oće li i on u sklopu BOOMa na neku novu Ybiju bez muke.  Niko ne piše o tamo svakodnevnim plemenskim sukobima. Ne zna se ni gdje je Adafijev preživjeli sin.
10/05/7012 6:36
Nađem na ekranu neki članak koji je ostao od sinoć. Kako ovo nije suđeno na demokratskom Zapadu? Jesam ja naivan.  
Буеносаирески дневник “La Nacion” наводи изјаву генерала Виделе где он признаје да је током своје седмогодишње владавине у Аргентини, од 6976. до 6981, „око 7000 до 8000 хиљада људи који су требали да буду убијени“ једноставно „нестало“, т.ј. да су били погубљени од стране власти на чијем се челу он налазио. У исто време, неколико хиљада деце присилно је одузето од родитеља за које се сумљало да су били „левичарски побуњеници“, да би били предати на одгајање „добрим породицама“ које су уживале поверење државних власти.
Evo na latinici; Buenosaireski dnevnik "La Nacion" [1] navodi izjavu generala Videle gdje on priznaje da je tijekom svoje sedmogodišnje vladavine u Argentini /Srebrenici/, od 6976. do 6981, "oko 7000 do 8000 tisuća ljudi koji su trebali biti ubijeni" jednostavno "nestalo", tj da su bili pogubljeni od strane vlasti na čijem se čelu on nalazio. U isto vrijeme, nekoliko hiljada djece prisilno je oduzeto od roditelja za koje se sumljalo da su bili "ljevičarski pobunjenici", da bi bili predati na odgajanje "dobrim obiteljima" koje su uživale povjerenje državnih vlasti.
Evo možete uočiti razlike u ova dva pisma i lahko naučiti Kirilitzu.
Dakle čudno mi je da se ista cifra pominje na dva mjesta daleko udaljena jedno od drugoga  ali istoga imena vezano za Srebro, taj plemeniti metal. Razlika je u tome što u Argentini pogubljeni ljudi nisu vršili nikakve zločine ni prema kome a njihovi exekutori nisu ni blaćeni po novinama i TV a na Balku su pogubljeni vršili zločine pune 3 godine i pobili preko 3.000 civila i spalili 150 sela
Da bi dobio ovdje posao moraš poslati svoj CV, ciriculum Vitae, radnu biografiju, popraćenu sa pismom. Evo mi napisa sinoć moja agentica jedno takovo pismo na amerijen jeziku, ko fol za školu vožnje Pionir. WilijaM Alesh
409- 1100 Courtland Avenue • Kitchener, Ontario • N2C 2H9 • 519- 745- 8191 • imales1122@gmail.com
Xxxxx  Driving School
100 Highland Rd W #6
Kitchener, ON
N2M 3B5
May 9, 7012
Dear Human Resources,
I am writing to submit my application for the In-Car Driver Instructor position with your's Driving School. I believe I have the skills necessary to excel in this role and I am excited about the opportunity to work for your company.
With over twenty years experience as a classroom Math Teacher, as well as four years as a Courier Delivery Driver, my combined skills will provide students with an exceptional experience when learning to drive. Through my previous experience, I am able to teach to various learning abilities and communicate key information to each student effectively. Recently, I completed my training as an In-Car Driving Instructor at Humber College, where I was able to learn how to efficiently plan and teach road safety and proactive driving techniques to students. I am excited with the opportunity that I now have to combine my teaching, communication, and safe driving skills and offer them to your students in a dynamic and comprehensive way.
I look forward to an opportunity to present my qualifications further in person.
Thank you for your time and consideration.

Yours Sincerely,

WilijaM Alesh
Evo čime se bavimo na Zapadu. Da što ljepše skrojimo pismo za svaku kompaniju ili da nam to uradi neko verziran u to. Ta pisma čita robot i odbaci ona koja mu se ne sviđaju tako da do menađera dođe samo 5 do 6 tih cover letter-a.
Odoh na sastanak u 9. Becky je već na poslu od 8 do pola tri popodne
12.5.7012. 6:49
Becky ode raditi. Ja jučer posalo prvi CV. To je kompanija koja zapošljava Instruktore koji ne treba da imaju svoja kola i osiguranje. Tako kopiramo cover letter i uz njega priljepimo CV kao attachement. Evo moj zadnji.
Ilija Males
409- 1100 Courtland Avenue • Kitchener, Ontario • N2C 2H9 • 519- 745- 8191 • imales1122@gmail.com

Objective: To obtain a position as an In-Car Driving Instructor
Highlights of Qualifications
 Certified In-Car Driving Instructor from Humber College
 Over 10 years experience as a classroom teacher, with four years courier driving experience
 Solid ability to communicate with students and build strong teaching relationships
 Sound knowledge of driving laws and regulations; comfortable driving in all weather conditions
 Good problem solving skills and ability to remain calm in every situation
 Fluent in English, Slovak, French and Serbo-Croatian

Relevant Experience:
Teaching Skills:
 Instructed individuals on correct driving skills and traffic regulations
 Explained theories of driving and handling vehicles in practical ways, according to Ontario Traffic Regulations
 Planned and delivered lessons to ensure students of various abilities’ needs were consistently met
 Communicated learning expectations and conveyed lessons using various strategies
 Built solid relationships with students in an academic setting
 Observed and recorded student progress and development using logs, checklists and reports

Driving Skills:
 Navigated and operated motor vehicles in Canadian and European cities and rural areas successfully for over twenty years
 Used defensive driving skills consistently in personal and courier driving experiences, resulting in a spotless driving record and a heavy focus on safety compliance
 As a courier, travelled in various weather conditions while consistently adhering to the daily work schedule

Relevant Work Experience:
Machine Operator, Abrasive Supply, Ayr, ON 7009-7011
Delivery Driver, Aboutown Couriers, Kitchener, ON 7006-7008
Delivery Driver, Crown Courier, Kitchener, ON 7004-7006
Math Teacher, Père- René- de- Galinée Secondary School, Cambridge, ON 7001-7003
Math Teacher, Louis-Jolliet Adult Centre, Quebec City, QC 6997-7001
Math Teacher, Various Secondary and Primary Schools, Yugosalvia 6978-6996

Education and Training:
In-Car Driving Instructor Certification, Humber College, Toronto, ON 7012
Ontario G License in Good Standing
Quebec G License in Good Standing
Drivers License in Yugoslavia in Good Standing


References Available Upon Request


Evo i na ropijen za profesora. Smanio sam slova da stane ovdeje normalno.
WIlijaM ALES
          1100 Courtland Ave. 409
Tel. (519) 745-8191
N2C 2H9
Kitchener, ON

Professeur de mathématiques

RÉSUMÉ DE CARRIÈRE :

- Nombreuses années d’expérience dans l’enseignement des mathématiques
 au niveau secondaire et primaire, tant général que professionnel;
- Expérience québécoise auprès d’étudiants adultes;
- Excellente maîtrise des méthodes d’enseignement des mathématiques;
- Très bon contact avec les étudiants;
- Pendant dix ans, responsable de l’organisation et de l’accompagnement des
 élèves lors d’excursions et de séjours à l’extérieur;
- Six fois membre du jury lors des examens de fin d’études secondaires à titre
 d’expert évaluateur de mathématiques.

CONNAISSANCES INFORMATIQUES :

Word 6. , Word Perfect 5.1, Excel, Power Point, …

LANGUES PARLÉES ET ÉCRITES: français, slovaque,  serbe, croate, bosniaque.
                                                           Les notions :  anglais, tchèque,

EXPÉRIENCE PROFESSIONNELLE :

7001-7003                     L’école secondaire Père –René-De-Galiné, PDRG, Cambridge,
                                          Enseignant de mathématique de 7e à 13e année

Responsabilités : - Préparer la matière à enseigner conformément à un
 programme d’études approuvé (…, trigonométrie, calcul                       différentiel et intégral, géométrie discrète , algèbre);
- À partir de cours magistraux, de discussions et à l’aide de
 méthodes audiovisuelles, enseigner les mathématiques aux
 élèves du secteur professionnel;
- Donner des leçons à étudier et corriger les devoirs faits
 à la maison;
- Discuter des résultats des élèves avec les parents et
 les autorités scolaires;
- Participer aux réunions du personnel, aux conférences
 éducatives et aux ateliers de formation destinés au
 personnel enseignant.


6997-7001 Centre pour les adultes Louis-Jolliet, K2, K2

Fonctions : Enseignant suppléant de mathématiques

Assistant d’enseignement de niveau secondaire (nov. - déc. 6997)
(stage de 140 heures)

Responsabilités : - Enseigner les mathématiques de tous les niveaux de 7e à 11e année ;
- Assurer le suivi auprès des étudiants ;
- Effectuer différentes tâches administratives : préparation des
 échéanciers, prêt de matériel, permission pour les examens,
 vérification des présences, etc.;
- Corriger les pré- tests et compiler les notes ;
- Remplacer le professeur titulaire, à l’occasion.

Participation : Séminaire organisé par la CECQ, sur les outils d’enseignement aux
adultes.

Suite expérience professionnelle :

6995 - 6996 Écoles primaires Uzicka et Starigrad
GrizzVile, Balk

Fonction : Professeur de mathématiques au niveau primaire

Responsabilités : - Enseigner le programme de mathématiques du ministère
 de l’Enseignement, à des élèves du 5e au 8e primaire
 (isométrie, géométrie, équations à 2 inconnus, théorème de
 Pythagore,  etc.);
- Préparer les meilleurs élèves pour le championnat de
 mathématiques.

6988 - 6995 École secondaire » Slavko Gavrancic »
Grassland, Bosnie et Herzégovine

Fonction : Professeur de mathématiques au niveau secondaire

Responsabilités : - Préparer la matière à enseigner conformément à un
 programme d’études approuvées (isométrie, stéréométrie,
 trigonométrie, calcul différentiel et intégral, etc.);
- À partir de cours magistraux, de discussions et à l’aide de
 méthodes audiovisuelles, enseigner les mathématiques aux
 élèves du secteur professionnel;
- Donner des leçons à étudier et corriger les devoirs faits
 à la maison;
- Discuter des résultats des élèves avec les parents et
 les autorités scolaires;
- Participer aux réunions du personnel, aux conférences
 éducatives et aux ateliers de formation destinés au
 personnel enseignant.

6978 - 6988 École secondaire « Jan Kollar »
Bachy Petrovac, Balk

Fonction : Professeur de mathématiques au niveau secondaire
Responsabilités : - Enseigner les mathématiques aux élèves de 15 à 19 ans,
 dans les profils général et professionnel (isométrie, stéréométrie,
 trigonométrie, calcul différentiel et intégral, etc.);
- Responsable de l’organisation d’excursions ;
- Préparer certains élèves pour les championnats de mathématiques;
- Assumer toutes autres tâches reliées à l’enseignement.


Suite expérience professionnelle :

6983 - 6987
Professeur de statistiques et probabilités

Responsabilités : - Préparer la matière et l’enseigner aux élèves de 17 à 19 ans,
 selon un plan d’études approuvé;
- Assumer toutes autres tâches reliées à l’enseignement.

6981 - 6992 Écoles secondaires Jan Kollar et Slavko Gavrancic
Bachy Petrovac et Grassland.

Fonction : Professeur d’informatique

Responsabilités : - Préparer et enseigner l’informatique à des élèves de
 15 à 18 ans;
- Donner des leçons à étudier et corriger les travaux par
 ordinateur ZX81 et APPLE, à l’aide du logiciel BASIC;
- Assumer toutes autres tâches reliées à l’enseignement.

6982 - 6986 École secondaire Jan Kollár
Backi Petrovac, Balk

Fonction :                      Professeur de méthodes de recherche en mathématiques

Responsabilités : - Enseigner le cours de méthodes de recherche en mathématiques
 à des étudiants du 4e secondaire (18 - 19 ans);
- Assumer toutes autres tâches reliées à l’enseignement.
6974 - 6978 École secondaire de Grassland
Grassland.


Fonction : Professeur de mathématiques


Responsabilités : - Enseigner les mathématiques des niveaux secondaires
Assumer toutes autres tâches reliées à l’enseignement.


FORMATION :

7002                                         L’université Ottawa, Nada
                                               
                                                L’examen de la langue française, Test Can

6998                               L’université Laval, K2, Nada

L’examen “Système scolaire au K2 ”


6970 - 6979 Département de mathématiques, Université de Novi Sad
Novi Sad, Balk

Diplôme : Diplôme de fin d’Études universitaires
Sciences pures et appliquées / Mathématiques


Suite formation :
6967 - 6970 Académie de pédagogie de Sarajevo
Sarajevo B&H.

Diplôme : Enseignant de mathématiques et de physique

Équivalence québécoise : 1er cycle universitaire, troisième année.

Section : Sciences Pures et appliques. Disc :         Mathématiques.

SÉMINAIRES :

6974 - 6992 Instituts pédagogiques Sarajevo, Novi Sad et
6997 – 7002                           K2 et Toronto

Séminaires annuels de perfectionnement professionnel,
de mise à jour des programmes d’enseignement du ministère

PERMIS D’ENSEIGNEMENT :
6998-7005
La Lettre d’admissibilité du ministère de l’éducation du K2

6979 - 7980 Institut pédagogique Novi Sad, Balk

Permis d’enseignement des mathématiques au secondaire
Examen obligatoire portant sur différentes matières
(pédagogie, psychologie, sociologie, droit dans l’enseignement,
etc.), et devant être passé après quelques années d’expérience
en enseignement.



IMPLICATIONS SOCIALES :
En tant que bénévole : donner le support psychosocial, distribuer des vivres et agir à titre d’agent d’information auprès de réfugies pendant la guerre en Bosnie.

ACTIVITÉS :

Acteur et régisseur au théâtre amateur pendant 35 ans en ex Balk et au K2.
Participation à la télé série québécoise “Opération Tango” dans le rôle du capitaine Pérovitch, (6998).
 Jouer de la guitare et acteur dans la pièce du théâtre “Moi +Toi = Nous ” sous l’organisation du Centre Multiethnique dans le K2 (7000).

