Balk 4

  Kič je grad iz kojega je došao, - kaže nepoznati.   Evo tog grada na slici.

/slika/
 


William Alesh








Balk i njegove priče

























30.8.2012. 21:10
Nebih ni znao ni koliko je sati da ne počeh ovu  knjigu. Radi se o memoarima bolesnika koji kaže da je na Zemlju došao sa Planete Nada. Problem nije što je on bolestan nego je toliko  normalan. Kaže, došao sa Planete Nada iz Galaksije Cyrus. Čime? Projektovanjem. Niti aparata ni motora nego osvano nako sam pored moje pojate. I to, da je došao sa sa Planete Nada 7000 i neke godine na ovu našu Zemljicu na kojoj po datumu moga zapisa tek teče 2012-a. Na tu moju primjedbu samo prezrivo frknu. Priča neke gluposti da je prije 16 godina pobjegao sa Meteora Balk koji je pak prije više od 3000 godina adaptiran za neka tri mala zemaljska naroda, da konačno samo oni na njemu žive i rade. Da konačno uvide da im drugi nisu krivi za njihove užasno krvave ratove. A oni, oni su to jedva dočekali i  s vremena na vrijeme nastavljali ih još krvavije.  Zadnji eto bi  od 6091-e do 6095-e, veli on.
Kaže:-Na Nadi i ovdje, to je sve isto. Ljudi su svuda samo ljudi, samo što se oni na Nadi još uvijek trude da pošteni  ne nagrabuse baš skroz. Isto su ludi, pametni i osječajni. Ima sasma malo razlike u vaspitanju, veli on baš tako, -sasma. Malo mu je čudan jezik, nekako rudimentaran. Mora se priznati da su Nađani tolerantniji i milosrdniji od nas sa Balka. Ipak svi i tamo u svemiru proizvode oružje za konačni smak ljudi sa ovog svijeta. Još  im to skroz ne polazi  za rukom. Nešto smeta. Možda Bog. Da on. Siguran sam u to, veli on. Ali zašto, - to ne znam, dodaje tužno. Možda je to i zbog toga jer poslije silnog poleta za rat vojnici u rovovima sve brže poćinju da zavide bubama na virtuelnosti da ostanu živi i počnu da žude za mirom, nastavlja sjetno. Tako da još uvjek po svemiru negdje ima još ljudskih života. Čovjek misli da je neko i nešto ako može uništiti, ubiti, zatvoriti, mlatiti, mučiti silovati pripadnike svoje rase. Obuče uniformu, postroji se i to je sve. Doživljava potpunu slobodu klanja i klaonice iako je kao fol svezan naređenjima i konvencijama. Pozdravlja ofricire dodirom dva prsta ili šakom desne ruke na sljepo oko svoje glave kao da kaže, - zapovjedniče, moja pamet je tvoja, ja sam slijep i prepušten tebi. Ja mozga nemam. A kad ode na bojište prepušten je samo svojim nagonima i strahovima. Rat je vrhunac svega, - reče neki ostrašeni philosof. Svega, završi neznanac svoju tiradu.
Donese dakle sa sobom taj ludi čova neku tašnu i mjesto kakve nove naprave iz nje izvadi knjigu na malo ruralnom Srpsko-Hrvatskom jeziku pa mi je dade na poklon. Taj sam jezik naučio od mojih roditelja koji su me, neznam zbog čega tjerali dugo godina da ga čitam i pišem. Čak i Čirilicu sam naučio.  Ja ga pitam, pa kako to da on nema nešto pametnije, nešto što tamo ima,  a ovdje nema pa da se tako obogatimo 'na pronalasku'. Veli ama nema tamo ništa što ovdje nema, sve je isto i tehnika i tehnologija. Znanje se po Svemiru ljudima djeli ravnomjerno iz istog depoa. Samo, tamo imaju neke mašine za prevoz putnika sa planete na planetu koje neke misteriozne grupe ljudi drže pod strogom kontrolom.  Nisu to ni mašine, veli on, nego kabine. Kažeš onom što šnjima rukuje đe ćeš, uđeš u kabinu i poslije za par  minuta se nađeš tu đe si želio. Mene su smatrali neprijateljem jer sam pisao o nama ljudima bez zadrške i licemjerstva. Jedan dan me neko zgrabio na ulici sa mojom tašnom u kojoj sam nosio jednom prijatelju ovu moju knjigu u kafanu na čitanje i evo me ovdje. Ma šta oni rade od ljudi to je revija. Šta ima u ovoj knjizi opasno?, ja ne vidim. To je dnevnik moga života i nekih događaja koja se uz njega usput dešavaju i ništa više. Ako im to smeta onda im smeta cijeli živi svijet. A to samo đavlu može da smeta. Možda su se oni šnjim povezali i svezali?, zaključi svoj uvod došljak. Ma ko su to oni?, - pitam ga. To su ti ljudi koji se godinama nisu nasmijali, zasvirali, zapjevali. Vazda u crnim odijelima sa bjelim košuljama i kravatama. Političari i njihovi lešinari, - velim sad ja onako više sam za sebe. Da oni, -veli on. Kaže mi da njegovu knjigu objavim slobodno pod mojim imenom, ako hoću i traži da  ga samo zaštitim i nikom ne govorim mnogo o njemu jer mu je sve već dosadilo i htio bi da živi kao farmer, čuva ovce ili tako nešto dok ne smisli kako da se vrati na Nadu.
Dogovorimo se da kažem svima da mi je kao neki sa Balkana rođak došao u posjetu da radi ovdje na mojoj farmi u Kanadi jer tamo nema posla, itd. Ma šta ja ima da kome objašnjavam ko je on, ovdje sam ja gazda i nema to ovdje u Kanadi da se radnici pitaju šta. Imao je čak i pravi Hrvatski pasoš koji su mu dali oni  sa Nade, što ga nama od tamo ispratiše.  Pristanem preliminarno dok ne pročitam malo te njegove pisanije i malo ga posmatram. Ionako mi fali nekih izazova.  Više su mi dosadila i krstarenja po morima, hoteli na Kubi, u Mexiku na Havajima. Svašta i od mene. Radova na farmi nema čudo kad se dobro organizuje posao, to jest dobro plate radnici., Dam mu sobu iznad garaže i posao u štali. On me ubrzo odmjenu u svemu oko poslova; sa  radnicima, oko konja i nojeva, malog motela u kojeg bi smjestio turiste koji bi dolazili da ih jašu i vrlo skupo plate to zadovoljstvo. Ma živio sam ko grof od kada mi ta ideja sa nojevima pade naum. Konji su već svima dosadili.  Ja želeći uvijek da budem pisac počeh da prepisujem njegove pisanije nalivperom i olovkom tako da je u rukopisu izgledala kao da sam ih ja stvarno pisao. Promjenio bih koju rečenicu ili dodao nešto pa to precrtavao tako da je to izgledalo kao pravi  mukotrpni rad. Ma bio sam ja talenat u školi za književnost dok nam ne dođe da predaje literaturu neki prof koji je slušao samo sebe i uživao u svojim predavanjima. Jest bio načitan i zaljubljenik literature, ali njegovo znanje se na većinu u razredu se nije prenosilo. Izgubismo mnogi volju za taj vid ljudske aktivnosti i okrenusmo se medicini, inžinjeriji, mathematici, pravu, a neki čak i  ekonomiji, što je za gimnazijalce bilo veoma neobično.  Moja žena je radila u obližnjoj bolnici kao sestra. Imala je dosta prekovremenog rada, rad u smjenama, 12 satne šifte na poziv, pa sam sa te strane imao na pretek vremena za prepisanije. Evo  tog dnevnika.
   
             Bio sam mlad i zbog sigurnosti koju mi je pružala familija a naročito otac bio sam i dugo ostao veoma naivan zbog čega su me drugovi često šprdali. Odatle dobih mnoge komplexe,  ali budio sam i poneko poštovanje jer sam na to sve bio nevjerovatno  tolerantan. Sve se promjenilo kad je te zlokobne 91-e rat počeo u Hany a onda 92-e u Bony na našem meteoru Balk. Da počnem malo ranije oko 74-e kada nam je u drugom srednje Žika dožao za profesora matematike. Svi su uočili frapantnu sličnost nas dvojice; kao da smo dva brata sa velikom razlikom u godinama, ili kao neki mlađi stric i sinovac što se nerijetko i dešava da veoma liče. Malo mi nešto zbog toga poraste moj inače nizak ugled u razredu, a i zbog toga jer sam u zadnjih dvije godine porastao čitavih 20 centimetara i u sebi otkrio talenat za matematiku.
Svoje godine Žika nikada nije odavao. Uvjek bi na pitanje đaka o datumu rođenja odgovarao frazom, – godine nisu važne, pa dodao da je sve u životu relativno. Pošto je bio  matematičar dodao bi zamišljeno, - i varijabilno. Iste godine 81-e-e kad smo maturirali,  omiljeni prof je oženio lijepu plavu Donju, našu najljepšu vršnjakinju iz razreda iako je bio od nje stariji bar 15-ak godina. Naglo mu opade ugled u mojim očima, pa i u čaršiji. Oženi on onu istu nježnu Donju koja je sa mnom išla u školu svih 12 godina, dakle od prvog osnovne. Udala se za profesora tako iznenada kao da ju je na ulici zaprosio i odatle odveo kod matičara. Mislim, ima i takvih brakova pa traju dugo i sretno. Tu sa brakovima nekih formula za sreću nema. Nikada ih niko negdje prije toga nije ni vidio nasamo niti je ona imala nekih ljubavnih veza. Nije im bilo ni svadbe niti je iko u Čaršiji ikada vidio neke Žikine rođake. Bio je vuk samotnjak. Prije toga braka stalno je bio sam na svom starom biciklu kojega je popravljao, modificirao nekim brzinama za uzbrdo i niz brdo. Vodio je tri kružoka, matematički, astronomski, pozorišni. Pio nije. U kafane nije ni ulazio. Uzoran i trezven služio je kao primjer svima nama. Čaršija ga nije naročito voljela, ali su matematičari bili rijetki na Balku pa su se opštine otimale za njih i davale im stanove.
 Meni je Donja bila posebno draga i gledao sam na nju kao ni na koju drugu osobu. Nešto sasvim posebno, ni kao na sestru ni moguću ljubavnicu, ni prijateljicu, nego kao dio sama sebe. Tako to biva kada provedeš mnogo vremena sa jednom osobom. Grci imaju sedam riječi za sedam vrsta ljubavi. Ja sam prema njoj gajio, ako ne i svih sedam, ono bar njih pet. Nikada mi sa njom nije bilo dosadno. Kada smo bilo gdje bili skupa za mene je to bio praznik. U divljini, na moru, u disku, na ulici, pa i poslije u vozu kojim su godinama često zajedno putovali. Ja  u grad u kojem sam živio 10 godina dok sam bio oženjen, a ona prvo na vanredne studije, a potom ustaljeno tetki posjetu u GrizzVille. U mladosti sam par puta poslije burnih trevenki spavao sa njom; u istom šatoru, krevetu njene sobe kad joj mati nije bila tu, konjarniku na planini, ali nikada nismo imali ništa od bilo kakvih fizički kontakata. Jednostavno bi prespavali zajedno obučeni u onom u čem smo se zatekli taj dan, jer drugog kreveta nije u blizini ni bilo ili je bilo suviše hladno. Nikakvih drugih poljubaca između nas nije nikad ni bilo osim u obraze u raznim slavljima; rođendani, Nove Godine. Svi su znali da sam njen zaštitnik i vjerni pratilac i prijatelj koji bi svoju ruku dao za nju. Branio bih je kad bi, kao i o svakom ljudskom biću, tračevi male čaršije kolali o njoj. Nisam na nju ni trenuta dao da neko baci neku mrlju, insinuaciju ili laž koja bi ostala zauvjek kao istina. Pogotovo zato, pravdao sam sa sam sebi, jer je odrasla samo sa mamom. Oca nikada nije ni spomenula. Kolale su razne priče o njemu, da je bio kriminalac, zatvoren zbohg zločina u Drugom Ratu, Inforbirovac, likvidiran, obješen, neprijateljski emigrant, itd. Ima tako ljudi koji, da bi se zadovoljili mentalno i oralno iz zavisti vole da smišljaju laži o drugima i potpiruju antagonizam prema njima, jer su im jednostavno iako su tu pored njih totalno nedostupni.  Jedno mi je samo bilo žao i još me peče savjest zbog toga. Bili smo tada u trećem Gimnazije. Bio sam daleko nazad u sali starog doma Balk Armije /BA/, ali sam jasno vidio kada je neki seljak iz obližnjeg sela njenog tate, što mu je po njegovom mišljenju davalo pravo na nju,  njoj opalio šamar jer nije htjela da pleše sa njim. Ona je ustala i njemu odrešito opalila isti takav šamar ako ne i jači. Nastala je gužva. Umješao se i veliki grasslandski bitkaroš tog doba EljoBan, poznat po ljutini i jakoj pesnici, koju je potezao bez mnogo razmišljanja. Ali avaj, ovaj put samo opominjući sileđiju da to nije primjereno kulturnoj čaršiji kakva je naša, odgura ga ustranu i sve se kao nekako smiri. Nadao sam se da će ga Ban nokautirati, a ono ništa. Dok sam ja klecajući koljenima kukavički došao do njih gužva se razišla. Ona je sjedila i kao siroče gorko plakala. Samo je malo falilo da i ja zaplačem. U tom momentu ona nikog nije imala. Vjerovatno se zbog toga osjećala bijedno i sav nabijeni gnjev što nije razumjevala budalaštine odraslih je slila u taj šamar kojim je opalila sileđiju, ali ju je on onda u nastaloj gužvi udario i pesnicom u stomak, što ipak nije bilo svojstveno najgorim bitkarošima nježnog pola našega grada. Ajd poneki šamar, ali pesnice nikako. I danas mi je žao što nisam skupio hrabrost i nabio tog rundavog slieđiju štocom ili nogom ili bilo čim. Možda bih popio i ja batine ali šta mari?. Možda bi od tada stvari među Donje i mene krenule drugim tokom?.
Nije niko razumio zašto se udala i od tada prekinula prisan kontakt sa svima iz razreda pa i sa mnom, ali smo to poštovali i pravili se da na to gledamo kao na sasvim normalnu stvar. U mom prisustvu bi je obavezno neko sasvim na kratko pomenuo i značajno gestom ili mimikom lica dao do znanja da me lila, kako bi to čaršijski rekli. Ja bih na to malo pocrvenio i samo tolerantno odmahnuo rukom, ili smogavši snage dao neki normalan /rezonable/ komentar. Odlučio sam čak pritom i da opsujem ponekad jer je to sovka sastavni dio svih naših sredina na Balku.                                              
A toliko mo se svi u razredu između sebe voljeli. Poslije niza godina, iz nas se  izrodiše; licemjeri, ulizice, kockari, pijanci, karijeristi i rijetko ko od nas ostade prava normalna raja. Što smo više starili između nas je jaz sve bio dublji, iako smo se i dalje naročito mi muški družili. Išli smo uglavnom po kafićima, rijeđe na Planinu, a sretali se po tri puta dnevno u gradu jer je to stvarno mali grad, dug 3 km, širok 500 metrara, koji je većini od nas bio dovoljan za cio život. Proporcionalno sa rastom naših godina na sve se rasplamsavala golema zavist. Na; ljepotu, karijeru, pamet, modu, stas, glas, djevojku, ženu, boju očiju, veze, a naročito imovinu koja je kod nekih od nas rasla, a kod nekih bogami ne.
Grad Grassland je smješten u uskoj dolini rijećice Ašve, bolje reći potoka širokog desetak metara koji je izvirao iz obližnjeg brda Omar, koji je ustvari prevoj između dvije planine, ogromne Lašich i manje Ylenitze. Preko tog prevoja vodi jedini put ka Zapadu. Kada smo 60-šesdetih počeli ići na more uživali smo u makadamski prašnjavim serpentinama i gledali u nepregledne daljine šumovite i zelene naše republike Bony. Pred ovaj rat 92-e, grad imade cijelih 18.000 stanovnika. Neki vele čak i dvadeset. Ašva je u drugom smijeru prema Istoku, na izlazu te uske doline, probila sebi put između dva brda Ukovitze i Gradtza. Uz nju vijuga put ka Traderu.  Mora da je ta dolina tisućama godina prije tog proboja riječice bila lijepo planinsko jezero sa dnom na 500 metara nadmorske visine. Sa sjeverne strane dolina je omeđena planinom Lašić koja ide u visinu do 2.000 metara i širi se okolo do 150 kilometra sa mnogim visoravnima i brdima, bolje reči malim planinama, u sebi.  Sa zapada je planina Ilenitza visine do 1.200 metara koja se sa suprotne strane spušta u drugu dolinu u kojoj je radi vojne industrije potpuno nov grad pod imenom NewGrassland.

 Evo fotografije naše Ašvice. Prva zgrada  lijevo koju smo zvali Krmetnjak, bijehu naše prostorije pozorišta. Predstave smo igrali u Domu Armije Balka u gradu, pa i okolnim gradićima i selima. Jednom su sa predstavom našeg Russoa u glavnom gradu Balka GrizzVillu.
Otkako je Žika došao krajem svake godine išli bi na veće exkurzije, a tokom godine na vikend izlete. Ako ništa bar na okolna brda ili neku pritoku  Ašve ili u željezaru Enitza. Svi đaci škole bi svake godine išli  vanrednim vozom u Trader, glavni grad Bony, i u jednom danu odgledali dvije predstave u Narodnom pozorištu pa se, sa pjesmom i cikom pred zoru vraćali u Grassland. Exkurzije pojedinih razreda su trajale sve  duže. U trećem smo išli u Bridž i stari primoski grad Vnyk, a maturska trajaše cijelih 15 dana. Išli smo tada i u Loveniju u kamp Pical kod Oreča, Pulu i primorski grad Plit.  Sem raznih odmarališta prespavali bi ponekad i u pravom hotelu što je za mnoge od nas to bilo prvi put u životu. Na Balku se živjelo skromno. Grijanje na drva i ugalj u samo dnevnoj sobi, a ostalo većinom ne. Sve do 70-etih godina nije bilo mnogo auta u privatnom vlasništvu. Sve se štedilo. Kod sviju đaka su bili zakrpljeni ili prepleteni đemperi. Poneki dječaci, kao ja, nisu imali više od jednih pantalona. Mnogi su ih nosili prevrnute od uniformi očeva, željezničara, policajca i ofricira. Majke bi rasporile stare uniforme, ofarbali u crno ili tamno plavo ili nikako, prevrnule platno pa od djelova skrojili nove sa neizlizane strane i sašili hlače nekom od djece. Zato su se zvale prevrnute.  Takve jedne sam i ja imao sašivene od tatine uniforme polcajca. Imam i sliku sa dočeka Nove 66-e kada sam svirao guitaru u našem orkestru VIS Gimmnazy. Bilo nas je četvorica iz istog razreda IIIc; Caky, sada doktor otorinolaringolog Ary, sada Veterinar, i ja, sada prof matematike. Dakle trojka sa dvije akustične i jednom električnom guitarom sa pojačalom od samo 10 Wati. Pjevač Tchabry, sada Inžinjer Hemije je jedini nosio sako rol i majucu, a mi svi u đemperima i laćama i rol majicama. Moje se pantalone na sliii sijaju kao da su od listera.
Sa nama na izlete je uvijek bio u pratnji naš prof Žika.Inače, bio je običaj da djeca nikada ne idu bez profesora na školske izlete. Nikad mu nije bilo mrsko biti sa nama đacima. Uvjek nasmijan i vedar sa dobrim komentarima i onim genijalnim, nikad vulgarnim, vicevima kojima su se svi đaci do suza smijali. Radili smo često i na radnim akcijama. Opština je bila dosta velika i zahvatala puno sela, brda i često maglovitih dolina sa oko 70.000 stanovnika. Sa obronaka Planine visoke 2000 metra se ta oblast zelena od trave i šuma vidjela u nedogled. Kopali su tako jednom  danima temelje novog kabineta neke škole. On je radio stalno oko ručne mješalice betona i priprema izgradnje bi dobro brzo gotova. Neka građevinska firma uz stari dio sazida jednu zgradu sa šest velikih učionica. Sve bijaše novo, namještaj, aluminijski obodi oko velikih prozora preko cijelog zida tako da je svjetla u učionicama bilo na pretek. Počela je malo luxuznija etapa izgradnje Balka.
Bio nam je Žika više drug nego prof i vaspitač. Sa matematikom kod njega nikad niko od đaka u školi nije imao većih problema. Kod njega je to sve bilo jasno i veoma lako.  Dobre đake je stavljao da sjede u klupe do zida, srednji red je bio rezervisan za trojkaše, gdje sam i ja sam pripadao, a do prozora su sjedili dvojkaši. On bi to komentarisao tako što njima, kad im je već dosadno, treba malo više vazduha i da radoznalost, kojom je svako biće obdareno, zadovolje tako što će da vire šta ima napolju. Kad bi neko pretjerao on bi ga poslao van pokazavši mu prethodno na neko drvo u dvorištu rekavši, - idi vidi ima li me iza njega.   To je naročito primjenjivao na one novajlije koji bi na horuk zauzimali svoje mjestu u hijerarhiji razreda. Kada neko nebi napisao zadaću on bi mu u teku napisao jedinicu i rekao, - još dvije ovakve u teku i prenjeću keca u u dnevnik, što bi se vrlo rijetko dešavalo. Nikada nije ni za koga izjavio da je glup, što su mnogi profesori govorili čak i roditeljima, objašnjavajući neuspjeh djeteta na roditeljskim sastancima, već bi rekao da je  je njihovo djete  nezainteresirano za školu u cjelini, ili za neke od predmeta. Kad bi neko naredao više od 5 kečeva i on bi mu dao šestog i iz matematike, naravno ako je to taj đak zaslužio. Pa baš ni tada nešto mnogo nije volio kečeve, ali su to bili đaci koji su zaista digli ruke od školovanja i bilo im je svejedno.  Kad je poslije 15-ak godina izbio rat na Balku ja sam se aktivirao u vojsci grada. Mahom sam ostajao u komandi oko logistike tako da sam često bio u gradu, na ulici, u kafićima i kužio stvari. Rijetko bi me zapalo da dežuram na linijama. Skoro da metka nisam ni opalio na mrskog neprijatelja.  Mjesto rata protiv njega počeo sam sa njim da vodim trgovinu. Sve se prodavalo. Naročito ljudi koji su zakasnili sa bjekstvom pa sad htjeli preći preko linija. Profesori ostaše bez posla jer su djecu po naredbi Predsjedništva Bony raspustili odmah još u Aprilu davši im svima prolazne ocjene. Tako bez plate za život ostaše Donja i Žika. Sve škole u gradu su bile podređene ratnoj situaciji; napunili sm ih izbjeglicama ili mobilisanom vojskom. Ja bi Žiku  i Donju često poslije zamračenja grada posjetio i  donosio im hrane. Naročito su volili graha. Smijali bi se tomu i  radovali. Često bi dok bi ga prebirali komentarisali sasvim ozbiljno kako je lijep, kako liči na bubrege za koje je kažu veoma zdrav.  Zatim bi ga Donja dugo kuhala na prerađenoj naftarici ložeći debele trolisne kese od papira koje sam im donio iz Crvenog Krsta i uskladištio pod stubište u ulazu zgrade u kojoj su stanovali. U tim trolisnim kesama je dolazilo brašno od nekuda iz  inostranstva. Znalo se da u svakoj ima vješto postavljena puška da se spolja nije mogla napipati. Dunja nepunu godinu pred  rat rodi curicu Donju kojoj je naravno trebalo puno mlijeka, a k'o za inat nestade ga po prodavnicama, jer ljudi blokiraše taj jedini put koji vodi kroz usku dolinu rijeke Ašve u kojoj među dvije planine ležaše naš lijepi gradić Grassland. Ja sam iz vojnih rezervi donosio mlijeko u prahu. Mati mi je pričala da mi je mlijeko u prahu 48-e spasilo život. Tada je Balk bio blokiran, od USSO, a predsjednik DAS-a Ruman ga za inat njima krišom poslao nama. Vječna mu slava i hvala. Ostao bi i rado uvečer sa njima.  Ko je tih ratnih dana jednom jeo na dan smatrao se uspješnim u živou. Kod mame sam se telefonom vadio da sam stalno na službi i da ću uskoro doći. Dok bi se grah kuhao, profa i ja bi igrali Table, a za šah nismo imali volje, jer je bio previše intelektualan za situaciju u kojoj smo se nalazili. Pričali bi o ratu i političkoj stuaciji i uglavnom se slagali oko svega. Ponekad bi pričali nešto i oko bivših exkurzija. Najveće zadovoljstvo im je bilo igrati se sa malom Dunjom koja pred sam rat napuni tek 9 mjeseci.   Najvažnije je bilo čiste gaze za nju. Hrane baš nije bilo za civile ali za vojsku se uvjek odnekud našlo.  Pojavio se šverc sa svih strana. Prodavalo se sve. I rovovi i tenkovi i ljudi, a kamo li cigarete, sokovi u prahu pa čak i alkohol. Za okvir metaka mogao si dobiti šišu konjaka „Braća Mandich“ proizvednog u Ubotici ili pitaj boga gdje, sa nekom priručnom etiketom na kojoj je samo pisalo, - Konjak. Grozna li pića. Sve  je među nama bilo normalno i prijateljski dok nisam počeo donositi alkoholna pića. Popili bi malo pa zamezili tanke slabo kalorične salame ili kakvu konzerviranu šunkaricu. Brašna je profesorima bilo od škole dato odmah po 50 kila, pa se još imalo i hljeba koje je lijepa Donja vješto spremala. Veli, - sve se brzo nauči kad se mora. A tek kad ga je kuhala sa prethodno skuhanom i nabubrelom rižom, okrugli hljebovi su bili ogromni. Bilo je i nekih tvrdih keksova poslatih sa DASa u smeđim limenim konzervama bez ikakvih oznaka.  Kažu da su to neke rezerve iz njihovih atomskih skloništa stare i po 40 godina. Popili bi tako četvrt boce i stali. Piće nas je razgaljivalo i ublaživalo tjeskobu. Poslije nekog vremena pređosmo na pola, pa na cijelu bocu dnevno. Piće poče da nas pije umjesto mi njega.
Jedne noći provali iz njih dvoje kako se više ne vole. Kako su pristojni jedno pred drugim, ali se više ne vole. Ona voli samo mene veli pred njim, na što on klima pijanom glavom i kaže na svojoj ekavskoj varijanti Balk jezika kojom je govorio kad popije, - znao sam ja to celo vreme. Bio sam zbunjen. Moja Donja ipak je samo moja. Nemoguće.  A šta ću sad ? Nađe me totalno nespremnog na tu mogućnost. Stara moja ljubav prema njoj je uvijek bila prisutna i sad se rasplamsa. Buknu. To što ona spava s njim i kraj njega nikad me nije ni malo tangiralo. Ni što ima dijete sa njim. Ni to. Ništa sem čiste ljubavi prema njoj me se nikad nije ticalo.
31.8.7012. 6:20
Gledam suđenje Generalu Ladychu. Prikazuju logor u kom je 800  ljudi boso ili u japankama. Ej, 800 ljudi u logoru na Anjači su bili samo civili a oni su ga zvali zatvor za zarobljenike, a da niko od njih nije imao ikakvu uniformu. U procentu 85 %  bijahu Oniši a 15 % Anishi. Usputna napomena: Jučer slušam na radiju Eniške Republike/ ER/ javi da je u ratu nestalo 459 eniških vojnika. Nađeno je  232 tjela a  40 bijahu bez glava.    Penzioner  Opovych je postao pukovnik jer je bio komadant tog logora veli svjedok na sudu. U Junu 92-e sam obišao logor veli taj svjedok Edić, inače i sam Oniš. Veli  Omer Filipowitz mi je podnio tako iscrpan izvještaj i pred eniškim ofricirima opisao sve kako su ih tukli. Kako su bili bez vode, ležaja, odjeće. On lično je bio krvave uniforme pa sam bio siguran da neće preživjeti. Napisao sam u izvještaju da on neće ućutati dok ga ne ubiju. Bio je prof Istorije i rođeni vođa, hrabar, drčan i fizički jak. Bio je predsjednik male oniške MBO partije. Znao sam ga i prije rata.  od 2000 zarobljenika ni 200 nije vezano za oružani otpor Oniša i Aniša reče mu neki Eniški ofricir dok je  obilazio logor u ljeto 92-e. Svrha ovog logora  je bilo da ostane samo 5 % Oniša u tom regionu. Da se obezglave, opljačkaju, protjeraju. Pukovnik Tepšić je izjavio da je to logor zarobljenika pa je bilo jasno da je on bio pod nadležnosti vojske. U kuhinji se spremala hrana koju zatvorenici nisu dobili nikada. Jeli su samo njene ostatke. Moj babo je bio mesar pa znam kako se meso tranšira. Trećeg  Juna je otvoren taj logor a ja sam tamo bio već 18-og Juna. Samo poneki su imali čebe ispod sebe. Filipovitz je ležao od batina. Nije ustajao. Drugi do njega je bio na štakama. Prtpostavio sam da je bio ranjen od metka. Razgovarao sam sa Filipovitzem tako da ofriciri nisu mogli čuti moj razgovor. Sudija na suđenju u Hayu  naredi, pauza.
Bili su poluobučeni nastavlja poslije pauze svjedok Edych. Advokat ga pita da li je bila opšta nestašica hrane hrane u dolini povećeg grada Anja Uke. Nije veli on jer je to bio početak rata a to je plodonostan kraj. Ti si Adile civil pa se ne razumiješ zašto imaju uzbune povremeni rekidi struje, veli mi neki ofricir jedan dan. Vode je uvijek bilo. Tražio sam izvještaj patologa iz bolnice o smrti Omera i dobio ga sa molbom da nikada ne otkrijem od koga je dobijen. Dr Šabanović i sam logoraš na Anjači je potpisao smrtovnicu ali je konstatovao samo smrt a ne uzrok. Traži advokat ime ko je dao izvještaj patologa ali se svedok Edić sa tim nikako ne slaže.
Kada su me hapsili prvog Marta 95-e i oduzet mi je i taj nalaz i tašna dokumenata. Taj nalaz mi je dao jedan Eniš koji je van Balka od 93-e. Tvrdim da to postoji i ta je bilo tako.
Ima pravo što nije htio da kaže jer kakvih naših ljudi sa Balka na planeti Nada ima to je strašno. Eto neka žena na Nadi, veoma potkovana parama, našla je neke sileđije i platila da pretuku navodnog unuka popa koji je prije 70 godina imao prijateljske odnose sa Kotom, revolucionarom na Balku koji 41-e hrabro povede rat protiv okupatora sa Hammera i Talya. Bio jest Omnista, to jest sve nacionalizovao; sve i svašta odmah poslije tog najkrvavijeg rata u do sada poynatoj civiliyaciji do sada. Zemlju je dao seljacima u društveno vlasništvo zvano zadruge. Čak nije bilo jasno je li prebijeni čovjek, otac troje djece, stvarno on bio unuk toga popa ali je jadnik imao isto prezime. Dakle krvnici se svete sjenama onih koje ne mogu uhvatiti. Dobro mu nisu i djecu pretukli. More bit kad porastu.
Advokat dodaje da Filipovitz uhapšen jer je 27 Maja 92-e komandovao napad na kolonu nenaoružanih vojnika pri čemu ih je 3 ubijeno a 26 ranjeno. Isti dan je  ubijen zamjenik policije u LjuTchu koji je bio po nacionalnosi Eniš.  Komandir policije u LjuTchu je bio Oniš Atif kojega sam našao kao zatvorenika u logoru na Anjači veli svjedok. Dignut je isti dan i repetitor Tv u vazduh dodaje advokat. Sudija moli da uspore jer se suđejnje prevodi još na tri jezika. To mi valja ponekad kada ko zna zbog čega prenos zataji na našem Balk jeziku okrenem ga na ropijen ili amerijen.
Poslije godinu i po dana, 10 oktobra 93-e su u Urbetu gdje sam bio prisutan razmjnejeni za ljude koji bijahu uglavnom u uniformama. Hilmo, iako je operisan u novoj bolnici, se sam priklao u staroj kada je vidio kako izgledao, veli svjedok.
U Jubiyi je većinsko Aniš stanovništvo, veli advokat. Da, ali mjesna zajednica Isalam je Oniška većinom. Sa jednim svećenikom sam putovao i pričao o mobilizaciji Aniša u Eniš vojsku koji je tvrdio da se to sve na silu radi. Nakon mjesec dana su ga našli naskroz sasječenog, a drugog svećenika Matanovića su zajedno sa roditeljima našli bačenog u bunaru.    Ubice preko 200 ljudi Onisha na Koritchanskim stijenama su izvršili policajci, a ne vojska veli advokat. Da veli svjedok. Sadika, jedna od dvije žene zatvorene u logoru je čula od stražara da će svi ne Eniš zatvorenici biti ubijeni ako Anja Uka bude napadnuta od Aniša i Eniša.  Ona je bila u samici na kojoj su vrata bila od drveta pa ih je ona uvijek malo otškrinula da ima vazduha.
Advokat završi a sa pitanjima nastavi tužilac. Išao sam u logor 25 puta ukupno, veli svjedok, a moji saradnici malo više. Ja sam 95-e bio uhapšen kao prijašnji rukovodilac dobrotvorne organizacije Merhamet sa još 5  tadašnjih rukovodilaca i optuženi smo kao špijuni. Suđeni smo, ali nikad osuđeni. Stalno je to odgađano jer su tu bili prisutni neki ljudi u bjelim uniformama, valjda međunarodni posmatrači. Nijedan konvoj hrane od tada nije izašao prema logoru što je bio znak da se to stanovništvo želi protjerati.  Sudija ga pusti da ide kući. Objasni da je nemirnog Generala odstranio iz sudnice samo ovaj dio suđenja i nada se da će ga vidjeti u ponedeljak ponovo na klupi. Nisam otvorio na vrijeme nastavak suđenja al sam čuo kako je sudija pred samu pauzu upozoravao advokata da Ladich maše nekakvim papirom na kome su pisane neke godine iz perioda Drugog rata i da to nije primjereno.
Navijem radio Anja Uka. Drma neki rock na Amerijen jeziku. Ej bejbi ... dont ju wont tu go, ... swit hom in Čikago...Tamo se i na našem Balku sve poamerijanilo. Pa i čitav svijet nama poznat u Galxiji priča taj jezik u 60 % slučajeva. Nezadrživo napreduje svuda. Time i muzika i sve ostalo njiovo, a time sve lakše i Politika i proizvodi. Naročito oružje.
A Galaxy plolitika se svodi na to da ako neko ima nešto valjano, Velesile DAS i USSO mu to kupuju obilato, pa investiraju u dalju exploataciju, pa ako se režim državice, sa naglo nepravednim ugovorima po njega, pobuni nastaje zahlađenje, pa prekid odnosa, blokada, ekonomske sankcije, bombardovanje, okupacija i smjena surovog režima na razne načine. Uglavnom se sve svršava smrću glavnog bunđije, da ne nabrajam kako, suđenjem, vješanjem, trovanjem, metak u čelo, itd. Rijetki imaju sreću da budu samo protjerani. To se dešava neprekidno od završetka Drugog  Rata od 6945-e pa na ovamo. Valjda se dešavalo i prije, a ja naivan rođen tek 48-e mislio da je od tada i sav svijet  nastao. Evo jedna karikatura koja nadam se govori dovoljno.  

Ima i jedan vic kada na carinsku konrtolu dolazi čovjek sa USSO pasošem. Carinik ga na amerijen jeziku koji je službeni jezik svih carina naše Galaxije pita, - Name and last name, / ime i prezime/. Jurij Jevgenij. - Okupation /zanimanje/ a Jura veli, - No, just visiting / ne, nego  samo u posjetu/. Zafrkava Usse jer su često u prošlosti vršili okupaciju / ocupation/ neke državice koja više nema zaštitu DAS-a.
7012-09-02 Vruće Nedeljno podne.
Slušim radio Oazu, radio za emigrante sa Balka na Eniš jeziku kako kaže voditelj P-Eđa. Taj isti jezik Aniši zovu aniški, Oniši oniški, a Negrijci prosto negrisky. Tako da poslije oslobođenja 7 novih država od jedne jedine Balk, sada u 4 državice govore jedan jezik koji se vodi pod 4 službena imena. U tri ostale se govori; Donci; donski, Lovinci;  lovinski i Osovari ili Yptary; ziptarsky. Upravo na tom našem radiju provali voditelj P-Edja anegdotu kada je 45-e visoki Kotov policijski službenik Rtzun posjetio zatvor i zaprepašten da je tamo i njegov profesor, poznati Balk pjesnik, uskliknu,- otkada ste vi profesore u zatvoru, a ovaj ne trepnuvši reče, - od oslobođenja.  Meni još nije jasno zašto je sad ovaj rat na Balku 92-e kada smo se 45-e tako lijepo oslobodili od Fašizma, Šovinizma, Nacionalizma, Feudalizma, Kralja. Jedan naš sugrađanin ovdje na Nadi je bio snimatelj državne Tv Balka pa je oputovao sa Kotom a i bez njega mnogo destinacija. Na Radio Oazi daje kratke veoma zanimljive storije sa tih putovanja. Na Afru u državi Ngoly su snimali reportažu u jednom selu. Sreli su žene  sa razmazanom kravljom balegom u kosi. Što veći sloj balege predstavljalo je veće bogastvo u kući, - objasni poglavica, i sve veći mamac za mladoženje. Eh te žene na svašta bi uradili da navuku muškarce na brak i pravljenje djece. Objasni nam taj poglavica kad vidjesmo nekog čovjeka vezanog za drvo da će ostati tako vezan bez hrane i vode puna tri dana jer je krao kokošija  jaja. Na rastanku pokloni poglavica Tv ekipi jednu pravu pravcatu živu kokoš. Otada se promjenilo mnogo, veli snimatelj. Poslije oslobođenja od kolonizatora 6075-e, tamo su 27 godina vodili krvave ratove za prevast domaćih plemena. Tek skoro, to jest 7002 je potpisan mir među njima. Tako i Balk. Ne zna se da li je za njega bolje biti slobodan ili potlačen. Kada je potlačen, gine i čezne za slobodom. Kada ima slobodu narodi Balka žele posebnu slobodu svak za sebe pa vode ratove među sobom oko slobodnih i neslobodnih teritorija.  A za rata su tamo u Bony, koja ukupno zauzima samo 51.000 km², stvorili toliko državica da je u njima bilo nemoguće disati, a kamo li hodati.Poslije rata u federalnom djelu, koja zauzima 51% teritorije Bony, oformiše 10 kantona, a to je ustvari 10 novih državica, gdje svi na vlasti gledaju samo kao da se što više disjunktiraju od ostalih kantona, Federalne i centralne  vlasti i na brzinu se lokalne kabadahije obogate. Ima i pravih milionera. Manji dio kako ga Federalci posprdno zovu, to jest 49 % njene teritorije, je pod Eniškom Republikom. Kod njih je teritorija izdjllena opštinski ali je centralna vlast jaka. Sa Federacijom ER skoro nema ništa, niti želi da ima išta zajedničko. Doduše, uveli su zajedničku profesionalnu vojsku. To je mješavina vojaka triju većinskih nacija, Oniša, Eniša i Aniša, na profesionalnoj bazi. Opremljeni su BOOM uniformama koje im zaista slabo pristaju. Kada sam bio na Balku ove godine, odem i u naš Grassland. Treba li da kažem da je on ustvari bio glavna meta moga odlaska, a potvrda o radnom stažu za skoru penziju samo izlika da ga bar još jedamput u životu vidim. To je grad zbog koga ja crkavam. Nisam ga vidio uživo 18 godina. Ubjedio sam sebe da je za to dovoljan samo jedan dan. Nisam ga čak ni slikao niti moja kći Dunja. Kažem moja, iako nije moja, a moja je.
Naime, ja sam starog profesora Žikicu ubio.  Ofarbao sam mu dugu kosu  i preko mojih švercerskih veza isporučio Enišima. Oni su ga tamo iz osvete po licu donakazili i isporučili Oniškoj strani u nekoj razmjeni mrtvih vojnika. Od tada sam ga počeo da zovem Žikica da mi je nekako lakše pri duši. Kao da je još živ. Pa i jeste. Kroz mene. Isporučeno tjelo je  bilo  sa mojim originalnim dokumentima u đepovima tako je Žikica pod mojim imenom na brzinu i nevoljko sahranjen na Eniš groblju bez ikakvih vjerskih ceremonija. Malo zbog toga jer ja nisam bio religiozan, a ponajviše  jer je Eniški pop pobjegao iz grada. Nije bilo ni vojnih ceremonija zbog mog opštepoznatog šverca i svađe sa komadantom oko diobe plijena. Čak je ponekad argumentovano potezao čaše, flaše pepeljare pa i pištolj na mene. Nisu me nigdje voljeli jer sam se naglo obogatio. Od jade postao faca. Ja im fola, kako su govorili iz zavisti, - na tuđoj bijedi. Kao da oni nebi da su mogli? Postao sam kralj rovova. Gdje ni visoka politika nije uspjevala ja sam probijao linije, osvajao bez metka teritorije miteći na sve strane.  Jednom sam za milion Talira od Eniškog komadanta kupio stari tenk 55 i prikazao to kao lukavu otmicu naših hrabrih Oniških vojnika. To je odjeknulo u štampi i napravljen je čak crtani roman o tome koji je ušao u školski program za djecu osnovnih škola. Drugi put sam od „neprijatelja“ za  2 miliona kupio cio potpuno suvi rov, friško kopan mehanizacijom, u dužini od par kilometara. Na Tv je naravno odjeknulo kako smo ga zauzeli. Ja dobih i neki manji orden iz Tradera. „Naši“ nisu tjeli kopati, a nisu ni imali čime pa su bili nezadovoljni položajem i uslovima na ratištu. Civili opštine pod našom kontrolom su se slabo odazivali kopanju. Svako je imao neku vezu u štabu pa je sa njom uz par pića u nekom od kafića lako izbjegavao tu obavezu.
Moja mama je već bila napustila grad i sa bratom Joeom otperjala na Aust tako da je tamo dobila vijest o mojoj smrti. Poslao sam im preko Rtce i jednu smrtovnicu sa mojom slikom. Otac mi je umro još 85-e, šest godina prije ponovnog rata na Balku. Da je ostao kojim slučajem živ to bi mu u njgove 72 godine života bio treći rat po redu.
Kao što sam vidio za mnoge kako se završio, počeo sam život da shvatam kao fragment koji se može naglo završiti i za mene, pa  mi bi sve nekako lakše podnositi. Kao sa nekom ironijom koja se javlja kod kriminalaca. Dok su vojnici u rovovima vodili krvave bitke, 100 metara dalje od njih, mi smo  švercali benzin u buradima od 50 litara, cigarete, kafu, pića, hranu, brašno, itd. Ma imao sam džip i po potrebi na njemu mjenjao oznake sve tri vojske Balka. I tako bi skoro dvije godine. Bilo je uzbudljivo i puno adrenalina. Ponekad bih zanoćio kod „nepriatelja“ čekajući tovar, pio i kockao sa njima sa uobičajenim čipom od 50 talira. Dodje i tom kraj iznenada kada sam u duboku noć u samodbrani ubio tri njihova vojnika. Bili su se toliko nalokali, povadili oružje i počeli da mi prijete, pa zatim pucaju prema meni, jer sam ih istapirao na pokeru. Zbrisao sam na vrat na nos izpraćen salvama metaka. Poslije par dana njihov neki bos preko talasa policijske radiostanice, preko koje su se dojučerašnji prijatelji, rođaci, kumovi i kolege naročito u dugim noćima, često prepucavali i obilato psovali jedni drugima majku i oca i sve ostalo, javi da familije ubijenih daju 20.000  za moju glavu. Ubrzo je mislim sem Žike sav Grassland znao za to. Morao sam se paziti. „Moji saborci“ su otvoreno pokazivali iznenađenje kad god bi me vidjeli živog. Zatim bi me tapšali po leđima kao da me ispraćaju jer me vide zadni put. Gledao sam za njihove pasove da li imaju oružje i uvijek gdje su im trenutno šake. Desnu ruku sam stalno držao na dršci otkočenog revolvera. Oni bi širili ruke  dokazujući da ne spremaju ništa. Niskim se nisam rukovavao niti je to ko pokušavao sa mnom. Mrmljalo se u početku po gradu i u komandi o nekom zlatnom ordenu za hrabrost za mene, jer sam tako nesebično, hrabro i nedvosmisleno ubio tri neprijateljska vojnika, zatim o unapređenju i premještaju u Trader ili bar Enitzu na visoki položaj u policiji, ali sve to brzo pade u vodu i svi  su postali nekako drugačiji prema meni. Sve sam manje iz pozadine radio na švercu i sve više čuvao leđa.
Smislio sam plan pa šta bude. Nemam šta izgubiti. Profi koji je neprestano, pjan ili trijezan kukao za Dunjom i Donjom, sam rekao da ću ga prebaciti kod Eniša preko linija pod mojim identitetom i da zbog toga treba da pusti kosu da mu izraste. Zatim da se ne pojavljuje ni pred kim par mjeseci, pa kad pređe neka onda ide u GrizzVill da ih nađe. Hranio sam ga i napijao što je bolje bilo moguće da dobije koji kilogram, a ja sam postio i osušio se ko grana. Čak sam mu istetovirao na ruku AB 81-e /Armija Balka 6981-e, kada sam je ja te godine služio/. Aktivirao sam se iznenada intenzivno na relacijama šverca, oblačio se deblje da se ne vidi moja mršavost, ali liniju razgraničenja nisam prelazio. Zadnju večer njegova života je dofarbao kosu u potpuno braon i oko ponoći smo mojim svima znanim džipom otišli iza linija u Urbetu. Bješe oblačno i tamno kao u grobu. Znao sam da tu noć nema vojske na „Punktu“ jer je na obe strane bila dogovorena „smjena“. Njega sam krio pozada u nekoj vreći. Stražama sam obilato djelio cigarete i crni Mandich konjak sa etiketom iz Sany. Ponekad bi nekom baš zadrtom vojniku koji bi mi dobacio, - Blago tebi ti još radiš, a moji nemaju šta da jedu, dao 50 # i dodao, - biće još kad završim, neboj se, naši smo.
 Čekali smo na „odredištu“ neko vrijeme u grobnoj tišini. Držao sam cijelo vrijeme moj revolver sa prigušivačem u krilu kao za svaki slučaj. Profa na to ništa ne posumnja. Čak se i osmjehnuo kad je to vidio i s odobravanjem potvrdno klimao glavom. Na u moju primjedbu, kad tiho rekoh, - kao da neko dolazi sa desna, on okrenu glavu prema tamo, a ja mu ispalih metak u potiljak. Bila je zima i grobna tišina. Krpe snijega su se bjelasale preko crnih livada. Izađoh iz džipa. Ledeni vjetar sjeverac je puhao napolju. Preko uniforme navučem bjeli kostim za zimsko maskiranje. Pješke sam se vraćao izbjegavajući straže gdje je to bilo moguće, a gdje nije uz meni poznate lozinke varao ih imitirajući nekakvog kontrolora iz štaba. Režao sam kako slabo drže straže, a one na spavanju nisam ni budio. Ko bi me neko prepoznao i reko, - opet radiš, dao bih mu uobičajenih 50# i rekao staru frazu, da šuti i da će biti još. Dodao bih i komentar, - ko jebe one u komandi, lako je njima vazda u toplom. U zoru stignem po magli pješke u stan moga profesora. Ošišam se i ofarbam djelimično kosu i obrve u bijelo i Donjinim krejonima dodam neku boru oko očiju. Ganiju, moga biznis partnera sa druge strane linije sam preko cedulje u profinom đepu obavjestio da  10.000 # uplati na račun u neku od stranih banaka koje su se u našim naprasno nezavisnim državama Hany, Loveniji i Doniji naglo namnožile. Za vlasnika imenujem Donju uz njeno prezime Memich, datum rođenja i tajnu šifru.  I bio sam siguran da će to uraditi ko što bi i ja za njega bez razmišljanja uradijo. Bio mi je drug iz vojske, a to ponekad znači drug do groba, a  kod nekih i poslije groba. Šišao sam se na kratko mašinicom na baterije. Dofarbavao sam moje kose i obrve još bjeljom bojom i tako postao Žikitza. Komšiluk u zgradi je još od proljeća 92-e na brzinu i budzašto prodavao stvari  bježeći iz grada na sve strane gdje se moglo. Najćešće bi to bilo preko ratnih linija „kod svojih“ nacija: Eniši preko u  5 km udaljenom Urbe, a Aniši prko Ylenitze prema New Grasslandu Ytezu, Usovači i na more u Hany.  Pronosile su se vijesti da ih tamo, mobilišu, sa niskim nadnicama radno exploatišu, skupim kirijama materijalno iscrpljuju, pa su bježali ko je mogao i sve dalje po Galaxiji. Ima ih mnogo i ovdje na Nadi. U zgradu u profinom ulazu 27, ulazu do ulaza stana moje mame na broju 25, su se uselili neki nepoznati ljudi tako da promjena mojega identiteta osta potpuno nezapažena. U  stan moje mame se useli nekakav oniški komadant koji se pojavi odnekuda iznenada. Pričalo se da je bio kod Eniša pa sad prešao nama. Žika od početka rata nije ni izlazio ni na prozor, a kamo li iz stana pa ga je svijet potpuno zaboravio. Mislio se da je otišao sa familijom u Sany. Za prvih šest mjeseci rat 92-e, od 18.000 stanovnika Grasslanda, grad napusti 10.000 duša. Kakva je to samo bježanija bila. Istovremeno, od 160.000 Oniša koji kao izbjeglice u te tri godne stizahu do Grasslanda, 30.000 njih postaše njegovi građani, a ostali odoše kuda koji. Krajem 93-e, iz naše opštine od 70.000 stanovnika,  13.000 Aniša pobježe u samo jednoj noći na Lašich planinu kod do tada im mrskih Eniša. Sa njima bi i 800 njihovih vojnika sa kompletnim oružjem. To im ništa nije smetalo što su do jučer pucali na te iste Eniše i ubijali ih. Poslije sam saznao da sem pokojeg šamara ništa strašno im se tamo nije ni dešavalo. Civili su mogli su da odu dalje gdje god su htjeli, ali vojaci su poslije kraćeg boravka isporučeni u štabove Aniša i raspoređeni na linije prema Onišima, većinom na Areško ratište. Žalio se General Raljak da mu se ta vojska nije baš rado odazivala na davanje života za nove ciljeve ljutitog vođe Hengrija. Puklo im valjda pred očima. Do jučer su se grlili i ljubili sa Onišima hrabro pijući po kafanama u čast pobjede nad Enišima a vidi sad. Ljuti neprijatelji Eniši im spasiše kožu od dojučerašnje braće Oniša.
Davajući povremeno koješta iz kuće Žikinom bivšem đaku Rtzy, koji se kao i mnogi u gradu toliko propio i da bi imao nastaviti piti na gradskoj pijaci, koju smjestiše u prizemne hodnike garaže ispod netom pred rat izgrađene najveće zgrade u Grasslandu Amerikanke, prodavao svoje, a i tuđe stvari. Tako sam kao Žika ostao nezapažen. Ma niko se za mene nije ni interesovao. Ni kao za Žiku ni kao za mene lično. Svak je gledao samo na sebe. Kad bi mi nešto zatrebalo ja bih po mraku nazvao Rtzu i uz svijeću ili žižak bi mu onako sa vrata davao kakav radio-kasetofon, ili knjige kojih je bilo u izobilju. Poznavao je on čaršiju od glave do pete; i bogate i siromašne, i prilično se snalazio kome šta kome može da proda. Dobro su išli kompleti knijga, naročito zelene boje jer je to uzurpirana religijska boja Oniša. A sada su se svi htjeli da pokažu kako su u Kotovom systemu bili tlačeni i sputavani. Preko Rtze i đačkih veza u opštini poslije skoro godinu dana takvog života nabavih i Bony pasoš. Oni jadni mislili da pomažu starom dobrom profi koji eto pune tri godine osta sa njima iako je potpuni Eniš. A i naveo sam da preko Hany idem na Zapad i da me moji Eniši i njihova politika ne zanimaju. More bit je i to pomoglo. U rani mrak decembarske večeri 94-e obučen u Žikicin mantil izađoh napokon iz kuće. Kupih kartu u nekom novom uredu za putovanja Biberturs. Htio sam da ni Rtzo ne zna kada idem. Godila mi je ta promjena identiteta i promjena moga života. Kao da mi je onaj teret i savjest lošega čoeka pao sa leđa. Tako sam sam svoje grijehe zakopao. Tamo u tom turist birou bijehu sve meni nepoznati ljudi. Neki ljubazan čovjek u odijelu, bjeloj kao snijeg košulji i napadno šarenoj kravati, što je zaista bila rijetkost u tim ratnim danima da neko nosi, reče mi da će autobus doći iz Yssokog i samo svrnuti do robne kuće i tu između nje Muzeja  nakratko primiti nove putnike, kojih i nema mnogo, da ne bi možda koja granata doletila sa Planine i onda, - gudbaj putovanja. Biro bi u prizemlju u staroj kući u kojoj je i kafe Onzul odakle mi pri izlasku neko kroz zamagljen prozor mahnu i da uđem unutra i pokaza palac, što je bio ustaljen znak, - ajde na jednu, on časti.  Znao sam ja dobro taj znak i često ušavši samo jednu ostajao po cijelu noć u nekom od živopisnih i sve što je vrijeme odmicalo, sve skuplje opremljenih kafića našeg Grasslanda.  Jedan od zadnjih je koštao je  cijelih 2 miliona Talira. Foaje mu je bio kao nečiji cio kafić. Odmahnem samo rukom ironično se smijući u sebi i tom znaku i mojoj prevari, ali me zebnja po noći preuze. I strah, silni strah. Prvi put da sam se u životu bojao. Šta ako me otkriju. Šta bi moja majka rekla. A to radim sve zbog Donje koja joj nikad nije bila draga. Govorila je da je ta djevoka preozbiljna za mene. Da je drska. Da joj je mati ovakva i onakva.  Često bi i zaplakala ta jadna moja mati. Ah te majke, sve o svojoj djeci znaju. Da li ću je ikada više vidjeti. Moju mamu. I Donju. Zbog par riječi koje je rekla možda u hipu, iz osvete, bjesa, staha od nestanka, nemoći, dosade braka, ubih joj muža. Da li se nešto mjenja suštinski?. Makar i nagore. Ko zna? Nekada i laž zvuči kao istina i obrnuto. Možda je od rata poludila i tada rekla  da samo mene voli. Možda da ga kazni što toliko pije. Da baš je tako rekla. Da ne voli više nas obojicu nego samo mene. Biješe li to u jesen 92-e. Da, da ,da. Pretresem taj događaj ponovno po ko zna koji put. Sjedili smo uz žižak i poslije večere pili neki bolji konjak. Osjećao sam ja da je onaj crni, ustvari ortodoxni metil alkohol, nije dobar za mozak, ali Profa se napijao i od njega i često pričao sam sebi nešto da se nekako ohrabri. Novim vođama naša tri najmasovnija naroda na Balku: Mudyu i Karyu i Hengryu,  psovao je sve po spisku. Donja je danima samo šutila i plela. Onda najednom ona puče. Održa mu lekciju da je mekušac, da izigrava nekog intelektualca, neutralca, mirotvorca, šta li?, a u stvari se boji.  Što se ne aktivira i bori pa bilo gdje, da bude muško. Zatim dodade da se udala za njega jer je bila sirota, a on imao ugled, stan i platu. I što je najvažnije jer liči na mene. Da kad god ga je grlila zamisljala je da grli mene i samo mene. Samo mene? I priđe meni i čvrsto prisloni svoja usta na moja. To je trebao da bude kao neki poljubac. Neka potvrda od koje se ne može nazad.  Ja i ne govorim ništa. „Šta si zinuo? Budalo“, - dreknu ona i na mene, sjede za sto i zajeca. Volio bih više da me ošamarila onako jako kao onog sileđiju prije par godina. Profa se cinično nešto kao nasmiješi i reče: - zino si budalo, zinuo. Ja stvarno i sam to konačno primjetim pa zatvorim usta. Profa važno mrmlja, - znam ja za to, eh već dugo. I ja ga volim, reče nekako važno i diže kažiprst, zatim odmahnu nekako neodređeno rukom i s očajem mrmlja dalje, - kao brata, druga, čoveka, spusti glavu na sto i u momentu zaspa.. Ja se tiho pokupim i bez pozdrava odem. Opsujem u sebi nekako tužno, ali ipak sa smješkom radosno. Tako je to bilo.  Poslije nikada o tome nismo ni riječi pomenuli.
 Kao da to nije ni bilo, pa sam posumnjao da se oni ni ne sjećaju toga, a ni ja da od želje nisam skrenuo. U ratu su duge noći, svašta se sanja i brka sa javom, halucinira od lošeg pića. Ajd dobro Profa i ja, ali ona nije mnogo pila. Ko zna? Nesmijem ni da progovorim o tome, a ni oni ništa ne pominju. Dan za danom i pripremimo joj bjeg iz grada. Nekakvi nalazi od naših gradskig prijatelja doktora da mala Dunja mora na liječenje i pustiše njih dvije da odu. Ispratimo ih na Autobusku stanicu. Hladno zimsko popodne. Skoro nigdje nikog sem malo putnika i neke straže. Puše vjetar sa planina. Smrklo se. Led se uvlači u kosti i u dušu. Dunja tiho plače gurnuvši Žikici lice u skute mantila. Donja mramorno sivog lica ne progovara ni jednu. Zagrli nas ovlaš obojicu istim zagrljajem kao da kaže,- riješite nešto ili ništa ne rješavajte, meni je svejedno.
Bila je tu na stanici u pola tijela uzdužmo paralisana od moždanog udara  žena moga kuma Dzaye. Ustvari sam ja njima bio kum na vjenčanju. Bješe to davne 76. Ja bio u Plitu u vojsci, a kada sm čuo sa se Džays ženi odem iz vojske 7 dana. Rekao sam bio zastavniku Ibri da idem u Grassland i zašto, a on veli ajd nek je sretno i dade mi za prva tri dana neko opravdanje. Doveo je kum ženu da je isprati pa se malo sa njima zabavih nekom pričom da me prođe nelagoda. Kuma će putovati sa njihovim malim sinom od 6 godina koji će joj biti jedina ispomoć na tom dugom putu. Biše i još neke žene sa djecom. Sem šofera ne bi ni jedan muškarac među putnicima jer im nema više puta van enklave. Puška ili smrt.  Sprema se među tri naroda istog jezika konačni obračun i krvoproliće svakog protiv svakog.
Odoše. Ja i Profa u ribarski klub na poponevni ručak ili večeru, bog bi ga znao šta li je. Biše tamo neki ribari pa se sa njima zapismo do kasna doba. Navrati i policija pa i njih počastih. Popiše uz obavezni ozbiljni komentar, - nemojte dugo. Policijski sat je počinjao od 22 h, a to već biješe iza ponoći. Toliko smo se poslije naljoskali da je nas dvojicu negdje pred zoru ta ista policijska patrola odvezla kući. Taxiji nisu uopšte  radili. Kome bi se isplatilo voziti na benzin koji je koštao 40 # za litar.
              Od silnog straha da me ne otkriju, usamljenosti i svega kako će to sve ispasti ja sam skoro potpuno osjedio. Bar se nisam morao više mnogo farbati. Smršao sam 35 kilograma tako da isto  kao ni većina gradskog stanovništva što više nije ličila na sebe, nisam ni ja ličio na sebe, ni sam sebi, a kamo li drugima. Svi smo, kada bi smo se sretali u odjeći iz mladih studentskih dana, bili zadivljeni našim vitkim linijama i eleganciji. Kad bi se u kupatilu pri svjetlosti žiška polivao mlakom vodom ugrijanoj na prerađenoj naftarici, ogledalo bi se od pare zamaglilo i nije se vidio nikakav odraz mog lica u njemu. Toliko su mi se prsti i tjelo bili utanjili da sam pri kupanju imao dvostruki osjećaj; da trljam nekog mršavka i da me neko drugi  prstima  trlja. Kad sam izašao da se slikam za pasoš kod moga kolege ekonomiste Hađiemrrya koji još u miru napusti posao profesora u srenjoj školi i od oca preuze radnju fotografa, on mi se kao Žikici radosno i veoma prijatno obradova a i iznenadi. Veli,- zar ti nisi u Sany? I ja se njemu obradovah.  Bio je dobar prijatelj i naravan čoek. Bolila su me leđa pa sam imao i štap koji dopuni sliku o meni kao starcu. Ne dade mi čak ni platiti slike. Odvede me i na kafu u priručni kafe jednog izbjeglice, doktora po zanimanju, kojega poznavah površno. Tih kafića se baš namnožilo svuda po gradu; po garažama, haustorima, ma samo što ih na drveću nije bilo. Pilo se masovno. Pilo se ko je imao i ko nije. Ljudi bi se negdje zatvorili pili, nadali se, i čekali kraj rata.
U školu sa mnogim novim kolegama i novim direktorom pođosmo skraćeno raditi poslije skoro dvije godine potpunog nerada. Od 1.300 đaka ostade nam samo 200, a  upisasmo u prvi razred i 200 novih tako da „mene lično“, sem par starih kolegica i to krišom i tiho, skoro niko nikad i ne spomenu. Za ostale kao da nisam ni postojao. Malo me to obradova, a i rastuži da sam živ u uspomenama još bar poneke kolegice.  Ipak, nisam ja bio tako loš. Rat me promjenio. Šta sve u čovjeku ima i nezna dok rat ne izbije. Po čaršiji se za mene pričalo, - Ubijen u švercu. Profiter. Kriminalac. Izdajica. Špijun. Milione maraka sakrio negdje. Moj grob na Eniškom groblju niko nije ni obilazio. Bio sam jednom da ga vidim. Obična drvena daska i na njoj moje pravo medjunacionalno ime: Zvjezdan Čobrić - Gilea. Čudan neki osječaj se pojavi u mome srcu. Počeh da žalim sam sebe. Čak i zaplakah.
Mamin stan je pripao nekom ofriciru Oniša. Tamo sam ispod kade bio uzidao nešto love. Kako ih uzeti nazad. Čekati i čekati. Šta? Jednom sam kao pripit malo ko fol zalutao u haustor broj 25. Straža postavljena  u prizemlju me ljubazno izgura van. Život je bio preda mnom. Samo strpljenja. Sa Donjom sam se tri puta dopisao preko Crvenog Krsta i to štampanim slovima na formularu tako da nije primjetila da to nisam ja, a možda i jest. Ko zna žensku ćud. Najradije bih joj sve napisao i rekao, a šta? Koliko je volim ili tako neke gluposti. Dodje mi da se smijem. Ta  ljubav. Dobro što mi nešto ne dade da to učinim. Od nje primih samo dvije šture poruke prekrižene na mnogim mjestima crnim neprovidnim flomasterom. Preko jedne doktorice koja nesmetano ode da vidi svoju ćerku i bivšeg muža u GrizzVille i vrati se svom ljubavniku ovdje bez problema, poslala mi je poslije i jedan foto sa malo poraslom Dunjom guste kovrdzave kose. Kažem doktorici, - pa zašto si se vratila. Veli, - zbog stana, a i rat će biti brzo gotov. Tako isto su i političari stalno govorili na radiju i Tv, i u listerovim odjelima neprekidno sjedili na konferencijama o miru u skupim destinacijama po bjelosvjetskim metropolama. Uglavnom sa leđa tog fotosa Donja je napisala kako Dunja puže i pliča li pliča. Suze me obuzeše. Zar ja koji sam je toliko volio morah da joj oca ubijem.
Nastavih pod Žikicinim imenom jedno kratko vrijeme predavati matematiku pa se pod izlikom alkoholizma reume, bola u leđima, manuh i toga. Posuo bih se rakijom po odjelu, a bome i potegao dobro iz boce prije nastave tako da su mi rado dali bolovanje na neodređeno. Moj posao su dali nekom mladom izbjeglici, naravno Oniša po nacionalnosti. Meni do predavanja matematike više nije bilo stalo.  Bore od nespavanja i alkohola se pojaćaše na mom licu. Kad obučem neko od  profinih odijela i njegov mantil i sam sebi sam 100 % ličio na njega. Uvježbavao sam njegove pokrete i govor. Poznavao sam ga toliko da mi to nije bio problem. Možda i moje dugogodišnje bavljenje glumom u Amatereskim pozorištima još od djetinjstva grada Grasslanda, studentskih dana  New Yorka, pa za vrijeme dok sam bio prof mat Batchya i ponovo stanovnik Grasslanda  mi je mnogo pomoglo u tome.
Završio sam i ja bio matematiku na Univerzitetu Njujorka, zaposlio se u Grasslandu, pa oženivši se sa kolegicom sa fakulteta i odslužene vojske u Kotovoj Armiji 78-e nevoljko odselih kod nje u to malo i nestvarno mjesto sa 6.000 stanovnika. Tako živuckah u Batchyu, selu sa Gimnazijom, jer je tamo živio pod posebnom brigom države, poseban narod Lovaci. Doselili se na Balk prije 4.000 godina kada je on bio pod Silabikom, monarhijom koja je tada bila okupirala oko 30 % Galaxije.  Poznati kao zemljoradnici Lovatzi naseliše taj kao tepsija ravni dio Balka. Bijaše lijepo i romantično sa njima kao da ste došli na neku drugu planetu sa drugim jezikom, kulturom, a naročito muzikom. Bijaše lijepo dok se od žudnje za Grasslandom i brdima ne raspadoh i zatražih razvod. Ostade mi ćerkica Yvanna tamo sa njenom mamom. Imala je je tada samo 9 godina kad ja zapalih za Bony. Ponio sam samo jedan omanji kofer ličnih stvari.
3.9.7012. 7:01  
Završio sam ispitivanje veli advokat. Tužitelj se ustade. Gospodine Tatchy. Čuli ste na radiju da vas Eniši pozivaju na predaju da treba da živite miroljubivo i zajedno. Ja sam došao po ženu i djecu iz Hany, ali su nam Eniši sve polako presjekli, veli svjedok. Djeca su prestala ići u školu, autobusi su ukinuti i nestalo je struje i vode. Iz sobe 2 ste videjeli šta se dešava vani u logoru. Da jer nisu to bila vrata nego nekakve željezne rešetke koje su bile zaključane da nismo mogli izaći. Soba 3 nije bila takva. Imala su vrata i bila je znatno manja. Tužilac. Policija u selu Ozaratz je ostala samo Oniška. Da jer su ih iz Riedora prebacili ovamo a one druge tamo. Kada su me prebacili u Grassland bio sam u teškom fizičkom stanju. Njega je bila slaba pa sam otputovao za Hany a poslije 15 dana su po mene došli žena i brat i odveli me  u Loveniju.  Sudska pauza od pola sata. Na ovoga svjedoka sam totalno zakasnio jer je suđenje u Hayu po našem vremenu na Nadi počelo u 4 sata i 30 minuta a sada je već sedam ujutro.
Malo sam popravljao dnevnik pa zakasnih malo i na drugog svjedoka. Priča da su odnosi u njihovom selu bili odlični. Bilo je više nacija, išli smo zajedno u školu, radili i družili se stalno. Bili smo kumovi sa jednom eniškom familijom čak imali zajednički traktor i još neke mašine za obradu zemlje. Ja nisam imao oružje ali u Maju su Oniš na eniškim punktovima predavali oružje. Selo je napadnuto krajem Maja. Napala ga je jedinica 6 krajiške  koja je bila smještena u školi. Mi smo svi  bili svi prije rat  mobilisani u rezervu u tu brigadu pa i ja tako da sam znao njene strješine. Jednom nas je u zatvoru posjetio komadant te jedinice Myle. Zadnji dan Maja su ušli u zaselak, tukli ljude pa nas je sve bio strah. Uvukla se nesigurnost u nas. Ja i brat smo se sakrili u šiblje pored rijeke kad su naišli i posmatrali šta se dešava. Stara strina je branila strica Hussu koji je imao 70 godina i kojega su vojnici tukli. Djeca su vrštala. Oni su također vrištali govoreći, - sve će mo vas pobiti. Poznati su mi bili samo neki od vojnika ali većina ne. Razdvojili su žene i djecu od muškaraca. Tako je to trajalo oko sat vremena. Postrojili su muškarce u kolonu po dvoje i naredili da krenemo prema VrhPolju. Pratilo nas je 8 vojnika. Jadranko je bio njihov vođa. Njega sam upoznao na jednom prelasku barikada par dana ranije. Rekao je da idemo brzo da nas neko nebi napao pa smo vukli starce ispod ruke. Na ulazu u druga sela vidjeli smo vojnike. Jedni su sjedili, drugi pili, , vikali, psovali. Kuće su bile zapaljene. Neki su pljačkali auta. Jadranko je odveo sina i njegovog starog oca u objekat stare klaonice i vidio sam da vadi pištolj. Ja sam čuo samo jedan pucanj a drugi možda od buke cigli koje su prskale u vatri jer okolo su kuće gorjelei pucali su vojnici u zrak. Izveo je zatim Ismeta iz kolone pored puta, izvadio pištolj rekao mu, - posljednji put te pitam gdje ti je snajper i ubio ga jednim metkom iz pištolja kad je ovaj nijekao da ga ima.
Na mostu su nam naredili da skinemo cipele i skoro sve sa sebe. Pretresli su nas vojnici psujući i vičući. Pitali su za novac i oružje i sve nas vrijeđali i tukli. Kaurin Nenad je rekao da je ubijeno 7 eniških vojnika i da će oni zbog toga streljati  70 Oniša. Nada da će doći neki autobusi i odvesti nas nekud je počela da lapi. Bili smo prepušteni sudbini. To bi za danas kraj suđenja u Hayu.
Sjedim sam. Pola je deset već prošlo. Napolju prođe pokoji auto. Praznik je neki na Nadi pa se ne radi iako je ponedelak. Takvih ima 9 praznika godišnje pa ljudi iskoriste za odlazak na kotiđe, male kućice na obalama jezera kojih na Nadi ima oko milion.. Ma to je planeta sa 30 miliona kvadratnih kilometra od kojih pola zauziima slano more. Ljepota živa. I planina i ravnica, i snijega, i tropske vrućine. Svega. Došli smo ubrzo poslije moga izlaska iz Grasslanda. U GrizVillu dvo milionskom gradu se lako sakriti.. Donja ništa ne reče kad sam se pojavio iz voza izlazeći iz voza na stanici. Dunja mi je radosno pritrčala vičući tata tatice. Odosmo u neki jeftin hotel u blizini i poslije par dana iznajmih stan za nas troje. Šutila je Donja, šutio sam ja. To mi je je dobro došlo da malo odahnem. Vjerovatno i njoj. Znao sam da zna. Bilo joj je svejedno ko je od nas mrtav. Važno joj je bilo da je bar jedan živ. Od intime smo odmah odustali iako smo spavali zajedno. Podredili bi sve organizaciji oko ishrane, traženju namirnica, hodanja za brašnom i konzervama po dobrotvornim organizacijama. Otišao sam do Ombora da se registrujem u listu izbjeglica. Prije toga sam uspio registrovati kod NU /Nation United/. To je bilo veoma važno u slučaju nasilne mobilizacije.  Čuo sam da je u obližnju Atchu bilo opsano otići po izbjeglički dokumenat jer bi dotičnog odmah zgrabili i vratili u Bony u enišku vojsku.  Zaposlio sam se u dvije osnovne škole i lako prešao na lokalni ekavski izgovor Balk jezika. To nam je bilo nedovoljno čak i za hranu tako da sam trošio iz mojih deviznih rezervi koje su se brzo tanjile. Ostade mi par stotina hiljada uzidane ispod kade u kupatilu žikicinog stana. Nisam smio da ih ponesem neho par hiljada ušivene u pojas pantalona. Namjerno sam iz Grasslanda bježao preko Aniš teritorije da me neko od eniša ipak ne prepozna ili naprosto mobiliše kao vojnika.
Tamo u Sany sam  studirao u New Yorku, samo 80 km daleko od GrizzVila tako da  sam prilično poznavao i njega jer smo sa pozorištem dolazili često na nekakve smotre i festivale. Sreo bi rijetko ponekad nekog od mojih ili Žikicinih đaka i nije bilo problema sa mojom prevarom identiteta. Častio bih dotičnog burekom i „požurio“ na čas. Ma nikom nijebilo ni do koga.
           Borba za goli život se nastavljala. Jednom me sretne na ulici neki rmpalija dobroćudnog lica pa reče,- Žiko bre jesil'živ. Mi čuli da si u onoj vukojebini u Bony zaglavio. Ja cereći se uprem prst u njega a on veli, - Milanče, Milanče Vukadinović,- opalim ja kao iz topa. Sećaš me se, veli on iznenađen. A, velim, - si živ, pa ga zagrlim i poljubimo se tri puta u obraze kako je red i običaj u Sany. Jebote jesi ofalio, - veli on. Ali ostario nisi kao neki naši iz generacije. Sećaš se Tedya, velio on. Kako ne onog ...pa malo zastanem a on doda, onog što smo nas trojica učili Algebru Tri zajedno. I slušali kod Matanovića, velim ja opet k'o iz topa. Jebote, alal vera što ti imaš pamćenje, - veli on. Ja nikako da se setim njegova prezimena već duže vreme a mrzi me da moj index tražim i pogledam. Da da kod Matanovića. Eto Tedi je umro od starosti. I Gagi i Sena i ko zna još koliko iz naše generacije. Tedy Ostareo naglo, savio se, zubi mu ispali. Ma užas. Popijemo snogu po rakijicu dvije u nakoj kafani kod stanice. On sve časti, sjeća se svega i što je najvažnije samo on priča a ja dobacim samo neke indicije i kupim priče iz Žikicinih studentskih dana. Ma sve isto kao u mojima  samo su imena ljudi i mjesta različita. Zamezimo sa burekom i kuvanim jajima.  Ne pričam mu za škole u kojima radim. Velim da sam izbjeglica i muvam da ne sazna moju adresu. Velim, stanijem kod punca a on je zajeban. Vojno lice. Stalno nosa pucu za pasom i to neki kolt Magnum. I sve maltretira kod kuće. Uzmem njegov broj telefona rekavši mu da ja ne smijem ni pozive primati.  Išli smo na Algebru skupa. Jest đavla. Valjalo je što sam u dugim Grasslandskim danima i noćima učio napamet imena profesora iz Žikicinog Indexa, zlu ne trebalo ako zatreba. A eto zatrebalo je.
          4.9.7012. 7:01
           Jučer bi praznik rada. Svi znamo da je u cijelom svijetu taj praznik 1. May sem na DASu i Nadi. Oni nijesu htjeli da ga slave sa svojim tradicionalnim neprijateljima USSO pa slave prvi ponedeljak u Septembru. Odemo po vrućini kod Ortugalaca na kafu pa kući. Ja prilegnem a Donja ode na bazen u dvorištu. kad se vratila odemo sad ponovno nas dvoje na taj bazen. Obećao sam sebi da ću zbog zdravlja svakodnevno ići na plivanje i stvarno ovo ljeto ne propuštam priliku. Dođe jedna mlada i visoka komšinica sa prilično niskog rasta svojim mužem ili čomom kako oni ovdje kažu ako nisu vjenčani i malom bebom od dva mjeseca. Bebi navukoše pelene pa i nju kupkaše u bazenu. Čim bi je izvadili van počela bi da se buni i plače našt abi se mi sa simpatijama smijali. Vidim prije toga na Skype rođu pa mu javim da Drago traži da mu vratim rukopis, mada bi se trebao zvati štampopis jer je odštampan. Naime stari Drago napisa par stvari iz svoga života pa mi dade da ih čitam. Dobre su to stvari o kojima pisah u mojoj trećoj knjizi, Kako se patrijahalno živjelo prije Drugog Rata, pa njgovo školovanje i rad i 14 mjeseci u zatvoru u Traderu, zarobljen kao civil Eniš od ljutih Oniša. Prmlaćivan, izgladnjivan i na kraju oslobođen. Osam ljudi je umrlo od gladi u njegovoj ćeliji. Odemo sa sat zakašnjenja zbog brčkanja u našem bazenćiću po taj spis u Yssissaugu kod tog  tetića od Donje. Prije Nade on Žikicu nije vidio nikada tako da to prođe lahko Došao je on odmah kod nas još dok smo bili u Koloniji 2 na Nadi. Srčan čova. Igrao je dobro rukomet za grad Oboy i ja ga se sječam kada je dolazio njegov tim u Grassland da je bio dobar razbijač zone. Vrlo opasan i grub napadač. Tamo smo kod njih u stanu, malo sjedili, pojeli malo od paprikaša iz kotlića i roštilja koje je rođo, kako ga zovem i nače a i on mene, spremio dok su jučer bili kod ćerke u kući. Inače imaju super stan sa dvije spavaće sobe, denom za gledanje Tv i kompjuterom, veliki dnevni boravak i terasu zagrađenu staklom na kojoj je veoma prijatno sjediti. Vratismose oko pola 11 uvečer. Vožnja hajvejom me nikda nije radovala. Pokazivao sam Donji kako je to opasno na primjerima nekih vozača pri brzinam od 120 i 130 km na sat.
              Zatvorenici oba pola bili su izloženi sexualnim iživljavanjima i noću i danju. Bili su teško tučeni, radili su teške poslove kopanja blizu minskih polja. Svjedok na sudu lično bio tamo u tim logorima i sve preživio i poslije 6 mjeseci je razmjenjen. 16 avgusta 82-e do Aprila 93-e u Rasadniku. Stalno je bilo oko 100 osoba, žena djece ljudi koji su se mjenjali jer su jedni odlazili u razmjene a drugi dolazili. Čak je jedna žena rodila bebu u tom logoru. U tri limenke smo vršili nuždu. Ništa osim dasaka na kojima smo spavali nije bilo u toj prostoriji. Davali su nam ujutro i naveče po činiju nečega sa jednom kriškom ljeba. Bile si dvije prostorije bez vrata. Svi smo živjeli u istim uslovima. U Ogaticu su me vodili i premještali smo sve stvari iz oniških u eniške kuće i stanove. Radili smo sve najteže poslove. Meli ulice.  Upravnik zatvora su oko 2 noću i premlatio moga oca pa mene. Pitali me za neke rovove kopane negdje od Oniške strane. Jedno veče su tukli nekog Ećira i sutradan rekli Ulji da ostane a mi smo otišli na rad. Kas smo se vratili Uljo nam je rekao da je zakopao Ećira koji je bio sav saječen. Oko prvog Aprila Odveli su nas na neku livadu na položaje sa kojega su napadali Oražde i nosali smo im municiju, hranu, ranjene i jednom sam nosio jednog mrtvog. Jednom smo odvedeni u neku šumu gdje smo neke balvane trpali u neke rovove jer tenkovi treba daprođu tuda a dolazi i general Ladych. Poslije se on pojavi i obilazio je rovove koje su Oniši napustili  rekao evo vidite DAS ih hrani, i oblači. Pitao je ko su ovi civili. Mi smo se poredali u vrstu. Rečeno mu je da smo mi Oniši lojalni ER i da nismo uhvaćeni na linijama. Rekao nam je da mi koji želimo ostati moraćemo se pokrstiti a koji neće biće prebaćeni Mudyu.   Prikaza nakratko generala Ladych kako se smije i pokazuje nešto prstom.
              Doručkujem suvog mesa, neke salame, mlijeka, ajvara i ljeba od kupljena kod Ortugalaca. Jedino oni ga ovdje na Nadi pripremaju tako da baš dobro liči na naš sa Balka. Inače sve ostalo je užas. To nije ljeb nego neke spužve. U njemu je sami vazduh. Vi dok jedete te šupljine u tjestu ustvari gutate taj vazduh i nadmete se kao žaba. Možda je to dobro za probavu. Ko zna?  Pojedem ostatke lubenice koju načeh jučer. Bila je veoma slatka i bez sjemenki unutra iako vidim da je mudra priroda ostavila mjesta i za njih. Kako li to sve izvode sa prirodom te trikove da lubenice rode bez sjemenki. Majstorski nema šta. Možda primjenu to ili su već i na ljude. A da li je to zdravo za nas, ko zna?. Eto uhvatim sebe da postavljam stalno neka pitanja. Ko zna pa ko zna. Pomislim, Bože ko će mi dati takav doručak kada budem star i nemoćan. Kuda sve ovo vodi? Kad ostarite  život vam dođe kao neka misterija koja traje veoma kratko.
              Sudija opominje Gnerala da se mora susdržati od gesti. Iako je bez kape Lady pozdravlja vojnički prinoseći pet prsta desne ruke svojoj  sljepoočnici: „Moj mozak je tvoj“, tako ja zovem taj pozdrav. Ili moj hard disk je tvoj. Pauza je bila znatno duža tako da sam mislio da suđenje neće biti nastavljeno. Onda se opet priupitah šta bih pisao da ga nije. Zatvorim vrata od balkona i uključim klimu. Ljeto još traje. Biće danas 25 a sutra cijelih 27°C.
          Da se vratim na moj boravak u Grasslandu u liku profe Žike. Poslije dinamike kojoj sam bio izložen kao pomoćnik glavnog intendanta ratnog predsjedništva grada idući na linije u razmjenu dobara to jest šverca u kojem su u milionskim sumamam prenošeni gorivo, municija, oružje i opasnostima koje to nosi mirni život samca u stanu mi je prijao. Počeo sam da studiram Žikina dokumenta  i naučio dosta o njemu. Bio je ratno siroče odrastao u domu u Ariboru u Loveniji, sjevernoj Republici a sada    'velikoj' samostalnoj državi. Tako je malo bilo opasnosti da ću nabasati na njegova nekoga poznanika iz rane mladosti. Studirao je u GrizzVillu i prvi posao mu je bio u Urdulici na jugu Sany gdje on osta cijelih 15 godina. Poslije dođe nama u Grassland u sred brdovitog dijela Bony. Šta li ga je natjeralo na ta bjeg. U rodnim listovima izdavanim kasnije nije bilo tragova da je bio oženjen ili razveden.  To je bio običaj na Balku da se ti listovi  vade za svaki posao, pasoš, ličnu, promjenu boravka i slično. U njima uvijek na dnu piše bračno stanje. Mora da je neka ljubav pokrenuka Žikicu na toliku dalj. Šta inače ljudskim bićima ostaje u životu. Stalno neke ljubavne veze. Veze sa životom da nas brane od smrti. Sve što radimo, živimo i dišemo je tome podređeno, a ti samci kao on su ustvari ostali samci zbog neke ljubavi koja osta stalno i jako prisutna u njihovim dušama. Možda sjede blizu svog objekta ljubavi i čekaju Godoa. A jesam mudar. Ma svašta mi je padalo na um. Konstruisao sam bezbroj situacija u kojima je on mogao biti i prilagođavao moje reagovanje ako naletim na neku od njih. Pregledao sam sve njegove fotose sa društvom. Bijahu očigledno sa studija. Pamtio sam nepoznate face, okretao ih sa suprotne strane i pamtio imena potpisana pozadi. Naučio sam napamet sve što sam mogao. Pamtio lica sa fotografija sa njegova posla profesora  u Urdulici. A naročito ženske face. Mora da je neka bila neka njegova veza. Primjetio sam da je govorom tijela obraćao pažnju na jednu crvenokosu sa gustom punđom i plavo-zelenim očima. Na potpisima pozada je crvemim bilo okruženo jedno ime. Granić Sylvia. Modre oči kao duboko more su išle uz nju. Mora da je ona baš ta.
            Moram da se vratim na događaje iz Nedelje. Donja je radila od 7 do 17 sati. Poslije kupkanja u bazenu, kažem kupkanja jer tu za plivanje nema baš mnogo mjesta, odemo na Eniš feštu koja se jednom godišnje održava na imanju crkvene opštine Sveti Jorge, George, Džordž ili Đorđe kako ga đe već zovu. Došli smo oko pola osam, već se smrklo a na bivšem stadionu bezbola a sada travnjaku za soccer ili fudbal kako ga još na Yuro zovu, upaljeni reflektori. Mihlina pogledati. Do njega razapet veliki šator i montirani stolovi i stolice.
          Pogledam u bučnu masu i zapazim jednu inače veoma visoku ženu i još na štiklama od 12 cm. Shvatim da je to pevajka. Sada su u modi oni mali bežični mikrofoni pa pjevač može da ode od pojačala i 150 metara. Haljinica na njoj je veoma malo tijela skrivala. Donja me pogleda nekako koso kao da sam ja kriv što je ona tako oskudno obučena. Bila je obdarena sa vidljivim lijepim i sexi izbočinama i razgolićenim dugim nogama „do zemlje“, kako bi rekli neke šalđije, mada malo zgrbljena. One štikle joj uopšte nisu trebale. Sa nekim manjim bi bila još ljepša. Ona je pjevala  i hodala okolo i usput skupljala pare od raspoložene klijantele koja oko nje igraše rašrenih ruku. Obično joj daju monete od 20# vičući joj na uho ime neke pjesme.  Da sjednemo, velim ja i pokazujem na neke upražnjene solice blizu pevajke. Ma jok, - veli Donja  da obiđemo malo okolo. I obiđosmo. Naručim Donji čevape kod Yotze, onog istog koji ima i kafanu na Victoriji i u kojoj obilježavamo naše rođendane a ponekad odemo samo na kafu i Oranđinu poslije Donjinog posla. Ja sam namjerno da ih nebi jeo pojeo još kod kuće jednu futrovanu papriku i još koješta.  Oću da smršam. Svi mi kažu da sam debo. A kako i nebi kad mi vaga pokazuje nešto preko 140 kg. Užas. A tako bijah elegantan u mladosti. Sada stalno na Tv gledam neke mladiće u odjelima i pogađam kako sam izgledao ja u njihovo doba. Vrlo elegantno. I sexi. E da sam znao kako izgledam? Ej mladosti. Gdje se prosu ? Nisam pio ništa sem Džindžurele to veče. Donja popi dvije votke na nagovor Maye, naše prijateljice još iz K2. Prvo smo sjedili sa Vojom, dobrim poznavaocem našeg jezika i dobrim piscem. On je uvijek sa suprugom i povećim društvom. Pred njima je uvijek pečenja i flaša vina i piva. Biše malo podalje od zvučnika ali se šta slabo od buke moglo pričati.  Izdavao je on i novine „Slovo“na Eniš jeziku ali se to izjalovi jer naš svijet ne voli da neko uspije u životu i pokaže se boljim od mase i ako ne možeda ga potuši ono mu bar ne pomaže da se iščupa iz istog blata. List propade zbog financija. Niko ga skoro nije ni kupovao. Vojo je često obilazio raju na tim našim zabavama i djelio primjerke svima đabe. Pa i meni. Pročitao bih obično samo njegov uvod koji bijaše neobično odličan. Bio je on novinar negdje kod nas. Kada ide na Balk priča svima da je ostao u struci, novinama. Bavi se djeljenjem flajersa.  Počasti nas brkati i debeli Vojo sokom, a odmota i neke zavežljaje sa pečenjem i nukaše nas njime. Bio je i on prije 2 godine smršao kao i ja oko 80 paundi / 40 kg/ pa smo na feštama kad bi se sreli izvlačili naše kaiševe i pokazivali ponosno kolko smo rupica na njima preskočili. Na tim našim feštama se inače peku presići i janajad na ražnju. Prodaju se 15 i  20 # za kilo. Narod bi kupio porcije od mesara zamotane u bordo  papir, stavio na sto, odmotao široki papir i jeo sa mladim lukom ili bez i  ljebom. Pitice  su bile jako loše. Vjerovatno zamrznute dugo vremena, pa kad bi pojeo jednu cijelu sa ćevapima dva dana sam ostajao gozno naduvenog stomaka.
5.9.7012. 6:45
Jučer sam cio dan proveo u kući. Neradim već 14 mjeseci. Radio sam u nekoj fabrici i ostao bez posla jer mi gazda preko pisma koje mi uruči sekretarica poruči da neima više rahatluka. Posao je bio minimalno plaćen 10,25 # /h. To je ipak 18.000 godišnje bruto. Kad se odbije porez i još koješta ostalo mi je e 15.000 neto talira godišnje. To je dosta bilo da platimo stan i kabl za Tv, Internet, kućni telefon i jedan celfon. Inače za normalan život nas troje, bez velikih putovanja, treba nam zaraditi oko 60.000 bruto. Donja dobro zaradi jer ima puno sati. Ponekad i 40.000 godišnje, naravno bruto. Ovdje se sve računa godišnje. Recimo, za osiguranje 2 auta stara po 10 i 11 godina plaćamo 4.000 Talira godišnje stan 13.000 godišnje.
Zbog toga što ja nisam bio odgovoran za prestanak rada u trajanju od 9 mjeseci dobih emplojment, to je 65% plate. Pošto sam imao bolove u ramenu dok sam radio i išao na snimanje ultrazvukom gdje mi je ustanovlje kalcijum u mišićima dobih tu istu sumu i dalja 2 mjeseca.      Poslije toga sa Dunjom odoh na Balk. Posjetio sam Donjinog oca u GrizzVillu, brata u Anja Luki i skoknuo do Grasslanda po neku potvrdu o radnom iskustvu koja će mi trebati za penziju. Glavni razlog su bile pare uzidane u kadi kupatila stana mojih roditelja.
            Ostavim stvari i  Dunju kod komšinice Dyvne, sada 83 godišnje bake sa kojom smo neprestano bili komšije od 6950-e, kada godine i to na tri  lokacije po gradu; kod Aniške crkve u starim kućama jedna preko puta druge, u novoj zgradi novog kvarta petospratnih novogradnji u koju preselismo 63-e i poslije u najnovijoj izgradnji. Tamo preseliše samo roditelji. Djeca su već imala svoje familije nastanjene kojekuda po Balku ili Galaxiji.  Ovaj put naši roditelji postaše na istom trećem spratu još bliže komšije gdje dobiše po  moderan i lijepo opremljen jednosoban stan. U toj dugoj zgradi sa 6 stubišta na 6 spratova bijahu i liftovi. Odatle u roku mjesec dana razlike, moga i njihovoga oca odnesoše nakratko u bolnicu pa na groblje.
           Došli smo dakle kod Dyvne, ja kao stari prof Žika koji je učio sve troje njihove djece i Dunja kao moja ćerka. Nisam se ni najavio. Kod nas to nije bio običaj. Baneš pa šta bude. Ma primi nas ona veoma rado i bez ikakve zadrške.  Reče, noćit će te ovdje. Ja rekoh da idem po potvrdu o stažu i da ću se brzo vratiti. Odem do lifta i u njega bacim dimnu bombu koja se koristi na koncertima muzičkih grupa rock ili heavily muzike i koja uopšte nije opasna. Pritisnem dugme za peti sprat i stubište se brzom nadimi. Penjući se stepenicama zalupam na vrata ponekog stana vićući vatra, izlazite, ne idite liftom i ne zaključavajte vrata.  Kad se stanovništvo evakuiralo skoknem do stana moje mame. Pokucam, otškrinem vrata. Nikog. Projurim do kupatila. U njemu obična neozidana kada. U majku mu. Od love ni traga. Onaj kapetan ili već šta je po činu se baš opario. Šta sada. Ništa Gileao. Kako došlo tako prošlo. Stara naša poslovica na Balku. Da se javim drugu do groba. Možda on može pomoći. Imam još njegov broj u glavi. Odem do govornice i okrenem ga. Vele nazovi 387  pa onda taj broj što i uradim. Javi se neko malo dijete. Jel ti tata Ganija pitam ja njega. Jest veli on. Super, žmarci me obuzeđe. A mogu li pričati sa njim. Veli, - ne može, pa zastade  i izgovori kao da je naučio napamet ili čita odnekud dodade:- on je na službenom putu. Kad se vraća, pitam nestrpljivo. Veli sad on, - ko je to, nesmijem pličati kada mama nije tu. Drug iz vojske velim. Aha, onaj njegov dlug Gile. Pličao nam je puno o tebi i vojski. Kaže da si pogino, ali nisi. Kako nisam velim. Pa nisi jer si ti veliki manglup. Vazda mi kaže da sam ja na tebe velika maglupčina.  Ma tata je u  zatvolu je zbog neke Kolupcije, ali će blzo izači. Tako veli on mami kad mu idemo u Enicu u posjetu. Pozdlavi tatu i leci mu da je on pametan momak, velim smijući se. Vidi vidi taj Gani ima mozga. Jedino on i Donja znaju istinu. Ko će me prvi odati.
           Poslušam nastavak suđenja Generalu Eniš vojske Ladychu.
            27 Majy 02-e selo Iševo je granatirano.  Rekli su u ovom dokumentu 1133...P1 /ne uhvatim jasno broj dokumenta/ da je Eniš vojska silovala žene, ubijala muškarce palila kuće. Pokopali su mrtve među kojima je bio i otac svedoka Adwye. Tog 24og  Jula su ponovo došli sa tenkovima, razorili selo, pri čemu je 68 ljudi ubijeno, spalili Aniš crkvu U tome je učestvovala 6 krajiška i 5-a ozaračka brigada.
            Prethodno su nam isključili  struju, hrana se kvarila i opkolili su selo a u naše selo mnogo izbjeglica iz okolnih Oniških sela se slilo. Nabraja imena ubijenih. Uglavnom su to Aniši po nacionalnosti. Vi ste pokopali mnogo ljudi veli mu tužilac. Svi su ubijeni isti dan? Jest veli svijedok. Selo je pripadalo Biskupiji Stara Rijeka ali žrtve su iz našega sela. Silovane su žene a nisam dao njihova imena jer im dodatna patnja nije potrebna. Vidio sam mnoge poslije toga i sa njima razgovarao. Imali smo problema da spriječimo neke od njih da izvrše samoubistvo. Sa Ojom Uprešaninom sam se sreo tri puta i mnogo puta telefonirali jedan dugom. Nikad nije rekao da će kazniti nekoga počinitelja nego samo da će obavjestiti Generala Alića. Obezbjedio je sastanak sa presjednikom opštine Takićem u Riedoru. Predložili su da nas presele u Oniš selo sa cijelim kućama što smo mi odbili. Mi smo željeli da se preselimo bez problema. Eto vam teritorija, pustite nas da izađemo. Tu je bio i Biskup Aniške crkve Omaritza. Nisu htjeli jer bi bili optuženi za etničko čišćenje, mi smo bili taoci. U 568 dokaznom dokumentu vi kažete da  su sve kuće uništene u to Aniš selo Biševo. Da li se neko vratio ikada tamo da živi? Niko se tamo nije ponovno nastanio niti je šta popravljano. Sastanemo se tamo jednom godišnje. Dođe nas tri do četiri  stotine.
            Znate li da su 23 ubijena tri Eniš vojnika pita ga advokat Generala Ladyća. Jednog sam od njih poznavao veli svjedok. Čurguz Milana i pričalo se svašta. Da je poginuo u šumi. Da je ubijen u svađi vojnika itd. Sutradan je ubijen i Zoran Radulović veli advokat. Da čuo sam veli i njega sam znao.  Čuo sam da je ubijen kod šume.  Vi ste vidjeli samo jedno lice da je ubijeno. Da, - veli on. A rekli ste da ih je ubijeno 68 veli advokat. Da točno, -veli svjedok. Govori onu riječ točno koja je nervirala Eniše i još neke stanovnike cijelog Balka jer su Aniši patentirali u tu riječ o mjesto a, pa riječ tačno izgovarali točno i to podvlačili kao veliku razliku izmešu Aniš i Eniš jezika a time i naroda, kulture, pa i politike. Prkide se suđenje i napisa mi na ekranu, privatna sjednica. Kao da je i rat bio privatni. Rade od nas šta hoće; i u ratu i u miru.  A evo ga ponovno. Prije nekih 5 godina mi smo vratili stan i prodali ga veli svjedok. Ne baš po tržišnoj cijen ali ipak da ne ode baš đaba.
            Velite u svojoj izjavi; Pet do šest dana sa Ambarina su stanovnici pobjegli kod nas. Poslije su se neki vratili kući a neki otišli prema Annskom mostu na rijeku Anna. Da, veli svjedok. Sudija se umješa kazavši da je dosta za danas. Suđenja počinju u 4 ujutro po našem tako da ja zakasnim podobro na početak ali ipak se nešto čuje.
                             6.9.7012. 6:40
           Ostasmo sinoć gledajući jedan od filmova serije špijunskih filmova „Jessy Ondy“ ali na programu na kojem je samo ropijen jezik. Prije toga sam Donji pokazivao kako pravim slike našega grada Kiča u foto šopu. Uvijek ista šema, solarisation, equalisation, itd.
Ustanem rano pa upalim suđenje.
             Svjedok je Oniškunja zaštićenog identiteta se ne vidi i glas joj je promjenjen. Ta žena koju su u ljeto 92-e sa troje njene djece zarobili u okolini Alinovika zajedno sa nekom grupom u kojoj je bio samo jedan muškarac koji nije htio napustiti ženu i djecu je odvedena i zatvorena u neku školu. Često su navraćali razni muškarci, silovali je odmah tu ili odvodili n i druge devojke nekud na silovanje. Neke od njih se nikada više nisu vratile. Razmjenjena je u Septembru 92-e.  Takvo suđenje često zatvore za javnost. Tako već neznam ni kada će početi javno. Evo već 20 minuta se ne čuje ništa.
Spremim Dunji pečena jaja. Ustala je rano jer smije da jede samo 6 sati prije operacije, vađenja 4 umnjaka istovremeno. Tri su joj skoro neosjetno narasli a četvrti se iskosio pa potiskuje u zube do njih. Već sedmi dan pije antibiotike i još dva ljeka. Danas u 14 h ima operaciju kod Perinog sina. Pero je smršao jedući smjesu kuhanog kupusa i celera. Dođe iz Oromta u ordinaciju pored koje je stan i tu bude 5 dana. Kaže da je napravio dobru kuću u GrizzVillu. A nije ni čudo. Ima dvije ordinacije i rade punom parom. Ja ću predati za posao u domu staraca da vozim hranu za njihova odjeljenja u gradsku Bolnicu.
           Evo nastavlja se javna sjednica. Prije nje malo bi javno kada ona kaže da su nekakvi vojnici odvodili djevojke a ne policajci. Čak je jedno veče neki policajac spriječio odvođenje jedne ili više žena. Arinko Jelitza je bio taj koji je odvodio žene na neku farmu. Posjetio nas je šef Eniške stranke Alinovika. Mi smo se žalili na silovanja a on je rekao da tu ne može baš ništa učiniti. Hoćete reći da nikad ni jedan ofricir nije dolazio u školu. Da veli ona. Hvala veli advokat. Jeste li čuli o gubicima Eniša na ratištu i njihovim iskasapljenim i obezglavljenim tjelima. Ne, ali joj je jedan vojnik rekao da mu je mnogo rođaka poginulo oko Rnova. Jednom su vas vezanih očiju poslali da predate poruku vašim Onišima. Rekli su ako se ne vratim da će mi poklati djecu. U Avgustu 92-e je napadnut autobus na liniji Oča Alinovik od strane Oniša, veli advokat. Jeste li čuli za taj događaj. Ne, veli ona. Nešto sudija promrmlja zašto sutra u Petak neće biti suđenja pa se ono nastavlja tek u ponedeljak. Petak je inače neradni dan u religiji kojoj pripadaju Oniši.
Nađoh poslije sa suđenja nekim Onišima u Bony.    "Svjedoci Pero i Drago Đukić detaljno su opisali način na koji su dovedeni u zatvor. Đukić je rekao da ga je Hrustić vrijeđao i sudjelovao u premlaćivanju, a Mujčinović palio lemilicom. Jedan od svjedoka obrane je rekao da su Eniši u zatvoru paljeni lemilicom", naveo je tužitelj. Šta tamo na Balku ljudi jedni drugima misle, a tek šta su u stanju da im rade. Bože sačuvaj. Odosmo na opreciju vađenja 4 umnjaka naše Dunje.
                    Evo smo došli kući. Dunja je od anestezije hodala k'o pjana po dugom hodniku. Čak je zahtjevala da je snimam kako hoda. Eno sad leži dok ja spremam pire krompir. Vruće je napolju a nemamo mljeka. Moram van. Za vrijeme operacije sam bio u naš kafe Evropa i celfon se sam stišao, kako ni sam neznam, pa me  Donja nije mogla dobiti jer ga nisam čuo da zvoni. Konačno me dobi na kućni kad sm već stigli sa operacije. Pita za Dunju itd, a radi do pola 8 večeras.
Bio sam na intervjuu za posao u njenoj firmi. Radi se od 7 do 19 i sat je skor 19 talira. Radio bih samo vikende. Vidjećemo hoće li se i to desiti.
           8.9.7012. 7:48
             Primiće me na ovaj poso. Jupiiiiiiiiiiiii ! imaću 410 $ za dva dana rada. Toliko sam imao za 5 dana motajući šmirglu po 8 sati dnevno. Tamo sam putovao svaki dan 42 kilometra, a ovdje ću raditi samo 12 sati i 6 km puta. Moram to javiti u osiguravajuću kompaniju za auta nebi li mi snizili osiguranje. A trebaju nam ta auta k'o ljeb. Na Nadi nema vozova kao negdje u Yuro zoni.
Eto čitam na Ussiyu imaju voz koji pređe 10.000 kilometra za 140 sati. Rađen je tamo pije 2000 godina i još im valja. Prenio je ko zna koliko ljudi a tek robe. A ovdje niko i ne putuje vozom. Užasno je skup. Za neke duge relacije skuplji je od aviona. Eto, od nas do Wankofera voz putuje 7 dana a košta 700 #, a avion na tu udaljenost od 5000 km leti samo 5 sati i košta 500 Talira. Sva se roba na Nadi transportuje kamionima. Eto ja bih samo vikendom trebao isporučivati hranu u jednu bolnicu za tridesetak osoba koji su klijenti doma staraca Trinity. Tamo su smješteni jer u zgradi Trinitija više nema mjesta pa im je bolnica iznajmila prostor. Zatim ne čekati da jedu nego od prethodnog obroka vratiti suđe i oprati ga u Trinitiju. I tako sastaviti 12 sati rada. Ima i pauza u kojima se nadam naspavati jer me to tako nekad uhvati da bih se onesvjestio. A nekad izdržim kao jučer od 5 ujutro do iza ponoći. Trenuo sam samo malo oko 4 popodne.
Išli smo jučer kupiti Dunji novi laptop. Mc. Platih 1370. Imala je popust od 100 # jer je student pa košta prije taxe 1100, a platimo 100 # da bi sa starog laptopa Lenovo prebacili sve na novi. Vele da je bolje da ni to urade zbog razlike u neznam ni ja čemu. Usput joj dadoše neke sajtove sa kojih može skinuutui Word i još koješta u vrijednosti 100#. Tako sa taxom koja je na Nadi 13 % izađe nes 1370. Račun smo dobili na Email i Dunja mi ga pokaza odmah u svom I-fonu. Prije toga smo išli Peri zubaru da joj pogleda malo rane pa je tamo nešto stavio, pa dao joj nove recepte.
            Ujutro sam imao sastanak sa mojim agentom u traženju posla Kollyn. To je jedna djevojka tek izđikljala. Šarmantna je i ljepa kako samo mladost može biti lijepa. Pričasmo i o Dunjinoj operaciji. Reče mi da su ljekovi u WallMartu mnogo jeftiniji. Tako od Pere zubara ja i Dunja odemo pitamo za cijene u dvije radnje; PriceChopersu i WallMartu. Duplo je razlika jarane. 20# u Wallyu a 43 u Chopu. Učlanim Dunju u Wall apoteke cijelog svijeta sa 10 dodatnih talira. Neka ima po svemiru gdje god dođe. Odemo kući po laptop gdje me Donja presrete pozivom na moj celfon da joj izdiktiram telefone firmi gdje sam do sada radio. Ja to iz auta uradim dok je Dunja išla po stari laptop,  jer imam sve brojeve na jednoj vizit kartici koju nosim u novčaniku. Ti mi brojevi vijek trebaju kada tražim posao jer se oni raspituju kakav sam ja čoek. Odemo u Waterloo grad zaljepljen za naš grad Kič i u radnji Mecka kupimo taj laptop a stari damo da joj sve sa njega prebače, što bi Negry rekli, na njega novoga. Danas u pola 18 h Dunja ide po njega, a mi na svadbu ćerke naših poznanika Miroslava i Nine.
            9.9.7012. 17:04
            Evo mamuram. Svadbu smo napustili tek oko 3 ujutro. Bilo je veselo a bumbilo se uglavnom crno vino. Popih i jednu čašu bijeloga i puno sode. U bjelom ima svih aminokiselina potrebnih organizmu, kako gvoraše Aruk, naš doktor iz Grasslanda, kad bi se srijedom zapio u klubu u nižoj muzičkoj školi. Došavši kući zagledali smo se Donja i ja u film o likvidaciji posljednjeg Cara na Usso. Pobili su cijelu familiju da se nebi našao ko da ga naslijedi. Gledali smo kako taj jadnik sa familijom i pratnjom na smtr zakletom luta vozom po toj ogromnoj planeti bježeći ispred gonilaca. Nedogledasmo ga do kraja nego oko pola 5 ujutro legnemo spavati.
Baš pred sam odlazak sinoć na svadbu poče meč u tenisu. Naš Jole je gubio 5:2 jer mu je silan vjetar udarao u grudi. Sudije su napokon prekinuli meč pa je nastavljen danas. Taman sam se spremao da ga gledam kada Vyeta zovnu da joj straijeg sina učim mathematiks. Tako na Nadi taj predmet kažu u množini. A u pravu su. Šta tu sve ima da te Bog sačuva. Odem pa sa njim provedoh učeči oko dva sata. Njima crkao Tv aparat pa nisam mogao usput kibicovati meč. Pitam mlađega brata Yshu da mi vidi na kompjuteru rezultat. Jupiiiii, Jole pobjedio sve tri seta zaredom i kvalificirao se u finale Grand turnira na DASu. Igraće se sjutra iako je Ponedeljak. Danas su žene igrale finale a muški zbog vjetra od jučer igraju finale sjutra. Ma ne gledam ti ja to ništa sem kad Jole igra. To je naš zemo sa Balka tačnije, dečko je iz Sany. Otac mu je Eniš a mama Aniš po nacionalnom pitanju, a on se izjašnjava kao Eniš i stalno nosi dresove sa bojama Sany zastave i grbom 4 C. C je slovo S na kiriličnom zapisu. Na Balku se sve izmješalo. Eto i roditelji mlade sa sinočnje svadbe su Eniš i Umunka. Vjenčanje je bilo u Eniškoj crkvi a svadba u sali pored nje. Za našim stolom su sjedili dva bračna para. Jedni su da bi spasili živote 92-e pobjegli iz Areata glavnog grada Hany. On je bio zarobljen i 6 mjeseci je proveo u zatvoru. Mučili su ga i izvodili na streljanje. Spasla ga amnestija koju je naglo pod pritiskom javnosti izglasao parlament Hany. Mnogo ih je tamo nestalo, naročito mladih. Imali su kuću u Areatu i prodali je za 20.000, a kupac ju je sada preprodao za 400.000 i dva stana pride.   Nazdravismo boljem životu. On sa konjakom a ja sa crnim vinom. Sjetim se kada sam ušao u mamin stan i u kupatilu vidio da nema više pločica oko kade. Tamo sam bio ispod njih stavio kesu sa bar 8 miliona tailira. Nema. Pojela maca. Tako se kod nas kaže. Mama je za tri hiljade dala stan u neki bezvremenski najam i otišla iz Grasslanda na Aust kod mog brata Joea. Taj je nanjušio pare i zbrisao sa njima. Šta sad. Ništa. Ko je taj ? Ma naći ga nije teško ako nije promjenio bar prezime. Bio je neki ko ofricir ili političar neke njihove partije. Samo su oni u to vrijeme mogli odjednom tako lahko dati 3.000 talira.
            Pročitah u novinama: u Rabovici, sjeverno od Bridgea, obilježena je 19. godišnjica zločina koji su nad 33 aniška hrvatska civila u tom selu počinili pripadnici Armije Oniša BiH provodeći akciju „Eretva 93“. Za ovaj zločin još nitko nije odgovarao po zapovjednoj odgovornosti. Procesuirano je pet osoba i to za pojedinačne zločine nad obiteljima Zadro i Marić. Traga se za još 22 tijela.
              Tako mi na Balku živimo i umiremo. Tamo suviše često  neki rat neke zle sile vode.
           12.9.7012. 6:45
               Ustao sam rano kako vidite iz datuma iako sam 12 sati rintao u domu za stare i nemoćne. Tu Dunja radi već 8 godina pa mi je pomogla da nađem posao. Naravno da i ovdje na Nadi rade sve moguće veze. Vozikaću hranu u dvije bolnice gdje oni imaju svoje prostorije. Jučer sam imao trening. Sem vožnje moram kroz mašinu provući suđe. To sve tri puta na dan. I utovar i istovar je nezgodan. Ima pozada kombija instaliran mali lift  pa na njega stavljm sanduke sa hranom i jedan za čiste presvlake, zatim kantu za smeće i tako pet do šest sanduka. Sreća pa je sve posađeno na male točkove. Ja velik /140 kg a visok 187 cm ako ne i više/ pa dok se za svakom popnem i siđem, dezinfekujem kombi poslije svake vožnje, izudaram se glavom i ramenima o kuku na vrhu u koju se zadnja vrata kombija kače kad ih zalupiš.  Umorio sam se dobro. Valjao bi mi taj posao jer ima i osiguranje kod najbolje firme za te stvari, Manulajfa. Potpisa ja da ću u slučaju moje smrti sve ide Donji. Kada sam to rekao pred Dunjom ona veli, „A ja“ ?
            Treba nam raditi da nebi poludili u samoći i gledali odakle se vedri. Bar negdje da je mozak zauzet. Tening mi je davao Bill i sa njim sam naučio znatnu količinu izraza i fraza na amerijen jeziku. On je ovdašnji. Radio je u MTD od 7966-e. Sada je vjerovatno penzioner za otplaćenom kućom. Veli da mu je tata umro u PT3, toj bolnici gdje smo jučer nosili hranu.
                     Sjetim se tada moga starog. I on je umro u jednoj  bolnici na brdu iznad  Grasslanda. Ispratila ga je cijela čaršija sa limenom glazbom zbog toga jer je bio Kotov prvoborac u ratu protiv Hammera. Kada je u ljeto 41-e po povratku iz rezerve zatekao samo zgarište od porodičnog imanja, a od 35 članova  porodice ni traga, odazva se u vojsku lokalnog komadanta Ymele koji ih ne dugo zatim priključi u  Kotov pokret otpora. Saznao je da mu je jedan brat pobjegao u kukuruze kad su izvučeni iz neke pećine i živi zatvoreni u košaru koju su zatim Oniši  zapalili benzinom i sumanuto pucali po njoj. Njegov tako mali brat je iskopao je kamenje iz temelja košare i pošto je imao samo 8 godina lako se provukao i pobjegao u kukuruze. Nisu ga pri bjegu pogodili jer je bio brz i suviše mala meta. Dugo nisam znao da su taj zločin uradili Oniši iz susjednog sela jer nam je otac uvijek govorio da su to uradili Fetišisty. Ja cijelo vrijeme mladosti, a i poslije mislio došli oni vojnici sa Hammera ili  Taly ili čak sa Yappa jer su oni poveli Drugi Veliki rat za preraspodjelu Galaxy bogastava u njihove đepove.  Ma jok. Oni su Balku poslali samo haber, pozdravnu poruku, što je bilo dovoljno da se tamo svi nervno uzbune i u lančanoj reakciji naprave zločine na sve strane. To im se inače često dešava da ih neko izbaci iz mirnodopske ravnoteže. Čim neke promjene u svijetu nastanu oni na Balku se međunacionalno satanski pobiju. Nikad da kažu, - nećemo. Poklaše se seljaci oko livada i šuma, građani; oko stanova, restorana, kuća i fabrika, a filozofi i oni kojisu se pravili da su to, oko vlasti. Napraviše uskoro nekoliko jačih vojnih formacija da bi masovnije mogli klati i zahvatiti u tuđe živote. Stvoriše neke teritorije-državice i u zadnjem ratu 91-95 bi sve isto kao u svim dosadašnjim ratovima na Balku.
Jedino Koto napravi vojsku mješanih nacija i vijaše se po Balku protiv sviju Fetyšista. Pri kraju rata ga i sam Kralj Piter, vlasnik pretgodnog Balka, proglasi za vrhovnog komadanta i naredi svim svojim formacijama da mu se podrede, svi koji su se u kraljevo  ime borili do tada.  Kažem vlasnik jer je sve zlato Balka prenio na GB i niko ga više nije od naših ni vidijo. Ti Gbijovci su se nanjeli zlata odsvakud pa nije ni čudo što vladaju svijetom. To buni i sada neke Eniše, čak i one koji se rodiše poslije Drugog Rata i sebe proglašavaju za velike Eniše i Piterovce. Vele, - bijo je nagovoren, prisiljen, pjan,  bolestan, nije znao šta radi itd. Ko ispade da su oni koji kolju u ime kralja dobro znali šta rade.
Koto tako preuze Balk i vladaše njime 35 godina sve do svoje smrti 80-e godine prošlog stoljeća. Nacionalizova oteto i naslijeđeno, a 10 godina poslije njegove smrti osta na Balku još njegova vlast i repovi političara koji su se kleli da vladaju u njegovo ime, a  lopovlukom pravili sebi imanja i obilato kumovali međunacionalnim podjelama na našem malo divljem ali zaista divnom Meteoru Balk.
            Evo sam se vratio iz grada i šta slušam; „Zvjezda tjera Mjeseca“, tipičnu Oniš pjesmu i sve to na Eniš radiu Yeljina. A tamo na sjevero-Istoku Boni, u tom kraju ravnog njenog dijela su 92-95 baš  neštedimice klali između sebe tri nekada bratska naroda Aniši,Oniši i Eniši.  Prvo su iz Hany susjedne države koja se prostire oko dvije trećine Boni u dužini od 1000 km uletili regularni vojaci i pobili Eniš stanovnike sela Yekovatz. Ovih godina je i novi predsjednik Hany dolazio u to selo da ubijenima tada oda počast. Svećenih Aniša se bunijo i vikao da su oni pobili bandite i da sve to o zločinu nad Enišima nije istina, ali đaba. Sadašnji predsjednik svih Aniša, i onih oko 500.000 u Bony, i onih 4 miliona u Hany i onih par tisuća u emigraciji je Agnostik. Prizna postojanje Boga uz nauku. Valjda. Izvinjavam se ako sam pogriješio. Uglavnom ne ide u crkvu da pred popovima pada na kolena. I ne boji se uopšte Fetišista koji reže nanj da je suviše crven, misle time reći Komunista. Njima ko god je imalo human i ne vadi kamu za svaki kurac on je komunist, crveni, treba ga likvidirati, ubiti raščerečiti. Samo zločin priznaju i prizivaju. To su vam oni. Zločin izaziva zločin i tako se umnožava i nabraja razlog za još jedan više. Odlučio sam da u ovoj knjizi psujem. Nemere se drukčije brez tih sovki izraziti moj bjes protiv zlih ljudi i  neprestanih ratova koje oni izazivaju, a  također ni opisati naš Balk način verbalnog komuniciranja.
13.9.7012. 7:46
Svašta. Rečeno mi je da ću i danas imati trening i za vikend već raditi, a jučer dođe Donya sa posla i reče da nema od toga ništa. Vele da nisam dovoljno fizički spreman.  Naime nisam sjeo ili klekao da bih očistio unutrašnjost nevelikih plastičnih sanduka u kojima je prevožena hrana. /Dobro što nisam morao i da legnem/. Ja sam probao tako ali me koljeno zaboljelo pa sam jedan kraj  malo pridigao sa nosača sa točkovima i odozgo izbrisao unutrašnjost iznutra a spolja normalno. Eto  čak, na kraju svog radnog vremena menađerka mi reče kako sam primljen,  a sinoć ostavi i poruku da sam odbačen. Auuuuuuuuu. Crni Gilea. Odoh u Vorking Centar na čas Excela.
14.9.7012. 15:17
Bio sam i danas na excelovom programu a usput veoma ljubaznog voditelja kompjuterskih programa u Working centru mister Ayla pitao i za margine moga romana. Nešto se tu pobrkalo a kućni kompjuter nemože da mi to otkloni. Ayl je pravi odraz kulture forsirane svuda na Nadi; od obdaništa, škole, univerziteta pa sve do ulice. Strpljiv do nemogućih granica kad je usluga u pitanju. Objasni on meni sve a ja nauči kako ću sve troškove i prihod staviti na jedan papir u Excelu. Poslao sam poruku Crissu da mi odštampa 4 knjige Balka 3. Šta ću kad sam skroman pisac? Evo ovo pišem na mom laptopu koji dobih od Dunje. Njoj smo kupili novi Mc. Ma veli ona, - munja od kompjutera. A onda je ona meni velikodušno poklonila 'stari' laptop. Isto se desilo prije tri godine kad smo joj kupili ovaj na kom sada kuckam. Dala mi je prethodni od 17 inča koji je crkao skroz. Iamo je samo 512 kb a ovaj ima RAM od 4 GB. Tehnika galopira kao nikada. Prvi naš kompjuter na Nadi bijaše sa 3 Mb memorije na hard disku i RAM samo 0,86, ali ne tnam čega, bita, bajta ili megabajta. Moram nekoga pitati.
17.9.7012. 13:55
Suđenje Generalu Ladichu je držano ali daleko od javnosti. Zaštićeni svjedok bijaše insajder, neko sa Eniš strane koji je bio u štabu ili blizak njemu. Tako nije ni šteta da sam ga prespavao. Bio sam se razbudio baš oko pola 4 i mislio već da ustanem, ali me hladan vjetrić kroz mrežicu prozora spriječi u tome. Temperatura pada već do 6 Celzijusa.  Jučer popodne se htjedosmo okupati na našem bazenu. Jest vraga. Ova naša inače užasna intendentica Urssula ga je već bila zaključala. Ja bože akrapa žene. Radi još, a ima 80 godina. Prima platu od 4.000 što hoda okolo i sa širokim osmjehom koji liči na keženje ludaka zajebva koga može. Odoh sada probati. Možda je otvoren. Ma da mi se samo još jednom bućnuti. Biješe lijepo ovo ljeto. Kada i da li ćemo ponovo? Ko zna, more bit nikad.
Eto sam htio pisati o našem iznenadnom odlasku na vodopade rijeke Yagare. Tamo su turisti po cio dan i noć veseli i ima naroda osvakle. Krenemo i iznenadimo se da do tamo ima samo 135 kilometara. Svašta a 11 godina smo tu i bili smo do sada tamo na njoj bar 5 puta. Uvede nas naš zemljak Yđo na toranj sa koga puca pogled, zatim na predsttavu o nastanku tih vodopada.  Bi na projekciji i malo programiranog prskanja i drmanja stolica. To su vam takve sada moderne sale za prikazivanje filmova. Zvuk je svuda okolo a dali su nam i naočale za trodimenzionalni doživljaj filma. Prvi put da gledam takvo nešto iako se to već davno pojavilo na Nadi. Ja ljubitelj kina i filmova od rane mladosti sam ih lahko prezreo otkako je 92-e rat počeo. Neznam uopšte zbog čega ali je tako. Čak i pozorište. Rat me oprao od te vrste kulture. Sjetim se onog gradića u kome su spalili bioskop /kino/ kada je na platnu zaigrao neki glumac koji je u nekom prethodnom filmu poginuo. Tada mi je to bilo smiješno ali više nije. Rijetko će me koji film uzbuditi toliko da ga do kraja pogledam. Eto i sada ovih dana sa zbog nekakvog filma o proroku religije kojoj pripadaju i Oniši sa Balka digla čitava ujurduma u Galaxiji. Fanatici pale na sve strane zastave DASa, sukobljavaju se sa policijom koja puca u njih. Čak su u Ybiji zarobili šetiri službenika DASove ambasade, mučili ih i ubili. Među njime i DASovog ambasadora. Svašta. A film je snimio neki čoek pod pseudonimom pa ga ne mogu ni naći. Glumci tog filma žive u stalnom strahu i vade se da su govorili jedan text a potpuno drugi text im je nadsihronizovan. Ima manijaka na sve strane i dovoljan je samo povod da negdje bukne. A i kriza je velika u svijetu. Nema narod para. Na Ygari se to ne osjeti. Odvede nas naša još iz Graslanda prijateljica Lulu u kockarnicu. Ostasmo tri sata čekajući je da idemo. Ubaci 10 # pa na cent čip igra i zabavlja se tako kaže jedamput mjesečno. Bila se popela do 137 # i kaže da sve polovi sa onim sa kim dođe.  Kad je bila pala na 80 stvarno prekide i uvali meni i Donji po 20 # svakom. Pri kraju opet sjede i zaigra ponovo. Mjesto da uživamo u ljepotama Yagare i gradića sa istim imenom mi ostasmo u paklu kocke sa 4500 mašina na jednom mjestu koje grokću, riču, vrište, jaukaju i trepću sa hiljadama svjetalcadi. Tu na Yagari su se sastali Raj i Pakao. Bio je samo Raj dok bjeli čovjek nije došao. Yagara veže  dva jezera Taryo i Yry a Yri je na većoj nadmorskoj visini pa strma rijeka je rulala kamenej milionima godina i stvorila veliki vodopad. Tako nam taj  filim objasni u toj modernoj Sali sa crnim kožnim sjedištima.
18.9.7012. 21:58
Porezao sam se na rezač režući kupus. Donja će ga zatim nabiti u paprike i staviti u tegle da se ukiseli. Listam novine iz Bony i slučam radio Grassland. Neka dobra zabavna muzika na amerijen jeziku. U novinama pročitam slijedeće;
Knjiga „Vojnici: Dnevnici ratovanja, ubijanja i smrti“, je knjiga koja govori o načasnim radnjama Hammer vojske koja je u Drugom Velikom Ratu ubijala i činila nepotrebne zločine. Knjigu je napisao povjesničar Sonkea Neitzela iz svjedočenja osoba koje su činili tadašnju Hammer vojsku. Razgovore između pripadnika Ehrmachta koji su bili zarobljeni  su potajno snimani, a upravo na tome autor knjige zagovara njenu istinitost, budući da svjedočenja nisu izvučena iz vojnika. U snimcima se mogu čuti razgovori vojnika koji su se međusobno hvalili o ubijanjima žena i djece, silovanju žena i egzekucijama civila. “Pucao sam na sve, naravno, ne samo na vojne mete. Baš smo voljeli gađati majke s kolicima, pogotovo ako su još vodile drugu djecu za ruku. Zapravo smo na to gledali kao na sport”, ispričao je natporučnik Ans Hartigs. Mnogi od vojnika su se hvalili kako su oni bez naređenja radili zločine. Jedan njemački vojnik se požalio drugom da je u Rusiji najteže bilo ubijati djecu, “zato što su se previše migoljila i nisi ih mogao natjerati da stoje mirno.” “Želiš doći snimiti? Pa što nisi rekao? Mislim, obično ih ubijamo ujutro, ali ako je to problem, naći će se  koje ih možemo smaknuti popodne!” – Tim je riječima general Edwin Graf von Rothkirch und Trach opisao kako ga je jedan SS-ovac pozvao pridružiti im se na smaknućima. Ova priznanja su samo neka od gnusnih zločina koji su se desili između 6939 i 6945- e godine. Knjiga se također bavi fenomenom da obični čovjek prije rata ne bi ni psa udario, a u toku rata postaje stroj za ubijanje.
Sjetim se da u enciklopediji piše da szu u Drugom ratu Ussy imali 20 miliona mrtvih. Najviše od svih. Pa Chajniz 10, Hameri 7, Jewa 6, a na malom Balku 1,5. Ne branim Hamere ali ni drugi nisu ništa bolji. Zato u oči pada sadašnje stanje u zatvorima Haya za kriminalce rata 92-95-e u Bony. Eniši tamo leže u broju od preko 100. Ima šest Aniša koji upravo čekaju presudu a jedno 2 ili tri već  leže u zatvoru. Oniša neima. –Ala’ salamet, rekli bi i oni sami kad se čude. Evo malo detalja iz Haya.
Imena nisu važna nego nacija. Oni koji znaju po imenu odrediti naciju vide za koga navija Pravda i sudije u ovoj utakmici.
Međunarodni je sud optužio 161 osobu
za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije
34 Optuženih nalazi se u Pritvorskoj jedinici MKSJ-a Idriz Balaj, Ljubiša Beara, Lahi Brahimaj, Valentin Ćorić, Vlastimir Ðorđević, Ante Gotovina, Goran Hadžić, Ramush Haradinaj, Radovan Karadžić, Vladimir Lazarević, Milan Lukić, Sredoje Lukić, Sreten Lukić, Mladen Markač, Radivoje Miletić, Ratko Mladić, Drago Nikolić, Dragoljub Ojdanić, Vinko Pandurević, Nebojša Pavković, Momčilo Perišić, Milivoj Petković, Vujadin Popović, Slobodan Praljak, Jadranko Prlić, Berislav Pušić, Nikola Šainović, Vojislav Šešelj, Franko Simatović, Jovica Stanišić, Mićo Stanišić, Bruno Stojić, Zdravko Tolimir, Stojan Župljanin.
Postupci u toku: 35 optuženih
17 Optuženih pred Žalbenim vijećem 6 predmeta: Vlastimir Đorđević | Ante Gotovina i Mladen Markač |  Milan Lukić i Sredoje Lukić | Momčilo Perišić | Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Drago Nikolić, Milan Gvero*, Vinko Pandurević i Radivoje Miletić | Nikola Šainović, Sreten Lukić, Dragoljub Ojdanić, Vladimir Lazarević i Nebojša Pavković.
*dana 28. juna 2010. odobreno mu je prijevremeno puštanje na slobodu.
17 Optuženih suđenje u toku 8 predmeta: Ramush Haradinaj, Idriz Balaj, Lahi Brahimaj | Radovan Karadžić | Ratko Mladić | Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić | Vojislav Šešelj | Jovica Stanišić i Franko Simatović | Mićo Stanišić i Stojan Župljanin | Zdravko Tolimir.
1 Optuženi trenutačno u pretpretresnoj fazi postupka 1 predmet: Goran Hadžić.
Postupak zaključen: 126 optuženih
13 Optuženih - oslobođeni optužbi Ljube Boškoski, Ivan Čermak, Zejnil Delalić, Sefer Halilović, Zoran Kupreškić, Mirjan Kupreškić, Vlatko Kupreškić, Fatmir Limaj, Milan Milutinović, Isak Musliu, Naser Orić, Dragan Papić, Miroslav Radić.
64 Optužena - osuđeni
25 Optužena - prebačeni u zemlje gdje izdržavaju kazne Haradin Bala, Vidoje Blagojević, Ljubomir Borovčanin,  Miroslav Bralo, Radoslav Brđanin, Ranko Češić, Stanislav Galić, Goran Jelisić, Dario Kordić, Radomir Kovač, Momčilo Krajišnik, Radislav Krstić, Dragoljub Kunarac, Milan Martić, Dragomir Milošević, Darko Mrđa, Mile Mrkšić, Mladen Naletilić, Dragan Nikolić, Momir Nikolić, Mlađo Radić, Milomir Stakić, Johan Tarčulovski, Dragan Zelenović, Zoran Žigić.
36 Optužena - izdržali kazne Zlatko Aleksovski, Predrag Banović, Tihomir Blaškić, Mario Čerkez, Hazim Delić, Damir Došen, Dražen Erdemović, Anto Furundžija, Enver Hadžihasanović, Dragan Jokić, Miodrag Jokić, Drago Josipović, Dragan Kolundžija, Milojica Kos, Milorad Krnojelac, Amir Kubura, Miroslav Kvočka, Esad Landžo, Vinko Martinović, Zdravko Mucić, Dragan Obrenović, Biljana Plavšić, Dragoljub Prcać, Ivica Rajić, Vladimir Šantić, Duško Sikirica, Blagoje Simić, Milan Simić, Veselin Šljivančanin, Pavle Strugar, Duško Tadić, Miroslav Tadić, Stevan Todorović, Mitar Vasiljević, Zoran Vuković, Simo Zarić.
3 Optužena - umrli tokom izdržavanja kazne Milan Babić, Rasim Delić, Miroslav Deronjić.
13 Optuženih - predmeti proslijeđeni nacionalnim sudovima na osnovu pravila 11bis Rahim Ademi, Dušan Fuštar, Momčilo Gruban, Gojko Janković, Vladimir Kovačević, Duško Knežević, Paško Ljubičić, Željko Mejakić, Mirko Norac, Mitar Rašević, Radovan Stanković, Savo Todović, Milorad Trbić.
36 Optuženih – optužnice protiv njih su povučene ili su umrli 20 Optužnica je povučeno Mirko Babić, Nenad Banović, Zdravko Govedarica, Gruban, Marinko Katava, Dragan Kondić, Predrag Kostić, Goran Lajić, Zoran Marinić, Agim Murtezi, Nedeljko Paspalj, Milan Pavlić, Milutin Popović, Draženko Predojević, Ivan Šantić, Dragomir Šaponja, Željko Savić, Pero Skopljak, Nedjeljko Timarac, Milan Zec.
10 Optuženih – umrli su prije prebacivanja na Međunarodni sud Stipo Alilović, Janko Bobetko, Goran Borovnica, Simo Drljača, Dragan Gagović, Janko Janjić, Nikica Janjić, Slobodan Miljković, Željko Ražnatović, Vlajko Stojiljković.
6 Optuženih – umrli su nakon prebacivanja na Međunarodni sud Mehmed Alagić, Đorđe Đukić, Slavko Dokmanović, Milan Kovačević, Slobodan Milošević, Momir Talić.
Danas sam išao da tražim posao, to jest zvao me neki plasman radnika na Intervju. Reče mi da ima posao za mene kao vozača radnika koji negdje nešto pakuju.  Prvo obeća da ću raditi 3 sata dnevno i to čak i po dva puta prevoziti radnike do RanForda. Zatim mi kada sam ispunio bukadar papira i odgovorio na pitanja o opasnim materijama ladno reče da bi to bilo samo 2 sata na dan po 13 $ na sat. I očekivaše da ja neću pristati a ja zainat rekoh yes, hoću, pristajem. Samo da počnem pa bilo šta. Da izajdem iz kuće sa nekim normalnijim razlogom.  Lako je kod nas na Balku bilo izaći iz kuće. Na Čaršiji ili u kojm kafiću si našao more razloga da budeš van. Poznanika i prijatelja bijaše na sve strane. A ovdje. Poslije Intervjua odem na čaj u Common Cafee I sjedim sam ko kolac. Nikoga ne znam. Odem kod Brežuljka preko puta u Work Center i požalim joj se na onog Intervjuđiju. Ona me pita kako se osjećam. Jebeno misim se, a nema smisal da joj to kažem na njenom materinjem jeziku. Odem do Citya, tako zovu opštinsku zgradu. Tamo svi na hladnom vjetru sa kapima kiše napolju. Bila uzbuna na nešto. Vračaju se veselo na radna mjesta. Kako i nebi kada službenici sa msrednjom školom imaju godišnje plate između 40 i 60 hiljada.
Donja zove, pita đe si ti. Ja velim u opštini gledam rukotvorine dvije žene u Rotunda galeriji.  Zatim joj crtam Intervju u detalje. Idem na autobus. Poskupio je na 3 # za vožnju ako ubacuješ pare. Svratim u Talize i gledam polovnu robu. Nažem jednu plavu jaknu od Marksa ali skupa brate. Cijelih 12  talira. Ćekaću dok njen alila etiketa sa cijenom bude na 50% spuštena. Valjda se do tada neće prodati. Ima i kožnjaka po 20 # ali mi ne stoje jer sam suviše debo, 140 kg. Očajno. Užas. Moram češće bježati iz kuće a nemam gdje.
19.9.7012. 7:03
Evo suđenje Generalu Ladych u Hayu je poslije 2 puna dana  konačno javno. Poznajem svjedoka jer je to bio više puta. Sada je baš ostario. Ima neke pramenove po ćelavoj glavi. Mislim da sam ga viđao  na Tv za vrijeme rata. Bio je strani novinar i izvještač iz logora Marska i Rnopolje gdje su Eniši zatvarali Oniše iz regiona Riedora. Odoše godine. Ode naš život.  Givot kako piđe Dunja tu riječ- misli da je G slovo Ž jer se G na amerijen izgovara DŽ a t onjoj liči na Ž. Ovo suđenje mi dođe kao štap starcu da ima još jedan razlog da živi. Ne pratim ga redovno jer bih trebao ustajati u pola 4 ujutro kada počinje po našem vremenu na Nadi.
Imamo iskaze Oniša kako su se spremali za rat. Kupovali su Aniši i Oniši oružje. Imali su 3.000 naoružanih ljudi, čita neki dokument Generalov advokat i nastavlja. Čak i dvije prage. U Maju su počeli da postavljaju barikade na lokalnim putevima i ubijaju Eniše. Strahovali smo šta nam se može dogoditi jer su uspomene iz Drugog rata bile jođ svježe i opomena. Tako i bi jer 200 Oniša i Aniša je napalo grad Rijedor želeći da ga osvoji. Na Ambarinama je poginulo i nekoliko vojnika BA, Balk Armije.
Do Avgusta je selo Ozarac bilo ispražnjeno veli svjedok. Sve što su imali bjelo su bili okačili po kućama i na vjerskom Oniš tornju. Time su željeli da kažu da su lojalni Eniškim vlastima u Riedoru veli svjedok.
Advokat čita neki dokument. Nema konc logora ima samo tranzitni logori u kojima smo smjestili izbjeglice koje su htjeli napustiti to područje. Neki su htjeli otići u djelove Bony pod Mudyevom kontrolom ali većina njih to ne želi. Oni više žele otići u Hany ili negdje dalje. Neki su dolazili tu i dobrovoljno.
Dunja ustala i ode na fakultet. Ponese jedan hamburger i porciju graha koji je Donja sinoć kuhala.  Tako kad ona mene pita šta bi za ručak sutra, ja uvijek kažem, - Graha. Ako ona kaže da nebi graha ja odmah dodam, - kupusa. I bude jedno od to dvoje. Ima text jedne od slavne grupe Balka Button u kojem pjevju o stanovnicima Balka i njihovoj o depresiji od graha i kupusa.  E kakva je to sirotinja bio taj Balk poslije Drugog Rata kada sam ja bio dijete. Užas. Malo se pridigli pa jope sručili. Strmoglavili. Ubili sami sebe. Samoubilačko nešto ima u njima tamo. Daj samo da je gore.
Evo gledam emisiju na GrizzVil Tv o događajima iz 6944 –e godine u kojoj se već naslućivao kao završetak Drugog  Rata. Čudi me još uvijek ljudski rod dokle on može da ide. Stalno nešto gradi i napravi čuda, a ondak iznenada ruši li ruši. I što je najgore, ubija. Eto mi danas direktorica Muzeja u Grasslandu napisa da je vidjela video koji sam im poslao o slanju naučne rakete na Ars. Koliko samo patenata je ugrađeno u taj projekat. Umbilivbl. Napisa mi ona da joj je taj video dao snage da završi radni dan. Veli, u njih u Muzeju je kao u Pentagonu /glavnoj komandi DASa/. Uvjek ima neke aktivnosti i gužve. Osvjedočio sam se kada sam bio  u Grasslandu. Nije mi nikada pisala prije. To je sestra od onog mog kolege photogrpha HađiEmrya koji je sada predsjednik opštine našega Grasslanda.
Na kompjuteru inače imam jako puno slika našega grada pa mi nije teško da postavim neke na FB kao i drugi odakle ih skidam. Ima tu starina i novogradnji. Ipak po starini se izdvaja tvrđava na brdu koju svi zovu Stari Grad. Eto i naš prijatelj koji živi 10 km od nas Oky bi neki dan tamo na vjenčanju kćerke njegove sestre koje se održa baš na tom Starom gradu.  Pravili ga ljudi koji živjehu tu prije dolaska invazije Uraka. Mala sipatična tvrđava duga možda 300 metara a široka stotinjak.
Kada su prije 2000 godina  osvojili na Balku Doniju, Sany, Bony i ravni dio Negry, posadili su svuda svoje vjerske tornjeve pa i na tu tvrđavu.
Evo je. Mala kao kulise za neki film. Naravno da možete više slika dobiti na Gouglyu.
20.9.7012 5:55:00
Svjedok je onaj isti novinar. Već mi je ovo dosadilo ali me nešto vuče da to slušam. Slično nešto kao kad sam bio mali a otac sa prijateljima pričao o ratu. Mi djeca bi samo zinuli i gledali u njih. Priča svedok o logorima. Ljudi su iz logora Rnopolje imali mogućnost da idu u okolna sela da traže hranu. Čak i cjele porodice zajedno. Bilo je kretanja ali nisam čuo da je neko pobjegao iz tog logora. Bilo je opasno kretati se po okolini jer se svuda pucalo i granatiralo.
Sudija je potpuno sjed. Ima gustu ali ne bjelu nego svjetlo žutu kosu kao da mnogo boravi u prostorujama gdje se intenzivno puši. Ima dugi razdjeljak sa lijeve strane. Napred ima neku dugu kečku kao neka djevojka tako da mu se čelo ne vidi. Ima i takve iste svjetlo žute brkove. Nosi slušalice jer je stranac on nama a i mi njemu. Sve se prevodi na tri jezika, amerijen, ropijen i Balk. Ima i u originalu da se sluša brez iki prevoda. Kada zakaže prevod na našem Balk jeziku onda prebacim na amerijen ili radije ropijen jer njega bolje razumijem. Amerijen je za mene ostao nepoznanica. Kad slušam našu Dunju kako priča ja se ushitim od ponosa.
Bilo je mjesta na kojima nismo išli, nastavlja novinar, ali mi je jasno da su postojale u nekim zgradama prostorije u kojima su ljudi mučeni, prebijani, žen silovane. Dobio sam čak i neke fotografije tih soba. Bilo je terena koji su bili ograđeni, a neki djelimično ograđeni a neki potpuno ne ograđeni. Teško je bilo odrediti granice tog logora. Drugačije je bilo za ljude koji su prebačeni iz logora Eraterm. Oni su bili ograđeni sa tri strane žicom a sa četvrte je bio zid. Pauza.
Naviću muziku u svoj svojoj slobodi koja mi samo od Donje zavisi. Za Ganiju se ne bojim. Ona ako progovori ja sam otpisan. Neće jer joj je stalo da Dunja živi normalno. Sa malom imam dobar odnos. Eto sinoć je došla sa odbojke. Pričala nam je o tome uzbuđeno i sretno. Više se meni obraća u takvim trenucima tako da kod Donje primjetim ponekad i zavist. Igra Dunja za neki tim u nekoj ligi koju građanstvo samo organizuje. Platili smoto 80# za taj dvomjesečni turnir. Poslije utakmice od samo sat vremena je na poziv strare raje iz Tigresa, gradskog kluba koji okuplja srednjoškolce po godištima a poslije u jedan tim za  studente svih uzrasta, otišla i u YMCA da igra malo i tamo. Ma neka. Cio dan je bila na fakultetu. Opsjednuta je Fizičkom i Kvantnom Hemijom. Ima tu da radi jako mnogo primjenjenog kalkulusa. A taj je ispit tri puta slušala i dva puta nesrećno mašila i nema više prava da ga polaže. Sa time su joj ograničili broj ispita i može dobiti samo diplomu Sayens bez specijalizacije u Hemiji. Uopšte nije ni sada morala uzimati taj predmet Fizičke Hemije, ali veli nju to interesuje. Ovaj semestar je prijavljena na tri predmeta. Znam da je uzela još i Analitičku Hemiju i Geologiju. Svašta. Mogla je da tri puta nedeljno ode na fakultet, a ovako po cio dan ima; vježbe, tutoring, predavanja. Ponedeljkom i Petkom ujutro je slobodna. Odlučila je da ta jutra radi u mesari. Mogla je uzeti neki online predmet da se zeza i ima manje obaveza na fakultetu, ali neće. Kao da se kažnjava zbog promašaja na Kalkulusu. Ja sam pokušavao da joj pomognem oko tog ispita ali nije htjela moju pomoć. Kaže da je na ispitu imala 47% a da prođe trebalo joj je 50, dakle samo još tri boda.
Ma neka je. Neka je aktivna. Večerala je grah a ja poslije pregleda kratkih izvještaja o ligi šampiona na Tv odoh sretan  spavati. Donja je popustila sa svojim sumnjačenjima da ja imam neke tajne ljubavi, djevojke, žene, ljubavnice ili šta već ženama pada na um. More bit mi i nekog ljubavnika prišije. Nešto je uhvatilo oko toga. Prvo je sumnjala da se nešto desilo na putu na Balk. Tražila je sa kim se dopišem na Skype i na FB. Sve me ispitivala, a ko ti je ovo, a ko ti je ono. Bio sam strpljiv ali mi se jedno jutro na mozak počela navlačiti kao neka roletna pa sam prasnuo. Ona veli da me prati pogledom đe ja gledam za djevojkama. Pa za kim bi. Neću valjda za babama mislim se u sebi, ali moram da pazim šta govorim. Suviše je osjetljiva. Mislim se da joj normalno kažem Idi u PM ali me nešto sputava. U klimaxu je pa misli da ja, njen dasa,  more još koji go dati. Ne mogu da je prepoznam. Veli i na svadbi si gledao stalno za njom. Napominje jednu ženu koja inače na našim zabavama čim muzika počne ustaje i počinje da igra. Muž joj ostaje da sjedi kao da ga nema, a ona sama onako počne da igra. Vjerovatno i popije koju više. Istina, ubrzo joj se pridruže još neke djevojke. Možda je to takav običaj u nekim djelovima Balka. Često samo djevojke igraju a muški piju, puše ali ovdje na Nadi samo vani, ili se naklate na šank. Ako je fešta u dvorištu ili pod šatorima svi puše đe oće. Rijetko kada i muški masovno igraju kolo izuzev kada je veća zabava.  Na svadbi je te noći ona služila goste, a muž joj je bio za šankom. Ja jednom prije par godina bih neoprezan, kao da mi je Donja samo drug, pa  ja provali kako ta žena lijepo pleše. Sada  se Donja  drži toga kao pjan plota da sam je opsjednut tom ženom. Jednom sam u prolazu  slikao mojim celfonom grupu koja je u divljem plesu opkolila našu lokalnu vatrenu pjevačicu Nježu i u kojoj je i ta žena bila. Tako slikam naše zabave Eniša pa stavim na FB. Zbog toga sam pogubio poštovanje nekih prijatelja na njemu iz redova Oniša i Aniša, ali sam htio dokumentovati svijetu kako to sada izgleda biti sa Balka na planetama Galaxije i kako društveni život skoro samo crkve organizuju. Vjerovatno i sigurno i oni u svojim grupacijama imaju iste takve zabave i stereotipe. Sve se vrti oko vjerskih objekata naše tri veće vjere na Balku kojima su omeđene i skoro disjunktno izolovane tri naše glavne nacije, Aniši, Eniši i Oniši. Neko na njima profitira i organizuje, a drugi dolaze piju pivo i igraju kolo.
Taj moj celfon je bio loš za fotose i na tamnoj pozadini snimka vidi samo Nježina duga plava kosa kako u bičevima bljeska i ništa drugo. Kada sam sjeo za sto prišao mi je njen muž i rekao da ako još jednom uslikam njegovu ženu on će mi razbiti celfon. To reče i ode takvom brzinom da mu nisam uspio ni pokazati snimak. Čuvao sam dugo taj mali komad na kome stane tisuće photographija ali sam ga poslije skoro dvije godine zanemario, izbrisao. Tražio sam  tu sliku u mojem kompjuteru gdje inače salažem sve fotose pa ih ne nađoh. Sada se Donja uhvatila za to kao dokaz da sam ja opsjednut. Kažem joj da je ta žena prije nego će ošamariti gazdaricu na Eniš Novoj Godini radila mjesecima kod nje u kafeu Opštine, a da ja tamo nisam navratio ni jednom. Niti me interesovalo.  Sjedili smo nas pet šest zemljak skoro dvije godine u kafeu na Kingu malo koso ulijevo preko puta Opštine dok se nije preselio u renovirani lokal do njega. Ma ni tavirilli nismo kd tog zemljaka iz WoolfWara u kafe opštine. Svašta od nje. Valjda Donju hvata klimax. Neznam samo u šta treba da gledam na tim zabavama. One su stereotipne i sa uvijek istim ljudima na njima i pravi su kič muzike turbo Folka. Nešto što me uopšte nikada nije privlačilo. A počeo sam sve češće da slušam i tu muziku. I sve češće gledam za mladim djevojkama ali nekako drugačije, sjetno žaleći za mladošću.  Uvijek sam za njima i gledao samo to nisam jako primjećivao. Toliko me Donja sa tim iznervirala da sam pomislio da ću je napustiti i otići negdje vozom, na sjever, jug zapad. Ili na Istok. Neznam zašto ali ponovni život mi se činio kao povratak u mladost. Još jedan dah. A onda vidim na ulicama Kiča one homlese, skitnice, kako blude praznih očiju, sjede na već hladnom betonu okruženi kesama i torbama. Neki i prose. Jedna žena uporno danima stoji kod svojih stvari i bulji negdje dole u neku tačku. Oćeš takav život, kažem sam sebi. Pa bolje nisi ni zaslužio. Sve mi to nekako postaje smiješno. Imam skoro 50 godina a u ličnoj karti 64. Živim sa tuđom ženom a vodi se moja. Čak i njeno dijete. I sad hoćeš na ulicu. Putalo.
Shvatio sam, veli svjedok, da je četri  noći nakon našeg dolaska u Grassland da na Planini Lashich su stalno vršena ubistva. Konvoj je bio od 36.000 ljudi. Svi su prošli logor Rnopolje i prisilno deportovani. To je bila svrha tog logora; Deporatcija stanovništva. Usput su se dešavali grozni zločini.  Uspostavljena je hierarhija po funkcijama i čak za silovanje žena, veli svjedok. Komadant Mekich je naprimjer si je polagao pravo na silovanje gospođe presjednice Aniš stranke.
Onaj tip za posao od dva sata dnevno me nije zvao. Obrijao sam jučer bradu jer smatram da me neće zbog nje. Ko zna? Možda nekoga prevari moja ofarbana crna kosa i prošarani brkovi. Ali kako kad na svakom dokumentu koji popunim stoji moja godina rođenja. Da stavim 15 godina manje koliko i imam. E jeb'ga. Nemoš svuda profitirati. Moraću tražiti moj novac ispod kade u maminom stanu. Ko li ga je samo maznuo?
Evo ga novi svjedok na suđenju. Imaju spise iz 94 i 95-e iz razgovora sa njim. Dakle prošlo je 17 godina od izjava Yre Osmanovitcha iz Lasenice, logori Ušica i Atkovič. Od Maja 92-e do Jula 93-e je bio zatvoren. Kad su u Junu bili zatvoreni u policijskoj stanici jedan dan su izvedeni i  ukopali su tjela 22 odraslih koji su imali svi sem jednog od metka ranu na čelu. Tamo su nas odveli uniformisani ljudi policije. Poznali ste 4 osobe od tih mrtvih. Svi su Oniši. Pokopani su na Oniš groblju Rakita. Pravi razlog zatvaranaja nikada nismo saznali.Mnogi su bili lažno optuživani. Jedan da je pravio noževe, drugi da je švercovao. U Atkoviće smo 400 do 500 nas iz Lasenice došli krajem Juna. Nakupilo se tamo još iz okolnih sela i gradića preko 3.000 ljudi. Toliki je bio kapacitet logora. Specijalni zatvorenici su izvođeni često na batinanje. Ragan Ikolič je tukao Eufa pet puta i puškom i nogama dok nije podlegao pod batinama. Tri talira je metak, a to je preskupo za tebe vikao mu je uz batine. Smayich je također umro od batina, veli svjedok. Tjerali su druge zatočenike da tuku zatočenike. Zulfo je također umro od batina. Za grupu specijalaca je to bila dnevna vježba. I Aniši su bili među nama poslije pada grada Rthchko. Svakog je bilo strah za njegov sopstveni život. Dva brata i sestru od 16 godina sam izgubio. Ona je zapaljena. i nađeni su njeni ostaci tek ove godine. I  to samo njenih 7 % ostataka. To je nešto što je teško govoriti. Ostaci mlađega brata su nađeni na tri lokacije. Glava je nađena je 25 kilometara od tijela. Starijem bratu oženjenom sa Eniškinjom nema još traga.
Veče. Bilo sam kod Donje na poslu da je vozim kući. Svratimo do Tchajna i kupimo brdo hrane za 50 #. Toliko smo kupili robe da bi na drugom mjestu platili mnogo više. I ribe i mljevenog mesa, a pored još koješta i prijesan kikiriki. Sada smo ga kuhali i ladi se na terasi. Usput slušam emisiju o obrazovanju. Reproduktivni program učenja je naj primitivniji a asocijativni gdje se koriste sva čula čime se podiže aktivnost mozga za funkcionalno znanje sa paralelnim asocijacijama. Učnje treba da bude zabava veli neki stari po gdinama teoretičar. Kaže da će nas emigrante podcjenjivati oni mali ljudi iz malih sredina zbog akcenta, ali oni sa više škole neće. Inteligencija je snalaženje. U sistemu obrazovanja na 1000 ljudi gubimo 14 genijalaca. Emocionalna Inteligencija se ne mjeri skoro nigdje. Tchajna pismo je asocijativno i njegovim čitanjem i psanjem razvija se inteligencija jer mora da razmišlja šta se čita i piše/Sve to ima na sajtu: www.Mensa,rs/. Fina 'emision' što bi rekla naša Dunja. Evo je sjedi na kauču. Porukom je poručila da hoće supu. I to njenu. Mi  zavirismo u ormarćiće, ma nijedne njene supe na vidiku. Donja joj zakuha našu domaću i za divno čudo svidila joj se. Oće sada čaj od Neocitrona jer je boli grlo. Terba sutra da ustane u pola 5 da bi išla u mesaru da radi i 100# zaradi. Meni dom staraca platilo trening 218 #. Svaka mi čast. Mislim da ću nositi novine ujutro od pola 5 do pola 7. Pa i popodne da zaradim neku tisuću do penzije. Evo mi stigli papiri da ih popunim. Ma svaka čast Nadi što daje svima iznad 65 pomoć za stare ljude. Old Age Security Pension. E jebi ga. Ja sa 50 godina u penziju za stare od 65. Donja mi čestita smijući se.
Ona se ponekad pravi da sam ja stvarni Žikica. Odmah po dolasku na Nadu je počela da spava samnom u istom krevetu i tako počesmo da ponekad vodimo i strasnu sexualnu ljubav. Bilo je to više od straha nego iz 'jubavi. Ali šta je tu je. Bolje i tako nego nikako. Nagovarala me ispočetka da joj napravim dijete. I Dunja, koja bi obično rekla, - oću da mi napravite brata ili seku. Imala je 4 godine i 9 mjeseci kada smo stigli na Nadu. Ja probavao pa ništa. Mora da sam presušio. Sa prvom ženom Ryom, koja i danas misli da sam ubijen na liniji fronta na „krivoj“ strani, imam ćerkicu Avanu koja se udala na Yuro za nekim iz njene Environ struke. Ajd neka joj je sa srećom. Koliko ima djevojaka koje ne znaju da im je otac živ, a misle da je umro. Puno? Malo? Šta ja znam. Šta da se radi?. Dok je studirala poslao sam joj nešto para; kao vraćam stari dug koji sam primio od njenog tate u ratu. Znao sam adresu. I još je znam. Kako i ne bih onako naivan mislio da živimo sretan provincijski život a on se izvitoperio zbog moje nostalgije za Bony i njenim brdima. Sada shvatam da je to bila i nostalgija za prijateljima koji mi toliko opet ponovno nedostaju. I za jezikom. Jezik je domovina. Ovdje kad čujem amerijen sav se naježim. Zar opet?. Sa ropijenom je bilo drugačije. Nešto kao turističk, nježnoi. Ali sa amerijenom je to veoma ozbiljno. Čak i suviše. Muka mi je od njega. Oću moj jezik. Kada slušam Eniški iz Sany ili Aniški iz Hany sve 100% razumijem i ljepo mi je, ali kad progovore oni iz Boni meni srce zatreperi. Dođe mi nešto tužno jer nisam tamo. Ipak ima malo zamjene za to. Slabe ali ima. To su zemljaci ođe na Nadi. U Kiču ih ima 20.000. Opet sam se susreo danas sa nekima u kafeu Mystic, kafeu do Kommona đe su izvjesili moje photographije Kiča u noći. Biše tamo Eljo Lovin, Negry Gandra i Ysho kamijonđija i onaj socijalac Anko iz okoline Tradera, tačnije iz Ylyasha. Radio on u fabriki pa mu puko film i napusti sve. I ženu i poso. Živi na socijali. Ipak uspije da svake godine ode u Yeljinu na Balku đe ima i stan. Ostane tamo 3 mjeseca pa nazad na Nadu na socijalu i dodatke za slab stomak, za skupu kiriju, ljekove i ko zna šta još.  Šeta puno i slabo šta jede pa je suv ko grana. Malo smo se zezali na moj račun pa redom na račun svakog od ostalih. Tako to kod nas Balkanaca ide. Ruganje je osnova života.
21.9.7012 4:46
Na početku sukoba u Aprilu 92-e u Yeljini se nalazio Oniški punkt. Momci bez oružja nisu dozvoljavali da nepoznati ljudi prolaze, veli advokat Generala Ladycha.
Evo sam ustao da ispratim Dunju u mesaru. Oće djete da radi. Na naš račun u banci leglo meni 200,  Donji 1.100, a OSAP, studentski kredit Dunji od 800 #. Sad mi nije jasno da li je ovo ostatak kredita ili sav kredit. Imamo platiti 2.000 za upis ovoga semestra. Reče Dunja da je to sve automatski uz kredit i aplikacija za 30% popusta na upis. Prošli semestar sam ja zajebaooo. Čekao izvještaj taxe od 11-e pa zakasnili sa prijavom na taj popust, a trebao je samo poslati izvještaj taxe iz 10-e godine. Tako nam propade 800# iz našega buđeta. E moj bože šta nam je sve propalo, a nije trebalo. Sada kada sam bio u Grasslandu samo na jedan dan vidim poznate ulice i ćoškove  sreo sam masu nepoznatog svijeta. Rijetko sam se sa nekim pozdravio, nekom mahnuo na njegov povik, - profesore. Nema Grasslanđana u Grasslandu. Svi bi stali u jedan veći kafić veli neko. Tako je u svim malim gradićima Bony a i nekim u Hany. A mislim kako je lijepo bio živjeti tu. Mali grad, sviju znaš, sa svakim si godinama dobar, ma da živiš do kraja života nasmijan, sadržajno i na svojim nogama. Sve si cio život pješke obavljao. Ne treba tiuopšte nikakvo auto. A ovdje za auta damo najmanje 10.000 godišnje, neto. To je bruto najmanje 13.000. Samo za osiguranje 4.000. Benzin je opet poskupio. Plaćamo 1.4# za litar. Pređemo 40.000 kilometra godišnje sa 2 auta prosječno 10 litara na 100 kilometara. To je 5600#, plus 150 registracija svake godine, , mjenjanje ulja svakih 5000 km po 35# je 300#, pa tek onda popravke. Jedne godine samo na Džip dadoh za njih 3000 talira. Promjena rezzervoara, moora, radijatora, kablova kočnica, federa.
Prije dolaska jedinica Armije Balka u Hotelu Panorama u Lasenici su se pojavili neki naoružani ljudi u uniformama, veli svjedok. Tamo je hodao ko je kako htio ali kod nas u naselju Drum i okolo smo uveli kontrolu.
Dunja ustala. Kašlje. Kažem joj da ne ide na posao. Skuvam joj isti onaj čaj Neocitron. Eno je u sobi. Ostaće. Ovdje na suđenju je pauza. Ozbiljno se bavim mišlju da 6 dana u sedmici nosam novine Record od vrata do vrata za oko 500 # mjesečno. To zavisi od regije grada. Problem je da treba ustajati u 4 ujutro. A baš tada su suđenja u Hayu. Sa njima protkam moj dnevnik da vidite odakle smo mi sa Balka i šta nam se dešavalo i šta ima danas kod naas. Kao da se Đavo baš tamo na Balk uselio. Tri velike svemirske religije se tu sastaju i rastaju po svemiru. Bila je  i četvrta Jew ali su njih u Drugom Ratu istrijebili. Odveli u logore, poubijali, spalili.
Evo nastavka suđenja. Đemo, penzionisani milicioner je poludio  pod batinama od Viškovića i ubijen je metkom u istoj onoj stanici u kojoj je zaradio svoju penziju. Jednom je prije na kratko bio pušten iz stanice. Kada sam ga vidio počeo sam da sumnjam da je mogao preživjeti te batine. Neki drugi tip ga je zatim dokusurio metkom.
Čujem Dunju kako kašlje. Odem joj u sobu, sjedi na krevetu. Pitam je da ugasim svjetlo, a ona veli,- samo da namjestim roletnu. Neka ja ću, i uradim to. Kažem joj za 800#. Jupiiiii veli ona. Ugasim joj svijetlo ali čujem je i dalje kako kašlje. Samo da bude dobro.
Ratna Milicija je pisalo na uniformi Steve koji je  prije rata ležao u zatvoru u Foči zbog ubistva nožem. Rasporio je jednog Oniša. Privedem sam kod njega pod sumnjom da imam oružje. U junu 92-e sam prebačen u logor Sušitza. Tamo je Dragan Nikolić alias Jenki ubio dva zarobljenika. Da, Reufa i Galiba je samo Nikolić tukao. Izvodili su i tukli  više osoba i ubili i Đevada. Samo sam čuo vrisku. Tu večer sam bio i ja izveden. Tu večer metak nije upotrebljen. Tu večer su podlegla četvorica ljudi. Od batina ili noža.
Ovo je na Balku karakteristično. Nadimci. Vidite ovaj nadimak Yenki. On je toliko zlosutan. Kada naiđe Nikolić to i nije toliko strašno, ali kad se kaže, - pazi ide Yenki, to izaziva jezu i nikako ne miriše na dobro.  Nadimci kod nas su kao kratak opis karaktera ličnosti. Moj je bio Žilet.
    Evo je 6 ujutro. Razbuđen sam totalno iako smo legli nešto iza 23 h. Doduše, jučer poslije vožnje Donje na posao i odlaska Dunje na fakultet, od 11 do 13 h spavao sam kao blažen. Tada  sam otišao na randez-vous sa miss Collin u Working Center. Nezna ni ona šta bi sa mnom da radi. Kaže ajde na jezik. Velim oću. Utorkom i Srijedom da 10 sedmica idem na oral, pisanje i čitanje Amerijen jezika. Prihvatam. Konačno da nešto više naučim toga jezika. Samo je to baš dugo ali neka. Neka mi vrijeme do Old Age Security pension prođe brže prođe.
 Ako nevidite nadu to ne znači da je neće biti, veli Nick Vujućić. Borac prava za invalide. Završio ekonomiju. Biznismen i ronilac. Oženio se i upravo čekaju bebu. I to sve bez ruku i nogu jer je tako rođen. Ovo slušam u 11 sati ujutro. Gurajući kolca bebe dva su napadača u GrizzVillu ošamutila gasom prenosača novca iz banke i oteli mu vreću sa 20.000 talira. Prepoznak kvart u kom sam na bankomatu vadio novac. Ah što je to ljepo. Sa debit karticom šetaš i dižeš lovu. Sada  razmišljam šta bo bilo da mi je neko oteo karticu. Bio bih mrtav čoek. Ja se čak nisam ni prijavljivao sa boravkom ni u Sany ni u Bony. Nije mi uopšte palo na um da to moram uraditi u svakoj od njih. Ma ne idem ja tamo više. Dosta sa Balkom. Gudbaj zauvjek. Eto svakodnevno se kreću ti kriminalci i otimaju stanovnicima zlatne lanćiće, novac, kartice. Kada se neko uhapsi postupci se vode u nedogled, kriminalci šetaju gradom i ponašaju se kao pobjednici, upravo veli jedan policajac u Tv hronici GrizzVilla. Problem je u zakonodavstvu. Nema osnova za zadržavanje kao što je bilo prije. Poneko ima čak 20 pa i 30 krivičnih dijela, a olakšavajuča okolnost mu je što nije osuđivan.
23.9.7012. 11:17
      Evo tri slike sa vjenćanja moje ćerke Avane /tvroglave ali i pametne/ iz prethodnog braka. U pratnji je moga brata Joveea ili Džoa kako ga sada zovu na Austu gdje živi i taxira. Skinuo sam to sa videa postavljenih na njenom FB. Mala špijunaža. Poslao sam joj i Draft Ček  na 300 # kao polklon profe i starog prijatelja njenog oca.
Ajd neka im je sa srećom. Da im bude bolje nego nama. Zahvalila mi je na Dunjinom FB. One su tamo prijateljice, mada se rijetko dopišu. To me malo zaboli. Ali; Dan sunčan. Dunja jede makarone koje je sama spremila. Ona ih obožava.  Upravo dok jede prićam joj kako smo je kao malu  odveli u restoran gdje za tadašnjih 5 # si od izloženog mogao da jedeš šta hoćeš i koliko hoćeš. Ona je uzela jednu veliku platu i i koliko je to god bilo mogue natovarila  makarona na nju. Otišla je za poseban sto da ih jede i nije dala ni da joj se približimo, a kamo li šta da kažemo. Jela je to i jela dok nije iznemogla i rekla,- ne mogu više. Ah ta djeca, ko bi ih skroz mogao razumjeti. Sada ne razumijem ni sam sebe kad se pogledam šta sam kao mlad radio da bih prkosio mami. Stalno sam joj naprimjer govorio, - šuti. Eto sada ne razumijem zašto mi se Avasha nikako ne javlja.  A vidim im neke nove slike na FB. Odem na FB njihovih prijatelja pa tamo kopam ima li neka kakva nova slika ili aktivnost i đe su sada.
Veče. 20 sati. Čitam dalje knjigu Mldaševa na Internetu: pravo se tada u meni pojavio duboki uvid da je baš detinj-stvo onaj period na Zemlji kad pokušavamo da živimo po principima Onog Sveta, da je mladost period grešaka i prilagođavanja zemaljskim uslovima života, a zrele godine - ostvarenje samog sebe tokom života na Zemlji.
I dalje... Ako čovek sam prizna svoju glupost, to mu pomaže da prevaziđe sopstvenu gordost.
...Uskoro mi je sinulo da Kralj Smrti Jama ne „gleda film"nečijeg života, već da prelistava čudesnu knjigu čovekovih misli, koje osim toga imaju i svoj vizuelni oblik u vidu pogleda na samog sebe sa strane u datom trenutku.
To su hronike Akaše, to je čudesni nebeski kompjuter ukome su zapisane sve čovekove misli tokom njegovog života! - uzviknuo sam u sebi. - Jama, saževši vreme, ubrzano „preli-stava fasciklu" čovekovog života u hronikama Akaše! Bio sam izbačen iz pameti kada sam shvatio da niko nijednu svoju misao ne može da sakrije i da čovek, zajedno sa svojim mislima, predstavlja otvorenu knjigu. A moje oduševljenje zbog moći „nebeskog kompjutera" Akaše još je pojačao uvid da neko(možda anđeli, a možda i još neko) ne samo da prate svaki tvoj korak i „snimaju svaki tvoj korak videom", već i spajaju „video snimke" tebe samog sa tokom tvojih misli u tom trenutku! - Kakva je samo moć smeštena u tom nebeskom kompjuteru! Da zapiše sve moje misli i „snimi kamerom" čitav moj život, pa još i da poveže te stvari... Pa još isto to za sve ljude na Zem-lji... Pa još i sve životinje i biljke... Pa još i vode... Pa još i... To je kompjuter!!! A koliko je grandiozan um Kralja Jame, koji može da radi sa tim kompjuterom! A koliko je tek super-grandiozanum Boga, koji vidi i analizira sve živo u čitavoj Vasioni!!! – divio sam se u sebi, zapanjen malim značajem moje ličnosti.Tada sam počeo da shvatam da su u čoveku glavna ne njego-va dela, već njegove misli. A slike iz mog života su promicale i promicale i promicale.Uskoro se pojavila naša tibetska ekspedicija. Pojavila su se do bola poznata lica Ravila, Seliverstova i Rafaela Jusupova, pa sečak pojavilo i moje lice, koje posmatra spor Seliverstova i Jusu-pova, povezan sa tim što bi Seliverstov hteo da nauči da lebdii hteo bi da „dolebdi" do „stepenica ka nebu". U tom trenutku sam osećao slatka osećanja, a reč „družina" dobijala je neko posebno uzvišeno značenje. Video sam Glavno Ogledalo Vremena i sebe kako drhtim od hladnoće. Štaviše, pokazalo mi se da ne drhtim od hladnoće, već od sreće. I ta osećanja ispunjena srećom kao da su se odjednom glatko skoncentrisala i izlila u misao da je Vreme - živa i misleća supstanca i da Vreme rešava mnogo šta u poretku sveta, da ima kolosalnu intelektualnu moć i da je u stanju da pomoću meha-nizma starenja uništi ono što želi da uništi... ili da putem mla-dosti koja traje čitav život pruži nekom mogućnost da stvara istvara i stvara u ime Večnoga i Suštinskog.
24.9.7012. 5:27
            Vi ste 15 Juna 92-e preuzeli komandu u logoru Anjatcha, veli advokaat. Iza njega sjedi sjedi General Ladich i kroz naoćale osmatra ekran. Kažete da niste učestvovali u komandama nego ste mogli samo predloge davati. Svjedok je zaštićeni i veli da mi pređemo na zatvorenu sjednicu. I tako pređoše tamo đe mi nemeremo ništa vidjeti ni čuti.
Samo je 1°C. Ja ispratih Dunju u mesaru. Ode raditi od 6 ujutro da svaki put kad ode zaradi 100 #. Ići će ponedeljkom i petkom od 6 do 15 a poslije na fakultet jer od 16 h ima neke vježbe ili predavanja.
Ja tvrdim da bi Anjatcha bila na prvom mjestu po organizaciji i jedan od najregularnijih logora veli komadant tog logora u ljeto i jesen 92-e. Bilo je svakodnevnih  delegacija, Nutricionist je bio prisutan svaki dan od 9 do 18 h. Borili smo se da budemo ljudi prema tim ljudima i da oni treba da izađu iz tog logora na dvije noge, veli šef logora. Mi smo imali komisiju dva vojna policajca, doktor i jedan moj čoek su primali zarobljenike. Nakon pregleda, upisa u sanitetske knjige i registracije oni su postojali zarobljenici logora. Do toga trenutka zatvorenik je bio u nadležnosti Policije koja ih je dovodila kamijonima ili šleperima jer je logor bio smješten u planinama. Ukoliko se dogodila smrt vraćali smo leševe sa onima koji su ih i donijeli. Moj šef je petog Jula poginuo kod Otor Aroši kad mu je postavljena zasjeda od Aniša. Poginuli su njih trojica. Oni su ubijeni praktično, veli svjedok. Logoraši Philipovich i Bende su umrli u logoru, veli advokat. Tada, veli svjedok, da ga je to bilo veoma razočaralo i rastužilo. Policijski uviđaj je izvršen. Patolog i krim služba su obavili svoj posao. Procesionirani su počinioci, istina  dosta kasnije. Trojica od četvorice su dobila visoke kazne zatvora. Jedan od njih  je dobio čak 14 godina zatvora. Pošto sam upravo završavao kriminalistiku na fakultetu poznavao sam zakone i mi smo ih se pridržavali. Krivične prijave su podnijeli policajci iz grada Bonske Ubitze. Mi smo za 10-ak lica procesuirali jer su kao ofriciri Balk Armije dezertirali i priključili se neprijateljimaa kasnije zarobljeni od naših snaga. Njih smo poslije uputili u treće zemlje sa mnogim drugim zarobljenicima. Iz sela Velagich i Haan je obrađeno 20 lica zbog napada na kolonu mladih vojnika na povratku iz Nyna kada je  ubijeno je 5 vojnika u vozilima. Napadnut je bio i policijski punkt. Bilo je slučajeva da se neki puste na intervenciju odozgo. 700 ljudi je pod zaštitom Crvenog Krsta otišlo u treće zemlje, ali u Karlovcu su stali i odlučivali oće li dalje ili se vratiti kući. Mi smo njihovom društvu Merkamet davali mlađe, starije i bolesne, jednom i njih 90, da ih vode kući ili negdje drugo.
I ja se sjetim moje dežure u školi kada smo smještali te ljude u veliku našu zgradu sa 110 učionica. Pola smo dali njima. Sa nama profesorima je često kao spona bio jeda od njih, mlad i lijep momak. Kaže da on lično nije imao nikakvih neugodnosti u logoru. Bio je moderno obučen u sako Busster. Jedan dan sam na stolu gdje je inače bila hrpa odjeće koju je narod donosio za izbjegle našao malo oštećene Reyban sunčane naočale. Ja nisam ni znao da su ti ljudi bili u logoru Anjača i Rnopolje ili Keraterm nego da su izbjegli od kuća. Ja uzmem te naočale i dam ih popraviti u Getaldus kod jednog našeg jarana. Nisam ih ni par dana nosio kad sam shvatio da su to njegove. Ja mu vraćao i vraćao, ali on ni da čuje. Veli, ma nabaviću ja sebi nove samo da zbrišem odavde. Ne dugo zatim ga sretnem u gradu. Zove me na kafu. Sjednemo negdje u jedan od mnogobrojnih kafića našega grada. Priča mi da vodi konvoje autobusa ka Hany. Pa velim što ne ostaneš tamo. Veli,- još malo da zaradim pa ću otići negdje daleko. Ja kako se neki ljudi brzom snalaze. Ja željan slobode a on po njoj šeta kako oće. Kada sam poslije par dana sreo Ivitzu, moga novog rođaka preko žene, jer njen brat je oženio njegovu sestru, on mi uze te naočale. Ja i nisam ni mnogo protestovao jer su mi se smučile na način kako sam ih prigrabio. Pa Ivitzi, tom Anišu, onako mladom, visokom i lijepim plavookom i plavokosom su i ljepše stajale. Šta se čudite da smo mi tamo međunacionalno vezani rodbinski preko brakova između te tri tradicionalno prijateljske i kad zatreba vrlo neprijateljske nacije i tri potpuno disjunktne religije.
Poslije pauze sudija opominje Generala da ide u WC odmah na početku pauze jer ovako ne ide više da se pauze produžuju. Na zahtjev odbrane su pauze sada češće i kraće.
Jedan broj zarobljenika mi se javio da kao dobrovoljci idu na ratište i da se tamo pokažu jer im je bilo dosadno u zatvorenom prostoru. Nismo im dozvolili veli svjedok. Svašta bi ljudi uradili da mrdnu malo u kakvu takvu slobodu.
U Transportu 23 zatvorenika su umrla  od gušenja vjerovatno pa ih niste primili u logor veli advokat. Ne nismo. Dodaje direktor logora da je među logorašima bilo čak i 10 Eniša. Nevjerovatno.
Nikako da suđenje nastavi na Internetu. Probam poker. Radi. Muzika na radijonima radi također. Pa šta se ukočila ova slika na suđenju. Ne znam. Da li je namjerno jer izgleda da stereotipna slika tih Eniških logora za ostale nije baš istinita i svjedočenje komadanta logora nije po ukusu svjetskog suda za ratne zločine zadnjega rata na Meteoru Balk.   Ono iz prethodnog 41-45 nikada nije ni urađeno. Tada je oko milion Eniša bilo istrebljeno od starne Aniš-Oniš koalicije zvana Nezavisna država Hany. Familija moga oca je bila potpuno uništena. Od njih četerdesetak članova te patrijahalne familije ostala su samo njih 4 brata živa. Za to niko nije odgovarao. Tek sada neko Eniško vijeće prvi put tuži religijsko središte Aniša Atykan da je pri pokrštavanju prvi put u Istoriji proganjalo jednu Naciju i mjenjalo joj ime. Kada bi neki Eniš bio kršten u njihovoj crkvi automatski je postajao Aniš. To nigdje u kosmosu nisu radili samo na Balku jer je Aniša bilo straobalno mali broj za novu državu i teritoriju planiranu za njih. Najveći zločinac u logoru je bio pokršteni Eniš Artukovič. Izgleda da se svetio i sebi masovno ubijajući pripadnike svojega naroda. U nas je Istorija upravo kako Moldašev tvrdi sad gore, sad dole, sad ovdje. Iskrsne pred nas udarajući nemilosrdno u glavi i po glavi. Sve se istovremeno na Balku dešava i budućnost i prošlost i sadašnjost. Možda je upravo Balk crna vremenska rupa  i tako ona putuje sa njim po Svemiru.
Evo nastavka suđenja. Moram ugasiti radion. Bilo je lječenja u logoru od dva logoraša doktora i jednog našeg tehničara. Za teže stvari se brinuo centar u Anja Uky. Za smrt dva lica obavješteni su istražni organi. Poslije pola sata je utvrđeno da su to neki vojaci uradili samovoljno i nikakve naredbe nije bilo u tom smislu. Krajnja samovolja i iznenađenje je bilo i za nas sve gore i tražili smo da se oni odmah smjene iz logora.
U Decembru je jedno jutro oko 9 sati počelo ukrcavanje zarobljenika i odvoz sa Crvenim Krstom prethodno potpisavši izjavu da se slažu da idu u treće zemlje. Skoro 100 % ih je otišlo i logor je rasformiran. Neki od njih su se u Karlovcu predomislili i otišli u vojske Aniša i Oniša. Neke smo čak ponovno zarobili. Ta farma ili poloprivredno dobro je  bio od ranije u funkciji prihvatanja ratnih zarobljenika iz Hany. To je prije rata bila vojna farma, konji, krave, pšenica, raž pod ingerencijom Armije Balka. Oko 370 Hany vojaka takozvanih imenom iz Drugog Rata Ustaša je bilo zarobljeno kada su pred Eniškim snagama republike Krayina pobjegli u Septembru 91-e  iz Hany u Bony. Oni su bili tamo, pa pušteni pa je to poljoprivredno dobro postalo logor u Maju 92-e.
25.9.t012. 7:06
Svjedok, inače Oniš po nacionalnosti,  Ellak kaže da je 106.000 ljudi  bilo ou Prvom Krajiškom Korpusu. Valjalo je to sve naraniti. Odlučeno je da se pod hitno formira logor za zarobljenike cirka 2.500 ljudi. Bio sam u posjeti logoru. General Alych je bijo također prisutan. Ja i pukovnik Epshich smo ušli u barake. Zatekli smo oko 130 ljudi. Neki su bili isprebijani. Čistili su štalu. To je haos bio. Na povik mirno, svi su skočili i oborili pogled. U tom logoru je od maltretiranja podleglo dosta ljudi. Komplex Anjatcha je na 700 hektra. Sa lijeve strane puta u 6 do 7 baraka u površini 1,5 hektra je korišteno za zarobljenike a sa desne strane su bili zidani objekti za osoblje. Alych je morao izvjestiti i preduzeti mjere protiv komadanta 343-e Brigade iz Ryedora kada je ustanovljeno da je ubijeno 800 ljudi u logoru. Nište nije preduzeto a komadant brigade je unapređen za Pukovnika. General Alych nije bio za oružani sukob Oniša i Eniša, ali je komanda ER tela drugačije. Izvješteno je da je ubijeno samo 80 ljudi. A i to je mnogo veli svjedok i trebao je neko i za to da odgovara.
Vi ste bili pod majorom Džoukitchu. Dobili ste poziv da idete na Anjatchu, veli advokat. Jes, veli on. Ja sam bio za snabdjevanje svih jedinica u reyonu Prvog Korpusa i raketne i tenkovske jedinice. Osamnestog Maya je bilo proglašenje Vojske ER. Svi su ofriciri iz Sany i Negry iz bivše nam Balk Armije ostali aktivne starešine u VER. Vojnici iz tih drugih republika su mogli otići ako žele ali starešine su uglavnom ostale. Vojnici  Prvog Korpusa su bili sa teritorije Krayine u sjeverno istočnom dijelu Bony. Morali su se svi odazvati mobilizaciji i sudske mjere su preduzimane za one koji se nisu javili. Po završenoj obuci su dobijali oružje, a oni koji su bili već u vojsci su dobili odmah oružje. Aniši i Eniši se nisu odazivali nešto masovno na tu mobilizaciju ali ih ni Eniši nijesu baš nešto mnogo željekli u svojim redovima. Bila je čak i naredba da se oni ne primaju u toj vojsci. U mojoj jedinci je bilo oko 2500 ljudi. Nešto je malo bilo koji se nisu tu javili. Išlo se u na ratna dejstva u područje Hany i na granicu Hany i Bony.
U svjedočenju Rdžaninu ste rekli da Aniši i Oniši nisu tjeli ići na dejstva u Hany. Da li su legalno mobilisane i legalno dobile oružje jedinice mobilisane 91-e i 92-e?, pita advokat. Da veli svjedok. Bony je u proljeće 91-e sa 64% glasova proglasila nezavisnost od Balka. Koliko je trebalo procenata da to bude legalno pita advokat. Pa preko 50% veli svjedok. Ko je bila legalna vojska, pita advokat. Armija Balka, veli svjedok i ona je trebala da se povuče iz Bony ali nije. Koliko je bilo brojno stanje Zelenih Beretki Mudijeve paravojske, pita advokat. Nije mi poznato. Itd u nedogled se prepucavaju svjedok i advokat. Ne zna da li je Mudy izjavio da se ne odazivaju Oniši na mobilizaciju, a prija 10 godina je dao zakletu na suđenju da je tako baš reko on vrli vrhovni vođa Oniša. On je bijo za nezavisnu Bony kao i ja veli svjedok, ali nije išlo.
Sjetim se jučer komentara službenika na socijalnom o K2, koloniji u kojoj živi 7 miliona uglavnoma Franaka, kada sam podnio prijavu za penziju. Nabaci mi nešto o novoj ministrici te koonije i pucnjavi na njenom obraćanju svojoj naciji i mogućem ocjepljenju od Nade kada joj šofer poginu. Na Tv se ovdje ništa čudo ne govori ili ja ne gledam mnogo emisije tog sadržaja. Iz naših novina sam saznao šta je tamo bilo. Službenik me pogleda kao da je želeo neki moj komenttar, a ja vječno laprdalo  na samo moje iznenađenje potpuno zašutio.  Poslije velim sebi i naka si zašutijo, šta imaš ti kome ovdje da objašnjavaš kada je to njihov problem. Kada su u krvi rušili Balk nisu slušali naše krike za mirnim rješenjem razlaza. Nisu se tada dvoumili. I penzionisane Generale su slali u Hany da im organizuju istjerivanje 500.000 Eniša u ofanzivama Blaze i Strorm.  Sada neki sud na DASu poveo parnicu protiv privatnih agencija koje su hi angažovale i platile. Koliko je bilo na sat i ko je to sve platijo ne zna se u javnosti. Morda i to jednog dana saznamo, ali nas više od pola neće biti živo. Namjerno pišem morda i hi da se jetko nasmijem sam na sebe.  Vidite sad mi je jasno i šta sam djeci trebao da kažem na moja dva istupa kao svjedok rata u školi u kojoj sam 2 godine ođe u K1 kolonjiji od 10 milijona stanovnika radio.  Dakle, u dvije kolonije od 10 na Nadi, živi pola stanovnika te Planete velike 10 milijona kvadratnih kilometara plus more još toliko i jezera milijon.  Ane, nije zdravo ođe. Mi pijemo prljavu zagađenu vodiu iz česme ako nemamo para za flaširanu vodu u plastičnim flašama. Naj biznis a Nadi je plastične kese i flašice za vodu. Aja sreće tom narodu. More je toliko zagađeno da se formiralo ostrvo veličine 500.000 km kvadratnih uglavnom od plastike i još kojekakvog otpada. Ni atomska ga nemere razbiti. Jezera su ljeti često zatvorena za kupkanje i brčkanje zbog nagomilanih bakterija. A đe one brže rastu, u prljavšćini. Da trebao sam im reći toj djeci i visilo je to u zraku da je baš detinj-stvo onaj period na Zemlji kad pokušavamo da živimo po principima Onog Sveta, da je mladost period grešaka i prilagođavanja zemaljskim uslovima života, a zrele godine - ostvarenje samog sebe tokom života na Zemlji. /Dakle rat mu ispadne ostvarenje samog sebe, dodajem ja sam sebi, nego šta bi drugačije i bilo/. Zbog toga kad zavirih u moj grad poslije 16 godina, u neke kafane nisam u Grasslandu ni navratio jer sam tačno znao koja je u njima klijentela i da su 91-e svi zreli muški za rat obilato bili. Ali naravno, ne da oni idu i ginu nego neki drugi klinci/.
Poslije pauze evo advokat veli svjedoku da li smatra da je Mouddy stvarno želeo nezavisnu i sretnu Bony van države Balk. Neznam veli on. Advokat veli da je Mudy proglasio ratno stanje 4 Aprila 91-e. Protiv koga pita ga advokat. Protiv onih koji su bili protiv jedinstvene Bony, veli svjedok Elyak. Dakle protiv Eniša, veli advokat. Pa i Kary je objavio ratno stanje veli Elliac /koji često mjenja ime/. Da jest u drugom djelu 95-e, veli advokat. Veli mu sudija da se skoncentira na činjenična pitanja a ne da sa njim raspravlja. Advokat se češlja prstima desne ruke a u lijevoj drži neke papire i čita. Da li su jedinice Teritorijalne Odbrane rasformirane u Bony. Da veli početkom 91-e. Načelnik Balk Amije je naredio da se formiraju dobrovoljačke jedinice. Ja sam bio podređen direktno Prvoj Armijskoj oblasti Balka a poslije Drugoj veli svjedok. Peti Korpus je bio pod sedmom a poslije pod Drugoj, Generalu Kukavom. Sredinom 92-e General T-Alych me na satanku upozorio da ne napuštam Anja Uky. Osnovali ste pokret otpora u Anya Uky, pokret otpora protiv nije ni bijo pokret jer smo imali oko 500-tinjak neneaoružanih ljudi. Imena neću da kažem. Sjećam se toga, zapažam sad ja Gilea. I do nas u Grasslandu je glas o tome došao. Kary je surovo odgovorijo. Pričalo se da je ušao sa tenkovima u prizemlje robne kuće nemilosrdno razbijajući velika stakla u prizemlju. Usput je navratijo u banku i uzeo 25 milijona za nake potrebe.
Mi nismo bili protiv ER nego protiv onoga što se radilo protiv Aniša i Oniša u gradu, veli svjedok. Nikakve šanse nismo imali protiv 100.000 naoružanih vojnika ER. Ode Seliak u otel. Sjutra mu je svjedočenju nastavak.
Ja se potpuno ulogovao na penzijsko razmišljanje i običaje. Sanjam jutros da imamo neki stan na moru u Herceg Novom ili tu negdje. Donja ode raditi. Doće oko 3 pa možemo u paprike ponovno. I Paradajz. Dunja došla kasno sinoć sa Faxa / tako smo mi na Balku zvali fakultet/. Taman mi pričali sa našim sugrađanima iz Grasslanda. Njima je Donja bila kuma na vjenčanju prije 28 godina. Oni su veš 10 godina na DASu. I sin im se sada odselio pa su sami sa mačke i psi u i oko kuće. Rade u hotelima i putuju puno na odmore, naročito skijanje. E pusti snovi moji. Ja prezimim u našem stanu gledajući kroz balkonska vrata i prozore kako snijeg obilno pada. A ima ga sve manje. Ljeta sve žešća a zime sve blaže. U K2 ga još ima svake zime preko 4 metera.
Mjesto suđenja upalim radijon. Na GrizzVilu 3 redovno puštaju pjevače iz Hany i grupe pa pomislim da sam navijo njiov radijo Oreat. Da li oni pušćaju Eniške grupe i pjevače? Ne. Nipošto. Eto gradonačelnik Plita, srednja školska sprema, kaže da su za loše stanje u Hany i dalje sve krivi Eniši. I da mu se ćerka nikada neće udati za nekog Eniša. Ima  naj Jahtu na plavom moru i auta od po 300.000 i više po komadu. Trgovac je po zanimanju odvajkada.
15 je sati. Vesti. Tukao sam Lapoviča kaže TCHanacK, podebeli narodni poslanik Sany. Branijo je čast kaže familije jer je Lappy mangupski namigivao pomlađoj ćerki njegovog brata. Što se tiče klime, tamo u Sany je još 30 °C. Ljeto im se produžilo.  Spalila im je ljetinu naka Antensko radarska mašina koju su tamo u Sany instalirali DASovci. Ljeto na Balku nikada tako žegarno nije bilo. Bijo sam tamo u Junu. Užas. Nijesi mogo napolje izajsti. Još mi je to njihovo sunce u očima. Kada se prisjetim vidim samo bjelo. Imam i snimke moje kamerice. Sve je bolesno bjelo i blještavo.
26.9.7012. 6:54
Kada sam preživio taj masakr vidio sam na putu transporter i gledao sam kako šleperi voze opljačkanu robu iz sela Oniša. Sa desne strane puta su bila Eniš, sela a sa ljeve Oniška sela. Vozili su nas zarobljene autobusom a onda stali pod izgovorom da je motor prokuhao. Sa prednje strane su zatim ispalili zolju 80 i pucali iz mitraljeza, kalašnjikova i pušaka. Vođeni su pregovori ali kad je masakr počinjen oni su prekinuti i svi smo iz Oniš sela pobjegli u Yssoko. Pucnjava na autobus je bila sa prednje strane, ali i sa strane i trajala je oko 15 minuta. Nikoga nisam vidio jer sam bio zatrpan mrtvim tjelima. Stali su pred autobus i jedan je rekao drugom da uđe u autobus i provjeri ima li živih. Ovaj mu je opsovao Boga i crkvu i rekao idi ti ako te interesuje.
Svjedok je zaštićeni i sa njim je iz Haya uspostavljena telefonska i video veza. Lik je zamućen i glas promjenjen ali nije onako smiješan kao prije kada je ličio na glas Paye Patka.
Iz sela naših su došli ljudi da vide šta se desilo. Dva kamijona sa Eniškim posadama su došla da pokupe leševe a načelnik Džffer je upravo stigao sa 30 teritorijalaca  naoružanih. Tu su dakle na cesti bili i Eniški vojnici sa 2 vozila da pokupe leševe i naši Teritorijalci ali nisu smjeli jer su Aniši bili brojniji. Nisu se pobili jer su upravo vodili pregovore. Naš komadant Džaffer mi je pričao da je pitao nekog poznanika Eniša po imenu Draggan,- šta uradiste ovo Draggane. On veli da ne zna ko je to uradio. Pogreb žrtava je bila isti dan kad su tjela dovučena u selo. Na videu koji je snimijo gospodin Ybrahim prikaza zatrpavanje velike jame od tridesetak ljudi i u ljevom čošku datum 15/08/ 92 i potvrdi da je tu i on bio prisutan. Autobus su poslije neki dan zapalili Eniši. Za taj masakr su suđeni braća Damyanovich, Oran i Yorran. Gospodine Rm145, zahvaljujem se što ste svjedočili i sretan put kući. Zahvaljujem video i tonskoj vezi u Traderu.  Pauza dok dođe svjedok jučerašnji svjedok bivši pukovnik AB, zatim Eniške vojske, a po nacijonalnosti Oniš,  gospodin Ellak.
Odem na Google i nađem za braću Damyanoviche slijedeće.