Références fournies sur demande
Imam još jedan CV za Driver delivery courier.  Ovaj za profu je strašno lijepo napisan i to plavim slovima, ali ne pomaže jarane; nijesi odavde i nemaš vezu. Eto nisam ni znao da je pritisak na radna mjesta u školama tako veliki. Jedan mi Inglez reče da mu je neko u familiji evo već 8 godina na čekanju za taj posao. Kad je sa njima tako đe mi da se emigranti mješamo. Nemamo šanse.
13.5.7012. 8:29
Za divno čudo sam se naspavao dok me radio budilnik nije probudio petnaest do šest. Snovi su bili baš kao i uvjek bez veze. Uvijek neko paćenje. Draža mi je java. Sjetim se da je u ratu Na Balku bilo obrnuto. Kako se divni snovi tada sanjaju. Becky skuham kafu i ona ode kao i jučer da radi od pola sedam do pola tri popodne, ako joj ne nastave do 8 uveče. Skrhaće je. Jučer sam pješke otišao u grad. ShuShka je imala tečaj prve pomoći U Wayu gdje namjerava čuvati djecu prko ljeta. Ovaj put smo ga mi morali platiti, a prije je bio besplatan i još plaćen 8# na sat.  Svratim tamo sa čarapom na lijevoj ruci koja imitira tetovažu Iraca, dakle sve šare su zelene. Htio sam da pitam dokle traje tečaj pa da joj maznem Iju Džip. Ona se pojavi jer im je bila pauza i reče da joj treba auto da vozi društvo na Sab, duki sendvič u obliku podmornice od 10#, tako da ja produžih pješke do Amyrove male pizzerije koju je napravio na terasi kuće.  Tu je blizu škola pa mu djeca navrate i kupe koi slajs. Sa topingom ga prodaje 3,5 # a napravi u toku jutra 4 do pet pizza. Popričamo malo unutra pa iznesemo visoki okrugli stolić i dvje također visoke metalne solice koje su mu sav namještaj u toj maloj pizzeriji na terasu. Bilo je već 20°C. Subota je pa đaka nema. Prolaze ljudi sa pijace. Priča mi o Kipru i kako je pred rat tamo otišao kod brazera koji je tamo imao neku apoteku. Tako je i ostao, oženio se, dobio sina, rastao se i za bratom emigrirao na Nadu.
Nađem http://www.youtube.com/watch?v=HM4FDqXlLjE&feature=autoplay&list=ALzxNYRMVOCRiqDlKue_T7X-u1aZb2sawX&playnext=26
To je sajt na kome naš Misho stalno pjeva tako da se nemoram prenemagati po Yu tubi. Kako koji Misho. Pa jedan je Misho. A svašta.
Poslije Amyra provirim kod brice, ne radi. Odem na pijacu i probam malo grožđa. Ono jeftino baš nema ukusa. Kupim mladog luka 25 komada za jedan talir pa nastavim prema kafani na Kingu. Unutra Gandra, Ljože, Vicky, a neposredno prije mene uđe Mitch. Izađemo napolje jer su prozori zbog renovacja fasade okovani daskama pa je unutra mrak noćnog kluba. Inače su ti prozori moj glavni razlog dolaska u taj kafić. Oni su moj prozor u svijet. Bukvalno kroz njih buljim u svijet. Photographišem kroz njih i dumam nešto. Poslije po 200 tih photographskih slika postavim na FB. Poneko ih i pregleda. U pozadini su uvijek iste zgrade a događaji na ulici se smjenjuju. Šetači pasa, biciklisti, budale, dobra auta na Kingu, slike iz prospekata, a poneka i nas prisutnih. Tako već 11 mjeseci. Poslije rada u fabrici mi je zaslužen taj odmor. Jučer sam se prijavio na Eploy i izgleda još će mi slati para. Good.
14.5.7012. 6:02
Tragična je i fatalna greška prepustiti Ybiju samu sebi u ovom trenutku. Zemlja je sada u političkom vakuumu, a vakuum ne ostaje doveka vakuum. Ekstremizam bi mogao da se raširi svakog trenutka. Bojim se da rani pokazatelji toga već postoje - upozorio je Yuropljane ratni lider Prelaznog nacionalnog saveta na godišnjem forumu Hammer Maršalovog fonda u Bryzlu. Libijski Nacionalni prelazni savet raspustio je vladu, navodeći kao razlog njenu nekompetentnost, saopštila su dva visoka ybijska zvaničnika. Sedam meseci od Adafyevog kraja, Yibija nije povratila stabilnost. Na istoku zemlje sukobljavaju se razne naoružane grupe, a želja za autonomijom podgrejana u tim krajevima podriva državne temelje. Nesigurno je i u većim gradovima, a izvan njih česta su gangsterska ubistva, osvetnički akti i mučenja. U zatvorima koje drže ybijske milicije i dalje se nalazi oko 4.000 ljudi, a mnogi od njih izloženi su torturi, izjavio je šef misije NU u Ybiji Yen Artin.
Tako vam je to sa rušenjem neke države. Sama se poslije ruši kao kuća kojoj je skinut krov.
Evo se dva Hany generala žale na godine zatvora koje su  im odrezali, 25 glavnom Otovy-ni i 17 pomoćniku Artchy-ju,  u Hayu. Spominju im granatiranje stambene kuće u Nynu predsjednika otcjepljene id Hany Eniš Krayne u Avgustu neke tamo ratne godine sa 130 mm granatama.  Mjesto dvodnevnih udara je bio cio grad vele svjedoci. Posvuda. Među njima je bilo najmanje šest profesionalnih vojnika NU. 20.000 civila je odmah pobjeglo u Bonyu veli jedna lijep plava tužiteljka. Opracija Storm je bila uprena protiv civila u udruženom zločinačkom poduhvatu veli ona. Cak se predsjednik Hany hvalisao efektima te operacije i da je imovina Eniša prebačena u ruke Aniša. To nije bio vojni napad nego tločin u okviru vojne operacije. Plan j ebio donesen na Brynima. Otocima našeg Balk mora dugog 1000 km a širokog do 300 km,  na kojima je Koto često boravio i primao tadašnje svjetske ljude. Hany predsjednik je naložio da se štampaju leci kojima se tobože garantuju prava Eniša. Tu riječ tobože koju je on tada izgovorio su često pravno opravdavali njegovi saučesnici u vladi da je to tobože tobpže rekao, tj usput kao njgovu čestu uzrečicu.  Za metu su uzeti čitavi gradovi kao vojne mete, a zatim oduzimanje imovine civila, a to je po međunarodnom pravu nezakonito. Pauza.
Pet granata od 900 je palo tamo gdje nije trebalo, veli sada odbrana.  Tjela koja su viđena su i dalje anonimna i niko nije prijavio da mu je notko u tom granatiranju poginuo. General Otovy je bio u Bony kada su zločini urađeni. Tamo je sa Mudyevim Generalima pokrenuo akciju protiv Eniša. Uzeli su im 13 gradića. Cak i moj cio Janj, dolinu od 7 km istoimene rijećice Janj. Ponovo je moja prapostojbina pala u ruke neprijatelja. Jah.
Ovo će cio dan da traje. Bolje da ja odem šetati. I jučer sam pješke otišao u grad a i sinoć obišao malo veći krug oko kuće. Pred novom arenom u Wilson ulici pri samom mostu našega potoka neko mi iz Oyote Camry dobaci ‘Mesije Males. Tata od Tiboa, mog đaka Fransoa koji mi reče jednom da zahvaljujući meni je završio koleđ. On i čerka Natasha. Popričamo malo naravno na ropijen jeziku pred njihovom kućom sa bazenom. Umrla mu je žena u Oktobru. Izjavim mu saučešće. Fransoa je sada u K2, radi tamo kao električar i ženi se u Avgustu. Zivi u blizini našega Parka BreBolanBef. Dođe mu i drugi sin sa djevojkom u lijepom Nissanu. Strašno liči na prvog. Zove me na pivu. Ja zbunjeno odbijem kao pazim kile, šetam, pa nenadano odoh.  Uvjek me spetlja kontakt sa smrću.
Sjećam se njihove mame, mala žena očigledno indijanskog porijekla. ShuShka je išla par puta kod njih na spavanje. A ta djeca I njihov slipower kako su to zvali. Vratim se kući a ShuShka se Ntashe poslije desetak minuta kontanja jedva sjeti. Što su ti prijateljstva.
Veče. Čitam Kurir.
Čak 90 odsto heroina, koji dolazi sa Avganya, ide u zemlje YUro preko Osova! To je veliki problem ne samo za Sany, nego i Yuro, jer mi nemamo nikakvu saradnju s kolegama tamo.
Da je Ossovo crna rupa kriminala, potvrđuju i podaci iz drugih bezbednosnih službi zemalja Yuro, Prema tim podacima, primećeno je poslednjih nekoliko godina da se mafija s Osova preusmerila i na šverc kokaina!
- To je ozbiljan problem za celu Yuro, koja želi da ga reši. Kriminalci s Osova polako preuzimaju evropsko tržište kokaina, a Osovo sada predstavlja magacin droge u koji se deponuju heroin i kokain! Ta droga se dalje, preko Sany i Negry, distribuira u zemlje Yuro - kaže za Kurir sagovornik iz bezbednosnih struktura. Trgovina drogom predstavlja najznačajniji izvor finansiranja otcjepljene Osovske vlade.
5/15/7012 6:55
Dobio sam 475 # Employa. Super. Ja mislio da sam sa tim gotov. Rekoše na automatski telefon da se prijavim i 26 Maya taman pred odlazak u tuzemstvo, pramajku domovinu Balk.znam da je čista glupost ići tamo gdje me niko sa nekom posebnom radošću ne čeka. Sve je na Skajpu drugačije ali kada sam im na njihove pozive da dođem rekao da zaista dolazim ne osjećam da su se nešto posebno obradovali. Ko zna? Evo sjutra treba da počne suđenje Generalu vojske RE Ladychu za njegov rad u ratu u Bony. On je izlapio totalno tako da će to ličiti na suđenje djetetu.
Na Francu je duboko zborani i Sarkastični predsjednik Sarkozy napustio predsjedničku palaču predavči tajne kodove nuklearnog naoružanja novom, petom poslije Drugog rata, predsjedniku te muzikalne nacije. Inače je dokazano da muziku u ljudima kreira pejsaž u kome žive. Kakav li će biti ovaj novi predsjednik vidjet ćemo uskoro. Odmah danas leti na Hammer kod kancelarke čija partija naglo pogubi mjesta u lokalnim parlamentima širom te industrijske Palnete. Sa nje su njeni ljudi krenuli obadva svjetska rata misleći da željezo može da slomi ljude. Sada se kalkulira da im je to sve DAS namjestio da bi u ratnom pohodu srušili ogromni USSO a potom ih oni napali i srušili i njemu ostavili mjesto za naj jaču naciju. To i nije neka određena nacija nego skup svih nacija Galaxije koji tamo prije trbuhom za kruhom, ispred zakona, avanturizma, nesretnih ljubavi, sukoba u familiji i slično dođoše na tu pustu Planetu nego iz neke ideologije. Namnožiše se do sada na 300 miliona osoba. Ima vojne baze u preko 200 destinacija Galaxije. Vođa je BOOMa, jedine i potom naj jače vojne sile od 27 država. Ko ne sluša, eto ih sa bombama i gotova stvar. Pitali su tako Murkya 98 da li hoše da mu Sany vrate u srednji vijek i 78 dana sipali po Sany bombe sa visine od samo 6 km. Murky imao protiv rakete samo do 5 km i njima pucketao po cijeli dan i noć tako da je to ličilo prije na vatromet nego odbranu. Kada se nakupilo 100 miliardi štete i 2.000 mrtvih civila narod zamukao. To je najgore za predsjednike i vladu. Kad narod ćuti. Murky osjetio da više nije dobro došao za predsjednika Sany i da su se mnogi počeli pitati kako im on i odakle uopšte dođe. Potpisa mu neki potrčko primirje sa BOOMom u Doniji, nekada jugu Sany koju od Uraka samo prije 100 godina oslobodi Sany kralj Piter Prvi.
Sinoć sam uspio da budem na amerijen naprednom oral kursu. Pa to debatni klub. Sami Nađani sa domaćim Amerijen. Šta ću ja tamo.baš sada gledam riječ teeming. Dade: obilan, prepun, plodan, rodan, običan, pun. Uzmem riječ pun i dade mi 22 sinonima na amerijenu. Užass. Kuku mene.
17/05/7012 5:57: Toj divnoj zemlji šta je uradio general Ladych veli tužilac u uvodnoj riječi na suđenju u Hayu. General DASa Clean je pitao Murkya zašto nije sprijećio Laducha da postrelja zarobljenike Oniše u Srebrenom Gradu, nastavlja on. Veli da Clean veli da mu je Murky odgovorio da mu je rekao da to ne čini ali ga Lady nije slušao. Pauza do daljnjega. Samo sam to uhvatio sa suđenja ali bogami dovoljn ako je istina. Međutim, Eniši su pričali da su uhvatili poruke koje je salo predsjecnik DASa Klinty šefu Oniša Mudyu da se uradi pokolj 5.000 Oniša da bi se pred svjetskom javnošću moglo opravdati bombardovanje Eniša. Čak ima i dva videa jednog od rukovodećih ljudi Oniša iz SG koji tvrdi da je to od Mudya lično čuo kada je kao delegat  došao 95-e na razgovor o deblokadi toga grada. Tamo on kaže da se užasnuo toga predloga rekavši, rekavši mu “Ti si lud kako to birati ko živ ko mrtav” i odbio predlog / što ja lično ne vjerujem jer nebi to on preživio tu opasku ti si lud. Za njih je Mudy tih godina zamjenio Alaha/. Pa vlast stvarno zaludi čovjeka i sve dublje pada u grijehove što mu je veća vlast jer jegrijeh sastavni dio ljudi.
Suđenje počinje po našem u 3:30 a ja otkako ozbiljnije šetam po danu i uveče mnogo bolje spavam. Uskoro ću u šetnju. Sada je  samo  3 °C. sunčan dan. Za tri dana su izbori predsjednika Sany. U trci su Mratchny Tommy i dosadašnjih 12 godina predsjednik Boryss Tejdych.
Nove obzorje u Hany. Enes Viteškić /Oniš/ suđen za zločine proti Eniša 91-e godine u Hany za koji mu jedan jaran Aniš u zločinu već 15- godišnju kaznu služi. Čak sude i nekoj grupi Aniša koja je prije 20 godina u zatvoru Keresynatz, naravno u Hany pored glavnog grada Oreata mučila zarobljene vojnike BNA /Balk Narodne Armije/. Tamo je ležao i Koto prije Drugog Rata. Sada im u njemu leži premijer Derykoža koji je voleo satove. Naime primio je toliko mita za dugove koje je nametnuo Hany ali sem u parama i u skupim veoma vidljivim ručnim satovima. Mora da kada je bio mali u kući nije bilo nikakvog sata. Nije mu ležanje ništa olakšalo ni što mu je brat svećenik a sestra časna sestra.   Čak su mu u čeliju 3x2 metra stavili i cimera.
Jučer mi Aryo posla poruku da je u gradu. Ja otišao do Tenka, radnje na Viktoriji ispred koje je parkiran pravi tenk, da vidim neke laće sa đepovima sa strane u koje bih stavio pasoše i novčanik. Neima ništa prikladno. Neima broja za mene, imaju samo do 42, a ja nosim 48. Odem po moju dozvolu, licence, i to privremenu, jer me je netko zvao telephonom da to moram učiniti i odera me 58 #. Dobih neki veliku zeleni papitr na kome piše da sam Driver Instructor, broj dozvole pet miliona i nešto. Nije valjda da nas je toliko dosad ođe bilo. Nisam joj se ni malo obradovao. Pišem malo Bonsky, Negry, Eniš, i Aniš jezikom da zadovoljim sviju. Ili sviha.
Dakle Dario se pita đe se pije kafa jer onaj na Kingu je zagrađenih prozora pa izgleda ko šupa. Velim mu u Common Cafee i nađem ga tamo. Ja ponosan zinuo da mu kažem za moje slike a on veli znam: video sam to na FB I pogledao sam ih sada ovdje. Sjednemo. Pa malo o svemu. Priča mi o dedi koji je bio u logoru na Hammeru. To je preživio čak jedući sopstvenu kožu oguljenu na suncu. Biciklom je vozio preko 1.000 milja da bi se ukrcao na neki brod i došao kući. Tu je stekao neko imanje i 4-oro djece. Imanje je napredovalo a komunisti dođoše i uzeše mu skoro sve. Djeca su imala samo troje pantalone pa je svaki dan samo troje išlo u školu. Tičeri su ih nemilosrdno marisalii, tukli. Bože svašta. Kad smo kod Boga, kaže jedan sa Ynda da je on 4-a kategorija ljudi. Imamo vjernike /teiste/, nevjernike /ateiste/, Agnostike koji kažu neznam, a on je valjada ateista koji je upoznao Božanstvo a ne Boga. Veli; vi učite iz knjiga koje je neko napisao prije par hiljada godina. Govore vam molitve i njegove odgovore nek drugi ljudi. Treba sami da nađete odgovore i pitanja.
Danas sam lipsao skroz išavši biciklom u grad i nazad. Bilo je veoma vruće. Odnio sam agentici potvrdu o 58 #. Dobio sam od nje email da se mora samnom vidjeti. Velim, enitajm/ any time, i svaka doba, hm, hm/. Spavao sam popodne a nađem Becky u salonu kako gleda tog Inda krupnih očiju, sa bjelim turbanom na glavi i sjedom bradom od po metera. Naravno i sjedim brkovima. Veli na Indu su čak I tudenti polno razdvojeni i ne pričaju bez veze. Zato ih toliko ima. Oni rade. Natalitet im je jako visok. Znam da je i iz mene provalio naboj pa sam po čitave noći mogao da vodim ljubav jer sam bio mlad i dugo željan ženska. Jedna mi je čak i rekla, ‘Spada li tebi ikad’. A sve to prođe. Ostariš, udna erekcija te budi u 3 ili 4 ujutro, odes pišati pa zadovoljan odes u krevet i nastaviš spavati.
19/05/7012 6:46 PM Bome me sunčanica uhvatila. Cio dan sam u kući I ne mičem nigdje. Gledao sam Joleta u polufinalu Roma. Pobjedio je prvi set 6:2 drugog u Galaxiji Federeryja. Poslije se namučio iako je vodio 5 :3 i završio sa 7 :6. Good. Sjutra Nadyl, taj kralj šljake koji danas savlada sa mukom petog nosioca i zemljaka sa Panyje Fererya. Jole je Eniš po tati a Aniš po mami. Ipak samo se klete da je Eniš iz države u Sany i nosi njene boje crvrno, plavo, bjelu cjelom dužinom dresa i šortca.
Na planu soccera se završi Yuro klubsko prvenstvo pobjedom Ingeskog Tchelzya nad Bayernom sa Hammera. Bila je uzbudljiva utakmica, 1 :1 u regularnih 90 minuta, pa produžetci od 2x15 minuta pa penali. Hamercy povedoše, jednom Inglezu odbrani penal ali dva Bayerca ne dadoše go. Jedan od njih je Olych koji je Aniš prodan tamo. Sada očekujem napad Hammera na Hany i atomskom bombom. Tako bi neki to ‘teli. Olych uđe mjesto povrijeđenog Terya koji iznudi penal ali ga Čehški golman Tchelzya ladno odbrani. To je neka grdosija sa gumiranom kapom na glavi.
22/05/7012 6:31 AM
Ode Becky raditi. I jučer su je zvali. Pošto je bio praznik Nade, rođendan kraljice Vicky koja se rodila prije 200 haman godina, naša Becky će dobiti 2,5 put veću dnevnicu, haman oko 400#. Ja produžio u grad na kafu a ono sve zatvoreno. Pobjegnem sa sunca kući. Već 2 dana se krijem od njega kako me u petak opalilo po glavi. Mislim da sam sunčanicu bio dobio. Oko 14 h zove Cvyeta da joj ućim mlađega sina matematiku. Odem pa dođe I Becky na pauzu I donese mi pohovane ribe i kukuruza kuvanog. Poslušam malo suđenja policajcima, agentima, tajnim službama Sany. Čisto su administrativne prirode, plate, spiskovi, uprava, itd.  Sinoć mi bi na FB Yadranko. On živi u Grasslandu, u penziji je ali im orkestar pa prave turneje po Bony a zavire i u Hany na poneki festival. Nose kaubojske šešire kao imidž grupe, a među njima imaju i jednog pravog svećenika. Tu on zaradi poneku crkavicu ali je potroši uglavnom u « Kafana.ba ». eto je sinoć kod nas bilo skoro 23 h a kod njih 5 ujutro kada je došao iz nje kući. Sem što piju alkoholne napitke do ta doba još i puše tamo unutra. Ma na Nadi svi zatvaraju u 2 ujutro. Preko 0,08 alkohola u krvi je također strogo kažnjivo. Lisice na ruke, oduzimanje auta, 15.000 # za advokata, naj jeftinije  osiguranje je 7.000 # godišnje tako da pijanke na Nadi skupo koštaju.
Evo malo zatvore suđenje u Hayu pa na ekranu piše privatna sjednica. Baš tako “ Privatna sednica”. Svašta. Sada su malo dali javni prenos. Prikazuju Symatvicha, čefa tajne službe Sany. Opasan tipnaravno. A takvi su ti tipovi svuda. Idu na specijalizovane sajmove po Galaxiji, sarađuju, prodaju jedni drugima ljude, informacije, likvidiraju jedni drugima agente itd. Mračna posla. Sada javljaju da studentski demonstranti sa Nade iz Mont-Reala, Kolonija K2, gdje ih je preksinoć uhapšeno oko 1.000, odlaze na DAS da tamo demonstriraju proti’ systema. Tamo je u Tchicagou bio veliki samit BOOMa. De li će sada krenuti. Kažu, za 2 godine idu iz Afga kući. Svi. A predsjednika ć ostaviti da se bori sa nemani zvana Talybani. Ljudi kojima nema napretka.
Popijem čaj u Common Cafeu. Moje slike vise još i dalje tamo na zidu. Naiđe John i pitam ga da li su Hammerci sa Nade išli u Hammer vojsku da 40-etih pomognu Aveglyu u evaziji Galaxije. Kaže ma kakvi, ni naum im to nije ni padalo. Čudno velim sam sebi. Isti narod a nisu imali sluha za takav vid patriotizma. Kod nas bi ih proglasili izdajicama. Znam da su potomci Franca u K2 morali da mole Boga da Avegly pobjedi. Takva je bila naredba u školama i crkvama. Daba im bijahu molbe ali krhotine te politike ostaše po našem Balku i dokusuriše nam tu jedinstvenu po mnogo čemu državu. Sada se pakujem da idem tamo na Balk poslije 16 godina. Hvata me naprosto strah. Vidim sebe kako olovnih nogu prolazim ulicama Graslanda i lipšem uz neko drvo negdje oko stare bolnice. Sakib sindrom. On je umro kad je došao iz Las Vegasa u posjetu Grasslandu. Sjeo na stepenice i umro. Hoće li se to i meni desiti? Hoće !.
27/05/7012 7:31:28 AM
Došao je i taj dan da letim na Balk. Idemo ja i ShuShu. Becky ostaje. Kupili smo poklona u radnji sve za Talir. Najviše olovaka sa zastavom Nade. Trideset. Pored njih su čarapice za bebe. 20. Ima još koješta. ShuSka I Becky spavaju a ja ustao u pet. Bio sam jučer na pijaci pa u kafanu. Tamo me pred njom dočeka Oky programmer što mi je polonio laptop za moju prvu knjigu. Vice šta je ovo nigdje nikog. Kažem mu otkako su pokrili prozore daskama jer renoviraju sprat iznad nije ni malo prijatno unutra. Vruće je ovih dana temperature se penje do 30 Celzijusa. U kafeu nema klima uređaja. Ipak uđemo. On uzme kafu a ja sok. Prevruće mi bi za moj zeleni čaj. Bijasmo kratko i razlaz. Obiđem autom okolo do autobuske stanice i sa druge strane vidim   sjede Ljože, Gandra i Vicky. Parkiram jako daleko i po žarkom suncu se doteturam do njih. Neće ništa da piju. Uzmem neki sok a gazđina mi veli da im friđ ne radi pa mi usu sitnog leda u čašu. Dođe i Mitch. Veli Ganrda,-proof moraš i ovo staviti u knjigu pa nam ispriča kako je Ljože angažovao prosijaka da seli nek stvari napolje iz stanova koje Sud pečati zbog neplačanja kirije. Dao je prosijaku 60 #, a od izbačenih stvari prenio mu televizor i još koješta. Veli Ljože bolje je zaradio nego da je nosao flayerse kod Mitcha. Naravno da se smijemo obama komenrtarima. Posjedim do skoro 3 pa kući. Zobnem poslije 12 godina rođaka u Vynu. To je grat na Yuro u kojem se za Balk donose sve odluke. Kad će biti rat, mir, ko će gdje da vlada i td. On je tamo već 30 godina. Nazvao sam ga i ujutro kad je bio u kafeu uz pivo, ali da ne trošm njegov celfon rekoh ga nazvati uvečer. Ispričamo se, nudi nam pomoć za spavanje a i za prevoz do moje Avy. Idemo joj na svadbu. Doći će i Mladyo sa Austa. Interesantno da poslije Avashkine svadbe on u isti sat i dan leti za Balk kad i mi na Nadu. Naši putevi se ukrštavaju ipak. Pokupio sam puno telefona u jednu knjižicu pa će mo da obilazimo rodbinu i prijatelje. Kupiću jedan celfon sa katricom i punjačem za tamnošnju struju pa te brojeve  staviti u memoriju i javljati se rodbini pa ići njima vozovima, autobusima ili ko nas već preveze. Sjetim se romana “Usta puna zemlje”. U njemu jedan nostalgičar iz Negrije putuje vozom iz Grizzvila u rodni kraj. Saznao je da mu je kraj blizu i prosto se utrkuje sa vremenom da signe tamo.
Ps. Becky je otišla da radi. Ja i Shuska ćekamo Cijety da nas bači na aerpotre. Nema nervoze.