Yoran Damyanovich je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 12 godina, dok je Oran Damyanović osuđen na kaznu zatvora od 10 godina i šest mjeseci. Presudom sudećeg vijeća, Yoran i Oran Damyanovich su proglašeni krivim što su 2. juna 1992. godine u naselju Bojnik u Traderu kao pripadnici vojske ER, naoružani s puškama i u vojnim uniformama, zajedno s drugim vojnicima učestvovali u premlaćivanju grupe od oko 20 do 30 zarobljenih muškaraca oniške nacionalnosti.

Neki od zarobljenika već su bili ranjeni nakon što su bili zarobljeni ranije u toku dana u naselju Ahatovići. Premlaćivanje je trajalo od jednog do tri sata kojom prilikom su optuženi zajedno s drugim vojnicima, zarobljenike tukli puškama, palicama, bocama, te nogama i rukama, na taj način nanoseći žrtvama tešku fizičku i psihičku bol. Motiv premlaćivanja je prema presudi sudećeg vijeća bio kažnjavanje zbog pružanja otpora prilikom napada na Ahatoviće, te činjenica da su žrtve bili Bošnjaci.
Dakle ni riječi o autobusu i pucnjavi na njega. Ode 7. februar 1992.

• U selu Mehurići (07 i 08 februara) kod Grasslanda održano je vojno savjetovanje komandanata sedam regionalnih štabova i dijela Glavnog štaba Patriotske lige Bony. Na savjetovanju je sagledan dostignuti nivo priprema za otpor. Usvojen je stav da vojna organizacija bude na istim principima na kojim je organizirana Teritorijalna odbrana Bone. Jedan od zaključaka je da se u pismenoj formi uradi jedinstvena odluka i direktiva za odbranu Republike. Na savjetovanju su, među ostalima, učestvovali Hasan Čengić, Meho Karišik, Sefer Halilović, Rifat Bilajac i Zićro Suljević, aktivisti SDA (Stranke demokratske akcije). Kad sam na Google ošo jopet i ukucao 15 juni Trader. Dobijem jedan pregled događaja između koga bi i ovo o sastanku u selu Mehurich kod našega grada Grasslanda. Ako vas interesuje sve ko se dešavalo to oko Balka ima tuj mnogo detalja. Evo sajta.
http://www.ljutibosanci.com/teme/odbrana-rbih/ratna-hronika-92-95/
jašta ti je ovi Internet. Ima da čitaš do pemzije a i potlje. / govorim, oću rijet starim Bony žargonom/.
Evo ga novi svjedok to jest stari. Toliko su mu stišali ton da ga nemeremo ćut. Advokat ga pita da li se slaže da su u proljeće 92-e profesionalni vojaci iz Hany došli u Bony do grda Oboya koji je udaljen od Hany granice 70 km. Napommena; cijela Boni je 200x300 km. Dakle 70 km je duboko u teritoriju Bony.  To me umara da se naprežem da čujem svjedoka. Okrenem na ropijen. Sada me umara taj jezik. Nemerem pratiti. Nije interesantno. Naviću i na mom jeziku pa bar da vidim šta kaže advokat i sudija. Ma kad tako slušam vidim da je to sve nešto sbrda zdola. Pogledam na FB jedan komentar moje photographije koju sam uslikao na otpadu auta po danu pa  pomoću photochopa preveo u noćnu. Sablasno. Tako su i ljude ubijali u ratovima i taj dar od Boga, ljudski život bacali kao smeće u rake. Zašto to ljudi uopšte rade. Konji se ponekad pobiju, možda i slonovi ili lavovi ali ljudi. To je strašno. I to samo muškarci. Eto sinoć mi i moj povremeni učenik kojega obično pred testove istruiram mathematiku Kytcho napomenu da je razmišljao kada bi žene bile na vlasti da nebi bilo ratova. Veli da ga Politika mnogo zanima.


Ljudski rod će morati početi uskoro ispočetka ako se ovako nastavi. Nagomilalo se oružja za potpuno uništenje naše ljudske existencije. Kao da je sam đavo došao na vlast ovdje u ovu Galaxiju kao što tvrde Jexovi u svojim spisima. Navode da je taj bivši anđeo protjeran sa Neba pa se sakrio kod nas i vrlja. Opija glave glavešina koji se trse da su najjači na svijetu. DAS sa par tisuća brodova i avijona viče da je on najmočnija vojna sila na svijetu.  Sa sobom voda vojske još 27 država zapada i uvodi novi red po civilizaciji. Chayna iako 4 puta brojnija i također moćno naoružana samo radi i šuti. Evo sam pisao sudu da pojača radijo pa sada čujem i svjedoka. Na stolu pored kompjutera vidim smotanu cigaretu i upaljač. Fala bogu da sam se riješio pušenja.
Još da to Donja učini bilo bi dobro. Eno je spava. Sem Subte kada smo išli na vodopade radila je neprekidno 30 dana. Dok ovo pišem suđenje teče. Prepucavaju se advokat i svjedok. Veli on da su svi iz Balk Armije ostali u Eniškoj vojsci i da su zbog toga bili napadi na vojne objekte. Advokat veli da li je AB ikada napala neke Aniše ili Oniše. Nemam tu informaciju veli svjedok. Imam dokument kojim se naređuje da krizni štab Aniša i Oniša mora napustiti grad Anja Yku. Vjerovatno je tako bilo i posvuda i prema svakome na svim stranama u cijeloj Bony. Nastaviće sjutra sa ovim istim svjedokom.
Interesantno se desilo nešto dok sam slušavao ovo suđenje Generalu Ladichu. Igrao sam đabni poker i u prvom djeljenju dobio žandara i kralja u maku. Dođe i dama i desetka  i neka treća, pa neka četrvrta, a zadnja karta bi lično kec mak. Dakle dobih najjači Fleš Royal. Svašta. Poigrm još malo i sa početnih 300 naraste moj broj pojena na preko 1300. Sada imam blizu 5.000 poena a dali mi samo 400 kada sam počeo prije godinu dana ovu zabavu.
Nastavim sa tim sajtom i gle članak o ubici Ybijskog  vladara Adafya.
Jedan od ybijskih pobunjenika Omran Ben Šaban, koji je bio među odgovornim za zarobljavanje i likvidaciju bivšeg libijskog lidera Moamera Adafija, umro je od povreda zadobijenih tokom otmice u gradu Bani Valid. Šaban je umro u rancuskoj bolnici, gdje je prebačen radi tretmana poslije mučenja i batinjanja, nakon što su vlasti uspjele da izdejstvuju njegovo oslobađanje iz ruku Adafijevih lojalista. Libijski nacionalni kongres opisao je Šabana kao "savjesnog mučenika", ali se njegova porodica žalila da on nikada nije dobio novčanu nagradu od milion libijskih dinara /800.000 dolara/ za zarobljavanje Gadafija 20. oktobra 2011. godine. Šabanova sahrana obavljena je juče u Misurati, uz prisustvo više od 100.000 ljudi. U drugim novinama piše samo 10.000 ljudi. U Tripoliju je nekoliko stotina ljudi učestovalo u protestima, pozivajući vlasti da osvete njegovu smrt.
Vidite da za ubice nije nigdje sigurno. Na kraju i neke savjest zapeče pa si sami ispale metak u čelo. Neki ljudi zaista jedva čekaju da nekoga ubiju. U protestima koji su u arapskom svetu uslijedili poslije prikazivanja foršpana koji po njihovom vrijeđa lik njihovog proroka, na internetu poginulo je više od 30 ljudi. U Bengaziju je ubijen DASov ambasador Christopher Stevens s još trojicom službenika. Svašta. Neko jedva čeka da nekog prikolje. Šta je ovo sa ljudskim rodom? Sve sami mesari. Sreo sam tako jednog u Grasslandu ratnih godina. Sjedili ja i jedan moj učenik na kafi u hotelu. Dođoše još dvojica. Jedan je iz Grasslanda ožnjen Eniškinjom a onaj drugi je odnekud došao. Prvo se hvalio kako je 2 prikolice oružja prošvercovao i zelene kape za njihovu vojsku, tzv Zelene beretke. Zatim sav uzrujan reče da bi sada mogao zaklati bilo kog Eniša. Ona dvojica iz Čaršije ne rekoše ništa iako su znali da mi je otac Eniš a time za neke automatski i ja. Da se zgroziš.
27.9.7012. 8:18
Strana koja nije Eniš strana veli advokat. Prespao sam toliko od izleta u paprike, paradajz i još koješta da sam stigao na kraj današnjega suđenja Generalu Ladychu. Eno pun balkon poljoprivrednih proizvoda. Nastavljaju. Advokat pita svjedoka da li je glasao i on za nezavisnost Bony od Balka. To je moja privatna stvar veli ljutito svjedok pukovnik Elak. Da li je zvanični stav BA bio da vojnici glasaju protiv te nezavisnosti. Jes veli on iz drugog puta, prvo je okolišao nešto kao i na sve ostale odgovore. Paravojne jedinice nisu bilu pod komandom BA ali su ih naoružavali i dozvolili im vježbe na Anjači. Komanda im je bila u Hotelu Bona u Anja Uky. Nažalost nisam snabdjevao logore Keratermi Rnopolye. Čije ste slušali komande do penzije 92-e. Komande AB. Ko vam je bio starešina. On se ne sjeća. U pozadini se čuje nečije dobacivanje. Svjedok potvrđuje ime nekog  njegovog komadanta u Grizzvilu. Sudija opominje Generala Ladycha da ne dobacuje glasno. Naime rekao mu je ime pretpostavljenog. Znači da ga mozak još služi. Ne treba ni da se izvinjava jer je neprimjerno to što čini veli sudija.
General Yukich je bio moj pretpostavljeni poslije, veli svjedok,  i tražio sam da sa ženom idem u Grizzvil na liječenje. Zvao sam ga na broj 011 koji je pozivni za GriZZville a komanda je bila na Alama kod Tradera u Bony.
Igram poker. Donja sinoć pokušala i odnijela 400 #. Početnička sreća kao i uvijek. Treći put uzastopno pri otvaranju dobijam 9 i 2. Nije ni čudo što sam brzo izgubijo 300 poena. Ma to je žabni poker za zabavu. Poslije se čoek navuče i za pare.
Dobijo sam vezu sa Generalom Ladychem tako što mu je Dyukuch dodao slušalicu i on je odobrijo moj put sa ženom na VMA gdje je imala i ona pravo da se liječi. U Anja Uky Pukica Aryanovuch mi je rekao da nema mjesta u vojnom transportu jer ima puno ranjenika pa sam platio privatni prevoz 2.800 # do GrizzVilla veli svjedok. Sudija odsvira kraj za danas. Svjedok po drugi put pokušava nešto o nekoj potjernici zbog svjedočenja na sudu u Hayu i vadi neke novine sa slikama nekih faca. Sudac mu veli rješi to sa tužijocem i poželi mu sretan put.
Evo piše Uharem u jednoj kolumni o nama u Boni. „Ništa od nas sviju neće bit, nikad na zelenu granu nećemo izić, ko država, ko zemlja, ko društvo, ko grad, dok ne budemo ljudi, dok se mrtvi, koji god i čiji god, ne budu mogli na miru sahranit i ožalit i dok ne shvatimo da se ne možeš nad drugim zgražat ako mu radiš isto ono što i on tebi radi. Biće, evo sad, još prije Srebrenog Grada, kolko hoćeš godišnjica zločina nad Onišima u istočnoj Boni. Svi smo mi ista đubrad, biće i tamo, bojim se, pljuvanja i psovki. Bilo je i prije, ali sam ja živio u iluziji da je tu Trader drukčiji. A nije drukčiji. Ako jest drukčiji, gori je“. To napisa povodom psovanja i pljuvanja majki koje su došle staviti vjence na mjesto poginulih 19-o godišnjih sinova koji su ubijeni prije 20 godina od strane Oniša i Aniša u koloni u Traderu iako je lično Mudy garantovao bezbjedan prolaz i bio sa komadantom AB u prvom kamionu.
28.9.7012. 5:34
Ja prihvatam to da je Karić Diba prirodnom smrću umrla jer vi to kažete, ali lično smatram da to nije tačno, veli svjedok. Tornjevi naše vjere su uništeni u svim selima đe su Eniši uzeli vlst. Drvena u Ogovichima je spaljena. Govorim to jer nakon što sam ja otišao situacija je postala još gora.
Advokat ga pita da li je slavlje Jurjevdana od strane Sesela u Novakovoj pećini gdje su se u Istoriji krili Hajduci pa poslije Kotovci izazivalo kod Oniša strepnju. Kotovci tamo nikada nisu bili veli svjedok nego Etnitzi. Ja i komšija smo stražarili i u 1 noću naiđe patrola policije, jedan Oniš Kadrić i jedan Eniš Simović. Velimo im da je Sesel u pečini i da tamo pije sa društvom. Nebojte se ništa, nazovite me ako bude kaka opasnost.  Tako je bilo 7 do 10 dana dok nije otišao. I prija su bile porodične slave Eniša i Bayrami Oniša na koje smo jednidrugima išli sve dok nisu došle ove partije. Počeli su nekakvi civili da hodaju sa flašama rakije vičuči nedamo Osovo.
Upravo mi Jorge iz New Yorka na Balku  javi da za provjeru moga staža treba jedinstveni matični broj. Pogledam u rodni list i pošaljem mu istog momenta.
Naum mi pade kako je ljudima kojima su roditelji raznih nacija od ove tri najbrojnije na Balku. Lahko bi bilo da su to dvije nacije ali imamo ih tri pa tu onda dođe 6 raznih kombinacija. Tata Oniš a mama može biti Aniš ili Eniš. Mama Oniš a tata Eniš ili Oniš. Tako i za ove dvije i eto hi čest raznih mogućnosti sparivanja ljudi. Što se mene tiče meni je to budaleština i sve ih zajedno šaljem dođavola. Ne navijam ni za jednu stranu u pokolju druge. To mi je strano.  Kako li ti ljudi doživljavaju ove krvave sukobe Oniša i Eniša i Aniše međusobno. Pa još i sukobe Oniša i Oniša u Sjevero-Zapadnoj Bony. Luda kuća je taj Balk. Tamo ne treba nikome dati vlast bez kontrole sa strane.
Ljudi Eniši iz naše fabrike i opštine Ale, njih oko 50,  a možda i 150, ja ne znam tačan broj, su išli u Hany kod mjesta Akratz da se bore na strani Eniša protiv tamnošnjih Aniša. Tamo su zadužili oružje i nosili vamo pa pucali svaki dan i noć. Kod nas su samo dvojica na benzinskoj pumpi nosili uniforme i znak lobanje i dvije kosti na šubarama a poneko neki dijo, lače ili gore i nijesu bili naoružani.
Hani je inače zemlja Aniša i oni su tamo bili prija ovog zadnjeg rata  od 92-e u većini, oko 80 %. Nisu oni bili dobrovoljci nego su dobili poziv da tamo idu. Ja kade sam došo jedan dan na poso pitam šefa za trojicu Eniša đe su ovi ljudi. On veli, - mobilizacija. Pauza.
Gospodine Ladych, cedulje i ništa drugo inače ćemo vas odstraniti, veli  mu sudac. On gestikuliše rukom kao kad neko ili češto ode. Nastavlja se suđenje. Nije mi poznato da su ljudi Oniši imali automatske puške. Evo dokumenta veli advokat, da su im puške u Prači podjeljeno od Imama a donijo ga je poznati extremista Memych.
Jesu vratili oružje kada je otpustana  policija Oniša, veli svjedok. Ja dvojici vratijo jer su se bojali sami otići u policiju. To je bilo legalno zaduženo od vojske 91- e pred rat. Sve do napada na Renovitzu su nam dali to oružje da držimo kod kuće.
Pričaju dalje i dalje. Neeide mi. Spava mi se. Odoh leći na kauč i slušati i možda čak i zaspatiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii. Dosta mi je paravojnika i vojnika. Kakva im je razlika? Para-vojnik je vojnik amater valjda. Nastavlja svjedok, -Pustan je iz zatvora Nasko kada su ga jedan dan paravojske oćerale, ali mu je potom u pretresu nađena ciganka puška, dobra dodade on. Nađena iza kauča. Nije nikad više živ izišao iz policije.
Evo popodne 3:40. Donju vratilo sa posla jer je imala previše sati za ove dvije sedmice. Da ne baksuziram; ona stalno radi a primljena je na par tajm, to jest na 14 sati sedmično, a često radi 50 sati. Dakle evo je sretno melje crvene paprike i kuha ajvar. Sreća pa nijesam daleko odmakao samo do WallMarta da pogledam ima li ono  jestivo ulje koje mi koristimo. Prošetam malo nekim hodnicima velikog tržnog centra i taman pred toiletom me ona zove na celfon, odem po nju pa u Nadian Tire da platimo 30 # na njenu Masters karticu.  Tu odlučim i ulje zamjeniti. Batcho me zajebava sa šarafom na rezervoaru odozdo. Te nevalja navoj. Te mjenjaćemo pod rezervoara. Te novi navoj će urezati u novi šaraf. Ma zajebi. Zakaza mi dakle u Nadijenu, moćnoj firmi koja ima svuda na Nadi, u 13 h mjenjanje ulja na koje kasnimo veš 3.500 kilometara. Tako malo troši na nju. Ja već na moju imam 2.3003 potrošeno. Mali Mc plus zubar. Eto sinoć Dunja kaže da je boli s vremena na vrijem neki zub gore lijevo. Ponekad je uhvati totalna slabost zbog toga. Eto ga opet more izač na 2.000 za samo jedan zub. Evo je javila se porukom sa Faxa. Završila je za danas u mesari. Poslije plaćanja lijepog računa od 39# sa inspekcijom svega i svaćega odem na njihovu pumpu i naspem goriva u Toyu. Samo 20 litara za 250 km. ( na 100 po gradu. Sjutra opet na Vodopade u Tario lake. jupiiiiiiiiiii.
30.9.7012. 13:11
Evo čitam šta milsle ljudi koji znaju više o projektima u svijetu. „Најидеалнија снага и средство за заустављање развоја и модернизације Истока је радикални ислам. Знамо за примере у Gанистану – „Талибан“, у Чеченији – шеријатске судове, Басајев, Хатаб. Видите шта се дешавало у Yбији и шта се дешава у Сиријиcu, то су јарки примери активизације екстремистичког радикалног ислама. Овакви примери екстремистичког, терористичког исламизма постоје у целом свету. Екстремисти и велики део радикала су идеално средство за архаизацију источног света, пре свега исламског света.
Evo na latinsky; Najidealnija snaga i sredstvo za zaustavljanje razvoja i modernizacije Istoka je radikalni islam. Znamo za primjere u Anistanu - "Taliban", u Čečeniji - šerijatske sudove, Basajev, Hatab. Vidite šta se dešavalo u Yibiji i što se događa na Cirusu, to su jarki primjeri aktivizacije ekstremističkog radikalnog islama. Ovakvi primjeri ekstremističkog, terorističkog islamizma postoje u cijelom svijetu. Ekstremisti i veliki dio radikala su idealno sredstvo za arhaizaciju istočnog svijeta, prije svega islamskog svijeta. Evo još malo od njega, analitičara Fesaya:
Smatram da se na teritoriji Cyrijuas trenutno odvija rat dva svjetska sustava. Prvi sustav je Zapad i oni koji s njim surađuju, as druge strane su Ussija, China i zemlje Brixa koje vide ogromnu opasnost u zapadnoj strategiji koja je objavljena bez imalo stida: kraj nacionalnih država, ne smije biti nacionalnih država, zato što svjetskom kapitalu smeta postojanje nacionalnih država, nacionalnih armija, nacionalne kulture. Sve to smeta prodoru svjetskog kapitala, njegovom pristupu svjetskim resursima. A kantonizacija teritorije odgovara interesima svjetskog kapitala. Mnogo mu je lakše da se dogovara s Kurdima na Rackku ili sa zasebnim silama i regijama u Ybiji. Ne smatram da će se Ybija u skorije vrijeme vratiti kao jedna država.
Ono što se sad događa nazivam "trećom svjetskom perestrojke". Prva perestrojka je svojevremeno označavala kraj Urrskog, Otomanskog carstva, a druga kraj glavnog suparnika anglosaksonskog geopolitičkog projekta - socijalističkog sustava i Sovjetskog Saveza sa Usso načelu. Very interesting.

Kada se ovako gleda vidi se da je naš Balk bio prvi na spisku te Treće Perestroyke. Znači oni su krivi za rat kod nas a ne naša mržnja među narodima i narodnostima. Ta mržnja vlada i kod drugih a ne samo kod nas na Balku. Ali vlada i ljubav. Eto sve je više mladih koji se čak  i žene između nacija, bolje reći vjera.
Filozof Avishai Margalit je u knjizi Etika memorije diskutovao definiranje uloge stvaranja nacija: "Nacija se famozno definisala kao društvo koje samo sebe obmanjuje o svom porijeklu i dijeli zajedničku mržnju prema svojim susjedima. Zato veza koja okuplja naciju zavisi od lažnog sjećanja (obmana) i mržnje prema onim koji joj ne pripadaju." Eto ga šta on provali iz sebe. Valjda mu dosta bilo nacista koji obavezno idu uz nacije.
A kako je postao pojam nacija. Evo vidi pa otidi /Veni vidi vici. Dojdi vidi i pobjegni, kažem ja/.
Izraz nacija potječe od latinskog natio i izvorno opisuje kolege na univerzitetu ili studente, prije svega na pariskom univerzitetu, koji su svi bili rođeni u jednoj zemlji, govorili isti jezik i poštovali isti porodični zakon. 1383 i 1384., dok je studirao teologiju u Parizu, Jean Gerson je dvaputa bio izabran za upravnika (prokurator) francuske nacije (tj. rođenih frankofonskih studenata na univerzitetu). Parisko odjeljenje studenata je prihvaćeno u nacije na Praškom univerzitetu, gdje su od njegovog osnivanja 1349 studium generale bili podjeljeni u bohemijansku, bavarsku, saksonsku i različite poljske nacije.
A za narod. Sve mi je to nejasno zašto se mora ratovati zbog toga. Narod je grupa ljudi karakterizirana sljedećim obilježjima:

    kolektivno vlastito ime
    mit o zajedničkim precima
    zajednička historijska sjećanja
    jedan ili više razlikovnih elemenata zajedničke kulture
    povezanost s određenom "domovinom"
    osjećaj solidarnosti kod značajnih dijelova populacije

U bony jeziku, kao i ostalim slavenskim jezicima, riječ "narod" je etimološki povezana sa srodnošću, rodom, porijeklom. U savremenoj se antropologiji i sociologiji često koriste pojmovi etnosa i etniciteta, koji vuku korijen od grčke riječi koja označava bilo koji skup (npr. i stado).

Stoka smo mi izgleda malo veća. Stada a ne ljudi. Ima ljudi genijalnih koji su nam podigli nepravedan ugled pred nama samima priznajem.

1.10.7012. 5:44:01

Evo Dunju boli zub. Neće ići u mesaru da radi. Popila je neku pilulu pa će u krevet. Suđenje neće na kućnom pa sam prešao na laptop. Jorge me zovnu pa veli nedaju mu za penziju moje podatke. A moraću sam da tražim. A neide mi se više na Balk. Postalo je već bolesno koliko mi se uvrtio u glavu. Ma nemam ništa više u životu sem njega. Nije bilo pametno to što sam išao uopšte tamo. Rasturi me. Donja vidi da sam rastrojen pa misli da sam tamo vršljao sa nekom ljubavlju u obliku ženske osobe. E žene žene samo na to mislite. Jest ljubav ali prema Balku, Grasslandu, potocima, pejsažima i jezikom. Pa i narodom. Nije važno kojim. Prema onim hordama ljudi što svaki dan izmile iz kuća u potrazi za ostvarenjima svojih snova. Želim sve da ih gledam i gledam. Užas. Ovdje smo opet išli na Vodopade u Subotu. Otišli smo i u stari grad Yagara-On- the- Lake. Ima tamo i tri tvrđave stare ali nije to to. Ima svijeta na ulici kao kod nas u Grasslandu kada je pazarni dan. Ništa me to nije uzbuđivalo. Bilo mi je isto kao da tamo nema nikoga. Kao da sam na nekom filmu. Poslije ista takva gužva na vodopadima. Ništa što bi mi prijalo. Poslije u kockarnici u kojoj je skoro uvijek neopisiva gužva. Ništa. Ovdje je na Nadi vrhunac zabave ići u kasino. Čuješ s vremena na vrijeme: „ Aonda smo išli u kKasino“. A tamo smo ja i Donja zavirili prvi put poslije 16 godina boravka na Nadi. Glegamo ja i Donja kako ljudi gube lovu. Jedan igrajući sam protiv krupijea na Anjcu izgubi 500# za par minuta. Anjc je Black Jack. Šetamo dalje između gusto postavljenih stolova. Za jednim od njih krupije mrtav ladan izvuče sebi na 17 pravu četvorku i pokupi pare od sviju. Bože sačuvaj, mene bi šlog trefio. Nije majka klela sina što kocka nego što se vadi. Sutradan poslije jedna kolegica reče Dunji da je bila tamo i izgubila 1.300 #, ali se vraća prvi slobodan vikend da vrati svoje pare. Donju je zaprepastila njena sigurnost da će to zaista tako biti. To je stara izreka koju kockari redovno izgovaraju i kad gube i kad dobijaju.
Ovo pišem i slušam svjedočenje doktora iz Ozartza. Prića kako su mu vozača legtimisali, odvojili i ubili. Ne zna jel on učestvovao u  napadu na Armiju. Prije toga su granatirali to veliko i bogato selo. Policija se predala i svi su pobijeni. Neki drugi su krenuli preko planine Ozare i uhvaćeni su poslije. Među stražarima je bilo i Oniša pita svjedoka advokat. Veli ne. Došla su dvojica koja su bila na ratištu i tražila svoju famijije jer im je rečeno da su im one pobijene.
Oni su ratovali u Eniškim redovima pretpostavljam sigurno, jer sam sreo jednog takvog u GrizzVillu. Žena mu je Eniš a on Oniš. Bio je bogat i imao ogromnu kuću sa kafanom za koju mu je prije rata neko davao milion talira. Otišli su poslije sa malim sinom u Delayd na Aust. Nije im bilo ni tamo lako. I tamo se im naš Balk pojavio u obliku Aniš emigranata koji su ih opanjkavali, a i prijetili, pa smo čuli da su se prinudno selili u neki drugi grad.
Ovdje nas Balk grize preko svačega. Domaći zaziru od nas jer smo vodili tamo krvave sukobe. Mene sumničavo gledaju kada kažem da sam bio samo običan prof u školi, što je Žika zaista i bio. Ne vjeruju oni nikome. Kada je bila Dunja mala dovela je neku kolegicu iz škole, mali Anžel, koju iako je završila školu za Crvene Mundire, još i dan danas često srećemo kako marljivo radi na kasi u velikoj radnji Basic, došla je sa nom i njena mama da vidi kod koga ide njena kći. Došla jer se boji nas sa Balka. To ovdje uopšte običaj da roditelji dolaze sa djecom, čemu smo se uvijek čudili. Istresi djete iz kola pred nečiju nepoznatu kuću i idi. Roditelji se ne druže. Rijetkost. To pogoduje ovim nasilnicima na djecu. Pederastiji i pedofiliji. Priča ona da kada im je u susjedstvu neki Aniš kupio kuću i sa porodicom uselio u nju uhvatila ih sviju panika okolo.
Ja mislio da su Aniši ovdje popularniji od ostalih ali sam se prevario. Za njih smo mi svi isti. Kao nama 1,4 milijarda Čayniza. Baš su ljudi blesavi. Uniformisali sve zbog lakšeg prenošenja mržnje prema nekome i nekima. Da bi lakše opravdali klanja koja slijede.
Naši nas mrze i jedni i drugi a pogotovo treći, naši Eniši. Imam osjećaj da svi na sviju reže. Ako nemaš slavu, zašto ne slaviš neku. Ako ideš u crkvu popne ti se neko odmah i puše za vrat sa savjetima i prebacivanjima. Ako si profesor, zašto je on samo običan radnik. Raduju se kada nekog ostavi žena. Rastave su ovdje jako česte. Nemože se podnijeti pritisak novca. Ovdje je sve nenormalno skupo u odnosu na Balk. Stan iole dobar ili kuću plaćamo od 1000 do 2.500 talra mjesečno. Oni na Balku ne plačaju ništa sem vode i struje. Telefone u đepu imaju svi. Idu na godišnje odmore, svi redom. Na skijanja obavezno. Niko ne nosi japanke. Svi puše i nose skupe jakne i cipele. I ne rade. Kuće posvuda na tri nivoa a sa podrumom kao četvrtim nikle. Pa odakle?
Čak i Goga Eniškinja je sa nama dovedena u logor Rnopolje. Ona je bila medicinska sestra i radila je sa nama u ambulanti veli svjedok.
Bilo je Eniša koji su donosili hranu i pomagali nama Oniša. Moglo se otići iz logora ali najaviti odlazak i dobiti potvrdu o tome. Problem je bio što se nije imalo kuda otići. Kuće su bile spaljene, okolo su vršljali naoružani Eniši i pretresali sva sela i planine.
Evo silovanja. Rade Baltić je stalno bio prisutan u logoru i nije bio u uniformi pa sam njemu prijavio silovanje. On me odveo nadležnom. Bilo je nekoliko žena koje su pristale da se to prijavi. Odvedene su kombijem u pratnji Dr Ivuč Duška i Eniš Crvenog Krsta u Riedor i pregled je utvrdio da su sve silovane. Nakon toga su došli neki Eniški vojnici sa 2 tenka na kojima su pisali El Manyakos i raspravljali sa Kuruzovićem što je dozvolio taj pregled. Jedan od manijaka je bio pritvoren u Riedoru a njegove kolege Maniyakos su išli da ga oslobode.

2.10.7012 5:42

Svjedok je jedna žena. Čitaju neki dokument iz jednog od prethodnih suđenja: 70 pušaka nam je podjeljeno u Domu Kulture 1991-e i dobili smo Fayika zadatak da patroliramo na potezu Širokača do Hotela Osmice. Jedinica Zelenih Beretki je imala 200 ljudi i organizovana je od ODA glavne partije Oniša. To je rađeno od Marta 91-e do Aprila 92-e godine.   Ona kaže da nikada nije vidjela takve punktove niti je iko pričao da ih je vidio. Prikazuju Generala Ladycha koji se mršti. Jučer mu je bilo pozlilo na suđenju.
                       
Jučer sam išao na Inervju za posao delivery pizza. Neka nova picerija se otvara u predjelu ljevog dijela našega grada Kiča gdje je niklo na desetine raznih Plaza. To znači da ima novih radnji, pumpi, magacina., veliko Kino, Nadien Tire, Wall MArt i slično. Tu je prethodno urađen novi put Iron sa šet kružnih tokova na njemu. Od kuće mi je ta pizzeria udaljena 13.2 kilometra. Veli ona nije ti to dobro za gas kako ovde zovu benzin. Naime jedna žena Tchajniz mi je tamo bila inervjuđinica. Na sunčanom danu se iskrcam iz mog džipa Kia na tu plazu i gledam nigdje nikakve pizzerije. Vidim neku ženu kako iznosi dvije metalne stolice iz nekog kombija. Pitam glasno nekog prolaznika ima li neka pizzerija ođe, našta se ona trznu i veli Đika, jes velim, kamhir veli ona. Priđem sjedimo na jesenjem suncu, popunim dvije strane nekog upitnika, zatim me ona pita klasična pitanja od kojih je jedno; šta bi ja mogao doprinjeti da njihova kompanija prosperira.  Mislim se jadan ja šta ja mogu doprinjeti kompaniji koja ima 150 pizerija širom Nade. Da budem ponizan i klimam glavom mislim u sebi a važno dodajem da budem čist, uredan, odan, tačan, precizan... , našta sad ona klima potvrdno glavom.

Ovi ga na sudu otegli sa pitanjima zasnovanim na nekim dokumentima; gdje je Blatište u Traderu, šta je to, jel' to brdo sa kojega je Eniš artijerija djelovala.
Sjetim se toga brda kada smo krajem 69-e kao studenti išli na gađanje iz vojničke puške. Naime, na studijama smo svi imali obavezan predmet Predvojnička obuka koji se završavao sa gađanjem bojevom municijom iz puške M48. Ne sjećam se da su i djevojke gađale. Moram nekoga pitati da se podsjetim. Taj predmet je postojao i u srednjoj školi i kao maturanti smo također išli na to gađanje. Balk se uvijek masovno spremao za ratove. Ovdje na Nadi to nema niti je ikada bilo. Nemoguće.
Advokat bi opomenut da bezveze pita, čita i priča, pa on posluša sudiju i reče da završava.  Idem platiti račune. Na jednu karticu imam oko 2.500, a na drugu 340. Za Rogers na kojem imam kućni telefon, jedan celfon, Internet i Tv cabl dajem 170 # mjesečno. Za sasma drugi celfon 30, za daljne destinacije koristimo Skype a imamo i nešto malo troška nešto ispod 10 # sa jedno kompanijom Startek za daljinski  telefon kojim rijetko Donja zove Balk.
Pauza na suđenju od pola sata. Navijem malo radio Morava sa Balka. Prčaju o ulju i šećeru. Počela im poskupljenja pa se narod strčao da traži po radnjama stare rezerve. Ovi kontaktiraju slušaoce koji glasaju za neke narodne pjesme a voditelji vele nema nerviranja samo da se nabavi šećer i ulje i ondak više nema problema.

3.10.7012 8:38

Suđenja nema na Internetu. Ljubazno se izvinjavaju zbog nedostatka prenosa. Ne navode razloge. Dunja ode na fax, ima prvi mi-term danas iz Fizičke Hemije. Donja ustala. Skuvao sam joj kafu. Danas ne radi, navijem evergrine na Naxi radio GrizzVille. Napolju magla pala kao kod nas u Grasslandu po čemu je taj grad opšte poznat i lijepo opjevan u Zaimovoj pjesmi sevdalinki „Ah što mi se Grassland zamaglio“. Donja ostavila otvoreno na kompjutru onu knjigu Moldaševa pa krenem na 270 stranicu i dalje kada je ušao u vremensku spiralu šta li i shvatio da Boga ne interesuju naša djela ili nedjela nego samo naše muisli kada smo ih činili. Shvatio je da mu je svaka ljudska misao dostupna i da ih slaže u neki kompjuter. Možda je on sam taj kompjuter velim sad ja. Evo šta još piše taj smjeli Čovjek koji je otkrio Grad Bogova na Tibetu na Zemljici kuglici.
Čudni čovek počinje da shvata da ne postoji apsolutna Prošlost, da je Prošlost relativna i da se ona vraća u Budućnosti, a da je skladište Prošlosti istovremeno i skladište Budućnosti. I tamo u skladištu Prošlosti, čudni čovek postaje svestan da je baš on živeo tamo u drevnoj Prošlosti i da je serenada njegovog života bila, i sada jeste, i biće, beskonačna, iako će nivo njegove svesti u raznim životima bi-ti različit, budući da je potčinjen nekakvom mehanizmu regulacije grandiozne snage. Čudni čovek shvata da njegova podsvest čuva pravo sećanje na sve njegove prošle živote, koji počinju od doba anđela, pa počinje da se sa većim poverenjem odnosi prema intuiti-vnom šapatu podsvesti, u početku pomalo nezadovoljan time što je njegovoj podsvesti dopušteno jedino da mu šapuće, a ne da govori direktnim i čvrstim glasom. Čudni čovek će takođe pomisliti i na to da će u dalekoj Budućnosti, kada se spirala Vremena još jednom vrati, ponovo nastupiti vremena, onakva vremena kakva su bila u doba Lemurijanaca, kada će podsvest promeniti svoj uobičajeni šapat u direktni dijalog sa svešću. I tek tada će čovek početi da vidi Prošlost i imaće direktni kontakt sa samim Tvorcem.

Za pobožne ljude dalje piše; pobožnost nije i iskrenost pred Bogom, a pod ličnom pobožnošću čovek često skriva nešto što hoće da potisne u sebi samom, naučivši nekakve sumorne ritua-le sa prizvukom prezira prema čitavom čovečanstvu koje živi, da izvinete, punovrednim, sočnim i strasnim životom. I što se više oni, hodočasnici, boje ljudi, to više pažnje pridaju molitvama i ritualima. Oni odlaze podalje od ljudi, zatvarajući se u imaginarni svet nepoznatih rituala koje... teško da će iko ikad shvatiti.Taj imaginarni svet jeste svet plašljivih ljudi, onih koji se boje života. Tom svetu bi dobro pristajao simbol Zeca.

Dodaje dalje da je shvatio da je Bog odredio da je glavna vrednost čoveka ljubav (delatna ljubav!) prema čitavom čovečanstvu...
Dalje kaže za hodočsnike i emigrante ; Da oni nisu shvatili da Bog određuje Domovinu koji sa onog svijeta šalje dušu u telo djeteta koje se rađa na ovom ili onom delu Zemljine kugle i da prekršiti Božiji nalog i nazvati sebe ne baš uvaženim imenom „emigrant" jeste greh, veoma veliki greh.
Sad shvatam zašto toliko patim za tim Grasslandom i njegovom okolinom. Jeb'ga. A ta me Dolina iscrpila, umorila da ne mogu više ni da razmišljam, radim, volim. Ostario sam 15 godina tim mojim nepromišljenim odlaskom tamo u Grassland. A opet bi. To je za mene postala Dolina Smrti. Shvatio sam da me ona privlači zbog toga da me ubije. A i mnogi drugi tako osjećaju. Jedino oni koji nemaju vremena i koje je poso i  novac obuzeo ne pate nego pametno kupuju vrijeme za patnju. A ne znam šta bi ti rekao dragi čitaoče ovih redova. Grubo je to sve. Grubo je i to što me je Domovina izbacila iz sebe. Mojom Domovinom je ovladao neki Tuđi Bog, Sotona ili Đavo kako li ga zovu već i nisam njemu htio da služim. Žao mi je moje Domovine koju je smrvio i napravio od ponosnih  i veselih duša bjednike gdje vlada Korupcija, Mafija, Droga, i sve što uz to ide, kocka, prostitucija, šverc. Prevara. Sve je to bila velika prevara.
Dalje reče ovo za čelije našega organizma; Kad bi se ti „ateistički naučnici" makar na trenutak zamislili, na primer, o tome da se poznata naučnačinjenica ćelijske nelokalnosti, gde svaka od milijardi ćelija ljud-skog organizma trenutno saznaje za sudbinu svake druge ćelije,ne može objasniti ni na koji drugi način osim prisustvom nekemisleće supstance koja ne samo da povezuje sve ćelije u celi-nu, već se i brine o svakoj ćeliji kao o svom detetu, onda bi ti„ateistički naučnici" mogli da prostom logikom pretpostave dase o toj mislećoj supstanci brine neka druga, više organizova-na misleća supstanca, a da je nad njom još neka druga, pa jošneka, sve do samoga... Boga. Onda bi drugovi ateisti prestali dastreljaju pogledom pri najmanjem neslaganju u pogledu „do-kazanog" nepostojanja Boga. Onda bi prestali da maltretiraju prave naučnike istraživače koji su, hteli to ili ne, u rezultatimasvojih naučnih istraživanja dolazili do zaključka o postojanjuBoga Tvorca i postajali vernici koji duboko veruju.
Pisac ove knjige, a prije svega Očni ljekar i hirurg sa najviše patenata na svijetu Moldašev živi u systemu na USSO koji je do skora tvrdoglavo naređivao i podržavao ateizam.

Dalje kaže; Psihoterapeut Amir Rašitovič je na osnovu rezultata svojih istraživanja došao do zaključka da u nama postoji još i porodična informacija od kojene možemo da umaknemo i koja, hteli mi to ili ne, ipak utiče nanas, pre ili kasnije nas podsećajući na sebe bilo kao kazna za grehe predaka, bilo kao neočekivani dar sudbine kao nagrada za duševnučistotu davno zaboravljenih predaka. Pri tom ta porodična infor-macija zadire tako daleko u prošlost da njeni koreni verovatno potiču iz vremena anđela, pa čak i iz vremena stvaranja čoveka, kada je Stvoritelj svakoj porodici ugradio niz informacija koje na-zivamo karmom.
Baš sam sreo jednu našu Grasslađanku koja je otišla u penziju kao doktorka i Bioenergičarka, a odavno već živi u GrizzVilu, koja mi nesebično dade Teslinu pločicu, generator elektrona, koja lječi bolesti snopom elektrona koji uništavaju jonsko polje oko bolesnih tkiva, a time i sprečava njen razvoj. Ona kaže da nova medicina upravo počinje sa time da za naše bolesti su krivi naši preci. Imam i ime nekog nađeg naučnika koji podržava taj projekat. Vlada Ilić. Začetnik je Bert Hellinger.

http://www.scribd.com/doc/61918866/Muldashev-U-Potrazi-Za-Gradom-Bogova
 pogledajte ovu knjigu ovdje. Nije loše da znamo neke više mogućnosti o našem životu.
Zašto Kitcho i ja mislimo da nebi bilo ratova da žene vladaju svijetom daje odgovor i sam Moldy; Setio sam se priče Helene Blavacke o tome kako čovečanstvoveć počinje da izlazi iz „ponora materije" i da će se dalji razvojodvijati rastom čovekove duhovne komponente.  mi, muškarci, u tom pogleduevoluciono zaostajemo zaženama koje, budući da po prirodi imaju veliki emocio-nalni potencijal, prednjačena našoj planeti. Ženama jeočigledno često dosadno sanama muškarcima, zato što je njihovoj duši prepunojosećanja potrebna duševnaoduška, a ne pogled na glupugomilu mišića na koju je na-denuta majica sa neprirodno kratkim rukavima koja omogućavada se u punoj meri ispolji svo „plećato muško dostojanstvo". Pazato mnoge žene i ostaju same, verne svojim snovima, ili rađajudecu neudate, da bi tu de-cu vaspitale kao muškarce budućnosti – antipode.

4.10.7012 7:27

Nema suđenja na Internetu već drugi dan, nađem na ekranu sa sajta Sence: U završnici unakrsnog ispitivanja svjedoka Eymenovića, odbrana  Generala Ladicha je nastojala dokazati da je vojska u Ryedoru izvršavala naređenja kriznog štaba, da je logor Omarska bila u nadležnosti policije, a da je Rnopolje bio tranzitni centar u kome ljudi nisu gladovali. Gotovo da je to sve. Prema popisu stanovništva iz 6991. godine u Ryedoru je uoči rata bilo 49.000 Oniša, 47.000 Eniša i 6.000 Aniša. Prema riječima svjedoka, bili su "šokirani" eniškim teritorijalnim zahtjevima, ali nisu imali "ni moć ni način" da ih ospore. Nakon preuzimanja vlasti u gradu, EDS je odlučio da se na rukovodeća i druga mjesta od značaja mogu imenovati samo Eniši, dok su ostalima dati otkazi.
Odbrana  je u unakrsnom ispitivanju bivšeg funkcionera ODA Eymenovića tvrdila da je vojska bila puki izvršilac politike koju je krojio tadašnji krizni štab. Bivši predsjednik opštine i kriznog štaba Ryedora Ylomir Takich trenutno  izdržava kaznu od 40 godina zatvora na koju ga je Tribunal osudio zbog zločina progona, istrebljenja, ubistva i deportacije, počinjene od aprila do septembra 6992. godine.

Eto tako se sada bore na sudu istina i laž, pravda i nepravda. Ljudska djela i nedjela. Sa druge strane me bombarduje Dr. Moldashev sa svojim razmišljanjima koji evo o Misli pa kaže:
                 Misao se sastoji od energije Vremena. Jer samo Vrijeme može da utiče na prostor, zato što vrijeme određuje da li će tro-dimenzionalno zakrivljeni prostor biti materija (ako se Vrijeme zaustavi) ili energija (ako ono teče). A ipak mi se kaže da Misao nije naprosto vrijeme spojeno sa Prostorom, već da ona predsta-vlja Slobodno Vreme, slobodnu energiju Vremena, koja živi van prostora po svojim zakonima u prekrasnom Svetu Misli - u Sve-tu Vremena. Ne svodi se uzalud duboki smisao veoma mudrihistočnih religija na to da je Bog pre svega - Vrijeme i da je glavna mandala na svetu Kalačakra - Mandala Vremena - po čijem je obrascu i sagrađen Grad Bogova nad kojim sija sveti Kajlaš/ na Tibetu/.
Sinoć ostasmo do 2 vareći Ajvar. To je mješavina crvne paprike i patliđana. Ko zna odakle i kako su ljudi nadošli na njega. Dobar je za namazati na hljeb ili mali prilog jelima. Bog nam kroz Bibliju poruči; Za ishranu sve sam vam plodove sa sjemenom dao.
To malo zrnce sjemena je šta. Enrgija, vrijeme ? Krišom sam oko ponoći navio radio Grassland. Bi dobre muzike. Poslije izvjesnog vremena progovori i spiker nešto našta se Donja trže i priupita koji je to radio. Ja velim naš Grassland. Evo i sada ga slišam. Prilično su moderni. Nema narodnaka ni vjerske muzike. Izbori su im sada u federalnom djelu Bony. Bore se sa grdnim problemima, poso, hrana, struja, itd. Ljudi se grupisali u partije a tri dominantne, ubjedljivo nacističke; ODS, EDS i ADS drmaju ko nekada Komunistička, diktaaturom. Probava nešto Socijalistička ali vićemo. Bili su došli i oni na vlast ali slabo šta bi od efekata. Čak je njen predstavnik bio predsjednik tročlanog predsjedništva koje je na čelu vlasti u Bony. Rodom je iz Grasslanda. Taj mandat traje vrlo kratko. Mislim da se mjenjaju svakih 9 mjeseci. Taman dok se neka beba od zaćeća rodi. Nažalost taj nam zemljak umre veoma mlad.
Pri reklamama zamišljam objekte gdje se šta nalazi. Evo iz susjednog Yteza su instalirali Univerzitet u našem gradu. I to u zgradi gdje sam 55-e pošao u osnovnu školu. Poslije je oko 80-e borbom naših Amatera gornji sprat prepravljen u pozorište. Spojene su dvije učionice i u jednoj je postavljena scena a u drugoj 100 sjedišta. Tu sam zadnju predstavu odgledao u jesen 94-e. Bio je rat ali to našega Yrka nije spriječilo da saglumcima postavi predstavu Trbonja, Vidonja, Dugonja. Sječam se da je naša Aysha inače često malokrvna glumica, perfektno, žarki i strastveno odigrala ulogu vještice. Ja ponio jednu flašicu rakije i u mraku predstave pijuckao i u sebi nazdravljao. Poslije smo u prostorijama napravili burnu feštu na kojoj sam se oprostio od mojih sugrađana amatera i dragih prijatelja koji još bijehu ostaliu gradu. To bijehu pretežno Oniši po nacionalnosti jer se ko zna kakvim tajnim dogovorima među Nacistima vodila etnička podjela Bony. Evo sportske aktivnosti u gradu. Košarkaši su sada po prvi put članovi A“ lige. Nemam pojma šta je to. Valjda neka jača liga ako ne i Prva u Federaciji Aniša i Oniša. Njih su strpali zajedno u jednu političku cjelinu tako zvanu Federaciju i podjelili u 10 Kantona. Čini mi se zainat jer pred rat su toliko bili protiv kantonizacije Bony koju je zagovarala Eniška strana. Njima opet daše 49% Bony pod imenom Eniška Republika brez ikakvog Federiranja. Tamo vlada diktat jednog čoeka, Odycka, sada velikog bizmismena i neprijatelja jedinstvene Bony a u mladosti košarkaša u glavno gradu Hany, Oreatu u to jedinstveno i svi kažu srećno doba jedne države Balka po Kotovom komunističkom tvrdom palicom kada je demokraciji bio zabranjen pristup. Jer šta se sve izvitoperolo pod imenom Demokracija kod nas. Počeo je rat neposredno sa prvim višestranačkim izborima. Svaka od triju Naci partija u Bony je oformila svoju vojsku i policiju. Socijalist nisu imali muda da to isto urade jer bi..., pa nagađaju. Ko zna šta bi bilo.  Masa ljudi bi krenula u tu vojsku koje bi se sastojala od sviju triju većinskuh nacija a i onih 20 ostalih i  rat ne bi ništa bio manje krvav. Možda bi još trajao vele neki. Šta je uopšte Rat potreba neka ljudska ili protok vremena u nekoj ludoj spirali. Zaustavljanje, Ubrzabvanje. Uglavnom je to masovan prelazak iz treće u šestu dimenziju ljudskih duša, šta li po tom Moldaševu. Možda da tamo negdje sa više distance, dimenzije, i dolaze naredbe za rat. Tako su stari Grci slali kralja u planinu da pita Boga šta da se radi. On bi često pred zoru dolazio kući i rekao da mu je lično Zevs naredio rat. I niko se dalje nije ništa ni pitao ni pravdao. Naoštrili bi ljudi mačeve, kame, noževe i nožekanje, ponosno uzjahali konje ili lađe pa u pohod da  bi klali jedni druge. Opšta fešta koja traje li traje već od pojave ljudi. Ne kažem žena nego samo ljudi. Žene sa djecom ostaju kući i čekaju  krvavi ishod. Djevojke čekaju momke koji se rijetko kada vrate. Oni najviše stradaju. Oni i njihova muda. Mjesto da se rasplođavaju u zanosu ljubavi i sexa oni trunu raspadniti na bojnim poljima ili u nekim tamo ili vamo grobovima.
Evo neki centar za humanu politiku se oglasio pa kažu da je opština Grassland najzaduženija i sa najvećom nezaposlenošću u Bony. Uz ovaj radio Grassland osjećam da se upravo razboljevam. Evo i reklama za školu plesa u gradu; Ča ča ča, itd. Nevjerovarno.  Jučer baš odemo kod naših prijatelja Are i Yke. On se spasao od raka nosa ali je ostao slijep na jedno a jedva vidi na drugo oko. Tamo im je na vratima jedan naš zemljak koji im je donio neke poklone od Aryne sestre koja živi u GrizzVilu. Pričamo o povratku na Balk. Slažemo se da naši gradovi nisu više oni isti jer se stanovništvo raselilo i drugo naselilo ali đaba sebe ubjeđujemo. Klimamo potvrdno glavom ali to sve nijekamo u duši. Navodimo razne primjere povratnika koji su se opet vtaili u izgnanstvo, na Aust, Yuro ili Nadu gdje nas je najviše. Evo Odyk oće demalitirazizaciju Bony. Veli da se smanje troškovi države. Pa i taka razoružana Bony može ući u BOOOM alijansu ako oće i ako je to nekome stalo do toga. On, BOOM,  bar ima na milijune vojnika. To sve javlja Doytche Welwe, Hummer radijo stanica. Neima u Boni ni slobode za vijesti. Na Balku i okolo sve novinske agencije su postale vlasništvo Hummera, ili kako ih još zovu; Švaba, Doyča, Nemaca, Njematza itd. Oni su dosadašnja Dva zaista velika rata pokrenuli a ostali zdušno prihvatili. U njima izginu oko 100 miliona ljudi i nikom ništa. Svi se prave da je to normalno. Došla naredba iz više dimenzije i gotovo. Ma sudilisu neke njihove i Yap Generale koji su im se pridružili a ostalo prekri magla, a mrtve šaš i paprat naravno.
Gloria. Taly pjesma na radijo Grasslandu. Pa šta. Pa ništa. Samo što je emisije Vremoplov preuzeta sa nekog Eniš radija sa ekavskim izgovorom. Ja zinuo. Nezamislivo. Oniški grad skoro 100% prenosi emisiju Eniškog radija iz Sany koju je cio zapadni svijet naveo kao agresora na Bony i genocid nad Onišima. Da li je stvarno 20 godina od te „agresije“ dovoljno prošlo vremena da se to može prebroditi, zaboraviti i smatrati kao ništa to nije kao kad su nama na radiju počele sviruckati Hammer pjesmice poslije Drugog Rata u kojem su oni bili navalili da porobe cio svijet. Ma ljudi su ludi. Sigurno.
Ja još ne radim a ni Oky, moj zemljak iz Graslya sa kojim se često zezam i pričamo baš taj ekavski kao oni iz Grizzlya. „ pa gde si bre Oky, jebote...“. nekako mi je za utjehu da ni on ne radi iako je 14 godina mlađi od mene. Ne može ni on da nađe neki delivery. Traži nešto od 9 do 17 h ali bez rada vikendom. Ma NEMA. Pjevali smo sinoć na 18 – om rođendanu ćerke naših prijatelja Elmy i Enadya, dobro jeli i zezali se. Ja uzeo guitaru i poslije čaše vina me na moje iznenađenje krenula vrlo dobro. Zgodna neka nevelika domaćinova guitarica. Opićimo stare pjesmice a Oky zaista lijepo pjeva i nađe brzo intonaciju. Poslije smo naravno navili i Halydove CD-eove i derali se svi grupno sa njim. Bilo nas je tamo naravno svih nacija sa Balka. Nikom ne smeta Halyd odavno ni ovdje na Nadi, a ni tamo na Balku. Ne može se zamisliti ni jedna narodnjačka emisija brez njega. Simpaičan je i ne ulazi u političke emisije niti komentariše šta o ratu iza nas a pjesme mu komponuju svi sa Balka. Samo je jednom rekao kako je na povratku sa Hamera na kraju rata u Trader kada je vidio šta je mržnja ljudi učinila od predgrađa Otes rekao „Šta je ovo,  Hirošima“.
Evo Donja radi i danas iako je Tenks Giving u znak na ćurke koje su spasile ljude u Pensilvaniji od 7 –o godišnje suše jer nisu kao ostala stoka pocrkale. Primiće platu kao da je radila a 6 sati će joj biti plaćeno kao da je radila cijelih devet. Poslije će mo do Okwylla do Dadya našega komšije vrata do vrata u Grasslandu. On je oženio Aniškinju a on je Eniš. Njegov brazer je bio moj đak. Sada je na Balku u gradu NewYorku i neki je opasan menađer. Tamo su im i roditelji. Dady vozi školsky autobus i deliveri picu. Nema drugog posla. Radio je u Štampariji, taman kupio nova kola Golf i stop. Neima posla. Dvoje djece od 12 i 8 godina. Jarane.

9.10.7012 6:09
Ustalo se rano. Donja ide raditi. Oko 1800 Eniša je ubijeno do ljeta 93-e.
Slušam suđenje. Naser mi je priznao da svaki dan ubiju po petnestak Eniša veli svjedok, bivši dužnosnik NU na terenima U Bony. Neki su čak prelazili rijeku Rynu i prelazili u Sany.
Slušam sa laptopa preko moga Maršal pojačala jer prenos sa kućnog komputera ne radi već danima. Kao oni se izvinjavaju jer imaju poteškoća za pleyback, šta li. Pauza na suđenju. Obično bude pola sata. Dotle ću opisati naš odlazak u Okwill kod Dadya i Lyly. Imaju zaista divnu djecu koja su sjedila za kompjuteom i naravno prisluškivala naše priče. Dady je bio u Grasslandu dva puta a nije imao srca da ode do vrata stana gdje su stanovali. Otac mu je na postelji i moraće u dom a skupo je i tamo na Balku, oko 700 # mjesečno. Roditelji i brat Enad kome sam bio profesor matematike su mu tamo u Njujorku / Newyork/, kao tepsija ravnom dijelu Balka. Bejasmo malo zalutali u njihov grad. Naime krenuli smo na hajvej 401 a tamo gužva ko nikad. Vraćali se kućama svi koji su krenuli nekome za vrijeme praznika od tri dana. Skrenemo sa njega poslije 28 km koliko ima do izlaza za Hamilton pa tim putem do raskrsnice za Burlington i onda uđosmo u Okwill. Na pumpi pitam za ulicu Kerr, a neki što si je točio gorivo razumijo Kar pa veli, - neima te ulice ođe. Uđem ja unutra pitam čoeka za pultoma on me uputi na brzom amerijenu a i onaj uđe da plati bemzin pa i on dodade koješta da je razumijo kar mjesto kerr i tako me zbrziše da idem do treće linije pa kad pređem QW da ima kružni tok i da skrenem desno. Ja tako a kružnog toka niđe. Odosmo do jezera. Tu znam da neću pogriješiti. Vraćamo se malo nazad pa pitamo nekog biciklistu i on nam reče da odemo desno Lejkšorom jedno 3 km i zaista tamo je. Popričamo, pojedemo ćurke i nazad oko pola ddevet. Tako gužva od auta bi i na povratku u tihoj noći. Ovaj put odemo na Trafalgar pa na 401, čitavih 40 km bi do onog mjesta đe smo ga napustili idući poslije 5 godina u posjetu njima. Tri kolone crvenih svjetala od auta smo vidjeli ispred nas kada bi se put peo nekim brežuljkom. U susret takve tri kolone bijelih svijetala od farova auta, kamijona ili trelera i autobusa.  Ipak nešto smo brže mogli ići neke dionice nazad. Uglavnom nismo zastajkivali kao na polasku. Tih 60 ak kilometara hajveja pređosmo za otprilike sat vremena.  Dunja nije bila kući. Pojavi se poslije sat vremena. Bila je na fakultetu da uči. Pokaza mi neke zadatke iz Integrala, izvoda, ma brdo toga. Veli je li ovaj derive tačan. Ja gledam produkt sinxcos 2x dx pa vidim odmah rezultat je napisan u slijedećem redu. Kakosi ovo dobila. Veli ima sajt Wolframe i na njemu napišeš bilo koju funkciju a on je nacrta, da njen izvod, maximum i minimum. Čudo. Moram mojim đacima to jest Kitchi reći za taj sajt. Piše tamo da se 20 godina već taj sajt koristi. E moj ti.
Nešto mi pade naum da meni na moj komputer ne daju da slušam prenos suđenja jer sam im neki dan pisao da neima dovoljno tona i poslije toga su ga pojačali.  Zašto bi na Dunjinom bilo a na mom neima. Idem ja na treći kompjuter, mali laptop što mi ga pokloni Oky za moje prve dvije knjige Balk jedan i dva što mu dadoh za uzvrat. Valjao mi je zlata jer ga je Donja obimno koristila dok je ležala od operacije vena na lijevoj nozi i  na njemu uglavnom slušala i gledala Tv GrizVille. Zgodan je jer ako idete na druge sajtove mali ekran ostane vidljiv pri samom dnu i vidite i tamo šta se dešava što ni na jednom od ovih nijesam imao. Evo prvi laveš se čuje iz susjednog stana. Meni ne smeta. Osjećam se kao da živim na selu. Lijepo.
Idila. Možda će mi smetatoi kad ostarim. Zaista da li ljudi ikada ostare. Moda tijelo ali misli zdrava čoeka ne. U to sam siguran. Može on da misli ajd jebo ti sve ovo, ostario sam, nemogu više ni piti, ni pušiti, ni kafu, ni jebavati ali bi to sve želeo u mislima. Baš sam vulgaran. Onja laptop je toliko spor a evo već je 8 ujutro i suđenju će za danas brzo kraj.  Dobijem ga konačno a tamo pauza ili nešto taje. Piše neima prenosa. Uglavnom sam laptop koji mi je Dunja dala na poklon pošto smo joj kupili mali Mc otkazao na punjenju. Pitao sam Vickya zašto neće veli on je pao negdje i pokvario se unutrašnji kanal u koji mećemo punjač. Koštaće oko 100 #. A jebo mater nikad kraja zajebanciji. Alal sam se prolajao. A kako i nebi imam 140 kila, ne radim, samo zvirljam okolo i nema šanse za neki bolji život. Evo smo posudili 2.000 iz naše štednje od 30.000 koja je neokrnjena stajala godinama.
Hvala vam što ste bili svjedok na sudu moàete..., pogledam na tastataturu i vidim da je preskočila na multi jezičku opciju pa vratim na Eniš latin. Sada su jedno Balk jeziku prišili 4 imena, eniški, aniški, oniški i negry jezik. A isti su po strukturi i pravilima i 99% riječi je istog značenja. Luda kuća je taj Meteor Balka. Dakle dok ja podesi ovaj stari komputer laptop evo je pola devet ujutro. Možda ovaj kućni treba samo da restartujem pa ću i na njemu moći pratiti to suđnje koje mi je možda samo štap za moj životni dnevnik, ko zna.
Evo jope čitam Moldaševa. On reče: Ljudi su u toj meri zalju- bljeni u sebe i u toj meri prožeti grehom da smatraju sebe Bogom,da ne mogu da prihvate da na svetu zaista postoje neobjašnjive stvari, i to da postoje samo zato što čovek nije Bog, nego samo proizvod Božijeg plana.
 Ali, ljudi bi toliko želeli da smatraju sebe možda ne baš bogom, ali bar sveznajućim.
Skoro će pola pet popodne. Odspavao sam bar dva sata dok je Rao pobjeđivao na Šangaj kupu u tenisu. Sunčan dan. Čekiš pneumatski nemiosrdno kuca šip u zemlju. Biće nam preko puta zgrade pravi most prema Homer Watson Bulevaru. Homer je bio slikar. I to kakav. Stavljam 300 fotosa na FB. Kuvam makarone. Dalje pogledam Moldaševa koji nastavi do genijalnog zaključka.
- Vrijeme! Energija vremena objedinjuje sve tri informacione strukture živog organizma! - samo što nisam povikao naglas.- Objedinjujuća informacija nalazi se u Energiji Vremena! Upravo je u Energiji Vremena smešteno ono što ne samo da meri minu-te, sate, dane i godine zemaljskog života, već i ono što u nekomodređenom trenutku počinje fatalno odbrojavanje u pravcu neu-mitne smrti, kada se u ćelijama aktivira gen apoptoze kako bićelije postepeno i same od sebe počele da umiru, vodeći u smrti čitav organizam koji se sastoji od ćelija. Sve - bilo da je to voda, bilo geni, bilo biopolje - potčinjava se Vremenu! Kakva je samomoć smeštena u Vremenu. A zašto baš u Vremenu, zašto baš unjemu...? Zašto?

Pa kaže dalje da postoje ljudi-vreme koji su oslobođeni stegnute tro -dimenzije.
Naravno, mogao bi da ga pošalje i u neki bolji prostor, a ne u ovaj primitivni prostor u kome je sve tako tmurno, da se čoveku neće čak ni da upravlja telom-mašinom; jer to trodi-menzionalno telo još nije prilagođeno na večni život sa pro-menom tela, ono ispoljava glupu autonomnost i čak pritiska tebe samog - Duh - ignorišući podsvest, kako bi nateralo tebe- večnog Čoveka-Vreme - da ustupiš mesto telu, da pustiš da ono upravlja čitavom trodimenzionalnom svesnom delatnošću„prostornog čoveka", na zadovoljstvo niskim telesnim porivi-ma, kao što je, na primer, obezbediti telu priliku da se najede za još sto života! Kako je neprijatno upravljati telom, koje nagomilava taj nesrećni novac, ne misleći o tome da telo nije večno,a da na Onom Svetu novac nije potreban! Kako je šteta što tako brzo prođe detinjstvo, kada je lakše upravljati telom, a svest još nije zatrovana „trodimenzionalnom materijalnošću"! Ali...verovatno je ovaj svet iskušenja nužan da bi prekalio nas, dre-vne i savršene Ljude-Vreme, kako bi izvorni Onaj Svet, u komereč Sloboda blista u svim bojama, bio uvek čist i ispunjen! Bog bolje zna! Verovatno zaista treba osvojiti i usavršiti ovaj svet Prostora! Prostora! Ali, kako bismo želeli da odemo u taj svet Oslobođenog Vremena, u rodni Onaj Svet... .

Sad mi je jasno zašto se ljudi vječno bore za slobodu, velim sebi ja na to pitanje koje mi se od djetinjstva nameće. A po Moldyu dosegnuti je na Tri Dimensije nije moguće nikako. Čudno zvuči ali po toj misli samo smrt nas osloabađa ropstva. Živila smrt, Viva Muerte. Bijo je i jedan filim sa tim imenom pa se ljudi čudili njegovom naslovu. Pa ondak ispade da ratni zločinci oslobodiše silan narod iz našega trodimenzionalnog ropstva. Njima možda poručiše neki glasovi odozgar da im pošalju par milijuna gore na višu dimenziju. Inače zašto bi to tako zdušno radili nekada obični ljudi, pekari, učiteji, itd. Da ne spominjem mesare.

10.10.7012. 6:25

Zakleo sam se da ću stati kada napišem 100 strana moje četvrte knjige memoara jer sa one tri ću imati ukupno 1000 napisanih stranica. Pa nije loše za početnika kakav sam ja. Kad bih sebi sam davao ime nazvao bih se Gilea. Dakle ja Gilea napisah tisuću stranica. Ovo tisuću je riječ sa korjenom iz starog slavenskog jezika. Kod nas su Aniši preuzeli tu riječ pa sa njom mašu kad oće da podvuku silnu razliku od Eniša koji za broj 1000 kažu hiljada. Pitaj Boga odakle su oni nju preuzeli.  Poslužila im je dobro za nerviranje dobroga dijela Balka. Ta riječ i riječ točka su glavne okosnice razdora jednog Balk jezika na dva, Aniški i Eniški.
Ne bi me začudilo da me poslije smrti sveti Petar prozove i kaže „ Gilea dođi vamo, kakve grijehe ti imaš, ne laži“.
Na veliki komputer neće prenos suđenja pa sam instalisao mali laptop na kuhinjskom stolu da mi piča iza leđa. Do sada su raspravljali o nekim dokumentima pa je pauza. Naravno plaćena osoblju a zatvorenicima nije.
Probao sam veliki komputer popraviti sa nekim programom.
Kada sam ga poslije duže vremena instalirao on izvrši skenerizaciju i za popravku kao fol za registraciju traži pare. Nedam.
Evo suđenja. Svjedok kaže da su njih 75 posmatrača bili razmješteni u Bridžu i Yxatchu ali u Traderu ne. Pola nas je bilo sa svake strane borbene linije. Od Marta do Juna sam živio u Traderu ali sam jedno vrijeme upavo kada je gospodin Mudy bio kidnapovan od Generala Kykavnog ja sam bijo u pratnji moje supruge prema Austu.
Onaj pas u ovoj još noći koja traje reži potmulo zlokobno u susjednom stranu. Užas.
                 Nastavlja svjedok da su borbe bile na Dobrinji, kvartu Tradera, veoma teške. Eniši su imali tenkovsku i minobacačku podršku, opremljeni kao normalna vojna snaga.  Oniška strana je imala lako naoružanje i nešto malo protivtenkovsog  naoružanja. Sa prozora sam krišom posmatrao te krvave borbe. Nešto su postajale organizovane tokom Maja te snage predsedništva. Eniši su imali paravojne snage po selima i ne baš konzinstentne. Neke grupe su štitile samo svoje naselje ili sela oko Tradera. Poslije otvaranja Aerodroma u Junu i Julu sam otišao okolo po položajima Eniša. Imali su sa sjeverne strane izvrstan pogled na grad. Imali su artiljeriju i bacače od 35 i 122 mm.
                Onaj pas opet zavija. Možda ga je izazvao miris slanine i suve kobasice koje povrmeno režem i mezim. Odem i sklonim to u fridž. Slušam svjedoka. Drvi o nekom rasprskavanju pri paljbi iz  minobacača. Oni dole su imali pokretne minobacače na kamijonu, veli. Nisu ga ni skidali od tamo nego opale pa bježi. Onaj pas opet. Možda ga sad nervira jer nema više hranlivih mirisa. Blijeda zora sviće. Sa svih sem jednog drveta lišće je već opalo pa se obimni  zemljani radovi preko Avenije Kortland lakše vide. Kažu da će mo mjesto na divnu šumu uskoro imati divan pogled na divan most preko pruge. Spojiće cestu preko puta koja prolazi pored velike srednje katoličke škole St- Mery sa 3.500 đaka koja nije ni bila tuj kada smo se doselili u ovaj stan. Bila je tu samo šuma i u njoj krdo jelena. Vrijeme ide Glea. Misli na svoje grijehe. Kako to da nisi i ti ustao u odbranu slobode u Bony. Tamo se svi kletu da su zbog toga ratovali. Kao da nismo imali slobodu prije. Eno sad i onaj pneumatski čekič preko ceste počeo da udara šipove a tek pola osam je za 8 minuta. Nadire novi radni dan, ovaj put srijeda. Oky mi sinoć telephonom dade pozor za neki oglas. Odem na www.Indeed.com i stvarno u Kembridžu poso za deliveriti djelove za auta. Ima i na mapi đe je stor ali neima adrese ni telefona, a ni ikog e-maila. Veli konkuriši faxom. Ja fax imao instalisan u komputeru prije 10 godina, a sada neimam. Neznam više naći neki bresplatan. Pošaljem Brežuljku, mom agentu u Old Worker programu, da mi ona od tamo njima pošalje moj CV a i kover letr koji je ona brižno napravila, mjenja ga za svaki oglas za posao posebno i na njemu toliko insistira ko da će mi on donijet toliko očekivani poso ako i samo ako je on dobro napisan. Ti bi reko da ovde na Nadi žive sami intelektualci, sami magistri jezika i ništa ne rade no studiraju te dokumente po cio dan a ne da prodaju i isporučuju auto djelove, pice i još neku raznoliku hranu.  Sudeći po njihovoj srednjoj školi oni su na nivou naših osnovaca. Ma ni to. Imaju samo 4 predmeta u svakom semestru i sa time se za 4 godine stiče srednja stručna sprema koja se traži za 99 % poslova koje nalazim na emloji sajtovima. U Koloniji K2 ukupno školovanje je još manje. Osnovna škla traje 6 godina a srednaj pet. Dakle 11 godina. Još je veća šega kada imate podatak da tu srenju školu napusti 40 % đaka. I ti sda nemereš dobiti poso jer ti kover letr nije dobro napisat. Sranje. Evo 102 strana zainat. I vako zainat  pišem kako pišem. Onaj čekiš metal o metal lupa u ritmu sekundarice. Laptopćić se sam isključi iz meni nepoznatih razloga. Provjerim punjač radi, a ja ga zaklopim nek odmori. Upalim onaj laptop što mi Dunja nesebično pokloni kada smo joj kupili mali Mc. Ni na njemu neda suđenje iz istog razloga kao nevalja mi pleyer. Malom isčupam batreiju pa ga upalim. Ima.
          Odnio sam hranu u kasarnu Viktor Bubanj za uzvrat da će General Ladych otvoriti put nekom konvoju, veli svjedok. General Bošković je bio glavni za pregovoore sa predsjedništvom koje su predstavljali policajac Pušyna i Orko ministar odbrane. Ovi su tražili da Armija Balka preda teško oružje i 60 % lahkog kad napuste kasarne. Mediji nijesu uopšte tome prisustvovali.
       Krenuo sam sa amerijen pa ropijen jezikom pa okrenuh ipak naš Balk jezik prenosa ovog suđenja. Nije mi bilo nejasno ni na jednom ali ipak.                                    21 Maj 92-e. Ladych, kapetan Tonćić, govore kako vojska ima samo graha i da se treba da se to rasporedi ravnomjerno. Imaju zapaljive metke bjelog fosfora koji mogu da sprže neku zgradu. Počeli su sa nekim dokumentima, identifikacijama, brojevima. Baš nekad su dosadni sa time. Trader je bio granatiran cijelo vrijeme u prolječe i ljeto, samo je bilo tiho kada je kasarna Maršal Koto bila evakuisana.
Sablasno tiho, dodajem ja Gilea. Znalo se da poslije te Armije koja je narode Balka držala na uzdi čitavih 45 godina nastaje krvoproliće. Što li? Ne znam. Možda naredba odozgo.
Dunja ustala. Namažem joj ajvara. Pokupi neku jučer spremljenu hranu i ode. Popričamo mirnodopski bez jeda koji često prati njene istupe jer je nerevozna od ispita i zadataka koje je sebi postavila. Kaže da ni na Octobar Fest neće u Petak veče da ide jer ima puno da uči /u što sumnjam da neće ići/, a kartu od 40 # je već rezervisala. Slijedeće sedmice ima 4 mi-term ispita i plus da preda jedan laboratuar, kako ona još uvijek na ropijen zove neke pismene radove. Ostalo joj od srednje škole koju je na tom jeziku završila.
        Stade suđenje. Buffering. Vratim nazad pa ponvo na sudnicu 1, klik, i eto ga ponovo, ofricir svjedok Willsson je u sigurnoj kompoziciji gardarobe; crvenoj kravati, plavoj košulji i crnom sakou. Imali smo pucnjavu po našim vozilima. Što smo sve i marljivo evidentirali i zapisivali. Vicor Bubanj je evakuisan također mirno. Bilo je u kolni više topova nego posada koje bi ih mogle opsluživati. U pregovorima je General Ladych rekao da bi sravnio Trader sa zemljom ako iž njega /ovo je stari seoski Bony izraz. Molim čitaoce da ne misle da ja ne znam pisati ako se ponekad frljacam sa tim staroseoskim izrazima, pliz/ neima evakuacije vojske Balka. Sjurta u pola 9 veli svjedoku sudija da budete ođe ponovo. Pita tužiteljku koliko joj treba za ovog svjedoka a ona veli tri sata.
      Zabolilo me nešto u prsima. Možda je od slanine. Izađem na balkon. Kiša obilno pada. Gole grane na 6 od dvadesetak stabala drveća među kojima ima i zimzelenog mlataraju na vjetru, ono čekičanje pneumatskog udarača je za divno čudo zamuklo. Čuju se samo kapi kiše kao šumno prolaze kroz vazduh i udaraju u tlo. Mokti asvalth se presijava kao da je lakiran. Pogledam na kanal 99, ima tenis od 10. Tamo trojica Eniša i par Aniša učestvuju na turniru Shangay. Međ njima je i naš Jole. Njemu ne smeta da vatreno iznosi svoje državničko opredjeljenje za stanovnika Sany ni to što mu je mama Aniš a tek samo tata Eniš.  Fond na takmičenju je 3,5 milijuna talira. Jole je šampion svijeta. Lani je satro sviju. Imao je 65 pobjeda i dva poraza. Ove godine je naravno popustio. Pa nemere se vazda biti u naj formi. Ipak su mnogi ljubomorni na njega. Pa kad skontaš sa 25 godina momak zaradio preko 30 milijuna talira a samo sa jednom djevojkom se zabavlja već 6 godina. Pocrkaše neki narkići od ljubomore. Neki dan nasmijani Jole pleše na stadijonu na muziku onog iznenadnog megastara sa Koreye; Kandastar ili šta već kaže čiji je vidio /video je ekavski/ je pogledalo na YuTubi preko 300 miliona posjetitelja. Baj za danas. Pauza i meni makar je neplaćena. Stalno mislim na vas pa sve bi da vam kažem a nemere, umorim se i ja. Vi mislite da knjige pišu mašine.
          Eto me povuče radijo GrizzVille da nastavim sa pisanjem. Siniša Vukoje vodio štrajk u Newjorku, bilo je i u Kraguyevtzu, i td. Pa za zaštitu na radu, 40 izgine, građevinari i vozači. Oko 1000 bude ranjeno. Varioci se pogušiše. Niko se ne žali jer gube posao, advokati skupo koštaju a procesi se mnogo rastežu. 25 % ljudi a svjetu ima neki mentalni poremećaj. U Sany oko 300.000 ljudi. Najgore je sa okolinom koja hi maltretira. Slabo se izdvaja, stare zgrade, ma joooj.  Za Hemiju dobili dva sa DASa. Za knjigu Marčetić dobi prestižnu nagradu Andrića za priču. Samo jednom se more istom piscu dobiti ta nagrada. Advokat kaže da Brissova familija traži 300.000 za oštetu za pretrpljenu bol i patnju kada je njihov sin ubijen od huligana pred utakmicu soccera u GrizzVillu.  Skok sa balona na visini od 36.000 metara padobranom je odgođen. Želi da 7 minuta slobodnog pada u kojem bi trebao da probije zvučni zid. Ma ludi ljudi majkemi. Neki dan jedan skočio sa stene sa malim krilcima i letijo brzinom od 270 km/h. Prizemio se poslije sa malim padobranom.

Prošlo podne. Baš sam se naspavao. Zvao neki za Iya džip da kupi pa gledam ove Toye ima hi po 3500 a nijesu loše. Da bih postavio neki zaktjev na sajt Kijiji đe ima svega za kupiti i prodati stalno mi dolazi mail na imales1122@gmail.com za aktiviranje pa vidim da se nagomilalo pošte. Otvorim jedne aforizme poslane od Herre, našeg glumca iz Bačija.               Smisao rata nije da umreš za svoju domovinu,
nego da neprijatelja prisiliš
da umre za svoju!
Kako je to grozno rečeno. Dobro nije reklo i da ga proburaziš ili nabiješ na bajonetu da mu plećka odmah iskoči nazad a oči od bola napred.
11.10.7012. 8:19

Veći dio je bio pod kontrolom EV /eniške vojske/. Ali su bili i djelovi oko kojih su se žestoko sporili. Ovo priča svjedok ofricir UN, jedva sam evo sat vremena pokušavao da ostvarim kontakt sa sudom u Hayu prko Interneta. Na kućnom veli insatliši flaš player. Ja to uradijo više puta bezuspješno. Veli nešto ko to ti je zastarilo. Na malom se sam nekad ugasi pa daj ponovo. Probudio me telefon taman kada sam sanjao da sam u Traderu i donio raji neke riječnike stranih jezika, pansky, ropien i amerijen. Korice su crne kao u đepnih izdanja vjerskih knjigaraznih zavjeta. U nekim katakombama Tradera se nađem sa Osypom, našim Grasslanđaninom koji se proslavio kao glumac Balka. Veli čuvaće ih. Ja  velim podjeli raji našta će on reći, ti si ih čuvo a sada ću ih ja čuvati i uto zazvoni telefon. Pogledam na sat ma ni pola 7. Zovu Donju da radi danas a mislila je još jednom da odemo u parike. Motala se ovdje i podgrijavala savt za Dunjine makarone koje sam skuvao prije dva dan. Naspe u jednu šerpu vode pa kad je proključala u nju uroni cjediljku i ubaci pola makarona iz plastičnog kontenera u kojem su bili dva dana u frižideru da se komadi razlijepe  jedan od drugog. Dodade i malo ulja. Ja joj velim ajde bona imaš samo još 10 minuta. Ode. Doće u dva popodne. Ja ću sa Dunjom zubaru. Opet pljačka. Ko zna koliko će to biti. Aćimu meanićaru je za jedan zub Odić zubar tražio 2.500 talira. Užas je to ođe sa tim zubima. Nas fraz hvata. A jebo mater ja pljačke. Još Piter zubar mi reče da pojedini zubari bankrotiraju. On veli da je napravio dobru kuću u Traderu a kako i nebi kad siu mu ovakve cijene. Ja opet kontra zubara mjesto kontra ratu. Koliko mladih ljudi sa zdravim zubima pogine u ratu? Sinoć sam oko 1 slao Dunji poruke preko celfona i pitao kako je, kad će kući, boli li je zub. Veli ne. A sav je pocrneo i kaže da je bol toliko iznenadi da skoro padne u nesvjest.
Večer. Skoro će osam. Napju hladno. Bili smo kod zubara. Nabrojja 9 zuba za popravak. Kao da nismo bili kod sinovca Emanje ljetos. Sve joj je zube popravio. Ovaj gore ljevo pet nije. On sam bi bio 1.500. nedam neka ga izvadi. Pa neka ide opet na ljeto na Balk i tsvlja šta hoće. Jebiga. Vađenje zuba je kaže od 200 do 400 Talira. Skršeni odemo u apteku po antibiotike jer se i onaj upalio što joj je radio rut kanal pa se urušio i mora ga vaditi. Dakle dva vađenja. Oko 500. Za Iyu Džip ima interesenata. Sada Donja neda da se prodaje. Veli ćuvaćemo ga.

12.10.7012 8:31

Čekič preko naše Courtland Avenije uporno u ritmu sekundarice lupa od pola sedam. To je onaj pneumatski što šipove zabija u zemlju ili kako se već to zove. Pravi se novi most preko bar 150 metara široke razvaline na čijem dnu su dva kolosjeka pruge koja jednom mjesečno prevozi metalni otpad iz obližnjeg stovarišta na Manituu.
         Dunja je došla oko ponoći i igrala se sa psikom, malim Luji-om. Donio ga Arraye da ga pričuvamo. Usput sa njim i jedna flaša wiskeya za nas. Balantajn. Ma neka se nađe. Ustanem pogledam suđenje mi više ne daje ni na jednom od dva laptopa a na kućnom više i ne probavam. A jebga. Interesantno da Arry ima za gosta onog advokata od Generala Ladicha. Došao čoek malo u domovinu. On je naime došao sa Balka i postao državljanin Nade, ali je našao bisenes u advokaturi koju je naslijedio od ćaće u Oboyu, to jest od rođenog njegovog oca. Mogao sam mu pokloniti jednu moju knjigu ali se ne sjetih. Evo pisao mi štampar Kriss da će vidjeti za moju treću knjigu pošto će biti štampanje. Ja uzalud tražio na Gejdž Avenue đe mu je štamparija sada. Ma neima je pa neima. A samo dvije plaze male imaju. Niđe Pandore. Možda je promjenila ime.
  Pogledam na laptopu a zatim prenesem na Tv tenis i za divno čudo uhvatim našega Joleta kako drvi nekog Klaussa. Prvi set 6:3. Klauss se naljuti pa povede 2:0 da bi ga naš Noly ili Joly dotjerao na 5:2 i na svoju servu mu dade 5:3 a ondak 6:3.  O Jole Jole. Ti si mi nedostajao jer su tvoji mečevi sa dva velika turnira na planeti Tchayna počinjali uvijek oko 3 ili 4 ujutro. Sada sam blažen kao oni od ljudi proglašeni sveci.  Šta ako je taj svetac sada u paklu i viče od bola. Bog cijeni ljudke misli pri postupcima. Naprimjer ako neko iskreno pati dok ubija ljudska bića,  možda mu On i oprosti. Mečevi Joleta su kao i ovo suđenje što pratim. Puna uzbuđenja i detalja. Kada pogledam samo izvještaj novinara to je samo neka statistika bez krvi i mesa. Usput dok sam ovo pisoao odnio na pokeru 4oo talira. Dobih dva keca a neko je dobio jednog. Povećasmo ulog. Izađe četvrti kec dole i pored ostalih i žandar. Ja udri i ode to na preko 700 talira.  On imao dva para kečeva sa jandarima a ja tri keca. Oma prekinem da igram. Dosta sam ja gubijo.
Eto tako se angažiram od jutra da glava puca a love niotkud. E moj Gilea. Nevalja ti poso. Ajde ti lijepo prošetaj tog psa i smisli neki đab.

13.10.7012 16:12

Poslije sat dva priče sa prijateljima na Austu,

zatim pijace, kafea pored nje, Bulka đe ima svakog pečenog sjemena iz cijelog svijeta, pa DonVilla đe jednan tronožac na sastavljanje kupismo, poslije četri sata, dođosmo kući. Bacim se na šetnju psa a noge mi klecaju. Konačo sjednem za komputer. Navijem radijo GrizVille Tamo je još ljeto od ok 20 °C. Mjesto pošte počnem jope sa čitanjem onog dokrora za oči. Moldasheva.
     Eksperimentisu se odvijali jedan za drugim, ali su uskoro Veliki ljudi shvatili da je tako rođenom postpotopskom čoveku potrebna poduka, zato što su klonirani Tibetanci bili skloni da zapadaju u greh i nikako nisu umeli da se normalno koriste psihičkim tehno-logijama, kao što su to uobičajeno radili Veliki Ljudi. Zato je ne daleko od Kajlaša sazidan grad (tibetanski Vavilon, ili TunLong Vali) u kome su Veliki ljudi učili rastom malene Tibetance- životu. To je trajalo veoma dugo, dok se Tibetanci nisu raselili po čitavom svetu, izgubivši pri tom, nažalost, sposobnost da koriste psihičke tehnologije. Ali, na Zemlji su već počeli da žive ljudi. Sambala je ispunila svoju misiju. A Veliki Ljudi su počelida odlaze pod zemlju - u rodnu Sambalu.
       Velikih Ljudi više nije bilo na površini Zemlje. Tibetanci sutugovali i veoma brzo protraćili ostatke psihičkih tehnologijakojima su ih nekad naučili Veliki Ljudi. O tome je svedočio je-dino veličanstveni Kajlaš. Sa gubljenjem psihičkih tehnologijadošli su divljaštvo i primitivizam. Proroci, koji su se povreme-no pojavljivali tako reći niotkuda, osnovali su mnoge religije inaredili Tibetancima da načine teozofsku (religioznu) državui... da se sećaju, da se sećaju svoje prošlosti, koja je najhitnija zasve na Zemlji. Zemlju Sećanja počeli su da nazivaju Tibet.
           Veoma često su Tibetanci dolazili na to mesto gde su se na-lazile sada već ruševine drevnog velikog grada - tibetskog Vavi-lona, gde su zajedno sa njima živeli Veliki Ljudi i... sećali su se,sećali i sećali svoje prošle veličine. A ruševine tog grada je sveviše zatrpavao i zatrpavao pesak.