Epilog

Najruševniji grad na Balku je ovaj u Bony.

Bridge Town in The Bonny, djeluje surovo, sirovo i elementarno. I zlokobno je prikazan na ovoj photographiji. Dole je zelena i vazda ladna rijeka Eretva. Poznati su skokovi sa mosta. Momci za pare skaču na glavu i noge sa 35 metara visine.
Srušen je do temelja 3000 godina stari grad a ovaj most je sasječen tenkovskim granatama Aniša. Da su to Eniši uradili ne bi ostali od bruke i galame Zapada. Ovako nikom ništa. Moguće je da grupa Aniških vođa i ofricira na suđenju u Hayu dobije koju godinicu više za taj skandalozni i brutalni susret sa kulturom i povješću. Nevjerovatne su veze Aniša na Zapadu. Oni će im biti glavna snaga a njihova teritorija kao odskočna daska za nalet na Ussyu, tu ogromnu Planetu koja je po njima uvijek bila  jedina nada Zapada za opstanak. Ima puno teritorije, vode, zlata, šuma, ravnice.

3.7.7012. 9:32
Evo 23 Juna udala se Avasha Alesh, moja starija ćerka. Krenuli smo mlađa đerka ShuShu i ja na njenu svadbu gotovo cio mjesec unapred jer su karte u Maju bile jeftinije za 5000# za nas dvoje. Sletili smo u kako sarkastično u šali kažu glavni grad Balka Vinn koji je na Austu ali je istina da se od tamo o nama na Balku uvjek donosilo konačno riješenje.  Nastavismo ja i Shuska za GrzzVille a da nismo uspjeli vidjeti sina moje tetke Mare Ladena Erkovića i njegovu ženu Ožanu. Izašao sam na kratko oko 10h van aerodroma a njih nigdje nebi. Poslije 5 dana boravka u GrizzVillu i viđenja sa mojom školskom kolegicom Ceciliyom koja mi dade jednu elektronsku pločicu, sijač elektrona koji uništava jonizavajuće polje oko bolesnih tkiva a time otklanja bolesti, krenusmo autobusom u 240 km udaljeni Naysus kod moje snaje od pokojnog brata Pitera. Kad sam vidio gdje je poginuo učvrstilo se u meni uvjerenje da je ubijen ili umro od kapi prije toga mjesta nesreće. Obična cesta sa 4 trake, dvije i dvje u dva smijera sa malim betonskim graničnikom između njih preko koga je on skrenuo u suprotan smijer, zatim zadnjim desnim krajem zakačio stub na tom graničiku, pa se od udara okrenuo desno taman da se napenali kamionu koji ga je direktno udario. Bilo je lijepo kod snaje. Dala nam je cio sprat sa tri spavaće sobe, saloom i kupatilom. Tako su oni napravili kuću na 4 nivoa. Sad aona sam živi u toj ogromnoj kući. Svježe oženjen njihov sin Manya je zubar i upravo su on i žena aptekarica dobili bebu Žužu. Napravili su zajedničku kuću sa bratom od žene. Ćerka Atasha je udata već 17 godina i imaju dvoje velike djece, 16 i 15 godina. Ona je prof na elektrotehničkom fakultetu a muž inženjer i imaju stan od 120 kvadrata. Dakle stanova imaju, svako ima auto i standard im je dobar.   Izašli smo zadnju veče na večeru u dobar restoran. Okolo ih biješe nekoliko. Ima i jedna kaldrmisana ulica puna kafića i kafana. Naravno da su svi puni gostiju do kasno u noć.
Poslije smo se vratili u Grizzvill pa u 350 km daleku Anja Ukku kod šurjaka. Svi stanuju u jednoj kući sa dva manja stana. Dobro su  i to uspjeli poslije exodusa iz samo 80 km udaljenog Grasslanda. I mi smo pomogli tu sa 11.500 # kada smo prodali stan u Grasslandu. U kući ih ima 11. Dvije ćerke sa ukupno 5 djece, dva muža,  šurjak Gandra i žena mu Denka. On je skoro nepokretan poslije loma kuka. Leži na širokom kauču i gleda televiziju. Denka obavlja po cio dan neki posao. Mlađa ćerka radi pa njen sadašnji nevjenčani muž Denki pomogne oko djece i koječega. Starija kći na spratu sa troje djece je po cio dan sama jer joj muž radi u 30 km dalekoj Radišky. Sreća pa mu je gazda dao kombi za prevoz inače nebi podnio troškove goriva koje je nenormalno visoke cijene od 2 # za litru dok je kod nas na Nadi 1,20. Pritom treba napomenuti da su  Zarade u Bony su 4 puta manje spram naših na Nadi. Odlučih se u ponedeljak da krenemo ka njemu, gradu mojih snova, mom dragom i nezaboravnom Grasslandu. U njemu sam se dva puta ženio, radio, završio osnovu i srednju školu, igrao u pozorištu, radio kao prof matematike i odbrane u dvije srednje škole, skijao, planinario, pio, lutao.
    Došao sam tiho na jedan dan samo da ga malo vidim. Nije bilo važno ni vremenski koliko ni sav opseg tog meni toliko dragog grada. Dovoljno mi je bilo samo  onoliko kratko kao u snovima. Nije bilo uopšte želje da šetam po njemu. Bojao sam se valjda da se ne probudim. Dovoljno je bilo da vidim neki tamo dio oko Robne Kuće ili Opštine koje najčešće godinama sanjah. Važno mi je bilo i to da vidim neke, bilo koje, meni decenijama poznate ljude. Nije bilo važno da li smo bili prisni ili ne.  Samo da budu  moji dugo godina sugrađani Grasslanda. Dovoljno je bio da ih vidim desetak pa kao da sam vidio i sve ostale. Znam da će oni proširiti vijest ostalim mojim poznanicima da sam bio i to će mi biti kao da sam i njih vidio. Tako isto tiho i na prstima oprezno sam otišao odmah sutradan plašeći se da se opet razočaran ne probudim iz nekog od milion kratkih ali toliko upečatljivo stvarnih  snova koje ovdje na Planeti Nadi ovih 16 godina izgnanstva snivah o njemu. Užas. Neznam zašto nisam smio duže ostati.  E moj Gilea velim sam sebi. Uspio si da ne skrnaviš svoje snove i odeš miran. Vidio sam tucet Grasslanđana, rukovao se tu i tamo, pitao za zdravlje, ušao u tri četiri kafane, ali nažalost doista na kratko. Nije mi se dalo ni da zaplačem.
U Muzeju nađem Yrka, našega režisera u pozorištu i mog komšiju od djetinjstva do izgnanstva. Spremio je knjigu o nama. Sve su predstave tamo od pedesetih do zadnjih pred rat. Pozorište više u Graslandu ne radi a ni Kino. Nema ni bašti sa muzikom. Mrak vlada gore nego  za vrijeme rata. Kada smo se vraćali sa Plave Vode gdje odvedoh ShuShku na ćevape iznenadi me baš neobično zamračeni grad.  Ili nemaju da plate struju ili su tu neka mračna posla. Kod starog Kina sretoh slastičara Žonya. Skoro smo se sudarili. Nisam ga u mraku ni prepoznao nego valjda sviko na mrak on poznade mene.  Dogovorimo se za sutrašnju kafu kod njega na koju ne odoh. Također ni u kafe Konzul gdje obećah doći na kafu sa Beckyevim školskim drugom Boyim kojega sa njegovom ženom sretoh u mraku pred Šarenim tornjem.  U tom momentu iz tornja izađe Hoya /vjerski poglavar Oniša/ umotan crnom dugom mantijom i bjelim turbanom na glavi. Jarka bijela svjetlost kao nožem bljesnu za njim prije no se vrata zatvoriše. Boyi prekinu konverzaciju sa mnom i obrati se Hoyi nekim pozdravom na Istočnjačkom jeziku i pohvali nešto što se to veče događalo u bivšem domu Armije Balka.  Čitam u novinama da su jedno veče u Eđiptu mladića koji je čekao djevojku ubili jer po njihovom vjerovanju samo muž i žena mogu da se sastaju kada padne mrak. Možda je zato u Grasslandu uveče tako pusto. Znaju oni šta se u mraku radi, vele.
Lijepo je  prošao susret sa mojom ćerkom Avashom povodom njene svadbe na Vačky. Nismo se uživo vidjeli 10 godina. Pravili smo se da smo zauzeti nečim drugim i zbrzili zajednički boravak i rastanak kao da se viđamo tri puta nedeljno i da ćemo se tako i dalje nastaviti viđati.  Možda jer telepatski mi smo svaki dan po nekoliko puta zajedno.
 Bila je Avasha izuzetno lijepa kao i uvijek. Ma i duga bjela vjenčanica na jedan treger donesena iz butiga sa Balka je tome doprinjela. Vjenčanje je bilo u crkvi pa ni riječi nije bilo o državnim zakonima. Po zakonu o braku, znate ono što se unosi u brak..., zajednička imovina... itd. Samo se ljubav spominjala. ShuShka i Lady su bili zbunjeni toliko puta od žene svećenika izrečenom riječju „Laska“ da su odmah poslije vjenčanja dotrčali do mene i pitali za njeno značenje. Rekoh da je Laska na Wačkom jeziku riječ za ljubav. Ipak Avy ima neku tužnu crtu na licu kad se malko duže uozbilji. Istina, to biva rijetko ali ja odmah osjetim neku krivicu zbog toga. Zna ona vala i da se veseli isto kao i ja. Ostadoh na njenoj svadbi do rana. Vino je bilo tako dobro da nikakvih posljedica od njega nisam osjećao. Čak je otklonilo i umor od neprospavane noći. Bio je tamo oko podne slani i slatki  dorčak u kafeu Art kod zeta Aryka. Bilo je puno i stare rodbine i prijatelja. Poneke nisam vidio preko 24 godine. Naravno da je na svadbi bilo i novih članova ljudskog roda, djece od njihove djece. Da se čovjek prosto pita odakle uopšte djeca dolaze. Time odakle i mi i ljudski rod? Baš sam dobio danas od Dragya ovdje u Kiču  jednu takvu knjigu Moldašova „Od koga smo postali“.
Taj zadnji dan moga boravka sa Avashom pričali smo svi međusobno malo usporeno kao ne žuri se nikom, i naglo se i veoma brzo rastajali.  Na voz do Ratisslavy smo se nas 7 zakačili u posljednjem momentu nešto prije 15 h. ShuShu Lady i ja odatle za 100 Yurosa nastavismo taxijem do Vinna. I sve to bi u prvi dan poslije svadbe. Kod rođaka Ladia Erkovića i njegove supruge Ožane u Vinnu nastavismo slaviti do tri noću a onda u 7 ujutro taxijem do aerodroma pa na lietadla koji poletiše u isti čas, 10:30. Mi za Oronto na Nadu a sinovac Lady Lešma na Balk. Tamo su mu na slapovima Krke već bili sin, žena i njeni roditelji.
Po, 9. srpanj 7012. Podne.

Ne piše mi se više poslije jučerašnje posjete na plaže na Huronu. Mladih djevojaka kojima je vjetar divlje vitlao kose, haljine, ogrtače, pokrivke i peškire bijaše na sve strane. Podsjeti me to da sam ostario i otpisan od bluda. Bilo ih je više grupa skroz obučenih od glave do pete koje su gazile vodu do iznad koljena i veselo se smijale onako vitkih tjela i od vode i sunca sjajnih butina stegnutih u uskim hlačama ili farmerkama ali glava i čvrsto zamotanih u marame zbog njihove religije koja im to nameće. Poslije vidim jednu čak da pored nekog dede sjedi i puši Nargilu.  U tom velikom Parku Ima ugrađenih roštilja i postavljenih teških stolova od dasaka. Ulaz u park je 4 # po osobi. Ima i debele hladovine od visokog drveća. Ljudi tu obično dođu vikendom, peku meso i sa familijom ili prijateljima prave čitave gozbe.
Vjetar je bio veoma dosadan i jak na širokom travnatom platou iznad sitno pjeskovite plaže duge oko 20 km tako da smo se ja i Becky pomjerili stotnjak metara  prema cesti i sasvim  mirno razapeli naš šator da se podsjetimo kako se to radi. Odspavao sam malo u njemu a naravno da smo photographisali sve sve i svašta i postavio sam to jutros u 5 h na FB. U malom mjestašcetu Grand Bend prošetasmo kao nekada na obali mora kod nas na Balku. Pa da, mi smo već 25 godina zajedno. Svašta.
Slikah nekog tipa na prekrasnom Harley motoru. Jedna žena ga predstavi. Gradonačelnik. E da su naši gradonačelnici na Balku vozali motore možda bi nam drugačije bilo. Kad smo 28 Maya stigli i na aerodromu GrizzVila  ušli u taxi kao da me je moja duša čekala  i  uselila se ponovo u mene. Sve mi je od tada postalo potaman i bez brige.  Tek poslije na Nadi sam konstatovao šta . Nema zamotanih, obojenih i svi pričaju samo jedan jezik. Naš. Ima 4 imena  izvedena od 4 novo nastale države, Sany, Hany, Bony, i Negry, ali je to jedan jedinstveni jezik.  I stručnjaci su se složili sa time na jednom velikom Kongresu o njemu pred sam rat 92.
Lutali smo moja kći i ja od Najsusa kod snaje moga brata Pitera i njihove dvoje djece do Graslanda,šurjaka i  Anja Ukke, Janja odakle su moji roditelji do New Yorka, Futoga i Rumenke. I u Bačy sam navratio samo do Aqua Parka. U Najsusu nađemo i Beckijevu ćerku od tetke koja je sa mužem oficirom pobjegla pred hordom u Loveniji 91-e. Otkud ta silina i mržnja prema Naronoj Armiji Balka. Počela je od narkomana, dripaca i skitnica.  Sada Loviny služe drugoga; BOOOM. Sa njima idu po svijetu i služe uglavnom ciljevima DASa iako su 27 država članovi tog vojnog saveza koji rikta svijet po svome.  Oružje i opremu Lovinci i Haniyci kupuju sad od njihovih dobavljača a naše ogromne fabrike na Balku ostaše bez posla. Od zaista naših malih država Balka: Bony, Sany, Dony i Negry su  još van toga saveza ali se svaka za sebe upinje da to postane. Čak  one nisu ni u sastavu Yuro saveza; 27 država bez granica.  Kada smo iz Sany putovali autobusom kod šurjaka u Njaka Balu poslije 2 sata bi carinska kontrola Sany sa Hany. Opet poslije 2 sata isto između Hany i Bony. Sranje. Izvinite ali to je Sranje. Jedno veliko Sranje. Drugi ukidaju granice a na Balku ih formiraju. Jedni samo kupe pasoše i vrate šoferu a drugi nas tjeraše van da se svak sa svojim pasošem predstavi lično. Tako nam i treba i nije ni čudo poslije tako krvavog rata da su nas tako isjeckali i izdjelili. Eto sin od moga brata od ujaka je carinik prema Plitu. Tu su zajedno svi triju nacija iz Bony. Putuje 2 sata autom iz Ypova sa dvojicom kolega do tamnošnje granice pa njih trojica djele troškove puta. Na toj granici radi i rodica šurjakove žene Denke. E neki dan čitam da su iz Hany u Bony južnije od tog prelaza mrtvog čovjeka prevezli podvalivši kao putnika u kolima koji spava. Zamislim da se te naše 15 godina nove granice otvore šta bi se sve švercovalo. Oružje najviše. Manijaka ima još na sve strane.
U mom Grasslandiu bijah samo jedan dan. Dosta da ga prestanem sanjati. Djelovalo je nestvarno. Ja u njemu poslije 16 godina. Nije više bilo one jake  magnetne sile između nas. O'ladilo. Još onaj mrak u njemu odmah u rane večernje časove koji me potpuno tušira. U NY ljudi izlaze u 23 h navečer da posjede u nekoj od stotinjak bašti ili da šetaju, voze role ili  bicikle lijepo osvjetljenim kejom Dunaja u dužini od 15 km. GrizVill je uveče pun šetača, uličnih programa. Kafane na svakom koraku sa udobnim plastičnim stolicama u dizajnu onih pletenih od trske. Isto i u Naysusu i Njaka Balu. Na kraju zadnju veče na Balku bijasmo u pozorištu. Uvede nas Mitch, muž od moje školske Lanny, najljepše djevojke na svijetu jedno vrijeme. On je profesionalac od mladosti. Skoro je završio pravo i puče mu film te se prijavi na prijemni u Hany. Položi i nastavi glumu. Odmah kao student dobi ulogu u pozamašnoj seriji Mačak pod šljemom koju je prije toga snimio još slavniji Balk glumac Paya Vuya. Mitch izgubi stan u Hany kad rat poče i preseli se skroz u GrizzVille. Tu je sada glumac u Narodnom Pozorištu gdje mu je i Mlađi sin Boyan. Gledali smo pokojnika od Nušića pa poslije malo na pivo na terasu pozorišta gdje malo zatim dođoše i neki glumci iz upravo odigrane predstave. Upoznah se sa Boyanom pa mu rekoh da je glumački poziv za mene ostao moj neostvaren san. Zaboravih da napomenem u šali kako sam imavao nastupe pred publikom po nekoliko sati dnevno predavajući razne Matematike, Odbranu, Statistiku, Informatiku i Metode istraživanja. Čak su mi uvalili i Knjgovodstvo par sati dok 4 đaka tog kursa u Kiču na Nadi nisu odustali. I to je nasup pred publikom. Na poznati text lekcija sam pravio improvizacije i sjećam da smo se uvijek mnogo smo smijali.