Tibetanci su prozvali to mesto Mestom Gladnog Đavola. Oni suuvek pričali drugim ljudima strašne priče o tom užasnom mestu  
               Eto šta piše Moldy o našem postanku. Ja imam i neke čudne photose o čudnim velikim ljudima. Poslao mi neko E-majlom. Ne vjerujem da je to neka fotomontaža jer su evo tri na raznim mjestima a bilo ih je i više.
 
Neznam zašto ljudi ne vole istinu da kažu nego od davnina zatežu, kao ono  prije 5.000 godina oko oblika Zemlje, te ploča itd, pa nam sve kriju i zamotavaju. Na DASu izašla jedna grupa da protestira protiv tajni o kosmotskim bićima koji nisu porjeklom sa Zemlje. Daj predsjednče reci već nešto o tome jer se toliko nekih tajnovitih pojava dešava. Kažu da hi ima po nekakvim kavezima u tajnim odajama đe ih samo pokoji predsjednik u gostima može vidjeti.
          Uskoro su Tibetanci počeli da primećuju da se na mestu njiho-vog velikog grada, već zatrpanog peskom, naselila nekakva mra-čna sila. Ljudi koji bi tu došli počeli bi da ubijaju jedan drugog bezikakvog razloga.
                  Ta-mo se naselilo bestelesno biće, koje ljude hrani zlim mislima. To biće je bilo stalno gladno i stalno mu je bilo potrebno da od ljudi dobija zle misli. I ljudi bi mu se predavali. Čak se moglo desiti da drug ubije druga.

             To je to, velim sad ja Gilea. I naš Balk je bio to mjesto sigurno jer takvi zločini se tamo dešavaju s vremena na vrijeme da ih se ne može drugačije objasniti. Pa onda zavlada mir. Rodi se nekaka ljubav između naroda par decenija pa opet kad kresne niko nikoga nemože poznati. Ubije i brat brata, otac sina. Sjetite se primjera porodice iz Bridža; Otac poginuo u Eniš vojsci, jedan sim u Oniš redovima a drugi preživio rat  kao borac u Aniškim postrojbama.   Sjećam se u novinama je to bilo. Ubio je jedan Eniš brata svoje žene i njenog oca u Lavoniji i onda su otišli živjeti u Sany. Žena njegova kaže da je bez razmišljanja odlučila da ode sa svojim mužem. Bili su u miru napravili dvije kuće jedni  do drugih i pucali kroz prozore kupatila kada je počeo taj zadnji rat 92-e. I takvih ubistava ima a kamo li drug druga kako piše taj doktor zlatnih ruku Moldy.

16.10.7012. 7:50:13

Igrali smo se i kupali zajedno na pustari, kilometar od moje kuće. Slagali smo se i bilo je sve normalno, išli smo zajedno u školu, bili prijatelji. Tako priča svjedok na suđenju Adžiyu, voždu Eniša u zapadnom dijelu Hany prema Sany. On je tamo osnovao republiku za Eniše a ostalima rekao zbogom veli tužilac progoneći ih i otimajući im imanja, itd. Adžy je bijo magacioner u miru i skladištio koješta čak i u svojoj glavi kako se nemere živjeti zajedno sa Aniši. Tako je danas u sudnici jedan a u trećoj je Karry počeo svoju odbranu. On je završijo malo više škole čak i doktorirao nešto iz masovne psiologije što mu je pomoglo da otruje masu Eniše prema ostalima. Nosi kravatu uvijek i skupo održava sada sijedu čupavu frizuru. I on je u glavi razdvojio Eniše od sviju paleći i žareći u Boni iako mu to nije pramajka domovina. Naime došao je kao 15-o godišnjak kod strica u Trader na školovanje i tuj ostao. Radijo je kao psiolog u bolnici za umobolne, išao prijateljima Onišima na vjerske praznike, pisao nejasne pjesme i živio mirno do pojave demokratije na Balku. Tada se uzbudijo i vidijo svoju šansu za bogaćenje i vlast. Odjednom je nestao iz Tradera, prevario nekog druga da mu nabavi traktor, prokockao pare ali se poslije 2 godine pojavijo u Traderu sa 2 milijona talira u kešu, koferu. Dao mu Mrky, predsjednik Sany da povede Eniše do konačne pobjede. Na njegovom suđenju svjedok je neki pukovnik sa Ussye i priča kako je granata na pijacu poslata od nekoga drugoga a ne od Eniša.ta granata je bila okodač za vojnu intervenciju BOOMa protri Eniša. A oni kada intrevenišu, oni se ne šale. Imaju avijona i kamijona na hiljade i hiljade. I vojske, i opreme također. Ni jedna vojska sem TCHayna ili možda Ussye im nemere ništa. Oni su pakt sada već 25 zemalja a kad prevrše 28 možda se raspadnu kao ta nikad do sada stvorena vojna Alijansa. Tako ja sebi kao neki vizijonar dozvoljavam da lupam sa nekim predviđanjima.
Tako se ja zabavljam dok Donja radi a Dunja sa nateklim vilicama od pokvarenih zuba sa naukom muku muči. Sa naukom nikada nije lahko. Ona samo galopira a novi mladi ljudi trče za njom.

17.10.7012 5:53

Vezali su me za staricu u hodniku. Prišle su dvije djevojke i tukle nas pendrecima jer smo slavili naš Anipki Božić u decembru. Eniši slave svoj u Januaru. Ovo veli svjedok na suđenju Adžyi. U Aprilu 91'e sam još uvijek radio. bijaše lijep sunčan dan, taman sam primio platu u Eniš dinarima i oko 16 h došao kući kad su nam  neki vojaci došli pred kuču i rekli da se pakujemo i da idemo Hengryu /Hengry je bijo vječno ljut predsjednik Hany. Njemu je suviše kasno došla ta funkcija pa je od silnog čekanja ukao i skroz prolupo/. Ušli smo u kuču i na brzinu se spakovali i ušli u autobus. Tamo je bilo oko 40 ljudi. Iza nas je išao još jedan takav autobus. Dali su nas Hany gardi na nekom bedemu kanala. Ovi su nas prebacili u grad Osick. Tetak i tetka su se ubrzo snašli i preselili u jedan stan /čiji pitam se ja a već pogađate da je enku Eniš porodicu iz njega izbacilo. Hany nije nikad vratila ni jedan stan nazad nekim Enišima ni poslije rata dok u Boni su bili fer i vraćali narodu stanarska prava. Tako su  mojoj mami a i Donji vraćeni stanovi koje smo doduše jeftino ali ipak prodali. Mislim oba za 57.000 # su prodata, naravno totalno prazna jer je neko odnijo, tj opljačkao sve stvari.
                Okrenem malo suđene KaraKaryu. Onaj Usssinski pukovnik priča kako je General Ladych diplomirao na tri akademije sa odličnim uspjehom. Bio je talentovan ofricir i vodio je takve ratne poteze da ne bude velikih krvoproliča. Ussija je mene zaboravila u Bony. Niti su me pozivali na sastanke gdje bih pomogao onim što znam niti kontaktirali. USSYa je bila izgubljena pa se s pravom General Ladych obraćao meni govoreći da ih je ta bratska Ussya izdala. Kary je jučer rekao da je trebao da dobije medalju jere je spriječavao da izbije rat a ne da ga hapse i sude.
              Eto tako se ja zabavljam mjesto da nešto radim. Ima oglas za mesaru u Guelphu, 25 km od nas. Kada smo stigli u Kič 2001- e godine upoznali smo mnoge naše zemljake koji su tamo ostavili kosti. Oću reć dobili reume i bolove u zglobovima jer se radi na stalnoj hladnoći i sve stojećke. Svratim u Queen na čaj. Odem u onaj pored Common Kafea nadajući se da ću sresti nekog od zemljaka. I zaista ubrzo kroz malo izdignuti prozor kafane vidim dio sivog pikapa kako zamiče iz ćoška na parking banke. Dolazi Ysho. Rastavio se od žene, izgorio mu kamion na parkingu garaže gdje ga je ostavljao i u njemu moja druga knjiga. To je prva spaljena moja knjiga. Taman sam došao na mjesto gdje mene opisuješ nešto, veli on. Dođe i Elji naš Grasslanđanin i po običaju se dere ' pa gdje si ti' itd. Poslije svrati i Mič i pita me što se ne javim, veli ima flayersa da nosim za njega. Velim mu da sam taman sredio auto i ne želim da ga više lomim na tom poslu, stani, kreni, mada bi mi dobro došao da smršam. Nije to neki težak posao ali to bacanje po smeću viška novina me posebno psihički tuklo u mozak. Odem poslije čaja u toj kafani na Shely aveniju i predam za školski autobus. Poslije se svratim u blizini našega stana i tu uzmem formular, aplikaciju, u drugoj takovoj kompaniji. Nazovem uvečer Altya koji je jedno vrijeme vozioza njih. Kaže, odvezeš ih ujutro, pa vratiš popodne pa pereš bus poslije. Sa dolascima i odlascima potrošiš po 5 do 6  sahata dnevno a plate ti 3 po 12 $ ili 15 kako koja firma. Ona sada vozi taxi po 12 sati. Jebeno, veli. Kupio je malu Oyotu Priju koja je Hybrid. Dok troši benzim puni batreiju pa poslije troši njenu struju tako da potrošnja izajde na samo 5 litara na 100 km. Još nije prodo onu harabatiju Đip Hndy. Kupili smo zajedno te Đipove a troše po 14 litara na 100 km. Jučer dođe neki momćić da pogleda moju Yja Đip. Veli poslo ga gazda koji nema pojma o autima. Platiće kešom. Ja počo da sumnjam da nije kakva prevara.
Da li je Ussija učestvovala u bombardovanju Eniške Republike naizgled glupo pita Kary svjedoka. On na moje čuđenje nešto zavija okolo. Pita ga sudac jel' si čuo pitanje bre. Mi smo bili u partnerstvu za mir sa BOOMom, veli on,  ali nismo niti ćemo biti njegove članice pa nismo niti bismo učestvovali u tome veli on. Zafališe mu se i on ode kući pjevajući. Jebe ga se. Pauza.
Bacili su me u vodu u podrumu veli svjedok Aniš na suđenju Adžyu. Bili ste član mladeži HDZ, Od kada. Nemerem nagađati veli on. Kada ste si dali istetovirati. Mislim 90e. Ne znam. Čime se bavila mladež. Neznam veli on nisam bijo na satancima, neznam, neznam, neznam. Pauza.
Skuham vodu u električnom bokalu i u dva puta naspem u plastišni bokal u koji sam stavio jednu kesicu Slim čaja. Ko fol za mršanje. Prije toga sam prelio nešto izlomjenog keksa sa ladnim mlijekom iz frižidera i to posrkao. Tražeći bezuspješno zeleni čaj naletim na euro krem, onaj pola bijel pola čokoladno crn.  Maznem jednu kašikicu onog čokoladnog.
Svanulo je. Tmuurno jutro. Cortlandom lijeno prolazi sve više vozila. Kary ima nova svjedoka, Irish Generala koji je bijo u Traderu kada je esplodirala mina na pijaci. Velju on da je bij0 oko Tradera odo u kontrlu NU i viđo na jednom položaju 4 bacača Oniške Armije ali se iznanadijo jer suu cijevi bile okrenute ka Traderu. Od pijace morda samo 4km. Kary pokušava da dokaže da je mina na pijaci bila montaža i lažni napad a da su mjesto pravih civilnih žrtava lutke i leševi sa fronta postavljeni za snimanje reportaže koja je obišla svijet i podigla zapadni moral za bombardovanje Eniša za taj zločin. Posmatrači su bili raznih nacija da nebi bilo pristrasnosti, veli svjedok.    

18.10.7012 8:02

Kary tvrdi da na Eniškim položajima takvog minobacača koji bi bacijo minu na pijacu i ubijo 60 ljudi nije bilo u okolini 20 km. Ako je i bilo bili su  pod kontrolom NU. Nastavlja tužilac sa svjedokom po imenu Škrby.  
Tako sam kasno ustao jer sam kasno legao. Svaka porodica ima svoj ritam. Donja je još kasnije legla od mene. Ččekala je Dunju pa su malo pričale. Eno joj sada mama sprema hranu da ponese na fax. Ima danas 2 mi term ispita. Oni tako ođe studiraju. Imaju više ispita, kvizova, laboratorija, zadaća i na kraju završni ispit. Sve to utiče na konačnu ocjenu. Mala se zahuktala pa ostaje na faxu do kasno.
 Moj načelnik je bio Szmich Savzo, veli svjedok na suđenju Karyu. Primao sam isključivo pismena naređenja. U njima je bio opis cilja. Đe je, šta je tamo, živa sila, te'nika,veličina cilja da planiramo koju vatru treba da otvorimo, jedinačnu, grupnu i koji kalibar da upotrebimo.  „Da im jebem mater, drmni ih nečim i rasteraj to oko sebe“ veli General Ladiych u nekoj naredbi nekome, čita tužiteljka kao ilustracija. Ja nisam imao 82-ku. Ima prosta, skrraćena i puna priprema. Imao sam 4 jedinice i 4 vatrena položaja dok se nismo u Avgustu 95-e premjestili na 20 km dalje od linija.  U mojoj zoni nije bilo niki drugi art jedinica. Namjerno sam napiso art mjesto artiljerijski da istaknem umjetničku stranu vojničkog zanata ubijanja ljudi. Nije to tek puko ubijanje. To je umjetnost.
Imali smo bacače 20-ke i 122 milimetra 6 haubitza. Pauza.
Okrenem sudnicu  Adjicha oni završavaju za danas. Svjedok je Đakyla. Liši na onoga Đakulu iz Grasslanda koji je bijo inspektor u policiji. Pušio je strašno puno i u ratu umro naprasno. Sa njime sam radio i ja kao inspektor 3 mjeseca. Uf što je to bila zajebancija. Prvo bi pili kafu. Ispričali viceve ili događaje da se dio suza ismijemo. Pušilo se naveliko. Poslije rada u školi ovo je bijo pravi relax. Kriminalce ili osumnjačene bi saslušali i zapisali njihove izjave i dali u kartoteku. To je poslije koristio tužilac ili advokat, vrag će ga znati. Nisam se upuštao u to. Meni je tamo bilo veselo. U prizemlju je bio bife i tu bi se pilo na veresiju. Kada bi plata došla plaćali bi po cijenama od toga dana sve što smo prije popili. Tu je bilo uvijek živahno. Tamo su dolazili vojaci da uzmu sledovanje municije jer je iza šanka bila neka tajna odaja  a vrata maskirana brodskim podom kao i zidovi tako da se nisu lahko ni uočavala.  Kako li se samo zvao onaj što im je djelio municiju. Vojaci nijesu pili alkohol javno ali bi poneko drmnuo neko piće i čekali pokret. Jednom jedan iz Njaka Balu / Banja Luka/ isuka nožekanju neku strašno veliku i prstom provjerava oštricu. Veli mi Profo, kako su me svi tamo zvali a meni godilo jer moje ime je strahovito odstupalo od Oniških imena, nekada se mora i zaklati. Poslije sam se demobilisao odatle i jedno vrijeme prodavao stvari na pijaci. Naiđe on i zasvira nevješto na mojoj maloj guitari koju sam kupijo kada smo mi profe išli na Pannyu, zemlju Flamenka i dobrih guitarista. I mi nešto znamo veli on i ode. Peklo ga je možda jer je postao koljač.
 Evo sada baš najavljuju gostovanje Paka, najboljeg od najboljih, na Bemussu, festivalu muzike u Grizzvilu.
Za razaranje grada su potrebni tenkovi, maljutke i topovi, veli svjedok. Mi smo samo odgovarali na vatru Armije Oniša. Sa osmatračnice bi dobili informacije pa i od komande pa kad se oni podudare treba 5 do 10 minuta da se pripremimo i opalimo jedinačno da se situacija smiri.
Poslije na odnovu osmatrači vršimo korekciju.  Sa bolnice na Košebu i Marydvoru su slali 120 na nas a mi nismo uopšte uzvraćali. Pet timova NU su pratili šta se ispaljuje sa okolnih brda đe su 90 % naseljeni Eniši. Ja nemerem znati šta su ostali granatirali. Vi ste označili vojne ciljeve, Veleshichi, Vječnicu, i još neke nabraja lijepa tužiteljka. Šta li nju zaboga navede da se bavi ovim suvim poslom. Mogla bi da glumi sestru, čak i bliznakinju od trenutno naj bombe  Olyvuda Jenifer Oppez. Još ako ima tako isto lijepu guzu kao i Jenny koja je svoju osigurala na 20 milijuna talira mogla bi da veselije zarađuje za svoj život.
Ode svjedok do Ponedeljka a danas je tek Četvrtak. Jope praznik NU. Blago se njima na sudu. Pauze su sve duže. Generalu Ladichu ne sude već 7 dana. Odmaraju ljudi. Sud će za nas sa Balka raditi do 14 godine vele.  On je oformljen bez saglasnosti savjeta bezbjednosti svih država Galaxije ali to nikome ne smeta. On radi.

19.10.7012 6:52

Ustali smo rano. Crna noć je napolju. Dunja još spava a maman joj Donja upravo ide raditi. Skuvao sam joj po običaju jutarnju kafu. Odavno nisam to prokomentarisao „Kad je Koto  svojoj ženi Yovanicky mogao svako jutro skuhati kafu zašto ja nebi i svojoj također. Koto je bio jebac bez premca. Vazda je imao žena oko sebe. Neki tvrde da je imao i 15-oro djece Možda ga je to opuštalo i dovelo dotle da mu na sahranu dojdu svi predsjednici Galaxije sem predsjednika DASa. On je posalo svoju mamu jer je bijo zauzet ganjanjem komuniste Kastre sa Uby da ga skine sa vlasti jer je taj bradati div slao vojsku po Afru i Latinu i već u 15 država napravio prevrate.
Primila je Donja 1.075# na naš zajednički račun upravo jutros. Svakog drugog Petka ona tako primi dobru sumu od preko tisuće.  A i zaradi te pare to je sigurno. Sve transakcije su elektronski. Dal' su te pare stvarne ili kako to funkcioniše ne znam. Može li država namaći sav taj silni novac svima ili ga prikaže a neima ga u stvarnosti. Eto mi Dunja kad dođe sinoć zatraži 55 # u kešu za fotographije na tadnjoj godini fakulteta. Čudno da neko traži keš.
Onaj pas u stanu do našeg opet zavija. Osjećam se da sam na selu.
Čekam da se sa pauze vrate u sudnicu 1 gdje je suđđenje Ađichu ili Adžyi kako su ga raja u zvala dok nije postao ljuti predsjednik jednog  komada zemlje pri komadanju Balka. Svaki od novih lidera kojih se namnožilo na tisuće je teo da prigrabi nešto za sebe tvrdeći da to radi za svoj narod a ne za svoj đep. Okupio je bandu i navalijo na druge da hi otale isćera.  Tako nasta 7 teritorije brez orginalnog svog stanovništva nego se tri od 25 milijuna raseli po Nalku i dalje na Aust i Nadu najviše. Vako kad gledaš nije ni puno to samo 3 milijuna ali u Bony to bi 2 od 4. Strašno. Na teritoriji od 50.000 kvadratnih kilometera.  Šta je to 250 x 200 km teritorije. Otale smo i mi. Ove godine kad sam poslije 16 godina napokon ušao u naš grad Grassland osjećao sam se uzbužen kao oni iztraživači kada dođu na neko sveto tajno mjesto. Vide i ono čega nema. Bio sam u njemu samo dan, oskrnavio se i još trpim posljedice. A joj.
Bio sam i u WC-u hortela Mossky u GrizzVillu čija slika 45x30 cm visi uramljena na zidu pored komputera, to jest pored moje glave kada sjedim za njim i čak kakio u njemu tamo, što smatram mojim velikim uspjehom. Svašta. Pa jest. Pa kad nemožeš da postigneš uspjeh na javnoj sceni, da ti naprimjer predstave knjigu na Oktobarskom samu, onda se okrećeš unutrašnjim organima. Tako i ovi lideri su obilato klali i cepali creva stanovnika Balka, a teli biti bogovi. Dok ovo pišem suđenje Ađiyi ide pa stane pa ga otkočim a oni drve o rasporedu kada bi nastavili. Petak je i svak žuri da ode svojim organskim potrebama, na pivo, ručak, krevet, prazan ili pun. Šta možemo kad smo taki.
-Weljko jel istina da zagovaraš suživot sa Anišima?. Ko vas je to pitao Ađy ili Arčy, pita svjedoka tužitelj zblanutog Ađye. Artchy, veli on. Artchy je bijo stra i trepet Balk ratišta. Došao bi tamo na neka mjesta sa svojom bratijom, pošamarao neke ljude, opljačkao grad, popljuvao Enišku odbranu da ništa nevalja i otišao u GrizzVill svojoj ženi, prelijepoj pevačici Turbo Folka. Tako su Ađy i on rasturili skupštinu i isterali iz nje potpisnike Daruvarskog sporazuma po kome je suživot u zapadnoj Lavoniji republike Hany između Eniša i Aniša čak moguć.  Svjedoka Džakula Welja su na toj sjednici optuživali da je za potpis svaki od članova vijeća dobio 200.000 u svoj đžep. On naravno nešto mumlajući to niječe. Čak su kompletno vijeće i zatvorili u zator u Septembru 93-e. Predviđena je bila i smrtna kazna. Izdaja Ađija se skupo plaćala.
Onaj komšijski pas baš prijatno tuli. Kako li je ukućanima spavati sa njim u stanu i jesu li oni uopšte tuj. Prenesem zvučnik na laptop pošto advokat govori Balk jezik, a priča tko tiho i bezvoljno kao da nije jeo pet dana. Možda štedi od dnevnica i honorara. Kažu da im NU daje i do 500.000 za odbranu jednog optuženika. Evo upravo su zatvorili  malo suđenje za javnost pa ponovno ga otvorili. I to me nervira. Kao javno je sve ali, nije. Dđakula priča o podizanju barikada po selima Eniša da se odbrane od upada Aniške policije i ponovnih pokolja kao onih 41-e. Na zvučnik mi beše slab ton dok se ne sjetih da pogledam u čošak ekrana. Kliknem na malu ikonu zvučnika i gle, tamo je bijo potencijometar na ispod polovine. A joj šta ima tako stvari da ih nevidimo, a problem je tako jednostavno riješiti. Sad ću i radijo Moraviu moći da slušam. Tuj je pravo narodnjačka muzika. Stalno drma.
O, Džakula je išo i na razgovor kod predsjednika Hany poslije borbe aktivnog i rezervnog sastava policije. Tada je i Adžy šnjim išo kod ljutog Hengrya jer je 40 Eniških polocajaca bilo zatvoreno u zatvor. Voyo Vuk je podnijo i neke dopunske zaktjeve na pismo, jezik,  neku autonomiju teritorije, zastavu, štampu iz Sany na Kyrilitzi. Primljeni smo lijepo i saslušali su nas jer su se zabrinuli na svu tu šokantnu situaciju na prvi oružani sukob na teritoriji Hany. Začudo Hengry nije bijo toliko ljut pa je oma puščo policajce, a one zahtjeve lagano stavijo u fijoku.
Već u ljeto 91- neki maskirani napadaši bi dolazili i napadali Eniše u većinski Aniš selima, velju Weljo. Policija bi na intervencije po pravilu dolazila suviše kasno. Ondak je počelo to kao revanšizam i na Aniška imanja u večinsky Eniš selima.  Kuku. Sve poludilo.
Pušćam preko Džakulinog svjedočenja radijo naxi evergrin. A otkada ga nijesam čuo. RolingStene rola 'pliz mi bi let mis andristud'. Vidim ode i svjedok a i oni ostali sve žurno navalili na vrata.
A u pm, naduo mi se strašno stomak. Prošetam sa Donjom sinoć pa svratimo u Taliz, radnju polovne robe. Toliko sam se umorio da sam na kauču zaspao deset puta. Pogledamo reprizu serije Sva ta Ravnitza pa ona ode na spavanje.
Evo i Dunja ode na generacijko slikanje. Natovarila si je neke torbe i u piđami i japankama ode nizbardo. Svašta. Ja zajedljivo pito na koliko dana odlazi a ona veli to ti je assume. Pitam šta je to, a ona kaže ukucaj u riječnik. Ja ukuca i pojavi se arogantnost i još 16 sinonima. Mala me čita nema šta mora jooj se priznati. Kaže da bi trebao biti sretan jer se ide slikati za završnu godinu faxa. A meni svejedno. Baš sam sav nekako bezživotan. Sve mi svejedno. Da bog sačuva. Ubii se Gilea. Vrijeme ti je. Tvoje je prošlo. Samo se gnjaviš sa životom.  Opsovao bih nešto kao jebo te otac ali mi se neće. Nekako ta psovka je kod nas u Bony bila familijarna. Sretne jaran jarana pa mu kaže, – đe si jebo te otac. Svašta.
20.10.7012 12:54

Subotnje popodne, praznik mi je jer je Dunja u kući. Bila je na poslu u mesari 5 sati po 19.5 # jer je Subota. Inače je 13#/h. Mislio sam Donju odbaciti na posao pa otići na kafu u grad ali odustah. Pitam Dunju oće li mi ona dati Toyu pa ću se do 14 vratiti jer ona radi danas i u Wayu od pola tri. Došla je jučer sa slikanja oko 17 h i poslije jedno zdravo odmah otišla pravo u krevet. Kaže da se budila oko 22 h i mislila da je 10 ujutro i počela da panikuje. Tako ona kaže taj glagolski oblik. Nema veze mi je dalje volimo. Spavala je 12 sati. I zaslužila je poslije ovako silnog učenja. Pitam je sada đe ćeš večeras. Ona veli u Biblioteku. Imam da predam laboratuar, veli. Svašta a groznica subotnje vešeri. Sinoć sam pogledavao taj film a pogotovo plesne tačke Travoltya.
Ja se probudio jutros a na satu 7 i nešto. Vidim svjetlo u hodniku i velim Dunja ga ostavila. Ustanem u kad ona u kuhinji. Zbunjen ne govorim ništa plašeći se njene plahovite reakcije koju često ima, pa pogledam na sat, a na njemu je tek pola 6. Sjetim se da sam mali elektronski sat pored kreveta njakao da nas ne budi rano, pa pomjerao vrjeme buđenja sa 6 na 10, a time vjerovatno zakačio i pomjerio za 2 sata unapred ono redovno.
Kažem Dunji da je maman kuhala graha pa neka ponese na posao. Odem u toilet i zbunjeno gledam u crvenu mokraću koja teče iz mene i posatje još zlokobnija se kupi na dnu šolje mješajući se sa vodom koja je tamo uvijek. Takve su naše WC šolje na Nadi. Pustite vodu, ona ode a natoči se jedno litar-dva koji ostaje u šolji do slijedećeg pušćanja. Sjetim se u momentu da već dva dana jedem kuvanu cveklu. Valjda je od nje. Sjetim se također da sam prije par sedmica o crvrnoj mokraći pričao i Donji i već bio i zvao našu femily doktoricu Segedy da zakažem randevu, ali je baš tada telefon bio zauzet, sjutrafdan  mi je to naglo nestalo. Sjetim se sada, da sam i tada, jeo kuvanu cveklu onako cijelu. Oguljenu. Kao jabuku. E moj Gilea. Neda ti se ni crknuti.
Sav sam utrnuo od ležanja pa odlučih jutros da okrenem jedan tur. Jebeš i Mančester i njegovu utakmicu jutros na TV. Boroi se za život Gilea. Bori se za bar još jedangrijeh na ovoj stvarnosti prija no što se preseliš u Ahiret. Tako i naši Oniši na Balku zovu Raj.  Sinoć i preksinoć smo ja i Donja četali malo. Ma moram. Neznam šta mi je. Kada počnem ramenima i nadlakticama da udaram u štokove vrata znam da sam se predebljao. Strašno. Sigurno imam 140 kg.  Pa kako mislim da živim.
Evo 67 godina od oslobođenja GrizzVilla. Preko 1.200 dana je bijo pod vlašću Hammera. Možete misliti kakav je sex vođen tih godina. Sa mirisom uniformi. Pod plaštom kvislinške vlasti Eniša u Sany isporučeni su u logor Banjitza Jewi, Tzigan, neposlušni Eniši u ukupnom broju od oko 13.000 i tamo likvidirani. Taj logor se nalazijo pod zastavom Hany jer se ona protegla do samog GrizzVilla u tom preriodu pa je to Enišima iz Sany bilo opravdanje da njihov režim i nije bijo tako kvinsliški ni fatisistički kao neki drugi. Samo preko rijeke Sawe je bila Hany. Nevjerovatno ali istinito. Neki dan presjednicima Sany i Hany dadoše ordenje na Yuro. Ne ovom friško novom predsjedniku tužna lica, nevjernom Tomyu, no bivšem nešto veselijem ali kameno ozbilnom Tadyu. Kažem nevjernom jer bi on dugo u partiji sa msije Seselom koji leži evo već 10 godina na suđenju u Hayu, pa mu dodijalo stalno pričati otrcani Seselov refren, Sany je do Vilovititze i osnova svoju partiju kojoj će samo on biti predsjednik. Sa sobom povede i velikoh mangupa Vuka, neradnika, jer nema ni dana staža negdje upisana, pa osvoji naš vredni Tomytza predsedničko mesto u Sany a Vuchich potprresjednika vlade Sany i ministra odbrane i doministra policije i predsjednika Tomitzine partije.
Slušam malo vjesti na Tv GrizzVillu. Evo Adafyev neki ministar ufaćen poslije godinu dana skrivanja. Plemenski sukobi prijete da izbije građanski rat. Osim toga radikalni Yslamysti šaraju po Ybiji kuda oće. Ipak od nafte je inkasirano 50 milijardi što je svojevrstan rekord.
Mnoga zvučna imena su u zatvoru na Taly poslije čišćenja antikorupcijskog tela. Zamisli samo kako bi bilo mojoj Dunji da mene uhapse, oduzmu joj stan, auto jer sam korumpiran. Tako je sada mnogoj deci na Taly. Žalosno. Eto i na našoj Nadi pred istražnom komisijom u K2 neki šef gradilišta ili gradonačelnik, priznade da je dobijo na ruke 500 do 600 hiljadarki od građevinske Mafye.
Popodne je blizu 16 h. Gledao sam malo našu Annu kako igra tenis. To je djevojka duga 185 cm i bijaše prvak galaxije prije 4 godine. Ima jedan pjevač i kantautor malko brezobrazan koji tvrdi da dok su devojke nevine u tenisu postižu uspjehe a kada se probiju onda se nešto pokolebaju. Možda je to tačno ali eto naša Anna poslije laganog prvog meča koji dobi sa 6:2 izgubi preostala dva od lijepe i također visoke Usskinje na turniru upravo na UssO, najvećoj naseljenoj planeti naše galaxije. Blago se Annitzi ona sada u otel na večeru od najmanje 200 # po osobi itd. Još ako joj je i dragi tuj. Nema šta da žali, sa turnira na turnir.    
I ja bih. Sjetim se mojih dana u Slobodi. To je bilo više puta pa me je sa iznenađenjem ona dočekkala kao nekad lijepa, sjetna a uglavnom dosadna stvar. Pade mi naum moj odlazak na zimsko ferje 77-e u Vnick, srednjevjekovni grad na moru. Sjedio sam u gradskom kafeu i posmatrao ljude, stvari i plafon. Bio sam slobodan iako još vjenčan. Draga mki se nije javljala već duže vrijeme i shvatio sam da sa našom vezom nešto nije u redu. Nisam htio da dosađujem i odoh na more u taj grad gdje svi sretni i nesretni idu na duševne vježbe. Interesantno da nisam jurio djevojke, žene, udovice, puštenice. Tugovao sam mnogo ali bio sretan jer sam bio naizad poslije dužeg vremena potpuno slobodan.  Kao oni momci koji nikada nisu imali djevojku nego stalno se nečim bavili i nemali vremena za njih. Da li Fudbalom, čitanjem, slikanjem, filatelijom, glumom i ko zna čime još. Možda su bili svjesni sa za žene treba suviše dragocjeno vrijeme utrošiti. Daklen bi ja slobodan pa mi to dodija. Nisam bio toliko maštovit da se posvetim nečemu drugom. Odem kod nje slijedeće zime i ostanem 10 i po godine.  Rastavimo se i ja opet slobodan u četerdesetim. Čujem da se moj profa Filozofije oslobodijo sada skoro poslije, auuu, 35 godina braka najmanje. Bio je uvijek pametan. Nadam se da je i ostao. Sreo sam ga 2 puta u 2 dana sada u Grasslandyu. Lijepo smo se pozdravili a on sijed ali vitalan. Filo ga održala. Ima jedan vic kada se dvoje rastavili u 100-tim godinama života. Pitaju ih zašto nisu to prije učinili. Kažu, čekali da deca pomru.  I od te slobode nisam imao neke vajde u smislu razvrata. Sreća pa se zaljubismo ja i Donja i eto nas u sretnom braku. Malo se naruši ljetos mojim odlaskom bez nje na Balk. To je bila Sloboda koju nisam dugo doživio. Znate ono sve drugačije, sve. Nema iste priče, obaveza, pejsaža, Tv, radija ameryen ni ropyen jezika. Totalna sloboda. To mi se osveti po povratku. Ta Sloboda. Kakop se ja usuđujem biti slobodan. Ići u pozorište kad ja hoću, u neki grad, otel, voz, noćni bus. Sve. To je smisao slobode, a ne razvrat na šta Donja misli. Ona mi odmah prišila neke ženske jer sam jadan pomislio da je bar na kratko osloboditi se svehga naročito njih meni jadnome dostupno. I Biti slobodan. Novac nije bio problem. Gišet, automat radi na debit karticu, a nije ni skupo bilo to sve za mene i Dunju oko 3.500, a izvadijo sam na RSP 4.700 i stavio na jedini i zajednički naš na kont u President Choys. Sloboda. Dal će ona znati pevati kao što su sužnji pevali o njoj, pisaše jednom davno pesnik Miljkovich. Ja od nje sada posrćem. Ispaštam. Nikad više rekao sam sebi. Nikad više neđu šetati ni jednim gradom Balka potpuno slobodan. Iako odem sa Donjom ću ići, a tada će biti, ajmo tamo, ajmo vamo, amo tada, ajmo nikada. Neka.
Ebo ti slobodu ako od nje moram da crknem. Ovo pišem jer mi se drug Ysho neki dan oslobodio od njegove žene. A sada vidi koliko ima uzaludna vremena jer nije ni on neki hendy men. A nema ni para, što je najjgore. Čak mu je i kamion na parkingu firme za koju je vozio izgorio pa ne vozi više duge ture sam. Išao je sa nekim vozačima na ono pola pola ali nije to ta sloboda o kojoj je sanjao. Ma nije to sloboda. Sloboda postoji dok si zarobljen. Eto i svaki kredit je na neki način zatvor. Moraš nabaviti pare za ratu, a time moraš raditi. Itd.

21.10.7012 8:44

Sloboda mi je došla u obliku da mogu prošetati slobodno kada hoću i kud god hoću. I to je mnogo. Koliko njih nema ili nije ni to imalo. A bome ni ja u Grasslandu od 92-95-e.
Odoh skidati kile. Sinoć sam otišao čitava 3 km do Donjinog posla i tamo na parkingu sjeo u naš đip Ya. Kad je ona došla otišli smo u kafanu na Victoriji kod zemljaka Ocyke i Rantchy. Beše tamo i našega sveta. Za šankom šarmantan čovek i sjednem do njega na barsku stolicu koja mi je uvijek donozila zadovoljstvo neke slobode. On dovodi pozorišne i pjevačke grupe. Završio je u GrizzVillu slavnu matematičku Gimnaziju, zatim na faxu elektrotehniku. Ispričasmo se siti o svačemu. Bio je skakač sa motkom u Zvesdi pa je poprilično obišao svijeta. Pored njihovog stadiona u GrizzVillu je bila burekđinica, a njen vlasnik neugledni Artchy. Niti je bio kakva fora u krugovima lopova, a ni ostalo. Znalo se malo o tome da je u inostranstvu imao neke pljačke i bjekstva iz zatvora i da je kidnapovao jednu pevačicu po naruđbi njenih roditelja. Uglavnom je bio poznat po toj ženi, narodnoj i veoma atraktivnoj pevajki Secy koju oženi u po rata 93-e. Ta kad pjeva stadioni gore. Arčija su kao što se zna neki atentatori ubili u hotelu Kontinental u GrizzVillu.
Pokušao je i neki naš poduzetnik iz Kiča organizovati koncert za njegovu udovu na Nadi ali joj nijesu dali vizu za razliku onom Anišu iz Hany koji pjeva rasističke i ubilačke textove. Doduše, Nada mu je službeno zabranila javne nastupe ali crkva je ipak organizovala njegov koncert gdje je 6000 ljudi došlo da ga čuje. Tako bar kaže njihov ovdašnji radijo.
Na iste svečanosti vođeni. ... umrla je četa đaka na brdovitom Balku, recituje jedna na eniškom radiju u Kiču. Danas je 71 godina otkako je Hammer vojska streljala nešto preko 2000 stanovnika grada Raguyevtza u Sany za odmazdu 100 građana za jednog Hammer vojaka. Usput su na streljanje odveli đake iz srednje škole. Decu. "Mislim da je ovo dobra opomena za sve i drago mi je što je tu i njegova ekselencija ambasador, koji je i time dokazao veličinu svog naroda, jer narod nikada ne stoji iza zlikovaca", poručio je predsjednik tužna lica. 'Teo bi ustvari  reći, objasniti, da za zločine koje su vršili Eniši u zadnjem ratu 91-95 na Balku nije kriv eniški narod.
Ma slažem se ja, ali ima tu nešto neobjašnjivo. Otkud toliki narod da krene za nekim navodno ludim vođom. Eto ti isti Hammeri su likvidirali 20 miliona Ussa. Pa nije samo malo njih iz toga naroda bilo krvavih ruku. Naravno nije cio narod, male bebe i žene, učestvovao u tome. Pa ispada da bi bolje bi bilo da nam deca vladaju. Ili žene. Zamislite lepe žene na vlasti, 90-60-90 cm, ne neke babe ružne kukastih noseva. Da vladarke ispune fino norme ljepote pa na izbore za vlast. Najljepša za predsjednika pa ministarke itd šta sve ima tamo i neznam. Nije me to nikad ni privlačilo ni da znam a kamo li da učestvujem u nekom obliku vlasti. Možda bi ljudski rod imao više sreće sa ženama 'au poivoir'.
Eto sadašnji kandidat za predsjednika DASa kaže da im je osnovni neprijatelj broj 1 USSYa. Ja se zabeseknuo. Pa nije ni izabran a već prijeti cijelom čovječanstvu. predprošli kandidat je tako valjao iste nebulozne riječi i nije izabran.  Valjda neće ni ovaj. Čemu da se onda nadamo. Sveopštem ratu đe pobjednika neima. Ostaće samo mrak. Sunce neće dugo moći da prodre kroz dim ljudskih pronalazaka. Sinoć baš kaže onaj čova za šankom, Yuro dobila Nobelovu nagradu za mir a lani u sastavu BOOMa bombardovala Ybiju uzduž i poreko. Koliko vidim saće i Syrius. Čudni neki mirotvorci. Ma vala ne znam više ni čemu ovo vodi. Morda nas vrnu u četrvtu dimenziju kod onih pametnijih oblika žživota. Možda im trebamo pa nam dovode vake predsjednike sumorne budućnosti.
Sunčan dan. Ode Dunja na fax ali će prije toga u neki restoran da se nađe sa drugom. Velim joj,-blago tebi ti imaš druga a ja samo drugaricu Donju. Veli Dunja uzmi mene za druga. Me nemože velim ja, mora biti muško ko i svi drugovi, da idemo zajedno na utakmicu, kafanu. Da se svađamo, itd. Veli ona da ispunjava samo to da se svađamo. Ode i ponese torbu stvari što znači da neće noćiti kod kuće. Sa srećom Dunjaaaaaaaaaa.
Popodne sam prošetao okolo Plaze. U Talizeu kao da je neka svih doba neobična exkurzija nahrupila na vrata. Da nije rat negdje friško bio pa se opet ko zna po koji put novi doseljavaju.  Tako mi baš tu na trgu Plaze jednom dva dlečaka kao i sva vavik radoznala djeca postaviše malo bojažljivo pitanje, - jeste li vi novi. Ja nisam shvatao taj izraz 'njuan' pa sam izgledao maloljut kada su mi  ga treći put ponovili i oni se bojažljivo povukoše. A ja bio ljut na sebe, ne na njih,  pa i poslije kad svatih taj izraz, ali ipak u sumrak dovikujem za njima, -yes, yes i pomislim zaista ja sam njuan. E moj Gilea svašta si bijo, a eto sada si i taj njuan.  Ebi se. Kući se danas vratim po jarkom suncu strgavši jaknu sa sebe ostavši samo u tamnoplavoj majici sa prorezom na prsima koji sam sam makazama napravioda me okovratnik ne guši. Išao sam sa velikim naporom. Sjednem u predsoblju zgrade i tužno odmaram. Jel' ovo zadnja moja jesen. Ako ovako nastavim debljati odh ja u Ahiret.
Gledam danas cijelo popodne Tv GrizzVill. Prenio sam sliku i ton sa komputera na veći ekran 32 inča. Ludim. Bi neka mjuzikl dramica sa dobrim glumci-pevvačima. Pa zaspah. Poslije bi Kusto sa emisijom o kamen gradu. Naime napravio on grad od kamena u čast velikog pisca Andriya koji nam mistično prikaza naše istinite živote, a za roman 'Na Ryny briđ' dobi Nobelovu nagradu za književnost. I to baš u gradu gdje je taj most živješe on u djetinjstvu. Inače se rodio, a gdje bi drugo no u našem Grasslandu. I o njemu je napisao jedan roman Grasslandska Kronika i priču o Vezirovom slonu koju smo adaptirali za naše malo amatersko pozorište. Anry je bio Aniš po rodoslovu, a živio u GrizzVillu za Drugog rata. Lično je poznavao i ludog Aveglya jer je bio ambasador Balka u vrijeme moći ovog manijaka sa Austa koji neobjašnjivo zavlada Hamerima i naredi im da kolju i ubijaju štoviše po njemu neposlušnog svijeta.
Prije toga je Kustoo napravio Drven grad. Sakupi kolibe i kuće po teritoriji oko toga grada i sastavio ih na nekoj čuki. Tuj jednom godišnje drži svoj festival filma Kusterdorf. Neki ljudi baš ne drijemaju.
Evo sad emisija o tikvama. Sunce polako zalazi. Kod njih na Balku je evo ponoć a u nas na Nadi tek 18 h. Još jedan prođe dan.

22.10.7012 8:49

Na suđenju Karyu nešto drve o artiljeriji, svjedok veli ma nemam ja pojma o artiljeriji i minobacačima. Stalno prekida, bufering. Probam sudnicu 1 u kojoj je Ađich, tamo je izgleda završeno za danas.
Idemo u 10 kod zubara da Dunji izvadi jedan ili dva zuba. Opet oko 500 # naših ode k njemu u đep. Predložio je da damo 3000 # da bi joj sve popravio. Čak i one popravljene ljetos na Balku.
A neznam kome više da vjerujem. Ovo sa zubarima i doktorima je pljačka stoljeća.
Kary pita svjedoka Škrbicha. Jeste li vidjeli artiljeriju na putu za selo Studenkovići. Jel bilo bacača u ljeto 95-e. Nije hi bilo, velju on. Kakav je to objekat Golo Brdo. To je rijetko obraslo brdo. Gotovo da nema stanovnika. Ode svijedok Shkrba. Onaj pneumatski zabijač šipova poče da neumitno tuče. Devet je sati u sunčano hladnjikavo jutro.

23.10.7012 8:45

Kiši do neba. Jedva vidim slova na  tastaturi koliko se smračilo.
Probam suđenja. Izgleda da sam totalno zakasnio. Zateknem sajt od jučer o bolestima.

http://www.alternativa-forum.com/afirmacije/2059-louise-hay-tabela-uzroka-bolesti-i-afirmacije.html

Kaže sve je u mozgu, Suviše je dug spisak. Evo nešto. Poremećaj: AIDS
Vjerojatni uzrok: Poricanje sebe, osjećaj seksualne krivnje. Jako osjećanje da nismo dovoljno dobri.
Afirmacija: Ja sam božanski i prekrasan izraz života. Uživam u svojoj seksualnosti i u svemu što jesam. Volim sebe.

Poremećaj: Akne
Vjerojatni uzrok: Neprihvaćanje sebe. Mržnja prema sebi.
Afirmacija: Ja sam božanski izraz ljubavi. Volim i prihvaćam sebe takvu kakva jesam.

Poremećaj: Alergije
Vjerojatni uzrok: Na koga ste alergični? Odbijate vjerovati u sebe.
Afirmacija: Svijet je sigurno i prijateljsko mjesto. Sigurna sam i u skladu sa životom.

Poremećaj: Alkoholizam
Vjerojatni uzrok: U čemu je smisao? Osjećaj ništavnosti, krivnje i nedostatnosti. Odbacivanje samog sebe.
Afirmacija: Ja živim sada. Svaki trenutak nosi nešto novo. Odabirem da vidim svoje vrijednosti. Volim i prihvaćam sebe.

Poremećaj: Alzheimerova bolest
Vjerojatni uzrok: Želja da se napusti planet. Nesposobnost nošenja sa životom.
Afirmacija: Sve se događa u pravo vrijeme i na pravome mjestu. Mojim životom uvijek rukovode božanske ispravne odluke.

Poremećaj: Amnezija
Vjerojatni uzrok: Strah. Bijeg od života. Nesposobnost da se borimo za sebe.
Afirmacija: Oko sebe nalazim samo hrabrost i inteligenciju. Razvijam osjećaj vlastite vrijednosti. Mogu slobodno uživati u svom životu.

Poremećaj: Anemija
Vjerojatni uzrok: Životni nam je stav "Da, ali..." Nedostatak radosti. Strah od života. Osjećaj da nismo dovoljno dobri.
Afirmacija: Doživljavam radost u svim područjima svog života. Volim život.

Poremećaj: Anemija zbog srpolikih stanica (drepano-citoza)
Vjerojatni uzrok: Naše uvjerenje da nismo dovoljno dobri razara nam radost života.
Afirmacija: Ovo dijete živi i udiše radost života okruženo ljubavlju. Svaki dan Bog donosi čuda u naše živote.

Poremećaj: Anoreksija
Vjerojatni uzrok: Odbacivanje vlastitog života. Osjećaj ogromnog straha i mržnje prema sebi.
Afirmacija: Sigurna sam. Prekrasna sam baš na ovaj svoj način. Odabirem življenje. Odabirem radost i prihvaćam sebe.

Poremećaj: Anorektalno krvarenje
Vjerojatni uzrok: Bijes i frustracija.
Afirmacija: Vjerujem u život. Činim samo ispravna i dobra djela u životu.

Poremećaj: Apatija
Vjerojatni uzrok: Otpor osjećajima.Umrtvljivanje sebe. Strah.
Afirmacija: Nema razloga da se plašim osjećaja. Otvaram se prema životu. Spremna sam iskusiti život.

Poremećaj: Apetit-pretjerani
Vjerojatni uzrok: Strah. Potreba za zaštitom. Procjenjivanje emocija.
Afirmacija: Sigurna sam. Nema razloga da se bojim osjećati. Moji su osjećaji normalni i prihvatljivi.

Poremećaj: Apetit-gubitak (anoreksija)
Vjerojatni uzrok: Strah. Čuvanje sebe. Nepovjerenje prema životu.
Afirmacija: Volim i prihvaćam sebe. Sigurna sam. Život je siguran i radostan.
Tako je to nekako ali nije baš tako jednostavno.

25.10.7012 18:40

Opet su me uhitili u školu. Učim Excel. Bijo sam ja učijo pa kažu nijesi, uči jošte jerbo smo ti to platili preko 500#. Tako bi bijo nekako prevod onogar šta su mi rekli tamo u vorker centru. Moja agentica tamo Kolin se samo smije. Sjevne prijeteći jasnim mladalačkim plavim očima i smije se. Ajd velim ja sam bijo poznat da sam mek čojek. Ići ću velim. I bi ja danas od 9 do 12. Napisa i Donji CV to jest u ovom zapisu ga prepisah da se more slat Imajlom i pohraniti na hard disk ili neki Juesbi. Ma prođe vrijeme začas. Odem poslije na kafu u Komon i sjedim ispod 9  mojijeh slika obješenih na zidu.  Pijem vruć zeleni čaj, gustiram mlade goste i pitam se treba li šećeriti čaj. Neki doktor reče da je šećer kao droga. To ispričam Yshi u susjednom kafeu i napomenem da se Eljo drogira jer on ko fol dođe na kafu a zavali u nju toliko šećera da te stra' gleti kad ga nagne sipatu iz tegle.  Ostanem sa Yshkom malo pričati o njegovom novom životu. Preselio se od žene u nov stan. Kupiće kamijon za dvije nedelje i početi da vozi. Sloboda. Ma nije mi baš mnogo šnjome zadovoljan naš Yshko.  Samo klima glavom. Zazvoni naš celfo. Donja velju da idem na Columbiju kupiti joj duvana. Velju oću. Kažem Yshku da mi ona popuši svu penziju. Znate već da mi je ta penzija 84,50#. Ali se pravim važan. Ysho veli da je on svoju komplet 4.000 digo odmah kada je prestao da radi  LineMaru, fabriki autodjelova. Zovu je i Eniška Grobnica jerbo je nešto Eniša pomrlo, a nešto na stalnom bolovanju od rada u njoj. Ko će znati. Eniši nekada baš pretjeruju. Konda neima drugijeh tamo da rade. Ima 13 hangara, planti kako ovde zovu fabričke hale, i to je sve na jednom mjestu, a i još pođekoja kojekuda u susjednom univerzitetskom mjestu 25 km od Kiča, gradiću od 100.000 stanovnika po imenu Gueph. U njima rade svi emigranti svijeta. Neima nacije koje nije zastupljena pa čudno ne pomrije baš niko sem Eniša.

27.10.7012 8:55

Pijem čaj i grizem limun sa onom kiselom facom. Znate već. Kiseo sam jer na Eniš polučasovnom Tv programu lokalne televizije cijelo vrijeme prikazuju prestolonasljednika i njegovu pratnju. Svi Pričaju  na amerijen jeziku tako da šta slabo uhitim jerbo sam i Tv stišao da ne budim Dunju i Donju. Budući kralj svih Eniša pa i mene. Bio je i u Kiču a ja vazda kiseo, ne odoh ni da ga vidim. Čudno. Neda mi se nase. Njegov prađed diže bunu protiv vlasti ali ga kum Obren zakla, isporuči mu glavu Urcima i produži njiovu okupaciju nad Enišima u Sany za nekih 11 godina, tad on onda podiže bunu i poslije 500 godina ropstva oslobodi Eniše u Sany od Urske tiranije i njihovih prohtjeva. Posta on po zakonu identifikacije sa agresorom novi tiranin pa se neki protiv njegovih prohtjeva buniše, ali hi on pokla jer je naviko da s vremena na vrijeme kolje ljude, inače bi oni njega. Bilo to takvo doba tada. A kakvo je sada. Leteće rakete, humane. Nema noža do na terenu nekih užasno divljih plemena. Sada vodi ljudski rod humane ratove za oslobođenje od domaćih tirana pa onda od domaćih resursa. Oslobode narod od posla, para, stanova, vikendica, rada a time i od godišnjih odmora. Narod doživljava katarzu. Sjedi po kafanama uz čašu vode. Svaki treći dan naruči i kafu ili čeka nekog emigranta da posjeti rodnu grudu i počasti društvo. Poneko poneku i popuši.
Ja se zavalio o tuđim problemima a nase i nemislim. Jučer dan kišni  ipotpuno različit od preključer kada sunce pope temperaturu i do 22 Celzujusa. Odbacio sam Donju na poso u podne pa u Common na zeleni čaj. Zašećerim ga uprkos upozorenju onog doktora koji izjednačava šećer i drogu i alkohol. Zatim sam odmorio na času excela i prepravljo ovu moju knjigu, šta li je? Ostah tamo 3 sata. Doduše oko pola 3 napravih pauzu, brejk. Preparkirah sa uličnog parkiranja naš auto Yju Đip u Victorija Park jerbo tamo more ostati još tri puna sahata brez tiketa, to jeszt kazne za parkiranje. Još mi to treba da plaćam te parkinge ko naš poznanik Ysho. On dođe u grad i parkira đe stigne. Tako skoro svaki put 15 ili 25 # plati kaznu za parkiranje.
Eto sam prključer dao Dunji 55 # za neki Kantry koncert koji će biti u Februaru, a ona ih kaže usput izgubila. Kad me nije fraz trefio. Šta sada. Neka vadi sa svog konta. Nismo se ni viđali čestito ovih dana.

29.10.7012 7:20

Svi su bili naoružani u zaseoku Kruhary nadomak Anskog Mosta, i djeca i žene i starci. Njih su naoružavali Tomo Delić, Vlado Vrkec i Nedeljko Rašula, inače gradonačelnik Anskog Mosta. Ubili su Aniše u selu Briševo 25 srpnja. Ovo priča svjedok na suđenju Eniške Generalu vojske u Bony Ladiću. SoS je bila privatna vojska veli advokat. Ma ne znam veli svjedok.
Jutro, ponedeljak, Noč još caruje. Odspavao sam sinoć po dolasku iz Oronta. Išli smo kupiti jastuke. Radnja je Ykea je sa Sueda i ima svašta za kuću. Priča se da će jednu takvu otvoriti i u našem Kiču da nemaoramo potezati na dalek put od 100 km u jednom pravcu. Svratimo do Ogdana i Yassne na kafu a ostadosmo i na ručku ili večeri. Ođe se to nikad nezna šta je kad se jede oko 5, pola 6 popodne. Ona naspremala jela za desetoro. Bi  i tavče na gravče, piletine pečene, krompira, salate i još koješta. Ja se obuko u nove cipele koje kupih u Talize za samo 13 #. U ovim brez 100 -150 # nebi bile jer su kožne i prođivene koncem za đon.  Mora da je neko umro a imao je još novije za pogreb. Možda crne jer su ove žute pa ne idu baš za sahranu. Obukao sam i novu kođulju koja bi samo 5 # jer je etiketa bila roze boje a taj dan su sve stvari sa takvom etiketom bile 50% snižene. Imala je još jednu etiketu firme u kojoj je proizvedena tako da znam da nije do sada ni od koga nosana. Obučem i farmerke koje sam tamo isto kupio čini mi se za 8 #. I one bile nove. Ma kompletiro sam se baš za manje od 30 talira.
Vratimo se kući sinoć oko pola osam. Kišilo je do neba i put na Hayveju bijaše skoro nevidljiv. Tragovi od prethodnih auta su se mješali sa bjelim crticama koje razgraničavaju tri vozne i dvije pomoćne trake sa strane. Ipak se vozilo 100 na sat.
Pogledam email i gle čuda u Alternetivi, zdravstvenim novinama koje mi redovno šalju priloge o zdravoj hrani, biljkama i slično danas piše: - Uzme li se u obzir da slušanje glazbe potiče lučenje endorfina, kemijskog spoja poznatog pod nazivom ''hormon sreće'', koji poboljšava raspoloženje i djelotvorno uklanja bol, tome se nije za čuditi. Pa nastavlja poslije par redaka.
Kod zanimljivosti vezanih uz glazbu, valja se posebno osvrnuti na ''Mozartov efekt'', što je naziv za niz pozitivnih učinaka Amadeusovih genijalnih skladbi na naš um.

U zadnjih dvadesetak godina više je uglednih znanstvenika na temelju brojnih eksperimenata potvrdilo da njegova glazba sinkronizira desnu i lijevu moždanu polutku. Na takav način opušta, pobuđuje kreativnost i motivaciju te poboljšava koncentraciju i sposobnost razmišljanja. Buduće majke zacijelo neće pogriješiti budu li za vrijeme trudnoće slušale Mozartove sonate. Eto svašta. Vele da smo mi neki ustvari Instrument koji se može naštimati. Napokon, u liječenju glazbom valja istaknuti i drevne metode, poput iscjeljivanja zvukom gonga ili zvučnih vibracija tibetanskih zdjela. Za kraj, spomenimo još jedan nadasve simpatičan, jeftin i lako dostupan predmet, koji je vrlo poželjno držati unutar prostora u kojemu boravite. To su Chayneski zvončići.
Evo ga jope otvorih suđenje. Ove nedelje će od sjutra biti baš gusto u sve tri sudnice. Sude samo Enišima što su 'teli zaokružiti neke teritorije Balka samo za sebe.
Svjedok kaže kada su nas streljali rekli su da su Eshelova vojska. On je slučajno preživjeli. Čudno kako to Bog podesi da netko uvijek preživi neko streljanje. Vi ste ispričali policiji u Mostiu kada su vas uputili u bolnicu na liječenje. Advokat veli da su dva pojedinca zatvorena zbog tog ubistva a druga dva su bila maloletna. Jedan od njih Tode imaše tada samo 15  godina. Kajtez je nagovorijo tri druga da postave zasjedu nekim Anišima da se osvete za pogibiju drugova na frontu. Obavljen je uviđaj, analiza oružja i praznih čaura nađenih na mjestu ubistva i lica pritvorena, veli advokat.  Optuženi su pred vojnim sudom proglašeni krivim. Okružni sud u Anja Uky 7007 ih je oslobodio iako su opisali i priznali zločin.  Vrhovni sud u istom gradu je 7008 potvrdio tu oslobađajuću presudu. Kad su nas pretresali i maltretirali zapamtio sam njihove likove i boju glasa. Nikada hi prije nisam vidio. Samo tada kada su nas dočekali pa streljali /Zamislite da vas neko strelja. Užas/. Da li biste se složili da je vas u bolnici čuvao vojnik sa kvakom od vrata u đepu. Je trebalo je da niko ne ulazi, ali ipak neki su ulazili i maltretirali me. U sobi nas je bilo pet na četiri kreveta. Sve su nas tukli. Jedan je bolesnik bio amputiranih nogu. Bili su dva Oniša u jednom krevetu. Oni su donešeni iz logora Anjača.
Imam danas od jedan vježbe Excela. Ispravljaću moje pisanije. Tamo se baš opustim. Ne dira me niko. Ebeš Excel. Zašta će mi. Ja i Ogdan jučer konstatujemo da smo prestarili za koješta. I sve tonemo dublje. Ja bi još koji go da dam velim ali ne ide. Ni na poso me neće niki da prime. On je otplatio stan ali za njegovo održavanje /fi/ i porez mora da iydvoji i daje 850 mjesečno. Ej. Pa tako nas tjeraju da nađemo svoje mjesto. Ko ima plati. Ko nema seli !
Evo me na času Excela. Ma ne ide pa ne ide. Čitam amerijen a toliko sam od njega operisan da neće u mozak. Svratio sam kod Baćka u avtomeaničarsku radnju i šnjim guro nekog Intrepida lijevo desno nazad napred da ga postavimo ispod dizalice da ga mere malo podić pa ugurat onu pneumatsku napravu da šnjome iz tog avta digne motor i stavi novi, mlađi motor u njega. Ima tablice sa DASa. Kaže Baćko da mnogi tako voze jer je osiguranje tamo jeftino. Neka ženska vozi taj krš od auta. Glomazan sa motorom 2,7 litara koji guta mlogo goriva. Jest udoban i širok. Takav sam vidio po izlasku iz vojske u jednog našeg advokata u Grasslandu. Žena mu vozala nov BMW a on Intrepide. Ma neki su i kod nas na Balku živjeli super. Bilo je tih godina već oko 1000 vikendica na Planini Lašich. Naravno najviše u vlasništvu Grasslanđna. Sada ima i mnogo privatnih hotela. Naročito u rukama gangestera koj operu prljav novac kroz gradnju takvih objekata. Od droge, rećimo, sagrade hotel pa ga prodaju i tako stečeni novac legalno ulože dalje. Pišem namjerno seljačkim riječima da i ja, rećimo, imam moj vlastiti stil.  Naa pauzu odem do kafea kad tamo tri naša zemljeka. Yšo, Annko i Mitch. Malo prodrvimo i odosmo svi van. Svratim na zeleni čaj u Coommmon cafe koiji je odmah do tog kafea đe je čaj skup; 1.80 # a u Commonu 1.05. Malo sam se naduvao od pečene prasetine, mlijeka, meda, itd.
Ladno je vani. Gledam krouz prozor sa drugog sprata na raskršće Queen i Charles. A jesu si izdjelili imena. Kod nas na Balku su Kotu najviše zamjerili jer je svaki grad imao glavnu ulicu sa njegovim imenom a 7 gradova je ispred imena  imalo riječ Kotov. Bijo je apsolutista i držao sve konce u svojim rukama kao sada Talir. Talitr sada drži sve na svijetu. Svi smo svi u kreditima i svijet je zadužen više no što Talira ima. Eno i na Taly jučer demonstracije. Neima para a dugov veliki.  Yuro se sav drma od prezaduženih država. Sekretarka DASa Lintonka došla na Balk. U pratnji je sa predsjednicom Yuro. Momentalno su u Bony a sjutra u Sany. Kako li će tu dvocjevku primiti Tommitza, predsjednik tužna lica Sany. Tužnijeg do sada nije bilo. Ucjenjuju ga prijemom u Yuro zajednicu pod uslovom da prizna nezavisnost nekada južne pokrajine Sany, Ossovo.  Na njoj su se namnožili Ossovari praveći prosječno 7-oro djece po familiji i kurcom pobjedili Eniše. Hima hi sada milion i pol a Eniše i ostale su prija 12 godina uz pomoć DASa i Yuro itjerali otale.  Niko nije kažnjen za zločine prema Enišima i zaokruživanje teritorije za Ossovare.
En druga hitna prođe Charlesom. . 20 je do 4. Sumorno popodne.
Šta ću kuću. Kući. Valjda mi nije tiket zaljepilo na Toyu. Bijo sam je povezo do Aćima da mi pogleda zašto se pali lampica za Air jastuk kad ona danas zainat osta neupaljena.  Baćko ima slavu u Srijedu pa neće bit baš ovih dana u radnji. Ono upozorenje na lampici Endžin sun mi još gori.  A sjutra ću viđat da ga Baćko anulira kao i toliko puta prije.  Odoh kući.  Evo je skoro 16 h. Kraj nastave Excela. Jupiiiiiiiiiiiiiiii !.

          30.10.7012 7:23

Ne znam, veli svjedokinja. Postojale su rasprave o budućnosti Balka te 91-e. Ali postojala je plebiscitarna odluka Eniša da ne žele napustiti Balk, pita advokat. Yes veli ona. A 5 mjeseci kasnije održan je referendum za sve građane Bony i oni su većinski odlučili da istupe iz države Balk, veli advokat. Yes veli ona. Pauza do 12 i 20.
Tako se ja zabavljam. Okupao sam se. Oprao zube ali prije svega toga sam popio 4 šolje čaja olađenog na sobnu temperaturu. Imam danas možda odlučujući dan u mom životu. Treba da idem na intervju za vozača školskog autobusa. Jupiiiiiiiiiiiiiii ! ako dobijem taj posao mogu šnjim da se bavim do krja života. Radi radi Gilea. Doprinesi nešto i ti u badžet. Okrenem suđenje Kara Karyu. Svjedok kaže da se ta granata na pijacu u Traderu mogla ispaliti sa obe zaraćene strane. Ja sam uradio zadnju analizu i domet je bio kraći za 5%.
        Sinoć smo se gostili kuvanim jajima, ajvarom i sirom Feta. Usput malo gledasmo agenta 006, Messa Onda iz 6971-e, i sjećali se kako smo mi bili zaluđeni tim filmovima i luxuzom što se u njima prikazivao. Agent koji je inspirisao pisca da napiše seriju romana o njemu je bio Eniš. I to sada bode svjetske lidere. Njih boli i veliki naučnik Tesla koji nam je donio stotinjak patenata iz elektriciteta a sada je naročito u primjeni njegov patent o beđičnom prenosu komandi. Pod pritiskom naučnih krugova su uveli i jedinicu Tesla i digli par spomenika njemu na Dassu i Nadi. Na Jappu imaju sedmicu posvećenu Nikoli, tom čudu od deteta pa od čovjeka. On je sigurno probio granicu između dimenzija. Do tada smo bili kao čovječanstvo skučeni u tri dimenzije a sada se pojavljuju neki elementi ostalih dimenzija.
  Petog Februara 94- je Major vojske Nade Rassel dobio zadatak da ode na pijacu, čita Kary na amerijen, a prevodilac jedva stiže prevesti. Cijelo područje je bilo već počišćeno od leševa i tjela ranjenih što je smanjilo dokaze o događaju. Ustanovio je da je mina došla sa sjever sjevero istok. Bio je zapanjen okomitim uglom tako da je pomislio da je domet kraći. CNN je objavio da je rakketla, granata  ili mina je napravila 68 mrtvih i 198 ranjenih. Major je vodio dnevnik i piše tog 5-og da su išli kod vojske Oniša i tražili da im iz jednog podruma daju ručno izrađene minobacače od 120 mm. Oni nisu pristali. Pogledali su mine i uporedili krilca sa pijace i na njihovim ručno izrađenim minama. Var, boja i oblik su bili isti. Pauza od 45 minuta. Naravno da je plaćena osoblju a optuženima ne gine omča.
Evo i Donja ustala. Sviće tmuran dan. Jučer ga je baš zaduvalo. Zlatnožuto lišće sa posljednjeg drveta treperi na vjetru u  sve manjem broju. Pomalo  opada ali se još poneki list hrabro bori. Sve više vidimo radove na pravljenju mosta koji će spojiti našu Cortland Aveniju pema bulevaru Hommera Watsona, velikog slikara. Tu mu je i kuća u rodnom Kiču gdje je živeo. Ođe na Nadi ne daju imena bulevara samo slavnim vojskovođama. Pa nije ni fer da se po njima daju ta imena puteva koji vode u život a ne smrt, jer vojskovođe povedu masu od koje izgine dobar dio. Kako kod kojega.  Nekada ih se sasma malo vrati živo. Naročito kod oniih koji rat gube i na kraju sasma izgube.  Kao ovo lišće na drvetu preko puta našega stana. Lijepo vidiš kako mu djeca odlaze da trunu.  Tako i mladost ljudskoga roda. Zašto starce ne gurnu u rat. Pa neka se biju za Talire i beskonačna bogastva jer samo njima trebaju.
Mladost ne misli na penzije, bordele i dosadna putovanja velikim lađama. Oni žele ljubav, brak i djecu, da ih hrane, oblače, uspavljuju bajkama, vode na utakmice, plaže, Disnilend. Straci ne mogu ni da jurišaju ni da bježe. Neka se ukopaju i do mile volje pucaju jedni na druge iz rovova. Zašto im svijet ne dozvoli da svoju mržnju prema ljudskom rodu tako potpuno iskažu. Oni bi da mjesto njih ginu mladi ljudi ali ne mladi članovi iz njihove familije, nego neki nepoznati mladi, po mogućnost što nepoznatiji, a oni da im mrtvim i  ponekom kljastom kače odlikovanja. Za one mlade od mrskog neprijatelja nema ni suza ni žalosti.
Evo ga slijedeći svjedok građevinar ofricir sa Nade, po imenu Gotije, momentalno penzioner a da nije ni osjedio. Oni mladi idu u penziju. Stacioniro se u Hany za vrijeme rata. Bio komadant svih vojaka sa Nade u inostranstvu. Postao je vođa tima za istraživanje explozije na pijacu u Traderu koji je počeo sa radom 11 februara, dakle 6 dana poslije. U 14 sati je dana explozije uviđaj vršila vojska sa Franca. Iskopavajući repno krilce oštetili su krater, nisu izmjerili ni kut. U 16 i 30 Major Rassel je dao svoj nalaz : Smjer paljbe 450 mila, upadni kut 1200-1300 mila. Udaljenost zahvata obe strane u sukobu.
     Sada ga od Karya preuze tužiteljka. Diskutuju o tome da se minobacači lahko premještaju, maskiraju, ne ostavljaju tragove itd. Oni su se već jučer sastali i pričali o tome šta će danas pričati, veli ona. Njegova procjenjena udaljenost sa koje je granata ispaljena je od 300 do 5.500 metara.

31.10.7012 7:04

Projektil je težak 20 kilograma. Da li je moguće da je mina bačena sa obližnje zgrade. Ne nije moguće veli svjedok. Onda bi rasprskavanje bilo simetrično. Da li je ukopana mina, statička bila moguća. Ne jer je tamo bilo krilaca, veli svjedok. Bio bi opsežan krater u tom slučaju.
Danas tri suđenja u tri sudnice. Naspavao sam se. Osjećam se malo drugačije jer sam bio na Intrevjuu za posao. Kao da već radim. Računam da bi mogao zarađivati 1.000 mjesečno. Odem poslije časa Excela na kojem sam bez pauze popravljao ovaj moj zapis od 33 do 60 stranice. Išlo mi je to dobro od ruke. Svratim prije toga u kafe Mistik kad tamo Ljože i Gandra. OOOOOOOOOOOO, đe si profo viče ovaj zadnji vječno gledajući u laptop i celfon. Traži neki specijalni dio za bicikl.  Kada ga kompletira koštaće 10.000 #. Velim ja jope u školu. Šta sad, vele oni. Ma dali ljudi prko 500 # da idem na Excel.
'Oš popit šta pita Gandra. Neću velju ja odoh. Žurim. Već je bilo 1 i 20 kada sam ušao na kurs koji počinje u 1 popodne. Ma niko i ne dođe tačno u jedan. Poslije oko 16 h izađem sa kursa da prošetam pa sretnem Yshu. Ajmo na čaj veli ona. Ma hoću da šetam velim ja da se malo protegnem. Ma jok navalio on. Ajmo u Mistik. Jope tamo. Uzmem čaj a on Čili. To je ustvari dobro zapapreni gusti grah. Kaže da mu treba kupiti laptop pa da ga malo obučim. Velim Okay. Dok sam popravljao moje zapise javila mi se Donja da su je zvali da radi od 4 a da je Dunja došla kući jer je boli stomak pa ne treba da dolazim Toyo jer će uzeti Yju a ja da do 7 dođem jer će Dunja jope na fakultet.
    Okrenem suđenje Adžiju. Sve je na našem jeziku. Bili ste u Lovasu. Zapisnik je vodio mještanin Pavle. Komadant štaba je bio Dušan, a načelnik Graovatz. Iza advokata i svjedoka sjede stražari bez slušalica na ušima i očigledno nerazumiju ništa pa se dosađuju, zjevaju, pogledavaju na sat na ruci. Dnevnica im sigurno nije mala.
Aždaya je bio posebno vezan za vas išo je stalno sa vama. Imali ste škorpion, nastavlja advokat. Dobrovoljci odreda Dušan Silni su u Lovasu napravili sranje, rekli ste kao svjedok na neka prethodna dva suđenja, čita djelove zapisnika advokat. Prekinuli ste odnose sa Adžichem kada ste izašli iz bolnice u Oreatu /glavni grad nove države na Balku po imenu Hany/ jer se druži sa ljudima kao Artchy. Pauza. Okrenem suđenje Karyu. Nabrajaju koliko fragmenata upaljača more bit pri raspadu Granate. Kada su od čelika ima hi više, oko 120. Kod Generala ladića nema suđenja. Mora da je pauza.
 Odoh čaj pristaviti. Sjetim se moga starog kako bi ujutro kuhao čaj u maloj šerpici. Došlo doba da i ja čajeve mjesto rakije pijem. E moj Gilea. Baš si ga zaglavio. Onaj pas iz stana do nas zavija. Bar mi uz ton sa suđenja u kom nabrajaju upaljače, krilca, fotos kratera i detonacije taj crni vučijak pravi društvo. Ogroman je a sreo sam ga neki dan sa gazdom u hodniku. Nijesam bio ni mal oduševljen tim susretom. Znate ono, date psu da vam onjuši ruku, pa kako je fin pa pomilkite ga, zagledate malo gazdaricu ako je dobra, itd. Ništa od toga. Prošli smo jedan pored drugoga tiho, klimnuvši samo malo glavom, promrmljavši nešto kao  neko haj ali tiho kao na pogrebu. Pas je bio na kratko čvrsto držan od gezde i samo me malo oštro pogledao.
Eto je pauza i na tom sudženju. Okrennem jope Generala i gle njima je pauza prošla. Svjedok Apetanovich je mlad ćoek. Bio je ranjen od granate, vjerovatno kao djete, dok se tog 21 Januara 94-e sankao sa društvom. Poginulo je četvoro djece. Prikazuju snimak Tv dnevnika. Krvav led i snijeg, napuštene rodle ili sanke, tjela zauvjek usnule djece. I malog Apetanovića kako se grči od bola na nekom lećaju. Evo ga i priča na tom snimku od pruie 18 godina da su čuli ispaljenej bili počeli bježati ka haustoru.
Evo Dunja ustala. Spremim joj tost pa sa rešetkastom kutlačom naspem gustog graha u jednu plastičnu okruglu posudu čiji se poklopac navrće kao šaraf. Neka se ne prospe po torbi sa knjigama i nedaj bože po Mekintošu. Moram sići sa njom da uzmem moju tašnu sa dokumentima. Imam i zadaće za novi posao. Naći neku adresu na internetu. Okay.
Avion vlade je poslan iz GrizzVila po njih u Oreat. Kaže svjedoj Avych na suđenju Adćichu. Artchi je tada poslan u Oreat da bude heroj i zato je i pušten iako je tamo bio osuđen na godinu i pol zatvora.  Ubistvo vašeg prijatelja Šoškoćanina maja 91-e vas je šokiralo mada službeno je bilo da se utopio. I tada ste se vi okrenuli protiv nekih ljudi. Da, veli svjedok. Ljutko je nudio mjesto potpresjednika sabora našem Enišu, Doktoru psiologije Rashkovichu, ali mu predsjednik Sany Mrky nije dozvolijo nego teo nekog drugog na to mjesto ali tada vječno ljuti Hengry njega nije tio. /Doktor je naglo umro pa se smatra prirodnom smrću, ali... napominjem evo ja Gilea/ Evo i svjedok kaže da je u to doba likvidacija bila često sredstvo političke borbe. I policajac Kyr je likvidiran od svojih Aniša u Osiku jer se sastajao sa nama i njegov miroljubiv stav im nije odgovarao. Bio je šef policije cijele oblasti. Ubistvo je priznao jedan Aniš i pobjegao na Aust. Nalog mu je dao Glavaty koji je postao General i sramno pobjegao u Bonu kada se sadašnja vlast na njega okomila. Navodno leži sad tamo u zatvoru. Ko zna možda uz pršut i vino.
Odem sa Dunjom po torbu u Toyi. Ona veli u gepeku je. Razvozila je sinoć društvo iz kina kući pa im je na zadnjem sjedištu gdje sam je ostavio bila smetala. Sutra ide sa društvom u 400 km daleki Kingston. Idu u posjetu prjateljima koji su tamo na Mastersu. Ići će na fakultet oko 11 pa odmah poslije toga za Kingston sa Toyom. Evo ga Jole na Tv direktno iz Parisa. Igra Jole naš tenis. Ponovno je prvi na svijetu. Svaka mu čast.
Evo je popodne. Jole poveo prvi set 6:0. Name mu premca. Došao je na teren sa maskom iz filma Wariors na licu jer je danas Haloveen. Poče drugi set i opa. 2:0 vodi Jole sa lakoćom. Ja višem e moj Amer kratko ti osta u Parisu. Kupi kofere. Javi u hotel da ti spreme račun.  Gle čuda.  Amer dobi prvi gem. 2:1 za Joleta. Ajd red je. Gle gle izjednači na 2:2. Pa 3:2 za njega. Da ne duljim okrenu ga Amer 7:6, pa 6:4 i on pobjedi taj meč. Eeeeeej . Ode Jole iz Parisa. Uh da sam se kladio na tog Amera ala bi pare zgrno. Putalo. Joje dosada inkasirao 40 milijona a ti se sikiraš.
Danas pročitam da su u Oreatu osudili Aniše koji su mučili Eniške civile u zatvoru Kerestinac. Vele svjedoci da su ih i silovali, zatim tjerali da po minskom polju pasu travu, zatim da su mnogi poginuli na Ruskom ruletu. NU su otkrile i neke crne sobe sa aparatima za mučenje. Za takve stvari po zkonu je od 5 do 20 godina zatvora a oni dobili po godinu dvije. Šef dobi najviše jer je podstrekivao i učestvovao u zločinima. Zamislite samo 3,5 godine i to če izgleda biti pušten jer je 2/3 kazne več odležao u istražnom zatvoru.
Završi taj roman ili kako ga već zoveš Gilea i radi nešto.

KRAJ

1.11.7012 7:54


          Jest oćeš da se izvučeš da ne svjedočiš. E nemere. Objavio sam na www.Lulu.com ovo do sada napisano. Idemo dalje. Onaj komšijski pas tužno zavija. Baš mi je prijatno. Pravi mi neko društvo u jutarnjoj osami. Neko bi možda popizdio. Ima ljudi koji za svašta popizde. Nervčiki mali. Zato ih srce nekad lupi i kaže, - e sad je kraj nerviranju. Evo mi Ozila Interenet ne radi ali se ne nerviram. Opalim po Exploreru. On radi. Čak i suđenja rade nanj.  Ovaj izraz nanj mi se opasno sviđa. Prvi put sam čuo taj nanj kada smo bili na soccer utakmici u našem lijepom  Grasslandu. Poče tekma kako su utakmicu  popularno zvali. Jedan protivnički igrač voda li voda igrače našeg lokalnog tima treće zone  Fayter kad  jedan u publici iza naše družbe povika „ Nanj“. Ko biva da navale na njega.
Ovo sve pišuckam a slušickam malo suđenja u dvije sudnice dok je u Generalovoj sudnici br 1 pauza. Malo mi je čudno da je on u prvoj sudnici. Obično je Kary glavni i možda je ljubomoran što on nije u sudnici br1. Ma ne zajebuji, velim sam sebi. Dunja tako kaže kad hoće da me oponaša. Mjesto ne zajebaji kaže ne zajebuji. Zvuči baš simpatično i mnogo pristojnije. Okrenem na Squip. To bi trebalo da bidne ko na Šiptarskom jeziku ali nije.  Tamo su suđenja na originalnim jezicima bez prevoda. U obe sudnice 1 i 3 ričaju o mini na pijacu. Ko je nju ispalijo. Nikad nijesu otkrili istinu. Svjedok je eniški ofricir sa Mrkovića u to doba i veli da se vodilo računa o svakoj granati i da nisu odatle ispaljene nikada nike na pijacu. Pucano je samo na položaje. Kary ga pita zašto ste kao jedinica Balka bili u zoni Jew groblja. Tu je bila Bosut kasarna, -veli svjedok, ukopana ispod Debelog brda 2 prema Trebeviču. Ima još jedno Debelo Brdo prema Crepoljskom. Moji borci su bili seljaci iz okolnih sela. Bili smo na odbrani svoje kuće. Imali smo samo defanzivne akcije. Kolko je daleko Dobrinja, Kobilja glava? To je daleko veli major, kako ga Kary oslovljava. Vade mapu. Koševski bataljon je bio moj susjedni bataljon. Nismo se preklapali a trvrdim da sa moga položaja nije ispaljen ta granata.
Sinoć odem do Talizea odnijeti vreće sa starim jastucima. Možda ih operu, mada se oprati nedaju. Probali smo i mi. Uhvatili se neki kolutovi po njima; od znoja, ili nočne pljuvačke. Od suza nijesu, što nam je veoma važno.  Možda počnemo i plakati ko zna.  Evo se nešto iza 17 h Donja vratila  sa posla. Boli je kuk. A i ne bolio koliko je radila ove godine. Možda je to od odmora od tri i po dana koliko nije radila. Kažem joj da idemo u hitnu. Dok mi nazovemo doktoricu Ljubu pa dok kod nje dobijemo randevu da bi joj zakazala kod specijaliste proći će najmanje mjesec dana. A danas ja treba da počnem da vozim piletinu za neki restoranćić. Pet dolara po turi. Našta li će to ličiti. Užas.
U Traderu je bilo tri bataljona pod zastavom NU, Uski, Krayinsky i Rancusky. Izvještavanja su bila naravno pristrasna. Prva dva su bila na Eniškoj a treći bataljon malo drugačiji.
Eto kod nas su ga na Balku baš ratovali. Ja ne razumijem zašto jer nisam pripadao generatorima rata. Zbog čega, dakle ne znam a time je to meni sve strano. Znam da je Hany tela da postane samostalna država nezavisna gržava od Sany ali je 'tela da zahvati cijelu Bony u tu svoju državu. Sany je 'tela isto to isto. A u Boni žive tri naroda, Eniši koji su dominantni u Sany, Aniši koji su to u Hany i Oniši za koje tvrde da su bili nekada Aniši i Eniši ali prešli na Urssku vjeru kad su Urci okupirali , Doniju, Sany i Bony i jedan dio Negry.  Dakle, Lovenija i Hany ostaše van Urske ali pod kretijenima Sille i Ungara koji imaše svoje veliko carstvo. Tada su stolječima  mali narodi bili kao nekim plaštom pokriveni velikim carstvima. Pored ta dva bijaše u Galaxiji još USSO  i Chajno carstvo. Sinoć gledam emisiju o Drugom Velikom Ratu. Pa oni su se borili između tih velikih država vukući i trgajući male za svoje interese za energijom. Prikazuju eskadrilu od 19.000 aviona Japa koje su za cara Jappa vozili mladići samoubice. Za cara Jappa. Ma da ti ja kažem. Za mudo labudovo.  Strašno. Dokle to ide. Taman ljudi naučili letjeti a oni ih strmoglavili na flotu sa DASA. Ovi ih naravno postreljali ko tetrebe. Da li će svijet biti slobodan kada bude energije dovoljno za sviju. Ma ljudi moraju neki čip uglavi da promjene. Čip za otimanjem da izbace. Imaju oni već ugrađen milosrdni čip ali za koga. Ne za sve. Eto neki ne razumiju da  pilot 'nevidlivog' aviona ima potrebu da posjećuje familiju Majora čija ga je posada  99-e oborila kada ju je BOOM 78 dana bombardovao jer Mrky nije teo da sluša. On čeka peto dijete a major ima troje.   Major nije Eniš. On je Ungar ali mu to nije smetalo da služi časno armiju Sany jer živi u njoj. Sada je pekar u GrizzVillu. Ili, želju jednoga umjetnika da u Sany podigne zajednički spomenik Urcima i Enišima poginulim u međusobnom ratu u jednoj velikoj bici kada su Eniši iz Sany poslije 400 godina vazalstva krenuli u oslobođenje protiv Uraka.
Evo upravo gledam Tv GrizzVill. Prikazuju elektranu na Riny, krvavoj rijeci na kojoj su se vodili mnogi ratovi jer je bila granica među dva carstva zvana Istočno i Zapadno. Jezero nastalo branom je dugo 60 km. Ma ljepota. Na njoj je planirano 5 novih hidro elektrana i da je to učinjeno nebi bilo rata na Balku.  Rina inače pravi poduži kanjon, vele treći na svijetu. Drugi je onaj njene pritoke Erre u Negry a prvi na DASu kanjon Olorado.   Dakle nedostatak enrgija je uzrok ratova. Šta je bio uzrok prije, dok su ljudi bili primitivni. Hrana, odjeća, žene. Znači nije energija nego čip u glavi.
Evo dokaza za primitivnost ljudi. U Junu 92-e je policajac Oniš zarobljen u svom gradu u podrumu zgrade u kojega se sakrio sa majkom i još nekim stanarima zgrade u Ogatitzi. Odveden je u logor i tamo bio preko godinu dana. Igrali smo bilijar u kafiću, veli on kako je to počelo. Tu je bila i moja djevojka. Odjednom su počele da na grad padaju granate. Zbunjeni smo pobjegli kućama. Kao bivši policajac nisam primjetio da je sem Armije Balka ikakva druga vojska postojala a oni su tvrdili da je naš grad Ogatytza imao 4.000 naoružanih Oniša. Kada smo izačli iz podruma vidjeli smo zapaljene privatne kuće, muškarci su ležali na tlu licem ka zemlji, 20-ak žena postrojene sa strane. Uniformisani ljudi u maskirnim uniformama pod komandom nađeg sugrađanina Raše Ušycha su nas zarobili. Napad je dolazio iz Eničkih sela udaljenih par kilometara od grada koji je imao oko 10.000 stanovnika. Svjedočio sam u ovom sudu dva puta, Adiću i Ykolichu. Od strane Bony nisam zvan na suđenja. Advokat predočava dokument iz Aprila kojim ministar  policije u Bony AlyDely poziva Oniše na oružani ustanak protiv vlasti Balka. U Maju su u opštini postojala dva krizna štaba. Za Oniše i Eniše. Bilo je u Gradu oko 70 naoružanih Oniša ljudi uglavnom lovačkim puškama. Također je izvršen napad Oniša na dva predgrađa Ogatice, a prije toga su iz samog grada svi Eniši napustili grad. Vi ste dvadesetak dana bili zatvoreni u srednjoj školi VV /Veljko Vlahović/. Nisu vas tukli, žene su mogle ići van u nabavku hrane. Jednom su vas pustili da odete u posjet djevojci. Nabavili su vam šporet. Nafali advokat stanje zarobljenih. Iz škole su vas odveli na farmu đe bijaše štab Eniša. Izgledalo je da nijeste fizički maltretirani a ondak su vas 15 Jula odveli na razmjenu na liniju razgraničenja u Tišću što nije učinjeno. Poslije ste odvedni u logor Atković. Jedne noći je iz zgrade izveden čovjek iz Yeljine kojega su zvali profesor i odveden na otvoreni prostor logora gdje je pogubljen batinama.
Zamišljam tu sablasnu scenu pod mjesečevim zracima ka jedinim osvjetljenjem.
Advokat dalje čita  da je to bilo 29 Jula i podignuta je optužnica protiv počinitelja,  a vi ste rekli sredinom Avgusta. I to da je usljed batina preminulo 6 lica. Iljaz Iryz, Suljo ... čita advokat.
Često su vojnici dolazili i iskaljivali bjes na zarobljenicima. Bili mso u velikom šatoru. Jednom smo svi u tom šatoru tučeni i dva starija lica iz Ogatice sam vidio kko ih tuku pa su poslije preminuli. To sam svojim očima gledao. Pike i Špayzer su imali povlastice. Mogli su da jedu koliko su tjeli i da maltretiraju koga hoće. Nene nisu ali me je jedamput premlatio neko. Poslije oko 6-7 sedmica smo registrovani od Crvenog Križa. Tada smo mogli napisati poruku rodbini. Iali smo obroke. Tri puta dnevno. Razmjenjen sam u Julu 93-e i otišao sam u Hany. Sa mnom je ukupno bilo 40 zarobljenika u toj razmjeni.
Evo me na času Excela. Naravno da ne radim Excekl no odmaram i piskaram moje pisanije. Otišao sam do Avtomehaničara da mi neki njegov poznanik uvali flajerse za sinovljevu piceriju. Bome imaće tamo  de lux robu za jesti. Plaća 70 # za 1800 komada da ih podjelim u de lux kraju Dir street. To je kvart đe stanuju lokalne budže. I predsjednik opštine Zerh tamo stanuje. Ja mu petkom deliverio materijale za sjednice koje dolaze u slijedećoj sedmici. Njemu i još petoro konseliora.  Tu su i tenderi i velika lova u pitanju. Eto su sada na tapetu političari i Mafija u K2, provinciji sa uglavnom ropijen jezikom. Na sudu ili pred nekom komisijom otvoreno priznaju koliko su primali mita za neke projekte. Jučer jedan penzijoner reče da je primijo 500.000 keša, gotovine brazere, kada je radijo neki put ili šta li je jarane moj. 500.000 zaradi profa u srednjoj školi za računam 15 godina rada. A on za jedan poso pride.
Svratim na Ministry Transportejšn da prijavim ispit za vožnju avtobusa pa u Biblioteku da uzmem knjigu testova zanj. Kad mogu pisati nanj mogu i zanj. Svratim i u kafanu. Dojde i deliveri majstor Ymsho. Veli da nebi ispod 10 centi po komadu deliverijo te flajerse. Ili zajebuje ili je to cijena. Viću kako će ići. Ima da se napješaćim. Ako Donja ode na posao nema mi druge no udri 1800 kuća obajdi i svakom turi flayer u poštansko sanduče.

5.11.7012 8:28

Evo presretnuti razgovori od 25 Maya 6992-e veli lijepa djevojka u crnoj mantiji sa bjelom širokom ešarpom ili šalom pruženim kao kravata na sred prsa. Ubijte ga znate da se to tako rješava. Veli neki. On je dezerter. Oće li se bar taj lijevi dio držati. Oće. Veli ovaj drugi. Imate li boraca. Imamo dosta. Ma kuma su mi zaklali u traderu na Pofalićima a moji su izbjegli na Pale. Usput psuju i Boga i majke. Baš me intreresuje kako su to prevodioci prevodili. Probam okrenuti, ne da. Nastavljaju Nešo i Momo, jeste li počistili Oboj. Ma nešto maze tamo Oniše i Eniše. Ovi političari oće da budu fini a mi vojnici ratni zločinci. Itd. Dalje nastavljaju u sudnici.  Svjedok na pitanje da li je to on prićao sa rođakom veli da se ne sjeća ali da ste vi vidjeli tu golgotu Eniša u Pofalićima. Neće ova žena o tome nego da li je to on bijo. Šta znači držite lijevi dio što se može a ostalo da polupamo. Šta to znači, da se granatira. Svjedok veli da Eniši nijesu nikad granatirali civilno stanovništvo nego samo uočene vojne ciljeve kojih je bilo po gradu na desetine stotina veli on Momo. Evo ponavljaju sa amerijen textom na ekranu i prevovodilac prevodi na naš jezik i na jednom mjestu kaže sa čini mi se baš ćeifom jebem mu majku.
Ustao sam evo zdrav i čitav. Evo Ponedeljak. Ima sve tri suđenja. Sada je u prvoj sudnici KaraKary. Pita svjedoka o teritorijalnoj obrani. Ko je komandovao itd. Oružje je bilo i po jačim firmama. Čitaju neki dokument prezentovan na amerijenu i Balk jeziku gdje piše, - mi smo se stalno branili. Ma jebem im majku ja neznam ko upravlja teritrijalcima iz Novog Tradera veli zamjenik ministra. Na kraju se posvađaše. Sudac veli,- Vi navodite svjedoka sugestivnim pitanjima. Kari jope pokušava sa pitanjem, - ko je hranijo vojsku. Svjedok nema kad ni da odgovori. Tužiteljka, ona lijepa đevojka negoduje već treći put.  Kraj, - veli sudija. Nastavljamo sjutra u devet. Navijem moj radijo Grasland. Bravo Dino. Pušća dobru muziku. Ne da da mu lokalna vlast nametne njene modele.
U tome jeste demokracija. Sviraj, pjevaj bolan šta oćeš. Ovi na vlasti bi ćeli samo njima što je milo, neke folklorijade i stare pjesme po tisuću godina, da bude u narodu sjećanja na historijske događaje i slavne bitke. Jer oni ne mogu više da jebu. Eto i ja opsova. A šta bi da kažem tim seronjama koji mlade sa zdravim jajima i kurcem guraju u ratove i smrt. Sjetim se likova mladih žena koje su vozile kombije sa velikim slikama svojih muževa poginulih u ratu na Afgu. Poslala ih Nada da tamo zavode red. A tamo je baš opasan nered. Neće narod tamo drugo no pušku i vjeru. Neima ni škola ni muzike.