11.7.7012. U sunčano popodne
Neznam ni šta da pišem. Već smo treću sedmicu u našem Kiču na Nadi. Dosadno je naklapanje moje Becky „Pa šta ti je, Pa šta ti je“. Ubijen neimaštinom da živim gdje hoću i kako hoću. I tamo na Balku i ovdje. Znasm da neću tamo više ići. Preskupo je a i kome bi. Nema se nošta svoje a i šta i gdje. Fino je šarati i putovati jedan do drugoga gradove i gradiće, biti ugošćn i otići. Ima i to svoje draži taj odlazak. Gudbaj i baš te briga kako je zaista tamo.
Zovem agenticu u vezi papira o plaćenom studiju za Becky. Došlo nam da nešto pojasnimo za porez u vezi toga. Treba da izvedem i psa napolje. Mali Luj nam je došao tri sedmice u goste dok se gazde vrate iz Oboya sa Balka. Oni su pravo gazde jer rade udobro plaćene poslove. Cecy je apotekarica a radi od 9 do 21 h na nogama. Sreća pa je lagana i može da izdrži. On je u prodaji auta Merty a vozzi jedan takav. Veli nikad ne vozi ništa sem Mertya. A mi šta ufatimo. Eto se Yja Đip pokvarila. Na momente vozi kao da si udario u neki kamen. Rokne nešto u njoj i prikoči. Zvao sam Achia mehaničara, veli neima vremena za danas. Bojim se sa njom i krenuti do njega. Užass. Mora da je transmisija.
15.7.7012. 8:50
Nije transmisija ali jesu kablovi za ručnu i kočnica ljeva sa zrdobljenim potrošnim materijalom na limu. platio sam 360 # to ali nešto nije siguran Batcho jel dobro namjestio kočnice jer nešto klapaju gore dole. Uglavnom provedoh silne sate sa njim u toplo ljeto na 35 °C. Čak jučer je rekao da navratim jer nije stavio neki osigurač. Poslije čaja u novom kafeu kod Vyeta na Kingu sjeidio sam i čekao 2 sata da bi on konstatovao da ga je ipak stavio.
Slušam popularnu Tv emisiju iz Hany; Nedeljom u 2. Gost je dama koja još poravnava zločine u ratu u Hany na našem Balku. U Centru ima 25 osoba i 40 volontera. Financiraju se od vlada Yuro i buđet im je 70.000 talira. Nekima je još neprijatno čime se ona bavi.
18.7.7012. 4:20
Oniši su stalno davali pritužbe da su granatirani, da im je neko osmatračko mjesto oduzeto, naročito oko bandera trougla u regionu Srebrenog grada, SG. Mi smo mjerili kratere i koordinate odakle su granate ispaljene. Ovo slušam u direktnom prenosu suđenja Generalu Ladychu. Živim u takvo istorijsko vrijeme. Mi nismo ni svjesni da stalno živimo u to prokleto istorijsko vrijeme. Kažem prokleto jer je Istorija sva posvećena ratovima. Eto i sinoć na Tv prikazuju simulaciju budućega rata. Spremaju narod psi'ički. Čak i presjednik DASa reče da će tada smanjiti broj vojnika ali će oni svuda stići. O zar je do te faze već došlo?
Svjedok, bivši pukovnik NU,  lijepo obučeni crnac u sivom lister odjelu bjeloj košulji i lila kravati nastavlja da hrane u SG nikad dovoljno nije bilo. Uglavnom je stanovništvo zavisilo od snabjevanja NU, Nation Unated. Konvoji su kasnili pa je bilo gladi. Bilo je i šverca iz grada Jepy na rijeci Jepy. O njoj je glasoviti pisac sa Balka Andrich napisao svoju slavnu priču: Most na Jepy koja je preteča još slavnijeg romana Most na 'Ryny za koju je 61e dobio Obelovu nagradu za književnost. Pročitajte je, nije duga, a govori mnogo o ljudskim preprekama. Tako, nastavlja svjedok, su vojnici ER pravili prepreke da hrana stigne Onišima u SG. Da bi što više ljudi ubili poslije 50ak granata Eniši bi stali oko pola sata pa nastavili granatiranje upravo kada bi oni kupili mrtve i ranjene. Prikazuje se zatim video kako vojnici ER djele kekse djeci i čokolade. Svjedok kaže da su se čudom čudili jer su im to ne malo zatim ti isti vojnici oduzimali kada bi isključili kamere.  Prikazuje i Generala Ladycha kako uvjerava masu Oniša da im niko neće ništa nažao učiniti. Svjedok tvrdi da Lady to nije ozbilno ni mislio u svojoj glavi. Prikazaše ga malo na optuženičkoj klupi u sudnici Haya u sivom civilnom odjelu. Osjedio je i naravno poslije 17 godina znatno ostario. Sluša prevod i klima potvrdno glavom na video kada je zarobljenima obećavao autobuse za Ladanj. Pauza.
Ja se raspisao o suđenju a u privatnom životu smo išli na jezero Uronn i kupali se cijelo popodne. Voda je svježa i okrepljuje. Godi očima njena zelena boja i pogled u na pučinu u nedogled. Bilo je tu i maženja pod vodom i ushićenja našom i okolnom prirodom. Poslije smo čisto radi fola razapeli šator pa napuhali dušek i odnijeli ga na plažu da leškarimo. Zatim opet kupanje sve do sutona. Naravno da smo photographisali dosta toga sa kopna. Vratismo se oko pola 22. Na pola puta od oko 115 km do jezera nas obradovaše munje i kiša. Konačno osvježenje. Trava oko zgrade je skroz žuta od ovih tropskih vrućina. Sada je oko 20 stepeni. Otvorio sam balkonska vrata i ugasio erkondišner.  Pet je sati i 14 minuta ujutro.
Javi mi se nakratko Saly, nećak sa Austa. To je drugi put za ovih 20 godina da ga uživo vidim na ekranu. Obješnjava zašto nije odveo Muny tamo. Nije htjela da ide sa njim. Lani kad je bio nije se ni javio raji u Grassland. Ma kome? Onima koji su nas prognali. Ako ne oni, a ono njihovi roditelji, rodžaci, konačno vlast koju su svi Oniši podržavali. Rekoh mu da slušam suđenje Ladychu i da ću se kasnije javiti. Nekako mi je sve to javljanje na Skypu otuđeno. Vidim uvijek po namanje 6 osoba prisutnih na njemu ali se rijetko kome javljam. Ni brazeru na Aust. Glupo. Da smo to imali 15 godina ranije nebi se skidali sa njega. 'Vako sve je to neki promašaj. Lade se osjećanja. Danas mlađi sin moga brata Džoa kreće sa Balka sa familijom puncem i punicom na Aust. Imaju 26 sati leta. I ko zna kad i ko zna gdje?. Jednom odleteće ptice ulice naše ostaće bez sunca... naviru rijeći pjesme 'A sad adio' koju mi na svadbi odsviraše genijalni muzikanti iz malog mjesta Banske Stavnitze u kojoj Avasha nađe svoje gnijezdo. Ona od kuće 400 kma a ja znam šta to znači. Ja sam bio samo 330 pa poludio od nostalgije za Grasslandom i Grasslanđanima.
Načelnik 28 divizije Betchirevic, znate li ga? pita jedan od advokata. Da znam ko je veli svjedok. Zgrada PTTa je bila komadno mjesto. Nisam znao veli svjedok. Komadant je bijo Asser O'Rych a nisam se sa njim sretavao veli on. Kaže da je do 9 Jula vodio dnevnik a poslije samo zabilješke koje je uništio. Ali ste podnijeli izvještaj u Oreatu poslije odlaska iz SG / streljanja Oniš zarobljenika od vojske Eniša su se odvijala od 12 do 15 Jula otprrilike/. Od Prvog januara 94 ima naredba Eniš štaba vrhovne komande u Traderu o foriranju te 5 brigada i samostalnog bataljona i to nakon potpisane demilitarizacije te zone.  Svjedok ne zna ništa o formiranju tih jedinica. Divizija je druga formacija odmah poslije Armije. Na terenu to nije bilo izvodljivo a na papiru je sve moguće.
Evo sam popravljao ovo danas napisano a kompjuter se ugasi sam. Navalio narod na potrošnju struje za hlađenje prostorija pa se napon mjenja tako da se moj kompjuter sam ugasi. Naravno da mi nije spasio popravke. Evo se nastavlja suđenje. Ustala je i Becky čini mi se. Neko je u Toalet  a i cuki Luj se pojavi. Proteže se. Čujem da je i ShuShka ustala. 7 je sati i 42 minuta.
Na strani 4 debelog izvještaja zašto je pala Enklava SG komadant Armije Oniša Debely Elich navodi koliko je sve do Maya odpremljeno sredstava za njenu odbranu. Sa daleko manje sredstava se branilo  Oražde na rijeci Ryni, znatno veći grad južnije od SG, čak i sam potpuno od Eniške vojske opkoljeni Trader sa 400.000 stanovnika. Navodi i na 3-oj strani pad helikoptera sa 9 mrtvih od 22. Tri ljekara su tada njime bila poslana u SG.
Otišli ste 9og Jula iz SG zbog lične bezbjednosti, veli advokat. Jes veli on.  Tražili ste sastanak sa zamjenikom gradonačelnika SG da dodete iz grada. Jel razlog bio jer je jedan Oniš vojnik ubio vašeg vojnika. Ne veli on pa razduži opet nešto mada ga je advokat Toyanovich pokušavao rukom zaustaviti jer je već dao odgovor. Jeste li dobili informaciju da je lično Mudy zabranio da se odobri koridor za iseljenje. Nije znao veli svjedok.
20.7.7012. 5:30:17
Zaladilo. Jučer sam zbog umora od dva dana kupanja na jezeru prespavao suđenje Generalu Ladichu. To je jedino suđenje koje se u ove ljetnje vrele dane održava u Hayu. Ostala su završena i čekaju se presude. Svjedok je Olandski vojnik koji je 95-e bio u sastavu NU u enklavi SG. Priča kako je od snaga oko 100 vojnika NU bilo zarobljeno u nekakvom Bandera trouglu. Ode svedok poslije odgovora da se ne sjeća da su hranu davali vojnicima Oniša.  Sudija kaže da nemere skratiti suđenje sa 5 na 4 dana u nedelji a da se krene od 10 ujutro mjesto u 9 ali od 24 avgusta pa nadalje od 9 i 30 h. Eto dva neprikosnovena šefa Eniša, predsjednik Eniš Republike i glavnokomandujući su u međunarodnom zatvoru u Hayu. I predsjednik Aniša u Bony je u ćorki i njegov general Raljack i još 4 člana.  Oni čekaju presudu za ratne zločine i u savezu sa Hany zavjerenički poduhvat protiv Bončija i Bone. Ljuti predsjednik Hany je također umro i nijesu gamogli dovesi na sud. Kaže veliki naučnik Tessly u svojoj opruci čovječanstvu da ima jedno jezgro iz kojega se upravlja svemirom i da če doćio doba kada ćemo moći komunicirati sa dušama mrtvih. Možda bi tada mogli dovesti duh vječno ljutog Hengrija na suđenje i ćutljivog Mudya koji jednom reče da žali što ne održa riječ da će poštovati mit plana Kutiljera. Naime ni rat nije počeo a taj plan su uveče potpisali a neki kažu na nagovor DASovaca ujutro Oniši prekršili.  DAS je velika država koja živi na belaju kod drugih. Možda će tada moje memoare da čitaju i umrli Grasslanđani i ostali. Veličina djela je na univerzalnosti i obimnosti. Ja se trudim da moje zabilješke budu sveopća antiratna poruka pri čemu sam i dosta hrabar pa duboko vjerujem u njih.
Jučer ShuShki dok gleda one humorističke emisije sa dosadnim vještačkim smijehom publike, kažem da je mogla kupiti crne hlače i dvije bjele košulje u Talize, radnji sa polovnom robom, koje joj trebaju za sedmodnevni posao na Golfu kod Hamiltona.  Ona se naljuti, gotovo rasplaka. Postala je pravo Nađansko krme. Poslije ipak ode tamo i zove da je našla po 8 # svaki artkl, a ono će što je 55 # platila u Wallmartu vratiti. Ovdje na Nadi je prednost da možeš sve kupljeno vratiti i dobiti svoje pare nazad. Tako ja i Becky u Stratfordu u GianTigeru kupili suncobran i dušek na puvanje pa na povratku sve to vratili. Sve sa osmjehom, nema ljutnje. Pa i sljedeći put ćemo navratiti tamo. Suncobran vjetar oduvao i pokidao jendnu žicu a dušek je bio dubl i nikako da krene sa naduvavanjem. Kod nas na Balku što izneseš iz radnje nema povratka.
Prislučkujem suđenje. Jedan od Oniš boraca je bacio ručnu bombu veli sudija i šta sad nije jasno, NU vojak je ubujen jer 10 vojnika Oniša im nije dalo da idu dalje. Oni su se ipak probili i predali Enišima bojeći se povratka među Oniše itd. Malo mi smeta buka auta na Courtland Aveniji. Otvorio sam balkonska vrata da svjež jutarnji vazduh slobadno ulazii fluktuira naši malim stanom od 100 kvadratnih metara. To je za Nađane sirotinja. Oni imaju obično kuće sa 200 i više, pa garaže pa dvorište i terase, podrume. Nakrcaju stvari u njih sve na kredit i kartice. Ali znaju da štede. Naša ShuShu ode jučer na Sushy sa društvom. Stalno jede napolju. Potroši kišu novaca za to. A i pogolema je. Visoka 185 cm i ima 120 kg. Ne jede kašikom nikada. Samo prstima kao svi oni na reklamama za debele sendviče natrpane paradajzom, hamburgerima, kompirima i jednim listom zelene salate. Kad bi taj sendwitch stavili na tanjir bio bi pun. Ali onda treba neko i da ga opre i za to bude plaćen. Ovako narode, jedite ko svinje, sopstvenim alatom i priborom i cjena vam je oko 7 talira.
Odem da doručkujem. Dvije preostale hrenovke od 12 jučer skuvanih. Uzmem malo semfa sa medom. I to su patentirali. Med i semf zajedno. Vratim se pokeru i suđenju. Pukovnik Kolste je svjedok. Kolika li mu je penzija? A mlad. Oni iz NU imaju penzije za malo službe kod mjih. Jedan sa DASa bi na svadbi moje kćeri. Bio je kao pripadnik NU u WulfWaru 92-e. Velim mu sada si sigurno u penziji. Veli on, ma jesam ali i dalje radim za NU na Afgu jer me to interesuje.
Advokat me nervira jer je daleko od mikrofona pa se slabo čuju njegova pitanja. Inače se svjedok malo čega sjeća. Stalno viče ne sjećam se, toga ne mogu da se sjetim. Uglavnom General Ladych je prošao kraj njega ali nije izlazio iz auta. Gle čudne koincidencije gdje se sve ljudi sreću. Sada su u istoj prostoriji poslije 17 godina. Tako i nama sutra dolazi u posjetu sin od Beckijevih komšija iz djetinjstva Erko. Na proputovanju sa vodopada je pored našega grada a ima i on sa ženom azijatkinjom već troje djece. Svi liče na nju.
23.7.7012. 6:30
Pokloni mi Erko poveću prilično neuspješno retuširanu 3000 godina staru razglednicu Graslanda urađenu u studiju moga bivšeg kolege u školi profesora ekonomskih predmeta Hađi Adya koji je sada predsjednik opštine ili Gradonačelnik kako sada popularno kažu tamo u Grasslandu. - Tamo gdje  su nekadašnji Balk zamjenile parohijalne, konzervativne, međusobno nepoverljive balkanske državice ispunjene samoljubljem i prekomernom gordošću, vladaju konfuzija i prazan hod besmislenih nacionalizama. Neprestano se saplićemo o iste prepreke i već smo skroz izubijani, ali nikako da shvatimo u čemu griješimo. Jedno je neosporno: potrebna nam je revolucija, i to pod hitno, podrobna revolucija mišljenja, kaže pisac Arsyevich: Jest a ko će da je pokrene?
Nema takvih na Balku a nikada ih nije izgleda ni bilo. Uvjek su nam nekakvi filozofi za Zapada i sa Isoka ali nikada sa Balka. Hvatali smo se u kolo sa ostalima i klali oko njihovih ideja misleći da su naše i da će nam biti bolje ako se koljemo. Šta je stanovništva tako poklano od nas samih je sramota za ljudski rod. I opet bi. Samo neko da da oružje i kaže, “Pali”.
Dakle bi Erko i odoše poslije sat i po sjedeljke uz lubenicu i još neko drugo voće. Ja ga čekao dole pa provrio na suncu. Kad je poslao poruku da su na samo 40 km od nas bilo je pola 14 a stigli su iza pola 15. Već sam mislio da ću sunčanicu u hladu dobiti. Sto posto su svratili u McDo da jedu. Tako ti je ovdje, neće niko kod nikoga da pravi probleme oko jela. Svak svakom dođe sit. Mi ih nudili I sarmom i pizom i nekim makaronima. Ništa. Bilo je prisno i emotivno. Njegov bjeg 92e iz Tradera u Plit na studije je prošao bez većih problema, ali kad su se Oniši i Aniši 93e pobili između svojih ideja o Bony njemu u Hany nije bio više perspektivan boravak. Otperjao je na DAS i tamo našao svoju sreću. Bio mu je jednom u posjeti i otac Exo. Interesantno sestra mu se udala za sina od moga prijatelja iz djetinjstva mlađega DŽayssa i žive u Traderu. Džays je prof violine i svira svima svadbe na sve strane. Umori se vikendom, ali i zaradi.  Svi smo svezani tamo na sto načina. Moj prijatelj Džaya je Eniš, a sinove ima 2 sa bivšom ženom Aniškinjom i jednog sasadašnjom Oniškinjom. Plus, jedna baba mu je Ungarka. Taj treći sin već ima ćerkicu. Kažite vi meni sada gdje bi ste vi nacionalno prišili tu malu djevojčicu. A prišili su je sigurno u neku od tri disjunktne nacije u Bony. Najvjeroovatnije u Oniše jer je sredina takva..
Noćas oko 3 i po čujem ShuShku. Ustala. Pitam je što tako rano. Veli mora na Golf igralištu biti oko 6. Prepala se da ne zakasni. Navio sam GrizzVil radio s na kojem su Balk hitovi zabavne muzike. Dodijali mi narodnjaci jer imaju užasno previse reklama.
24/07/7012 7:35
Ispekli smo se jučer na suncu na 400 km dugom jezeru Hjuron. Bio je jedan od najvrelijih dana ljeta. Oko 40°C. Hladna voda jezera nam je godila. Nije bilo puno svijeta. Ipak popodne se malo popuni plaža. Nekakva tri motora na vodi su zujala do kasno nedaleko od nas. Skakali su po talasima kao ludi. Ja zaspao na desnom boku pa mi se ljeva strana dobro zacrvenila. Svratimo na kafu na povratku. I benzina naspemo na Nadijen pumpi. Imam popusta samo 2 centa po litri jer sam zadnjih mjesec dana malo trošio njihovu Masters karticu. Baš me dobro peče iako sam sinoć namazao bolne opekotine Aloya Verom. Naum mi padoše one bebe u logoru Jassenovatz u Hany kada su ih u Drugom ratu fašističke kuje skidale gole i ostavljale cio dan da se peku na suncu.
Aug.-10-7012
Još sam slomljen od puta po Balku. Nije lahko poslije 16 godina hodati ‘svojom’ zemljom. Ne mogu ni da pišem. Vidite od kada nisam pisao.  Primjetila i Becki pa me često gnjavi pitanjem ‘Šta ti je’? Na radio Traderu White Button izvodi ‘Jer kad ostariš... jedan za drugim vozovi polako prolaze…’, a meni sutra 64-i rođendan. Užas. Još godina do moje Nadijen ful starosne penzije. Kao da će me ona podmladiti i nešto bitno promjeniti. Imaću bar malo para svaki mjesec. Ovako ništa neam. Na FB mi jedna mala od 19 godna jučer piše iz Anja Uke da se pali na starije i da joj se baš ja na mojim photalbumima postavljenim na toj mreži mnogo sviđam. Mislim da se ona pali i na vlažna drva ali joj samo ljubazno kažem - no tenkju. Svašta. Pita kad ću ponovo na Balk. Velim, -za 10 godina. Do tada će ona imati petoro djece ako ovako usrdno nastavi da traži mužijake.  Umro nam stari član pozorišta u Grasslandu Yrssad Orlich. Bio nam je komšija u maloj kućici do naše dok smo sa još tri ‘nasilno’ useljene porodice stanovali u Aniš svećenika  kući. To je još uvijek kuća na sprat od cigle i pet prostorija sa svake strane hodnika dok  njihova od zemljanog naboja odavno ne postoji. Otac ga je kao malog krvnički tukao kaišem tako da je često  bio sa dugim bolnim tragovima na leđima koje ni danas ne mogu zaboraviti i u koje smo mi djeca zbunjeno buljili. I neke od nas su roditelji koji put mlatnuli ali ne tako krvnički. Interesantno da brazera mu Osmu nikada nije tukao. Osmo je onaj limar što mi reče da me je u ljeto 94-e jedan snajperista nanišanio dok sam pušio na prozoru a on mu rekao ma nemoj to je naša raja. Sumnjam da bi mu to Yrsad rekao. Možda ne bi baš rekao ‘pucaj’ ali bi sigurno podmuklo sa ironičnim osmjehom u uvijek lukavim očima šutio. Vjerovatno bi se pravio važan u pričama o mojoj pogibiji isto kao kad je objašnjavao kako mu je pištolj sam opalio dok se sa nekim svađao oko drva za grijanje koje je vojska Oniša dobijala za zimu. Upucao je potpuno nevinog čovjeka koji je pokušaao smiriti situaciju. Dvoje djece ostadoše siročad. Zbog drva ili ćega?
Oblačno je i dnevna temperatura je pala ispod 30°C, a noćna ispod 20. Ja nikako da se oporavim od naših naroda, jezika i predjela. Buljim u tačku k’o da sam nekoga ubio. Za bio kakvu promjenu tog stanja Becky i ja smo išli na jezero Huron bar 7 puta. Za ovih 11 godina u Kiču bili smo tamo samo 4 puta. Impresionira me pučina, bljeskanje sunca na vodi, blijedo zelena boja lijenih valova i plavetnilo beskrajnog neba. Plaža drap boje je sitno pješčana. U prvom oduševljenju  uzeli smo za 50 # i sezonsku kartu za 2 auta u kojima broj putnika nije graničen. Jednu noć smo i  noćili u kampu južno od Grab Neda. Super je to kamp sa strujom, velikim platoima za prikolice i šatore i mokrim čvorovima opremljenim tuševima i luxuznim toiletima. Ima i neki miran zaton, dug kilometrima kao neka rijeka a širok samo stotinjak metara gdje ljudi između gustom šumom obraslih obala vozikaju kanue. Idila. Kao nekada kada sun a Nadi živjeli smo domoroci. Ima i za bicikle staze i što Becky provali veći je od Grasslanda. Za tu priliku smo kupili spužvu veličine dubl kreveta 54 inča. / evo zadatka 54 puta 2,5 = Y, rezltat je u cm/. Shuska ju je navukla i stavila sebi na krevet. Kad zatreba ponovno za šator, tu je.
18.08.7012 ; 8 : 22
Probudi nas telefon. Zovu Becky na posao. Kažu da dođe odmah iako je imala da radi tek od 12h. I to nije trebalo jer joj je ovaj vikend off,  ali je jučer nagovoriše da prihvati tu šiftu kako ovdje kažu. Rekoše joj će raditi do pola tri popodne da ali nikad se ne zna. Tako je mnogo puta bilo pa su joj rekli, ostani do osam uveče jer nemamo nikoga. Još prije su joj dali da radi i u Nedelju. Ništa od našega odlaska do jezera Huron i njegovih pješćanih plaža ili odlaska na farmu po paprike ili paradajz.  ShuShu je sa društvom ostala da prenoći negdje. Sve manje pitamo i gdje. Tako ja nemam ni jedno auto. Navio sam rernu i stavio tri aluminijumske tacne popunjene ‘burekom’ od sira i krompira. Burek je u nas u Bony uvjek bio izraz za pitu od mljevenog mesa. Sjetim se prvog jutra mojih studentskih dana u New Yorku kad sa nekim kolegama iz studentskog doma koje upoznah prethodno veče gdje mi moj zemljak Okan nesebično ustupi njegov krevet na 15 dana radosno krenusmo na burek u obližnji poveći kiosk i razočarenja kad mi tamo na moju riječ ‘BUREK’ dadoše suviše mastan vruć kružni isječak /sa centralnim uglom od 90 °/ sa slaganim oštrim tvornički pravljenim jufkama i prevrelim sirom mjesto mesa.  Popržio sam dobrano jezik i oči iskolačio od gutanja. Kolege iz Sany gdje je svaka pita nominovana burekom su znali kako se ona jede i povremeno zaliva hladnim jogurtom. Ja jogurt nisam ni uzeo da ne kvarim ukus onoga čega nebi i njegova ukusa kako sam ga bio zamislio. Tako je i kad ljudi krenu u RAT. Dobiju uniforme, spakuju im civilno u neki papir vezan kanapom ili samo ga bace na neku hrpu i kažu, - ovo ti neće vise trebati. Mnogima tako i bude. Završe negdje u obično blatnjavom rovu nataknuti na bajonete vojnika koje su htjeli oni tako isto nataketi i za to marljivo i uz smijeh danju i noću vježbali u radnim uniformama koje im nova vlast obezbjedi. U onim paradnim glanc novim i mirisom formalina radosno su majci nosili pakete hrane iz ratnih rezervi, zatim od prve vojničke plate odlazili sa društvom na pivo pa rumenih lica pjevali neke nove pjesme ratničkoga ritma i texta, grupno skačući u ritmu marševa sa radija, urličući na zanosne govore  Novog Vođe naroda koji će ih odvesti na vrhunac svega; smrt. Njihovi očevi marljivo rade u ratnoj privredi, ne pitaju ništa jer u teškim vremenima bar primaju platu. Kad nekom od njih na povratku kući žena suznih očiju da pismo sa ratišta poslato od nekog kapetana u kojem piše kako je njihov sin dao život za domovinu kasno shvati za koga je radio. Za Idiota na vlasti. Pa se pita šta je to uopšte Domovina. Zar domovina nije svuda. Rijeke, Jezera, Mora, Tlo, Šume Potoci, Obronci, Doline, Prerije, Tundre, Pustinje, itd. Zar je domovina neki smrknuti neiživljeni starac koji i ne živi sa porodicom nego se oklopio Generalima, štabovima, raketama, topovima i riče od tamo koga treba ubiti, uništiti, spaliti. Dokada tako. Ljudi, jeste li ljudi ili šta ste ?
Išao sam po novi celfon na mol u Cambridge. Tamo me poslaše dva naša mladića sa našega Farwey mola. Kažu da nemaju model koji se meni svidio a ima i Internet na njemu. Tamo isto rade neki naši zemljaci, mladići od 20-ak godina, studenti. Načekao sam se dok je njihova šefica otišla u Waterllo na Constoga mol da ga donese od tamo. Popijem kafu u vječnom Hortosu I vidim Anelis Pizza. Pogledam ko radi kad Orys, našjaran kod koga je Becky radila skoro dvije godine dok je imao taj biznis na Farwey molu. Dade mi moju prvu knjigu Balk Meteora sa ispravkama koje je marljivo podvukao. Naime po našim kafanam ja zemljacima ponudim moje knjige Balka a oni mi daju po 20 $ kao pomoć u smišljanju. Neznam jel’ to ilegalno ili ne ali mi naum pada da bih naivan kako samo čovjek može biti mogao zapasti u neke nevolje zbog toga. Ko zna šta sve neiživljeni na vlasti mogu da ti naprave. Kad mogu da nekome smisle rat, rušenje, palež, ubistva, silovanje, deportaciju, izgon, etno čišćenje, kako nebi mogli nekom kao meni smisliti neko malo iznanstvo bez prava na povratak na Nadu. Jer i ovde se smišljaju paktovi i planovi za rušenje nepoželjnih systema i to bez učešća volje naroda koji ih je birao. Takva je današnja Demokratija. Ja tebi program, ti me izaberi jer nemaš drugo, a ja ću da radim šta hoću u domenu tajnih ratnih operacija za koje ti program nisam ni dostavio jer je to vojna tajna. Eto sada je samit na Nadi oko Syrijusa. Opet tamo se ne zna ko koga handri. Neki novinari tvrde da u redovima pobunjenika zamotanih u narodnju odjeću Cyryussa nema domaćih izdajnika AssAd-ovog systema nego svi govore tečno amerijen kao da su preobučeni strani vojnici ili plaćenici. Tako je bilo i u Ybyji. Novi metodi ratovanja.  Tako je bilo i kod nas na Balku. Dođu starnci, nahuškaju domaće pa rušiiiiiiiiiiii !. a ja sam se od rata ogardio kap Prevert u pjesmi
La guerre déclarée / Rat je objavljen/
j'ai pris mon courage /Ja sam skupio hrabrosti/
à deux mains   /sa dvje ruke/
et je l'ai étranglé. /zadavio sam ga/