6.11.7012 19:39


Neznam ni jedne himne napamet. Letim kao paun tica. Ebemese. Čitam moju email poštu. Russ mi posla ovo.
JEDNA OD NAJLJEPŠIH IZJAVA NIKOLE TESLE"Radim za budućnost, govorio je, i suvremenici me neće razumjeti, ali jednoga dana prevladat će naučni zakoni prirode čije sam tajne otkrio i sve ce se izmijeniti, kao dlanom o dlan, sve će se promijeniti. Nastupit će nova era čovječanske mudrosti, čije će glavne odlike biti razumijevanje vremena, otkriće izvora beskrajne energije i oblikovanje materije po volji naučnika. Ljudska svijest pomjerit će granice života i bit će moguće razgovarati sa dušama umrlih odvojenim od tijela. Ova saznanja dodatno će promijeniti naše shvaćanje o razlici života i smrti"."Uvjeren sam da je cijeli kozmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u svemiru neka jezgra otkuda mi dobivamo svu snagu, sva nadahnuća, ona nas vječno privlači, ja osjećam njenu moć i vrijednosti koje ona emitira cijelom svemiru i time ga održava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu te jezgre, ali znam da postoji i kad hoću da joj pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVJETLOST, a kad pokušam da ga shvatim duhovno, onda je to LJEPOTA i SAMILOST. Onaj koji nosi u sebi tu vjeru osjeća se snažan, rad mu čini radost, jer se sam osjeća jednim tonom u sveopćoj harmoniji."- Nikola Tesla.
Pa na dobrom smo putu. Nikada kao do sada smo se povezali po cijelom svijetu. Svako od nas prima poše i poruka kao neki predsjednik države. Dakle mi vladamo. Mi obični ljudi. Neće nam ni trebati vladari nego neki jaki ekonomi i naravno i drugi stručnjaci. Vladari ne znaju ništa drugo nego kad ekonomija stane onda ratove vode. Odnosno kada im se prepune  magacini od oružja, odnosno, kad nema više gdje da ga poslažu. Onda traže nekog malog cara da mu ga utope. Ako neima kome izmisle pobunjenike u nekoj nesretnoj omanjoj državi bez velikih saveznika, gdje trenutno žive naivčine koje nasjednu na to. I eto kako im svima preko oružja ekonomija proradi. Užas. Čovječe doklen si došao. Na mnogo nižu stepenicu si pao od majmuna jer ako ovako nastaviš da svoju moć daješ pojedincima praznih glava i bez dobrih ideja zavidjećeš majmunu na onom šta može da jede, pije, pentra se i hakači, to jest, smije se. Ljudi se sve više više i ne smiju. Samo ozbiljna lica, skori tragična, gledaju u talire. Oće li imati ili neće. Tužna je ljudska sudba. Prepadaju nas teroristima, djele nas ljude u disjunkne religijske grupe da se bojimo jedni drugih to jeste da se mrzimo, jer stra' rađa mržnju. Mrziti se može samo neko koga se bojiš.

7.11.7012 6:53

Probudi me sat kojega smo navili da probudi prvenstveno Donju jer su je zvali da radi od 7 do pola 11. Onda je neka zvala da je zamjeni samo jedan sat od 12 do 13 h. Svašta. Ostaće. Ja ću pješke na kurs vožnje školskog autobusa. Nije daleko. Samo jedan kilometar.
          Sinoć javiše da je na DASu ponovno O'Bamy predsjednik slijedeće 4 godine. Nije puno ratova /samo 2/ započeo iako je prvi dan presejednikovanja dobijo Nobelovu nagradu za mir. Jedan rat bi u Ybiji i taj je završen, Adyfy diktator likvidiran, narod u rasulu, mnoga plemena u sukobu. Država nema ni policije ni vojske ali nafta naftovodima nesmetano teče kao nikad o sada.  U istoriji karijere napomenuše da se Obamy probijo u politiki zahvaljujuči svom stavu protiv rata koji DAS vodi u Rakyu. Tamo su 2000-e DASovci tvrdili da lokalni vladar Adam ima hemijsko oružje i da se sprema da truje po Galaxiji. Ni oružja ne nađoše, silne pare potrošiše na 250.000 vojaka koje tamo poslaše, Adama objesiše, narod mu zavadiše i nikom nije jasno šta to tamo bi. Rat zbog rata ili jope nafta. Pa se na čelu sa predsjednikom DASa mlađim Žbunom folirali kao nijesu znali da ima dvije grupe njihove iste vjere koje se ne vole i u obliku samoubica sa svezanim explozivom oko sebe ili u autu lahko podmeću bombe jedni drugima. Prvo su Adamu zabranili letove van nekih uskih koridora pa ga optužili da je trovač Urda, naroda na sjeveru Rakya. I stvarno je tamo osamdesetih godina potrovao oko 5.000 stanovnika upotrebljavajući helikoptere DASa.
Sve ovo pišem a na kompjuteru ide ton i slika sa direktnog prenosa suđenja KaryKaryu u sudu u Hayu. Čitaju neki dokument gdje on jednog Oniša naziva stari prijatelju i šalje mu konvoje hrane i razne pomoći. Radi se o Onišu Babyu koji je dobio izbore u Bony, a onda velikodušno predo vlast Mudyu. Ima tako nekih ljudi kojima se ne može ništa odbiti. Mudy navalijo, daj pa daj. I Baby mu dade. Ma crko bi da nije posto car Oniša. To vam je slično nešto kao kad neki ružni frajeri po čaršiji  navale na neku lijepu djevojku i ona na iznenađenje sviju naglo nekom od njih popusti. Baby ipak osta živ i zdrav iako se slizao i sa Mrkyem i sa Hengrijem protiv Mudya. Odležao je upravo, vele zbog zločina, 7 godine u zatvoru u Hany. Eno ga sada još u Hany na granici sa Bony sjedi i smišlja kako da pokrene neki stari bizmis. Imao je neke farme i podigao silne objekte zahvaljujući lažnim mjenicama. I zbog toga mi je osamdesetih suđeno. Tužilac, naš Grasslanđanin, mi jednom reče da bi u svakoj normalnoj državi za taj akt odležao tešku robiju ali oslobodiše ga dva brazera, lokalni političari, koji ubrzo pomriješe. Jedan se ubi a drugi umrije od srca. Eno im unuk bi ministar inostranih poslova u Sany, a sada predsjednik skupštine NU. Neko ga opasno gura. Možda njegov mozak.
        Na drugom suđenju eniškom Generalu Ladiću, advokat naš Obojlija pita svjedoka koliko je vojaka imao Mudy u Traderu i spominje cifru o 35.000 sastava prvog korpusa. Ovaj, neki stranac, velju da ne zna. Itd.
Ja jučer bijo na kursu za polaganje vozačkog za školski autobus. Umori me amerijen jezik tako da sam ošamućen još. Odoh oprat zube i tuširati se, ali čujem da je i Dunja ustala. Evo pola 8 ujutro. Staviću joj tost.
Obrijo swam obraze. Još su neobjašnjivo glatki. Ostaviojo sam po
kratku sjedu bradu prošaranu malo i tamnijim dlakama. Dunja ode. Velim joj da sam sinoć napunio Toyu gorivom. Ona troši oko 8 po gradu a 6 na hajveju. Baš sinoć krenem kod Baćka da vrati onom taxisti flajerse. Ostanemo malo pa mu pričam o kućama luxuznog kvarta đe sam ih dijelio. 1500 kuća koja ni jedna nije ispod milion talira. I to sve na jednom mjestu. Potpuno nov kvart bez starih sranja od zdanja. Imaju i de lux Golf klub sa ogromnim igralištem uz rijeku Grand River. Imaju i jahači klub. Jedan je napravio i malu hokey salu uz kuću od 5 milijona da može da trenira kad hože. Tuj nam se smjestijo KarlyZehry, predsjednik općine našega dragog i neobičnog Kiča. Dok se oni ođe smještaju naši na Balku ratuju. Evo priča ovaj svjedok kako je zadužio poluautomatsku, pa automatsku pušku pa su nešto šili od šatorskih krila itd. Puškica slobodica. Mogu misliti kako se radovao kada je zadužio tu automatsku pušku. Velite da ste samo defanzivna dejstva vršili dok  su vas Oniši stalno napadali. Oni su nas napadali, veli svjedok Uševljakovich, ali i kada bi se i probili ne znam im uopšte cilj toga jer je iza nas u dubinu je sve Eniš teritorija. Svrha toga napada je možda bilo da skroz odsjeku Grbavitzu, dio grada Tradera đe su vladali Eniši koja je bila u potkovici teritorije Oniša.  Tjeli smo osvojiti Assimovo brdo koje je bilo iznad nas, ali nismo nikada niti smo dobili naređenje. Linije su tuj ostale stalno iste sve do kraja rata. Odo ja na kurs. Baj.

8.11.7012 6:59

Glavni štab je naredio YliDži da vrati višecjevni bacač, čita neki dokument neka lijepa plava djevojka sa slušalicama na ušima, naravno obučena u crnu mantiju sa bjelom ešaropm do pasa. Vrlo je sexi. Znate ono kada djevojke obuku u uniforme i slična sranja ali ipak se nađe neka koja i tako lijepo i dražesno izgleda. Radi na sudu u Hayu kao tužilac. Šta radi poslije? Sigurno nešto pametnije i ljepše. Imam osjećaj da ljudski, a svi i ostali rodovi šta god rade rade u cilju produžetka i očuvanja svoje vrste.
Jučer me amerijen dotukao u mozak. Oko pola 14 sati sam bijo grogi. Malad. Osula paljbu ona šoferka sa NewZeland pa više nijesam bijo u stanju da razumijem šta priča. Vidite kako mi je riječnik Balk ratnički. Klonula mi bila glava. Pogledavao sam na sat a on ni da mrdne. Sreća neima danas kursa jer su skužili da je tri dana kursa za redom previše. Sjećam se da sam na koleđu mogao samo prvi sat razumjeti šta pričaju a ovdje već malo duže jer je akcenat ove šofer-nastavnice ipak bolji. Sinoć pročitam malo i iz one knjige što je uzeh u biblijoteci.
               Ona plavuša na sudu neprestano ljupko govori i određuje neki dokument u spis. Okrenem suđenje u sudnici 2 a tamo zatvorena sjednica, to jest ovo javno suđenje nije za javnost.  Imam kurs Excela u 9. Ići ću tamo i kuckati moje pisanije, pa i na čaj.  Onaj komšijski pas zavija. Na Tchaynu izbori. Najmnogoljudnija Planeta sa jednu i po milijardu ljudi koji rade kao jedan. Opsano bi bilo da hi neko naljuti da prasnu. Imaju i nuklearno oružje. Ma rade za 2 talira na dan, imaju po jedno dijete po familiji, ne pitaju koliko treba da su od kuće da bi radili. Cijelom svijetu prodaju kompjutere i ostalu robu.
Imaju para da ne znaju đe će sa njima prije. Investiraju po svuda u svijetu. Kupili su cio dug DASa pa hi drže u šaci. Ovi se prave ludi da to nije istina pa foliraju neku silu sa svojih 300.000 miljuna stanovnika i nakom flotilom od desetak nosača avijona. Ma da im nije BOOMa sa kojim krstari i bombarduje male zemlje, DAS bi bio obična šupa. Ili šupak kako bi rekli na Balku.
Evo suđenje Generalu Ladichu se nastavlja sa novim svjedokom Sivtzom. Priča on o logoru za uglavnom Oniše, mada tvrde neki da je čak i 10 Eniša bilo u njemu zatvoreno kao logoraši. Omarska. To svjedočenje o tmurnoj strani ljudske svijesti kada na vlast dođu nacisti. Oni obožavaju praviti logore. Tamo zatvarati koga žele i igrati se njihovim jajima. Opasano je bilo minskim poljima, nastavlja svjedok Syvatz. Stražari su bili iz policije i vojski dok je logor Trnopolje bilo pod obezbjeđenjem samo vojske, odnosno mobilisanim građanima i seljacima. Na stražarskom mjestu1 je bio 10 godina moj drug iz novinarske kancelarije BoroRuyich. I neke ostale nabraja poznanike koji su tu stražarčili da mister Syvatz ili neko od tisuća logoraša ne pobjegne.  Ne izmakne kontroli njegovih jaja od strane zločinaca. Kontrola poroda, naslijeđa, djece, teritorije, vlasti. Neki tvrde da je KaraKary spremao da svoga sina proglasi kraljem u Bony. Ustade sada u crnoj mantiji i bjeloj ešarpi neki čorkan Šyn.  Veli da je u Junu uhapšen pa pušćen istog dana ali 25-og Juna ga odvedoše u logor. Tukli su muškarce i ubijali a žene svirepo mučili. Odveli su ga u avgustu u logor Trnopolje. Sudija se obraća optuženom sa toliko osmjeha da me to šokira poslije ovake tirade mister Šina. Nasmija se i svjedok, postariji i ćelavi čoek.
Odoh se okupati. Tople vode imamo stalno. Mihlina. Ne kao na Balku da grijemo svako u svom bojleru nego svi zajedno u velikom kazanu zgrade od 120-ak stanova.
           Poče suđenje KazaKaryu. Ono je danas popodne od 14 do 19 sati po Hayanskom vremenu. Kary čita izvatke iz knjige Generala NU Mc Kaenzzya na amerijen jeziku. Tamo pukovnik Grey piše da su Oniši rokali po svom narodu i iz pokretnih bacača. Jednom su na djecu koja su se sakupila ispod pošte sa čijega su im nekog sprata su NU vojaci bacali bombone, drugi put na okolinu predsjedništva kada je došao GB ministar u posjetu gdje je ubijeno 10 građana.  Zatim, da su parkirali tenk i transporter blizu Pošte da bi Eniši roknuli NU vojake. Snajperima su nas oniši stalno gađali sa okolnih solitera i sudentskog doma, veli u toj knjizi pukovnik Grey koji je sada svjedok koji sjedi na klupi. Iza bolnice su parkirali vojne transportere. A sa bolnice su djelovali bacačima. Nakon obilaska položaja vidijo sam kod Eniša toliko oružja da su ogli 200 puta da unište Trader. Razgovarao sam sa njihovim vojacima koji su govorili da ne žele rat. Eniši su samo uzvraćali na vatru. Advokat navodi da je Pukica Shyber pisao dnevnik i tamo naveo da se sastajo sa vama kada ste mu rekli da nije baš tako da samo uzvraćaju. Ja sam imao potrebu tačno za 105 posmatrača. Pošto ih nisam imao išao sam lično na mjesta i utvrđivao ko je prvi otvarao a ko uzvratio.  Nesrazmjerna je bila vatra jer su Eniši imali više oružja. 13 juna je grupa tinejđera bila pod vašim prozorima i jedna djevojčica je poginula. Nijesmo mogli tačno utvrditi jer je linija razdvajanja zaraćenih snaga bila  krivulja oko naselja. Kompas, tehnika, krater sve je ukazivalo da su iz Oniških preko Eniških položaja ispaljena ta smrtonosna granata od 80 mm. Najžešče borbe u Traderu i okolo su bile14 Maja i 8-og juna, a poslije s vremena na vrijeme. Ubijeno je nekoliko vojnika NU i protestovano je kod predsjedništva Bony kojem je presjednik bijo Mudy. Zašto njemu. Pa jer su smatrali da su ih ubili Oniši. Bio samu Traderu od 10-og Aprila. Daglas Herd, taj ministar GB mi je potvrdio da su Oniši ubijali svoj narod radi medijeske propagande. On je kasnijo na sustret jer se sastao sa Enišima na aerodroma. Nije dakle nikakvim protokom bilo utvrđeno kada će on biti tamo unutra. Neki ofriciri su gledali na sat pa su ušli u zgradu kada je granata pala a odmah su se pojavili hitna i TV ekipa koji su snimali a okolo je bilo mnogo ranjenih i mrtvih. Ja saam to preenio Generalu Mc Kenziju koji je razgovarao sa medijima a zatim dao ostavku i otišao otale. Bijo sam opružen od medija da sam zločinac. Incident 20 merara ispred bolnice kada su bacačima iz kombija otvarali vatru pa pobjegli, a ovi s brda baterijom uzvratili pa s granate padale po bolnici i probili krov. Tužilac zbrzi suđenje na pola sata a planirao je bijo tri kako jučer reče. Ne odgovara mu ovaj svjedok.
Svjedok je sad AvoYmich ofricir VER /Vojske Eniške Republike/, pukovnik, koji u pismenoj formi koju sa amerijen jezika pročita lično Karya Kary tvrdi da ni jedna improvizovana avio bomba nije nikad ispaljena od njegove strane. Pijaca nije mogla biti iz prve pogođena, a u dva navrata ju je granata iz prve pogodila. Na primjedbu suca da kažu činove od prije on veli; 92-e sam imao čin Kapetana prve klase a poslije kao  Major sam završijo rat. Penzionisan  sam 7007-e kao pukovnik. Kolika mu je penzija da mi je znati. Evo nam se javi tetić. Sin od Donjinog brata. Programer je u GrizzVillu. Prelazi u drugu firmu. Ima curu i treba da se ženi. Živi kod Donjinog oca u stanu sa dvije spavaće sobe. Došla mu je i mama u posjetu. Taman smo počeli konverzaciju preko Skaypa a dođe im u goste postarija baka Ynka. Odoše pit kavu sa njom.

9.11.7012 6:50

Jučer me Mitch navuče da dijelim magazine. Bijahu toliko teški da sam samo 10 mogao da nosim i podjelim. Sreća bi u đipu jedna torba. U nju sam stavljao pet komada a u šake drugih pet. On tek pri utovaru promrmlja da je to sve uglavnom negdje kod Columbije. Ej velim mu pa na gorivo će mo otići 20 talira. Pokuša mi utovariti svih 433 komada odjednom. Ja mu kažem da sam skoro na spring dao 300 # jer sam ga tovario novinama. Njemu ništa to ne znači. Odmah spominje svoju Acuru kako je ona teglila itd. Uglavnom podjelim nekih 180 komada i padoh snogu. Dođem kući oko 18 h a krenuo sam iz nje nešto prije 14. Užas. Odmorim malo na kauču i krenem kod Radeta da mu sinu deržim instrukcije iz matematike. Stignem na Otawu hajvejom a on nazva da ne dolazim.. promrmlja da će nešto platiti. A što me ne nazva 10 minuta ranije kada sam bio na kauču, velim mu. Svratim Frenklinom do Freška  i kupim mlijeka i dva džema. Dođem kući i ispečem brdo palačinaka. Pogledamo oko 23 h našu odličnu Tv seriju Nepobedivo Srce. Konačno je mlada djevojka ozdravila a njena ljubav Myroslav se poslije otvorenog napada na  njegov sexualni integritet od dvije postarije dame, donatora stipendije pjevanja sa DASa i provincijske kučke sa Balka odlučilo na povratak sa Taly na Balk da radi u banki kod oca te negda teško bplesne djevojke.
Da li je tačno da su Oniši u Maju 92-e smjenili šefa policije u Ubyi koji je Aniš, pita advokat svjedoka na suđenju Ladichu kojega je sudija upozoravao da ne maše toalet papirom jer zadnji put kad su mu dali puzu za toalet bi pauza od 9 minuta. Jesu jer je on bio bio oličenje prethodnog Kotovog systema, veli svjedok. Zamjenio ga je Fikro koji prije toga bio otpušćan. Međutim kad su Eniši poslije samo nekoliko dana preuzeli vlast u Ryedoru odleti i on sa posla. Mnogi Riyedorčani Oniši i Aniši su poslali familije negdje van grada. Logor Omarska siu formirale civilne vlasti grada, krizni štab je bijo na čelu. Plan naoružanih Oniša je bijo da se probiju prema Oboju a da vrše diverzije usput neđe. Svjedok zamoli da ide u toilet jer je prinuđen višom silom.
Neko zlobnnik bi dodao da se svima u sudu u Hayu podjele tute ili pelene. Ono suđenje Adžyi sam probavao više puta. Zatvoreno je za javnost već više dana pa i danas. Eto pa ti saznaj činjenice.

12.11.7012 18:01

Šteta. Danas neima više ratnih detalja sa suđenja. Išao sam danas na kurs vožnje školskog autobusa i vozio sam odlično. Ali sura će biti. Ja ih namjerno ističem da vidite šta su ljudi jedan drugome u stanju da rade. A ovamo se prave fini. Idu na tenis, operu, balet. Svinje. Naš prvi rođak je svinja. Možda i nešto gore od svinje. Takav nam je karakter. Svi bi da imaju Harem, para, vina i roblja. Što više roblja oko sebe. Na Usso je bilo robovlasničko društvo kada je izbila revolucija. I kod mnogo drugih. I kod nas na Balku se prenijelo preko careva i kraljeva. Otimali iz usta. Za Uraka na Balku prvu bračnu noć je sa mladom provodio politički moćnik toga kraja, Aga ili Beg kako se već zvao. U Hany u stara vremena je to bio Feudalac. Ma kada je to ruknulo i oslobodilo se silnika u ostalim zemljanma gdje silnici ostaše na vlasti počeše nam praviti smisalice. Tako i našem Balku dohakaše poslije 45 godina opreza. Rasturiše nas na 7 upravnih jedinica, državica, smiješnih teritorija koje glume neke velike značajne faktore svijeta. Da kada treba glasati ili priznavati nove podjele svaki glas se broji u NU. To vješto koristi DAS kada nagovori svoje pulene da priznaju Osovo, južnozapadni dio Sany kao novu državu. Svijet se baš podjelio oko toga jer skoro svak ima neko svoje Ossovo. Priznalo ga je oko 80 država, uglavnom cio BOOM i onda mali sateliti. Najsmješnije je bilo kad ga je priznala daleka Papua, divlja teritorija u Đungli gdje još vladaju plemena i 80 % ljudi polugoli hodaju šumom i neznaju gdje je Balk a kamo li Ossovo.
Vozio sam toliko dobro da sam se i sam iznenadio. Bus je dug, strašno dug. Zanosi zadnjim krajem 120 cm u stranu. Išao sam rano pješke do njihovog parkinga u 58 Henson. Dejv mi pokaza inspekciju autobusa koju vrši svako jutro. To traje dobrih 15 minuta. Zatim smo išli u onaj luxuzni dio u DirRiđ po šesdesetak djece i odvezli ih u školu. Dejv je vozio a ja osmatrao. Isprao sam misli novim sadržajem pa sam po ladnoj kiši ves'o došo pjevajući. Ma dobro će to biti. Para, 45 # svaki dan. Ujutro odbaciti djecu u školu i popodne ih vratiti kući. Taman da u međuvremenu penzionerski odrijemam, napišem nešto, odem u kafanu na zeleni čaj. Odrjemao sam popodne, uz kišu i miris bureka koji se pekao u rerni.
 i ako sam znao da naš Jole igra finale na turniru kolijevci tenisa u Londonu na GB odremah do 16 sati,. Kućni komputer zamrzo. Upalim laptop Lenovo. Bateri pri kraju a kabl nikako da namjestim da ga puni jer se razvalio ulaz za punjač na njemu. Upalim mali laptop nikako Mozila da starta. Užas. Taman je bilo 5:4 za Fedya, drugog na svijetu, oma iza Noleta ili Joleta kako ga ja zovem, kada je nestalo batreije. Restartujem kućni komputer. Neće da mi krene oma tenis. Dok sam ja to sve naštimao vidim Jole pobjedijo 7:6, rodila ga majka. Fedy jope povede 5:4 ali ga Jole smaza tri gema za redom i bi 7:5 zanj. Kraj. Pehar. To mu je 75-a pobjeda ove godin. Ovo zanj, nanj pišem narodski nebi li dobijo kakvu medalju za neizumiranje jezika našijeh.

13.11.7012 6:37

Evo slušam muziku i prognozu vrijemena za Balk. Explorer zaledijo a Mozila mi na ovom kućnom ne radi. Sjetim se i otvorim novi prozoz za Explorer i proradi. Naijem na njemu suđenje.  Odlučim se za slušanje bez ikakvih prevoda. Svjedok je naš čoek sa Balka. Pokušao je pomoći drugarima Aniške i Oniške nacionalnosti u ulici gdje je živijo. Oni su svi otišli na drugu stranu i preživjeli. Kary viče da nije ušlo to što je rekao da su oni od cijele ulice ispraćeni da im se ne desi nešto loše.  Moja sestra je bila sa druge strane i uspjela da pređe na Eniš eritoriju. Dakle nije bila protjerana ali je željela otići. Tako i naše komšije. Jednostavno otići zbog sudbine svoje djece. Oni su se vratili na Grbavitzu poslije Deyonskog mira. Mi ih nismo nikako mogli spriječiti. Taj mir je nama Enišima u Traderu donio skoro ništa a njima skoro sve. Nama pripadnicima eniš vojske na Grbavitzci je bilo vrlo nesigurno ostati. Moj kapetan je počeo raditi kao prevodilac a poslije par dana je uhapšen i odveden u zatvor u Enytzu. Tamo je maltretiran pune 4 godina. Strogo nam je bilo naređeno da ne otvaramo paljbu na civilne ciljeve. Pitanja lijepe tužiteljke i ne sluđam pažljivo jer nijesam u stanju da sve riječi pohvaram. Govori slično kao i oni u Working Centru. Pauza.
Na radio Oazi odvali Pedža dobar vic o jeziku. Kao pita produženi predsjednik DASa O'Bamy vračaru šta će biti za njegova novoga mandata a ona veli rat protiv USSO,  Etrograd u plamenu Oskwa je pusta bez ljudi a na DASu slavlje, mnogo ljudi na ulicama Ashingtonna, na Tv prenos i piše nešto. Šta piše pita ushićeno O'Bamy. Ne znam veli vračara ne poznajem Kirilitzu / kurziv kojim pišu Ussy/.
Ko biva Ussi su pobjedili u tom ratu i sada su u glavnom gradu na DASu. Tako je bilo i sa Hammerima. Počeli svjetski rat a zavrili u prahu i pepelu sa stranim vojnicima po cijeloj teritoriji i u glavnom gradi Erlynnu. Slijepi vođa Avegli je opalijo sebi metak u glavu a ženu vjenčanu taj dan otrovao. Da je nebi ko jebao još u životu. Ljubomora. Djece nijesu imali. Pričalo se svašta. Da je Dasama prodao planove raketle Faw 2 za odlazak u džungle Razzila.  Naravno sam bez žene jer bi mu ona bila opterećenje za skrivanje. Tako to biva sa onima koji pokreću ratove. Ispadne sasvim neki dugi rezultat od očekivanog. Nije to utakmica sokera jarane pa svi živi i čitavi. Crijeva se tu prosipaju. A onda ovima u miru to zvuči grozno. Čuj, crijeva se prosipaju, noge otpadaju. Muda gore. Spominjem namjerno muda jer su ona pravi cilj svakoga rata. Da što manje neprijateljskih muda na svijetu ima. A poslije rata, pogotovo poslije par decenija se ispostavi da neprijatelj i nije baš bio neki naročiti neprijatelj nego je veliki prijatelj  pa mu dozvole da im dolazi u posjete  i čak oplođava i njegove djevojke i žene. Ljudi se rađaju i umiru a u međuvremenu vode ratove. Da dokažu da nisu samo obične seronje. Kao naše male bebe kad se rode. Jedi seri. Pa odluče da poseru cio svijet. Odoh ja na tuširanje pa na vožnju školskog Busa.
Ovj mi sud više neće da dojde. Pade mi naum da ljudi četvrte dimnezije nebi trebali da ginu od metaka. Meci bi samo prošli kroz njia i nikom ništa. Uzrovali bi malo zemlje, a zemlja ko zemlja, tvrda neka masa, čudna. Živa a mrtva. Usisa sve što stigne. Isto važi i za granate, bojne otrove, atomske čestice. E šta sve nije čoek izmislijo da uništi čoeka, prijatelja svoga. Pa šta bi radijo sam na svijetu. Možda je tako i bilo pa tako Adam osta sam. Poslije naiđe mu od Boga žena Ivee i poče rod ljudski ponovno istim stopama. Ruši pali. Godine nisu važne. Vazda isto. Ubij drugoga, da ne kažem neki ružniji izraz. Do rata na Balku rijetko bih šta opsovao a od tada stalno ljuštrim. Grozne psovke koje ne idu u literaturu. Mada vidim da mnogi ljuštre i njih bez milosti.
Danas sam vozio bus. Ala mo to ide od ruke. Stvarno. Zamotali me po Cambridgeu pa po uličicama đe se jedva more smotati. U Industrijskoj ulici promašim jedan prelaz preko pruge. Tamo u Cambridge koji se napravijo od tri bivša manja gradića, Galt, Preston i neki treći pa ima tri stara dawntauna, centra grada, hi ima dosta. Kad bi posuo pijesak po njihovim ulicama dobijo bo dojam da si na divljem zapadu. Tako ti centri izgledaju svuda po manjim gradićima našega kraja Tarya koji je sam velak ko 4 Balka.
A cijela Planeta Nada  ko 40 naša draga i nikad prežaljena Balka. Evo mi Bayaga se kroz pesmu da ima godina kako slabo spava. Naravno da slušam to na radijo Grassland. A koji bi drugo. Oni tamo pušćaju svu muziku iz Hany, Bony, Sany i amerijen muziku. I to samo zabavnu. No folk. Strogo, nema šta. Bravo Dynno. Neki su mu Lolichi kako se on preziva bili Kotovi ratnici protiv Hammera, fašista i fetišista. Braća Lolich. Po nacionalnosti Oniši. Legende otpora u Grasslandu koji posta sjedište fašista, a kada su oni u nekom gradu protivnici su naravno u brdima, osmatraju, kupe se i napadaju. Tako je i Grassland 2 puta oslobađan od fašista. Oba puta je sa njima napadao i moj otac. I stric Oyo jednom. Fašisti su itjerali Jewe iz kuća i Eniše i Tzigane i oteli im šta su imali. Tziganima jako malo jer oni ne čekaju da im život uzaludu projde nego spiskaju sve što imaju uz muziku i pjesmu. Enišima poklaše familije tako da se tata i tetka od velikog režisera Balka otisnuše kod Kota u vojsku kada su vidjeli silne poklane Eniše po ulici našeg dragog Grasslanda. To ih je prelomilo da traže nekoga kome klanje nije primordijalno. Koto se prestavijo kao oslobodilac naroda Balka od nacizma. Privukao je u svoju vojsku omladinu i ljude svih nacija. I pobjedijo. Pobjednike ne vole ni na Olimpijadama pa im podmeću svašta. Tako i njemu. Pedesetoro djece sa 1000 žena itd. Pa šta ako se i kurčio. Valjda je imao sa čim. Dok su se mnogi dvoumili između topla kreveta i šume on u pedesetoj i prvoj godini se otisnu u rat po planinama uglavnom naše nama drage Bony. Imao je pripadnike i u Sany i Loveniji i Doniji i Negriji a i u Hany bijaše njiov jak otpor u primorju. Na kraju rata mu i sam kralj Balka u izgnansvu na GB priznade da je on faktor broj 1 protiv fašista i da se sva kraljeva vojska prikloni njemu. Tako naraste Kotova Armija na 800.000 vojnika. Na početku rata bejaše hi samo 5.000. Ginuli su nemilice u 7 ofanziva. Iz pete od 20 hiljada opkoljenih boraca izađoše samo sa 7.000 boraca, ali odmah ljuto napadoše neke gradiće u Boni na lijevoj obali Ryne i lahko hi oslobodiše od većinom domaćih fašista. Ponegdje bi i nešto stranog neprijatelja.
Evo neka emisija na Tv Grizzille. Prikazuju selo Voditze na Osowu, jugu Sany koji se proglasijo državom. Eniška djeca idu ujutro u školu, a Shiptary ili kako ih još zovu Ossowari, popodne. Kada se slučajno sretnu sporazumjevaju se na amerijen jeziku. Eniši u planu imaju amerijen i Ussky a albansky kojim pričaju komšije Ossowary, ne. Tako ni Ossowary nemaju Eniški u planu da uče. Tu međunacionalnog sexa neće uopšte biti ili veoma, veoma malo. Ipak se nešto kontroli potkrade.
Eto sinoć prikazuju na Tv Grizzville kako je legendarni par iz Tradera poginuo kod mosta Vrbanja. Svi su znali za njih da se vole još od Olimpijade 84-e kada se cio ljudski svijet slio u naš ponosni Trader. Bijo sam i ja. Ma nešto nezamislivo. Svijet samo kulja. Svi veseli, niko se ne tuče, svak vadiu neku svoju rakiju. Takav osjećaj sigurnosti, zajedništva, ljubavi i nepobjedljivosti ljudskog roda moreš samo na Olimpijadi doživjeti. A samo 7 godina od tada poče rat na Balku. Izbaci sve ovo nabrojano naopako. Nesigurnost, naci-religioznu separaciju, mržnju, i poraz ljudskog roda. Svaki rat je to. 10 posto bolesnih i agresivnih ljudi se rađa u prosjeku veli nauka i čekaju svoju priliku. Kao i oni koji ubiše taj par u Traderu. Sve je bilo dogovoeno da oni pređu na Grbavitzu koja beše pod upravom Eniša i nastave put van Balka. Angažovani su visoko pozicionirani kriminalci na obe strane da nitko ne puca. Neki Eniš priča da je bilo dogovoreno da oni tačno u 16 sati pređu samo 50 metara dug Vrbanja most preko /više otvorene kanalizacije nego rijeke/ Miljatzke i da nitko zaista nitko neće pucati na simbol te ljudske ljubavi, ovaj put oličen u jednom Enišu i jednoj Oniškinji. Imali su samo po 25 godina života kada su ih meci nemilosrdno sasjekli. Prvo njega pa nju koja je zatim dopuzala do njega i zagrlila ga. Ostali su tako mrtvi ležati punih 7 dana. Majka priča da im Oniši nisu dali preći tu nego nešto više na Skendery mostu. Zatim su išli lijevom stranom obale do Eničkih položaja kod Vrnbanja mosta i tu ih je neko, kako tvrdi list Away poslije 10 godina istrage, sasjekao mecima iz Elektrotehničkoh Fakulteta. Vele zloglasni pripadnici jedinice Ševe. Nijesu mogli odnijeti da ljubav zaista i postoji. Neki ljud isu predstavnici mržnje. Interesantno da oni sjeku i u redovima svoje nacije. Naročito one koji su ih prokužili da im nešto u glavi fali. Tako i sada neki predsjednici država reklamiraju rat kao nešto legalno, nućno, da se nacija podigne itd. Ne pretjeruju puno. Vode neke smiješne intervencije đe je slaba vlast ali kad nalete na tvrd ora' kao ovaj sada u Syryi, zakopaju se u blato. Nagovorili vladu Turkey da ozbiljna lica kako to oni na vlasti samo mogu da izvedu objavi rat Syryi zbog 'granatiranja' nekog pograničnog sela ali narod Turkey usto i veli, nećemo. A ta Turkey ima milion vojaka pod oružjem i član je BOOMa, 27 država sa za sada najrazvijenom ratnom te'nikom. Bombardovali su 79 mdana i našu republiku Sany kad nije tela da da da se Ossowo ocepi od nje. Sany je bila tada u savezu sa Negry i zta se država i dalje zvala Balk. Interesantno da teritoriju Negry nijesu bombardovali pa se vječno ponosni narod tamo pobunijo i protestvovao protiv tohg ljigavog nebombardovanja.
Šta smo mi gori od drugih, vikaše po ulcama. To bi naročito naglašeno u Nikšichu gdje ima jedna dobra pivara. Da li je pivo uticalo na to nema podataka mada nije ni to isključeno. Više je uticalo to što je tadašnji predsjednik Sany zvani Mrky po porijeklu bio sin jednog popa, po nacijonalnosti čistog Negrija. Vele da mu učine. Mrky je 7 godina bijo na DASu i oni su ga doveli na vlast u Sany. Izniknu čoek i uze vlast. Poče sa atentatima, kriminal procvjeta. Opšti haos kada neko ne zna da vlada. Amater. A što je on bijo amater ali njegova žena Mayra što je volela vlast. Ma ona je kontrolisala sve. I ko će biti ubujen i ko doveden na koje mjesto u vladi. Tajna služba joj bijaše omiljena igračka. Ona bi nova Carica Sany. Mrky slavno umrije u zatvoru u Hayu, žena pobježe sa sinom na Usso a ćera u pradomovinu Negriju đe i sada obitava. Kupio sam knjigu koju je skoro Mayra na Usso izdala, ali mi se neda da je čitam. Smučilo mi se to sve. Sadašnji predsjednik ne vodi ženiu nikuda niti joj ime čestito znamo, a onaj prije njega nije ni imao ženu. Imao je pa je odbegla u neki manastir na Ossowo. Kada se usudijo da priviri tamo na sjeverni dio gdje ima još Eniša nije tela ni da ga vidi. Tako traćaju i trućaju ljudi. Ljudi ko ljudi. Trač i vicevi su nemilosrdno sredstvo čak i protiv tiranije i tirana. Što je manje trača i viceva to je tiranija veća. Viceva o vlasti na Nadi neima. Više ima o DASu nego o nadi. Naš prvi ministar je veoma ozbiljan kada reklamira rat. Uvijek govori ropije na TV da podiđe onima u K2 da se ne bune i ne traže ocjepljenje koje skoro bi izglasano na izborima  95-e. Falilo je samo par tisuća glasova. Čini mi se 5 ili 4 tisuće od ukupno 5 milijona glasača.  Nije šala. Ali bi od tada K2 bila samostalna država. Da li bi kao kod nas bilo istupa građanske mržnje i u kom obliku  prema ostalima ne većinskim nacijama ne znam. Većina stanovnika su podrijetlom sa Frantza i govore varijantu ropijena ali pišu exaktly kao oni na Francu. I pjevaju kaubojske pjesme na ropijen jeziku koji se imenom ocjepio od nekadašnjeg Francuskog ali je gramatički isti 100%. Tako i na Balku, već sam pisao da imamo jedan jezik sa 4 razna imena. Sbvašta od nas sa Balka. Djeca kada izašu u dvorište OA škole u kojoj idu Oniši i Aniši nemaju potrebe da pričaju amerijen kao oni na Ossowu. Ne treba im ni prevodilac tako da će tu biti više sexa među nacijama nego na Ossowu a time i djece, ukrasu i nadi našeg ljudskog svijeta. Inače će nas pacovi prerasti. Eto sinoć molekularni bioplog priča kako je najveća misterija ljudski mozak i navodi da miševi dva puta brže formiraju neke nove veze među neuronime nego čoek. Još da narastu kao konji i eto nama kraja. Kao dinozorima. Šta se čudite. Možda i mi Bogu dosadimo kao i oni. Nestalo hi. Neima. Odjednom. Pa ne zaslužujemo ni mi da živimo kad se tako ophodimo jedni prema drugima. Ubiti mladi par naoružan samo sa ljubavi. Kakvi su to monstrumi koji su pucali. I sada foliraju da su mirni. Eto ratni komadanta Oniša Sefy reče da će ponovno potegnuti rat proti Eniša i Eniške Republike u Bony. Bi i oslobođen na sudu u Haju za zločine nad Anišima kda su Oniši krenuli da osvoje neke dijelove Ertzegovine, junog dijela Bony. Teli su i da prošire morsku obalu sa 10 km na mnogo više ali se negdje zaglibiše kada im ljutiti Hengry posla postrojbe Hany u susret. Sada Hany oće da gradi most da preskoči taj sramni dio od 10 km koji im cepa domovinu na dva dijela. A carina radi i dan i noć. Ja gluposti na Balku ćeš se ti svašta naslušati. Neki im vele pa što ne napravite tunel. A neće vele da idu ispod ko miševi nego iznad Bony ka junaci.
Onaj pas u stanu do mene zavija. Tuli. Tulim i ja kroz ovo moje pisanje. Ma nije sve tako strašno. Ima još onih 90% ljudi koj isu pozitivni. Voze djecu u školu, marljivo uče kao naša Dunja. Eto je dva miterma položila sa 91 i 95, ali je Geologiju imala maolo ispod 5o. Veli propala sam ali ću je položiti. Prosjek grupe je bijo strašno slab. Samo su 4 prošli od 300. Predaje im neki  starćić koji ima 90 godina ali nepušća katedre. Taki su najgori. Nabubali godinama gradivo i misle da i studenti to sve treba da kao i on sami znaju napamet. Nervozan sam jer ni jedno od suđenja nemerem ufatit. Kary je popodne a to počinje kod nas oko pola 10 kada sam na kursu vožnje. Generalu stalno piše da je privatna sjednica. Close. A onom Adžiyi se izgleda i ne sudi. Kao da su se pobili tamo pa nema prenosa. Samo na plavoj pozadini piše no broadcast. Evo još pola sata i krećem. Napolju je oko zero.  Idem iz kutije na balkonu izvaditi one čizme za minus 50. Ma iak neću. Obujem one nove svijetlo braon što kupih za 13 # u Talyze, radnji nošene robe a desi se i nove kao i te moje cipele. Poslušam vijesti na Grasslandu koje prenose sa Hammera Doytche Vele. Cijeli Yuro štrajka. Čkole ne rade. Vozobi, avioni. Milijoni radnika se digli protiv štednje koje im vlade naturaju. A nama na Balku prosipaju muda za bubrege da će nam biti bolje kada postanemo članice Yuro. Čujem neki ton iz sudnice 3 kad tamo nam prikazaše samo kako sudije odlaze na pauzu. Odo ja na kurs.
Poslije tri ipo sahata evo me nazad. Sunčan dan. Navozikao sam se po našem dragom Kiču, sve po nekim ulućicama na Country Hilsu. Prođosmo pored Cardimnal Leger osnovne škole đe je Dunja išla pune tri godine. Lijepa velika stakla uboji su na mjestu. Kako je sve na mjestu što ljudi ne diraju i ruše. Kada sam vidio da je i moj Grassland na mjestu i stare kuće i ulice spoznao sam kako smo mi glupo prolazni. Taj recimo Stari Grad, kako zovu omalenu tvrđavu na brdu obima možda 800 metara stoji tamo preko 500 godina. Ko je sve nije gledao, hodao po njoj i okolo nje. Tmnovao, branio, napadao. Pio vode iz dva hladna buka pod njom. Kažu da bila zadnja utvrda poslednjeg kralja Vrtka i kraljice Ataryne u našoj Bony. Čak mu se i Knez Lazzar što pogibe u ratu protiv Uraka na tom istom Ossowu gdje sada postoji kvazi država, se bio povinovao. Jedan Historičar tvrdi da Urcinisu ni pobjedili u tom boju đe im Sultan poginu. Dokaz je to što su se Urci odmah povukli. Dakle nije bilo pljačke, paleža, silovanja i klanja seljaka kao u svim pobjedničkim hordama. Tek 9 godina poslije su Urci postavljali uslove Sany u vezi danka. Tamo je na Sany strani učestvovala i vojska i z Bony i okoline. Kažu da se govorilo 7 raznih jezika u njoj. Da bi umanjili pobjedu Eniša zapadne sile izmisliše razne storije kao: Vuk Brankovich bi proglašen za izdajicu, Miloš sam lukavo zakla Sultana itd. Stvarne činjenice su da su oklopni konjanici provalili lijevo krilo Uraka i zašli Sultanu sa leđa. Tada je 11 vitezova odlučilo da napadne štab Sultana. I uspjeo je Miloš da ga sasječe ali mu je konj ubijen i nije uspio da se dočepa drugoga. Samo jedan vitez je ostao živ. Knez Lazzar je sasam slučajno poginuo kada je sa malom pratnjom krenuo u crkvu da zahvali Bogu za pobjedu. Poginuo bi drugi sin Sultanov Bajazit da mu nijesu javili da Sultan naređuje da se vrati negdje na rezervni položaj. On je pokupio leževe i Lazzarevu glavu i otišao odmah za Stambol, bivši Konstantinopolj. Tamo im je bila prestolnica. Prije je nijesu ni imali jer su Urci samo 2 plemena koja pokrenuše sve oko sebe u pohode i pljačke i stvoriše veliko carstvo. Pljačka. Taj motiv je čest u ljudskom ponašanju. Daj da virnem u tuđu kuću i maznem bar nešto.
Evo navijem malo Karyu. Neki sjed čoek je svjedok. Kaže da u jedinici nijesu imali bacače od 120 mm. Pokazuje mu lijepa crnokosa tužiteljka papir na kojem je prikaz municije u četi, 60 i 82 mm. On veli to je potpis vozača kamijona u ime bivšeg komadanta čete Mayora Lončarra. U Decembru 93 vi ste napisali da nemate municije i da vam trebaju granate 60 i 82 mm. Sa njima se gažaju bočne strane neprijatela. Stacijonirane jedinice koje nas bočno ugrožavaju. Na prednjoj strani prema Dolac Malti niko nije stradao od našijeh granata. Kary daje primjedbe da u text nije ušo u zapis da se takva oružja ne čuvaju na prvoj liniji. I još da nije tačan prevod s boka. Prevedeno je bihajnd. A trebalo bi Broadway, nađem ja na mom dežurnom riječniku na ekranu komputera. Vi ste bili u Pionirskoj ulici. Jel bilo snajpera u vašoj jedinici. Nije veli on. Ali evo spisa dezertera. Čiro Rayko je bijo pomočnik komadanta čete, pa kako je došao do tog snajpera ja nezam ali je sa njim dezertirao. Otišli su neki u Newessinye neki u HotVille / Više grad/ neki na Palle, u Vojvodinu. Nažalost Tchiro je poginuo negdje tamo. Taj je spisak ukradenog oružja koje su prodavali ko zna kome veli svjedok Zurovatz. Pod rednim brojem 39 je čoek kojega nisam ni zatekao, a otišao je sa oružjem koje je zadužio na početku rata u grad Yeljinu.  I on je imao snajper. Pod 83 također. Iselio je vani. On je čak na početku rata bijo komandir ove čete. Odo ja na vožnju Busa. Jupiiiiiiii.

15.11.7012 6:04

Naspavao sam se baš dobro. Sinoć me Dunja nazva  da joj prebacim para da kupi hrane i Zehrs a tamo skupo do Boga. Upravo smo bili na Skaypu sa Kumom Snježomi Hoppomu Čikagu i oni sve slušaju i komentarišemo kako su djeca svuda ista. Daj im love i dobro je. Ako nemereš nije. Prbacim joj 60 # i eto ti nje sa nekom helti hranom pa udari po šporet da nešto peče, gljive i raćiće. Ljubnem je jednom onako visoku kao i ja 187 cm i odem na spavanje. Održao sam skoro 2 sata matematike Radetovom sinu i naplatio i za danačnji čas. Velim 100 # jel puno. Dade mo 5 po 20. Super. A 10 sati hodanja, nosanja teških magazima mode i djeljenja po kućama sam zaradio 40 #. Zove jučer Mitch i zajebava. Dođi imam pare.  Ja mu napišem poruku, sjutra. On veli šta ako ih potrošim. Teški rutan. A oni su poznati kao veliki demagozi. Veli đe si nabio tolike kilometre. Ko nezna on đe me je slao da djelim. Ja za tri dana djeljenja prešao 130 km mojim Đipom Yja. A on troši 15 litara na 100 km. Litar je sada 1,25 # pa ti sada računaj /to je 18 #/. Za djeljenje magazina će mi dati 58 # minus 18 i eto 40.
Svaki bataljon je imao po dva bacača. Imali smo i 2 po 120 mm. Oni su bili daleko. Uglavnom su korišteni za gađanje vojnih ciljeva prema brdu Žuč. Ostalo smo odvaljivali prema brdu Humm jer je tamo bila njegova artiljerija. Malo se okrene i sa istog mjesta gađaš đe oš. Imali smo i haubitzu 105 i 122 mm. Ovo priča zaštićeni svjedok, komdant Vogoshtchanske Brigade. Lice mu se ne vidi ali ton je dobar. Veli da su imali oko 1.500 ljudi. Ciljevi su bili i haubicama isti. Čuvali su položaje između Koševa i Breze. Ipak malo pustim da mi Grassland svira. Imaju dobru muziku a ovi na sudu Kary Karyu počeli o nekim dokumentima. Sada je neka tužiteljjica plava malo buckasta djevojka. A koliko hi samo imaju. Ovo mu dođe da na taj sud može da navrati neko, obuče mantiju i odradi praxu. Oču reći idu na praxu mladi talenti za pravo. Ona je u naočalama i veoma je ozbiljna. Iza nje sjedi jope jedna ljepa djevojka također plava i u naočalama. Ođe samo ljepotice rade. Ona druga samo gleda na ekran. Neka sam baš navijo i radijo Grassland jer se ova zapetljala oko haubitza pa nikako da otpetlja. I sudija se uzvrpoljijo.
Ono suđenje Generalu Ladichu je pod tajnom.  Private or closed session. A huis clos. Na radiju jope svira i peva Bayagga onu kako nemere da spava i umire brez nje. Pušća Lola i Riblju Čorbu, famu fašizma za Oniše. Jedno vrijeme sve Eniško je za njih Etničko, fašistički i mrsko.  Ovo suđenje je dokaz kako neke stvari odmiču. Prošlo je 17 godina evo od završetka rata na Balku a nama se neda tamo iščupati iz zagrljaja rata.
Čitav rat je vođen na brdu Žuč. Otamo je nadiralo toliko vojske da mi nismo mogli da hi zaustavimo drugačije. Gospodine Trifunovichu /odade mu prezime/ veli ona đe su bile aubice 120 mm. On veli ma ponavljam stalno isto. Ko da veli Šta je tebi curo draga. Haubica ima domet do 15 km. Služi za dizanje rovova, bunkera a zgrade nemere da digne. More da gađa. Nijesmo gađali nikad grad. Od nas do grada je bilo 20 km.
Od Vardara moja raja do Triglava nema kraja, pjeva Crvena Jabuka. Ovi na sudu dadoše pauzu. E naš Balk ti je bijo država duga 1.000 km a široka 500 km. Vardar je rijeka na samom jugu, a  3000 metara visoka Triglav planina na sjeveru. Avijonom smiješna razdaljina. Jednom sam iz vojske uzeo avijon iz GrizzVilla do Plita na obali mora. Oni su poprijeko Balka. Let od 30 minuta i eto, iz neprijatno ladnog dana sa Košavom eto te kod palmi na plus 20. Skinuo sam šinjel koliko je bilo vruće. Poslije nismo nosili bluze nego samo na košulju bi obukli šinjele. Ko bi izdržao tu vrućinu. A komanda na Balku je bila da svi vojnici istog datuma skidaju i oblače šinjele a toliko razlike u temperaturama.  Šta ja radim. Mjesto da učim za test ja razvlačim.
Imalo smo ofanzivne napade na brdo Žuč ali u dubinu Tradera nijesmo imali namjeru da djelujemo nego da povratimo brdo Žuč da se vratimo našim kućama i grobovima. Ono je bilo večinski naseljeno Enišima. Kota Orlić 877 dominira brdom. Do 8 Juna smo mi vladali tamo ali smo morali da se potisnemo na kotu 855. Nije ofanzivna akcija da se vrate svoj kuće, veli svjedok. Tužiteljka nabvalila kako je on rekao da nije bilo ofanzivnih dejstava a bilo je. Sudija se umješa i svojom finom pričom da obe strane iaju na umu da ovo nema nike važnosti jesu li bila ofanzivna ili defanzivna; ustvari  veli njoj, - daj skrati bona nebila. Baš mi prija što mutika u pozadini tiho svira, ma muzika je sve.
Odem na Google i upišem brdo Žuč. On mi dade puno stvari i  sajt slavicnet.com, tamo piše da su linije razdvajanja na nekim mjestima bile na 20 do 30 metra. Ima strašnih storija tamo. Užas. Ima napisanih komentra o tome kako je tamo bilo i od Oniša i Eniša. Ima i šaljiva strana. Jedan piše da se iznenadio da mu miševi dolaze na balkon četvrtog sprata i buše vreću sa brašnom. On po savjetu šure postavio na neki karton malo sira i slanine i okolo namazao lepilom na čijoj je tubi bila slika miša. Ujutro nađe mrtva zaljepljena miša. Iduće jutro nađe premošteno ljepilo sa plastičnim kašikicama i štapićima za sladoled donešene sa zemlje na četvrti sprat. Hrana je naravno nestala.  Baš kao da su trenirani na Traderskom bojištu napisa ovaj pisac. Ipak se nekoliko njih zalepilo u 'minskom polju'. Ovaj put su ostali samo djelovi tjela a ostalo je izvučeno, odnešeno sa bojišta ne ostavljajući svoje drugove.
Evo je 10 do 8 sati. Ono suđenje Generalu je još huis clos, ovi u trećoj sudnici još o Žući. Kao su  čak i Eniške žene išle i utvrđivale linije da Vogošća ne padne Onišima u ruke. Trznem se iz te tmurne i tužne atmosfere. Smišljam šta bih jeo.  Prošao me apetit. Ipak sam se naradio. Evo 3 sata kako pišem, slušam, mislim postojim.
Nove vjesti radijo Dojče vele. Tamo vele da je Kavaz je novi Reis, vjerski vođa Oniša u Bony. Borbe između Jewa i Hamas u Palestini ne jenjavaju. Na Hammer se po milijona ljudi doselilo u samo u pola ove godine. Bjeđe uglavnom sa Polanda, Greka i Panye. Neima posla tamo.

16.11.7012 5:02

Zaspao rano pa rano ustao. Nije ni čudo. Čitav dan sam nešto zvioglavao kako bi naša mama rekla kada neko luta kojekuda po čaršiji. Eto sam je sanjao kako me našla u nekom motelu bosog. Veli da zna kada sam ja bos da je to zbog pića. A ja prija toga kao u tom 'otelu ili motelu sjeo sa nekim društvom pa naručili pive a oni nam ga donijeli u bokalima od dva litra. Otpijem malo i zbrišem van. Šetam nekim betoniranim putićem kroz neki park oko motela ili otela pa me tu mama sustiže. Prija toga sam se rastao sa pokojnim brazerom Piterom jer je on imao neka posla u drugom Otelu ali rekli smo se naći pa ići zajedno kući. Ako pijem ko će moje auto voziti. Mama pokojna, brazer pokojni. A ja? Jel to znak?
Pogledam na sudnicu 'Nambrvan' gdje danas treba da potvrde, možda smanje, a možda i povećaju osude dvojice Generala Hany zbog progona 300.000 Eniša u operaciji Storm 6995-e godine iz regiona Nyny. Prvo im narede da to urade pa da bi si oprali ruke i savjest ti isti ih dovedu na sud i njia dvojicu osude na 24 i 18 godina zatvora. Trećega doministra pravde su oslobodili. One koji su klali palili silovali pljačkali niko i ne dira. Stoka ljudska sebi u štali nađe krov. Nema ništa od tog suđenja. U drugoj isto. U trećoj sudnici na suđenju Generalu Ladichu, bi neki koji govoraše amerijen pa se čak on i sudija i smejaše  i uskoro bi pauza. Sada je svjedok bivša ministarka unutrašnjih posloba  u Dansoy. Imali su 20.000 izbjeglica. Napisala je dvije knjige o Bony. Bila je 96-e u Ljuču, sjeverozapad Bony, gdje je vlada Dany napravila par zgrada za ljude koji su se teli vratiti. Grad je bio avetinjski pust jer su 92-e i 93-e oterani Oniši a 95-e Eniši. Ovo me aludira na onu pjesmu 'Zvijesda tjera mjeseca'. General Abdych mi je pokazivao 6300 srušenih zgrada, sela pusta i srušena. 13 tornjeva Oniš religije porušena. Bila sam tamo 15-ak puta. Slučajno sam u Novembru 96-e pri otvaranju novih zgrada pozvana sam kao svjedok pri jednoj eshumaciji.  Prikazuju video kako iz veoma duboke jame izvlače japaner sa ostacima ljudskog tjela, na poljuprivrednom dobru Lanishte. Tamo je više tih grobnica. U gimnastičkoj Sali škole su tjela bila izložena i dolazili su ljudi da prepoznaju predmete ili tjela svojih rođaka. Sada gledamo video snimak iz te sale. Grozno. I ona kaže bila sam nepripravna na to kao i ja sada. Hrpa nekih nedefinisanih oblika. Mrtvi ljudi iz Biljana pobijeni prije tri godine.  Sada pušćaju treći video. Neki policajac pokazuje neki dokument sa potpisom Arka Amardžye. Tko je to i zašto tragaju za njim ne znam. Pronašli su nešto u školi što je on napisao. O, vidi vidi možda je stvarno važno nešto piskarati. Taj tekst je ona unjela u svoju knjigu i koautora profe sa KopenHah universiteta koji je kao mladić študjerao u GrzzVillu i zna Balk jezik. Arko je bijo nastavnik u školi a rezervni kapetan, veli ona.  Nađem na Google da on bi komadant Eniš vojske u tom kraju i da je 2005-e uhapšen, a na sudu u Bony 7006-e osuđen na 26 godina zatvora zbog zločina nad 250 civila.  Pri bjegu iz škole zaboravio je ponijeti neka dokumenta. Sad prikazuju Arka uz razgovor sa svjedokinjom. Arko veli da je bila naredba od 9-og Jula 92-e da se 14 najextremnijih Oniša pohapse i odvedu logorna Anjaču, a da se ostali ne diraju. To naređenje je izdao potpukovnik Rago Amardžya koji je prisustvovao sastanku đe je bilo more ofricira. Kako sad to sve bi poslije da se ta naredba ne poštuje. Šta da kažem? Užas.
Svjedokinja kaže sve je napisala u svojoj knjizi 'Svjedok Ludila'. Piše tamo da joj je Arko rekao da su tih 14 potomci onih koljača koji su 41-e klali Eniše. Tu mi se negdje ugasijo komputer jer sam mu udasijo ekran da mi ne smeta dok sam poslije kupanja u kupatilu sa vječno toplom vodom odmarao na mom slobodnom ugaonom kauču.
      Sad advokat drvi kako mu je čast da ima takvu osbu tuj. Međutim, to je sve neki Dansky pogled na svet i neimate Istorijsko znanje o nama na Balku. Ona sad drvi da je preispitivala sve i svašta itd. Sudac mu veli daj bolan kud ideš, bolje ti je postavi joj neko pitanje, pa Lukych posluša i veli da li Arko dobijo ovo naređenje dobio od Ynka Ondycha, šefa policije. Ne znam veli ona. Ovaj ga Lukych baš rasteže. Evo dokumenta na kom Arko priča kako su u to vrijeme svi muškarci stariji od 12 godina pogubljeni od strane Oniša i Aniša. Među njima i njegov otac kojega je ubijo njegov komšija. Ovo se odužilo a ja okrenem naslovnu stranu sudskog sajta icty.org. na vrhu piše da su u sudnici jedan oslobodili Hany Generale. Uh, ala će sada biti halabuke po novinama i Tv. Vratiće im položaje, penzije, sud nadoknaditi pare, Generalu Otovini, bivšem legionaru Legije Stranaca, vraćena vila a možda i žena. Pričalo se za njega da je pljačkao i neku banku na Zapadu. Svašta. Evo saopštenja suda.
       Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Balk u sastavu sudac Theodor Meron, predsjedavajući, sudac Carmel Agius, sudac Patrick Robinson, sudac Mehmet Güney, i sudac Fausto Pocar, danas je većinom glasova, uz suprotno mišljenje sudaca Agiusa i Pocara, ukinulo osuđujuću presudu Otovini i Arkaču za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja i donijelo oslobađajuću presudu.
           Pa ovo je prava bomba. Tamo u Hany slavlje ima da bude. A smutni Eniši neka se slikaju. Dalje piše: - Žalbeno vijeće je jednoglasno zaključilo da je Raspravno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da sva mjesta topničkih udara /na 4 grada/ udaljena više od 200 metara od cilja koji se smatra legitimnim, mogu poslužiti kao dokaz za protupravne napade na gradove na području Krajine u Hanyji. Žalbeno vijeće je većinom glasova također zaključilo da je Raspravno vijeće pogriješilo u zaključku da su topnički napadi koje su zapovjedili Otovina i Arkač protupravni. Većinom glasova također je zaključeno da je Raspravno vijeće pogriješilo kada je konstatiralo da je postojao udruženi zločinački pothvat čiji je cilj bio trajno i prisilno uklanjanje srpskih civila s područja Krajine. Shodno tome, Žalbeno vijeće je, većinom glasova, ukinulo sve osude izrečene njima dvojici. Žalbeno vijeće je, također većinom glasova, odbilo osuditi Otovinu i Arkača na osnovi alternativnih vidova odgovornosti. Žalbeno vijeće je naložilo da se Otovinu i Arkača odmah pusti na slobodu. Ovo podvučeno oslobađa i bivšeg predsjednika vječno ljutitog Hengrija od podmetanja da je i on član tog udruženog zločinačkog pothvata i da bi bijo suđen kao ratni zločinac. Sada je sa Hany spranja ljaga kao koljačke države.  Upalim video sa tog suđenja stoje optužene u odjelima i kravatama. Gledam ljude nad kojima je visila omča, trude se da izgledaju napeto. Kako li je njima zaista. Kako će biti nama sa njima na slobodi.
Znate li vi da su prije masakra u školi borbe Eniša i Oniša u Bećićima trajale 6 mjeseci.

20.11.7012 14:23

Kad bi netko pisao o meni u stilu stilskih vježbi od Raymona Queenoa, napisao bi: - Oko 2 popdne vidimo ga u kratkom kaputiću sive boje u gornjem dijelu, a crne od prsa pa na dole, kako se muva oko autobusne stanice u malom gradu Kičču južnog ON-Tarya. Viri kroz velike prozore  u kafe tetoviranih posužitelja ima li mu tamo jarana sa Balka, zatim isto to ponovi u ulci Queen buljeći beznadno kroz stakla Mystik kafea. Kažem beznadno, jerbo mjesto da se sa njima bar malo ismije na tuđi račun i pruži to zadovljstvo jaranima na njegov lično, ništa drugo mu ne ostaje no ići na kurs Excela koji on ionako uopšte ne radi, no sjedi tamo i piše svoje memoare, zapažanja i događaje. Nada se sreći da ih objave velike svjetske izdavačke kuće, da se snimi bar jedan filim po njima ako ne i više, naravno sa probranim glumcima i slavnim režiserima. Prije toga smo ga vidjeli oko 9 ujutro kako u pratnji instruktora Ddeyviija vrši inspekcju velkog školskog busa žute boje na parkingu Šarpa, kompanje koja se bavi prevozm djece u školu i iz škole u bar 4 grada naaše kolnije K1. Zatim od 10 do 11 sati evo ga kako vozi isti veliki žuti bus u pravcu Hamurga, skreće na Ajru, prolazi ravo kroz svih 6  kužnh tokova na njemu pa tako stiže skoro na vrh Waterooa, grada zaljepljenog za Kičč, skreće u ulicu Keets iz koje se skreće u ulicu nakog švabskog imana gdje sa dvoje djece i mužem živi lijepa agentica koja mu već duže godina obračunava porez na primanja, takozvanu taxu, koju su na Nadi svi iznad 18 godina dužni uraditi svake godine, sami ili sa agentom. Prolazi immigrant Gilea sve prepreke brez ikakvih probema, staje pred nekom školom, oponaša iskrcavanje djece, pa pred nekom drugom opet kao njihovo ukrcavanje i nastavlja voziti u nekom duševnom ritmu muzike za ples University Avenijom pa negdje na njoj skrenu desno u ulicu čijeg imena se ne može trenutno da sjeti i pri prelasku željezničkog klosjeka koji je presjeca obavi precizno sve nužne radnje: pali sve 4 žmigavca, Hazard lajts, stane, potegne ksebi malu ručnu kčnicu žute boje, stavi mjenjač u Neutral jer pozicija Parking neima u tim autobusima, otvori prozor i vrata i sluša ima li voza. Sjeti se kako mu je taj zvuk bijo psebno drag u ratu na Balku. Tri godine zatvoren sa stanovnicima njihovog ljubljeng Grasslansda nije ga čuo ni vidijoi tuga bi ga silna obuzimala kada bi i samo na moment pomislijo da ga više vidjeti neće, a 16 godina se njime tandarao iz Enitze u brdovitoj Bony do NewYorka u kao tepsija ravnom dijelu Sany. Na tu uspomenu koja mu brže od svjetlosti preleti mozgom se samo osmjehnu i tako smješeći se provoza veliki bus žute boje i tom ulicom čijega imena trenutno nemože da se sjeti pa njome prodrije sve do Alberta odakle na velikom crveno ofarbanom Stopu izvri i odmah zatim uđe vozeći Bus sasvim kratko u jedmosmjerni Cncession, nastavak dugog Briđporta, pa skrenu odmah lijevo izbi u takav isti jednosmjerni Erb koji ga odvede do na Hajvvej sa kojega poslije bome 10-ak kilometara lude vožnje đe svi voze kao da bježe od granata ili iz zatvora žudeći za životom i slobodom  kao da  im je to zadnja presudna vožnja za ostvarenje ta dva cilja pa sajde sa svojim busom i instruktrom Dejvom kao jednim putnikom na svojoj Cortland Aveniji, zamuva se po njegovom naređenju tuda u svom neposrednom komšiliku, prvo po veoma krakom Waltonu i nešto dužem Vanjeru, jope izvršivši u blizini neke škole lažni desant đaka, zatim izbi pored Plaze đe je Timm Hortons cafee, brijačnica, mala Skotija Banka, neke prodavnice i njegova omiljena radnja polovne robe Talizze đe se jeftino kompletno od glave do pete odjeva, odakle izbi jope na Courland Avenniju  i pored prozora svoga stana konačno se tačno u 11 sati vrati u 58 Henson, bazu velike kompanije Šarp.
 Nešto prije toga oko podne vidimo ga kako slomljen od napora leži na kauču. Upalio je Tv na muzičkom programu vječni rokenrol i spava. U stan ulazi njegova žena Donja i kao i uvijek kad on sćeifom prispava pita ga „Spavaš li“. Spavam, veli on i kao i obično usilno pokušava ali ne uspijeva da onako kao prije njenog pitanja tvrdo spava. Oko jedan i 30  sjedaju u njihov đip Ya, on vozi jedan kolometrar Cortlandom pa skrenu na Hajvej i šnjega izajde na dugom Briđportu pa se promuva nekim uličicaama samo njemu znanim sve do Kinga i stade pred Grand bolnicom u Kiču. Sa suprotne strane je nnjihova femily doktorica Lyuba. Donju bole leđa i krsta. Veli ode da Lzuba pogleda šta joj je i ima li joj kakva lijeka. On nastavlja vozi Kingom i na Viktoriji kratko skrenu desno pa odmah u  prvu lijevo sa imenom Čarls đe poslije jedan kilmetar napravi luping i sa suprotne strane preko puta avtbuske stanice parkira đip. Otud on tamo.
       Evo ga sad sjedi na kursu koji počinje i 13 h, a on je došao jako malo poslije 14. Kuca svoj četvrti roman kako on zove svoje pisanije. Vazda isto drvi. Balk, Nada, rat vojska, istorija, budućnst. Ja konja majko moja. Pa se pita kako su uošte veliki književnici moglli da napišu svoja djela bez kompjutera.  Čak se pita da li je mjesto svoja trebalo da napiše, - njihova.
Evo je pola 4 de na van u kafe Common da pije zeleni čaj. Ponijo je i siću. Tamo čaj košta 1.05 a u ostalim kafeima i po 2 talira. Ma mani luxuza. Još samo da odnekud nazovem Donju da vidim dokle je od doktorce Ljube pješke došla. Super je vrijeme, cijeih 13 stepeni. Umbilivbl. Uživaće da se malo razmrda. Ona kad šetamo je nezasita.
21.11.7012 6:18

Umbilivbl jope. Ima prenos suđenja Generalu Ladiyu ili Ladichu. Kako se zove. Zar je to za humanizam važno. Dok je Generala biće i ratova a time i zločina. Zamislite neki se tip toliko za rat  iškoluje a rata ne doživi, ma ajte molim vas. Ovo nekoliko dana nikakvo suđenje nijesmo mogli viđeti. Prenosa nije bilo. Sory pisalo je tamo danima. Šokirani smo svi tolikom razlikom u mišljenju dva sudska vijeća o slućaju Generala Otovya i onog drugog koji u prvostepenoj dobiše 24 i 18 godina zatvora, a u drugoj potpunu slobodu. Treba li da ponovim da se cijela Hany opila tom slobodom i bokunima vina od te situacije u kojoj se nađoše ova dva Generala a time u Hany sa koje sudije sapraše i to da je zločinačka država koje tjera svoje stanovnike van. U Sany su ozbiljna lica najavili neke mjere u saradnji sa Hayom, ali niko ne zna p ni oni sami šta mogu tu da urade jerbo su mu već svesrdno isporučili sve tražene osobe i bili veoma pohvaljeni za to.
Opet drve o granati na pijacu. Neki tvrdi da su neki ispalili granatu od 120 mm a zatim hitro i pobjegli. Svjedok ima slušalice i brkove. Veli izvršijo je istragu. Pitao je čak i jednog pukovnika artiljerije EV da li je on ispalijo tu granatu. Ovaj veli namam razloga jarane da te lažem jer sam na taj grad te godine ispalijo 40.000 granata ali tu nijesam. Ej jarane 40.000 jel' ja to dobro čujem. Pa ovi na Balku su ludi. Sad tek vidim.
Svjedok je vojni posmatrač NU u Traderu tih ratnih godina.  Nastavlja da upaljač mine pri exploziji nastavlja da se kreče i napravi mali kanal a rep mine nastavlja za njim tako da imamo određeni ugao tog kanala pomoću koga odredimo pravac odakle je mina doletjela.
Suđenje stane pa vratim na raspored pa tamo kliknem da se nastavi.  Tamo vidim dio članka da će 29-og biti pročitana osuda trojici Šiptara za ratne zločine na Ossovu u ratu protiv Eniši na jugu Sany. Bili su oni suđeni pa oslobođeni jer nije bilo dosta svjedoka. Devet ih je u toku suđenja naprasno ubijeno. Pa eto, ponovno su suđeni jerbo se netko odozgo umiješao. Šta prognozirate da će biti. Ja mislim sloboda. Totalna. Izgleda da se dobro neđe podmazuje parama od droge jer oni tamo toga imaju tovere obe vrste, đe je droga tuj su i pare. Stalno nam to na TV i ođe prikazuju. Pa ko voli lovu daju mu ideju kako do nje nabrzaka doći. Male nezavisne immigrante prenosioce fataju oma i pokazuju im pare i drogu koju su prenosili na svim kanalima vijesti tako da i mala djeca u siromašnim porodicama gdje se pred njima svakodnevno naglašava nedostatak novca zbog ljubavi prema roditeljima već mogu opredjeliti za budući zanat.  Ljubav je osnova svega. Ljubav i strah koji zatim rađa mržnju.
Vidijo sam rupu u zidu bolnice i bila je u obliku savršenog kruga veli advokat. Vi ste tuj tvrdili da granata nije ispaljena od EV nego od Oniša jer je bio ravni pravac od koje je poginuo jedan doktor i dvije sestre.  Moguće je bilo da se radi o tenkovskoj granati sa njiovih položaja. Oni su koristili političku prednost i ti su se incidenti dešavali uoči konferencija o miru.
Svanjiva. Sedam je ujutro. Oblačno i tmurno. Idem se kupati. Uf, evo sela Eniška u blizini Han Piyeska su napadnuta, ali Oniši ne daju da vršimo istragu, veli svjedok. Pa tako nijesmo mogli ni prijaviti te incidente, nastavlja on. Liejpo. Što nijeste viđeli nije se ni desilo. Služio je u atriljeriji ovaj svjedok od 70-e a ofricir je postao 74-e. Daklen moja generacija. Sigurno ima dobru pemziju. Oni koji prežive dobro to dobiju za taj krvavi posao. Imam danas teoriju u onoj modernoj zgradi bunkeru po imenu Čildren Family, u kojoj sa plafona puše ventilacija pa moram ponijeti kapu da se ne prehladim. Jebem ti takvu modu. Tamo nemilice gori neonsko osvjetljene u sobama brez prozora.  Kad u njih uđete smrdi na ustajali vazduh i memlu. Bar im neće popucati stakla od ratnih detonacija ako hi ođe uopšte ođe i bude. Ali Globalizacija svega uključuje i ratove. Nemere se reći samo 'cepamezafer'; nisu to moja posla. Iznenadi me ovaj sveobuhvatni političar iz Sany. Bi on u posjeti ministru odbrane Nade, ja se zaprepastio kada sam ga vidio kako se šnjime rukuje i nadahnuto razgovara. Pa Nada mu je marljivo bombardovala Sany prije smao 13 godina. Znate ono što sam manji sve više sebi uz nekpga jakoga izgledam jači i veći. Tako se mali trude da izvrše i ono što veliki nijesu ni tražili da se to u baš tolikom obimu vrši. Tako to obično biva. Dakle ministar obrane, potpresjednik vlade i šef stranke koju on i sadašnji predsjednik tužna lica osnovaše poslije bjega iz partije Radiyala mesije Sesela koji evo već 10 godina leži u Hayu. Ode svjedok. Već je osam sati. Sinoć odemo do Old Navya i kupim si lijep đemper. Baš je lijep. Pošli kupitu jednu jaknu našoj Dunji koja evo prespava kod priateljice jerbo su tamo imali slaviti neki rođendan. Uf kad se sjetim. I mi smo vazda tako isto u mladosti lumpovali. Kupimo jaknu a ono drugo nešto ako kupiš snize ga 50%. Mi na kasu i mjesto 116 platimo za oboje samo 62 talira. Dobismo i dugi račun koji sve objašnjava zašto je šta sniženo. Baš je lijep. Kao nekada kako se plelo, oni stil skijaških đempera.
Siv je i sa nekom tamnosivim šarama u obliku pauljica. Kopčanje je na rajfešlus i dovoljno dug da mi debljinu optički tanji. Ima i dva džepa sa strana da se ne mislim đe mi je novčanik. Obučem se poslije kupanja. Nova košulja, farmerke i cipele. To sve iz Talizea je koštalo 32 #  koliko dadosmo samo za taj moj džemper.

22.11.7012 7:10

Svjedok pretpostavlja da su studenti tu na fakultetu Političkih nauka bili i u Avgustu 95-e. Jedan dvadesotogodišnji mladić sa Sedrenika je poginuo od granate kada je došao tamo da se upiše. Vrda svjedok na pitanje advokata pa čak i sudije koji se očigledno iznervira da li je bila nastava tada u Avgustu i da li je bilo vojske unutra. Nakraju prizna i reče da ne zna. Ovo je sa suđenja Generalu Ladyu a ono Adžichu nikako da počne za javnost. Ili je plava podloga na kojoj piše nema prenosa ili je zatvorena sjednica. Vojna tajna.
Sinoć smo bili na slavi kod Radichevih. Bi svega. Nismo ni primjetili da je sve spremljeno posno. Gazda Johan nije bio prisutan jer je sa sestrom Ružžom otišao na Balk da vidi bolesnoga oca. Tako to dođe vrijeme svakom od nas. Bi mu kući žena Cvetka i troje njihove djece a Ružžin muž preuze voćstvo slave. Ima sa njom sina a Ružža iz emigracije na Hammeru ima ćerku sa jednim Rumunijem. Dovede je prije 13 godina kada su svi oni od tamo došli na Nadu u K2 malu onako, a sada već pravi curetak. Kratko bi i svećenik Dushan. On je iz kraja oko Novog Grasslanda. Iznenadismo se njemu jer je novi pop u parohiji Svete Trojice. Osramotismo se jer ga nismo vidjeli uopšte, a on drži službu već od Avgusta. Eto koliko smo tamo prisutni. Ja se pomolim Bogu pred spavanje i ujutro kad ustanem. To me malo smiri. Prekrstim se 4 puta. Za Dunju, za Avanu, za familiju i za prijatelje. Nkada sa prkrstim i za nekog posebnog kao za našu Merry koja je već 7 godina bolesna. Bili smo joj neku noć. Napravio sam joj u fotošopu sliku kanala u blizini njenog mjesta na Balku i oni su je uokvirili i stavili na zid.  Odoh nešto malo doručkovati pa na vožnju.
Dan sunčan, jesenji topal. Išli smo kupiti usisivač. 100$ ništa specijalno. Sa vrećicama za njega i taksom 125 minus 40 # koliko je imala Donja poena na njenu Nadijen Tire Masters karticu i na nju nas zaduži samo 85 Talira. Kupimo i bardak od tri litra crnog vina da ima kad se poželimo. Biće nam i za Novu Godinu koliko malo pijemo.  Gledamo neku emisiju o presudi Generalima iz Hany.
Novinar iz Hany tvrdi da je predsjednik Actor i predsjednik vlade su lagali da neima topničkih dnevnika. Tu je i sadašnji predsjednik HDZ Crny Marko je tu učestvovao. Sadašnji Ministar obrane Kotroman je sudionik Oluje i jedan od njenih komandanata i osumnjačenik za zločine u Bony u Crnom Gradu. Drugi je osumnjačeni je isti onaj General Otovina koji je upravo oslobođen u Hayu. Interesantno je da novinar HausGoy izvadi dokument kojim sadašnji veoma drčni predsjednik Eniške Republike Odyck naređuje da se ubistva Hany vojske nad 300 civila Eniške nacije u tom gradu sakriju. U napadu na WulfWar je poginulo 6 vojnika prije proglašenja Hany za državu. Dr Raško je pregovarao sa ljutim Hengryem i mir u Hany je mogao da se postigne ali nekom je trebao rat. Zato su HDZ-ove trojke ubijle Eniše u gradovima Hany; Ospič, Yelowar,   Osek, Ysak, Yelovar, itd. Više je tada stradalo Eniša nego 95-e u operacijama Storm i Cyclon jer je to bio obrazac da se spriječi mir, veli ovaj novinar koji je unuk Jew-a ubijenog u Hany logoru Yassenovatz 41-e i bio 30 dana u Hayu zatvoren zbog nepoštovanja suda jer je otkrivo presjednika Hany Actora kao zaštićenog svjedoka. Inače je uvijek otkrivao  podatke i pisao o svim zločinama u Bony i Hany u ovom ratu 91-e 95-e. Tamo u zatvoru su ga čuvali čak 15 čuvara, jedan od njih je bijo i onaj koji je otkrio leš predsjednika Sany Mrkog u čeliji Haya. Pričalo se da je Mrky bijo danima trovan.
U emisiji koriste intervju sa Generalom Balka Brendyem koji je čestitao Generalima oslobađajuću presudu. On je odležao robiju od 10 godina u Hayu i kaže kada je krenuo da napada na WolfWar on je bio General zvanične države koji se borijo protiv nelegalne vojske Hany i želeo da deblokira  kasarnu i oslobodi svoje vojnike koje su ovi zarobili i vucali po podrumima kuća tog nesretnog grada.  Haus priča da ima svjedoka koji na 60 strana objašnjava ko je uzeo topničke dnevnike i na koji način i gdje su sakriveni. Tu njegovu izjavu Hayski sud nije uopšte uzeo u obzir. Malo se zadisao Haus kada je objačnjavao ko je General Otovyna: Strani plaćenik, odbjegao u Hany pred goniteljima jer je učestvovao u nekim pljačkama na Frantzu i za 4 godine rata postao u Hany vlasnik dvije vile, hydro preduzeća i generalske penzije.
 Političari glume borce za državne interese fino između sebe posluju a gaze preko leševa nedužnih ljudi. Ima fotos iz Crnog  Grada u Bony spaljenih ljudi u kući i jedan leš u invalidskim kolicima, veli HausBoy. Novinarka čita da 13.583 Aniša navode u Hany kao žrtve zločina, a Sany Eniša samo 7.000. Međutim navode i to da je u jednom danu su 220.000 Eniša protjerani iz Hany koja slavi taj 5-i  Avgust kao državni praznik.

23.11.7012 13:57

Ovih dana je Jew Država bombardovala Pelestince u Gazzi, koja je je usvari logor jer je sa tri strane kolen Jewima a sa četvrtr morem. Srušili su tamo sve i svašta. Nastupilo je ko zna koje po redu primirje. Prvo su valjda Hamassovci opalili pa Jewi uzvratil. Tako je to kad neko ima oružje. Ono samo progovara i ljude nagovaara da ga upotrijebe. I ja u mraku svoje sobe poželm nekada da imam Pragu i sa oni veliki meci pucam iz nje. Vidio sam je jednom na kaminu u Grasslandu. Sišao čoek da kupi cigarra pa mi veli evo ti je oš li je. Meni je dodijala. A ja stao zbunjen i gledam je sa redenikom u zatvaraču. Meci isti od puške ali dugi čini mi se i po 30 cm svaki. Sjaje se kao zlato. Interesantno nikada ne poželm da gađam ljude nego nekako kao što djeca što vole video igre u kojima pucaju do mile volje, da pucam negdje u zrak pod uglom od 50-ak stepeni.  Zašto, ne znam. Smirivalo se to ratište već sljećima. Pregovarali su mnogi predsjednici i dbijali Nobelove nagrade za mir al mira tamo na vidiku neima.

Ode Dunja na univerzitet, Donja na posao a ja svratim do zemljaka Amyra u malu piceriju koju je napravio na terasi svoje kuće. Tu je blizu velika škola i đaci mu svrate na slajs i pop kako ovdje kažu za piće u knerv. Već prodaje i preko 10 pica dnevno. Pričamo o Bibliji i tako ouopšte životu. Odem na čaas Excela i kucam ovu moju knjigu. Osjećam da ću se raboljeti. Kao neka gripa šta li je.  Trebalo je da vozim i danas Bus alii mi javiše da je kancelovano. Razboljela se Loren, žena kja me je jučer instruirala. Ona vozi školski bus već 20 godina i uskoro polaže za instruktra. Odoh na čaj u Common Cafee. Zaim kupiti duvana za Dunju a onda bih mogao do štampara da vidim za knjigu Balk 3. Evo sam i pola ove napisao. Odlučio sam da štampam svakih 300 strana dnevnika kao jednu posebnu knjigu.

24.11.7012 8:04

Naravno da sam ustao mnogo ranije. Proudili me šumovi koje je Dunja proizvodila nešto oma iza pet. Spremala se za odlazak na posao u mesari. Sinoć mi reče da jedna osiguravajuća kompanija zapošljava studente koji znaju oba  službena jezika na Nadi; ropijen i amerijen, i da joj oma pošalje emailom svoj CV. Imala bi satnicu 17 talira, a odgovarala bi na telefonske pozive mušterija. Između poziva mođe da se zabavlja Internetom. Daj Bože. Pogledam kroz baklonska vrata i ustanovim prisustvo bjelog pokrivača našega pejsaža koji ćemo imati slijedećih 5 mjeseci. Preko puta mjesto nekadašnjih arhaičnih linija šume čije grane drveća podsjećaju na neke koordinatne systeme višedimenzionalnih struktura prostora se množe Euklidski geometrijski oblici gradnje mosta. Sve je više nekih novih linija koje se sjeku pod pravim uglom.
Jučer popodne napustim 'čas Excela' jer me naka jeza fatala. Popijem u Commonu čaj gdje mi jedna Indijanka isprosi talir. Ja uvijek spremim 5 centi da imam sitno jer je čaj 1.05 #. Vrati mi šanker 1 # od 2.05 koliko mu dadoh a ona sjedi već pored prozora i smješi mi se veoma srdačno kao kad mi se moja mama radovala mojim dolascima sa studija ili iz svih 12 dolazaka iz vojske koji se mom ocu baš nijesu mnogo sviđeli jer nije tako zamišljao to moje labavo služenje roka. Pa nije ni čudo. Ja sam bio već stažista tamo neki, imao zajednički biro sa potpukovnikom, obrađivao atomske udare na kompjuteru, imao svoju dozvolu za grad koju sam sam sebi potpisivao a Ibro zastavnik mi je potpisivao kad god sam želio otići ženi u Bači ili u Grassland kod roditelja i naravno prijatelja kojima sam se kao svi mladi jednako radovao. Mladi brez prijatelja nemogu da žive. Oni se sa njima identifikuju, a kad se ostari onda se mjerka ko  je kakvu penziju dobio, ima li vikendicu za odmor ili iznajmljivanje, itd. Odem Donji po duvan u Waterloo negdje iznad Columbije ima jedan stor đe ima svega naveliko. Tu kupiju oni sa malim radnjama, restorani a ima i na malo. Kupim paadajza, krušaka, jabuka, mandarina, banana, jer ništa više sem par limunova nijesmo imali od voća. Da da, i paradajz je voće ustanoviše neki dan. Popodne se zatrpam jastucima na trosjedu i pogledam jedan dio Monce, filma u kojem igra Gagy a ja na njega u mladosti ličio po figuri 100 % a po faci i dužoj kosi bar 90.  Gledam ga i mislim se e moj Gilea u šta ti mladi život prođe. Poslika ga malo pa ću neke odabrane more bit staviti na FB. Tuga me neka uhvatila. U to banu Dunja na vrata. Pokazujem joj Gagya i ona kapira našu sličnost. Veli :“ A vidi stvarno“, jer je već viđala neke moje inače maobrojne i sivobjele fotose iz mladosti. Pokušavao sam ponovno zaspati na našem tvrdom dušeku koji ne budi onog drugog kada ustaje ili liježe ali đaba. Oko 6 navijem si neki opet filim kako bi moja mati rekla za tu iluziju. Naravno domaći. Komendija, mafija, mrtvaci, pare plastične lutke žena za onaniju itd. Oni to slobodno snimaju a na Nadi je sve pod strogom cenzurom. Sve radim da ne učim a odlučio sam da Riten Test, pismeni  test za B kategoriju proba u Ponedeljak. Večeras Donja radi do pola 8 iako nije trebala. Poslije ćemo kod Rođe na večeru u 85 km daleku Mississaugu, predgrađe 6 milionskog Oronta. Stigne se to začas jer se vozi preko 100 km/h  Hayvejom.

26.11.7012 7:42

Evo kona^no suçenja Açi;u. Selo je bilo prepu^teno samo sebi. Armija Balka koja za nas viê nije bila na^a i ona nas je opkolila. Bilo je nareçeno da se u Lovasu  iyvjese bijele plahte kao yastave predaje. Aniî su po tom naređenju morali imati bjele trake. Vidijo sam Radojèièa u redovnoj uniformi AB sa pi^toljem u ruci. On je bio Eni^iy naêg sela.  Vako mi piê tastature jerbo nemerem je promjeniti. Jevga. Bio je tu i jedan Ani^. On se svrstao sa Eniîma jer mu je bila àena Eni^kinja a i yet Eni^ je bio ^^êf policije. Tu je bilo rayne vojske a nismo smjeli gledati u njih da ne dobijemo batine. Odveli su me kamijonom do Tovarnika pa u Sid. Ja sam bio ranjen i nije mi bilo nido;ega. Poslije sam prebačen u bolnicu u Ytrovitzu.
Ma neću ni poprvljati ono gore naka stoji vako. More se razumjeti.  U bolnici mi je rezervista AB Yvan objasnio da su ih kad su se krajem Septembra pobunili da napadaju WoolfWar avioni Armije napali na farmi 5 km daleko od Lovassa, đe su se bili smjestili. To su bili uglavnom Aniši i Ungary. Mi smo tada iz Lovasa motorćićima otišli i vidjeli stvarno tragove krvi. Ivan kaže da je bilo puno ranjenijeh i mrtvijeh. U Oktobru, tačnije 10/10 su ušli u Lovas i ubijali po ulicama, dvorištima, kućama. Bilo je 22 mrtva. Bio je tu i jedan koji se hvalio da je ubijo 200 ljudi u WW, WolfWaru. Otada mi se prijetilo da će me ubiti. Bio sam jako uplašen. Jedna doktorica je bila i primjetila da sam jako uplašen pa sam joj sve ispričao. Rekla je da će ići da razgovara sa svojim šefom. Ode svjedok. Odoh i ja da vozim Bus. Ako Bog da. Sudija pohvali lijepu tužiteljku jer joj je to bilo prvi put da ispituje nekoga na sudu.
Bio sam na vožnji usporen ko nikad do sada. Griješio na stopu pred školom, nisam osigurao bus, potegao ručnu i stavio mjenjač u Neutral, na pismenom testu za B imao 13 od 20 a na D kategoriji 11 od 20, to jest propo sam oba jer je minimum za proći 16/20. Doduše znakove sam imao 20/20 što me slabo utješi. Ma ne razumijem neku riječ i sve obrne. Kao unlawful. Ja mislijo sa zakonom a ono agenst.