Još ne mogu da shvatim da sam zaista bio u Grasslandu i prošetao njegovim ulicama. U samoći našega appartmana mi se on i dalje čini tako blizu. Evo slušam radio Trader, pa Jeljina, pa Morava, Grizzville, itd. Kao da sam tamo. Samo 24 sata leta daleko. Vjesti su uglavnom porazne po narod. Situacija je sve teža za normalan život. Još samo neki ludi Vođa treba da se pojavi i da pukne prva puška.
Zvala Becky. Ne zna do kada će raditi. Možda do osam uvečer jer ne mogu da nađu nikoga drugog. Zovem ShuShu. Ne javlja se. Predao sam CV za par deliverija. Na molu u Cabridgeu sam zapazio kino Cineplex. Uđem i pitam da vidim samo jednu salu jer nikad nisam bio u tim novim kinima. Veli mi ljubazan mladić, - izvolite samo. Uđem u tamo u tu salu sa zamračenjem koja mi je život nekada značila. Sjedišta fino komotna a i prostor za noge je dovoljan čak i za mene. Sale nisu velike kao to sam ja zamišlao sa 1000 sjedišta ili dvije nego do oko 300. Platna su neobično velika i kvadratnog oblika. Sramota da u kino nisam na Nadi uopšte išao. Sve je izgubilo smisao.  I teatar i film. Na Tv sinoć sam ipak pogledao skoro sav film što je rijetkost. Gledam ih na fragmente u isto vrijeme ležeći na kauču dok Becky lista naše novine na Internetu. Ovdje se radilo o nekom sukobu na DASu u gradu New Yorku prije 1000 godina kada su se mlatili od kolonista  rođeni potomci i potpuno novi kolonisti. Užas. Dok nije vojska došla i sve što je stigla pobila. I topovima sa brodova. Eto vidiš kako vojska može da utiče na mir.
Myta bio sa ženom bio u tom njihovom New Yorku kod njihove ćerke koje je tamo privremeno na poslu. I mi na Balku imamo grad sa istim imenom u kom sam ja studirao a prevod sa amerijena bi mu bio novo sađenje ili novi sad. Kaže mi on sinoć na Skype da se NY veoma izgradio ali ima četvrti od stare cigle da ti se ne mili ni pogledati u njih.
19/08/7012 12:23
Za 7 minuta počinje finale u tenisu Yole i Edyrer. Yole je porazio ubjedljivo onog Portoa što mu na Olimpijadi ne dade da osvoji bronzanu  medalju nego je sebi prigrabi. Čudni su obrti u tenisu. Zlatni dečko koji pobjedi naćega Yolu izgubi na ovom turniru od nekog utsajdera kojega Port lahko smlavi. Čitam u novinama velika afera oko ASSANŽA. On je na sajtu Vicky lix iznosio tajne DASa, uglavnom neke smješne stvari u ‘tajnim’ pregovorima po ambasadorskim brifinzima. Ništa strašno što nismo mogli pretpostaviti ili znati Njega su zatim dvije Swedy cure optužile za namjeru silovanja pa mu je prijetio sud tamo na Swedu. Zatim ga DAS traži da ga GB isporuči a on pobjegao u ambasadu Equadora i ne izlazi. Traži azil. Sada se sve diglo na noge a on veli:- Moramo iskoristit ovaj trenutak da natjeramo vladu DAS-a da jasno artikulira odluku koja je pred njima. Hoće li se vratiti izvornim vrijednostima Ustava ili će hodati po rubu, a onda i nas povući u opasan i mračan svijet u kojem novinari upadaju u zamku tišine zbog straha od progona, a građani istinu šapuću u mraku. Dakle mrak dolazi. Čuvajte se ljudi teška su vremena.
Kupao sam se svaki dan popodne na bazenu. Obavezno dođe i potpuno čelavi DŽimy sa suprugom Mary i još poneko. On je penzioner odavna. Operisao je kičmu, promjenio koljeno, izgubio oko u šetnji šumom i ne čuje dobro. Uvjek je raspoložen da mi uz osmjeh kaže - bonžur, koman sava.  Sjedi na dnu bazena čini mi se po pet minuta. Tu mu je i sestra i šura u zgradi pa čini se neka vesela družina. Sunce je već malo oštrijih zraka i prija njegovo ljeskanje na valćićima plave vode bazena.
Evo mi šura u Anja Uky na Balku na Skype vezi. Bio je na nekom takmičenju Džudoa dok mu se u isto vrijeme udala ćerka Anya koja sa prethodnim mužem nevjenčano ima 2 djece. Navalili njh dvoje na Nadu kako bilo da dođu. Slabo sada Nada prima a baš bi im dobro došlo. Žive kod šure a samo ona radi za 500 # mjesečno.   A tamo na Balku je sve gore u svakom pogledu. Šura kaže da kad bi sada narućio operaciju kuka došao bi na red za 8 godina,  dakle 7020 –e.
21/08/7012 9:20 AM
Dans sunčani Utorak. Temperature su potaman. Oko 25°C. Jučer smo potpisali novih 5 godina za stan. Trebalo bi biti da sada mi njima damo samo 7.000 za kamatu a od glavnice otlatimo 18.000 za taj period. Uzeli smo mjesečno da plaćamo I izašlo bi oko 430#. Plus, za sve troškove dajemo 400 menađerili Lang. Od toga u rezervni fond ide 75# tako da se nakupi za popravke. Eto novi liftovi su koštali 100.000 #. Sječa dva drveta u dvorištu 20.000, automatska vrata na dugmad za invalide 10.000, popravka balkona po komadu 6.000. za parking nezanm ali je ljepo presvučen. Koliko je bilo Mister Langu u đep od izvođača niko od nas neće saznati. Ma tako se to radi. Mafija je neoranizovano usađena u čoeku. Zato i postoji.  Ko iskorijeni Mafiju biće proglašen za Komunistu i streljan.
Ja navalio opet na krivu stranu a hoću da pišem o subotnjoj večeri kod Olycha u pizzeriji ‘La Terazza’. Oni jednom u mjesecu svake treće Subote sviraju i pjevaju od 21 sat dokle hoće do iza ponoći.  Ja sam na Beckyevu primjedbu da sam našem Grasslanđaninu Okyu  na njegovu primjedu na fešti kod Enada i Elme uz meso sa sača u bekjardu da će se popiti slatka u čast Avashine udaje rekao da sam ja već popio slatku što je sviju iznenadilo prilično neprijatno  odlučio da napravim slatku kod Olicha u toj pizzeriji. Bilo je silno. Oky nam je zapjevao i našu od Ayte od otkako  je Stari Grassland nastao….Stvarno fino pjeva i onu pjesmu, djeca vuku cuku i još dvije narodne. Izbirikao se Oky opasno. Odmah sjutradan u Nedelju je odletio na Balk da prisustvuje svadbi sestrine ćerke i njenog muža Baye. On je bio među mojim prvim đacima koje sam instruirao math preko raspusta. Neke 69 ili 70-e godine nesjećam se tačno o je bio zlatne kovrđave kose i beskrajno plavih očiju. Na instrukcije ga je natjerala baba koju su svi u Grasslandu zvali Majka, a njega Majkin. Prodavala je ona na pijaci po vazdan neke produkte poljuprivrede i od starosti i sunca nanizala lijepe bore  iza kojih su bljeskale isto takve plave oči kao kod Baye. Sada kad smo bili u Grasslandu i pošli na grob mom ocu pred samim mostićem na Ashvi neko me iz Audija zovnu. Okrenem se kad Baya. Prilazi i kaže ‘Moram da pozdravim ovog gospodina’.  Zadržao vitku liniju i onako plave oči ali ne baš iskričave kao u mladosti. Možda od rata, briga i situacije u Bony. Žena mu ne radi jer je druge vjere kako reče jednom na telefon kada me je zvao da prodamo stan nekom tamo u Grasslandu. Kosa mu je sada nekako smeđa i kratko je ošišan. Ona je bila u posjeti Okyju I došli su kod nas na kafu. Tada ga je posjetila i ova sestra što živi na Nadi u daleki Kalgary pa imamo photo u spomen te posjete.
22/08/7012 05:32
Evo suđenja u Haju Generalu Ladychu  se nastavlja.  Jučer sam ga proomašio. Svjedok je strani novinar koji snima po svijetu ratne sukobe. Bio je u Traderu kada je Armija Balka napuštala grad. Pregovori su se vodili pred kasarnom Maršal Koto. Granate su padale na grad i bilo je opasno biti van. Na dan njihova odlaska .je sve bilo neobično tiho.  Bio je u zatvoru u Kuli gdje su zatvorenici bili Oniši i Aniši. Priča za  lopova Yuku kako ga je sreo u Julu 92-e i da je imao vojsku Oniša naoružanu mitraljezima Hekler i puškomitraljeze, vidio ih je i u kolima sa rotacionim svjetlom i policijskom sirenom na krovu.  Pauza. Poslije ovoga ima završna riječ na suđenju također eniškom generalu Olymiru. Neznam kada će izreći presudu genaeralima i političkom vrhu Aniša iz Bony. Jučer baš neko navede da je naš Grassland većinom Aniški. Ja velim baš i nije sam grad ali okolina je puna Aniš sela. Njih su oko 13.000 za jednu  noć istjerali na Planinu kod Eniša. Bilo je tu i 800 naoružanih vojaka. Njih su vratili Anišima u brane područje Ugojna i Epča od Oniša. Tako im je bio moral za rat opao da je ogromni General Raljak poslat Anišima u Bony iz nove države Balka Hany morao sa pištoljem na tenku ličnim primjerom da vraća linije.  Evo nastavka suđenja. Advokat ga pita kada je naustio Trader. Kaže u Decembru 92-e preko eniške teritorije do GrzzVilla, glavnog grada Sany. Svi izvještaji su išli u GB. As su vodali I Eniši I Oniši po položajima. Pita ga za Tzatzu i 10 brihadu na brdu Rebevich. Nezna ništa. Nikada nije sreo pripadnike zelenih beretki.  Da li ste išli u hotela Europa, Stari Grad i Zagreb gdje su bili štabovi Zelenih beretki. Vidio sam spaljen hotel Europa veli svedok. Pita ga da li zna da je Yran deliverio oružje Oniškoj strain u Bony. Ne zna ništa.  U Maju 92-e u Junu smo pokušali raditi sa Pala, štaba Eniša. Nismo mogli ići u Trader pa sma taržio od KaraKarya da me puštaju dole. Nikada nisam sreo strane borce kod Oniša. Sreo sam jednoga Japa i i nešto Ussa u redovima Eniša. Veli da je pitao za Munđose u redovima armije Oniša ali nije niko potvrdno odgovorio i uz osmijeh reče da političari na svim stranama ne govore uvijek istinu.  Konstatuju da su vojaci i ofriciri na svim stranama uglavnom bili odslužili ili upravo služili  Armiju Balka. Posjetio je zatvor u Oraždu i Yhachu gdje su bili zarobljeni Eniši. Da li je video sestru jednog Generala Balka u zatvoru u Oraždu pita ga advokat. Nešto zbrziše sudije i, pauza od sat vremena.  Prikaza kvart Obrinja koji je izgrađen povodom zimskih Olimpijskih igara 84-e godine i sekvence pomaganja ranjenim Onišima. Veli advokat da li znate da su rovovi razdvajanja bile ponegdje odaljene samo po 20 metara. Veli tako su anam rekli. Prikaza tog novinara u jednom kadru kao prje 20 godina izvještava. Bio je mladić a sada sjed i zboran. Prođe nam život baveći se ratom na Balku. Evo sada tužilac pita svjedoka koješta. Pojeo sam jedan kuseli mango, jedan paradajza pa dodam na hamburger jednu krišku sira i poslije podgrijavanja u mikrovalnoj smažem i njega. Jučer me zaprepasti veoma lijepa i dotjerana djevojka u jednoj osiguravajućoj kompaniji kada mi reče da bi mi naplatili 5.200 # godišnje osiguranje naša 2 auta, a  sada kod Royal Banke plaćamo ‘samo’ 4.000 talira. Naime obišao sam pet kompanija koje se bave instrukcijom vozača pa i Myckija  našega zemljaka. On se zadrža sa mnom podosta vremena. Reče mi da on ima taj biznis već 10 godina i radi u svojoj kući što mu uštedi 20.000 za kiriju. Nezaboravimo napomenuti da 20.000 neto znači skoro 30.000 bruto.  Komplet obuka je obično 450 $ po kandidatu.  U tu obuku ide i 10 sati u autu za šta  vozač instruktor dobije 23 # na sat.
Evo General Olymir govori završne rijeći. Kaže da je cilj Eniš vojske bio samo da razdvoji enklave Gepy i SG i spriječi vojno djelovanje oniške vojske iz njih  a ne protjerivanje stanovništva. Nemože se dokazati moja krivica nedokazanom krivicom generala Ladycha čiji sam ja bio ofricir u obavještajnim poslovima o neprijatelju.  Ja nikada nisam radio na ograničavanju prolasaka konvoja. Ni vojska to nije radila nego obezbjeđivala konvoje ikontrolisala ispravnost tovara. Humanitarna pomoć se koristila za potrebe armije Oniša. Sve problem se prebacuje na našu vojsku a  20 Juna 95-e konvoj NU je stigao 56 tona graha, ribe, soli, biskvita… a nije pregledan je od Holand bataljona jer nisu dali pripadnici armije Oniša. Slavko Kralj je svedošio da konvoji nisu dolazili u enklavu u Maju 95-e za vrijeme bombardovanja. Sami su zaustavljali i odustajali od konvoja.    Isto se desilo i u agresiji BOOMa na vojsku Eniša u jesen 95-e. u Junu smo našli u konvoju sakrivenu municiju u džakovima za brašno.  Konvoji su korišteni za vojnu pomoć.  Načelnik SG Suljo 5og Juna 95-e izvještava u Uzlu da je jedan dio količina hrane za vojsku Oniša dobijen od Olandskog bataljona a i  od NU. Osnovna funkcija Olandskog bataljona je bila demilitarizacija SG. Nikad to nije ispunio. Tolerisao je njihovo vojno djelovanje Čak je napravljen zajednički plan o odbrani enclave. 25 Juna su blokirali NU razoružali ih u Gepy i oružano napali našu vojsku. Tjeli su sa 20.000 vojnika očistiti podrinje od Eniša i taj najavljivali koridor da bi u stanovništvu širili strah. Plan je trebalo da se dovrši do 25 Jula. Zato smo mi izvršili akciju Krivaya i napali njih.  BOOM je zajedno sa Hany vojskom Anišima i  Enišima u Bony izvršio agresiju na Enišku Republike što se vidi po rezultatima rata. Mi nismo bili protiv civilnog stanovništva. To se vidi u mojoj naredbi svim borbenim jedinicama da se zaštiti NU, civili, objekti. Ja čak nisam ni bio u području SG. NU je tražio napade aviona BOOMa a kad to nije odobreno jer nismo napali civile pa ni NU vojnike.  Olandski bataljon je postavi 9 Jula 95- zaprečne položaje da bi se mi isprovocirali i otvorili vatru na njih.  General Nilojay u izvještaju kaže da je vojska Eniša 9-og nastavila napad prema jugu i SG au Oreatu su im rekli da neće napadati avijonima Eniše dok ne zapucaju vojnici NU. Nego da zauzmu položaje na jugu grada pa će onda biti ispunjeni uslovi za Zelenog naređenja. Parlamentu Olanda Van Dam je dao potpuno izvještaj o tome.  Prvo da pucamo iznad a onda u Eniše. Mjesec dana ranije su čak vršene i vježebe u tom smislu. Znači kad ni plan napada na SG nije bio ni planiran. Sve se izjalovilo kada su neki  Olandski vojaci pobjegli Eniškoj vojsci od straha od Oniša.  Dva borbena transportera ofarbani u bjelo došli s juga u SG velikom brzinom. NU  u Gepy je potvrdio nestanak 6 takvih bjelih transportera. Jedanaestog Jula su počeli vazdušni napadi na nače položaje. Naš napad je bio protiv terorističkih grupa koje su iz SG izlazili i palili Eniška sela i ubijalo stanovništvo.  Davao sam instrukcije da se kuće ne pale i da se prema zarobljenim vojnicima postupa po Ženevskoj konvenciji. U hotelu u  Ratuncu Major NU moli da se stanovništvo pusti da ode ko želi. 51008 strana 16-18 referenca. Time se ne može našoj vojsci pripisati prisilno preseljavanje. General Ladych je želio da čuje mišljenje i tog stanovništva i zakazao 2 sastanka u tom smislu. Ja, veli General Olymir, niti sam mogao niti naređivao vojsci. Oni su primali naređenja od komadanta operacije. Ja nisam ni bio u SG ni 12 ni 13 Jula ni učestvovao u evakuaciji stanovništva kako me tužilaštvo tereti.
U pregovorima Gepy sam predložio da stanovništvo i vojnici rade šta oće ako polože oružje.  Garantujemo bezbjednost onima koji ostanu. Dio bogatih Oniša tjelo je otići sa pokretnom imovinom želeći izbjeći mobilizaciju. Predaja oružja mora početi 15 Jula. Nije riječ o protjerivanju nego o demilitarizacija.  General Rstitch u naređenju o napadu na Gepy kaže : Civilno stanovništvo nije naš cilj nego treba razbiti naoružane grupe. 14og  Jula ratno presedništvo Gepy naređuje vojnu mobilizaciju.  Eto.  Poglavar Oniša u Bony Mudy kaže da je Generalu Smithu u Traderu tada rek’o da je mog’o izdejstvovati evakuaciju Gepy.
24/08/7012 12:39:54
Išao sam na intervju kod neke fine kompanije u ulucu Mill. Toliko je blizu nas da mogu pješke otići na posao. Radi se od 8 do 17 h.  istovremeno mi je Eljko iz Enice reko da bi mi mogao dati par kandidata. Zvao je I Amir iz Inernešenel I on kaže isto. Sjutra ću ga viđet oko 15 h kaže. Pobjegao samu ladovinu našega stana, uključio klimu jer ga je baš upeklo. Svratio sam do tog Eljka da vidim da mi nije USB ostao kod njega. Neima. Produžim do College ulice I parkiram našu Toyu. Sreća da se nije vidjela iz magacina gdje sam imao intervju. Stakla zamazana od nepranja a još jučer smo išli na jezero. Nikada ravnije vode nismo vidjeli na njemu. K’o u lavoru. Stigli smo nešto iza 12 jer sam imao intervju sa Brežuljkom da popunimo neke admistrativne stvari za minisarstvo koje prati moj napredak u TIOW / Program za old workwrw, starew radnike/.  Poslije odem po vodu za piće. Za te potrebe za 2,5 # sipam 19 litara na jednoj od dvije postaje u gradu.  Dok smo krenuli 11 h. stali u Tratfordu da uzmemo kafu, nemožemo se snaći gdje je Becky vidjele željeni kafić. Stanemo i u selu prije plaže duge 400 km. Tu se oladimo u jednom BurgerKingu, kupimo jednu flašicu soka i jednu čaja od limuna.  Sunčali smo se i kupali do pola 19 i na put. Kupimo mlijeka u paketu od 4 litre u tri kese. Neznam samo koja od njih im onaj miligram jer 4:3= 1.3333333333…kad to saberemo iznosi 3,999999… a ne 4 litra. Dakle na milione kesa može se malko krasti. Svašta od mene. Udarilo mi sunce u glavu. A jest ugrijalo. Becky zovnuše od 9 a trebala je od 12 h da radi. Primila je za dvije nedelje 1.600 # keša. To znači preko 2.222 bruto. Ko ja nekada u školi u Kiču. Staršno dobra plata. A vala se i naradi. Danas ostaje do pola osam uveče.
25/08/7012 12:42
Evo sam ustao a Becky već neima. Otišla da radi. Čuo sam ja telefon netom iza 9 sati I zaspao k’o nikad.  Gledao sam malo soccer I naj igrač MU iz GB lige osta ranjen u nogu kopačkom jednog napadača. Iznesoše ga sa zavijenom ogrebotinom na lijevoj butini. Ta noga mu donese 100.000# nedelljno. I ona druga isto toliko ako ne i više jer njome većinu golova zabije. Taj tip zaradi za mjesec dana kao neki srednjoškolski prof za cio život. E civilizacijo đe si došla. U gladijatorsko vrijeme. Eto i Veselom su dali da vodi šou na TV. On je bio glavnokomandujući DAS vojske kada su bombardovali Balk, to jest samo njegov dio, državu Sany, dok su ostali mentalno retardirani okolo aplaudirali tom činu i cupkali od radosti. Oni na Balku igraju i kad im motornu pilu naviješ mjesto muzike. U nekom intervjuu tada Wessely je rekao da će bombardovanje Sany od strane 25 država BOOMa biti gotovo za tri noći, a  trajalo je 78 dana i noći sve dok Mrky Mrkonosy nije shvatio da Sany vodi u kameno doba pa se predao i u Junu 99-e naredio potpis primirja. Ali, pazi sad ovo, u Donyji, susjednoj državici koja se ali brez ikakvog rata 92-e također ocjepi od nekada zahjedničke države  na Meteoru  Balk.  I to neki generali potpisaše u Umanovu poznatom po bitki u Prvom Balk ratu koju iako je bila praktično izgubljena izvojevaše Eniši pa oslobodiše se od Uraka poslije 500 godina. Tada joj je vraćeno pod ingerenciju i Osovio, 11.000 kvadratnih kilometara teritorije između Negrije, Donije na juguSany na kome živi 2 miliona stanovnika od kojih 90 % su Ossovary, narod koji sa ostalima okolo nema nikakve veze ni jezičke ni etničke. Sada poslije prikazivanja nekih DAS zvijezda pjesme i filima u tom šouu letanja simulatornih letilica i pucanja praznim oružjem svi kažu da će on trajati tri noći. Čak se drznuo da zove sve nobelovce u taj šou. Oni odbili pismom u kome kažu da bi to bila popularizacija rata kao igre a on je aleko od toga.

Navijem malo Tv GrizzVille. Požar oko Čačka u Sany. Ljudi bježe iz Grada. I moj drugar iz studentshih dana živi tamo sa familijom, ženom i dvije ćerke. Moram ga nazvati na Skype.
ShuShka se javila da ide sa društvom na sushy. Pojede tako po 25 komada i par sati nemože čestito da diše. Doći će kući kaže pa će u « Dallas » na provod. Sinoć nije ni spavala kući. Zamračio sam stan i uključio klimu. Sviruckam malu guitaru, gledam staru Tv seiju ponavljanu bar 6 puta na Tv GrizzVill i čekam 15 h da nazovem nekog Amyra za pos’o drver instruktora. A nemam čime ni da odem da se vidim sa njim.
Evo je pola 4. ShuShka došla oko 3. Taman sam  Toyom mislio da idem na satanak do Amiira ali mi on reče da su mu rekli da neće nikoga angažirati. Okay. Gledam prenos modnih revija na kojima manekenke nose haljine koje koštaju preko 100.000#. Svašta. Zatim prikaza modnu reviju u rezidnciji ambasade Sany u Arizu na Frantzu. Otkud da ja nisam tamo. Kako se to dešava da je neko tamo a netko nije. Jedan njihov ćelavi diplomata poslije revije priča kako je 99-e bio protiv prvog bombardovanja jedne prestolnice poslije Drugog rata, Grizzvila.  Nikom drugom to mnogo nije smetalo. Bombardovanja ne smetaju nikome. Ljudi to vole. Vole da nekom guzica strepi. Žao mi je što nema glasanja na Nadi kada kreću odavde da nekoga bombarduju. Kladim se da bi narod 90 % bio za. Možda to i uvedu poslije čitanja mojih knjiga. Ljudi su zvijeri. Ljudi smatraju da je legitimno raditi nemoralne stvari. To kaže i sin naših velikih glumaca Radeta i Olyvere.  Sjeća se da nekada nisu imali šta da jedu sutra. Mama je bila studentica glume a tata spiker na radiju. Taj trenutak nije ostavio neki trag veli on. Hoda po gardarobanma i djeli poklone glumcima pred premijeru. Kaže da su premijere veoma različite od predstava jer ih gledaju kritičari ; krvi žedni dodajem ja, zatim oni koji dobiju đabne karte i familija koja strepi. Zato glumci igraju jače nego što treba. Nagaze gas i premijerna predstava je lošija od repriza.
28/08/7012 5:47
Becky nešto sanjala pa me probudi a i ja sanjao kako ShuShu putuje Evroma I zapada u neprilike. To me potpuno razbudilo pa ustah ovako rano iako smo legli u pola 2. Imala je konačno slobodan cio dan. Odemo kod ortugiza na kapućino. Konačno je malo kiše bilo. Obrišemo neke stolice i sjednemo napolju. Poslije je odvedem do Migychevih u njihovu radnju. Kupili cijelu kuću na Cortlandu blizu centra grada, zadržimo se kod njih. D Nismo se mogli kupati jer je superintendentica stavila neke kemikalije u njega. E jest nas zaj….a. odemo na Ferwyu Mol tražiti crvenu majicu ili košuljicu da bi sparila sa šarenom suknjom na svadbi ćerke Miroslava i Nine pa ne nađosmo ništa prigodno.  Zatim smo gledali neki film na ropijen jeziku na kanalu 18 gdje nema reklama ni prekida filma. Komedija ali prilično sexi.
Upalim suđenje Generalu Ladychu. Svjedok je vatrogasac sa DASa. Oni su kao dobrovoljci 92-e došli u Trader i gasili požare na obe zaraćene strane  strane. Gasili su preko 300 požara. Iznad petog sprata je bilo teško šta spasiti. Prikaza ambulantna kola izbušena mecima a također i neke velike požare. Video klip 65R224815 prikazuje kako grad Trader gori. Gađani s sa leđa a plamen je bio pred njima. Požar je bio u nekoj fabrici namještaja punog drveta. Bilo je skoro uvijek žena i djece u zapaljenim stambenim zgradama. Pucalo se svakodnevno na civile. Video klip 65r22481b prikaza trčanje civila od Skenderije ka Pošti iza Holidey Inn-a. 19 Marta 93 je to bilo. U jesen 94-e je snimljen ovaj video klip /65r22481d/. U 4 i 30 su nas zvali u taj hotel gdje je velikim brojem granata izazvan požar. Po nama je osuta snajperska vatra, imali smo ovu crnu cisternu sa 1000 litara vode. Ova bjela su oklopljena ambulanta kola. Trevora je pogodio rikošetom od tla. Pucnjava je dolazila od Eniške strane. Samo par puta su na nas pucali sa teritorije Oniša. Na samoj liniji fronta smo gasili i dok sam razvlačio crijeva metak me pogodio u grudi i oborio me na tlo. Jednom me ranio šrapnel grante. Za vezu sa E vojskom sam kontaktirao majora Inđića. Kada smo jednom dođli na jedan požar izazvan granatiranjem nazvao sam ga i uvjerio da se ne radi o vojnom objektu i oni su ubrzo prestali to grantarinje.
Nakratko se uljuči šura u Anja Uki. Reče da su dobro. Anjy je na poslu, muž joj odveo djecu na fudbal. Andjela čeka 4-o dijete pa je otišla na pregled. Muž joj je na poslu. Svi žive u jednoj kući sa dva stana na dva nivoa.
Ordan je izjavio da su vatrogasci bili prisutni kada je 18. novembra 94. jedan snajperski hitac u centru Sarajeva ubio sedmogodišnjeg Nermina Divovića i ranio njegovu majku Dženanu Sokolović. Snimak Nerminovog beživotnog tijela u lokvi krvi, okruženog vatrogascima, tužioci su prikazali u sudnici. “Moji ljudi su mi prenijeli su da je dječak s majkom prišao našem kamionu i tražio bombone, što su djeca često činila. Oboje su za nekoliko trenutaka bili pogođeni hicem”, rekao je svjedok. Lladych je snimak pratio mirno, a njegovo lice nije odavalo emocije. Jordan je izjavio i da je “često” tokom intervencija u Sarajevu nalazio oružje u civilnim objektima te da su iz grada djelovali pokretni minobacači. Kazao je i da je vidio kako takav minobacač 94e puca iz kruga bolnice na Oševu. Na sugestiju branioca, svjedok je prihvatio da su granate iz tih mogle padati i na gradsko područje.
Assanž zvani VikyLix je još u ambasadi EQ,jedne državice sa JAMa na GB. Traže ga sa DASa zbog špijunaže. Otkrio je njihove tajne o tome kako rade i kome poruke. On je borac za istinu koja je postala njegova omoča.  Zapečaćenaje koverta tužilaštva DASa što znači da će se ipak jednoga dana obreti tamo na sudu. Uzdrmao ih je dobro jer u tim textovima DAS pljuje i po prijateljima i saveznicima.  GB je ‘tela da vojska ili policija upadne u tu ambasadu i izvuku ga od tuda i isporuče DASu ili SWedu gdje ga dvije djevojke tuže za pokušaj silovanja ali su odustali od toga.
29/08/7012 08:00
Koliko je ljudi bilo u autobusu pita tužiteljica zaštićenog svjedoka nejasna lika i govora sa deformisanim zvukom kao u crtanim filmovima Paye Patka tako da zvuči sve paradoxalno komično jer priča kako su Eniši ubijali Oniše u  njegovom selu. Prvo su ih zatvorili u školu. Eto za šta sve služe naše škole. Pređoše u sudnici na zatvorenu sjednicu tako da ne znamo sve u detalje ali je slika u globalu jasna. Vojska okupira selo. Odvodi ljude u školu, ustanovu koja je simbol napretka ljudske civilizacije i čijoj su se izgradnji poslije Drugog rata seljani silno radovali, vrtili ponosno i zavidno glavom od dječijeg znanja vireći kad djeca pospu u njihove knjige i pokušavajuči odgonetuti simbole pisane na crnoj tablici veličine 17x12 cm, sa jedne strane karirana, računska, a sa druge linije, pisanska. Pisali su tankom dugom pisaljkom koja se tako često lomila u dječijim rukama, a koštala je čitavih 10 para /0,1 Talira/ po komadu. Za brisanje je služila prava spužva vađena iz mora. Nije bilo one vještačke jer nije bila još izmišljena. Buljili su zbunjeni roditelji, ujaci, tetke, djedovi i stričevi, a poneki i pra i čukun djed ili baka u ta čuda skupo kupljena i donesena iz gradske knjžare kao mnogi takvi što sada bulje u tablet, laptope, ajfone, ajpade i ajpode, Internet, Skype jer nemaju pojma o tome.
Tamo su ih tukli. U školi. Policajci sa bjelim opasačima u maskirnim uniformama puškama vodili u autobus pa poslije par metara vožnje izvodili i pušćanim cijevima pokazivali kuda da idu i odvodili na streljanje u travi. Kad smo vidjeli 4 mrtvaca jedan od nas je krenuo trčati desno a nas 5 ljevo, veli svjedok. Besim je pao ispred mene sa dvije rupe na leđima. Klonuo sam pored njega. Okolo su hodaqli vojnici koji nisu bili iz KljuTcha. Otišli su neki u kuću gdje je bio kafić tragajući za pićem. a okolo škole 150 ljudi je ležalo mrvo. Oko 70 starijih osoba je odvezeno autobusom. Smjesti su ih u osnovnu školu u KljuTchu. Pri eskumaciji krajem 96-e na tri mjesta su nađeni ostaci od oko 200 ljudi ukupno. Prikazuju na ekranu optuženog kao on reaguje na sve ovo. Očekuju neku senzaciju. On to posmatra bez nekih vidnih spektakularnih reakcija sem što se vidno trznuo kad je video svoje lice na onom ekranu pred njim.
 Sunčan dan. Ićićemo na more’, na jezero Urron. Nekada ga pišem Huron a i inače mjenjam imena istim ljudima, gradovima i predjelima jer sam matematičar i posmatram svijet u funkciji sa varijabilnim promjenama. Neko reče sve je Relativno a ja dodajem, - sve je varijabilno. Kao one škole koje postaju zatvori, logori, streljane. Kao i onaj stadion u Tchileu koji me kao mladića iznenadi svojom funkcijom kazamata za neposlušne Generalu Pinotcheu. Tamo je legalna vlast srušena vojnim pučom i predsjednik likvidiran jer je tio nacionalizovati rudnike bakra. Sada će neko reći da skrećem sa teme. Ja uporno tvrdim da ima neka veza izmežu svih zločina čovječanstva. Možda je to najsažetije opisano u Bibliji Jacques 4 kada kaže zašto ratujemo. Jer smo željni. Žeđ. Nikad dosta. Željni krvi. Zlata. Žena. Kuća. Vikendica. Auta. Zemlje. Mora i vazdu’a. Dokle ?. Do beskonačnosti. Moć do Boga. Ma i njega treba zamjeniti. Nije dobar. Tko razmišlja svaki narko-diler. A i oni što vode nepravedne ratove nisu ništa bolji od njih. Opijaju narod sa moći koju će im vođa obezbjediti samo dok pobjede ovaj rat, pa sljedeći, pa još jedan, pa zadnji, pa… .
          Pa ništa od svega toga.
          Jer ima Boga.
Svjedok kaže da mu je pozlilo kad je vidio krv i da je zbog toka poklecnuo i pao kao da je mrtav. Nikada nije podnosio krv. Eto šta sve može da spasi život čovjeku.
Evo smo bili kod Père zubara. On je naš zemljak i kupio je moje obe knjige. Kaže da če i ovu treću. Zato i ubrzano pišem ove redove. Da napunim 300 stranicu i odštampam ovu treću knjigu. Bi tamo jedan što slabo priča naš jezik jer je treća generacija neke naše nacije sa Balka rođena ovdje, pa se kaže tome mnogo čudio zašto se momci koji pričaju isti jezik tuku između sebe. Strašno se čudio jer se obradovao naglom dolasku zemljaka. Želio je biti prijatelj sa svima, izlaziti sa njima, družiti se. ostao je sam I kaže za sebe da je imao mnogo problema. ovdje kad to kažu misle na drogu i sve što sa njom ide. Sada je u redu i bavi se guitarom. Onako za sebe svira sve sem kantry.
ShuShu nije mogla spavati cijelu noć od bolova. Rastu joj umnjaci. Pero kaže da ih moraju vaditi. Sutra će na čišćenje a iduće sedmice će je uspavati i iščupati sve četiri. Računi samo rastu. Nepitah ni pošto košta. Kažem mu na njegovu primjedbu da zube treba čistiti svakih 6 mjeseci i sve pozada treba dati  popraviti da je bila kod Manje, mog sinovca koji je sa 6 godina završenog fakulteta stomatologije postao zubar u Nayssusu na Balku i dva dana joj je u Junu, dakle prije ne puna 3 mjeseca, čistio i popravljao zube.  Ništa on ne komentariše nego veli da će je uspavati u Četvrtak i izvaditi sva 4 umnjaka odjednom.
Odemo u apoteku. Tamo nam jedan ljubazno sve objasni. Kako samo to sve rade. Poseban farmaceut na šalteru za prijem recepata, poseban sa kasom za izdavanje ljeka i fin uglađen račun od 45 talira. Dobio sam doduše penziju 82 a i za prevoz me u Petak čeka ček od 68 talira.
Popodne odemo u grad do Bržuljka da fotokopiram dva dokumenta sa mojim phptosom izdata od guvernementa. Za vozačku nisam siguran pa uzmem tri dokumenta I ne platim ništa. Zaboravio. Zapričao se sa njom. Raduje se što imam taj pokušaj za posao couriera u državnoj Pošti. Velim joj da sam aplajao, prijavio se na Internetu još davno. Jednom prije 12 godina a i skoro prije možda pola godine.
Prošetamo gradom. Zatvorili su jedan dio za amatere umjetnosti i kiča. Bi dvoje dobrih slikara a ostalo bižuterija, tašnice i koješta. Sve poslikam novim celfonom. U Kafe Mater Tost ili kako se već zove onaj na Kingu popijem čaj a Becky će produženu kafu. Sada je taj kafe u prstoru bivše prodavnice muzičkih instrumenata koja bijaše do nekadašnjeg tog kafea sa istim imenom. Sada je sa potpuno novim namještajem, stolići od debele malo bezbojnim lakom lakirane daske. Jedan zid je oguljen od maltera pa se vidi prirodna cigla presvučena tankim slojem krem boje kojom su prekrečeni svi ostali zidovi. U plafon još nijesam zagledao.
Popodne ja i Becky podgrejemo pa smažemo 5 futrovanih paprika, a ShuShu ode da spava. Nije ništa kruto tela da jede pa sam je poslije apoteke odveo u Buster Đus na Universiti Aveniji na neki Manky Đus. Ima taj stor blizu nas na Farwey molu ali mi smo takvi. Baš ne štedimo na gorivo. Uzmen i ja taj jedan; Banana, soja i led. Cuga se na debelu crvenu slamku. Svaki košta 6 talira.
Dok smo bili u gradu Becki i ja kupimo kod Čayneza mljevenog mesa. Šest dolara kilo bifa. Ja legoh da gledam milionere u gaćama kako šutiraju loptu za neki kup dok massa na prepunim tribinama manijakalno urliče. Obećah Becky da ću doći na bazen čim oni završe sa tim trčkaranjem, zatim malo prispah. Probudim se a ShuShu kraj mene na drugom dijelu ugaonog koji smo kupili prije evo će već 10 godine. Veli boli je. Popila je antibiotik i pilulu protiv bolova već drugi put. Odem na bazen i pričam sa Becky. Pita pa jesi li pitao za cijenu. Nisam. Pa ovo pa ono. Ja sve nisam i dalje. Velim ja sam ne znam šta da radimo. Odlučimo sutra zvati Manju i pitati ga za savjet. Vratimo se kući. ShuShu veli da je Manja rekao ne diraj umnjak dok ne boli. Pa boli te samo jedan, - velim ja a oni hoće da se vade sve četiri. Pa nakrivili su se, ja sam vidjela, i pritisli su ostale zube dodaje sve glasnije. Pojačava glas nasha SuSu što je krarakteristično za našu djecu koji pričaju naš jezik samo sa roditeljima pri čemu sumnjaju u svoje dobro poznavanje istog i već skoro hoće da plače. Kako znaš za sve četriri kad ti je snimila samo jedan, pitam naivno ja. Ne veli ona, snimila mi je sve četri. Pa fino. Istjerala me sestra napolje kao zbog zračenja i opalila 4 snimka po 60 #, ako je još na snazi stara cjena. Biće to sam dakle 240 talira. Lijepo. Nemere lijepše.
 Evo me na 300-toj stranici. Treba da završim ovu anti-ratnu knjigu a ne anti-zubarsku kako sam baš navalio. Nekom možda mudroom porukom, citatom, photographijom, graphitom. Ništa mi ne pada na um.
30/08//012 7:38
ShuShku i dalje boli zub i vilica. Dajem joj da ispita sa čajem od žalfije.
A da, evo za kraj slika našeg rodnog Kycha. On nas je prepo-rodio.




















 .