27.11./012 3:32
1. Don’t drink and drive. Don’t drive when you’re taking medication that will affect your driving.
2. Wear your seat belt. (Unless you are a passenger on a bus without seat belts).
3. Obey the speed limits. Slow down when road and weather conditions are poor.
4. Don’t take risks: don’t cut people off in traffic, make sudden lane changes or run yellow lights.
5. Don’t drive when you’re tired, upset or sick.
6. If you’re in doubt, let the other driver go first — yield the right-of-way.
7. Keep a safe distance between your vehicle and the one ahead.
8. Avoid distractions such as loud music and CD, radios. Celphon dodam ja
9. Check your mirrors frequently; always check your blind spot before you change lanes.
10. Check traffic in all directions before going into an intersection
Ovo je 10 zlatnih pravila za vožnju auta. Nemerem spavati. Otišao oko 23 i nemerem više. Sanjao sam kako sam bio sa brazerom Piterom u Graslandu pa nas policija kontrolisala u sjenama drveća tačnije ’Ispod Lipe’, to jest kod hotela Orjent, jerbo nas ne poznaju.
Oktenem suđenje Adžitchu. u Lovasu su prvo bile paravojske oa se onda pojavila AB. U kući moga punca sam vidijo pripadnika te paravojske pod imenom Dushan Sylny, klali su prase u kadi kupatila. Prije napada na naše selo Lovass nije bilo milicijske stanice. Nakon toga Milan Devchich posta šef i raspitivao se za mene i braću kod nas kući. Ja sam došao da se javim i stavim na raspolaganje. Radili smo, plaćani bonovima za koje smo mogli kupiti jednu svijeću koja je gorjela jedan sat. Kupili smo mrtvace, metali u vreće I kopali u zemlju. Poznao sam leš Rudolfa Yonacka. Liepa plavuša ga pita kako se 91-e zvala općina. To je bila vječnica gdje su se obavljala vjenčanja, mjesni ured. Poslije je to bilo sjedište TO. Na kom je položaju je bijo Luban9. Bio je gospodar smrti i života veli svjedok. Prikazuju mapu okle je on vladao. Kad sam priveden drugi put čuo sam jauke. Tukli su Ramiza Ferhatovicha. Pretukli su i mene I Marka Grzchntza starijeg, čovjeka od 60 godina. Bilo je više lokacija gdje su držali ljude zatočene. U mehaničkoj radionici zadružne zgrade naprimjer. U zgradi preko puta vječnice su držali ljude koje su pokupili i van naselja. 17/10/91 Ljubo9 je naredijo da se svi javimo njemu u 17  sati. Na prozoru preko puta u nas je bijo uperen mitraljez. Rečeno nam je da tu ostajemo cijelu noć, da nemeremo razgovarati, psihički i fizički su nas stražari maltretirali. U jutro je stigao i Ljuban9 pa si je dao oduška mlateći nas. Jako je teško to opisati. Pročitali su 22 imena i prolazili su kroz špalir. Rukli su ih cjevima sa navojima, puškama, nogama. Ko je pao svi bi se sjatili na njega tukući i vićući ‘zašto si legao’. Bile su to strašne batine. I moj brat je prošao to. Bio je visok skoro 2 metra. Poslije nije mogao pravo hodati. U minskom polju smo se našli i na nas je od jednog voda specijalaca iz Sany grada Valjeva otvorena paljba. Čista exekucija je bio jedini razlog mislim. Kad sam ležao u minskom polju vidi sam majku i snaju u devetom mjesecu trudnoće u dva auta rodila je 20/10 dva dana od kada su ubili moga brata u minskom polju / Kad ovo slušam dobijem dojam da su neki ljudi nastali od pacova. Možda i svi/.
Dojde sada i advokat na red. Gleda neđe u plafon.  Šta li će on sad na ovo reći. Pita da li je davao izjave pravosudnim organima Hany. Veli on jesam više puta i u Sany sam davao. Jel’ vam poznato da je suđeno Lubanu9 I još nekima zbog zločina u Lovasu. Bio sam Dipl. Ing. Poljuprivrede trenutno nezaposlen. Bio sam clan HDZ partije. Okretao sam i suđenje KaraKarya ali nemerem oba slušati u isto vrijeme. Da li je bilo i Eniša u toj stranci. Jest BrankaG, more bit još neko. Selo je 90% bilo naseljeno Anišma. Moj prvi susjed je bio Eniš MiloshM a također Eniš Milan Dev je moj venčani kum. Etnička služba, vojna i sanitetska služba je oformljena kada je naređeno da HDZ naredio oružano prestrojvanje partije, 120 ljudi je bio odred a komadant Milas mlađi. Svjedok kaže da je iznenađen. U Bogdanovci je učestvovao i ovaj odred na smorti đe je se okupilo od 1500 do 2.000 vojaka.  Nezna svjedok za to jer je bio kaže postanar, nezaposlen, imali su jedno djete a drugo na putu pa je radio šta je stigao, domar u nogometnom klubu, košenje  igrališta 6 sati svaki dan, pranje dresova, čišćenje itd, plus izgradnja staza dopodne. Milas stariji mi je sugerirao da se učlanim u HDZ i da će me zaposliti. U mojoj struci sam pretpostavljao. Taj Jozo Milas je bijo tajnik,  pravnik, u zadrugi veli svjedok. Ja nisam bio član kriznog štaba ali sam išao na stražarenje. Cilj straža je bio da se spriječi ulaz grupa da prave nered po selu. Nekih excesa sem jednoga nije bilo. Bilo je i Eniša u tim stražama. Samnom nisu bili ali sam poslije naknadno to čuo nakon suđenja 9-tki u GrizzVillu.
Mislim se nešto, koliko majka treba da rodi čeljadi da bi zadovoljila one satrape sa Balka. Iza advokata sjedi Adžych, sluša sa slušalicama na ušima, trepće očima i pušća donju bradu.
Niste znali ali ste otvarali vatru na te objekte jope jedna veli zaštićenom svjedoku ali na suženju Karyu lijepa plavuša sa naaočalama  iza koje sjedi još jedna takva plavuša sa također naočalama. Njegov lik je nejasan ali je glas jasan. Pričaju o nekoj prerađenoj avio bombi iz Drugog rata u junu 92-e bačena na Trader. Boro je radio na svoju ruku. Bilo je nekih jedinicakoje su samostalno radili šta su teli. Stetili su nama svima. Bio je ćak u Patrijotskoj Ligi.
Nisu bacili bombu na njegovu kuću nego u podrum koji je van kuće. I u kuću moga brata i druge veli svjedok na suđenju Adžiću. Bacali su tamo jer su se ljudi u podrumima skrivali. Iz podruma Miloša Miljkovića su izvukli ljude pa bacili bombu i njega da se osiguraju da neko neće pripucati otale. Poravnali su nas u crtu i naredili su da krenemo na minsko polje.  Prvi je stradao Kraljević, onako visok i jak koračio je prvi na minu i aktivirao je. Onda je nastala pucnjava iza nas na distanci od maximalno 50-ak metara, pa su neki stradali i od metaka. Pauza.
Vratim se na Karya. Boro je nestao. Vratili smo ljude koji su ćeli pod komandu. Odoše i oni na pauzu i nastavljaju u 11 i 3 minute. Kod nas je u Kiču pet h ujutro. Mraka i tama, ladno. Dolazila je superintendentica sinoć da gleda naše radijatore pa veli da se drugi žale da im je prevruće, a mi da je kod nas ladno. Laže. To je ona što ima 46.000 platu od menađera Nicka. Veli da je upravo šnjim pričala i da joj je on reko da to njen poso nije da oda po stanovima i odvrće ga. Zašto ne uključimo strujna grijala veli. Neimamo hi. A ja tio kamin oma kupit kad smo se uselili prije 10 godina a Donja ni da čuje. Ni dan danas.
Evo se navodi da su meštani bili zaštita jedinicama od snajperista nastavlja advokat na suđenju Adžichu. I neima više pitanja. A ni tužiteljka lijepa plava brez naočala. Sada ga pita crnac sudija na ropijen ali oni sudije ne ustaju. Pita za crkvu koja je u listopadu rušena. Veli to je bila naša Aniška. Ode. Sudac pohvali lijepu brez naočala kako je dobro radila iko joj je to bijo prvi nastup u sudnici. Sad se svađaju da li uvesti novog svjedoka ili ne. Advokat Adžya kaže da nije spreman za njega.
Utišam to i pojačam suđenje Karya. List iz Vogošćanske opštine iz 11 avgusta, pala kota 681, Boro priča i on tamo nešto, Komadant brigade kaže odgurali smo hi prema Kobiljoj Glavi i nema šamse da se vrate i Eniški narod je sve bliži slobodi i pobjedi, Jovo veli Ostojich. Došli su iz Ylyasha Vasketovi da nam pomognu preuzeti Golo Brdo.
Tamo Adćichu ipak uveli svjedoka, vidimo ga i čujemo ali ga oslovljavaju sa gospodine svjedoće. Proveo je život u Lovasu, selo većinski Aniški, nešto Eniša, ali malo više od Ungara. Odnosi su bili dobri, družili smo se, prijateljski fantastični. Radio sam u Borovu đe je radilo 20.000 ljudi svijeh nacija sa Balka. Lovas je udaljen od Sany samo 3 km a od kombinata Borovo 30 km. pauzica. Brali smo jabuke u polju kada smo čuli ispaljivanje i zvižduk granata. Kad smo došli u selo viđeli smo slomljen toranj crkve i čuli zvuke tenkova. Prije toga je bijo pokolj Aniških policajaca u Borovu. Saznali smo da su prije toga Armejci, vojska, napali Tovarnik, pucali po Aniškim kućama, zapalili im crkvu. Ljudi su pobjegli pa smo ih primili u kuće. 6 je sahata ujutro. Kuku mene. Danas polažem B kategoriju. Kako li će to ispasti.
Gađali su silose od poljoprivredne zadruge u Lovassu. Kad se sjetim kako je u Bačiju građen silos. Koliko samo treba para za to. A ovi naš na Balku kao a to nije njihovo. Opali, spali, sruši. Ko da nikome neće ništa poslije trebati. U Šid su išli 2 Aniša I 2 Eniša da pregovaraju. Oni su tražili oružje, nekih 100 pušaka da se preda inače će proći kao Tovarnik.
Taj  je ultimatum ljuto izdao jedan ofricir AB sjeo u auto i ošo. Ujutro smo bježali u podrume jer su zasuli granatama selo. Isterali su nas iz podruma ili će baciti bombu. Izašo sam i reko da nemam oružje. Naplju su bili eniši mještani i neki nepoznati i  iz Borova koje sam poznavao. ZeljkoK MilanV RudichM, rakich iz Borova i meni neki nepoznati veli svjedok. Srđo mi je reko da izpostavim bjelu zastavu kao znak da je Aniška kuća i da je pregledana i da ostanem u dvorištu. Na ulici sam vidio mrtvog susjeda Josipa Kraljića koji je imao 65 godina. Popodne su ga u pratni naoružanih desetak Eniša šarolike odjeće ; zarasli, prljavi, nešto kao neka paravojska, Aniši natovarili na traktorsku prikolicu i odvezli na groblje. Sovali su nam majku itd. Odoh leći i slušati kako ljudi mogu lahko da pobjesne. Nemerem. Moram ovo da pišem. Otimano je sve. Popljačkano. Kuće su paljene, auta odvožena. Vojnici Balka nijesu ništa poduzimali ni spriječavali. Morali smo nositi bjele krpe i raditi šta nam se naredilo. Bio je od 17 do 7 policijski sat. Sve kuće su bile u mraku. Poskidali su nam osigurače. Tamo za vojsku je bilo struje. Dali su mi doboš da čitam njihove naredbe. Sjetim se moga djetinjstva kada smo išli u posjetu kod strica u ravni dio Balka. Tamo je u selu s vremena na vrijeme od čoška do čoška išao čovjek sa dobošem i lupao u njega. Kada boi procjenio da se dovoljno slušalaca sakupilo odmotao bi veliki papir pa pročitao bi sa njega vjesti i obavjesti, naređenja vlasti i slično sa nekog velikog papira. Na vom što je čitao svjedok bio je potpis Ljube9. On se prozvao za predsjednika sela.  Živjeo je u Oseku a roditelji su mu bili mještani Lovassa. A komadant TO lokalnih Eniša  je bijo Milan Radojćić. Komadant Armije je bio kapiten Marko Kovatch. On je potpisivao crvene dozvole za odlazak u polje. Komadant policije bi Milan Derkić, otac Aniš a mama Eniškinja. U kući Bore Kesera je bilo zatvoreno nešto Aniša. Odoše na pauzu. Otvorim sudnicu 3.
Dobar dan Gospodine Dunjichu veli svjedoku KaraKary koji nosi orandž ili crvenu široku kravatu velikoga čvora. Čita na amerijanu kako je svjedok diplomirao na akademiji i bijo komandant brigade Balka pa u VE. Dobio 90-e  je obavjest da Zelene Beretke vježbaju na planinama. Tuko je Yuku da spasi Eniše od noža.  Napustio je EV 92-e poslije sukoba sa Generalom Galychem /koji je osuđen u Hayu i leži na robiji od 45 godina zbog razaranja Tradera/  a zatim i  Balk Vojsku 94-e koja se tada sastojala samo od pripadnika gržavljana Sany i Negri.

28/11/7012 5:31 AM
Zima u stanu se nastavlja. Naspavao sam se pa ću malo na suđenja. Uglavnom prošao sam prvo drajving test. To me malo odmorilo. Znate ono, zujanje motora, veliki bus, nas troje samo u njemu, radijo ne pušćamo, mihlina. Na nagovor Loraine mister Deyvi Kroket me ispita usmeno I ja položih samo sa jednom greškom na tri testa a dozvoljeno je na svakom da se ima 4 greške. Znakove me nije ni ispitivao jer sam tamo imao 100% tačno još jučer na pismenom. Veli pa vidim kako voiš a glupih pitanja ima kao koji pritisak ima rezervna guma, koja u Školskom Busu uopšte ne postoji.
Olrajt veli glas. Stižu. Svjedok je ekonomista Sweetly /Sladoje/. Evo Kary čita sažetak na amerijenu. Služio je 74-e artiljriju u armiji Balka. U zadnjem ratu njegov bataljon nije imao nijednog profesionalnog vojnika i ni jednog snajperistu. Odbranili su se 8 Aprila 92 i oformili liniju koja nije probijena do kraja rata. Suprotna strana je bila u soliterima Dobrinje samo 30 do 50 metara od njih i nesmetano su djelovali iz snajpera. Sweety se žalijo NU da Oniši gađaju civile na Eniškoj strani. Nikad nijesu izdali čast  i nikad nije izdala naredba da se naškodi Oniškim civilima. To je pismena izjava koju usvojiše. Sada ga tužiteljica pita koješta, đe je bijo stab itd. Zazvoni telefon. Traže Donju na poso. A legal je u pola 4. Sjedi na Internetu i Puši. Možda je čak i prilegla na kauču. Živio izbor, zivila Sloboda. Okrenem sudnicu 2. Tamo je onaj svjedok  od jučer. Advokat nabraja neka imena i pita ga da li poznaje te ljude. On poslije svakog navedenog imena veli –da. Kaže da mu nije poznato da je Markitza bio komadant od 120 ljudi. Veli,-ne. Da li znate da su krediti zadruge korišćena za nabavku oružja. Ne veli on. Kada je vojska ušla u selo sa rubnih područja je sve pobjeglo tako negdje oko 60 % seljaka. Iza advokata sjedi stražar. On nema slušalice, gladi brke i šeka kraj. Mora da mu je dosadno, ali poso je poso. I ja bih ga sa radošću neki radijo. Evo ga i drugi, neki crnac sa naočarama. Ceka se po nous pa se smiridržeći se šakama, pa se ćezka po glavi. Obojica su u plavim uniformama, laće i nešto svjetlija košulja ispod koje viri bjela majica. Iz pravca šume Jelaš tuku ih snajperi veli advokat za vojsku rezervista koja je Lajkovačkom pugom došla iz grada Valjeva koji je duboko u Sany.
U zoni moga bataljona samo smo jednom oduzeli pancire vonicima NU sa Franca čije je sjedište bilo na Aeodromu, dakle van grada. Bio sam tamo kada smo na punktu ih 90 zaplijenili jer smo bili sigurni da ih nose Onišima u grad jer njihovo mjesto je bilo na Aerodromu dakle van grada, a ostali NU vojaci iz drugih zemalja koji su bili smješteni u gradu su imali svoju logistiku iz njihovih zemalja. Pun kamijon je nestao veli tužiteljka sa naočalama i ufrčkane duge smeđe kose, skoro crne i dodaje u vrijednosti od 350.000.
Skuham Donji kafu i ode do 11 na posao. Pauza je na suđenjima pa navijem radijo Grassland, a čiji bih inače. Ustala  je evo i Dunja. Pitam je oće li jaja pečenih, veli oće i to sa lukom. A niko nije sretniji od mene kadi ih njoj pržim. Znam dugo neće poslije takvog doručka biti gladna. A sinoć vidim neima no 1.4 # na računu, a prije 8 dana je imala skoro 300. A stislo na domaću hranu. Ebiga. Nosi sada i grah i sarmu na Univerzitet. Suđenje počelo. U sudnici 2 je onaj iz Lovasa. Muzika i dalje sa radijo Grasslanda piči …many many many… stara grupa sa Sueda, pogađate Abby. Advokat pita koliko ste bili udaljeni od mjesta kada je Kraljević poginuo. 15 metara veli on. Itd. Ode on.
U trećoj čita Kary na Amerijen podatke o svjedoku Farrieru /Kovačeviću/, a što on to voli, ne pitaj. Svjedok je sada neki drugi. Komadant bataljona za artiljerijsku podršku. Najviše na brdo između Eniša i grada Tradera zvano Žuč. Nikada nije pucao, ni imao ni davao naređenja da se puca po gradskom saobraćaju i civilima u gradu.  Za pijacu Marklae / na koju je 2 puta bačena granata, jal mina od 120 mm i pobila silne ljude, dodajem ja a i izaazvala aero intervenciju BOOMa protiv Enša / kaže da mu nikad nije bila na nišanskoj osi. Prikazuju mapu. Između Vogošće đe su bili njegovi artiljerci i grada zaokruži brdo Žuč i Hum. Au, pa to veliko. Pita ga Kary jel imo dugijeh nacija u brigadi. Veli da je imo i to nijesu bili mobilisani no su sami dolazili. I Oniši i Aniši. Sada tužiteljka ona plava sa naočele. Prevodilac nije moga da prevede šta ona nabraja od oružja koje je Farier imao na raspolaganju. Oganj od 122 mm, haubice od 150 mm, proti aviona, oklopne jedinice. Domet 11.800 i 15.300. Ziss 86 dosta jak i top 76mm M48, 8.000 metara. B1. Zis je protivavionska a ne znam o njemu ništa. Višecjevni bacači ne gađa jedan cilj nego površinu.

29/11/7012 1:10 AM

O, vidi vidi, Google Chrom mi je bolji no Firefox koji baš ne radi kako treba. Namučio sam se sa njim uzaludu. Na ovom radi I Tv Hany. Vjesti su iste kao I iz Sany. Dvije zemlje Arabskog proljeća Unis i Egypt koje su proljetos grubo smjenile svoje diktatore dobili su nove pa sad se digla buna protiv njia.
Oni u trećoj đe likvidiraše omrznutog apsolutistu Adaphya u Ybiji ni nemaju sada neku naročitu vlast i vladara da se protiv nje ili njega pobune. Vlada ko đe more i stigne. Samo je važno da nafta teče ka lukama i tankerima. Danas u Sany svi čekaju osudu Osovskih vojaka. Dokaza neima puno jer pošteni svjedoci su pobijeni, a ostali ili pristrasni ili uplašeni. Opet će biti oslobađajuća. 100% glasam ja u 1 i 20 noću. Evo sam prikačio i Bona Tv. Proslavljaju 7 godina oružanih snaga, Milorad je komadant a Zkeriyah je minister obrane. E moja Bony. Kud ćeš ti i šta te čeka još. Sjećam se da sam čitao kako su joj i u srednjem vijeku negdje oko 3000-e godine prijetili da će je zgromiti ako ne uvede 100% Kristijanstvo kao svoju religiju, a oni neki pristali, a drugi čekali dok se moćnici odljute ili zaborave baveći se drugim teritorijama, pa sačekali i pola hi nijesu ga uveli. A šta rade od ljudi te religije.  Ustanju su da se zapale, pobiju, a svi vjeruju u istog Boga.  Evo zlatni bodež pokloni podpresjednik USSYe, najveće Planete u Galaxiji podpresjedniku vlade Sany, do sada nezaposlenom Vuchichu a i od 150 milijuna njenih stanovnika i ček od jedne milijarde, istina rekoše veoma povoljnog kredita.
Evo je 8 sati ujutro. Na sudu u Hayu Aradynnay i još dvojica Ossovara kao što sam i prognozirao oslobođeni od zločina. Nikom ništa. Sud u Hayu je legalizovao ubijanje vele u medijima mnogi zvaničnici Sany vlasti. Evo zbog čega su optuživani i suđeni.
Pretresno veće se uverilo da su zločini koji se navode u tri tačke optužnice (tačke 3-5) utvrđeni, konkretno okrutno postupanje i mučenje svedoka 6, zatim Ossovara katolika, Nenada Remištara, saobraćajnog policajca osovskog Srbina, jednog neidentifikovanog Bonya i Pala Krasniqija, Skendera Kuçija i svedoka 3, koji su sva trojica civili osovski Ossovary, kao i okrutno postupanje sa trojicom neidentifikovanih Negrya. Pretresno veće je takođe utvrdilo da su delimično utvrđeni navodi jedne tačke (tačka 6), konkretno, prisilno uklanjanje dvojice Ossovara, Nasera Like i Fadila Fazliua iz sela Žabelj. Dodatni navodi iz ove tačke, koji se odnose na okrutno postupanje i mučenje Fadila Fazliua i Nasera Like u štabu OVK u Jablanici nisu utvrđeni. Osim toga, Veće je utvrdilo da zločini koji se optuženima stavljaju na teret po druge dve tačke (tačke 1 i 2) nisu dokazani, konkretno, ubistvo i okrutno postupanje sa i mučenje dvojice osovskih Roma Agrona Berishe i Burima Bejte, kao i Ivana Zarića, kosovskog Eniša, i ubistvo i okrutno postupanje s Ukëom Rexhepajem i Nesretom Alijajem, kosovskim Romima.
Ako je i pola istina grozno je a kamo li da je to samo dio brijega.
Slušam suđenje Karya. Osamnestog Marta je bio usaglašen stav za mir po Kutilerovom planu veli on. Ona se ne sjeća jer je bilo davno. Bila je i u zatvoru kod Oniša pa ne zna mnoge stvari. Priča kako je vlast podjeljena u njenoj opštini Hađichy i kako su smjenjivani rukovodioci u firmama, školama, domovima zdravlja, itd. Baš mi je to šega kod nas. Nan Nadi nije tako. Kada pobjede Liberali, ili Konzervativci koji ođe stoljećima vladajau niko ne mjenja kadrove niđe. Njima to ni naum ne pada. Kadrovi su profesionalci a ne slijepi vjernici neke partije. Ovde za direktora škole treba da završi studije a ne samo da bude 'podoban'.  Ma Balk mi se smučio. Od svog osnivanja, Međunarodni sud u Hayu je podigao optužnice protiv 161 lica za teška kršenja humanitarnog počinjena na teritoriji Balka od 6991. do 7001. godine. Postupci protiv 128 lica su okončani. Trenutno su u toku postupci protiv 33 optužena
Evo je najavljen novi svjedok. Zamišljam ga kako ka' neki glumac čeka iza zastora da nastupi. Navijem radijo Grassland. Pričaju o kaznama za nesportsko navijanje na stadionima u Bony. Obavezno je to vrijeđanje na nacionalnoj bazi.
U stanu i dalje ladno. Možda je to dobro za krvotok. Odoh se okupati ovo suđenje je u istoj sali 3 đe oslobodiše Ossovare od optužbi pa će biti sve do podne po našem vremenu. Ima da se naslušam ako oću. A nećeš. Dok se ja okupa i sjede sudija veli sjutra u 11 nastavljamo.
Evo pola pet popodne. Na Tv GrizzVille emisija o oslobađanju u Hayu i zločinima nad Enišima na Ossovu. Majka je dala ime i prezime komšije koji joj je kidnapovao sina iz dvorišta i nikom ništa. Rekli su iz međunarodne policije da nema dokaza za optužnicu.  Kako god je dolazila neka nova postava vojske BOOMa ponovno je vršena istraga što je psihički i materijalno iscrpljivalo familje nestalih i ubijenih. Ukupno, što civila i policajaca 3500 je Neossovara.poginulo ili  nestalo, a tako isto i 1200 Ossovara.  General Delich, Eniš iz Sany, da ga ne brkamo sa prezimenjakom Generalom Delichem Onišem iz Bony, prokomentarisa da ništa pametno od države Sany nije vidio u zadnjih 20 godina.
Bili smo malo do Chayna radnje, jeftine ribe Sommona 4 # za paundu /455 grama/,, 4 glavice kupusa po 30 centi paunda, 5 # za tri lijepo očišćena komada zaleđene ribe Bas i još koješta; mlado veliko pile za 5 i po, mljevenog mesa po paundu od  bif i krme, blitva, kukuruza, spring role 2 pakovanja za 2 #, 5 pakovanja piroški punjene piletinom i šampinjonima za 5 # . to sve za svega 44 #.  Ma tamo je ko na traci. Svratili smo prije toga kod Amira na puš pauzu. On i Donja na škrtom ali ipak prijatnom jesenjem suncu puše a ja hi slikam celfonom na drvenoj terasici njegove Pizzerije dimenzija 5 sa 1.5 metar.
Ostavimo kola i laptop  koji je on jučer pregledao i ustanovio da je unutrašnji kontakt pokvaren ali je dodao malo aluminijumske folije da ga poboljša. Odemo na uobičajeni kapučino za Donju i ĐinĐurelu za me u stakleni kiosk kod Portugiza. Oni su majstori za slastičarne i pekare ođe na Nadi. Svaki narod ima neki svoj domen u kome radi. Naši sa BAlka uglavnom rade u fabrikama za izradu djelova za auta a neki kada izgube taj posao obično taxiraju kod naših koji su taj bizis na vrijeme kupili kada je bio 50-70 hiljada. Sada je 300.000.
Veče oko 22 sata. Poslije večere pečenog somona, kuvanog krompira, ajvara i čaše crnog vina sam baš čvrsto zaspao. Okrenemo neku emisiju na Tv GrizzVille. Prkazuju jednu familiju Eniša koji žive na Ossovu. Izgubili su 20 godišnju ćerku u napadu na autobus. Mina je bila zakopana ispod asvalta i detonirana daljinskim. Ubica je uhvaćen a onda nestao u bazi BOOMa i odatle kažu pobegao. Sestra bliznakinja je preživjela taj napad iako je sjedila do nje. Zadnje što je vidjela na licu ubijene je bio njen osmjeh. Zatim slijede sela i gradići gdje još ima Eniša i njihove storije. Prvo što su 204-e napali bila je bolnica u Ossovo polje sa 6.000 Eniša. Ljekarima su srušili kuće, i nove koje su im sagrađene su također devastirali. U Obilichu su rukovodiocima kombinata od 7.000 radnika sve srušeno, poravnato. Napali su crkvu i ubacili zapaljive materije. Od 1800 u selu Belo Polje je ostalo samo 27. Tri puta su im rušili kuće. Potpuno nova škola pusta devastirana. Nemaju ni prodavnice, prizren, 4000 Eniša je protjerano tako što je čitav kvart spaljen. Prištinski kvart zgrada su 500 osovara devastirali. Napali su nas oko 17 h, bacali kamenje i zapaljive boce u stanove, palili auta na parkingu. Oko 8 uvečer su isključili struju od nas 200 ostalo je samo 6 familija koje nemaju kud. Od 40.000 ostalo je možda 20 Eniša. Nemaju gdje. Djete im ide u školu pod pratnjom vojnika NU a ne izlazi napolje nikako.
Manastir Svetog Trojstva iz 14-og vijeka koji je dominirao cijelim Ossovom je srušen. Tako se brišu jedni da bi vladali drugi. Ovo je crkva Svetog Save. 110 crkava je uništeno otkako je BOOM došao da tamo vlada. Otac Andrej ide na Liturgiju u oklopnom transporteru u pratnji vojaka NU.  Jedan Eniš Dragan velich je sastavio liste i pokazuje da je 223.409 Eniša sa Ossova oterano. To nije moglo bez dobre organizacuje vele u GrizzVillu u centru obavještajnih službi i borbe proti narko dilera. Imamo listu od 800 terorista  koji su još aktivni. Finaciraju se drogom, ljudskim organima, ucjenama i švercom. Ubijani su i Ossovari koji smetaju. Šestog juna 2006-e su ubili novinara Ayetija koji je objavljivao vezu premijera Tachiya zvanog Zmija i terorista. Nastavnik Imeri Haxi je ubijen jer je bio u Rugovinoj partiji i dobio lokalne izbore. Dečan, mjesto rođenja po drugi put oslobođenog Haradinaya u Hayu ima 4 banke 4 hotela, 8000 uglavnom nezaposlenih stanovnika koji sjede u baštaama restorana, dok ulicama kruže skupi đipovi. Mjesto raja upravo oslobođenog u Hayu. Prikazuju mu nedovršen dvorac u selu. Kažu da je lično učestvovao u  mučenju i ubistvu 30 osoba koje su zatim bačene u jezero. Daut, brat mu, je izašao iz zatvora poslije odsluženja 5 godina za ubistvo 4 člana Rugovine vojske FARK. Svjedok Moriči živi u blidiranoj kuči i sa vojskom UN se kreće kad ide van. Tri puta je na njega vršen atentat. Tri člana familije Zenaya su ubijeni isti dan rafalom iz kalašnjikova jer su bili svjedoci zločina gospodina Haradinaya. Toxaj i Ilay su bili policajci koji su istraživali ta ubistva pa su i njih ubili. Ubili su i Sabahetu koja je radila u policiji. Ona je bila prva žena pilot borbenog aviona na Balku.  Uhvatili su jednog i osudili ga na 27 godina koji je bio teleranitelj Ramuša,- veli njen brat koji se vratio sa Hammera da pomogne familiji. Ima još dvije sestre bliznakinje koje ne izlaze iz kuće, a zatvorile su i svoju malu radnju. On ima pumpu i kaže da su Haradi imali samo malu radnjicu u selu a ne kuće i stoku kako priča Daut. Sada u Prištini vila na brdu a u selu dvorac. Prikazuju dalje Taly brdo droge koja teče sa Afga ka Osovu, a otale na Yuro da truje im decu. Pa zatim brda oružja u susjednoj Doniji i kamp za obuku terorista. La guerra infinita, emisija na Taly jezikku od ekipe sa Talya. Prođe ponoć. Odoh spavati.

30.11.7012 6:08

Sa 6-orostruko jačim neprijateljem smo imali 932 poginula od kojih je poginulo oko 500 civila. Naša jedna brigada je bila naspram 4 njihove. 104 njihova imala je 5 haubica 122m, 5 od 105mm, 5 oklopnih, 5 transportera. Želeli su da probuju i sastave se sa ostalima prema Enitzi gdje bi mi Eniši imali strašne posljedice. Sam NudyMudy je rekao da mu ni jedna cjena nije skupa kada je Oniška vjera u pitanju. To govori da su oni bacali bombe na svoje građane i na pijacu. Imao je jedan prebjegli i ima video iz rata. Sin moga prijateljaza kojega ne znam da lije Aniš ili Eniš iako smo bili prijatelji 15 godina. Žena mu je bila Oniš. Njegov sin me molio da pređe do Grasslanda da ide van Balka. Kad je popio kafu i pojeo nešto pitam ga šta je radio 2 godine. Ja sam tonac na radio Traderu. Kada su nas uputili kod vječne vatre jdan dan i tamo smo dugo čekali na zimi. Nazvao sam redakciju iz obližnje prodavnice i reko šta to toliko čekamo, neima nikakvih zvanica ni događaja, ej, smrzavamo se. Ne pitaj, ne buni se inače češ na liniju a sad će to. Vratio sam se i reko prijatelju njihov odgovor, a onda se začula explozija sa obližnje pijace. Dakle to je bio taj zadatak. Snimiti reportažu sa Pjaca Markale.
Tek u Novembru su novinari dolazili do nas da vide naše grobove ubijenih, našu sakatu djecu, naše majke u crnini. 2150 ranjenih 450 ubijenih boraca.
Svjedok je pomoćnik Ilidžanske brigade Myatovich. Pušćaju vido. Tri dana ste bili napadani. 800 Granata je palo na nas. Njihova 104a brigada je imala 35 minobacača. Tri vojnika, 6 žena i troje djece su bili veoma teško ranjeni. Imali smo miting poslije Daytonskog mira 21 Novembra 95-e u baselju Lužany koji smo odbranili i 10 drugih opština Tradera smo morali napustiti.

 Pauza. Odo se okupati pa na posooo! Daj bože od Ponedeljka radim. Ovi nešto stalno zatvaraju suđenje. Evo je 6:45 a u 8:45 treba da bidnem u Bazi moje kompanije Sharp.
Možete li potvrditi da ste imali 2 tenka. Myat veli jes. Jeste li imali 30 snajpera. Ne veli on jer naše i neprijateljske linije su bile po ulicama na 10 do 12 metra rastojanja i snajper je bio beskoristan. Bolje je bilo imati pištolj. Ali evo dokumenta veli tužiteljka iz jeseni 93-e. Ja ne znam za snajpere veli on. Pauza od pola sata.
Vratio sam se sa posla. Prvi put sam voozio djecu. Bila je samnom jedan koja reče da zbog skračene noge nemere da vozi autobus koji su joj dali. Vratim se pješke kući. Smrzao sam se. Moram ponijeti piđamu ispod farmerki. Legnem malo dok je Donja otišla po jaja koja joj donosi jedna žena na posao.duplo su jeftinija. Doza 1,7#. Ponavljaju emisiju pa zapisujem što nisam uhvatio sinoć.
Dimitrije Popović je imao samo 17 godina kada ga je Ossovar ubio pucnjima u lice pred burekđinicom. Prošao je ubica sa kalašnjikovom i 22 metka u njemu nesmetano pored vojnika BOOMa. Sasuo ih u njega. Uhapšen je a da li je u zatvoru familija ubijenog ne zna jer ne smije nikuda da mrdne. Dalje prikazuju Gračaitzu, zatvor na otvoreno. Sve su im kuće spalili muža oteli poslije dva mjeseca od rata, napisala sam imena otmičara. Niko ništa. Florim Eyupi je digao Bus u vazduh. Poslije bjekstva iz baze BOOMa pojavio se poslije godinu dana sa trojicom u uniformi Sany policije da bi ubili nekoga od pripadnika međunaronih snaga i  svalili to na Eniše.
U polju su ubili 14 naših sugrađana poslije žetve. Groblja su im uništena. Tri familije su potpuno uništene. Prikazuju jednu ženu koja kaže da je ostala bez tri sina i muža. Zašto seljake, ljude bez uniformi. Još su ih poslije masakra unakazili. Da bi nas Eniše oterali veli jedna žena ali ja ne idem dok sam živa.

2.12.7012 8:44

Gledam malo Tv Hany. Gost je novinar Niko. Priča on. Premijer Ylan drži tužitelje ziheraša koji je pristalica svake vlasti. Kada neko pane on ga sahrani. On je higijeničar. Afera kad je završena onda pada sve na jednoga kojega zatvore kao premijera Hany Anadera a onda svi mediji koji su ga slavili optuže prije sudija koji mu odrezaše 10 godina robije.  Razmjeri korupcije su ravni genocidu. Imao je potporu sviju. To je bijo system. Musolimi je iselio čitavu mafiju sa Sicilije u Drugom ratu. Poslije toga 80-ih je bila čistka kada je 12 policajaca poginulo. Pet hodina poslije toga dolazi Beruskony i rodila se korupcija koja je prerasla Mafiju. Mensčini da je to opšta pojava. Evo i na Nadi stalna komisija zasjeda u K2, Qebek, gdje se 3% davalo Mafiji od posla.  Da li je ima u K1 i ostalih 8 kolonija na Nadi. Čisto sumnjam da neima. To je zaraza koja je uhvatila cjelu Galaxiju kao proces. Nešto kao kad se pojavio novac. Ja tebi, ti meni pa ako si u kolu dobro ćeš živjeti.
Poslije ove emisije ima religijska emisija Aniške vjere. Vjerske zajednice su neuke i ne shvataju religiju veli njihov Pap. Podržava Palestinu kao posmatrača u NU i treba da im se konačno da vlastita država veli on. Nije mi jasno zašto se svećenici bave politikom. Ja sam mislijo da su oni samo veza Boga i nas. A evo napadaju nekog svećenika u Plytu koji je član Hany Sabora da treba da to napusti i vrati se kongregaciji... .
Dokuhavam supu koju je Donja počela sinoć kuvajući neke komadiće mesa. Dodao sam puno mrkve, glavicu crnog luka, jedan komadić bjelog nako neoguljena. Djetinjstvo Issussa se zove knjiga koju je lično napisao Pap. Objavljena je u 72 zemlje u milion primjeraka. Evo monsinjor Ratko Perić koji po imenu i prezimenu more bit i Eniš priča u onoj istoj Rebinjskoj sali doma Armije Balka đe sam bijo na seminaru Odbrane i Zaštite 78-e godine jer sam pored matematike istu predavao srednjoškolcima, kako treba pomoć ljudima ođe a ne da se sele ka Vniky.
 Ništa nebi mogli sami, a sve veći broj ljudi kuca na naša vrata jer držaba nema socijalne programe. Glad je najveća prijetnja djeci svijeta, više nego Malaija, Sida i kuga zajedno. 700.000 djece hrani donacija Marijin obrok. A mi imamo porez na donacije vele u 4 religijske dobrotvorne organizacije u Bony. Umbilivbl. Ali ipak ima pozitivnih stvari. Volonterima se čak broji radni staž. Ako ne možete nahraniti 100 ljudi, nahranite bar jednog čovjeka reče Tereza Majka.
El Šat logor u Egyptu tamo je 26.000 Aniša bilo internirano iz Hany. Kada je Taly kapitulirala 43-e Partizani su preuzeli opremu i oružje u većini obale mora na Balku a dali brodove da talske vojake prevezu u Plyt. Mi smo bježali sa Pelješca, Korčule i otoka jer su tada Hammeri došli i iako su ih ljudi dočekivali sa bjelim zastavama bili sve što su stigli. Prikazuju video kako mladići Hamera pucaju po narodu na nekim livadama a ovi padaju na tlo kao pokošeno sijeno. Čudan neki ljudski ritual. Ubij bližnjega svoga. Na Božić 43-e su u oranizaciji Partizana i saveznika koji su okupirali dio Talije tamo kod doskorašnjeg agresora pobjegli oko 40.000 Aniša. Prikazuju neku baku sa čvrsto stisnutom pesnicom uz glavu. To je bio znak „Smrt Fašizmu“. Nakon 7 dana leta stočnim vagonima su nas oveli u pustinju. Nije još bilo postavljenih šatora. Radom smo zaboravljali mjest gdje smo živjeli, pravili smo škole, umjetnička društva, radionice koje si reciklirali materijal; stare gume za nove cipele itd. Nije bilo policije, represije, zatvora. Puno truda i samo dogovor. Imali smo Partizansku stražu ali bez oružja. To  Nešto slično imamo i mi moderni immigranti sada. Samo nas rad održava da ne poludimo. Zato je važno da vozim moju djecu u školu i iz škole makar mi se na glavu popeli.
U logoru je bilo 15.500 žena i 12 tisuća muških. Najviše katolika, 24.000, sa 7 svećenika. Bilo je i pravoslavaca koji nisu imali popa. Interesantno da je bilo i staro Katolika sa Hvara sa Jurom Barbarićem kao njihovim sveštenikom. Bilo je i  200 Jewa, Altarac je vodio hor i njihove obrede. Bilo je nešto i Muslimana. Več smo nakon 30 dana imali prve priredbe. Prikazuju djecu kako igraju folklor u pratnji harmonike. Soprantistica Maria Gassy je došla i još jedan da nam pjeva inserte iz Male Floramy. Imali smo prfesora slikarstva Kljakovića koji nije popravljao naslikano nego nam je samo isticao kako doći do rezultata priča jedan sada profesionalni slikar. Bio je tu i Kaleb. U velikoj Sali gdje je bila i bolnica smo izvodili naš umjetnički program. Od nas tu 481 osoba je umrla od bolesti i starosti. Najviše djece. Ljekova nije bilo a Inglezi su nam tvrdili da djecu treba da peremo ladnom vodom što ih je desetkovalo. Ukupno 856 umrlih je zajedno sa onima koji ostaše na Taly.  Blizu je bio kamp za obuku Ingleskih Vojaka pa je logor bio 5 puta 'slučajno' bombardovan. Godinu smo se dana poslije rata vraćali kući.
Dunja dođe jučer teko oko 2 ujutro. Na njoj rusak sa knjigama i novom laptopom Mc. Bila je na učenju u Biblioteki. Obukla je novi kaput koji smo kupili za 8 ipo talira u naš Talize. To je veoma skup kaput u regularnim radnjama, crne boje, 70% od vune, jako lagan ali veoma topal, sa svilenom postavom. Onakav kakve nose bogataši. O što se Dunja obradovala kada je vidjela da joj je taman. Da istaknem naprimjer da sam jučer časteći za moju dozvolu u dvije kafane potrošio 13 talira. Doduše i ja sma popio 2 zelena čaja a oni dvojica po espreso kafu i dvojica po kiselu vodu. Skupo za ne. Šta bi bilo da smo se zapili sa Lozama ili pivom kao kod nas na Balku što je bio običaj. Nebi me pokrilo ni 300 talira.
Pečem pile. Okolpo sam stavio krompirića. Namazao sam ga vegetom. Prije sam pogledavao jednu emisiju na Tv GrizzVille gdje prikazaše porođaj jedne žene koja rodi muškarćića i pitam se da li je rođen još jedan monstrum ili genije, jer samo kod muškaraca se takav izbor javlja pri rođenju. Žene su slabo manijakalne u ratovima. Niti nešto masovno nose oružje, a iako nose ne streljaju djecu i starce ko muve. Nešto tu pravila ima.
Pao tunel na Yapu iako je inspekcija bila u Septembru. Unutra je bilo 25 auta. Ej živote gdje žuriš? Čekam Tv emision Jagodichi. Slušam radio Oazu na Kič našoj postaji na Nadi. Žene ambasodara u Sany napravili bazar, jela, suvenire, odjeću. Lani su tako sakupili 90.000 # u humaniarne svrhe. Ove godine je predsjednik Sany dao nekoliko litara svoe rakije a njegova žena jedan mozaik.
Večer. Naspavo sam se dobro od pola 18 do pola 21. Bio sam u Talize i kupijo papuče nove 6 i nove cipele za 13 talira. Sretnem Cvetku i pričamo o svemu. Joxan je još na Balku i ostaće do Novegodine. Otac mu je operisan i sada je kući. Bi nam Wayta na vezi. Naš zaista dobar pop pjevač iz Grasslanda. Dolazi na DAS i na Nadu da pjeva. Ne vjeruje dase moremo vidjet jer se isto večer vraća na DAS.
Nađem u novinama mišljenje advokata oslobođenih Hany Generala.   Optužnica je, po meni, izvorno bila dizajnirana za političare. Prije svega za Hengrya / presjednik Hany/ i Uška / ministra Vojske/. Ona po svojoj konstrukciji nije bila dizajnirana za vojnika jer za vojnika mora biti puno konkretnija. Kako su u međuvremenu oni umrli te načelnici Glavnog stožera Annko Vonimir, Carla del Ponte optužnicu nije previše prepravljala i spustila ju je na generale Otovinu i Arkača. Tu je ona pala! Naime, ona je htjela na jedan jednostavan način povezati vlast s događajima na terenu. Zato je koristila dvije uporišne točke: jedna je brijunski sastanak na kojem su izrečene neke neprimjerene riječi. Otovina je dao neka obećanja u vezi s topništvom itd., i zato im je, budući da je sve bilo vezano za Hengya, trebalo prekomjerno granatiranje. Oni su „silovali“ to prekomjerno granatiranje kojega zaista nije bilo. Od preko 1000 granata koje su ispaljene, svega njih 64 su bile sporne. I to ne sporne u smislu da se tuklo po civilima, nego su promašile vojni cilj. Da bi izvuklo stvar, Sudsko vijeće odredilo je granicu od 200 metara kao čarobnu granicu za kazneno djelo premda to nikad u međunarodnom kaznenom pravu nije postojalo. To je, dakle, jednostavno moralo pasti jer na terenu nije bilo neselektivnog granatiranja, granatiranja kolona civila i ciljeva, itd. Auuuuuuuuu. Znaju oni iz kolona. Bile su tamo slike razvaljenih traktora i mrtvijeh ljudi bombardovanih čak iz aviona.

3.12.7012 5:52

Prvog desetog su tenkovi došli i ispalili desetak granata po silosima naše ekonomije. Tadijina kuča je pogodžena. Trečega su jope napali ljude koji su kupili šenicu koja je iscurila iz silosa. Petog je napad izvršen na crkvu sa dvije maljutke koje su ispaljene sa tenkova jer su vukle žice za sobom sa kojima su se djeca poslije igrala. E djeco djeco. Vazda vam je do igre ko i odraslima do rata. Desetog je bio opći napad, prvo artiljerijki napad iz pravca juga, šume Jelaš, kad je palo oko 15 granata a od toga oko moje kuće na kat koja im je bila orjentir je palo 6 do 7 granata.  Granate su padale u kvartove sa aniškim kućama. Niki vojni objekti tamo nijesu bili. Kad se smirilo poče pješadijska i jedinačna paljba. I dumdum meci koji zbuniče sviju jer neznate okle se puca. Došli su sa sjeverozapadne strane od WulfWara. Odoh raditi. Žao mi je sada je 5:59.
Budale. Pa ja odo skoro do parkinga i sjetim se da ja tamo treba da budem tek u pola 8. I sada sam ponovo kući. Priča svjedok da je isti scenario bio i za Babsku, selo u opštini Ylock. Sav sam mokar. Skinem sve sa sebe sem majice koja je skoro mokra. Prijala mi je šetnja nema šta.  General mayor je potpisao ovaj dokument veli novi mladi tužilac. Da ja sam se sastao sa njim 11 oktobra. Sa jednim oklopnim, haubičkim i protuavionskim bataljonom sa sudejstvom TO /paravojne smo hi zvali/ pješadije napadnu Lovass, SpottyTawn, i okolo. Sastali smo se u čkoli u gradu Shyd. Bilo je vojske, ofricira a i nas nekolicina. Zahtjevao je da predamo naoružanje da se ne smije pucati na vojsku i da su u stanju sravniti Ylick sa zemljom. Delegacija veli da bito bijo veliki masakr jer ima 12.000 žena i djece i neko će odgovarati kad tad. Reko sam mu da ima 21 ubijen, 20 kuća popaljeno, on reče da to vojska ne radi. Onda mi je rekao da je ubijen jedan teritorijalac u polju, a ja sam mu rekao da smo se dogovorili sa ofricirom Jorgevichem da za ono što se u polju dešava mi ne odgovaramo. General onda ustade i ode. Veli nije bilo paravojaka sa strane Aniša, a poslije veli bila je TO, nešto dvocjevki i Kalašnjikova.  Znači kad je TO eniška to je paravojska a kad je Aniška ondak to nije paravojska. Pauza. Odok čaj napraviti. Baš sam debo a ne primjetim dok ležim na kauču.
Vi ste odgovorni za 30 milijuna koje ste uskratili zdravstvu đe zaposlenima više ne uplačuju doprinose. Vidite kolike su fakture za građevinske radove na domovima zdravlja gospodine ministre. Vi će te odgovarati za ovo veli Tchavich, bivši predsjednik ER /Eniške republike u Bony/. Dodaje da ima snimke razgovor sadašnjeg predsjednika kako „časti“ nekog novinara.
Neki ustade pa mu odgovori. Vi ako imate dokaze dužni ste da to oma prijavite. Vi ste pomilovali preko sto ljudi a među njima je bilo i povratnika kriminalu. Pa ste smjenjeni od Visokog predstavnika, pa vraćeni. Otkud vama snimci. Čime se vi to bavite.
Usta treći govornik na skupštini: - 450 milijona treba vratiti ove a 630 slijedeće godine. Đe su nam radnici. Na ulici. Vratimo se realnim stvarima a ne otimati 80 maraka profesorima, i policajcima da bi vratili dug. Odoh jope na poso. Valjda će mi uspjeti. Sada je 6:58.
Žena neka veli: - 700 miliona je bilo pozajmljeno 2000e i 2001e u par firmi koje su se bavile pranjem novca i ne postoje više.
Ran je uspijo. Ran kažu ođe za neku turu po kojoj se kreće netko. Daklem moj prvi ran je uspijo. Došao sam na radno mjesto brez sahata. Pregledo sam Bus i pito nekog koliko je sati a on veli 7:55. Ja na gas i dojdem na odrediđte a đaka neima. Šta je sad. Neka žena naide sa cukom na lancu naravno jer ođe neima pasa lutalica. Pitam sada nju koliko je sahata a ona velju 8. E pa da sam tica nijesam mogo doći za 5 minuta. Ugasim bus i čekam. Pojavi se neko djevojče. Otvorim vrata i pitam je jel ona moja. Veli jeste. Uđi velim i pitam je kolko je sahata. Ona veli 8 i 5. A moj dolazak je predviđen za 8:10. Čekamo. Trče neki đaci trotoarom na mojoj strani. Neki šoferi koče a ja him mašema da projdu jer Stop niesam ni aktiviro. Dojde đaka nešto još malo mislim da je ukupno ih bilo 7 i krenemo na drugi stop a tamo djece bukadar. Bar 40. Ujdu. Odosmo. Ja mokar ko čep, ali veso. Konačno je krenulo moje zadnje zanimanje u životu. Dobro se nijesam šokiro jebo me sat i celfon zajedno što ga ne ponesoh. Evo sam i sad mokar. Kažem onoj u birou da sam jope ušo na zadnja emerđency vrata jerbo ona glavna ne rade.
Sve ovo dok pišem slušam suđenje Kary Kariyu. Svjedok je Luchych, komadant bataljona, a nie puco iako je bijo gađan na Grbavitzi jer im to velju nije bijo zadatak. On se samo branio. Javijo bi se komandi Brigade a ona jeimala 120 mm. Tužiteljku ovu još nijesam vidio. Svjetlo smeđa duga ravna kosa i veoma nježna.
Evo je 11:41. Odspavao sam na kauču u tri ture. Slušao sam malo suđenje kako su predali kontrolorima NU neko oružje po dogovoru od 18 februara 94-e.sa kontra stranom. Zatim spavao pa evo jope se Kary žali kako su oteli Enišima a nijesu Onišima. Primirje nije poštovano i narod je ginuo,-veli svjedok. Imao sam na Grbavitzi 26 poginulih i preko 30 ranjennih u toku 2 mjeseca i to snajpera i minobacačkih granata. Znači svaki dan ili neko mrtav ili ranjen. U tom periodu dogovorenog primirja linije Oniša su se utvrđivale što je također bilo zabranjeno.

Mislim na onu dječicu koju vozim u školicu. Ima ih četvero. Troje crnaca i jedno bjelo dijete. Pričaju uglas i gledaju me u ogledalu. Kažem im da sam bijo tičer. Da mi je tata bio policajac, da moja mama ne zna da vozi Bus, da sam bijo deda mraz. Ajoj što smo ser napričali. Još prvi dan u Petak kada sam ih vidio sa malim rusacima na leđima pa su ličili na kornjače na dvije noge. Kući sam se naježio kada sam pomislio kako je neko spreman da takvu djecu pobije. A na Balku to rade redovno svakih nekoliko decenija. Najmanje tri puta u jednom stoljeću. Vazda im granice nisu po volji. Jal se malo vlast promjeni odmah miču svoje kamene graničnike. „E sad je dovlen moje“. I onda za vratove. Što da umiru prirodnom smrću. Dobro što oni, ali što djecu ubijaju. I žene. Ljudska rasa ili samo pojedinci. Ko smo mi zaista? Marva. Danas se kod malog mostića ispod koga nešto već danima rade neke radove  mimoilazim sa dva radnika pod šljemovima. Veselo me pogledaju u oči i kažu dobar dan, kako si. Ne poznajemo se uopšte ali eto to je pravi kontakt kako bi ljudi trebali da se sreću.
To je na Nadi normalno da se bar prolazniku klimne glavom uz jedan osmjeh.  Sjetite se one žene sa Nade kada se osmjehnula nekoj ženi u avtobusu na Balku a ova joj rekla šta se smiješ pička ti materina. Nemere sa naš narod ni nasmijati od stalnih briga za život. Toliko su ih sve u životu puta proganjali, zatvarali, klali. Novi političari obečavali a vidite samo sa sjednice ER šta se radi. Evo okrenem malo radio Njaka Balu/BL/ gdje prenose skupštinu. Jedan priča kako po pet šest mjeseci radnici nemogu ovjeriti zdravsvene knjižice. Neima ni premijera jer je ošo neđe poslije govora samo tri poslanika, veli jedan poslanik.
Novi svjedok kod Karya M-Aletych. On je Eniš. U nekom zatvoru osuđen u Hayu za zločine protiv ljudi u Hertzegovini, grad Bridge i okolina, leži N-Aletich,  Aniš po nacijonalnosti. Vidite kako je kod nas na Balku. Pričam mojoj Dunji kako me je kad smo bili nasamo u Grasslandu pitala đe su ti Oniši. Podrazumjevala je da će tamo vidjeti neke ljude sa turbanima i kalašnjikovima u rukama koji govore nerazumljivim jezikom. Evo hi svuda oko tebe rekao sam joj. Imaju ista prezimena kao i Aniši i Eniši. Govore samo naš jezik koji u novim državama poprimi četri razna imena. Niko ursky ne priča iaki su ih Urci stvorili kod nas na Balku. Tutnuli im svoju vjeru pod prisilom ili milom, da nebi izgubili imanja ljud pristali, pa šte je to malo se klanjamo drugačije Bogu itd.
M-Aletića su nepoznati ljudi sa zelenim beretkama na glavi i puškama u ruci pretresali dva puta već u Marti u 92-e i to na ulici, pa su se Eniši okupili i organizovali da čuvaju straže bar pred ulazima u zgrade. Čuli su za napad u Dobrovoljačkoj na kolonu Armije Balka. Sišli su do rijeke i pomagali tamo ljudima šta li?. Njegovi protivnici su bili članovi Aniš naoružane grupacije Kralj Tvrtko /koji je bio posljednji kralj Bony prije dolaska Uraka. Imao je i malu tvrđavu u Grasslandu koja još stoji ali joj je pridodan oniški religiozni toran na zapadnom zidu. Iako je bio Eniš po svim evidencijama familije Aniši su ga prisvojili sebi. Evo šta kaže enciklopedija: Nakon smrti cara Uroša u Sany, potkraj 1371-e godine/poslije bitke na rijeci Aritzi protiv nadirajučih Turskih vojaka/, on se javio kao pretendent za upražnjenu  krunu Eniša imajući i direktno srodstvo preko bake Jelisavete sa dotadašnjom vladarskom lozom Nemanjićima. Tvrtko se po tradiciji enikih vladara nazvao Stefanom. Njegova titula pokazuje osnov po kojem je postavio legitimno pravo na upražnjenu srpsku krunu: kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju. Tvrtkovu titulu priznali su komšije Dubrovčani i počeli su da mu isplaćuju Svetodmitarski dohodak koji je ranije pripadao srpskim vladarima. Evo mu predaka. Tvrtko I je patrilinearno bio potomak bosanske vladarske porodice Kotromanića, a njegova majka je bila patrilinearno potomak hrvatske vladarske porodice Šubića. Majka njegovog oca, Jelisaveta Nemanjić, bila je kćerka srpskog kralja, čija je majka bila potomak dinastije Anžuj porijeklom iz Napulja, i ugarske princeze, čija je majka bila kćerka poglavara turskog plemena Kumana/. Eto tipičan primjer našega mješanja na Balku u Bony a šire. Nema prepreka za spermatozoide.
      4.12.7012 6:09
       Borbe za Lovass su trajale 4 do 5 sati i branioci su se povukli prema Ylocku veli advokat. Jel'to istina, pita advokat Adžya. Moram se nasmijati veli svjedok. Ništa od toga nije tačno. K ima podrugljiv izraz lica.                  Okrenem Karya. Moji borci sa položaja su ih upozoravali da ne kose, sabiraju sjeno itd a naročito po vidnom danu iza Špicaste stjene dole po Sedreniku. Tamo su bili domaći Oniši.  Na nekim mjestima 20 do 50 metara su rovovi bili i ti domaći su nas upozoravali da se ćuvamo kad dolazi smjena sa snajperima itd. Nova tužiteljka ga pita sad. Vaš komadant je bijo? Potpuovnik Rstich. Po mom saznanju nikada nismo pucali po civilima. Sada ona donosi dokaz da su dva civila ranjena vatrom koja je dolazila sa Špicaste stjene. Itd. Ovo je karakteristično za neprijatelje u Bony. Komšije upozoravaju komšije na suprotnoj strani da se čuvaju jer dolaze neke druge postrojbe koje ih neće paziti. Tako je bilo i kod nas u Grasslandu. Sa Planine bi Eniši javili u grada kada na položaje dolaze ljuti Ypovljani jer sa njima neima šale. Ypovo je kraj okle su moji roditelji. Taj kraj je teško stradao u Drugom ratu od fašista domaće proizvodnje Aniša i Oniša, koji su palili 2 puta njihov kraj u dolini Janja. Kad bi došli na Planinu svi smo se po gradu krili malo pažljivije. Kary sjedi onako sjed i podpituje nešto u naočalama na nosu. I ja nađoh jedne naočale u žepu crvene taxas košulje za koje sam dugo se pitao baš pa gdje sam ih posijao. Odoh raditi. Stratam u pet do 8 sa parkinga.
9:38. Taman sam stigao da vidim kako dostavljaju presude žalbenog vijeća Enišima Ukych. Neznam šta je bilo odlučeno. Odoše svi van iz sudnice 3. Znam da su bili teško optuživani da su palili žive ljude po kućama u HotVillu /Višegrad/. Na kraju bi sudije čitale izvještaje svedoka kako su plamteći ljudi zavijali kao mačke. Okrenem novine i vidim da je doživotna ostala za Ylana a sa 30 je smanjena na 27 godina robije za Redoya. Čuo sam za ta paljenja žena kada im u dimije natovare sjena i zapale ga. Jel' to moguće ? lijepo kaže jedan advokat da su vlasti ER pogriješile što nisu odmah procesuirale zločine jer Hay je upravo osnovan zbog toga da se kazne krivci.
5.12.7012 6:34
Kary čita na amerijen jeziku što mu je prava strast podatke o novom svjedoku. Da je on iz sela Graovick sa 100% Enišima, da su se Oniši naoružali i pucali posvuda tako da 2 mjeseca nije mrdo iz sela. Poslije toga KaraKary veli neima pitanja za njega, našta usta lijepa tužiteljka i poželi mu dobar dan. Potom reče da joj je jučer na brifingu on rekao da su 10 ljudi iz njegova sela ošli na brdo Žutch da brane selo. Velju on ma kakva obrana samo smo osmatrali šta komšije Oniši iz Kobilje Glave rade.                                                                                                                Evo me nazad. 9:51. Snijeg počeo oko oko 8 kada i ja moj Run, a sunce je pri tom nisko i jarko sijalo. Malo mi je smetalo u oči ali sam se nekako prilagodio micajući glavom da mi budu u sjeni nekih djelova busa. Bus nije teo upaliti pa sam išao mehaničaru. On upita jel u Neutral. Ja velju, jes, a pomislim jebemliga valjda jest. On dojde u bus pogleda u rućicu mjenjača i veli jest, u Neutral je. Proba upaliti a ni da se čuje. Malo mrdnu mjenjač i stvarno upali. Provozam se sa djecom. Odmorim par minuta na parkingu srednje škole slušajući moj omiljeni radio na ropijen jeziku. Puštam ga i dok vozim. Kad sam pregledao bus na kraju putovanja vidim da imaju i dva zvučnika pozda. Super. Dunja veli samo im pusti muziku pa će biti mirni. Prošetam po snježiću kući. Prija mi ta šetnja. Nisam ništa doručkovao sem jednog paradajza prije i dva poslije Rana. Vala kile navalile.
   Prenesem slike i videa sa celfona u kućni kompjuter. Usput slušam suđenje Generalu Ladychu. Svjedok je neki General sa Nade koji je bio šef posmatraća NU u Bony. Pominju Oražde i izvještaj kako su pojedini djelovi grada padali Enišima u ruke pri ofanzivi 95-e. Pri tome su dva posmatrača NU ranjena a od njih jedan je podlegao u Traderu u bolnici. Zatim kako su Eniši uzeli njegove vojake kao taoce. Završiše za danas. Odok prileći.
6.12.7012 6:42
Išla sam do opštine, čitaju izvadak iz knjige napisane 2005, a priča Bilja, četvrta po jačini u Eniš komandi i kada je Kary na nagovor DASa odstupio sa mjesta predsjednika postala predsjednica ER. Bio je predsjednik kompanije za prodaju lijekova Galenika, Negry po naciji, predsjednik opštine Grbavitza Prijić, čita lijepa tužiteljka na suđenju Karya. Odmah potom je pošla na Pale da spriječi djelovanje sumanutog Batka. Svi su tuj. Od Kariya do nadole. Ministar policije Mandić se iskesi i reče „Ah Batko“, kao da se radi o nekom nestašnom dečku. Ja im dajem do znanja da ako neće da ga uhapse sa cijelom grupom koja vrši teror, onda ministri policije i pravde moraju dati ostavku. Ona se obraća i Karyu, a Kary kaže da bi tom ostavkom odsjekli njegovu desnu ruku. Svjedok ne zna za silovanja, pljačke, palež, ubijanja, istjerivanja iz stanova, matretiranja. On se brinuo samo o snabdjevanju hranom i potrebama stanovništva. Pukovnik Lugonja to iznosi na sastanku na kom ste i vi bili 92e. Doktor Prijič isto. Vojnici čine masovna ndjela. Svjedok kaže da je Prijić malo pretjerivao kada je iznio da je to bilo masovno pred vojnim vrhom da se malo uozbilje. Jest bilo veli svjedok ali nije bijo Genocid.
E to je to. Zbog nekažnjavanja Batka sada Kary sjedi na klupi. Negriyen Batko je uhapšen u Negriji i tamo ležao u glasovitom zatvoru Spuž, ležao i nestao jednoga dana. Pobjegao. Pričala mi Edy kada samo stigli na Balk. Ona je 92-e živjela u djelu Tradera pod kontrolom Eniša. Taman dobili novi stan /Kod nas su se stanovi djelili radnim ljudima a ne kupovali na kredit/. Edyn muž je Oniš a ona Eniš. Dolazili su Batkovci da i njega traže našta je ona rekla ma kakav Oniš. Moj muž je Eniš, na linije ide, gina za ER. Nato su otišli i nijesu više dolazili.  Bravo Edy. 7:7 odoh raditi.
Uh baš je hladno. Nosim piđamu ispod farmerki. Prvi put su stakla busa bila šarena od ledenih šara. Mojom magnetnom pločicom za otključavanje vrata na zgradi gdje živimo sam strugao ogledala, a za stakla sam mislijo da će se sama odlediti kad upalim defrost. Komšija mi reče da će mi u garaži dati strugač što i učiniše. Upalim karu, očistim stakla i na put. Gledm ove mlade đake  pa nešto mislim kako smo mi tako mledoliko izgledali u njihovim godinama. Pokušavam naći sličnosti između mojim drugarima iz mladih dana prvog razreda srednje škole. Nemerem.

S naše strane niko nije poginuo a jedan je ranjen od gelera minobacačke granate. Napad je bio od Molowana. Mi smo imali samo lovačke puške i poneki karabin. Iskopali smo rovove oko sela, natkrili ih. Povukli se se 15-og oktobra iz Babske. Oko 500 ljudi je ostalo u selu. Etnici su ubili četvoricu baš 15-og a kasnije još. Jedan je iz našeg sela a dva iz Šarengrada a jedan iz Ylocka. Nebih da iznosim  imena jer im rodbina ide u šoping u Sany pa da nemadu problema veli svjedok. Oni su tjeli preko Šida ići u Bony pa u Hany otale. Neznam taj razlog zašto su baš oni ubijenu. Rekli ste da su 5 kuča spaljene tenkovskim napadima na glavnoj cesti Šid Šarengrad. Jes, nako nasumice veli svjedok. To je bilo ranije,  5 oktobra i ja sam bijo tamo svjedok. Pucano je u Banku, crkvu i bilo je puno više oštećenja čak i na mojoj kući iza banke. Dečki koji su kasnije došli za mnom u Ylock su mi donijeli vjesti da je iza 17 og poslije izlaska konvoja bilo paljenja, pljačke oko 80 kuća. Što mislite da bi vam bilo gore da ste se predali Armiji. Pa poslije 17og su prebijeni i ubijeni bar 10 ljudi veli svjedok. Zatvoriše suđenje Adžychu da bi svjedk nabrojao imena. Na kauču Dunja spava. Dvje noći ima groznicu i znoji se pa skvasi čaršafe na svom krevetu. Kašlje i hripa. Zima stigla a studenti golišavi još hodaju. Mladost misli da im ni meci ne mogu ništa. Tako naivni i idu  u ratove đe hi ludi starci podmuklo šalju. Onda im otimaju djevojke kod kuća. I ovi ratovi imaju neku sexualnu pozadinu.
Odlučio sam da ne doručkujem prije vožnje. Daj bože da šta pomogne to moje 4 puta šetanje do posla i nazad i malo manje hrane pa da smršam. Sa mojih 140 kila se ne osjećam mnogo mobilan.  Pojeo sam do sada samo dva paradajza. Idem uzeti i malo Feta sira. Sada je pauza na ovom suđenju. Napravim i zelenu slatu sa ¾ glavice crvenog luka. Jedni četvrtinu ostavim u posudici da nas štiti od viruša. Jedan doktor je utvrdio da u kućama đe je bio crveni luk posvuda nije bilo zaraznih bolesti od kojih su poumrali ljudi u kućama gdje ga nije bilo. Ajd da poslušamo i njega. Toliko je sada popularno diskutovati o zdravoj hrani, šta jesti, kada i kako i koliko. Svi tvrde da svježa hrana ima bolje efekte na nas od kuvane a pogotovo pečene. 10:36. Donja također spava jer sluča neka videa po cijelu bogovetnu noć. Ja odem na spavanje oko ponoći a ona ostane iza mene. Suđenje je počelo ali ga jope zbog imena zatvoriše. Šta da radim do 14 h kada odlazim da vratim đake kući. Sunce viri sa neba.
Evo hi na javnoj sednici. Naviću i radijo Grassland. Neka tuli. Upravo pjesma get back. I ovo suđenje je get bek nam na događaje prija 20 godina. Da li može da se vrati vreme i događaji u potpunosti ponove. Da oni se stalno ponavljaju svuda a pogotovo na Balku. Samo malo promjenu uniformr, oružje i heto hi ponovo. Sve isto. Pali, ruši,siluj, muči, peci, vješaj, prebij, oči iskopaj. Ima li nade za našeg čoeka. Uopšte za ljudski rod. Gledam ove moje sasma male đake koji neznaju ni ime ulice gdje stanuju. Četvoro su od njih crnci od roditelja vjerovatno proganjanih i uspjelih da pobjegnu dželatima sa Afra. Kada nam se oči stretnu  poznam po očima majki koje ih dovedu meni na bus da se pitaju da li je to istina da su njihova djeca zaista bezbjedna.  Boli me to njihovo nijemo pitanje i bol u očima koje vidim jer su pretrpjeli ogroman strah od svojih sunarodnjaka a ovdje potpuni stranci im pružaju sigurnost. I ja sam se tako smušeno osjećao kada smo stigli u K2. Ljudi nas primili kao neku dragocijenu vrijednost, a mi vrtimo glavama. Ne vjerujemo. Naše komšije bi na Balku da nas pokolju, a ovdje nas sve jednako tapšu i viču „Dobro došli“. Svašta. Ma nedam Nade ni za šta. Večer. Hladno. Vratio sam se naravno pješke. Slušam intervju sa Babyem. Novinar je isti onaj koji je 2og Maja 92e vodio 5 shata program i 18 sekundi prije odjave javlja se Mudy da je kidnapovan a na vrata studija ulazi Baby. Kako veli novinar da se to desi. Jel to bio spremani puč. Ne veli on. Ja sam 22 Aprila već molio da kontaktiramo DAS da će ovdje izbiti rat koji će prevazići snage NU da ga spriječe. Presjedništvo veli ma jok. Ne treba. Ja u ZG kad tamo u Tornju se skupilo  svijeta i oće u Bony sa oružjem. Ja ne dam jer su nas mogli zarobiti i optužiti. Poslije su me tužakali Mudyevi da sam oslabijo moć odbrane Bony. Poslije idem u Trader 2 Maya i pitan NU u predgrađu koji mi kažu da ne možem ići nego da odem do zgrade televizije pa poslije da nastavim kada se ukaže potreba. Tako se ja nađem tamo. Mudy me iznenadio i sviju ostali da ga Gany zamjeni. Gany nije ni bio član naše stranke i to je bilo bespravno. Ja sam čutao i otišao. Svi pretpostavljaju da ste vi ustvari programirani za vojni puč. Veli on a kako tumačite da sam poslije toga ostao u Traderu i poslije oslobođenja Mudya nastavio biti član predsjedništva i od njega bio delegiran da budem pretstavnik Bony u razgovorima sa Armijom Balka. Otišao sam poslije na zapadnu Bony i osnovao Autonomnu oblast.  Za razliku od RE i RA u bony ja sam napisao Republika Bony, pa tek onda Autonomna pokrajina da spasim narod i privredu. Ko je dao naredbu Dudaku da me napadne. Laže.
Nema naredbe to je Mudiyevo maslo tako da je 4/10 je počo vojni sukob. On ga je počeo. Vojske nije bilo. Pucali su na narod. Adyl me pozvao u Curux da se stane sa tim. Mi nikad u svojoj povjesti nismo ratovali protiv Eniša a ni protiv Aniša u našoj Krayini. Ja sam od sviju izabran za predsjednika Bony. Nisam nikoga doveo u Trader sem 2 čoeka. Vjerovao sam slijepo u mir i poštenje. Početkom rata je Presjedništvo prestalo da radi i dolaz Mudyevi ljudi. Kada mu je načelnik obrane Bony  Sefer rekao 'niste ga trebali pustiti' on je rekao ma on je politički mrtav. On me omrzno er sam ja otvoro sva moja prestavništva u svijetu i novac i roba je trebala dolaziti a to nisu bili planovi ostalih koji su zasnivali obranu na donacijama itd. Kako to da ste potpisali sporazum sa Mrkyem. A kako je Mudy sa Krayishnickom. Ja sam prvo sa Anišom iz Bony Matyom potpisao dogovor. Ja sam sa Karyem potpisao dogovor da pregovore vršimo svi. Mrky je bijo samo prisutan tuj. Nađem na sence.com kratki izvještaj sa suda iz Haya. Žrtve su bile optužene da su bili povezani sa Enišima vele Osovari za ubisva i premlaćivanjima 15 ljudi u logoru Yablynitza. Naprotiv Harry je išao da ga oslobodi i rekao tamo da se nesmiju ponoviti zločini jer to šteti našoj stvar. Tužilac veli da je to bijo udruženi podhvat protiv svih koji ne podržavaju OV /Osovarsku vojsku/. Vjeće je nadošlo da nijesu našli dokaza za to. Tužilaštvo može uložiti žalbu. Boxer je bio nadimak Valjevtza koji je bijo stra i trepet u Lovassu. Rekli su da se držimo za ruke i idemo kroz djetelinu tako da je porušimo da vidimo da nije minirano.  Neko je viknuo 'Žitza' i explodirala je mina zatim je krenula pucnjava. Iako su nam rekli da ne zalježemo mi smo se bacili na zemju. Tom prilikom je ubijen 21 čoek. To je bila čista likvidacija. Nosili smo bjelu traku oko rukava. Yubo9 i ostali pripadnici armije su osuđeni  u GrizzVillu u Sany od 4 do 20 godina robije.
7.12.7012 5:51
Evo će 6. Naspavao sam se. Sada spavam u tri ture dnevno. Poslije prve vožnje djece ujutro zaspem 2 debela sata. Pa poslije podne ili uveče mali ili veći drim, pa po noći oko 6 sahata ukupno. Na Tv GrizzVille počela serija 'Moj rođo sa sela'. Dobro je za blijedo trošenje vremena. Čekanje Godoa. Tako sačekam ponoć. Dođe jučer pismo da sm dobili kredit na 25 godine uz 3% kamate. Rata će nam biti svega 274# a oni će za 5 godina uzeti 8 a nama smanjiti dug sa 58 na 50 tisuća talira. Zona udara je u obliku elipse, duža je no šira, objašnjava na amerijen neki svjedok na suđenju Ladichu. Novinar i vojni stručnjak Lazzo u jednoj emisiji velju da je trebo General da si ispali metak u čelo i ne dojde na sud uoće, pa navodi slavno samoubistvo Romela itd. Velju zašto je inače nosio hrastove listiće na ramena. Taj isti tvrdi da su se Tajkuni u Sany obogatili tako što su direktori velikih firmi, kada je Sany blokirana od ostatka sveta, a naravno to sve uz aminovanje Mrkog, su radili velike državne poslove vršeći transakcije na ličnim računima otvorenim kojekuda po Galaxiji. Poslije odlaska Mrkog u Hag nijesu vratili tako zarađene pare, a ni one uložene. Inače kako da neko ima tolike milijune za par godina. Mi znamoi da se i ovdje na zapadu pare ne stiču preko noći.  Za one sa USSO ovo ne važi. Kako su se oni obogatili neznajem, ali ih ima. Njihov malo tvrđi premijer pa predsjednik pa premijer što postaje kako mu dago Putyn, im je dao šansu da ostanu bogati ali da vrate dug USSO prema potražiteljima što su i učinili. Sada se šetaju slobadni sem jednog naftaša koga u zatvoru ko međeda drži za primjer ostalima. U vašoj izjavi kažete da ste bili policajac u centru bezbjednosti Tradera, za krvne delikte, sexualne također a i kršenje međunarodnog prava. Nisam bijo jedini Eniš u policiji, gdje od 20 dp 25 % nas nismo bili Oniši. Lik mu je zamagljen al' čoek reče svoje puno ime i prezime. Veli da je bio na preko 100 uviđaja. Sudija kaže da gleda na sat i da je vrijeme za pauzu. Kao i ja kada sam radijo u školi. Moje odine rada u školi prosuše se ko vreća peska bre bolan. Ode sve u nepovrat. Tako bi stari trebali da se ponašaju a ne da njakaju ove mlade po ratištima da ginu. Kada sam počinjao moj rad obavezno bih sreo tamo u školama neke kolege pred penzijom i odmahivao rukom misleći da nikada neću ostariti, a to mislim i sada. Satima smo bili u istom položaju, sabijeni nas 160 u čeliji u Mitrovu Gradu. Kad su stražari ulazili morali smo se okrenuti zidu sa rukama na leđa. Teško smo se probijali i do toaleta. Nisam se prao prvi mjesec uopšte priča svjedok Shandor na suđenju Adžichu na video kontaktu. Tamo sam zateka ranjenika koji nije mogao govoriti a stalno je tražio vode. Svaki put kada smo odvođeni kod ofricira na ispitivanje bili smo isprebijani. Satima sam ponekad čekao u hodniku na red. Kada bi me gurnuli unutra ofricir bi često rekao 'on je pogrešan vratite ga'. Bila je i samica gdje su ih tukli, pjevali etničke pjesme, lajali na sijalicu i slično. Ispituje ga ona lijepa plavuša brez naočala.
Musiću su sipali kemikalije u usta jer je pobjegao iz AB. Pauza. Odoh se presvući. Iako sam se sinoć kupao i obukao čistu majicu. Zateknem jutros Dunju budnu. Veli da je dobro a samo je grlo boli. Pitam je da stavi pločicu, neće. Za inat. To je Teslina pločica koja zrači elektrone i uništava jonsko polje oko oboljelih tkiva koje pogoduje bolestima. Neće pa neće. Stavim si na zatiljak jer imam neke sumnjive bolove a kao da mi se vrat malo ukočijo. Taman sam si svezao bjelim šalom kad zove Dunja da joj ipak dam pločicu. Presvukao sam čistu majicu pa odoh na posao. Jupiiiii. Imam poso pa kakav takav. Neka crknu dušmani.
8.12.7012 9:50
Prva radna sedmica je završena. Jupiiiiiiiiii. Ponovno sam dostojanstveni čoek, sa tri sata plaćen dnevno radnik. Ma i nije za mene više. Smorim se i za ta dva sahata vožnje što se koncentrišem da vozim pažljivo. Taman. Samo da potraje. Nešto me jučer zatiljak zabolijo pa sam stavljao Teslinu Pločicu. Bogami pomože. Ko da mi to sve razbi. Ogulim mango guljačem za kompir. Kompir jest tako su zvali krompir u Bony. E sada šta je pravilno. I kako riječi uopšte nastaju i postaju. Kada slušam Tchaynize kako pričaju pitam se a što na a Balku nedade da tako pričamo mjesto vako.
Slušam našeg Dravka kako pjeva. Neko je napravijo da ne moramo jednu po jednu klikati nego ide 100 komada odjedared. Ima i Olyver je tako na Internet Yutube napravljen.  I njega sam slušavao jedared. Viđu da mojih 260 ili koliko sam već imavao neima više na Tube. Šta bi. Neznam. More bit im se nijesu svidjeli. Ode moja istorija duga 10 godina u nepovrat. A šta sam sve napričao i nasnimao. Ja sam velki amater života i zajebancije, a neda mi se. Nešto kao i svaki Bonyatz. Evo šta napisa naš pisac Mesha o nama.
"Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije.  Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom, i nama u njoj. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!"
Ovo najdem na kafana.ba. naša raya iz Grasslanda stavila na blog tog sajta. Vlasnik kafane je Xatach, stari roker i muzisjen. Ima i mali sjedi repić kao dokaz slobode koju obnaša. Uvozi pivo iz ER i ne šljivi nikoga. U kafanu mu je uvijek uključen video prenos tako da vidimo koga ima. Liberal. A ko da su ostali narodi nešto dobro i bolje stojeći. Samo se foliraju i željezom krče svoj put kroz histeričnu Historiju. Nas Bonchije kokakaju kad im se ćefne. A i oni zaglave u većim sukobima. Jebeš čoeka.
9.12.7012 8:04
Bio sam u gradu u kome su odsječene oniške glave bile izložene na tržnici ", navodi u svom tekstu Harland i dodaje da je vidio i desetine tisuća enikih civila koji su bježali iz Hany pred napadom 6995. godine.
U autorskom tekstu izvršnog direktora Centra za humanitarni dijalog Davida Harlanda, koji je bio i predstavnik rata u Bony i Hercegovini, ističe se da je najviše Eniša etnički očišćeno u ratovima i raseljeno sa teritorija na kojima su živjeli, a da za to nikome nije ustanovljena krivnja.
"Kaj se je zgodilo na sodišču v Haagu, je daleč od pravičnosti in da je nadaljevanje vojne s pravnimi sredstvi, ZDA, Nemčija in druge zahodne sile na eni strani in Srbi na drugi strani" meni Harland. Evo sam vam dao malo na lovenijen jeziku da vidite sličnost jezika na Balku. ZDA?=DAS. Nemčia je Hammer.  Ovim če biti pojačan osječaj Eniša da su prognani, Trijumf Aniša i osječaj žrtvi kod Oniša. A Ossovarima dati pravo na etnički progon svih ostalih. Sad malo na Lovinsky koji sam naučio radeći u školi 10,5 godina u Bačiju, mjestu sa 7.000 Lovaka gdje je sve na njihovom jeziku i škole, pozorište u kom sam nastupao i ja, radijo, Tv, obdaništu, crkvi, općini, kod vatrogasaca, na ulici i u krčmi, fudbalskom stadionu, itd.
"To dáva muníciu pripravenosť pre budúce konflikty a že je úplný opak toho, čo Súdny dvor bol založený a čo to bolo zamerané na dosiahnutie," hovorí Harland len "New York Times" /Sudni dvor je sud u Hajy/.
Dakle Harland nije neki puki novinar ili siroma. On je iz politički savjetnik NU i kaže da sud u Hayu nije ostvario ono zbog čega je stvoren jer kaže on: - Skoro svi prijatelji Zapada iz ratova s prostora Balka su oslobođeni, dok su skoro svi Eniši proglašeni krivim i to ne oslikava na pravi način balans u zločinima koji su počinjeni na terenu.
Eto šta se poneki ljudi usuđuju da pišu. Sramota. Šta bi ovom Harlandu? Pa jel' on normalan. Taman smo se navikli na Eniše kao dežurne krivce na svetu a on da nisu. Sada ponovno otvara Pandorinu kutiju.. Čak je predsjednik DASa izjavijo da su oni krivi za oba svjetska rata, a sada Harland tu nešto izjavljuje. Pred zoru mi se strašne ideje miču po glavi kako zlo može nekoga da tera i natera da još veća zla čini. Tako su nestajali čitavi narodi. Opkole ih dušmani i udri do uništenja. Poslije krvožedni, naravno međusobno nepravedno podjele teritoriju pa se oko nje jope tuku i tako u nedogled.
DASovci masovno kupuju oružje, konzerve, grade skloništa jerbo je smak svijeta 21 obog mjeseca. Oni obožavaju oružje i svaka kuća ga ima. Kupuju ga u radnjama kao neko tegle paprika. Dođeš. Kupiš. Svi njihovi filmovi su inspirisani pucnjavom i pucnjavom. Nije ni čudo jer su oni svu sada njihovu Planetu etnički počistili od starosjedioca. Pobili, spalili, otjerali u divlje predjele, ogradili žicom. Priče o propasti svijeta su me pratile više puta.
10.12.7012 6:09    Međutim sada je ciklus od 13.000 i nešto godina koliko treba staroj Planeta Zemlji da 'obajde' Kosmos, šta li. Taj kalendar su postavili narod Maya još kada nije bilo ni struje, ni voza, ni papira. Oni su imali samo oči i mozak da bi to ustanovili. Maye su naravno nestale odavna. Gubi im se svaki trag. Neki optimisti vele da su hi vanzemaljci odnijeli nazad okle su i došli. Ja tvrdim da su poklani. Šta bi drugo moglo da im se desi kada pogledamo sva ta klanja koja su ljudi jedni drugima radili. Jer kako objasniti ovo što evo upravo slušam na suđenju Generalu Ladychu kako su ljudi pucali na ljude u tramvaju na raskrsnici Maršala Kota i Zmaya od Bony u gradu Traderu. Zašto sada ne pucaju. Nitko ne zna. Jer nitko ne zna ni zašto su tada pucali. Moremo mi pričati političke priče, ta vako, te nako, itd. Ali suština je da čovjek ne zna zašto mu je tako slatko preklati drugog čovjeka. Čak odrezati mu glavu i staviti na tezgu na pijaci kao što su Aniši radili u gradu Bridžu kako tvrdi Harland da je to vidijo eto samo prije 20 godina. Ovi o tramvaju diskutuju evo 20 minuta. Svjedok je onaj policajac koji je izvršio uviđaj. Inaće je Eniš koji je radijo u Oniš policiji kaže da nije nemoguće što advokat tvrdi da su metke ispalili Oniši a ne Eniši, itd. Ja znam da je netko pucao, velim sad ja Gilea. Jel Oniš ili Eniš meni nije važno. Znam da je to sigurno čoek kojega je Šejtan uzeo pod svoje.
Ja sam preležao Subotu popodne i cijelu Nedelju. Nešto me savladalo. Gripa. Groznica. Javio sam na posao da mi najdu zamjenu. Vele no problem samo da nam ti bidneš dobro. Dobih i temperaturu 37.5 i tako do uvečer preležah kojekuda po kući, kada mi Donja donese iz apoteke jaki Tylenol. Prošlo me evo, nema vatre, ali osjetim neke, doduše slabe bolove kojekuda po tijelu.
Onaj što je na Nordu pucao iz snajpera i ubio 66 osoba na nekom pikniku Liberala na ostrvu đe su ubijeni masovno bili djeca i omladina Oniške vjeroispovjesti, a samo sat prije toga aktivirao exploziv u Đipu koji je dovezao pred Parlament, tvrdi također koješta. A fino mu se vidi da je lud. Poslije ovih oslobađajućih presuda Anišima i Ossovarima neki zlobnici izmislili aforizam da je u Haju svaki čoek nevin dok se ne ustanovi da je Eniš pa tvrde da bi i ovaj ubica bijo oslobođen da je puco samo na Eniše. Užas. Evo je pola sedam. Napolju groza. Bili su najavili ledenu kišu ali evo je plus dva stepena pokojnog Celizijusa. Da li nas na ubijanje navodi to da će mo mi svi biti pokojni. More bit da se opiremo volji Boga da umiremo prirodnom smrću pa udri što prije. A dokle? Mene je povrijedilo to i takvo ponašanje ljudi. Ja taman tri godine rođen poslije Drugog Velikog Rata pa mislijo došla nova generacija, NU, savjet Yuro koji evo dobi Nobelovu nagradu za mir, a lani su njih 26 nemilosrdno bombardovali Ybiju i ubili malo više od 66 ljudi. Mogao bi i onaj ubica za koju godinu da dobije neku od nagrada z aljubav prema čoeku. Tako blisku da želi njegovu smrt. Usput, oni na Yuro proizvode 32 % oružja u našoj Galaxiji. Da li vanzemlajci imaju oružje ili im ne treba. Mi ovi porijeklom sa zemlje ga obožavamo. Kad vidimo naprimjer makar na filmu pušku pumparicu kako bljue metke ushitimo se od oduševljenja šta je čoek izmislijo i useremo se od sreće.  Obične smo mi seronje. Od beba do djedova. Nije mi jasno otkud nam govna i u mozgu. Kad nas to kao ljudskog roda projde možda se projdemo i ubijanja. Samo da netko izmisli neku pilulu na koju bi mogli bar godinu dana živjeti i djelovati. Nešto ko podmornica na nuklearni pogon. Ja mislim da vanzemaljci nemaju govana u sebi. Evo se predsjednik USSO istrčao nešto o vanzemljcima koji nas posjećuju. Navodno nije znao da ga poslije Novogodišnjeg intervjua još snimaju. Ima sve na Yutube.
Ovi još pričaju o tramvaju i pucanju nanj. Napisali ste da je pogođen iz pravca jug jugo, nevidim Zapad ili Istok, veli advokat zaštićenom svjedoku samo likom. Ali neima ulazne rupe jer je metak ušao kroz otvoren prozor, dodaje on. Prema očevicu dočađaja Tanovića čula je rafal pa je osjetil metak u rame i sasipanje prozora. Pogođena su dva tramvaja u 15:30 i petnest minuta kasnije na istom pravcu. Kod prvog je metak ušo kroz otvoren a kod drugog kroz zatvoren prozor. Neima više pitanja advokat Stanoweech. Ustade lijepa tužiteljka plave kose, ona bez naočala. U crnoj mantiji je sa nekom bjelom ešarpom, šalom šta li je koji joj dozeže do pasa poa da neima slušalica na ušima viđe djeluje kao neka opatica nego tužibaba. Priča o granati koja je 8/11/94 explodirala na Livanjskoj ulici preko puta kuće broj 36. Pa još jedna odmah zatim. Podignuta je krivična prijava.
Dunja ustala. Spremim joj tost i namažem ga margarinom i ajvarom koji je Donja napravila u ogromnim količinama. Eno je kašlje i sprema se da ide na fakultet. Ima ispit iz Geologije u pola devet. To je teorijski predmet a ni ona kao ni ja nijesmo daroviti za njih. Sreća ima 60 multičojs pitanja, to jest 60 ponuđenih odgovora. Veli da joj je dovoljno da tačno odgovori na 30 i da prođe. Prof je neka strara odrtina i masovno ruši studente. Valjda da hi ima što više na okupu. Svi bježe od njegovog predmeta a kad neima više izbora nekoma zapadne i on. Onaj pas u komšiluku jope laje. Osjećam se kao na selu.
Modificirana avijo bomba na Hrassnitzu. Itd. Igram besplatni poker. I mislim zašto ljudi kockaju. Koto je kod nas zabranijo kocku i jedno vrijeme se to bome jako poštovalo dok se nijesu počeli otvarati kojekakvi separei po malim kafanama. Poslije se javno kockalo po vazdan i vascijelu noć u većim kafanama, sportskim prostorijama, vatrogasnom društvu, a tek tombola nedeljom ujutro u salama. Naši partijski rukovodioci jedine Kotove partije i naravno vladajuće tada na Balku su prednjačili u igrama Remija. To vam je kao vrsta nekog Bridža. Ništa strašno, prava seljačka igra. Podvaljivalo se, obilježavale karte, igralo u Tal. Ma smješni su ti ljudi sa Balka. Oni ne mogu ništa pošteno da urade. Evo i sada. Iznose na Tv da zbog korupcije Bony svaki dan izgubi 4 milijona talra. Kako li to samo izračunaše. Svuda korupcija. U zdravstvu, školstvu, građevini... . Ovde na Nadi ima kockarnica ali ih država organizuje i dere li dere budale koji u vjerovatnoći mnogobrojnih događaja misle da je moguće dobiti nešto. Ko igra malo, pa ako dobije i ostavi taj je spašen. Ostali su čista propast. Matematički dokazano.
Gospodine Šin, da pređemo na dva pitanja veli sudac. Prije toga je bila zatvorena sjednica sa zaštićenim svjedokom. Završavaju sa radom na sudu za danas. General dao primjedbu advokatu na zaštitne mjere za svjedoka. 8:44. Nijesam ošo na poso. Neko me mjenja. Hvata me temperatura poslije kupanja. Dunja već odgovara na pitanja iz Geologije. Sretno Dunjo.
11.12.7012 4:43
Odbrana neima prigovora na usvajanje dokumenta u kojem eniški komadant Buttock kaže da nebi gubili vojake treba uništiti mjesto u kom su nepriatelji pa tek onda ući unj. Kary ga sada pita da obilježi krug oko Teološkog Instituta. Po čemu su Oniši zaključili da je otale pucano jer je imala tri sprata a okolo su samo po dva i jedan sprat sa potpuno uništenim krovovima. Sem njega bijo je dom staraca đe su se smjestili NU da osmatraju i ustanove ko puca i kuda puca. U jednom danu u njemu je ubijeno 6 staraca. Imao sam Broving, Pat, Pam, i da sam imao bilo koje oružje ja bi Dobrinju /moderni dio Tradera/ sravnio sa zemljom. Nikada nisam naredio da se puca na civile. I mi smo bili civili. Tek 93-e smo se obukli jednoobrazno. Imali smo liniju dugu 22 kilometra.
Na suprotnoj neprijateljskoj strani preko puta ulice koja nas je djelila bili su soliteri sa 10 spratova. Mogli su nas kamenjem gađati. Mi nismo bili na krovu nego na tavanu što nam je smanjilo vidik. Evo proglasa koim ja naređujem da se čuvaju civili, - veli KraKary i oma na ekran prikazaže neki dokument. Da nije ove nauke ova suđenja bi trajala jedno stoljeće. Jes veli svjedok nezgodnog prezimena. Imao sam predavanja o civilima na službi  u Armiji 79-e u Gospiću i Biaću. Iz Čarapare su Oniši djelovali na nas po Otessu i okolo, a mi smo hi otale oćerali jednom dobrom akcijom đe nijesmo imali mrtvijeh boraca. Ode svjedok kući. Pauza od pola sata. Gorim. Temperatura, znojenje. Pijem vrelu vodu sa limunom. Šta da radim. Ići na posao ili ne. A jest me snašlo u pm. Jučer sam popodne radio. Odvezao djecu kući. Na Otawu i Omer Watsson su se čuknuli dva auta. Oba išli Otawom a jedan teo levo a drugi teo pravo i heto. Dešava se. Ništa strašno. Uoliko smatrate da vas vaš odgovor na pitanje more inkrimiisati nemorate odgovoriti dok vas sud ne prisili, ali takav odgovor nemere bit protiv vas korišten sem kazne za lažni iskaz. Novi je svjedok kod Karya. Na suđenju Ladichu vazda piše zatvorena sjednica. Kary ispravlja neko ime svjedoka sa Adoychich na Adojyichi i pta ga jel u pravu. Tako je gospodine Predsjedniče. Svi Karya tako oslovljavaju. Svjedo je znao za snabdjevanje Zelenih Beretki sa automatskim oružjem i upotrebljava civilne objekte za dejsva, na primjer sa bolnice u Dobrinji su pucali ba nas, našta sam upozoravao NU ali ovi nijesu reagovali. Bilo je mnogo civilnih žrtava od njiovih snajpera. Mi smo, naša brigada koja se sastojala od lokalnih civila,  štitili naša sela od prodora Prvog Korpusa Armije Oniša i Aniša, jer bi to bilo katastrofalno za nas Eniše.  Zarobili smo NU vojake ali ne kao taoce nego kao vojne zarobljenike. Oni su obilazili naše položaje bez naše dozvole jer nijesu znali đe su mine. 25 Maja 94 je na jednoj raskrsnici došlo do napada i masakra ali on nikad nije tamo napadao i domet njegove Brigade nije uopšte mogo dotlen dobacit. Javijo sam u Sharp da sam znojan i da se znojim i da nebih jutros radijo. Ljubazna Christine reče da neima problema da će mi naći zamjenu. Velim ako nenajdeš zovi i ja ću doći.  Odh mlijeka piti. Oniši su na civilni dio Ilidže ispaljivali mine od 82 mm iako tamo nije bilo vojnih ciljeva. Lega sam na kauč i malo odrijemao.
Odoh sad u krvet. Na Balku snijeg paralisao pola Meteora.
12.12.7012 5:33
Opet sam mokar. Presvlačim se već treći put ove noći. Ošamućen sam. Evo pojedoh hamburger koji je donjela Donja sa posla. Usput pijem zaslađenu prokuvanu vodu sa limunom. Slušam suđenje Karyu. To je sada obrambeni period pa je sve ljepo. Organizovana obrana, ne puca se po civilima, samo se branimo i ispaljujemo. Vod svjedoka EljkaB je obezbjeđivala put koji je spajao Pale i Trader, dakle Eniše i Oniše kuda je išla humanitarna pomoć u Trader. Jednom je 50 ljudi bilo ubijeno od Oniša na tom putu. I on Karya oslovi sa gospodine predsjedniče. Ono suđenje Generalu Ladichu je jope zatvoreno. Čta ću danas. Da idem raditi ne pada mi na um. Poslije bih morao na godišnju sjednicu na Auditorijum, ogromnu salu đe  igraju ovdašnji dečki hokej. Evo sam prespo. Tačno u 7:55 kada treba da krenem sa parkinga sam se probudio na našem ugaonom kauču. Javim Kristini da nemerem doći. Ona veli a kada je start. Ja velim sada. Ona samo viče,-omajgad. Kary čita jope na amerjen o nekom komadantu brigade kako je bijo dobar i poslušan, nije puco na civile, i čak je pušćo Aniše preko njegove teritorije kad su bježali od iznenada razljučenih Oniša. Nas su Oniši sa brda viđeli kao na dlanu sa visinske razlike oko 300 metara. Burmir i Rasnitza su bili Oniška naselja koja nijesmo napadali. Dajte 1d20311 dokument, veli Kary. Polovinom avgusta 94-e pred 'Korak po korak' ofanzive neprijatelja naređujem paljbu po Igmanu i Trader polju. Snajperistima naređujem da gađaju njiove snajpere. Imali smo 17 snajper pušaka  sa kalibrom 7.9 mm. Uf koliki je to metak. Bože sačuvaj. Moj major je bijo jedan čestit čoek, Aniš po nacionalnosti i do kraja rata je ostao sa nama. Sada živi u Newyorku i viđamo se često. Jebeš ovo. Predamnom je račun za Dunjine studije. Treba platiti 2916.16 za sljedeći semestar. Doživotna robija za obavještajnog ofricira, generala eniške vojske Olymyra za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene 6995. godine nakon pada enklava Sg I Gepy, u Bony. General se tri puta prekrsti i sjede. Publika na galeriji u agoniji, urliče, aplaudira. Uhapšeni momci u Sany se terete da su od kompanija za puteve oteli ni manje ni više nego 30 milijuna. Tako je to sa našim Balkima kad su navalili da mjenjaju system. Posvuda ista slika. Preduzeća prodana bud zašto. Naprimjer železara se kod nas proda za 300 milijona a taka ista u BeloUssy za milijardu i tristo milijona. Neoprezno neki tipovi postali mijunaši preko noći. Narod je tu čudan. Sjedi i šuti i gleda i evidentira. Svoje strpljenje i budućnost ulaže u novo klanje. Čeka da se jope promjeni system pa da nastane ponovno bježanija, a prvo su bogataši na meti kao i uvijek u svim masovnim otimačinama, bunama da ne kažem neko ljepše ime ukradeno iz fizike koje im dadoše pobjednici tih buna da bi zvučale nekako naučno opravdane; revolucijama. E sad u demokratijama nebi trebalo biti naglig naslnih smjena vlasti ali će ljudi i tuj izmisliti nametanje drugima te demokratije koja svima ne odgovara. Neki vole da imaju vladara koji je po mogućstvu rod nekog od velika tri Proroka ili netko ko je vidio lično i samoga Boga i tačka. Ni makac otale. Ma kako njihov vladar bio lud, kockar, pijanica, pametan, nasilan oni ga vole čule uši i sve što on radi obožavaju. A demokratija im nudi nekog koji đogira, ne puši, ne kara, ne pije, kratko ostaje na vlasti, pa ne znaju mu ni rod, niti mogu definisati šta je za njegovo vrijeme bilo dobro a šta zlo. Najteže im je kada je taj vladar toliko fin, neki muzičar, peder, ili ne daj bože psiholog. Ma jebeš to. Daj ti nekog agresivca da naciji podiže duh uz neki po mogućnosti ako ne oveći, a ono bar mali rat. Takvi se u Istoriji pamte kako su bili odlučni, hrabri, odrešiti, neprikosnoveni, vizionari i slično. Narod je taj koji želi klanja i takve ljude na vlasti. Evo vidimo kako eniški Generali plačaju danak pslušnosti Mrkom jer je izgubijo sve pravedne ratove koje je poveo. Nijesu Generali klali i streljali no oni dole duboko ispod njih. Eto na drugo strani Generale Aniše oslobodiše, ali zločini koje radili oni na dnu ljestvice vojske su se desili ostaju i ostaju evidentni. Nitko ih nemere obrisati. Kazniti 10-ak eniških Generala i političara je samo potvrda o tome ko je i kako bio predviđen da izgubi rat. Zločini ostaju u magli inicirajući neke nove jer u budućim ratovima će se dešavati velika klanja jope. Ma nije valjda da su ljudi stali sa ratovanjima. Daj Bože. Meni je veliko klanje kad zakolju samo jednog čoeka a kamo li par tisuća hiljada kako to rade u svim ratovima. Ovo piskaram sve uz prenos suđenja Karyu. Pričaju cijeo vrijeme o nekoj crvenoj zgradi sa koje se pucalo ili nije na raskrsnicu. Ubi bože.  Odoh na posao. Okupa sam se u mom kupatilu sa vječno toplom vodom, presvukao u čistu odjeću, ali evo ću morati zamjeniti ovu majicu koja mi je već mokra od iznojavanja. Bye, bye.
14.12.7012 6:22
Teška srca ću jope telephonirati da jope nemerem doći na posao. Užas. Sve mi se muti. Bio sam jućer u firmi i vozio ujutro i popodne, zatim išao u banku gdje sam odnio prvi ček moje plate za jednu semicu u iznosu 244.35 talira. Jupiiiiiiii. Išao sam popodne u 6 na seminar koji smo obavezni ići 2 puta godišnje.  To je preko puta naše stambene zgrade sa druge strane pruge po kojoj i nema neki saobračaj sem željeza sa otpada. Svjedok Karyu je neka žena sa fakulteta explozivnih naprava. Priča o bombama itd. Kad sam se vratio sa seminara dam Yju Donji da ide u neki dobar restoran na Christmas party njene firme. Naš Šarp neima party. Evo sam upravo zvao službenicu Kristinu i rekao da mi je žao što nemerem ujutro voziti. A neznam ni sam do kada će ovo potrajati. Dođe Dunja sa faxa. Priča zaneseno o Fizičkoj Hemiji, elktronima, preskocima sa opne na opnu, trostrukim Integralima. Pređemo na njeno iskustvo sa Amerijen jezikom koji je počela učiti tek poslije 10-e godine. Veli kako je to komplikovan jezik. Kada ode kod kolegicine familije u Windsor skoro ništa ne razumije jer pričaju visoko kvalitetnim amerijen jezikom. Pa i nije čudo da je težak kad ima 500.000 riječi i izraza. Tako mic po mic i ona reče da je položila Geologiju. Super. Za Fizičku nemora ništa ni napisati sem potpisa na formular ispita i ima prolaznu ocjenu C /oko 67%/. Toliko je već bodova sakupila preko semestra. Kaže da će ponedeljkom igrati košarku sa nekom rajom na faxu. Srijedom odbojku, a ragbi u žemskom timu University. Ispričasmo se siti a nastavismo i kad joj mama stiže. Kaže Donja Dunji ima kurs od 6 mjeseci za vas studente pa poslije predajete amerijen po svijetu. Dunja veli neću. Ja velim pusti je šta ona hoće. Poslije bi mi tu plakala kad bi dobila poso na dvije godine neđe na Afro. Što mora na Afro veli Donja. Ja se mislim ko da je Pariz pitomiji od đungle Afra.  I tamo itekako ima zmija i uboda.
15.12.7012 12:52
Imati prijatelja znači da priznaješ da je neko od tebe bolji. Ko ume da voli nebi trebao ništa više da radi. Tako pisaše Duško Radović naš vrli pisac i voditelj emisije 'GrizzVille Dobro Jutro', koja mi je skinuta sa programa od strane Generala Amora jer je svako jutro narod više slušao Duška no njega a baš tog Generala i ne pamte po nekoj pametnoj reči. Taj isti General nam 87-e dovede na vlast u Sany nacistu Mrkoga koji povede 4 rata na Balku i sve ih 4 redom izgubi. Pred odlazak na Nadu dobio sam Duškovu knjigu od škole u kojoj sam radio u GrizzVillu. I danas naša Dunja  poželi da joj dok leži u krevetu pročitamo 'Bio jednom strašan lav'. Navedoše toliko izreka ovog mudrog čovjeka tako da predlažem da hi najdete sami.  Sjedim sam u našem stanu od 100 kvadrata. Ustao sam rano poljubio Dunju u čošak čela za sreću na ispitu i ode. Već je 13:14. Ispit je počeo u podne. Ustala je zaista rano, matovarila svoj rusak, skuhala čaj i  sasula u posudu od Šarpa koju sam dobio na poklon. Uzela je i pite i ode naš sputnik u svoj svijet nauke i borbe za svoj dio u svijetu. Donja ode na posao od podne do pola osam večeras. Liježe i dalje kasno. Gledala je  Internet do 4 jutros. Subota, a baš sam bio loše jutros. Popijem čaja, limuna, mlijeka i Advil. Sada mi je bolje. Odoh uzeti supu sa balkona i podgrijati je. Neću više ništa da jedem. Oću da smršam. Pa nemogu više ni da hodam od debljine. Strašno. Sramota, a čoek sam u najboljim godinama. Eto Donja misli da imam devojaka na svakom prstu. Šta je život reče mudri Radovich, - Život je uzburkana materija. Pogledam Tv dnevnik iz Sany. Policajac ubijen. Banda iz Negrye došla u sred Sany da pljačka zlataru. Ubijena su i dva pljačkaša i jedan uhapšen. Uhvaćena su i dva sradnika iz malog grada Vlassotyntze. Danas je bila sahrana. Došlo mu na ispračaj 2.000 ljudi. Majka otac i sestra koja živi u Negriji i čiji je muž također policajac poginuo u Negriji.   U Sany je bačeno 15 tona bombi obogaćenih uranijumom. ukupno 100.000 projektila. Najviše je toga leglo na Ossovu, jugu Sany koje se sada proglasilo državom. Ossovari istjerali Eniše i ostale i sebi napravili državu. Za premijera izabrali narko dilera vele Sany vesti. Sada su na Afru vojaci izvršili puč u Byssao i na vlast doveli narko dilere. Novine tvrde da je sada uspostavljen most među Olumbyom i te dvje države pa se sa Afga vojnim avionima DASa droga šeta po Galaxiji nometano. Za Yuro spremno 100 tona heroina kojega će delivery Ossovarska banda poznata po klanju izdajica i nemilih svjedoka. Kellog, neki predstavnik sa Nade za borbu protiv narko dilera velju da DAS ne da da se hapse organizatori jerbo šnjima ima ju neki naum.   Evo im baze na Ossovu.
Na DASu U kući Nensy bila su dva pištolja i poluautomatska puška registrovani na nju. Sin ih je jučer uzeo i donio u školu, ubio majku, 6 učitelja i dvadesetoro mele djece.   Danas ih sahraniše. Predsjednik DASa veli da će da grli svoju decu za vrijeme cijelog vikenda. Stari i ne znaju šta je ljubav dok se ovakve stvari ne dese.
16.12.7012 8:03
Eto slike na kojoj se vidi u 5 kolona bježanija Eniša iz Hany. U jednom danu i jednoj noći 300.000 ljudi je krenulo ka Sany. Usput je bilo i bombardovanja kolone i mrtvih Eniša. Nitko zbog tog izgona nije osuđen.
Gledam na Tv Hany Rđana advokata iz Sany koji je 91-e pri napadu TO na Armiju Balka u Loveniji sa familijom napustio Balk i otselio na DAS da bi se polije 10 godina vratio u GrizzVille. Sada on pametuje o suđenju u Hayu i kaže da su Hany Generali sudskom akrobatikom  oslobođeni odgovornosti za to. Sud u Hayu ne interesuje pravda, više ih interesuje da se zakrpi rat i narodi Baka počnu živjeti zajedno. Postupaju više sa nama kao sa nekom djecom, ali ne ide jer su patnje na mnogim stranama bile toliko jake da to nije tako jednostavno. Politički vrh Sany podilazi nacistima sa svojim izjavama. Kultura poniženja stvara potrebu da se svete, da nanesu štetu drugima. Tako neki pale Ambasade ili se busaju u prsa kao naš tenisač Jole. Mi se između sebe lažemo. Niko nema hrabrosti da kaže u Sany mi nismo više ti, Mrkijevi. To je bio Mrky a mi nismo to. Mrki je mrzeo sve oko sebe i to je pobedilo. On nije dao šansu nikome za mir. Pričati da je produkt Genocida u Srebrenom Gradu projekat odmetnutog Generala Ladića je prazna priča. Rehabilitacija Etnika u Sany je ustvari podrška Generalu Ladychu. Alibi da se ne spreči rat i Genocid u Strebrenici su izvikivali političari na Zapadu da je vječna mržnja između Aniša i Eniša svemu kriva. Advokat Rđa je branijo čak i Generala Hengrya koji je bio suđen za izjavu u Hammer novinama o stanju u Balku za vrijeme Kralja Pitera što nije imalo veze sa Kotovim systemom koji ga je hapsio. Hengry je zagovarao podjelu Bony veli Rđa i pričao da bi onda Sany i Hany bili dobre komšije. Branio je i pjanog Exa koji se nije ni sječao šta je govorio a kamo li da je to bio neki herojski istup u smislu slobode za Hany. Za Aragu kaže da je imao težak zatvor, dokumenti su bili falcifikovani, bio je samo 19 godina mlad. Čak poslije zatvora pisao hrabro za Mladinu u Loveniji. Bio je pošten. Ja sam čak pisao i Vladi šefu Komuista u Hany. Vlada mi je nešto smušeno odgovorijo sam brez sekretarice sa nekim pismom punim izpravljanja i šrižanja da on nebi to ali nemere itd shvatio sam da Vlad nije baš bijo ubjeđen u svoju neprikosnovenu vlast. Dalje Rđa dodaje. Mi smo na Balku bili kao neki Yuro u malom. Pravedno je ono što je dobro za naš narod reako je Avegly, to je jedan stav Nacista. Nažalost Sany nije doživjela pravdu. Mi advokati branimo rijetko baš potpuno nevine osobe. Pravda nikad nije zadovoljena iako pravo jeste. Ja branim samo nevine ljude, kad ih osude ja ih više ne branim. Ossovo je gotova stvar još prije 20 godina. Možda ga neko i prizna iz Sany u toku slijedećih 10 godina. Evo završi Rđa a nastavi Papa na vjerskom programu kako društvo treba organizirati i da je sve više bjede na svijetu. Dalje, pominju zloćin u Voćinu u Hany gdje je prije 20 godina ubijeno 45 ljudi jer su bili Aniši. Tako ja provodim dane. Kao nešto radim. Pišem kako Balki pamte zločine jedni drugima. Svašta. Bolje bi bilo da sam sabirao i opisivao njihove međunacionalne sexualne odnose. Pa nisu se valjda jebavali iz mržnje. Treba da se vidi da te prirodne mržnje među nacijama tamo neima nego se pasijaluk ljudskog roda koji postoji svuda na svijetu, prikriva tobožnjom mržnjom među nacijama Balka. Kao onaj lopov u Plitu koji je opljačka banku pa na sudu izvikuje  nacionalističke parole protiv Eniša. Evo i primjera iz enciklopedije gdje su Eniš ubili i jednog Eniša u Voćinu; Only non-Croat victim of the massacre was a 77-year old Enysh, Stojan Nenadović, who tried to intervene on behalf of his Annysh co-villagers to stop the massacre. He was tortured by NA  soldiers and then beaten to death.   Ko ne zna amerijena toliko da kažem da je 77 –godišnji Eniš Stole pokušao spriječiti vojake Balka da ubijaju civile i sam od batina podlegao. Ha, ima li ljubavi ili samo mržnja postoji na Balku jarani moji? Ima. I to nekom stalno smeta. Vakih primjera ima i bi se trebalo nabrajati na sve strane. Cio dan sam sinoć proveo blaženo sam. Predveče  me nazva moj bivđi đak Vuck. Ne moram ni pistati više bivši đak jer sadašnjih i nemam. Veli dojdi da vozaš radnike za 35#/h. Pogledam na mapi. On  je od Kiča samo 3.000 km daleko na sjevero-zapad. Ako poludim i otići ću. Cijelu noć sam se prevrtao i zamišljao zavijane puteve, maglu, izgubljen u pustari sa meni nepoznatim ljudima na nepoznatom jeziku. Užassss.  Da li je to tamo baš tako divlje kako pričaju naše kamijonđije koji krstare Nadom.
Danas sam bio u kafani kod tetovirane posluge. Vala svi smo bili. Zateknme Amira i Annka. Častim prvu platu. Annko će kafu a Amir veli neće ništa. Dođe poslije Negry Radiša. Odvalimo po koji vic. Zatim stiže Joxan pa Eljo Lovin. Ostasmo do tri. Nekako mi bi kao nekada Nedeljom kada bi izačli na kafu u Hotel Oryent u našem Grasslandu. Ćidex pa kući na ručak i Nedeljno Popodne na Tv. Dan tmuran kao suton. Kišica propadiva, ma dušu dalo za kafane sa velikim prozorima. Vicky nije došao jer se sprema na let na Uby. Opet sedam dana plaže, koke, cigare. Pričali smo nas troje da i mi idemo 7 dana na tu planetu sa Komunističkim režimom već 60 godina. Ona je trn u oku DASu koji ju je blokirao tako da narod živi siromašno. Imaju izolovane hotele za strance sa pansionima u koje je sve uključeno. Pij i jedi koliko oćeš. Jedno veče nađe Dunja za 150 plus aerodromska taxa oko 350 za jednu osobu. Inače je normalna cijena oko 1000 za 7 dana boravka tamo. Odem po vodu. 19 litara za 2.5#. kupim i Loto za 2 # jerbo nijesam imo sitno za vodu. Maxi loto od Petka provjerim. Samo jedan pogodak. Prošla ponoć. Gledali smo Tv seriju Jagodići. Nađem u novinama na Kirilici;  У Никшићу /Negria/ је рано јутрос, у класичној сачекуши, убијен Видак Воротовић (34), а полиција трага за нападачем, саопштила је Управа полиције Црне Горе. Убијени је довођен у везу са више кривичних дела. Брат убијеног Видака Воротовића Марко (32), припадник је клана одбеглог нарко боса Дарка Шарића (42). Он је због шверца две тоне кокаина ухапшен у акцији "Балкански ратник", а у марту са Тужилаштвом за организовани криминал Србије постигао је договор о признању кривице и прихватио казну у трајању од девет година. Марко Воротовић је неко време радио је као шеф обезбедјења которске дискотеке "Максимус" у Котору и телохранитељ которског бизнисмена Драгана Дудића-Фрица, који је убијен пре две године у Котору. Interesantna je ta mala država Negrija. Sa oko 600.000 stanovnika postade nezavisna država. Ima obalu mora i visoke planine. Stanovništvo je raznoliko. Eniša ima oko 30%, Negrija 50, Oniša 15 i Osovara podosta. Eto su jučer djevojle Negrije postale šampionke Galaxije u rukometu. A vaterpolisti su im uvijek među prva tri tima svijeta. Oni su jedini iali samostalnost prije sviju. Možda zbog brda a možda i zbog toga što nijesu mrijeli sa puno jada. Tradicionalno su najoružaniji narod na Balku. Kada sam bio student imao sam cimere iz Negrije. Non stop su pričali o pištoljima i kalibrma. Skoro svaki je imao neki skakavac, boxer ili nož. Onako kao za narezati salame.
17.12.7012 6:02
Konačno sam ustao ne oznojen. Vraća mi se i snaga. Vozikaću moj bus ove nedelje mislim samo 4 dana do Petka. Onda praznik Božić. Neima škole pune 2 nedelje sve do iza Prvog Januara. Nova Godina. Trinesta, prelomna. Toga sam se od Balk političara u njihovim govorima baš naslušao za čitav život. Svaka godina nam biješe prelomna. Gospodine Maxime čujete li me na jeziku koji razumete pita tužiteljka svjedoka. Da veli on. Ja bi da zatvorimo sjednicu za javnost veli ona sudiji. I zatvoriše. Jebga sad, o čemu će tamo pričati neznamo. Odoh otvoriti balkonska vrata. Vruće je. Popio sam čaj i uzeo keksiće sa bijelom filom koje je Donja napekla. Prija toga sam pojo zrnca grožđa kupljena još prošle Subote.
Alexić je branio vrlo opasnu malu teritoriju Jew groblja i slušao samo komandu veli svjedok bivši načelnik štaba brigade. Ništa nije preduzimao na svoju ruku. Meni je u Vogošću u Martu 93-e došlo 40 ljudi pod komandom Vojvode Yove Stoyicha. Paravojske su bile desetkovane i utopljene u regularne jedinice. Dosadno ovo suđenje pa sam kao podlogu pušćo radijo Grassland. 20 do sedaqm. Mrak, maglica, mokar asfalt i slaba žuta svjetla sa bandera daju dojam napuštenosti. Kao da smo na kraju svijeta. Ništa od života. Gluposti. Čim se malo ozdravi traži se smisao dinamičnijieg života a kad si bolestan smisao života je jedino taj jedan jedini naš jedinstveni život. Ovi još drveoko Yove, referisanja, komandovanja. A joj. Baš nekako moram da popunim moj život beli.
18.12.7012 1:33
Čuvaj Gilea taj tvoj život celi jer evo šta se sve dešava u ljudskim glavama i stvarnosti.
Crveno i plavo rješenje
Pisac Rend Clifford, koji živi u Washingtonu, objavio je članak upozorenje pod naslovom "America! Be Truly Afraid "(" Ameriko, imaš se čega plašiti "), u kojem tvrdi da postoje tajne pripreme DAS vlade izvršiti masovnu represiju nad stanovništvom, za što je pripremila 800 konclogora. "Poput nacističkih logora, logori FEMA su podijeljeni na crvene i plave." "Crveni popis" obuhvaća neprijatelje Novog svjetskog poretka, točnije vođe i aktiviste, koji bi tijekom prva dva tjedna vojne vlade bili upućeni u logore i pobijeni. Za "obične" neprijatelje Novog svjetskog poretka, koji nisu vođe, pripremljeno je tzv. plavo rješenje, tj.. "Preodgoj" koje uključuje korištenje ovih ljudi kao robovske radne snage, tvrdi Clifford. Umbilivbl. Išao sam kod štampara. Biće knjige ove sedmice. Ako me otkriju ne gine mi logor. A ja mi ćivota i perspektive. Sve je počelo da biva interesantno američkoj i svjetskoj javnosti kada je slučajni prolaznik u Atlanti, država Georgia, nabasao na "groblje" pod otvorenim nebom, točnije na pripremljene plastične mrtvačke sanduke, čiji se broj procjenjuje od 500.000 do 1.000.000. Pored ovih plastičnih, postoji i 40.000 lijesova izlivenih od betona. Međutim, tu nije kraj. Prema istraživanju Jonesa, na teritoriju SAD-a je posljednjih godina izgrađeno više od 800 zatvorenih logora, koji su trenutno prazni, ali su u potpunosti spremni da prime "stanovnike". I ovi logori su u vlasništvu FEMA. Njihova izgradnja koštala je 385 milijuna dolara, navodi tvrtka "Haliburton". Pripremljene logore imaju države Texas, Virginia, Maryland, Arizona ... Međutim, novinari tvrde da i sve druge države DAS-a pripremaju svoje logore, a primijećeno je da se iu kalifornijskoj pustinji Mojave, također, gradi logor ..Alo Gilea, jel' vrijeme je da opet počneš da bežiš? A ?. Ko zna ?. Pola 7. Nevozim zbog štrajka osnovnih škola a ja baš tamo vozim.  Otvorim suđenje Karyayu. Na Kobiljoj glavi je bilo 2886 stanovnika od kojih su  2750 bili Oniši veli tužilac. Je veli svjedok Stanich, koordinator privrednih subjekata u Vogošći za vrijeme rata, priča dalje; U motel Konticky sa 5 soba, tzv Sonji, smo postavili štab, bunker iz Drugog rata je bio zaključan i nisam čuo da je korišten kao zatvor.  U svjedoćenju Mandiću ministar je rekao da je tamo bijo zatvor, veli tužilac. Ja znam da je pritvor bijo u motel Sonji  azatvor u Kuly.  Pauza.   Spalilil su naše selo Žuč pa smo se mi pomjerili 100 metara dalje. U pozadini slušam radijo Grassland. Odjelo morete nabaviti za 66 talira. Zimske gume, itd. Ja sam dao ostavku jer nisam mogo podnijeti da borci budu po 7 dana na liniji, a neki drugi ulaze u njihove kuće. Tako se tamo to prepucavaju, tuže, sude, brane. 17 og Aprila 92-e je bijo napad na Pretis. Još je bila zajednička opština Oniša i Eniša. Kolona kamijona oružanih sanga oniške partije SDa Patriotske Lige je došla iz Tradera i na kapiji razoružali 2 radnika. Utovarili su municiju i pošli napolje. Napali su hi rezervisti i eniški stanovnici Blagovca, a i eniški dio Hotonja. Armija Balka je tek oko 2 noću preuzela kontrolu i kapiju. Bojali smo se da ne dignu sve to u vazduh jer bi to onda bila velika katastrofa. Poslije pokazuju neki dokument o razmjeni đe Stanić veli mi smo iz Vogošće sve koji su to željeli  pušćali da ode. Za uzvrat smo dobijali u razmjenama uvijek manje ljudi nego što smo slali.
20.12.7012 5:29
Sinoć baš bijasmo na Slavi St-Nikola kod našega komšije Elka iz Ylyasha. Bi mu i rođak sa suprugom iz Enice. Enitza i naš Grassland su samo 40 km udaljeni. Ona je čak i rođena u Grasslandu. Bila je đak učiteljke škole kada je bio ovaj zadnji rat na Balku. Priča kako su jedan dan došli vojnici sa puno auta i u velikom broju pred zgradu u kojoj su živjeli. Ja i mama se prepali, a oni viču i pravo u naš hodnik. Velimo evo ih došli da nas kolju. Kada su još i dreknuli u hodniku svoje vjerske povike mi se sledii. Čekamo da nam zalupaju na vrata a ono ništa. Odoše u stan do nas koji je dan dva ranije bila napustila jedna Eniš familija i tu napraviše dernek. Oženili su jednoga od svojih vojaka. Sutradan mi se kolegica iz komšiluka povjerila kako se i ona prepala iako je Oniškinja. Ona mislila da su došli Eniški vojaci jer otkud toliko auta i vojske. Ma benzin bio 40 # za litar. Čak je mislila da nas zove da impomognemo. Jadna djeca. Nadozirali ih doktrinama. Ja i mama kaže pošli kod ujaka odmah po potpisivanju mira  ja kad sam vidjela bradatog vojnika sa šajkačom na glavi sam se pravo prepala jer su mi probili glavu sa Etnicima i njihovim zločinima. Kada sam dobila praxu u jednoj osnovnoj školi na selu pitala me jedna učenica od 7 godina kako se zovem. Ja velim Lavitza, a ona će ti ni pet ni šest, - ja neću da me uči Etnikuša. Ja ustala i bacila sve pred njihovu učiteljicu i otišla kući. Odem sutradan direktoru škole i on me srećom dade na staž kod jedne učiteljice Eniškinje u Enitzi. I tako ona završi učiteljsku školu.
21.12.7012 5:21
Vidite koliko je sati. Niz hodnik se kuje kašalj naše Dunje. Ode na posao u mesaru. Ima i sjutra iako je Subota. Ja još danas vozim pa raspust do 7-og Januara. Vuk mi se javio da će vidjeti za posao u kampu u koloniji K5 zvanoj Albertina. Ako bi bilo stvarno 350 # na dan ja bih išao.
23.12.7012 8:03
Nedelja. Prošla propast svijeta kojom su nas zasipali ovih dana. Maya kalendar i slična sranja. Po koji put sam preživio propast svijeta ni sam ne znam. Prava propast za mene će doći jednoga dana koji je sve bliže. Na FB hođa Cikotich iz našeg Grasslanda stavio sliku otvorene tek iskopane rake koja čeka mušteriju i napisano koje si vjere?, ko ti je bog?. I stvarno dobro pitanje. Da li je svaka Planeta jedna živa materija, neki organizam. Nas te Planete gutaju. Mi ih oplođavamo. One nas hrane voćem i povrćem, a mi ih oseremo sa tonama govana. Možda su i te planete Božija govna štrcana po svemiru. Ovo dok pišem ide na Hany Tv kultna emisija Nedeljom u 2. Gost je gradonačelnik WulfWara, grada koji je nas je zaprepastio sve na Balku kada je u jesen  91é temeljno rušen.
Tamo se tada sjatilo sve nešto naoružano i bjesno. Ofriciri BA su tumačili da idu deblokirati kasarne, Etnici da idu spašavati svetu Eniš zemlju i Eniše tamo, Aniši da brane domovinu Hany i nastade krkljanac u kome grad nestade u plamenu. Same ruine ostaše. Strava. To je bila propast svijeta. Kada to vidite pitate se ko smo mi. Zar smo tako bijesne zvijeri, ne ljudi. Očaj vas hvata. Ljudi guraju politiku oružjem kada nemere mirno. A onda upropaste ljudski lik. Sve one operske pjevače, , kompozitoer, slkare, pisce, naučnike, muzikante, radnike, seljake i radnike poseru ti ljudi bez pravog zanimanja; političari. Oni prije stupanja u politiku imaju neku za njih profesiju koja im je dosadna, nametnuta i sa nje jedva čekaju da se stmoglave u politiku. Brzo zaborave svoju profesiju koju su jedva otaljavali i sa nje prezaju nešto što se stalno događa, kulja, i danju i noću, na vlast. Vlast, to im je prva i prava strast. Prva i zadnja ljubav. Bez vlasti oni su šupci. Promašaj. Znaju oni to i zbog toga se grčevito kače i hvataju za nju ne birajući sredstva. Zbog toga vidimo kako su u stanju da lažu, naređuju ubojstva, pjene, glume, podvaljuju. Užas. Evo Gradonačelnik WW-ara Szabo nabraja: U nšem gradu 11.000 radi, 8.800 penzionera, 2.800 ne radi. Imamo 28 tisuća stanovnika. Bilo je u Wulf Waru 50.000 stnovnika prije rata. Eniša i Aniša fifti-fifty. Sada ipak ima 37% Eniša. Bio je u logoru, zarobljen od Eniša, prebijan, mučen. Radio poslije rata teško na Austu da bi se familija materijalno oporavila. Pozvao je svoje prijatelje sa obe zaraćene snage da grade grad. Nismo ste stigli ni posvađati koliko je rat naglo izbio. Niko nije došao od njih da me vidi u logoru jer im je to suviše bilo opasno za obitelj i njih samih. U Begejcima u sjevero istočnom dijelu Sany je taj logor bio. Poslije sam prebačen u zatvor u grad Nish na jugu Sany. Mrky je nijekao u Hayu na sudu za postojanje logora u Sany. Snimljen je i dokumentarni film 2001-e od strane Tv  B92, televizijske postaje iz Sany. I ja sam bio snimljen u njemu, veli on. Svi koji su učestvovali u snimanju  tog filma su dobili otkaz sa posla.   Više od 550 kapela i crkava je uništeno u Hany od strane Eniša. Ovo slušam na slijedećoj emisiji na tv Hany, Bog i Mir. Eniši i Aniši su bili jedne iste religije puno stolječa dok se nisu neka carstva podjelila politički, promjenili vjerske kalendare, svećenicima kod Aniša zabranili brak i tako malo po malo  i stvorili dvije antagonističke religije od jedne te iste koje služe za lahko sijanje mržnje, rušenje, palež, ubijanje, mučenje i naravno silovanje. To im je najdraže kad rat izbije. Silovanje. Jednima da siluju, a drugima da to ističu kako ih siluju da bi raspalili kod svojih vojaka i stanovništva što više mržnje i strasti pa da i oni siluju i slađe kolju kad stignu. A stignu.
Evo u glavnom gradu Eniške Republike Njaka Balu u Bony veli Aniš Biskup Mustik da je prije rata  bilo 40.000 Aniša. Sada ih ima samo 4.000. Vala su hi rastjerali da Bog kaže da nisu, velim ja. Sve je tome doprinjela podjela istog  roda na tri religijske disjunkne skupine, jer se ni po faci, ni po imenima i prezimenima, također a ni po jeziku ti ljudi Balka ne razlikuju. Evo bez problema slušam Hany, Bony, Negry i Sany Tv i radijo postaje. Naravno i da čitam sve njihove novine i knjige na 4 imena jezika koja izmisliše prema imenu svojih država. Tako drćave postaše vlasnici jezika. Ima tamo na Balku Lovinaca, Donijaca čiji jezici liče jedinsvenom Balk jeziku podstičući na isti Lavinsky korijen. Njihove jetike razumijem čitati u 80% slučajeva. Jedino Ossovari imaju zaista potpuno različit jezik od svih njih na Balku. Teško se uči i oni su zaista 100 % posebna etnička skupina tamo. Okle su došli nitko ne zna. Oni za sebe vele da su domoroci, daklen vazda od tamo. Ta jedinstvenost, velike familijarne veze, to  je bilo presudno kada je svjetka narko organizacija odlučila da osovarskim kriminalcima povjeri rasturanje droge na Yuro. Zato je trebalo prvo napraviti Osovo državu i ocjepiti taj dio Sany. Osovarska Mafija je poznata kao strah i trepet. Ne trpe izdaje i kolju odmah. Surovost im je poznata osobina. Sada trenutno imaju zadatak da 100 tona Heroina rasture na Yuro. Kuku narodu. Svi ćemo u narkiće. Iako sam daleko na Nadi strah me od njih hvata. Nada je humanim bombardovanjem pomogla u ubjeđivanju Eniša iz Sany da se povuku vojno i policijski sa Osova. Moj status na Nadi je državno pravno isti kao da sam odavde. Imam pasoš Nade i niki drugi. Čak i Nadinu ličnu kartu. Ali se ja ne osjećam obljubljen i siguran kao neki Aniš, Osovar, Lovin ili Oniš sa Balka. Mi Eniši smo proglašeni za agresora, uzočnicima Prvog pa i Drugog rata pa i ovih zadnjih na Balku. Svi su sa Zapada pomagali vojno, strateghjski i politički neprijatelje Eniša u njemu. Šta je sledeće. To mene brine. Nesmijem ni da pomislim. Možda su oni logori na DASu, njih 800 oformljeni za nas. Ima manijaka koji bi pola svijeta da pobiju pa da se lakše živi. Ima svega.  Šta će prevladati? Sad kad novi sekretar DASa naglo postade Kerry. Bivši vojak u ratu na Dalekom Istoku. DAS je jednu malu zemlju mrcvario 14 godina. Prije toga Francy, prije toga Jppy. Ta mala zemlja Vietny je protiv agresora ratovala 28 godina neprestano. Evo na DASu su odobrili novce za vojsku za sljedeću godinu. 700 milijardi. Imaju preko 200 baza po Galaxiji. Šef su BOOMa vojnog saveza od 27 najjačih država Galaxije. Koga nanišane nije mu uopšte lahko. A moj Balk pati ponovno u bijedi i siromaštvu kakvo sam ja preživio u djetinjstvu. Evo i oglasa u novinama jedne porodice u RE kod Njaka Balu. Nezaposleni roditelji dva sina, od četiri godine i drugi od pet mjeseci, traže pomoć od dobrih ljudi u hrani, garderobi i slično, unaprijed zahvalni ", piše u oglasu pored kojeg je ostavljen i kontakt telefon očajnih roditelja, navodi list. Jedan dodade na komentar: - Nisam ni ja daleko od ovakvog oglasa a zivim u GrizzVilu, kako li je tek u unutrasnjosti. I pritom uopste ne preterujem!!!!
24.12. 11:43
Ode Donja raditi. Danas joj je dnevnica 300 # jer je praznik. Issussov rođendan, Noel, Christmas, Božić. Ja mahmuran od spavanja. Kuću štaću. Odoh do Chayna radnje kupiti pile i mljevenog mesa. Škola košarke u Grasslandu Veziri, upis djece od 7 do 15 godina, slušam na njihovom radiju. Jučer sam dao Ljoži jednu moju knjigu Balk 3 da ponese u Grassland Dr Cackyu, mom školskom drugu sa kojim sam proveo djetinjstvo i ranu mladost. Išli smo u isti razred 11 godina. Samo prvi srednje su nas razdvojii. Sa njim sam provodio vremena i poslije škole tako da sam sa njim više bio nego s brazerima. Odoh napolje. Alo smo procunjali ja i Dunja. Odemo do Konestoga molla, ogromnog trgovačkog centra na kojem se ona dobro snalazi. Svijeta osvakle izvire a meni jednako pusto. Neznam ništa ovdje na nadi. Ni pjevače ni sportiste ni političare /što ne žalim/ a nikako da se adaptiram a 11 i po godina sam u K1 i 5 u K2. Svratili smo prije toga u kafe Common. Ja popih zeleni čaj a Dunja vruću čokoladu. Uzela da slaže puzle sastalaže sa igračkama. Ja nako brez kaputa odem do Mystika, susjednog kafea da vidim jel' Ysho tamo da mu tutnem treću knjigu. Neima ga. Vozi negdje pitaj Boga na kojem kolometru odavde. I taj poso je 'Alasalamet'. Priča za jednoga da nosi lavore u koje kaki pa vozi nako sa govnima u njima. Nepita ga jel bar ima poklopce. Preko Čarlsa svrnem u Kafe Yuropa i tamo Stanyck, sin naših prijatelja Adama i Marke. Ima malu ćerkicu od 3 mjeseca. Pokaza mi sliku njenu na celfonu. Ma slatka beba. Pitam za Marku koja evo već osmu godinu pati po operacijama i lječenju. Sada je na kolicima i jučer mi se javila telefonom da zahvali za kolače koje joj je Donja poslala po Adamu. Marka ne prima višeposjete. Sjedi kući sa Adamom koji je napustio posao i brine oko nje. Pored Adama sva zabava joj je papagaj Micko. Taj sve razumije i priča. Poslije par minuta dođe gazda kafea Lacky i kupi od mene prvu i treću knjigu Balk jer drugu već imaju. Ženo veli njoj koja radi tu kao konobarica, - vadi pare. Fala im. Dade ona bome 40 # za obe. Nenadano se malo oporavih od troškova. Prođe smak svijeta a Eniši ne biše krivci zanj kako su pisale novine na DASu. Povodom toga se oglasijo predsjednik USSO Ladimir Utyn. Pa kaže: Uvijek mi je bilo nejasno zbog čega veliki i snažniji imaju potrebu da tu snagu dokazuju na manjima i slabijima. U životinjskom svijetu to se nikada neće dogoditi i nemoguće je da tigar kinji zeca samo iz zabave i sadističkog poriva. Onaj koji sebe danas neslužbeno i neopravdano naziva gospodarom svijeta morao bi znati da niti je zaista najjači niti da mu trenutna pozicija daje za pravo da ugnjetava druge narode, države i vjere. Svjedoci smo da je jednom narodu s Balka teritorija rasparčana od strane tih velikih sila a da se taj narod i dalje smatra dželatom a ne žrtvom, krivcem a ne oštećenim. Tome se mora reći dosta i ako se malim narodima ne želi pomoći onda ih nemojte još dodatno uništavati, napisao je Utiyn. Bojim se da nam ne bude gore od ovoga kao u onom vicu kada neki mlakonja brani djete od sileđije riječima,- ajd još jednom ga udari. Doduše Utyn nije mlakonja onako sam za sebe. Trenira Judo, vozi vojni avijon, sportska kola u pesku pustinje, itd ali je USSO daleko od onoga što je bila kada je predvodila Istočni blok koji je obuhvatao pola svijeta. Jebaće nas Zapadnjaci zbog ove izjave. USSO tako cjepa neke države na Istoku i pripaja hi sebi /a nama ne javlja, zajebavam sad ja/. Zato Zapad krpi po Balku i još kojekuda po bliskom Istoku. Ma svršava. Sad kad ovaj divljak naslijedi oboljelu Lintonku najebali smo skroz. To je onaj ErryKer koji je u predizbornoj kampanji prije 8 godina zagovarao napad na USSO. Bože pomozi /Prekrstim se na lijevo. Mi Eniši, Greky, Blgary, Ussi i još neki ortodoxi kretijeni se tako krstimo a zapadnjaci kretijeni također, završe na desnom ramenu/. A šta bi moglo i da bude drugo nego rat. Ljudi su poslije svakoga rata 100% ubjeđeni da novoga neće više biti. A ono vazda nađu povod. Uzrok je pohlepa svojstvena ljudskom biću.
26.12. 9:34
Novi sajt, www.tubeplus.me. sami filmovi. Tako ostasmo uz Agenta ==!/šifra za 001/ do tri ujutro. Teli neki naš film pa se neda. Evo zato sam kasno ustao. Dunja i Donja se dogovarale da idu u Boximg dej da se guraju za ojekakve proizvode. Ona bi tela konvertor za muzičke spravice koji se uključi u pušački uključak u autu i slušaš preko razglasa muziku ili priču sa celfona, i ostalih pomagala prenosa zvuka. Ja teo GPS. Svi ga imaju pa što nebi i ja.
28.12. 7012, 5:35
Jope sam ispratijo ćerku u mesaru. Ode još danas ove sedmice pa 4 dana odmara pa tri radi i eto 14 dnevnica po 100 talira. Jupiiiiiiiiiiiii !.Ma dobro je samo kad se radi. A kod nas na Balku baš slabo ima posla. Evo vrli pisac sa ko zna koliko godina nam piše za Sany a more se bre bolan odnositi i na sve ostale državice Balka. Evo šta kaže. Sve ideologije prošloga veka u porazima su okončane. “Nova demokratska” sloboda, nije bila sloboda samo za ljudsko dobro i društveni razvoj nego i sloboda za nepoštenje, korupciju, pljačku društvene i državne imovine. Stupili smo u tranziciju titoističko-socijalističkog poretka u pljačkaški, kriminalizovan kapitalizam, u kome je brzo stagnirala i opadala proizvodnja u industriji i poljoprivredi, a tržište se liberalizovalo na postulatima neoliberalističkog kapitalizma koji je stremio u globalizam.Umesto pravne, prosvećene i jeftine države, stvorena je partokratska, partijsko-klanska država sa mastodontskom administracijom i političkom birokratijom koja ima feudalna prava na vlast. Sany je brzo siromašila, primitizovala se, nezaustavivo padala u ponor biološkog, ekonomskog, kulturnog i moralnog propadanja. Društvom je zavladala nezaposlenost, korupcija, nerad i bekstvo u svet za posao, normalan, radan, stvaralački i kvalitetan život. Danas u svetu živi i radi više od četvrtine naše populacije, u kojoj su stotine hiljada visokoobrazovanih mladih ljudi, a statistike pokazuju da danas većina školovane mladeži želi da se iseli. To odlivanje pameti, znanja i mašte, što u razvijenim zemljama predstavlja intelektualni kapital koji u strukturi kapitala zauzima visoko mesto i preovlađujuću ulogu, predstavlja, možda, najveći poraz u poslednjim decenijama. Osnovni činioci srpskog nazadovanja i poraza u prošlom veku su ideologije Balkanisma i Kotovog boljševičko-taljinističkog socijalizma. Političko, ekonomsko i civilizacijsko nerazumevanje sveta u kome smo postavljali i nameravali da rešimo svoje nacionalno i državno pitanje, izrazilo se u nerealnoj politici, u neuvažavanju odnosa snaga u svetu i vlastitih mogućnosti. Neuvažavanje vremenskih uslovnosti i istorijske konstelacije sveta u kome smo pokušavali i morali da rešimo svoja životna pitanja, izrazilo se u nenadoknadivom kašnjenju za rešavanja neodložnih nacionalno-državnih i društveno-civilizacijskih problema; dakle, kasnilo se u svemu što je trebalo učiniti za opšte dobro. Tako se gubilo istorijsko vreme i izgubio čitav 20. vek nacionalnog razvoja i civilizacijskog preporoda. Razorenost društvenog i duhovnog bića i nacionalnog etosa, izrazila se u opštoj korupciji, patriotskoj i socijalnoj neodgovornosti građana - pojedinca prema svojoj zajednici i svemu što je opšte, društveno i državno. Antropološka i mentalitetska dekadencija, ispoljila se u lenjosti, bahatosti, prostaštvu, nemoralu i hedonizmu bogatih. Zapanjujuće je dugotrajno neuvažavanje kulture, nauke i prosvećenosti kao prvorazrednih činilaca društvenog razvoja i kvalitetnog duhovnog života ljudi. Životno pitanje je nedostatak i neafirmisanost sposobnih, kompetentnih i savesnih ljudi na svim rukovodećim položajima u vlasti, privredi, prosvetnim, naučnim, zdravstvenim i kulturnim ustanovama. Tako vam je to kada zavlada više partijski system u nas. Nije valjalo za Kota kažu ovi novi vladari a za njih eto kako je šta kaže vrli pisac i Kotov borac u Drugom Ratu Obritza Osich.
Izgleda on nabroja sve ono što smo na Balku imali za Kotova režima a sada neimamo. Odavle se vidi da uopće nije lahko napraviti državu i upravljati šnjome.  Ma star je sigurno preko 100 godine i pamti svašta. I na se pljuje također. Sjećam se kako je njegovu priču Crveni Šal system filmovao, a narod Balka plakao u kinu moleći da ne streljaju mladog borca protiv Fetišista koji je ukrao šal jednoj seljanki koja je također plakala i kumila nepokolebljivog komadanta da mu ga je ona lično poklonila a ne da je ukraden. Jadnik borac mislijo da se malko šalom prigrije a streljaše ga zbog toga. Narod tako vaspitavao i zazirao od krađe. I stvarno je slabo bilo obijanja ili privrednih lopovluka. Sjetim se kada smo bili djeca da su uhapsili tatu moga druga pa poslije godinu dana istražnog zatvora ga pustili.  Naš školski drug je oslabio sa ocjenama. Počeli su da mu snizuju sami profesori ocjene, da li po direktivi da oslabe moral tate pa da prizna i što nije uradijo. Takav je to System bijo. Ljudima se činilo uvijek da nijesu dovoljno dobri pa su sebe sami blatili i u cilju žrtve za dobrobit novog poretka priznavali  i ono što nijesu počinili. Pospi se pepelom. Je to to?. Pepelom, blatom, govnima. Ubij, zakolji, gini.
Podsjetim se neku večer gledajući slike na moju učenicu Immacule. Troje djece su joj u Rwandy ubili ali ima novih četvoro. Oće li oni stradavati u nekom ratu. Kao što je sigurno da ti je dupe pozadi tako je sigurno da će ratova biti. Možda po zapovjedi braće Zevsa i Posejdona.  Nemoš narodit djece krvolocima.
29.12.7012 19:18
Snena atmosfera negdje oko 17 h. Mrak se spustio. Jeo sam gusti grah nako ostojećke u kuhinji. Dobar. Donja na poslu. Gore samo lampice jelke i neke sitne oko slika na zidu između prozora i staklenih balkonskih vrata. Dunja spava. Ja u skoro apsolutnoj tišini gledam tenis finale meča Joleta i nekog Spanijela u našoj dnevnoj sobi. Telefon grubo prekide naš spokoj. Dunja pipanjem pokušava da pronađe aparat na ugaonom kauču. Neka ja ću, - velim. Dobili ste besplatno put na Bahme kaže ženski umilni glas. Klik. Prekinem. Po ko zna koji put isto. Ja što ovdje lažu. Pa laž im dojde vrlina. Zajebi bližnjeg svoga. Ovdje ljudi više liče na pacove nego na ljude. Stalno neke podvale i prevare. Otišao sam pred kraj meča po Donju na posao. Kad smo došli nazad organizatori u bjelim plahtama i turbanima djele Jolyju i Spenišu staklene figure. Poslije silnog čitanja i govorancija zaključimo da je Jole pobjedio. Bravo nš Jole. Ti  još stižeš da nas u ovom bespuću obraduješ. Dobijo je neki dan od Princa Willijama priznanje za humanitarni rad skupljanja priloga za sirotinju. Nadam se da tu neima neke prevare. Princ je budući kralj i Nade jer je ona pod protektoratom GB kao i vrući Aust đe mi je brat. Poslagao sam veš. Odnio Dunji u sobu njen dio, moje u moj di ormara koji djelim sa Donjom u našoj spavaćoj sobi.  Dunja melje orae, pravi neke kolače. Saće veli i baklavu da pravi. Prošlo 22 h.  Napolju minus 7 Celzija. Bio sam na podne na pijaci pa u gradu. Sretnem Johana instruktora. Čeka sina sa šišanja. Izvuče svjetlo smeđeg kera iz auta. Ima jako gustu i frčkavu dlaku. Stidljiv je i nježan. Dade mi ga Johan da ide vidit neđe toilet. Ostanmeo ja i pas. Gleda on mene i ništa mu nije jasno. Stoji na tri noge jer mu ladno od smijega. Vuče preko ceste prema kafe Yurope đe naši momci sa Balka, uglavnom neki besposleni,  zatim taxisti i šoferi teških kamijona čekaju Godoa, to jest troše svoje vrijeme.  A đe bi? I onako ono nas guta. Kao neka ala. Moldy kaže da je vrijeme živi organizam.
30.12.7012 8:45
Seksuološka istraživanja sada vrši farmaceutska industrija. Kinsi je dobio svoje mjesto u tome ali nije bio nastran. Slušam emision na Hany Tv ' Nedeljom u 2'. Sexualnost more biti odvojena od ljubavi ali je vezana sa emocijama, itd priča gost emisije. Prosjek ulaska u brak u Hany za žene je 27 godina. Pa sigurno je bolje da im se da informacija kako se zaštiti od rizika koje sex donosi. Ja mislim da treba u osnovnoj školi uvesti koji obavezan sat o sexu s tim da roditelje upoznamo sa temama i sadržajem na tim časovima, pa ako im se ne sviđa mogu čak da isključe svoje djete sa nekog ili svih. Društvene prilike više utiču na sexualnost žene. One tako smanjuju pri anketama broj partnera, a muški zaokružuju na 5, 15, a one se pokušavaju prisjetiti jel to baš tako bilo ili nije. Kada smo ih priključili na detektor laži a da to nijesu znali ispostavilo se da su na istom broju partnera. Evo emision o religiji. Kardinal bi da se mješa u školski predmet zdravlje, čitaj sex,  a ministar Yovanovich mu ne da. Veli da je to program isto kao plan gradiva matematike ili nekog drugog predmeta i tu crkva neima šta da se mješa. Čovjek nije gospodar nego treba da se brine o ljudskom životu od zaćeća. Kad bi se to poštovalo religijozni ljudi nikad nebi išli u ratove a kamo li vodili ratove. Homosexualna djelatnost je neuredna veli sveto pismo ali treba razlikovati praxu od stvarne sklonosti. Prikazuju pikaz živih jaslica u Oreatu na trgu. Teatar na otvorenom o rođenju Issusa. Evo i ovdje pričaju kako je oslobađanje Generala oslobodilo narod Hany od nepravedne krivice koju su poturali Anišima i da je ta oslobađujuća presuda ustvari Božiji dar.
6.1.7013 9:10  
Grijeh egoizma nazva naše ponašanje zbog postoje i grabež i ratovi  velju neki svećenik povodom Tri Kralja na religijskom programu Tv Hany. Na Tv Sany je naravno Badnje popodne. Pap povodom dana Mira veli da je čoek klon miru i dodaje da treba da se smanji distanca sirotinje i bogatih. E neznaju siromašni kako je teško zadovoljstvo biti bogat. Zamislite sva ta auta koja morete kupiti, kuće, vječna ljetovanja, pijanstva, drogu, zatim transplatirane organe od nekih zdravih bjednika sa Balka koje Osovari prodavaju po Galyxiji. Evo na Hany pustiše i svećenika Eniša da kaže da se Issus rodi kada se rodi u vašim srcima. Kardinal jope upozorava da mnogi nastavnci i roditelji imaju primjedbe na predmet u školama pod imenom Zdravstveni Program, naročito na  4-i modul. Sve se u Hany uzburkalo oko ovoga. More bit i revolucija izbije. Neki Bojan Barnilovič ima 11 djece a kod Dragutina Sedlara 9. Ima jedna familija sa sedmoro djece, a oba roditelja nemaju posla, ne rade. Svaka pomoć im je dobro došla. Kardinal u Bony Pulych veli neikad nije bilo ovoliko školovanih lopova. Mnogi se ponašaju kao nevjernici čak i oni koji se deklariraju kao vjernici. Materijalism, lova, itd napisa jedan Dr, Mr. U knjizi vjera i nevjera. Pa i jest. Sve crkve kretijena zvruje prazne sem za  Božića i Uskrs. Svećenik Miroslav Bulašić je mučen i ubijen nožem 47-e jer je govorio o pravima ljudi, vele na ovom Tv programu u emisiji Mir i Dobro. Nijesam dugo pisao. Neima suđenja u Hayu do 15-og pa nemam inspraciju da pišem moje antiratne pisanije što mi je inače cilj. Oni službenici sa suda su ga baš odmorili, a njihovi zatvorenici kojima sude dumaju šta će šnjima biti. Nada nikada ne spava mada činjenice govore; Enišima robija, ostalima sloboda. Doduše ima i Aniša koji su na robiji, ali samo onih koji su nagazili Oniše u Bony. Oniša na robiji neima. Oni su oprani od zločina i grijehova. Osovary su također osvjetlali obraz Balka pred Zapadnim svijetom a i svijetinom Bliskog Istoka jer ni njih među osuđenim u Hayu neima. Sretna Vam Nova godina svima i vama čitaocima, sudijama i zarobljenicima, i cijelom po malo ovom našem ljudskom svijetu. Valjda Pravo i Pravda jednog dana postanu jedno te isto. Snijeg je jutros malo zavejao auta i ceste. Evo je oko 11 stao. Usisam naš stanćić sa dugom drškom jer je Dunja spojila i one cijevi od starog koje sam ostavio za svaki slučaj. Izađem do sale za pranje veša da iskoristim tamo uvjek uredni toalet jer je Donja ušla u naš i sređuje ga. Staviće i nove zavjese ispred i unutar kade. Poslije sam izašao, čistio Toyu od snijega a na Đipu Yja ga skoro i nije bilo jer ga je vjetar sa nje oduvao. Tako vam je i sa ljudima. Jedne vjetar oduva a druge snijeg zatrpa. Ne treba se žaliti. Tako su odlučili naši roditelji da nas u ljubavnom činu stvore.
A majke odlučile da nas čak i rode i treba da to poštujemo. To što moja generacija u 97% slučajeva više neima roditelja je samo znak da smo mi na prvoj liniji odbrane života od smrti ili šta je to umiranje već.   Dunja došla sa noćnog druženja pa ode raditi u YMCA. Trenira tamo neku djecu Gimnastiku i Košarku. Ja sam slušao na Nedeljom u 2 nekog političara iz Isrtije u Hany. Posvađao se sa jaranom iz partije pa sad oće svaki od njih da bidne veliki Župan. Kako i nebi. Jaran mu digo 300.000 # kredit i brzom ga otplatio za neku kućicu ili pola sela šta li mu je već zafalilo da kupi u životu. To vam je politika. Na izvoru ste velikih para. Naravno društvenih koje treba vješto pretočiti u vaše đepove zamajavajući oči pučanstvu. I svaki se u najmanjim opštinama osladi nečim. Nekom kućicom, fabričicom, placom, vinogradom i slično. I nikom nije čudno što je tako. Čak mu i aplaudiraju. Vole ga. Vela ljupko,  - naš Bajko. Prosto tepaju mu, kao ovde na Nadi homosexualnim brakovima od 2005-e. Jednom su dečku priznali čak tri roditelja, jednog oca i dvije majke koj svi žive i vole se zajedno. Kada je zadnji Balk rat počeo od Zapada su  Sany i Nego blokirani ekonomski. Kod njih je ostao Dinar kao platežno sredstvo. Ostali su Balki oformili svoje valute ili uzeli Talir kao platežno sredstvo. Dinar je devalvacija toliko zahvatila da je 93-e bila 66 % dnevno. Tako još čuvam novčanicu od 50 milijardi dinara. Umbilivebl /amerijen jezik/. Evo nam na nešoj mjesnoj radio Oazi gradonačelnik Kiča čestita Božić. Kolko sam razumijo njegov jezik on cijeni Eniše i kao radnike ali i kao dobre bismismene.  Duvali su oni zajedno u istu stvar, raspad države Balka.
8.1.7013 6:55
Ne radim. Kratko je trajala moja nada. Jučer tanman kaoko 7:10 telefon zvoni. Zove Christin da mi kaže da je neka poslala mejl da se vraća na njen ran. To jest onaj koji mi je obećan do 1-og Februara. Ako hoću mogu da sada da zamjenim nekog ovo jutro i vozim neki drugi ran. Odem ja tamo zamagljenih stakala Toye i mozga. Šta se ovo dešava. Uništiše mi i ovo malo nade da sam koristan član ljudske zajednice i moje familije. Christine sjedi i prevrće lijepim i mladalačkim očima. Izajde šefica i ja je pitam jesam li ja dobro čuo da vozim cio mjesec. Ona veli jesi ali sory. Tako oni sa tim sory na brzinu zbune i razoružavaju protivnika. Priča se da je vođa puta na prvi meč fudbala /sokera/ između novog Balka i Ingleza bio Kotov vojak Komadant Kotcha.
Reka je našim igračima. Inglezi su grubi. Udaraju nemilice ali vam se dok ležite na zemlji u bunilu od bolova poklone i kažu, Sori.  Tako i vi njima, a ne vikati mrš u p-ć-ku. materinu.  Jesu li naši Balk izdržali da ne psuju? Ne vjerujem. I sinoć u Tv seriji Montevidio psuje se na sve strane. Serija je ona o odlasku naših sa Balka na prvo  svjetsko prvenstvo u Montevidyo. Bog te vidio. To je bilo iznenađenje. Mali ulični igrač Tirke postaje fudbalski div. Balk je zauzeo nevjerovatno treće mjesto. Umbilivbl. Prije emision slušamo o Tesly kako je jedini od slovena zauzeo svojim imenom jednu od jedinica u Fizici / magnetna indukcija, valjda/. Ostalo su zapadnjaci zaposjeli.  I to mi je malo umbilivbl. Ko da nije niđe bilo naučnika do njih. Mudro su i tamo pokorili ostatak svijeta. Odem ja daklem do Šarpa kako se zove kompanija školskog prevoza. Jedva parkiram jer ne vidim ništa kroz ledna stakla Toye. Na parkingu gore upaljena svijetla i brundaju motori skoro 200 autobusa.  Samo sjene ljudi u magli i crnoj noći oko njih kruže. Ljudi u žurbi vrše pregled i stružu zaleđena stakla. Odem daklem u biro i daju mi ključ i plan za ran 115. Lijepo na mapi se vidi sve đe treba da idem. Sa crvenim tačkicama je označeno đe treba da stanem i primim đake. Ja u Bus, neće da upali. Izajdem, mašem nekim ljudima u predjelu radionice i gle jedan dojde i proba ga i on startovati. Nemere. Pogledam na displej celfona. Ima još pr minuta do 7:45 kad treba da startam. Izbaci on akumulator. Stavi drugi, neće. Dovukoše se neka kola i spojiše kablove sa njom. Upali. Sretno Gilea. Nijesam tio odbiti ali me uhvatio stra. Odem po dejcu na samo jedan u Aktiva Avenju. Imao sam dosta adrenalina u krvi. Vazda neki izazov. Djeca fina, sedmi i osmi razred i idu u istu onu školu na Quins Aveniji. Na parkingu odmorim dobrih 10 minuta i krenem lijevo na Quins. Oslije 100 metara  pređem Westmaunt i odmah također 100 etara dalje u prvoj ulici desno mi je prvi Stop. Tako sa Stop zovu mjesto đe šoferi primaju đake u bus.  Uz drvo stoji jedan Japy a pred njim u dubokom snijegu njegov sin od 5 godina sa rusaćićem na leđima. Ja zino. Neznam da treba male da vozim. Pokazujem mu apir i pitam jel to za Forest Hajts. Ne veli nego za Forest Hils. Ja se zbunijo. Od adrenalina mi puca mozak. Ko da treba da dam go u Montevideu. Kako ljudi od običnih stvari nekada prave dramu. Zato drame i postoje. Evo svanulo. Niko ne zove a na satu 7:43. Ima neka cedulja  sa Donjinim rukopisom Šarp bus Kič. 519-896-2822, u slijedećem redu u zagradi / 99 poslije radnog vremena/ i u sljedećem Christina or Marty. Šta li je to? Ono 99 je ran koji sam jučer vozijo. Svašta. Kad li je to pisala Donja.
Nervozna je i plane za svašta. Ove godine joj je 58-a na redu a meni 65-a. A osjećam se tako mlado. Vjerovatno i ona.  To sa misterijma života se nikada ne završava. Čovjek stari a duh mlad ostaje. Srećom pogledam bolje mapu i jasno vidim da treba đeke da vozimu Forest Hils na Westmountu. A ja pudale. Zamisli da sam male klince odvezao u Forest Hayts na Fišer Halmanu koja je doduše 3 km dalje i paralelna sa Wesmountom. Ispalo bi da sam kidnapovao djecu. Još Eniš po nacijonalnosti. Kao i stari Tesla. Ali kao i KaraKary, i ostala eniška bulumenta političara ofricira i vojaka suđenih i osuđenih u Hayu. Eniš oteo pun avtobus petogodišnjaka i vozao po Kiču. Užas. Evo je 7_55. Svi su ranovi ošli. Neimam šamse za jutarnju vožnju i to me smiruje. Nije sve u lovi. Treba čuvati živce. Dakle ja uzeh malog Yapa, tata viče njegovo ime kao da mi je to važno. Na slijedećem stopu, nikoga. Postojim malo, pitam Japića ko treba ođe da uđe. On ništa ne odgovara. Pogleduje kroz prozoz na ledni dan napolju i na bjeli snijeg koga u tom kraju ne čiste sa velikih lotova, kako oni kažu za zemljišta oko kuća. Ima tu i borova prekrivenih snijegom. Prava romantika. Nastavimo ja i mali Yapić u tišini brundanja motora, u Strrlingu desno pa tu primim jedno ili dvoje, ne sjećam se više, uglavnom projurimo pored čkole u koju hi deliverim, pa na Otawu i Elmsdal še na dva stopa uđe pozamazan broj te male djece koja u snijegu čekaše sa roditeljima uvijek brižnih očiju kao da zadnji put vide svoje djete. Očiju kao onih majki i očeva koji ispraćaju sina u rat.  Tako je to sa nama roditeljima.  Vratimo se do škole i obajdem je sa lijeve strane. Tamo na parkingu ni šibica nemere više da stane, a kamo li moj bus dug 12 i po metara. Nemerem ni nizbrdo nazad na Westmount. Neki tip mi maše da sam trebao ući sa  na prvi ulaz. Otvorim vrata i velim mu da je obično da autobusi obajdu školu u obrnutom smijeru kazaljke na satu. On gestikulira tako da shvatam da nijesam prvi koji je tako ušao na taj parking učitelja mjesto. Kad se malo dvorište ispraznilo od silnog broja djece i učitelja pustiše me unj i tamo uđe u bus jedan ostariji Uča. Iskesi se na djecu kao Branko Kockica i poče odmah da ih zabavlja. Izađoše. Okrenem se i nazad u bazu. Tamo me sačeka neki tip odmah na ulazu i maše da stanem ja stao. Otvorim vrata a on veli pa pola busa ti je još na cesti. Pa što mašeš da stanem pitam se u sebi. Veli on preuzima bus i vozi ga kući da vozi popodne. Velim mu jel to tvoj ran. Veli nije. Mjenja i on nekog čiji je to redovan ran ili run. Pa dobro velim uzeću ključ jer je zajedno sa mojima. Uzmi veli on. Imam ja svoj.
Dojdem u biro dam ključ i odem kući odleđenom Toyom. Pukao sam skroz. Sa Donjom se posvađam za tren oka oko pečenja jaja. Ona tvrdi da nemogu ispeći 6 jaja u maloj tavi a ja pitao Dunju šta bi za doručak a ona veli, - jaja sal lukom. Ja si pomislim kad več pečem da pečem i sebi. Pitam i Donju oće li ona. Veli neće. Ispeci samo Dunji veli a tebi poslije. Ja neću. Odjednom sam ogladnio. I planuo. A polaznik na dan Božića upravo treba da dođe, mali komšija, evo već kuca. Donja se muva neće ni da otvori. Velim joj pa i si gazda svega ovoga, ona nešto mumla ka ja sam to. I otvorim onako napet. Posipamo se žitom ja i mali 12 ogodišnji Acke. To je običaj valjda. Zrnca ostaju po tepihu u hodniku i našem luminatu u stanu. Donio je i jabuku sa novćićima zadjenutim u nju. Donja mu servira krempitu. Uh. Dobro se sjetih. Mogao bih  ja malo i to sad odmah. U zadnje vrijem doručkujem kolače. Baklave, krempite, čokoladne štanglice, šape. Maznem tri. Evo da razbijem tišinu navijam zalud radio Grizzville. Neće. Potom Tv Griz. Na njemu stra serija Bela lađa. Nemerem hi više slušat. Toliko je puta ponavljana da mi se ton glasova i slika likova izlizala i opterećuje me. Odem u Bookmarks i opalim Tv Hany. Tamo već neprijatno krupni  glumac Depardye hoda na USSO. Uzeo je njihovo državljanstvo jer mu je porez na domovinskom tlu Franca mlogo velak. Razumijem ga potpuno jer veli da dnevno popije i do 6 boca vina. Sad ga traže na Francu da odgovara na sudu zbog vožnje u pijanom stanju. Naravno da se nije odazvao. Telefon pozva Donju na posao u PTF bolnicu. Odvezem je tamo pa kod štampara. Dam mu sa USB fotos nove zvijezde u fudbalu, sokeru. Obećao sam to malom Acketu. Igra soker u klubu njegovog uzrasta. A živi malo kod mame a malo kod tate. Štampar Zelow mi reče da moram odštampati bar 25 slika. Ja mu dam sa USB-ja slike Kča. Drčavo sam ih izvukao sa fotošopom i ima boje i đe je uopšte neima u zgradama i ulicama našega rodnog iča. Kažem rodnog jer smo se ođe ponovo rodili. Da li će mo tu i umrijeti? Ne znam. Probabily. Odem poslije do Brežuljka, mog agenta u Old Workerima. Iako mi je status prošao odem po savjet. Ona nako dražesan sjedi sa onim muzičarem, sviračem flaute sa Albya. Ja i on se raspričali. Ona nam da ideju da razmjenimo telefone. Veli dojdi sjutra u 10. OK? Ok velju ja. Veli nije ti dobra ideja da Z kočnice položiš. Mnogi su tako uradili ali nijesu našli posa jer nemaju iskustva. A jebga, mislim se. Šta da radim. Odem u Common i naručim čaj. Slikam velike prozore iznutra. U njima su siluete jednog, dva, pa zatim nijedog čoeka koji, jedu, piju i sjede uz te velike prozore i nešto rade na laptopu ili čitaju novine ili naprosto bulje u ulicu Queen.
Biće to super fotosi. Dođe i Alby po imenu Fatmir. Popi samo čašu ladne vode. On je flautist i svirao je u operi itd. Ispriča mi da mi je djed bio političar i kurčio se protiv kralja Zogua pa ga ovaj istjerao sa Alby i zamislite samo, on je emigrirao na Balk u Trader u Bomy i ostao tamo 18 godine. Tamo je naučio Balk jezik i malog Fatmira učio, - zatvori vrata, -otvori vrata, dobar dan, itd. Ujko mu je studirao pravo kod nas u GrizzVillu. Kada se vratio na Alby komunistički diktator Hoxa koji svrgnu Zogua ga posla na robiju i to zamislite koincidenciju također na 18 godine. Pričam to danas šećernoj agentici Collin, što mu ga u prevodu sa ropijena dođe Brežuljak. Velim joj da uči da vozi bus jer ga je lakše voziti nego auto. Ona ne vjeruje. Smije se. Pokazujem joj moju treću knjigu pa pričam joj kako su sudbine ljudi na Balku i Alby slično grozne, pune protjerivanja, smrti, mučenja ratova. Baš u seriji Montevidijo čiju reprizu upravo pogledah na Tv GrizzVille jedna prostitutka kaže otjerali ste mi muža kojem sam davala sebe iz ljubavi a sada ću da naplatim od mušterija kao kurva, novcem. Pa ON JE BIO Hammer veli joj mali dečko invalid u nogu kojem ovo ona pripovjeda. Rat je se uzme kao razlog za sve veli ona.  I tako i jeste. Kada čuju grozote ljudi samo kažu, - pa bio je rat. Rijetko ćeš čuti neke pozitivne stvari iz rata. Ama poslije rata opet sve grozote koje ne prestaju pripisuju ratu. Fatmir ke pripadnik Alba a kod nas ih zovu Ossovary jer su se sa Alby u velikom broju doseljavali u južni dio Sany i u prosjeku pravili 7-oro djece po bračnom paru. Tako oni kurcem pobjediše Eniše, istjeraše ih uz pomoć bombi BOOMa i sada vladaku Ossovom. Eniški presjednik tužna lica donijo neke dekrete pa hi usklađuje sa vladom Sany, ali to ostaje samo na papiru mrtvo slovo. Morebit da će ta slova da budući rat ili ratovi ožive. Ko zna? Zavisi ko nadvlada, Usso ili DAS. Tačnije Ussovci ili Dassovci. Jerbo svi u svim ratovima skupljaju saveznike, mobolišu, šalju u smrt. Poslije rata se pobjednici dugo naslađuju i svete pobjeđenima. I muzu ih naravno. Čak i kao ovu kurvu prikazanu na osnovu istinitih događaja u Tv seriji Montevidijo, Bog te vidijo. Evo mi na Skajpu iskaču imena lica sa kojima sam bio dobar prijatelj. Ne zovem nikoga. Da mi je bilo to u K2 kada smo došli crkao bi na njemu pričajuči sa svima redom. A kad pomru žaliću što nijesam. Ebeš čoeka.
9.1.7013 18:55
Začudo se nijesam onesvjestijo. Ležim po cio dan. Kako i nebi.
Vozali me danas na 2 rute, svaka u 2 škole. Sve totalno treba popamtiti, ulaze na parkinge, ulice, kvartove. Sjutra voziti jednu, a u Petak drugu takvu turu u po dvije škole ujutro a iz njih naopako kući popodne. Šokiran sam. Jutros sam išao sa jednom Brižit po imenu na turu u Hamburg. Veli treba studente da vozi u Waterloo. Ja mislijo u grad koji je zaljepljen za Kič a ono tamo u Hamburgu u neku ulucu sa tim imenom. Ja se uspaničio kako ću otamo do tamo pa velim duga ti tura a ona veli ma ništa je to. Ja se iskomplexiro načisto. Ma šok su te vožnje. Gust saobračaj, sve nervozno,  Kad vozači vide školski bus sa stop signalom koji iskoči sa strane kada se prethodno već pri pristajanju uključe crvena svjetla  navrh busa, ondak svi moraju stati u toj ulici pa im na facama vidiš izraz dosadem nervoze, žurbe.
10.1.7013 19:42
Danas me djeca na povratku iz škole pravo obradovala. Učestvovali smo svi u zajedničkom pothvatu da sve prođe u redu. Ja kao pitao đe ćemo a oni vikali desno, ljevo, a ponekad i oboje. Smijali smo se svi kad bih ja kao dirident dizao naznačeni turn, ruku ljevu ili desnu kad bi oni rekli lijevo ili desno. Lambada bi ba radiju pa smo i to otpjevali. Na prednja vrata se ulazi i izlazi. Srednjih vrata neima nego samo mala zadnja za hitno napuštanje busa. Bili su svi osnovci i mali đaci iz vrtiča. Pri izlasku su morali proći pored mene pa su mi upućivali osmjehe i saučesničke poglede kao članovi nekog tima kada uspješno odigraju meč. Neko bi me čak i potapšao po ramenu. Na kraju mi se jedne mala nasmijana kreza sa velikim očima unese u lice i zamal me ne poljubi.  Odavno nisam bio sa djecom. Godinama. Sem nastavnika i familije djeca su na Nadi izolovana od ostatka svijeta a i mi od njih. Prosto kao da ne postoje. Nevidimo ih mjesecima sem u nekom školskom busu u prolazu. Neigraju se pred kućom kao po cio dan i več kod nas na Balku. Takva iznenadna navala djece u moj tmurni život immigranta se slila kao melem na dušu. Prosto me razgalila. Došao sam kući kao drugi čovjek. U zaborav pade sav oja briga kako ću odraditi taj posao. Ustao sam u pet. Tuš, mali čaj, pa maps na kompjuteru kuda i kako ići. Dobio sam 2 mape iz biroa za te 2 ture u jednom danu, ali su imena ulica tako sitna da ih moram odgonetati na kompjuteru pa ih upisivati krupnim slovima. Veoma je važno da se znaju i imena okolnih ulica svakoga stopa. Sreća pa ja Kič znam dobro jer sam 4 godine deliverio za opštinu. Neko ko nezna nebi se mogao snalaziti jer u vožnji brzo treba da donosite odluke.
11.1.7013 9:05
Evo sam došao sa vožnje. Bilo je nezamislivo lijepo. Stigavši do prve adrese 1066 Huron u NewHamburgu sam čak provjerio i na našem GPS da li sam na dobroj adresi. To je 20 km od Kiča. Kad su ušli prva dva đaka, jedan mladić i jedna djevojka iz srednje škole Waterloo –Oxford D.S., zamolim mladića da sjedne u prvi klupu sa desne strane koja je obično rezervisana za nemirne đake i da mi govori đe ići i kada stati. Super mi je to bila odluka. On to rado prihvati i uz glasnu muziku na 91.5 FM smijeh i moje komentare da oni koji ulaze ima njemu zahvale što mi nemašu da stanem i da bih ko zna gdje u polju završio moju vožnju da nije njega, stigosmo u tu veliku školu đe 15 autobusa svakodnevno dovlači u odvozi djecu. Tri mala đaka valjda obdaništa ostaše samnom da ih dovezem do osnovne škole Forest Glen. Ono veoma zdušno i ozbiljno preuzeše ulogu vodiča govoreći – kip going etc., jer ta škola je sa parkinga desno pa mođda 2 km pravo ulicom Waterloo. Uživao sam u njihovim komentarima i ozbiljnosti faca iako sam sve već imao predstavu đe da idem. Sve je to nekako ipak blizu u tom malom mjestu New Hamburg. Kad sam parkirao bus sjednem u našu Toyu i kući. Na našem parkingu sretnem Donju. Odlazi na posao. Dogovaramo se iz auta kroz otvorene prozore. Radiće do pet, Dunja još spava. Odlazi oko podne. Ja ću na popodnevnu smjenu vjerovatno pješke. Yovem Elju sa drugog sprata. Toliko je čest to ime kod Aniša i Eniša na Balku. Sinoć smo sjedili Donja i ja kod njih. Njgovom sinu Alexu sam ponio moju prvu knjigu Balka. Mi mezimo dok drmaju  naše turbo-folk narodnjačke pjesme na Tv Balkanium đe ima 20-ak Tv stanica sa Balka, a on čita i zapitkuje za neke njemu nepoznate riječi. Rođen je ovdje na Nadi. Ima 12 godine kako on ljupko kaže i ide u šesti razred. Visok je za svoje godine  iozbiljan. Čita pa čita. Veli da bolju knjigu nije nikad ni čitao. Ja iznenađđen ali mi laska da bar neko fali moju knjigu i dodajem da Donja nije čitala ni jednu našta ona veli da jeste treću. Pita Eljo koliko si več napisao tih knjiga. Velim pišem četvrtu. Ima li nas povikaše njih dvojica skoro u glas. Ima velim ali mjenjam ljudima, gradovima i državama  imena da ne liče suviše na stvarna jer mi je zbog ratova na Balku i šite stvarnost postala suviše tmurna. Pa to radim da izbjegnem svaku sličnost sa stvarnim događajima da nebih opteretio i rastužio čitaoce. sve sam čak pomjerio 5.000 godina unapred. Eljo veli da mu se ime koje sam mu dao nesviđa pa nađosmo kovanicu od njegovog prezimena i tako on u mojoj knjizi postade Rayan. To je onaj što se rastade od žene pa živi sam kada mu sin Akex obitava kod mame. sreo je kaže sigurno milion ljudi po kafanama kafićima na Balk meteoru i ovdje u Kiču na Planeti Nadi dok je radio kao konobar. Po danu je radio u fabrici djelova auta đe i većina naših zemljaka. Taman je kupio potpuno novog Golfa kada ga jedna žena udari na putu 8 u Guelfu izgubivši kontrolu nad svojim autom. Ode i auto a Rayan u bolnicu. Spasiše ga ali osta na disabiliti. Radi vježbe svakodnevno pa i mene nagovori da idem u mali džim u našoj zgradi. Tako se počesmo češće viđati a društvo djeteta kao Alex nam osvježi optimizam i razvedri misli. Evo ga dođe Rayan, izmjerimo predsobllje i kupatilo. Ukupno 120 skver fita plus lajsne, fuge i cement. Ode on doktoru na pregled, ode i Dunja na brzinu se spremivši. Slušam Tv GrizzVille. Sany dobila 800 milijona kredita od USSO. Lova je za rekonstrukciju pruga a otplata do 2031-e godine. Vele nikada nitko nije dobijo toliki kredit od USSO za te namjene. U Oreatu teroristički akt na autobuskoj stanici a nekoliko dana prije toga na prugi blizu tog glavnoga grada Hany. Šta li je sad. Neima tamo više Eniša koji bi to se usudili da urade a nemaju ni zašto. Njihova svar je rješena sa 17 pali su na 3 % stanovika te njihove lijepe Hany.
14.1.7013 18:37
Rayan pila nešto. Ja cio dan kući. Laptop crko. Kučni je još uvijek dobar da prenosi Tv sliku na ekran u dnevnoj sobi. Napolju prava zima. Puše. Zaboravim da pišem šta osjećam i sve čega se bojim. Evo mi stiglo pismo od My Final Wishes da se kandidujem za 2.500 $ koje će familiji biti isplaćena na dan moje smrti. Fino od njih ali i da me podsjeti u kojoj sam fazi. Donja treći već dan radi po 12 sahata. Dunja je na fakultetu. Zvala me iz firme da dojdem u srijedu ujutro u 7 da se vozam sa nekim a ja ću to ondak u četvrtak sam, a mooore bit i Petak. Ja. Sjetih se da kažem da kad vozim bus imam isti osjećaj da letim. Volare. O o. Kantare. O o o o. Vjerovatno je isti osjećaj i pilota. Nemaš veze sa ostalim djelom busa ili viona. Vion je modernije prevozno sredstvo od avijona. Leti na velike daljine danima i mjesecima i za sirotinju je predviđen, to jest za one koji nemaju para za putovanja projekcijom. Moj rad bus drajvera mi godi jer se slike pred očima stalno mjenjaju. Kao da gledam film. Da to je to. Sviđa mi se jer sam ponovno u kinu. Nisam bio 20 godina. Otkako je rat izbio na Balku ja u kino nijesam išao, a prije sam visijo u njemu. I po tri puta dnevno dok sam bio student u Traderu, a u Newyorku /Novom Sadu/ manje, jer sam se bavio tamo i pozorišnom glumom na daskama koje život znače, što mi je poprilično zauzimalo večernje časove.
15.1.7013 5:44
Mirni dani su se završili. Evo suđenja u Hayu. Danas ima u 1 i 3 , Karyu i Generalu Ladichu, glavnom dvojcu koji je veslao za Eniše. Ko bi tada rekao da će se to ovako i ovdje završiti. Nema im izić, to je sigurno. Suđenje je samo jedan moderni pozorišni čin u kom je publika glavni glumac, a glumci, kostimografi, scenografi, režiseri i pisci scenarija sjede u publici i uživaju u svom djelu koje poznaju od početka do kraja jer su na njemu predano i timski godinama radili. Rat se štimao i naštimao. Nije nama normalnim stanovnicima tamo na Balku trebao. Kome uopšte rat treba? Ko ga voli? Ko ga produkuje? Uvjek je tu prisutna borba za vlast. Eto su izbori bili i došli su neki na vlast ali im to nije bilo dovoljno. Zinuo im šupak, što bi rekli kod nas. Teli su mnogo više. Svuda. Uzeli oružje nahuškani seljaci, radnici, omladina, starci. Nešto im je puklo u glavama i postaše preko noći ono što ni u snu nijesu mislili biti. Ratnici. Trgao ih rat da sve poruše, rastave, presele, sjebu. Svjedok je neki pukica, sada čiča Agovuch, pa priča o početku rata u Bony 6992-e godine koji svi zanamo napamet. Sudije, tužilac, advokat i osoblje u sudnici izgledaju odmorno i veselo. Kako i nebi kada su 4 nedelje odmarali sa đepovima punih para. Priča Agy o dvije oružane komponente. Onišku i Enišku. Eniška se naoružala i  od TO i od Armije Balka, a Oniška većinom iz magacina TO. Luda koncepcija Maršala Kota je bila da se svaka država najbolje brani kad je naoružani narod brani, pa je zbog toga uveo TO i napravio magacine oružja po brdima, fabrikama, gradovima. Čoeku kada je oružje blizu gladi ga ko ženu. Poludi, pa ejakulira, to jest puca. Bilo đe. Nađe lahko razlog, a i oružje ko i žena uvijek progovori. Eto na DASu su zbog toga jer mogu da kupe čak i vojničke puške na svakom čošku počesti neki pucači koji ne biraju no pucaju. Najčešće na nemoćne učenike škola. Znaju da će im pucnjava duže potrajati nego bilo gdje drugo i manijaci uživaju u plaču djece i učitelja.  Užas. Tako i našima na Balkuse oči zacakliše od otkrića nove ljubavi. Ljubavi prema nečemu što uvijek sluša. Prema oružju. Ja sam predavao đacima Odbranu i Zaštitu i nosao u školu pravo pješadijsko oružje i školske bombe i mine iz magacina TO u Grasslandu i Bačiju. Ima tu nešto pakleno kako je pravljeno i napravljeno. Pogotovo mitraljezi. Redenici me podsjećaju na zube čiji broj ide u nedogled. Čiji su to zubi? Đavla? Ko zna šta tu sve ima? Samo Bog. Pa jasno on sve zna. To i Kuran kaže. A i Biblija. Vi ste vodili razgovor sa gospodinom  Vulotom koji vam kaže da se na njih puca sa svih strana. Da veli on. To je doktor nauka, pukovnik po činu. Prethodno je bio pokolj na Pofalićima đe je ubijen čak i jedan jednogodišnjak moga pezimena veli Agy. I bračni par star skoro 90 godina. I kuća Generala Ladića. Onda su Oniši mahnito navalili da nastave svuda da kolju. On me je zvao jer nije imao žita, to jest municije.  Istoga dana ja sam pričao sa Generalom Mc Enzijem, šefom NU i sa Babyem, članom predsjedništva Bony. Oni su izgleda malo pretisli Mudya pa je napad na Raylovac prekinut. Vi ste izašliiz okvira moga pitanja veli tužilac. Neprija im kada se čuje da su Oniši klali poklali i pobili sve Eniško stanovništvo što nije pobjeglo iz Pofalića, predgrađu Tradera. Imao sam kontrolu nad Armijom 4-og Korpusa ali ne i na TO. Oni su bili pod komandom kriznih štabova,- veli Agy. Zvao vas je Velikim vođom 15-og Maja šef sa Yliđe. Nema praha za bestrzajce, i ima 4 transportera u borbi. Evo se i Kara Kary javi da nešto nije ušlo u zapisnik da transporteri AB su bili postavljeni u cilju razdvajanja između Oniša i Eniša a oni oboje su teli malo oklopa da imaju mada tu je trebalo samo da se ukopaju. 16-og Maja vas jope zove Rstović sa Ylidže. Jope vas zove Veliki vodžo itd. Ima neke potrebe, naravno za novom ljubavi, oružjem. Ak te sreće držati neku automatsku pušku, poluautomatsku, običnu tanžaru, kolt. Pogotovo Magnum. Ma jebo ti one sve glumice i ljepotice kako nekim muškima oružje budi muškost. Ma već drugi put je Ylidža bila napadnuta od Oniša, veli Aby pa sam se obratio vlasti da se to prekine. Ylidža, 10 km od Tradera, je poslije rata glatko predana Onišima jer pod komandom Obrve Eniši su je napustili, iako ga je lično predsjednik DASa molijo da oni tamo ostanu.  Čak se i slikao  šnjim. Sada Obrva leži na robiji osuđen na 40 godina. Pauza od 45 minuta. Nastavljaju u 13:20 p o njihovom a po našem u 7:50. Pogledavao sam kupatilo. Pločice su tamo. Treba danas da instaliramo toilet šolju i da nastavimo sa radom na hodniku.  Imamo ideju da obljepimo i kujnu sa pločicama iznad lavaboa. Veli Rayan da to rade za 400 # profesionalci. Au kukuku. Ja mislijo to je neka ko tapeta okičena pločicama pa je samo zaljepiš. Neima ništa od toga. Kupimo ciglastu tapetu i sami zalijepimo. Telefon zvrknu i ode Donja jope raditi. Od 7 joj se broji iako je skoro 8 pa sve do pola 11. Ko zna možda je ustave i do naveče. Vala je za ova zadnja tri dana zaradila skoro  600 talira. Zamislim sada da to neko od nas dvoje odnese na aparate ili anjc, pardon Jack Pot, ili poker, ah kako ga samp ga sladosrsno prenose na Tv kao da je to samo neka igra, i izgubi za par minuta. Kuvao sam Donji jednu kaficu a sada dokuvavam kupus. Navio sam i sat na šporetu da me upozori kada prođe 53 minute da ga isključim. Zašto baš 53, pa nako. Što da ne. Kupus je jeben za kuvanje. Evo suđenje se nastavlja. Ostali oni bome na pauzi sat skoro a rekli samo 45 minuta. Na AB je otvorena paljba i vi ste uzvratili kako ste rekli komadantu Oniša Hassanu Efendichu. Izražavate žaljenje što je i jedan metak opaljen na grad. Pa ti si taj koji ga ruši veli također pukica Efendya. Ja mu velim da nije dobro ni po njih ni po nas da su kasarne blokirane i ne pusti mirno vojsku AB da izajde iz Tradera.  Pukica odgovara preko video veze. On nije u Hayu. Efy mi je nudio da postanem komadant TO Oniša. Ja nisam više ni imao vojsku. Samo vozač, dva vojaka i moj pomoćnik. Bio sam u kontaktu sa svim istitucijama i pojedincima. Evo ga sada Kary pita neka razjašnjenja. Izvolite gospodine predsjedniče oslovljava ga pukica. O vidi vidi. Za njega je Kary još predsjednik. Da li ste imali naredbu Efendije kojom u Aprilu i Mayu napadaju kasarne. Jesam veli i Mudy mi je reko da to nije stav Predsjedništva nego se Hasso otrgo.  Vjerovatno je mrzio AB jer u njoj više nije mogao da napreduje. Mjesta Generala su zauzimali samo Eniši i Aniši. Tužioc oma skoči da se takvo svjedočenje prekine. Pa ne znam jel ovaj dokument 32887 usvojen, veli Kary. Svjedok veli da se Hassiku nije moglo vjerovati jer je odlučijo da se što više vojaka AB ubije, i spriječi povratak u Sany. Tako je u Uzzli pobijo preko 100 mladih vojaka u koloni koja je odlazila iz grada. Ja sam kontaktirao Ladića u Han Pjesku, na rastojanju od 70 km, kasarnu Maršal Koto na ostojanju 6 km iz Lukavitze đe sam ja bijo, velju deda Ady. Dalje nastavlja govoreći Karyu lično, - ja sam se ponosio sa vama kada ste molili svoje počinjene da ne gađaju i terorišu ili uopšte diraju civile, ranjene ili zarobljene. Trader je bio blokiran iznutra. Nije se moglo izaći van sem onih koji su to dobro potplatili. Na momente ima diskonetion.
Miletić je bio u Raylovtz i govorijo da su ga 11 maya napali. Svi smo se angažovali i Mc Kenzzy i ostali da čujemo okle se puca minobacačima ali nijesmo uspjeli. Sefer je sigurno komandovao tim snagama veli pukica i ode sa ekrana. Neeću ga nikada više vidjeti. Kao ni mnoge ljude koje sam viđao. Ostareo sam mnogo. 64 godine. Maum mi pade kako sudija vodisuđenje. Opušteno i vješto. Tako sam ja vodio časove al sam osjetio da od starost kanali u neuronima hrđaju i sve me to previše umaralo. Fala Bogu nijesam evo već 10 godia učitelj. Ma šta bilo. To je pakleni zanat. Dobar je za neko vrijeme ali poslije pakao. More bit da je tako i sa sudijama. Dokurči sve pa ljudi popuste. More bit da je i sudiji Eronyu dokurčilo pa oslobodijo one Hany Generale. Evo slijedeći svjedok. Neki strendžer. Profesore oslovljava ga KaraKary, da li bi ste isto sve odgovorili na pitanja koja su vam postavljena prije. On je pilot sa DASa. Prof univerziteta u Texasu. Posjetio nas je na Pale 92-e. Ime mu je Haček, dobri vojak Haček. Kary nije tio da se Trader pokori kao neki njegovi Generali. Ima intervju koji je Hač snimijo sa Karyem u kom Kary veli da nije ni za etničko čiščenje i da se svi prognani mogu da vrate kučama. Hač je zamoljen u septembru 94-e da prenese vladi DASa da on želi da se Bony podjeli na dvje autonomne teritorije, RE i Federaciju Oniša i Aniša. Steytt Department nije prihvatio taj predlog iako se predsjedniku Lintonu sve to lično veoma dopalo. Da li ste stekli uvid u komflikt koji je trajao 42 mjeseca pita ga Kary. Poče svjedok kako je obišao grad ali ga tužilac prekide jer on nije ovdje pozvan kao veštak. Razdužiše tužilac i sudija. Mnogo bre diskusiju između sebe. Neda on da čoek opiše situaciju kako je on vidijo Trader da i mi se malo podsjetimo. Sve se uzmuvalo. Listaju neke zapisnike. Umješa se i helper, pomoćnik, KaraKarya. Ok reče sudija. Moreš nastaviti. Samo što Kary poče, jope prigovor. Sudija mu veli pa pitaj ga kako te je shvatio Hač. Kary jope isto. Tužilac jope svoje. Svi ćute. Kary jope postavlja isto pitanje, - šta ste vidjeli u Traderu. Tužioc velju, - pa neima smisla. Neznam čega se boji tužilac  da će svjedok reći, velju Kary. No to nije primjedba koja stoji,- veli ljupko sudija sa Yappa. Nemam onda više pitanja veli Kary. Sada će vas ispitivati tužilac o vašoj izjavi koju ste dali.  U septembru 94-e ste doputovali sa nepristrasim članovima Lord Byron fondacije za Balk. On, Lord,  je položio život za oslobođenje kršćana od islamskog terora. Da veli General jer smo primjetili da se u medijima mnogo što šta propušta da se kaže u odbranu Eniša. Ser Alfred Šerman je tamo pisao da će nezavisna Bony biti baza islamskog fundamentalizma.
Srđa Trfkofich i on su imali to mišljenje, ali ja nisam. Ja sam smatrao da je problem multikulturalizma bio problem Bony. Odoše. Sjutra nastavak. Nijesam zna za ovu Lord Byron fondaciju. Pogledam malo u encikopediju i viđu vraga. Zaboravio sam da je veliki pjesnik 6824-e godine umro od malarije u vojsci Greka, kada je već napisao 16.000 stihova Don Juana,  dakle u borbi  Kršćana protiv Islamista Uracka, kako je on tu borbu vidio. Velju on u drami; Основна порука о робу који се ослобађа из тамнице је у томе да сви идеали, па и слобода, губе вредност када се остваре.  -  ono što imene čudiše puno puta da se ljudi u slobodi bore za slobodu.  Imali su slobodu za vrijeme Kota, i da odu iz zemlje, rade vani, itd ali ne. Oni oće drugu slobodu. Da ih jarmi i jebe njihov a ne tuđin, dakle;  Aniš Aniša, Eniš Eniša, Oniš Oniša. A ne nikako tamo neki drugi. I šrta bi. Svi se povukoše u bjedu i mizeriju. Isplivaše neke gazde koji prodaše strancima sve i svašta. Još su ostali toaleti nerasprodani. Sad hi taj stranac tlači i jebe na poslu pa kamatama i kreditima u nekada njihovim fabrikama koje su sami izgradili. Pojedem tri sarme što su bile na balkonu, zaleđene naravno od zime. Prethodno sam im dolio malo vode  ih prokuvao na isti kolo skinuvši kupus. Odem do prizemlja da pišnem u toalet landry rum. Tamo sjede superintendentica i njena pomočnica. Pričaju nešto i prevrću očima kada su mene vidjele. Velim free, kobajagi misleći na mnoge otvorene mašine za pranje veša i gle čuda za 10 minuta sam se tamo stvorio i natrpao u dvije da se naš veš opere. Nije hi više tamo bilo pa sam slobodno piškio u divnom toiletu. Mokrača mi nešto mnogo žuta. Od nervoze i repariranja stana. Spremam pod sudoperu stvari koje su svuda po kaunteru kuhinje. Lupnem ponekad nečim pa se sjetim  mojih roditelja kako su živjeli sami pa kada ja dojdem sa studija tihi hodaju i ponečim lupnu u kuhinji dok ja spavam do podne. Mislijo sam tada da oni nikada umrijeti neće i da će nam vazda biti tako lijepo. Tako i sda naša studenka Dunja spava. Ustala je i piškila u neku kantu kao i mi. Prospem mokraću u toilet rupu. Sjutra jope na put u škole i iz škole.
16.1.7013 6:49
Upalim suđenje Generalu Ladiću. Da li su NU smatrale da su Eniši pobunjenici, a Onišku vlast kao jedinu legalnu vlast u Bony, pita advokat svjedoka, ofricira strane vojske. Da veli on jer su u NU priznali Bony kao državu. U vašoj knjizi piše da među zapadnim vladama je nesvaćen pravi smisao sukoba u Bony. Odoh ja na posao. Vozi Gilea bus i mani se suđenja. Danas će biti težak dan. Treba skinuti luminat iz hodnika pa staviti ploče. Velju advokat da je čuo da Mudy nije otvorijo aerodrom u Uzly jer nije želeo da kontrolori sa eniške strane budu tu prisutni. Rekao je  Mudy tada da više voli da mu 10.000 Oniša umre od gladi nego da jedan jedini Eniš bude na njgovoj teritoriji. Tu je onaj sjedi sudija sa kečkom na čelu. Da li je Mudy bijo miroljubiv. Ne veli svjedok. Oni su napustili mirovni proces jer su ih  94-e sa DASa naoružavali da se vrateratu a to bi trajalo 10ine godina da vrate teritorije koje žele. Šta je Dasa Woren Mudyu obećao. Neznam, - veli svjedok.
17.1.7013 5:05
Viđao sam da su Oniši bacačima gađali i sklanjali se u garaže. To sam mojim očima vidijo. Naročito kada je odavde iz Rasnitze pucano dolazio je eniški odgovor vrlo brzo tako da su ginulu civili svih nacija. Po mom nebodru je bilo svih granata a najviše minobacačka. Moj stan je pogođen 6 puta a soliter više stotina puta. Nisam zdravstveno podnosijo podrumske prostorije pa sam dok mije čer bila dole bio u mom stanu. Imao sam samo lakša ranjavanja. Jednom je mislim tenkovska granata uletila u stan. Kary ga pita šta je bilo u školi Alexa Shantich. Zatvor veli svjedok Mishchevich preko video prenosa, a u domu ishrana i za armiju i za radne grupe kopača rovova. I radnici Eniši i ja sam dolazio tamo da jedem jednom dnevno ako sam nešta radijo šnjima. Kako ste znali kada se silazi u podrum. Sirena nas je obavještavala. Po cio dan se tamo spavalo i boravilo. Ode i on. Na onoga u sudnici 3 Generalu Ladixu ne stigoh a on je bijo neka velika fora stranih sila tamo kod nas u ko zna po kojem broju ratova na Balku. Dakle ustao sam rano. Okupam se u kupatili brez vrata jer smo u renovacijama koje neprekidno traju. Taj nered nas relaxira i živimo u uzbuđenju kao da se pakujemo za konačni odlazak na Balk. Moj bivši đak Vuck me jučer zvao pa priča da je gledao za Donju posao na sjeveru K5, a i da će vidjeti za mene da vozikam radnike na poso.  Pričamo o tome sa Rayanom i mezimo i naravno pijemo rakicu sa Balka uvezenu iz Hany. iako smo Eniši ne smeta nam Hany rakija. Onih eniških nebi u radnji LCBO, liker stor kako ga ođe zovu, đe se prodaju svi alkoholni napici i ništa drugo. U drugim prodavnicama neima alkohola. Samo tamo. A ne kao kod nas na Balku, svuda.  Zato na Nadi ima mnogo autoputeva, škola, itd. I Hrišćana ima kod nas u Boni više neg Islamista veli advokat u sudnici 3 onom istom svjedoku za kojega sam mislijo da je već otišao. Samo da čujem ko je. Neki je General. Ajko ne ođe, ćuću na Senze.com. vi ste mogli da zahtjevate napade BOOMa protiv Oniša na planini Igman, jer su kršili ultimatum NU, ali vama je rečeno da nemere to. Neznam razlog. Komadant na Taly je samo odbijo. BOOM je zauzeo stranu u ratiu ali NU nije. Dakle to što su kršili ugovore o demilitarizaciji Srebrenog grada ili Gepe nijesu bili u opasnosti da će biti bombardovani. Tako je velju svjedok jer su NU imali samo mirotvornu ulogu. Ali NU je pozivao BOOM da bombarduju Eniše. Vi Onišima oštre riječi nama Enišima oštre bombe, citira advokat riječi Karya. Nije tačno. NU je tražijo bombing samo kada su spriječavani konvoji, napade na bezbjednosne zone i iznošenje oružja. Kada su Oniš iz zona napadali Eniše nijeste tražili napade BOOMa na njiha. Nismo. Sem to na Ygmanu nijesu Oniši kršili NU ultimate. Da li su Oniši ugrožavali civile izlazeći iz enklava i napadajući sela Eniša. Svakako veli svjedok. Evo dokumenata od 22 Aprila 94-e kada je BOOM napao avijonima Eniše oko Gorgdžda a pritom su Oniši iz te zaštićene zone napali Eniše na Nišichkoj visoravni. Ti avijonski BOOM napadi su omogućili Onišima napade u svim pravcima. Nijesmo mi sa njima koordinirali a ni BOOM. Oni su to nako samoinicijativno iskoristili. Ja sam tražio napade ali nijesam sa nikim drugim koordinirao. Da nije BOOM mimo vas to radijo pita advokat. Svjedok velju nije. Šta su Oniši trebali da urade da hi BOOM bombinguje. Pa dajte molim vas, ako su napadali iz zone nije to bijo dovoljan razlog, ali bi mi pokrenuli sa Mudyem da se to spreči da se ponovi jer dovode u opasnost živote civila. Gađali bi ste hi samo oštrim rečima kao što reče KaryKary, navede jope advokat. Mi smo predočili i Ganyu i Mudyu da će stradati civili. Ko da njima bilo do civila. Njima su civilne žrtve pogodovale da plivaju na vlasti, velim sad ja Gilea. Tako je to tamo na Balku sve dok im ne ponestane civila. Kada izgube kritičnu masu potpisuju primirje. Jurto je tipkam ovo i pogledavam mapu đe vozikam danas. Valja sve dobro popamtiti. Ima puno djece od sasvim malih sa potpuno nevinim očima do malo većih iz osnovne škole koji malo drugačije već gledaju na ovaj naš grešni svijet. To me zaboli te dječije oči. Tako i na Balku ima iste takve djece koja psihički i fizički stradaju u ratovima. Zbog čega. Zbog naših glavonja. Kako se to dešava ta takvi idijoti dolaze na vlast kod nas.        Advokat dalje velju.
Evo eniškog dokumenta u koje se kaže; na Jahorini se srušijo avijon  BOOMa kojega su Oniši pogodili nad Goragdžem. Šta sad. Ma to je netačan izvještaj veli svjedok. Pilot je spašen pa imamo dokaze za to. Fala veli advokat. Pauza. Prebačim u sudnicu 1 đe je upravo Kary na ekranu. Dokle. Još malo i ode i on na robiju. Čita neki Oniški letak iz rata. Svjedok Vuyichich poče da priča o Handžar diviziji koja se borila na Hammer strani  Drugom Velikom ratu u svemiru i njihova agitacija pisala take letke.Bila je sastavljena većinski od Oniša i nešto malo Aniša, našta netko ustade i reče to nije relevantno. Usta sada tužiteljica. Sijeda je i kratke frizure sa dubokim zaliscima, sa naoćalama, sa slušalicama, uzdržano  nasmijana i ljupko izgleda. Prikazuju vido u kom Oniši mašu zelenim zastavama na nekom skupu 91-e. oko 150 avtobusa je bilo velju svjedok i žali se da mu je u slušalicama mnogo govornika. Jel Ostoya govorijo pita ga tužiteljka. Nezanam da je bijo tamo velju svjedok. Pušćaji jope vido iz Fotčce na ušću Čeotine u Rynu, u kom se vidi veličanstvena ogromna scenografija i kaže da je ispred Eniša gost Oniške partije SAD baš Ostoya bijo prisutan. Neznam ja sam bio sa druge strane rijeke. Veli se dalje da je milicija marisala publiku tog avgustovskog dana 90-e godine, veli ljupka starica tužilac. Neznam koga su marisali, vjerovatno štrajkače autoprevoza vozače. Masa je kamenovala policiju pa smo upoebili vodeni mlaz a kad ni to nije pomoglo, palice čita tužiteljka neki izvještaj. Pogledavam na sat. Sad je 6:56. Mrak vlada  napolju. Zima. Minus 4. Ponijeću bateriju za pregled busa ispod haube i okolo.  Slučajno me zvala Zokcky na Skype. Pitam za prabaku Ratku. Veli sjedi, gleda Tv a dvije žene se brinu o njoj u selu Ratcha odakle je kao mlada djevojka krenula u Partzane, vojake Maršala Kota koji 41-e usta protiv Hamer agresija na cio poznati ljudski svijet i povede neke za sobom. Da li je sada BOOM preuzeo tu ulogu koju su mnogi imali u istoriji ljudske civilizacije. Da li ta uloga mora da postoji? Pitam se ja Gilea. Sudeći po redoslijedu događaja, izgleda kao da mora. Oštre riječi i oštre bombe moramo imati. Djeco, jel tako? Kada ostavljam roditelje na stopovima đe im kupim djecu osjećam kao neku pustoš koja ostaje u njihovim dušama, jer ko zaa šta ovi na vlasti kuvaju toj djeci.  Odoh. Evo je već 11:10. Bilo je dobro. Čak izvrsno. Svih 20 stopova prevoza đaka školskim busom sam odradijo brez greške. Ostajem pri tvrdnji da su djeca ukras svijeta. Ma potpuno sam zadovoljan. Evo sam doručkovao puru to jest kačamak.
Malo slanine sitno rezane i pečene se naziralo u njoj. Sa pavlakom je to izvrsno jelo.  Pogledam nešto na ekranu. Umbilivbl. Glavni tužilac Haškog trbunala Erž Ramertc obavestio je danas u Hayu  ministra pravde Sany, Ykolu Lakovicha da će Tužilaštvo učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi došlo do revizije slučaja Hany generala Otovine i Arkač. Svašta. Taman ljude oslobodili, Hany proslavila, a ono jope Balke trzaju iz sna.
18.1.7013 5:22
Jope oni General Rouz svjedoči u sudnici 3 đe jope o bombardovanju priča . srečom to bi kratko što ja čuh. Hvala,  fala svi mu viču i on konačno ode.  Ne idem raditi po svoj prilici. PD dej / pedagočki dan/ je u obe škole.
 Evo našega Balk Meteora iz daleka. Nije ni mali. Ima u dojnjem djelu i lijepo more baš slane vode po imenu Adryatick. Na njemu imaju nekoloiko manjih teritorije čiji su vlasnici: Taly, Hammeri, Ungary, Romany, Blgary, Greki i Alby.  Tu oni slobadno sliječu i graniče se sa nama, a i mi otale moremo letiti na dalja putovanja koja sa Balka nijesu dostupna.
Ovo se nebi smjelo emitirati za javnost veli u sudnici 3 lijepa plavuša bez naočala. Svjedok je zaštićen likom i glasom ali mu reče gospodine pa smartam da je muškog pola. Svjedočio je u predmetu Krnoyelatz i davao iskaze 96-e, 98-e i 7012, i danas 13-e i tvrdite da su istinite. Da, da, da, -velju svijedok. Baš je lijepa ova tužiteljka. Ima i ona slušalice pa pravo istinski ljupko izgleda. Nabrajaju dozla boga brojeve nekih spisa i dokumenata.  U sudnici jedan stalno piše da neima suđenja. Svjedok je hapšen 11 Aprila 92-e i zatvoren u KP dom u Fotchi. Sve što su pohapsili pomlatili su fizički i odvodili da ih nitko više ne vidi. Kasnije su neki eshumirani iz masovnih grobnica. Čuo je vijesti sa radija Eniša koji su tvrdili da se nemere zajedno živjeti sa Oniši. 94-e je odveden u zatvor Kula đe su uslovi bili isti; mlaćenje i patnja. Bijo je sa šefom zatvora Krnojeltzcem više puta u kontakti i on mu je rekao da naređenja prima od vojne komande. Svjedok veli bila sam. Sad me zbuni da mislim da je to žena.

Evo satrapa sa Balka. Oni su ga kasapili 4 godine. S lijeva na desno; Brky iz Negrije, Muddy izašo tek iz zatvora i glumijo šefa Bony a u džepovima brojo pare dobijene od strenđera, Mrcky šef Sany, agent i žrtva DASa, umro u sudu u Hayu, Lazy iz Donije, pesnik i Kotov optimista, vječno ljuti Hengry-neki vele umro na vrijeme da nebi ošo u Hay a sud o udruženom zločinačkom podhvatu prema Enišima iz Hany i konačno veliki komunista Lovinatz iz Lovenye.  Oni su se otrgli od Balka i ideje da se može zajedno živjeti tamo. A kako misle živjeti, ljudi se ne pitaju no zvijeri. Odvojeno sada žive u 6 država i 7-om priznatom i nepriznatom Osovu. Pošto je to sve blisko. Tek nekih 250.000 km kvadratnih, moraju komunicirati, trgovati, raditi, putovati istim avtobusima u kojima zajednički prde, jedu i hrču, pa hi sve te granice i pasoši i isti jezik kojim govore, zbunjuje i po fašistima neima mira dok god ih ne rasele svaku naciju na jedan poseban meteor. A i tada bi se tražili da se rođaci i dalje kolju jer tamo se počesto nezna čiji je u čijoj bijo baš. Niesu to neke čisto odvojene nacije, pur laine.  Istina strenđeri su mješane brakove većinom izvezli van Balka da malo smanje dodire nacija i ta nepristojna mješanja ali mladost bez pitanja nastavlja sa sexom i dalje. Naravno, a sa čime bi inače, pa se očekuje ponovno veliko mješanje. Najveće karanje je bilo na tom našem Adriatick moru na čijim plažama je pušćeno mnogo djevičanske krvi sa cijelog Balaka, kako zamjeti jedan Hany pisac iz Bony. Tamo smo svi išli na odmor, naročito ljeti. Cijeli Balk bi tamo nahrupio, ali sada ga dijele Lovenija, Hany /90%/ i Negrija. Najezda je smanjena. Zaboravih umalo da 1 % ima i Bony pa je to cirkus sa tim djelom jer baš dijelli obalu Hani na dva dijela. Neki vele, kopajte tunel a drugi da se konstruiše neki obilazni most a treći da se to zbriše. Ma cirkus je taj naš Balk. Ođe na Nadi niko nikoga ne tjera da živi zajedno, a bome ni odvojeno. Primi platu i živi kako oš, ali po zakonu: -Ne diraj nikoga. Slušam dalje ali ne pišem. I tamo je zaštićeni svjedok. Sve se ponavlja, oduzimanje nakita, maltretiranja, streljanja, silovanja, itd. Svanulo je. Zvao sam kompaniju Sharp i Krstyana mi reče da nemoram ići na poso. Jupiiiiiiiiiii. Okupao sam se, popio dva zelena čaja i izijo 2 limuna. Sinoć svratim do Amira u njegovu malu piceriju. Pitam ga kako mu se brazer izlječio od raka. Veli vitaminski C inekcijama. Najdem na Internetu jedan članak o tome kako time čelije kancera nestaju i postavim ga na FB. Valjda će nekome pomoći. Amiraga Čengić kako ga ja zovem oće da proširi piceriju. Da peć i alat premjesti u sobu a na zatvorenoj u staklo terasi da stavi tri stolića. Poso se širi. Bi mu neka lijepa Poljakinja. Veli nije ni mislijo otvarati popodne ali neda mu žica. Eto mu drago što je kupila cijelu picu. Kad izajdoh snijeg je već 2 cm bijo napadao. Po romantiki odoh nasuti goriva u Iya Džip. Jope 18 litara na 100 Km. Puno brate. A naša Toja troši 7 ljeti a 9 zimi.
Amirova Pizzeria. Eno i Poljakinje koja čeka  picu. Šteta što se i on ne vidi.  Tu mu je blizu škola sa, kažu, 3.000 đaka. Fali još snijeg pa da bidne romantika kompletna.
Prija njega sam posjetio moga štampara Krissa. Toliko me posjeća na tenisača Joleta da mi je potpuno simpatičan. Veli slike nijesu još gotove. Imam hi u komputeru ali očekujem čuda kada hi vidim, njih 24 i sliku nakog novog zvjezdanog fuzbalera za našega maloga Alexissa. Evo sam ga upravo zvao jer i on ima PD dej pa će malo odmoriti kod nas dok mu tajko ne dojde iz Oronta, 6 milionskog grada 100 km od nas na sjever. Ođe za 100 km kažu,- sat vožnje. A toliko i jes. Da ovi na Nadi imađaše po svim čoškovima prodavnice sa alkoholnim napicima taj grad bi bijo najmanje 3 sata vožnje autom udaljen od nas. E ludi Balki. Isto ko i svi ovi domoroci na raznim destinacijama što zbog alkohola najebaše i zemlju stranci im oteše. Evo se naši Indijantzi na Nadi spremaju da blokiraju brze projektivne letove na DAS. Vele da su ti objekti na njihovoj zemlji. Demonstriraju i dalje ali sada silom. Ako tu stane saobraćaj najebali smo.  Pa sva hrana nam dolazi preko tih brzih letova jerbo hrana nemere da čeka. 19.1.7013 7:33
Oolub, koji je u logoru bio od juna 1992. do januara 1996. godine, jedan je od logoraša sa najdužim stažom. - Dok su bili na platou, na Igman planiniu, gde se spremao nastup pevača za Armiju Oniša, Oolubu je prišla poznata pevačica i provokativno ga pitala: „Hoćeš da j...š.“ Nestretni Oolub je, naravno, odrično odgovorio. Onda mu je diva naredila da sedne na zemlju, da raširi noge, pa ga je snažno, vojničkom čizmom, udarila među noge od čega mesecima nije mogao da se oporavi. Njeno ime i sve druge detalje saopštićemo kada tužba stigne u nadležno tužilaštvo. Eto šta se znalo dešavati u ratu na Balku jarane moj. Jel to samo na Balku. Naravno da nije. Jučer film o izbjeglicama sa Iryana prema Yuro. Kako ljudi ostavljaju sve, i roditelje i bježe, bježe. Vode malu djecu koja, ko djeca, plaču da hoće kući, plaču i počesto i umiru na tim putovanjima nade. Nisam mogao dugo da gledam. Sa malim Alexeyom sam uvježbavao kolo Morawatz na guitari i pijanu. Pored ove vijesti stoji i ovakva. Za razliku od te pevačice, rekao je Oolub, Yno Erlin je imao sjajan odnos prema eniškim zarobljenicima. On im se najuljudnije obraćao i delio, pored ostalog, cigarete. Ynno je čudak od muzike. Svaka mu pjesma valja. U ratu je napravijo jednu i za Mudya pa se poslije vadijo da nije za tog mudija nego za nekog mu jarana sa istim imenom. Nastupa Ynno po svijetu a sa njim i naša Grasslanđanka, bubnjara Cekya kći. U Grizzvilu čak pjevao je 3 dana uzastopice i napunio veliku salu Arene sva tri puta. Vele 54.000 ljudi ukupno ga je došlo slušati i gledati u glavnom gradu Sany iako je Oniš.   Svašta ima od nas tamo sa Balka. Nijesmo mi tako ni ružni kako mi se nekada čini. Zaboravijo sat isključiti pa me probudi u 6:33. Taman sam sanjao kako sjedim u Grasslandu u jednoj prostoriji dok iz druge nas kroz veliko staklo posmatraju članovi nekakve komisije i određuju ko će šta biti u čaršiji. Ja jedini nijesam Oniš. Vidim da hi to stavlja u nedoumice. Nečujemo šta govore ali lomataju rukama i pokazuju na nas. Moj radijo sat im skrati muke šta će sa mnom. Tako su po Balku ćerali ljude jer nijesu znali šta će sa njima. Neke su i počesto ubijali. Kupili smo farbe i farbe. Krečimo stan. Opalim na Tv Grizz kad tamo Oniš Žynovich pjeva '0j jarane jarane', a CIJELA SALA NA NOGAMA igra u i pjeva. To je za vrijeme vlasti Mrkog bilo nemoguće. To da Oniši nastupaju na Tv u Sany, sem domaćeg Abana Aulicha kome se nema šta nacistički zamjeriti.  I šta vidim. Na orguljama dugmetara. Ono što sam ja već mislijo da treba patentirati. Doduše ona dugmad kao na harmonikama su samo u desnom čošku, a lijevo je prava klavijatura. Naravno da su mu svirači većinom sami Tzigani kao i što je i on. Kod nas im zaljepe imena i nacionalnu pripadnost kraja u kom žive. Tako se on zove Haris a da je rođen u Sany možda bi bijo Steva. Pjeva ijekavski što čini i publika i nikom ne smeta. Prokleti nacisti. Tako mi se omakne da nešto i ja pretpostavim i ono se zaista desi kasnije. Eto mi je najnovija ideja da se instalira USB u celfon. Ko to uradi zgrnuće pare. Mislim bar tako ja. Ko zna? Možda i neće. Ma čini mi se bilo je toga još. Donja ode raditi od 16 h do 20 h. Dunja u Wayu također od pola 15 do 17. Kljucamo pare. Ja ću nadama se voziti School bus cijelu next sedmicu. Biće ledeno sudeći po prognozi na Tv. Ima da se nastružem stakala. 21.1.7013. 5:51
Ustao sam i navukao šuškavu donju trenerku. Preko toga ću farmerke. Minus je 10 Celzija. Opalim po suđenjima. Ima hi u sve tri sudnice. KaraKarayich, HađiHAdžich, General Ladych. Sve Eniši. Pričaju o Foči u prvoj sudnici. Sve je bilo lijepo. Oniške vojske ošle uz rijeku Rynu prema Oraždu pa su Eniši preuzeli vlast i lijepo se odnosili prema svima. Jednako. Ko je želeo mogao je otići. Svjedok Pyevaljkich priča kako se čak i sa nekima izljubijo na rastanku. Ko je počo borbe i granatiranje. Sayo je naorućavao Oniše. Počelo je 8-0g Aprila sa brda Šište sa VBR-om. Eniši su sjutra navalili pješadijom. Civilne žrtve i Eniške kuće, silovanja, paljenje eniške crkve u jednom selu. Sve je to počela Oniška strana pomognuta obilno snagama iz Tradera. Ništa nismo imali ni sa kim. Zahvaljujući Fočatransu sami smo se organizovali. Evo one sjede tužiteljke. Blago reži na svjedoka da sad priča što ona nije znala pa sad ima problem da li da odgodi ili nastavi poslije Karya. Ipak nastavlja. Pošto sam živčan probam drugu sudnicu, pa treću i na kraju nemerem čuti ni prvu. Ogromna praznina se nadvi nada mnom i počine naglo da me guši. Šta bih ja vako rano radijo brez ovijeh suđenja. Ništa. Buljijo u njiove Tv slike mjenjajući svakije 2 minute tv postaje. Užas Gilea se nadvijo nad tobom. Šta ćeš raditi kada se suđenja završe? Ništa. Evo konačno otvorih jope Karya. Ona žena tužilac izgleda nije žena nego muškarac. Tako veli prevodilackada kad prevede riječi  'ja sam vas pitao', mada je glas žemski. Pita ga za Tutu koji je poginuo od BOOM vojaka kada su ga apsili. Kovač i Žaga su osuđeni ođe u Hayu zbog silovanja. I Tuta je bijo zbog toga apšen, pa pogino. Neznam ja o tome ništa velju svjedok. Žaga je bijo izviđač. Imali smo dobrovoljci iz Sany i iz Negrije, njih oko 30. To su bili raspušena vojska koja je nanijela zla svima. Jedan je pogino od nas pa smo imali problema jer su tvrdili da su došli da nas pomognu. Nisu nam bili poželjni. Foča je ogromna teritorija, druga opština po veličini na Balku. Krizni štab nije mogao sve to iskontrolisati. Pojedinci i male grupe tih dobrovoljaca su vršljale i činile zločine.  Sad prevoditelj prevodi riječi po kojima moremo zakljućiti da je tužilac ipak žensko. Pušćaju video. Neima tona. Tužiteljkaveli 'prošle sedmice je to funkcionisalo'. Veli ona daj da čitamo šta je reko Tanić. Gledaju dokument na dva jezika, eniški i amerijen. Odoh čizme navući. Neznam kada da krenem. Ako neko čisti te avtobuse dovoljno je da krenem u 7:15. Ako ne onda u 7:00. Ovaj poso uzme dosta vremena. Eto sam jučer držao čas onom malom što sa roditeljima mjesec dana bi na Balku. Za 110 minuta uzeh 55 # i dodah za prevoz 5. Dakle 60. A dva puta vozim đake u po dvije škole i zaradim 50. A izdržaću ovu sedmicu valjda. Pričam sinoć na slavi St Jovana kod Jovitze kako mi Vuck priča o tom poslu na sjeveru Albertine, to jest provinciji ili kupoli K5. To me muči. Da li sam ja sposoban za neke podvige kao taj. Ili bar skociti sa Ayatolah tornja. Ići. Voziti. Samovati. Vazda neke dileme. Na slavi popismo po malo, večerasmo i popričasmo o starim danima iz K2. Dođe i Yowan sa ženom Tzwiyetom. Ona nepi ništa alkoholno, a ni Donja jer voze. Ko i obično u ova doba napadao je snijeg. Nije velik ali ipak bijela romantika je pokrila parkinge, auta i krovove kuća. Odo ja.
22.1.7013. 6:23
Minus 25 sa vjetrom a minus 15 brez. Eto ti Nade. A jest ga zapuhalo. Čekam da vidim oće li zzvati da ne vozimo danas. Na suđenjima sve tri rade. Ostanem malo na Hadžychu. Na onom Generalu Ladiću pričaju opet o granatiranju na pijaci Arkaly u Tradaru. Advokat naredi da se prikaže photos leševa na pijaci đe se jedno ljudsko tjelo prevješeno preko gelendera sa ogromnim rupama na prsima pa primjećuje da neima krvi ispod njega i dodaje da on  nije ni registriran u spisak poginulih. Na suđenju Hadćychu prikazuju slika Artchya i Legye i  pričaju o kampu za obuku u Ylocku pored dvorca. Prikazuju i njihove photose. Artchy je ubujen u hotelu Balk u GruzzVilu u po bijela dana a ubica nije baš dokazan. Video snimak videonadzora luxuznog hotela je nestao. Legya je u zatvoru jer je osuđen da je učestvovao u ubistvu premijera Sany našega Grasslanđanina Jinjicha.  U prvoj sudnici Kary ispituje svjedoka jer je sam sebi advokat kao i uvijek. Nećemo još dugo slušati njegov unjkavi i sugestivni glas. Kad ga okrpe neš ga više viđet. Ode Negry na sigurnu robiju. Kad su sve njegove saradnike osudili onda će i njega. Jedino ako nije nešto veliko odradio za DAS. A i to nije sigurno ako im još ne treba. A ne treba. Krio se 10 godina od njihove potrage pa su ljuti na njega. Oni tako iskoriste nekog naivnog pa ga otruju ili ubiju kao Mrkog ili ahenta 8A. Neima sa DASa milosti kada su njiovi interesi u pitanju. Evo jučer bi inaguracija starog predsjednika za novi i zadnji mandat od 4 godine. Dotle ću ja biti na Mc Murryu i voziti bus na kratke ture dva puta na dan za 300 # dnevno, a ne to isto ovdje za samo 50. Nadam se. Za slijedece 4 godine bih zaradio 300.000. Ako i Donja dojde i ona naprimjer 200.000 napravigodisnje, mogli bi auta nova da kupimo bar, a i bolje malo preživimo ovaj život. Evo se i Dunja složila da idem. Sinoć mi objašnjavala nešto iz spektroskopije. Ja klimao glavom a ona veli znaš da sam na tebe bila ljuta jer oćeš da ideš. Objasnim joj damožda i neću a ako odem to je na 14 dana pa se vratim 7ovdje. A karta za avion je skupa, veli ona. A jest 700#, ali je i plata dobra a smještaj i hrana bresplatni.
27.1.7013 11:18
Evo nisam pisao četri pet dana.  Kućni više ne otvara ni Word, a laptop Leniowo crkao. Izvučem onaj stari laptop od 512 mb RAM-a i evo ga radi. Super.
28/01/7013 08:01
Uf. Proradi i Word na kućnom. Na njemu sam napravio restore pa na veliki USB od 8 GB sam uradijo Bekap I uze skoro 6 GB, zatim snimijo moje 24.000 slika sa celfona koje napravih u toku par zadnjih godina, na ukupno 4 DVDa od 4.7 GB. Kako sve spasiti kada brod tone. Koliko je u Yliyash palo Oniških granata pita Kary Generala Ylishevicha. Veli on neznam, ali je taj grad bio ugrožen jer se oko njega načićkalo njiovih snaga. Pratim suđenja Karyu I Generalu ladichu. Kod njega glavni komadant NU za Bony priča kako su potpisani ugovori za demilitarizaciju Srebrenog Grada u kojima piše da oniška strana za 2 dana preda sve oružje i mine. Jedan ofricir NU u svom dnevniku piše veli advokat kako se broj naoružanih oniških vojaka u gradu stalno povećava i da je nemoguće oteti od njih to oružje sa kojim tuda hodaju.  Lokalni Oniš komadant Zulfo je oteo naše NU vojnike, a kad je Major otišo na pregovore i njega su uzeli za taoca. Jedan naš vojnik je ubijen. Ukupno oko 100 NU vojaka u bejahu taoci rejonu Bandera, zapadnom dijelu enclave SG. Oniši su probili liniju Eniša prema Sjevero-Zapadu. Otvorim email. Nema danas transporta đaka. Jupiiiiiiiiii ! pao snijeg I sve otkazano. A baš sam sanjao kako su me poslali u obližnji meni nedovoljno poznat gragić Guelph da vozam đake. Pod stresom sam od tih promjena tura. Eto sjutra vozim u dvije osnovne škole na ropijen jeziku. Odmah po doseljenju u Kič iz Quebeka u jednu od njih Cardinal Leger je Dunja išla dvije godine. Malo ću parlati sa đacima na tom divnom melodičnom jeziku. Gospodine Yvetichu imate još 5 minuta veli brkati sudija sa žutosjedom kećkom njegove prave kose advokatu Gnerala Ladycha. Ovaj uze da čita document koji je piso NU ofricir kako se neće libiti napasti eniške snage, a dalje veli, oniške tu ne pominjete iako i  oni vrše iste oružane aktivnosti kao i ovi prethodni. Svjedok vrluda kako se usresredio na civilna područja itd. U eniška nijesmo ulazili i osim izvještaja eniške vojske nijesmo znali šta se tamo dešava. Sada se advokat vraća na pijacu u Tradaeru i njeno drugo bombardovanje. Navodi izvještaj pukice Makarenka, a svjedok kaže da se šnjim nijesu tada složili.  Sudija skoči da pita i on nešto Generala Smitha o radaru Symbelin jer je putanja artiljerijskog oružja visoka. Ako je niska onda more bit neće. Dajte skicu, velju sudac. Evo na ekranu parabole. Jučer sam mom povremenom đaku objašnjavao upravo jedan takav zadatak iz 10-og razreda ali nije bila u pitanju granata nego raketla. Tako djecu uče sa naivnim stvarima da kad ostare to primjene na ubistvenije stvari. Đak je bio mjesec dana na Balku pa je ispustio trigonometriju. Nju sam ga naučio za dva sata. Dobio je na kvizu 88%. Danas je trebao imati generalni ispit iz Math ali je zbog leda i ti odgođeno. Malo je zaostao sa ponavljanjem tako da sam ga častio sa 50 dodatnih minuta. Moj minut je kod njega pola talira. A jojo vi ga sa skicom parabole baš razdužili. I tužilac Groom se umješao sa uglom pda i lansiranja. Velju Smith veli da misli da je pad pod oštrijim uglom.  Pušćaju sada snimljene glasove eniških ofricira koji komentarišu incident na pijaci. Poslije pušćaju to isto na kanalu 6 koji služi za prepoznavanje glasova. Smith veli nijesam prepoznao glas ofricira ali prevodijoca jesam. Sudac dozvoljava da se advokat Luckich konsultuje sa Generalom Ladychem. Prikazuje nam se kako advokat i Lady žučno diskutuju, a sudija hi opominje da se stišaju. Završiše za danas. Ode Smith u arhivu. Okrenem suđenje KaraKaryu. Veli G Ylosh. Sjećam se da je 16 Juna avio bomba ispaljena na Dositejevu ulicu u Traderu. I u Čobaniju, bivša Masarikova. I na trg međunarodnog prijateljstva. Tu je bila 102-a njiova brigada. U Dositeyevu naš korpus nije ništa ispalio, a u ovu druge jeste da se spriječi njiov prodor. Ukupno 5 poginulih u 6 takvih kako kaže tužilac uništavajućih dejstava. Kary veli evo za šta sam ja optužen, 7 Aprila 95-e  je … . nešto vrdaju pa veli Kary moremo nastaviti sjutra. Ipak postavljaju jedan document u kom Milosh opisuje stanje u Hrasnitzi, Butmiru / aerodrome/ i Skolovu koloniju. Selo Grlica, Vojkovichi prema Luavitzi. Oniši su dobili oružje preko Igmana. Njiova 104 a brigada je bila extremna, više se iživljavala na našem stanovništvu nego napadala naše snage. Udarali su Zis topovima 76 mm, pa su mi potčinjeni tražili da upotrebim ovu jednu avio bombu da hi malo smirim što sam i učinijo. Suđenje se završi za danas. Odoše i oni do sjutra u svoj nespokoj. Ovaj svjedok General Milosh-Evich je osuđen u ovom istom međunarodnnom sudu NU za Balk u Hayu na 29 godina zatvora. Miloševićev prethodnik na mjestu komandanta SRK-a, Stanislav Galić je drugostepenom presudom u novembru 7006. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Od svog osnivanja prije 16 godina, Međunarodni sud je podigao optužnice protiv 161 lica za ratne zločine počinjene na području Balka. Postupci protiv 121 lica su okončani. Postupci protiv 40 optuženih su u toku, s 24 u prvostepenoj fazi postupka, pri čemu sedam čeka na izricanje prvostepene presude, i 13 u žalbenoj fazi postupka.
29/01/7013 6:32
Naređeno je jedinicama da samo otvaraju snajpersku vatru samo na uočene ciljeve koji ugrožavaju naše borce, tjera sudas da General Ylishevich čita aredbu iz 93-e. Kary pita more li se usvojiti ovakav document. More vele. Ma mene tuže veli Kary za ovo iI ono a Ylosevich kaže i mene su za to tužili, a ja dodajem i osudili. Znači neima ništa od slobode Karyu.   Potpisan je snajperski dogovor 14 avgusta 94-e godine. I mi smo poštovali a oni nijesu, velju Yosh. Mi smo također nastavili pucati i nišaniti poslije otprilike mjesec dana.
30/01/7013 6:37 AM
Poslije ubijanja cijelog Eniš komandnog kadra na Igmanu od Bony snaga, napada oko Grasslnda, pogibije dvoje eniške djece od snajpera pogoršao se život pod njiovom vlašću pisaše Sushy Ackashy svom šefu NU Utrosu Utrosu. I mi smo to čuli, velim sad ja Gilea, kada padnu cijene u Traderu onda Bonchy ili nekadašnji Oniši koji dobiše novo ime da bi se staro sakrilo jer je odavalo  religioznu pripadnost što je budilo neprijateljska osječanja prema njima i kod mnogih ljudi na Zapadu, oni bi opalili po aerodromu kojega bi NU oma zatvorijo, zatim vršili oružane aktivnosti koje bi zatvorile grad pa bi cjene hrani skočile.  Svjedok je zaštićen. Nečuje mu se ni glas. Sta govori čujemo samo od prevodijoca. Sigurno je da je iz NU jer velju da su njegove snage išle u inspekciju đe padaju granate.  Ovo se događa na suđenju Yangsteru, to jest Generalu Ladichu. Osele ću ga zvati samo Yanger /mladić/. Neke su granade pogodile i nas i mi smo imali žrtava dodaje on. Advoat veli pa cio grad je bio pokriven snagama Bončija I Eniši su gađali njihove štabove i uporišta ša su stradali i civilni objekti. Obukoh tanke čarape, samo lače brez išta dugo ispod, kao trenerak, pidžama i slično. Otoplilo naglo a bilo je baš ladno prva tri dana prošle sedmice. Minus 25. Podsjeti me na Quebec,  koloniju K2, kada smo tamo živjeli 5 ljutih zima. Neki jeben tip mi je uvalijo svoju smjenu cijelu sedmicu i otperjao na DAS da se sunča na Loridi. Jutra hladna, autobusi se puše na škripavom snijegu, ljudi umotani u svašta oko njiha skaču i vrše uobičajenu inspekciju. Kada ujdeš u bus još ti je hladnije u toj konzervi koja treba 50 minuta da bi pokazala znake da grijanje uopšte u njima postoji. A jučer dobijem kombi. Vozim malo djece. U prvoj turi 4 a u drugoj dvoje. Idu u dvije ropijen škole pa šnjima veselo parlam taj muzikalni jezik. Cude see svi, i djeca i rodišelji i učitelji. Vele nijesu baš cesti vozači koji ga znaju. Parkirao sam kombi Dodge Caravan na vizitors parking pred našu kuću i nadam se da nijesam dobijo tiket. Vidjeću. Sinoć sam telephoski dva puta prijavio da će kombi dvije noći prenoćiti tuj.  Prvi stop  mi je u 7:46 u rejonu Konestoga koleđa. Idem zatim okolo cijeloga grada dva puta. Kombi grije ko lud. Ma imali smo I mi takav naš I zvali ga Blu Mun. Zatim sam od šeste do osme godine ovoga stoljeća vozao jedan Maxi Caravan Dodge za City Hall tako da mi je poznato to avto. Ljepota živa. Pušćao sam muziku na ropijen stanici Radio Nada i zviždao nan eke Jazz teme. Jedan mali petogodišnjak prihvati, zvišdi i on, a ja onda pjevam, izmišljam riječi na Balk jeziku I vozim u tmurni kišni dan. Čini se da su se oblaci spustili na zemlju. Poslije dodajem kako je dan predivan. Baš je divan dan. A zašto da tmuran i kišan dan ne bude predivan. Odoh. Vozao sam sat i po neprekidno po našem dragom Kiču. Pjevao travijatu I slično. Dan kišni isti kao jučer. Znate ono, - kiši do neba. Nebo je jutros zaista sišlo kod nas.
Devet miliona dokumenata je pregledano u slučaju Tanishich, veli advokat I nije ništa ustanovljeno da je on djelovao iz senke jednostavno jer to on nije ni radio, veli njegov advokat, jedan lijepi čičkavi crnac sa slušalice na uši obučen u crni antil sa bjelim šalom na prsima.  Tany je bijo Mrkijev šef tajne službe. Sudi mu se za udruženi zločinački poduhvat. Pušćaju nake slajdove.  Vidimo I Tanya kako prati suđenje sa klupe za optužene. Sudija je onaj sa sjedožutom kečkom. Danas će da zaradi dobro jer mu je ovo drugi process danas. Tu je I ona lijepa plavuša brez naočara. Pored nje je jedan grmal. Svi imaju na ušima slušalice i bez kontrole iskolačenih očiju slušaju prevodioce ili direkrno na amerijenu ko ga dobro zna. Advokat ga je baš zamotao. Pogledao sam jedan film sa Balka. Ućas. Plaćene ubice, droga I td. Strašno. Oni tamo takve snimaju previse masovno. Da li je to odraz društva u kom žive. Pogledam email. Već se namnožio. Nađem poruku sa Teslinim intervjuom u cijelosti. Dug je ali evo št akaže z anas ljude. NOVINAR: Rekli ste dа sаm i jа, kаo svаki stvor, Svjetlost. To mi lаskа, аli, priznаjem, nije mi sаsvim jаsno.
TESLA:. Sve je Svjetlost. U jednom njenom zrаku je sudbinа nаrodа; svаki nаrod imа svoj zrаk u onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kаo Sunce. I zаpаmtite: nijedаn čovjek koji je postojаo, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kаo tаkvi postoje i dаlje. Nastavlja dalje na pitanje : - štа je to kozmička bol?
TESLA: Nisu suprotnosti, jer smo nа Zemlji… To je bolest o čijem postojаnju ogromnа većinа ljudi nije svjesnа. Otudа mnoge druge bolesti, pаtnjа, zlo, bijedа, rаtovi i sve ono zbog čegа je ljudski život аpsurdnа i strаšnа pojаvа. Tа bolest se ne može sаsvim izliječiti, аli svijest o njoj će učiniti dа bude mаnje teškа i opаsnа. Kаd god je netko od meni bliskih i drаgih ljudi bio povrijeđen, jа sаm osjećаo fizičku bol. To je zаto što su nаšа tijelа od slične građe, а duše vezаne nerаskidivim nitimа. Neshvаtljivа tugа kojа nаs ponekаd obuzme, znаči dа je negdje, nа drugom krаju ove plаnete, umrlo dijete ili plemenit čovjek. Cijeli svemir je u izvesnim periodimа bolestan, od sаme sebe i od nаs. Iščeznuće neke zvijezde i pojаvа komete utječu nа nаs više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjimа nа Zemlji su još jаče; zbog nаših osjećаnjа i misli cvijet će divniji zаmirisаti ili utihnuti. Te istine iznovа morаmo učiti dа bismo se izliječili. Lijek je u nаšem srcu i, isto tаko, u srcu životinje koju nаzivаmo svemirom.
31/01/7013 6:48 AM
Alarm ne znam da ugasim. I Donja je ustala I pokušava. Probi m zvuk glavu u trajanju od 10 minuta.
Na suđenju svjedok je Eniški ofricir Exovac. Kary ga pita da li su pod batinama iznuđene nformacije pouzdane. Nismo batinali pa ne znam veli on. Da li vidite razliku između hapšenja i zarobljavanja ? nastavlja Kary. Vidim veli on i objašnjava. I prebjeg se apsio. Jedan je Eniš trebao da donese Molotow koktel i baci na nas ali je prebjegao nama i mi smo ga tada prvo zarobili. Odao nam je imena jo nekih Eniša koji su primorani da to isto rade. Okrenem suđenje Jangeru tamo malo zatvore za javnost pa otvore pa nemereš ništa povezati. Svjedok je zaštićen. Samo prevodiočev glas čujemo. Vratio sam se. 9 :15 h. Otvorim sud u Hayu. Tamo je završna reč za Frenkya i Tanishića čefove tajne službe iz Sany. U Junu 91 na ovaj dokument stavljen pečat sa Hany simbolima i dijalektom koji je prestavljen kao dokument Sany. Nemoguće je da taj dokument ima veze sa Frankom Ymatovichem i događajima u Gliny, veli advokat. Medaković je učestvovao u napadu na Saborsko nekoliko mjeseci poslije dana kad mu je neko u Golubychu rekao, - eno tamo, ono je Frenky. Medak je čitao vojacima naređenje pukice Bulata a ne Frenkya. Učestvovla je i avijacija i artiljerija Balk Armije. Frenky neima veze sa tim, nastavlja advokat odbrane. Okrenem malo na ropijen ovo isto. Purkuapa / što da ne/. Danas sam sa djecom cijelo vrijeme vožnje po hladnom i vjetrovitom danu pričao na tom jeziku i shvatio uzaludnost mog znanja tog jezika. I moga Balk jezika također. I što šta još. Uzaludnost se moja povećava sve dok se ne završi sasma totalnom uzaludnošću. A sve je bliže taj dan. Smrt. Donju probudi telefon. Dadoše joj neke dane ali ne za danas. Pogledava na balkon. Tamo je okačila svoje specjalne čarape za vene i zaboravila ih unijeti sinoć. Izađem na vjetrovit i hladan balkon. Nađoh samo jednu. Ona se obuče i izađe da traži drugu. Pogleda preko ograde sa našeg 4-og sprata i viđe je doli. Obuče kaput i ode van da je uzme. Za to vrijeme ja joj skuhah kafu.  Suđenje zatvoriše za javnost. Prilegoh. Zadrijemah. Telephon jope zazvoni. Ovaj put zovu Donju da odmah dođe da radi u kafe. Spakova se ona, uze usisivač da ga vrati jer se previše pregrijava i gasi. Ponese i račun od vize. Treba da platimo 500 # na nju. Decembarski pokloni. A na moje i da ne pitam. Došlo je već 520 na RB, a na masters će biti preko tisuću. Kuku. Opet navijem suđenje Frankyu. Predsjedava oni isti sjedi sa kečkom. Usta lijepa žena četerdesetih. Izgleda jako zadovoljno. Ima kratku smeđu kosu, obilno je našminkana i naravno u crnoj je mantiji što ističe njeno lijepo bijelo lice. Naravno sa bjelim šalčićem je koji se pružaod vrata pa zaobljeno preko njenih prsa. Ona je ispred tužilaštva valjda. Nabraja neke ljude, događaje, viđenja.
01/02/7013 5:31 AM
Bio sam izvještač u 8 ratova. U Traderu sam bio samo na potezu od aerodrome do starog groblja, veli sijedi svjedok u kaki bijelom odijelu. Novinari su bili pristrasni Onišima nesvjesno jer su bili samo u Traderu i gledali rat samo sa jedne strane. Ja sam išao samo malo okolo, naprimjer 92-e u Ytez. Nisam mogao iči da idem u borbe oko T-Uzle ili 95-e oko G-Lamoča i Grahova. u M-Ostaru sam bio na Aniškoj strani i izvor mi je bio Youcka, sitni predratni kriminalac, zatim borac na oniškoj strain pa prebjegao Anišima. Eniši su ga tražili na planini Ygman i skoro ga uhvatili, ali im je pobjegao i sa 100 ljudi se borio na Aniškoj strain, a smjestili su se u kasarni M-ostar / Bridge/. Sa druge strane kod oniša je izvještavao novinar Jeffry. U septembru 95-e ste opisivali o bezglavljenju zarobljenih vojaka Eniša koje su izvršili Munđosi u središnjoj Bony. Sam događaj nisam stigao opisati u mojoj knjizi koja je bila već objavljena. Bilo ih je oko 50-ak zarobljenika. Bilo je to ovdje na sudu u slučaju Delich / General Oniša osuđen u Hayu na tri godine zatvora/ dodaje tužilac. Doleteo sam jednom u Saudy avijonu. Rrapy su slali pomoć Onišima kada su vidjeli njhove porušene vjerske tornjeve. Humanitarac Godal je ubujen jer su 2 British humanitarca bila zarobljena pa pobjegla Onišima. Na mirne ljude u šetnji protiv rata je otvorena vatra 92-e. Poginuli su i neki Eniši i bio sam na sahrani  na samoj liniji razdvajanja.  Tako skače advokat i pisac po događajima u Bony. Prikazuju video u kom netko na amerijen govori da u gradu Traderu ima paravojaka koji su van svake kontrole i razaraju grad. Sudija je onaj sa sjedožutom kečkom. Ove sedmice ima da dobro zaradi /7 suđenja je vodijo/. Tužilac ne da da se usvoji video jer je kratak i ne zna se ni kada je snimljen. Sudija sa kečkom ga određuje za dokumentaciju pa kad se identificira onda će biti usvojen ili ne. U knjiz ste naveli da je na narod pucano sa eniške strane iz smjera Olidey Inna. Ljudi su mislili da je tako bilo i krenuli prema hotelu ali nikad nije ustanovljeno tko je pucao. Pauza. Sudi se Generalu Ladichu. Vidite iz ovako postavljenog ugla da uopšte nije ni važno kome se sudi. Više se sudi ratu nego ličnostima. Međutim osuđeni na duge kazne su masovno Eniši. Ostalih skoro da i nema. Sem Aniša Ordicha iz naše doline rijeke Lašve koj idobi 45 godine strogog zatvora jer je tamo kod Yteza naredio pokolj seljana sela Ahmicha kada ih je oko stotinu ubijeno nemerem se sjetiti vise ni jednog a da nije Eniš. Bio je i General Tyopeace pa je pušten pa ponovo nešto zatvoren. Dobi 9 godine mjesto 45 koliko bi prvo stepeno suđen.  Nešto mi pade na um da ratno vrijeme radi za sebe a mirnodopsko za sebe. Ta vremena se spajaju  kada nastupe. Ona su u stvari dva disjunkna skupa sekundi. Naprimjer debitantskog filma ‘Krv i med u Bony’ koji lani snimi glasovita glumica Lepa O’Dadry, glumac Rade Šeširdžija priča ‘sinu’ o svim ratovima koje su Eniši vodili prije ovoga od 92-e do kraja 95-e. Naravno da film počinje sexualnim silovanjem jedne djevojke jer to najviše muči žene u ratovima. A zašto ih muškarci toliko siluju. Jer ne mogu da shvate da netko odrastao neće sa njima zajedno da ubija pa mu se svete. Zato ubijaju i mirotvorce, mirne ljude muče, pate, siluju , jer nisu postali zvijeri kao oni. Eto prije 2 večeri mi Mycka, moj drug još iz K2, koji bi cijelo vrijeme rata u Onjitzu, priča kako su Aniši u el Baradina zapalili kuću i njegovu bolesnu tetku u postelji. Čuli su je kako pjeva pred samu smrt u vatri. Ostala joj neizgoren samo stopalo.  Oni su pri tome  zvali jedan drugog oniškim imenima da prikriju počinioce. Zatim kako su njegovom poznaniku čiju je svadbu snimao odsjekli glavu i šutirali je po Onjitzu. Evo ponovno nastavka suđenja. Prikazuju snimke borbe oko hotela  na Ilidži u Traderu od 22-og Aprila 92-e, a izvještava sadašnji svjedok koji je brez kravate, ali je u kaki bjelom sakou. More bit da mu je to imidž. Tada mu je snimatelj bijo ranjen, ali Balk Armija ga je izvukla na sigurno. Ona nije učestvovala u tim borbama, odgovara svjedok na pitanje suca sa kečkom. Obe strane su imale pešadijsko, mino bacače, zolje a i tenkove. Naravno i pištolje, dodajem ja. Ali oni slabo pomažu. Vidi se iza jednog drveta vatra sijača smrti za kojega kažu da dok jedan metak leti drugi je več ispaljen u cijevi a treči u spreman u zatvaraču. To je ponosni proizvod Balk industrije. Sijač 90. Zašto ljudskom rodu trebaju takve pizdarije. Zar nemaju sa nečim drugim da se igraju. Eto na vijstima dok sam vozio čujem da je neki manijak na DASu ubio šofera školskog busa i kidnapovao jedno djete. Odoh se napiti mlijeka pa buditi Donju. Danas radio d 8 do 20 h. Morda joj i očistim, zamalo napisah oružje. Očistiti džip Yju trebaš papane. Vidite kako je oružje samo od sebe zarazno i opasno. Kažu da u sobi sa oružjem nivo agresivnosti u čovjeku naglo raste. Priča o Artchiju i slastičarni u GrzzVillu u koju je svraćao 91-e. Bijo mu je koristan izvor podataka jer je bijo veoma informisan. Njegovi Tigrovi su bili najopasnija formacija u ratu na Balku, dodaje svjedok. Nije bijo rado viđen na ratištima dok je Ladych bio na moći i 1200 km duge ratne linije u redu. Pričao mi Donjin brat da su čak pucali na njegove vojake i vodili pravi mali rat protiv njih. Arči je bio okrutan i šamarao vojake. Iživljavao se za pretrpljeni stra. Čak ih je vezivao za drveće da ne odstupe. Sam nije bio mnogo prisutan na ratištima. Ode Donja na 12 sahata rada. Očistio sam joj džip i ugrijao ga malo pa dovezao ispred glavnih vrata. Mo to zovemo, -Američki. A kad parkiramo pozada, - Seljački. Strana 108 vaše knjihge, veli advokat. Nije bilo potrebno verovati kako Bony snage bombarduju svoje stanovnike. Oni bi kao pokrenuli akciju u kojoj nebi osvojili ni santimetar. Tada bi Eniši opalili po gradu granatama, a tada kamere nijesu bile daleko. Oni su bili svjesni da jedino moguć način da pobjede u ratu je ako bi ga prethodno izgubili.  Mediji su slali obilje materijala i svrstavali svjetsku javnost na stranu Oniša.  Njihove oružane snage su bile raštrkane među narodom, po školama i slično pa su eniške granate padale po cijelom Traderu.  Advokat se zatim poziva na dokumenta sa drugih suđenja ; Karyu, Erishichu… . Priča o tunelu ispod aerodroma koji je služio za snabdjevanje Oniša oružjem i ostalim robama. Bilo je priča da se Ukrayinsky dio NU bavijo crnom berzom, veli svjedok.
Mensčini’ da sam toga novinara sro u kafani ‘Kod Žutog ‘ u našem ljubljenom Grasslandu. Bio je pripit i šeto okolo po maloj kafani rukujući se i upoznavajući se sa gostima. Kada je došao do mene rekoh mu moj nadimak, - Žilet. On pokazuje pantomimom kao da se brije. Nou, - velim i pokažem kažiprstom preko grla, ko fol za klanje. On očigledno uplašen ustuknu povjerovavši da ima posla sa nekim zloćom koji ni mrava do tada nije zgazio. A nije ni namjeravao. Tako novinari imaju često lošu impresiju o ljudima koje sreću u ratu. Rat ih mijenja i čini zlim, a novinari ih baš takve zateknu. Prije toga to su bili obične ljudske spodobe.  Janjad za klanje zvijeri koje se ratom u nekima probudiše. Prikazuju video u kom stari, djeca i žene bježe nekud.  Naravno da plaču jer od svog rahatluka nađoše se na ledini. Užas.
       02/02/7013 8:20
Dunja dobila odobrenje da može da studira na post univerzitetskim studijama u Otontu, 6 milionskom gradu samo 100 km daleko od nas. Moće’ da putuje kolima ali će vjerovatno teti da tamo stanuje. Mene neka tuga uze a sta bi. Njen givot kako ona dugo vremena pisaše tu rijeć život. Na prvom svjetskom prvenstvu u fudbalu u novoj eri poslije preseljenja na Planete i Meteore je igralo samo 13 ekipa. Jedna od njih je bila  Balk, Prakrično je to bila samo Sany jer oni iz Hany nijesu ćeli učestvovati. U ostalim se djelovima Balka se soccker slabo igrao.  Igrači nisu bili plačeni. Neko misli da je preseljenje donjelo ljudima luxuz. Ne. Donjelo je samo težak rad. Valjalo je sve ispočetka. Praviti gradove, hydro, pruge, puteve itd. Zatekli su samo barake sa brojem soba čanova jedne familije. Mama tata i djeca. Babe, dede i ostali se nisu računali u familiju. Mjima bi dali drugu baraku. Bjeda je bila sveopšta i nekada se jelo i na kazanu. Oralo se i kopalo ralicom sa upregnutim volovima i konjima. Poslije par vjekova se napravio prilično zavidan život. Sada je mnogo bolje na nekim destinacijama ali mi nije jasno zašto neki toliko zaostaju. Možda zbog majmuna. Eto jučer gledam jedan video kada vojnici na Afru daju majmunu pušku. I on zaista počne da puca ali cjev je bila okrenuta vise prema prema tlu. Vojaci se razbježali a majmun sa obe ruke diže pušku iznad glave. Tako je to i sa ljudima kad neko od njih pravi majmune. A to izgleda nije teško. Politika prvo dovede već u ljudima probuđene majmune na vlast, a zatim njihova medijska propaganda dovede do toga da se kod muške populacije aktivira taj uspavani majmunski dio mozga kada rado uzimaju oružje, ostavljaju žene, djecu i dom i idu da pucaju na druge ljude. Grozno. Majmunska posla potraju pa se iz majmuna pojave opet ljudi. Jedan anti ratni čoek baš to I reče, - kada vidi vojnika on ga podsjeti na majmuna.
Ljudski rode
đe ti ode.
Eto i pjesmice. Ma nije lako ovo pisati ako ste istovremeno i čovjek a majmunom vas prave. Čuti I šuti. Rat je dobar, rat je industrija, rat je očišćenje, rat je da nebi oni nas moramo mi njih. Od ljudi na suprotnoj strani naprave manijake pa ih onda trijebe. Eto na Afru koji po preseljenju bi samo jedna država a napraviše hi poslije pedest, u državici Maly neki uzeli oružje i napali vlast. Sa Franca poslaše oma vojake da mlate po pobunjenicima a oni organizovaše napad na izvore nafte i zarobiše međnarodne radnike tamo. Umješa se i Algerya. Polikvidira iz ‘elikoptera otimače međ kojima dvojica bijehu čak sa naše Nade. Stradaše pri tom i 30-ak radnika naftne industrije. Sve se Internacionalizovalo. I poso i terorizam i bune i ratovi ma kak’ mali bili. Jope na Ciryus na Arabu koji bijaše također jedna država a sada hi ima 15, bombing izvrši Izzrale. Nagovarao DAS Ursku da to uradi ali narod samo što ne zbaci vladu i nećedoše iako su predsedi Cirusa i zvanično obavili rat zbog napada na neko Ursko selo u brdima. Uraka ima jako puno a oni kad se bune nije lahko. Sada Uran ponovno prijeti Izzraleu uništenjem. Tako imam impresiju da živim moje posljenje dane i treba da uživam u svakoj sekundi moga života jer će neki majmun da ‘name nacilja.
03/02/7013 08:05
Da se vratimo u devedesete znali bi protiv koga bi se borili. Ovako su nas samo iskoristili vele radnici firme u kojoj se radi sa azbesom u Hany.  Gazda je odmah sa 400 radnika tio da nas svede na 275 i da smanji plate. Dolazi zabrana rada sa azbestom i mi smo gotovi 2005-e. od asbestoze smo poboljevali i nismo znali šta da se radi. Gost je Ykelich. Kao pomorac je prošao svijet i kaže video sva moguća društva, od prvobitnih zajednica, kapitalizma, krutog socijalizma ali ovo nije nigdje video. Da radiš a da ne primaš plaću. Teško je leći u krevet a znaš da nemaš za osnovne potrebe a računi stižu. Mi smo izgubili varioce, tokare a ne samo intelektualce koji biže van. U ratu sam se borio za moju drugu majku, Hany. Znao sam ko sam, šta sam i gdje sam. A poslije rata sam se pogubio. Nas 179 radnika smo se izborili za klasifikaciju azbestoze I još mnogo toga. Nema kuće u kojoj nije neko umro od asbestoze a radija je u firmi “ Salonit”. Tek sedamdesetih se počelo o asbestozi u Kaštelima počelo pričati.  Umrli sun am 8 ljudi dok smo bili u prosvjedima. Rekli smo da vlast rješi tih 8 slučajeva da familije dobiju novac. Ja ne idem doktoru jer me stra. Vidija sam ljude koji su znali da je imaju i u glavi im je kao neki crv i to ih je dokusurilo. Sada sam u mirovini, član sam društva, crtam, klešem drvo. U Hany me sve smeta. Kada vidim penzionere kako preturaju po kontenerima. Radnicima predlažem, zajedno, skupa glave. Oni vas preše dugo. 30 radnika je ostalo u sanaciji a nije dovedena do kraja. Još letu čestice. Poručio bih državnom službeniku, Oranu Ylovanovichu / premijeru Hany/, - zaradite plaću. Dajte familijama oštetu. Ovo je prvi dio emisije veli Tankovich, voditelj kultne emisije Nedeljom u 2. Drugi dio je posvećen farbanju tunela na avtoputu. Po ugovoru ko je tunel napravijo trebao ga je i ofarbati. Ali ne. Farbala ga je druga firma i po dva puta naplaćivali. Gost je Yat Tanich koji je to sve objelodanijo. On misli da čoek nesmije odustajati. Ljudi su premlaćivani i ubijani. Pronevjere su teške i nekoliko milijardi. Poznat model ponude po neke robe niskim cjenama koja ikad ne bude isporučena  a isporuče neku drugu naplate skuplje nego bi to drugi uradili. To je system poznat i po malim opštinama.
Tuneli su farbani po 50 a sada farbaju po 8 talira po kvadratnom metru.  Četiri i po milijona stanovnika Hany  je vlasnik državne imovine. Vlast mora da nas pita o koncesijama. Monetizacija cesta nije loša, mada je ona slično  kao ja što imam kredit koji ne mogu plaćati. Partiaja na vlasti zadnjih 8 godina HDZ je dizao kredite koje niko nebi sebi samom uzeja. Sada smo u procesu restrukturiranju a oni koji su opljačkali naći će svoje mjesto. Umirovljenici vojnih i policijskih struktura su od lopova zaposleni i nas radnike kontrolirali, sudske procese štimali, ali se nismo dali. Ode Tany. Ovako vam je na Balku svuda. Lopovi, radnici, narod, penzioneri, studenti. Daci, majke i bake. Svi su u istim situacijama širom Balka. Papa poručijo, - Investirati  u život i obitelj. Vjera u ljubav vraća ljubav. U ratovima Pap koji je tada u opticaju rezerviše tu ljubav samo za jednu stranu. Dva milijuna izbjeglih sa Cirusa trebaju pomoć. Užas.
05/02/7013 06:52
Vi potvrđujete da ste naredili da se teško naoružanje u rejonu isključenja sakrije i maskira. Ne veli General Yloshevich. Itd. Idem ponovno na posao. Ovaj put od Hamburga ću tri sedmice voziti 6 oro djece u public school L’Harmoni, a popodne . A vratiti 7oro kući.  Druge škole neima jer je put dug. Odok.  Baj. Popdne popustila zima. Biče oko pet. Spavao sam ko zaklan. Dunja je odbacila Donju na posao. Meni došao oko jedan najavljeni agent za smrt. Ja mislijo da je nešto drugo u pitanju. Platiš na rate /mjesečno/ svoj budući pogreb. Daću moju penziju. Ko ga j…e. Nek ide sve u pm. Drugi se jebu a ti u grob. E moj Gilea. Agent mi predoči da ću ja plaćati 20 godine moju penmziju a sabraće se 19.000 # za moj pogreb. Ako crknem sjutra on kaže oni daju familiji 11.000 # oma u roku od 7 sahata. A možda nijesam dobro razumijo ko zna. Uglavnom sam vozikao dječicu. Blizanci mali mi neće doći do ponodeljka. Odoše na odmor. A utorkom oni ostaju u školi poslije podne na nekakvim aktivnostima. I oni I mala sa stopa u Knećelu, pa mogu brže da ostale vratim kući Hayvejom 7 u Dandy i Hamburg. Ja imam brezrazložne treme. Tako me sinoć uhvatilo kako ću naći kuću 91 Šneler u Badenu. Gluposti. Nijesam oka sklopijo do 3 ujutro. U 2 sam se tuširavao. Pogledam u ogledalo moje lice. Ljevo oko krvavo ko da me Stalone ošlajdario. Stalone je Rambo. Glasoviti filmađija koji snima u korst rata i premlaćivanja. Odoh u popodnevnu smjenu. Ćaos amigos. Kada vidite tu malu djecu prosto se razbolite od nježnosti i grubosti kojima su odrasli izloženi. Zaboravio sam da djeca mala uopšte postoje.
06/02/7013 06:44
Hemgri je koristio zapaljivu političku retoriku, veli svjedok na suđenju Hađdžychu. Imao je sklonost vojnim uniformama i značkama. To je za normalne Aniše i sve Eniše bilo veoma slično fašističkoj ideologiji iz Drugog Velikog Rata. Smanjo je broj žrtva genocida logora Yasenovtza do smješne brojke od 2.000, a Eniši su je uveličavali do 700.000.  Vjerovatna brojka se kreće do 300.000 tih žrtava. Iz povjesne perspektive postjale su mogućnosti da Eniši ostanu u Hany i poslije njenog ocjepljenja od Balka 91-e, ali i sa druge strane Eniši nijesu tome vjerovali. Na čitanju knjige Petrovića sam zaključio da u Hany referendum Eniša za autonomiju nebi Aniši podržali. Po popisu iz Hany i Bony se vidi da nemoguće stvarati naci hegemone države bez naci diskriminacije. Da su se poštovala gradžanska prava moglo je biti bolje. Za božić 90-e Eniši su iz ustava uklonjeni kao konstutivni narod u Hany. To je stvorilo kod Eniša antagonism. Poslije svega jedne decenije drugi po redu predsjednik Hany Messy zvani Actor izvali da je to bila greška i td.  On je stvarno bijo dobar glumac. Ubjedio je čak i sadašnje Jewe da nije bilo strašnog holokausta prema njima u Hani u tom istom logoru.  Iako se u trgovini oružjem 90-ih pojavila jedna torba dijamanata starog tipa iz Drugog Rata. General Zagoryo koji je torbicu nosao jedno vrijeme sa sobom, inače čoek sa najviše odlikovanja u Hany,  sada je na robiji zbog toga I još koječega ali nikada ne reče ko mu je torbicu dodao. Neki vele da je crkva koja se radi stvarno pedantno znala uvijek pobrinuti za zemaljske vrijednosti.  Naročito šume.  Jedno vrijeme je na Francu ona bila vlasnik 90 % zemlje dok revolucija bjednik ne promjeni stvari. Eto i ja dadoh ček vojd da mi odbija sa računa za posmrtne moje dane da daju mojoj familiji me money.
Odoh. Kad bi čšek sve piso šta u svijetu ima nebi stigo ni spavat. Veče. Eto na vjestima na kanalu 7 koji je sa DASa čujem da DAS vodi tajni rat, pa prikazuju brezpilotne letilice i kako raketiraju nake ciljeve samo njima znane. Tako su vele pobili 2.500 pripadnika Al’Qayde, takozvanih Talibana, ljudi koji slabo napreduju u civilizaciji, ali su raketle pri tom ubili 365 civila, žale se vlast na Pakku. Odadri, ošini, ošlajdari pa šta bidne. Talibani su lukavi momci iako nepismeni jer nepismeni su bliže životinjskom carstvu koje ima neke instikte za održanje pa se sakriju kod žena ispod onijeh silnijeh haljina koje su na njia nabili.  Pa kad ga raketla pogodi ode i žena šnjim bogu na istinu. A i silna djeca okolo njia. Jer kod njia djece vazda ima. Ja bih prija reko da je skor obrnut, da na 2.500 civila gine 300 munđosa ili tie Talybana, uglavnom jadnika bosijeh tabana. Kunu se u Kuhran koji neznaju ni čitati I pokazuju puškicu ko onaj majmun sa videa. Ko biva oni će nešto sa tom puškicom učiniti. Obično ubiju seoskog učitelja i to je sve. Postave i exploziva ispod ceste pa kad naide avto dignu ga u vazdu’. To im je omiljena zabava. Tako oni čekaju Godoa. Svak na svoj način misli i čeka pa tako I oni ali im DASovci ne daju mira. Oće da čekaju Godoa na nji’ov način, uz kokakolu, hamburger i Cinema.  Da je naš život to čekanje svjedoče mi i mnoga groblja obasjana kosom sunčevom svjetlošću sa Zapada već u 16 sahata  i 15 minuta pored kojih prolazim vozeći dječicu iz škole. Polja su ravna i sa mosta koji nadvisuje Hajvey 7 u zasljepljujučem bjelilu plitkog snijega iz kojega na nekim parcelama viruckaju partlike kukuruza.  pored kojih prolazim vozeći dječicu iz škole oko 16:15. Tako bi I jutros oko 8 ujutro ali sunce dojde od druge strane.
Evo mi komentara na moje skoro 300 videa na Yutubi. Lukedet.
Ηіуа,
I just fіnisһеd ԝatcһinɡ one yοur vіdеоs, just wantеd to tаke a minutе to let you know І thоugһt іt wаs great! Wһen Ι was lοοkіng throuɡh уour vidеos Ι ϲouldn't help noticing that nоt many peορle аre watching them. Нοnestlу, yοu hаvе sοme οf thе ƅеst vidеоs οn ΥοuTubе. Cаn't bеlіеve more people hаvenˊt fοund them.
Thank yοu sο mucһ for making something І аctuаlly enjoyed, itʻs so һаrd tο fіnd tһаt on YouTube. Ӏ һаvе tо say that уour vіdeоs are really sоme of tһe best Іʾve sеen οn YouTube. So many оf the videos оn tһеre аre suϲh ϲrap, аnd so many people watch them. Ι just dοnʿt understаnd it. Ӏf yоuʿrе anything lіke οne friеnd οf mіnе, іt can be dіscоurаɡіnɡ not getting any vіeԝs. Ηe used tο havе tһе sаme ρroƅlem tһаt you arе having аnd then hе rаn aϲrоss BECOMEVIRAL dot COM
Bаsіcally wһat hаρρens is tһeу sеnd you а ton of views to your videos. Τһat һеlрs yοu ɡet rаnked іn thе YouTube sеarϲһ enɡinе whiϲh is ԝhen уοur views can really tаkе off. Odoh na Google da mi prevede ovo zadnje. Vala ga ne razumijem.
Evo prevoda na Eniški.
EnglishSerbianCroatianΗіуа,
Управо сам фінисһед ԝ атцһинɡ један иοур відеос, само вантед да таке је минуте да знате І тхоугһт іт вас супер!
Вһен Ι је лοοкінг тхроуɡх уоур видеос Ι ςоулдн'т да не приметим да многи нот пеορле аре гледајући их.
Нοнестлу, иοу хаве сοме οф тхе ƅест видеос οн ΥοуТубе. Цан'т беліеве више људи хавент фοунд их.
Хвала иοу сο муцһ за израду нешто І ацтуалли уживали, њен па һард тο фінд тһат на ИоуТубе.
Ӏ һаве то кажу да уоур відеос заиста соме од тһе најбоље І ʾ ве сеен οн ИоуТубе. Толико оф видео он тһере аре суςх ςрап, анд толико их људи гледају. Ι само дοн ʿ Т га ундерстанд.
Ӏф иоу ʿ ре нешто ліке οне фриенд οф міне, ит се не добија никакву дісцоураɡінɡ віе ԝ с. Ηе користи тο хаве тһе саме ρроƅлем тһат сте аре Имајући анд затим хе ран аςросс
БЕЦОМЕВИРАЛ дот цом
Басіцалли вһат хаρρенс је тһеу сенд сте а тона погледом на ваше видео снимке. Τһат һелрс иοу ɡет ранкед ин тхе ИоуТубе сеарςһ енɡине вхиςх је ԝ кока уοур погледа могу баш таке искључен.
Asada evo na Aniški. Na Oniški neima gugl prevoditelja. Svašta.
Upravo sam fіnisһеd ԝ atcһinɡ jedan yοur vіdеоs, samo wantеd da tаke je minutе da znaš І thоugһt ít wаs super!
Wһen Ι je lοοkіng throuɡh уour vidеos Ι ςouldn't pomoći primjećujući da nоt mnoge peορle аre ih gledate.
Нοnestlу, yοu hаvе sοme of thе ƅеst vidеоs οn ΥοuTubе. Cаn't bеlіеve više ljudi hаvent ih fοund.
Hvala yοu sο mucһ za izradu nešto І аctuаlly uživao, njegova tako һаrd tο fіnd tһаt na YouTube.
Ӏ һаvе tо reći da уour vіdeоs su stvarno sоme od tһe najbolje І ʾ ve sеen οn YouTube. Toliko оf videa оn tһеre аre suςh ςrap, аnd toliko ljudi gledati ih. Ι samo dοn ʿ t understаnd.
Ӏf yоu ʿ rе ništa lіke οne friеnd of mіnе, ít može dіscоurаɡіnɡ ne uzimajući bilo vіe ԝ s.. Ηe koriste tο havе tһе sаme ρroƅlem tһаt ste arе Imajući аnd tadašnjeg hе rаn aςrоss
BECOMEVIRAL dot com
Bаsіcally wһat hаρρens je tһeу sеnd ste а tona pogledom na vašim videozapisima. Τһat һеlрs yοu ɡet rаnked іn thе YouTube sеarςһ enɡinе whiςh je ԝ kokoš уοur prikazi mogu stvarno tаkе off.
A kažu da je to najbolji prevodilac na Internetu. Svašta.
08/02/7013 6:44 AM
Snijeg je toliko napadao da danas ne vozimo đake u školu. Mogu roditelji ako nemaju gdje odvesti svoju djecu u škole. One su otvorene ali u njima  bude malo đaka u ovakvim situacijama. Kroz prozoz i balkonska vrata naše dnevne sobe pogled izgleda tres romantique. Poneko auto gazi prtinu. Vlada nijema tišina. Jučer popodne smo Donja i ja  išli da gledamo utakmicu Ragbija. Hladno, puše ali smo izdržali. Navijali smo za Dunju I njenu ekipu i gle pobjediše sa 12:6. Vriska, cika, ja snimam fotose i videa cefonom da ovekovečim taj trenutak radosti na bjelom terenu pod reflektorima dok snijeg koso pada i ladan vjetar nam rumeni obraze. Djevojčice se bukvalno puše od vručine u njhovim zagrijanim tjelima. Dunja onako visoka 185 cm, krupna i jaka ko mazga dodaje onu elipsastu, gliupo je reži loptu ali neimam drugi izraz, pa u zavisnosti od dogovorene taktike id ena lijevo ili na desno sprječava i gura djevojčice iz suprotnoh tabora koje napadaju na njia. Ma circus. Mlate se one podobro i štipaju. Sudija je onaj sa sjedo-žutom kečkom. Malo mu je danas blijeđa. Svjedok je neki stranac. Pričaju o mirovnim procesima na BAlku. Sudija dozvoljava da se advokat konsultuje sa optuženim Generalom Ladychem na 30 sekundi. Snajper je ubio dvije djevojčice čita advokat od 9 i 7 godina. Ja se pitam šta je to snajper. Jel to čovjek ili mašina. Cuj ubijo snajper. Djevojčice su bile eniške nacionalnosti. Eniši su rekli da će u slučaju da neko bude tako ubijen Eniši će zatvoriti Plave Puteve, to jest aerodrom koji je koristila Oniška strana za snabdjevanje i putovanja. Jedan je francy vojak NU poginuo 14 aprila a drugi 15 od snajpera, veli advokat. Svjedok se ne sjeća. Advokat citira dokument koji govori da je ambasador Franca optužio Oniš snajperiste i da je istraga spriječena dok je eniška strana dozvolila istragu i pustila da komisija uđe đe oće. Dodao je da su od 24 ubujena franc vojnika uključujući i saobraćajne nesreće više od pola posmicali Oniši. Sjećamo se da su cijene hrane skakale ludo kada je aerodrom bijo zatvoren. Kriminalni dio Oniškog stanovništva je koristio zatvaranje aerodroma da bi se bogatio i oni su naručivali od snajperista takva ubistva odmah čim bi nešto hrane ušlo u Trader.  I trljali ruke. Bilo je strašnih icidenata gdje su žrtve bili civili i mi smo na obe strane intervenisali veli svjedok.
Poslije utakmice odemo na Victoriju u Factory i kupimo usisač prašine. Prije toga navratimo u C market gdje kupimo mesa za 87 #. Navratimo kod Ocya i Ranke u restoran. Promjenili su stolove i stolice. Sada mnogo luxuznije izgleda.  Tamo za šankom Rankin sin i još dvojica. Popijem Bombu, oranđidu čija je flašica u obliku bombe, a Donja popi uobičajenu kahvu. Odoše svi sem Rankinog sina, čak i konobarica Yra,  malo napolje da puše jer neima vise pušenja u unutrašnjosti objekata na Nadi. Nigdje. Poslije kroz naš grad Kič ulicom King provozamo se do naše kuće. Tamnoplava svjetla u obliku pakuljice su dodata na čeličnim banderama  pa grad djeluje avetinjski. Neima korzoa i šetača.  Kod kuće Dunja u kadi. Donja nam isprži đigericu, krompirića i napravi obilan špinat. Dunja nam se ne pridruži jer je jela sa društvomu restranu. Išle su kod Marja da proslave. Ima još oko 500 # na računu. Stedljivija je ove godine nego lani. Ja dobio platu za 15 dana 365 talura. Odoh da vidim koiko je Donja dobila danas. Super 1.400.
09/02/7013 07:16
Evo Subota. Neima suđenja ali ima sense.com. tamo napišu uktarkatarako šta je bilo. Čuj ovo. Bivši pripadnik bosanske tajne policije E-Din Araplija je svjedočeći pod obavezujućim nalogom na suđenju Karyau, ponovio manje više poznate činjenice o svojoj ulozi u akciji pod kodnim imenom "Orao", provedenoj 6996. godine u cilju razotkrivanja tajne jedinice "Ševe". Dalje nastavlja. Erenda je u ispitivanju priznao da je 95e godine snajperom likvidirao pripadnika NU koji je pomagao u postavljanju anti-snajperske barijere u blizini hotela Holiday-Inn. Kary je emitovao snimak razgovora koji je Araplija vodio sa haškim istražiteljima 7000e godine. Svjedok je tom prilikom naveo da je Erenda priznao da je on pucao na Franca i da mu je to "Gljen naredio kako bi NU okrivile Eniše", a za što je dobio novčanu nagradu od par hiljadarki. Edžad Gljen je, prema svjedoku, neposredno rukovodio jedinicom "Ševe" i 6996. godine je ubijen u  nerazjašnjenim okolnostima. Erenda je, tvrdi Araplija, rekao da su "Ševe" odgovorne i za pokušaj ubistva prvog komandanta Armije BiH Efera Alilovicha koji je u to vrijeme bio proglašen "za državnog neprijatelja" jer se javno usprotivio podjeli Bony. Na balkon Alilovićevog stana je podmetnut eksploziv koji je aktiviran daljinskim upravljačem, a javnosti je prikazano kao da je riječ o granatiranju VER. "Ševe" su, kaže svjedok, na mjesto eksplozije podmetnule komadić kabla takozvane "maljutke", što je "trebalo da skrene istragu u drugom pravcu, a da zvanično objašnjenje bude da su Eniši s brda pogodili Alilovića navođenom raketom". U eksploziji su poginuli Alilovićeva supruga i njen brat. Aaraplija je još naveo da je Erenda tokom ispitivanja spomenuo i vještaka sudske medicine dr. Ilijasa Dobraču koji je, navodno, bio zadužen da ljekarskim nalazima prikrije određene likvidacijei koji, također, više nije živ. Pored toga, Araplija tvrdi da je Erenda pomenuo još neke zločine koje su počinile "Ševe" kao što je likvidacija zarobljenih vojnika i civila u sarajevskom Velikom parku, kao i snajperska dejstva po dijelu Grbavice pod kontrolom Eniša. Na pitanje kako je znao na koga puca Erenda mu je navodno odgovorio da je za mete "birao žene u crnini jer je po tome znao da nisu Oniškinje.". Kuku lele, kaki ljudi ima. Dobro sam ja živ ostao tamo na Balku. Evo Donja ode raditi cio dan. Njoj je prekovremeni sat skoro 30 talira. Snijeg napolju stoji li stoji. Slabo ko vozika našom Kortland Avenilom. Sunce je izašlo u punom sjaju. U Pnedeljak otopljenje go 6 stepeni. Ima da se rezerve koje nam šalje bog u obliku snijega pretope u  vodu.  Ima da curi na sve strane. Sa Balka javiše da je Donjin tata legao od Parkinsonove bolesti a brat operisao i drugi kuk.
10.2.7013. 9:44
Negativni ioni su atomi ili molekule koje imaju više elektrona nego protona u svom nukleusu. Oni čiste zrak od prašine, spora, plijesni i peluda tako što se vezuju za njih i onda pod težinom padaju na pod umjesto da lebde u zraku, te ih više ne mozemo udisati i dobijati alergijske reakcije. Viša koncentracija negativnih iona je u šumama, na planinama, uz more i vodopade. Negativni ioni uništavaju bakterije, vitaliziraju naše stanice, povećavaju kapacitet kisika u krvi, poboljšavaju rad metabolizma, povećavaju moć koncentracije i budnost, uklanjaju umor, povećavaju otpornost prema bolestima, iznimno dobro utječu protiv glavobolje, nesanice, zatvora, alergija, astme…
Istraživanja pokazuju da je koncentracija negativnih iona po kubnom centimetru (-ons/cc) zabilježena u slijedećim vrijednostima: kancelarije u firmama u gradskim centrima: 25 – 100; zagađeni auto-putevi: 100; ulice u velikim gradovima: 250 – 450; na selu: 800 - 1.800; planine: 5.000.
Provedeno mjerenje od 24. decembra u Podzemnom labirintu Ravne je pokazalo slijedeće vrijednosti (-ons/cc): na ulazu u Podzemni labirint: 400; 40 m od ulaza: 3.000; Megalit K-1, 160 m od ulaza: 10.000; Megalit K-2, 180 m od ulaza: 13.500; podzemna prostorija, “ljekovita komora”, 220 m od ulaza: 18.000. Prema tome, koncentracija negativnih iona u prostorijama Podzemnog labirinta je četverostruko viša (i zdravija) nego na planinama!
Broj 6.500 na Bovijevoj skali se smatra “dovoljnim” da održava energetski balans organizma. Energetsku vrijednost od 6.500 bovija nalazimo, na primjer, u svježem povrću. Sve iznad ove vrijednosti se odražava pozitivno na ljudsko zdravlje. Svježe voće ili sjemenke imaju vrijednosti od 8.000 – 10.000 na Bovijevoj skali. I, obrnuto. Ukoliko smo okruženi ili se hranimo vrijednostima ispod 6.500 to se negativno odražava na naš organizam. U velikim gradovima, voda iz vodovoda ima vrijednost od samo 3.500 na Bovijevoj skali što utiče na sniženu energiju organizma i pad imuniteta.\
Primjeri Bovijeve skale: Poželjna vrijednost za čovjeka: 8.000 – 10.000; Prosječna vrijednost koju generira Planeta: 7.000 – 18.000; Osoba odličnog zdravlja: 8.500 bovija; Osoba dobrog zdravlja: 7.500; Umorna osoba: 6.500; Jako umorna osoba, na granici bolesti: 6.000; Osoba koja može da liječi dodirom: iznad 9.000; Atmosfera u tibetanskom hramu: 14.000.
Ivan Novak je mjerio biofotonske vrijednosti u Bosanskoj dolini piramida. Ovo su rezultati u bovijima: Ulaz u Podzemni labirint: 15.000; Jajoliki monolit: 21.000; Megalit K-1: 25.000; Megalit K-2: 25.000; Ljekovita komora: 25.000.
Eto to čitam o Piramidi koju otkopavaju u Bony na Balku. Neki vele je, neki nije. Ono što su otkopali podvaljuju kao hodnike stare milenijumima itd. Ako je istina znači Balk je bijo nastanjen milijonima godina. Svašta. Ko smo mi ljudi i šta smo mi stvarno je zagonetka. Ispilimo iz rodnica u koju jope mećemo spermatozoide pa Jovo na novo.  Gdje je bio početak ima više teorija, knjiga, religija, ali đe će biti kraj samo jedna. Ratna atomska opcija koju će izazvati ljudska pohlepa.
11.2.7013. 17:52
Pap abdicirao. Prestarijo, kaže za sebe. Saće nam Pap biti crnac, a poslije toga su neki proroci najavili propast svijeta. Koja mi je po redu propast  ni sam neznam.
12.2.7013. 6:49
Jučer me nazva Kristina u 6:31 rekavši da je moj ran odložen zbog leda. Poslije nazva da vozim samo od trećeg stopa. Kada sam tamo stigao neima mi učenice. Javim se Kristini a ona velju ajde na četvrti. Tamo pokupim male blizance Lamarche, pa na petom malog Adama i u školu. Bliznad se pohasila, gađaju se rukavicama. Jedan sjedi u drugom redu desno a drugi u trećem lijevo, meni iza leđa doh Adamko sjedi u trećem desno. Nemerem in ništa sem u sebi sovati i njima i meni mater. A jebene raje tih klinaca. Nisam znao da imaju tako izrađen karakter. Kad je na povratku zveknula nitna u prozorsko stakolo tek tada su se smirili.
Adam se i ne čuje ali im dodaje rukavicu kad završi kod njega. Jebena trupa. Na povratku naspem goriva koje ovaj kamijonćić obilno troši. Kako i nebi kad svaki dan zbog 6 đaka pređe 150 km. Dođem na Mol đe pokupim Donju koju sam prethodno odvezao tamo da po radnjama traga za novim usisivačem. Navijo sam evo suđenja ali me nešto više umaraju nego interesuju. Advokati i svjedoci na suđenju Ladichu  suviše lagano i tiho pričaju tako da me to sve umara. Umorili su nas svakako. Evo je 7 pa se psiički spremam na posa. Dunja je sa Hemijom otišla u disko pa će spavati kod neke prijateljice koja ima mjesta u sobi kod nje. Pao je novi snijeg ali Kristin ne javlja ništa. Daklem idemo.
13.2.7013. 5:50
Kuvam čaj. Odlučio sam da ujutro pijem najmanje litar čaja. Vruća voda. Samovar. Svi vele da je to zdravo. Gospodine vely Kary; da li ste učestvovali na izborima 96-e. Jesam. Da li ste verifikovani od Yuro. Jesam. Izbore su dobili radikali a ne EDS. Da li to znači da mi nismo bili dovoljno desno orjentisani. Tužilac ulaže prigovor a i sudija veli Kary ne zajebaji. Onda Kary, koji sam sebe brani, pita kakva je razlika između zarobljenika i zatvorenika. Veli ovaj,- zatvorili smo neke momke koji su ilegalno imali oružje. Itd. Poslije svjedok dodaje;- Preko 200 funkcijonera EDS  su bili sankcionisani od Yuro. Ostali su bez posla i ugrožena im existencija i familija. Strašno. Jedan manji broj je dobijo nešto od države za zasluge ali većina ne. Nada se da će tužiti državu i dobiti oštetu. Fala Tchelitckovichu veli Kary pa zatim i sudija i sudsko vijeće. Sretan put kući. Pauza od 5 minuta. Jupiiiiiiiiii. Da popijem čaj. Odemo sinoć malo na kafu poslije gledanja snimljene emisije na Tv Hany o našem Graslanđaninu Russou koji je našao utočište tamo u selu za napuđtenu djecu Lekenik. Pravi programe za njih, snima dokumentarce, piše priče o Grasslandskim Jewima, zaplaka na kraju kad mu Ranko Boban odsvira jenu svoju pjesmu na Roussov text. Veli Ranko me je spasijo. Sjećam se kako je vrli Rouss organizovao neku sportsku četu bojovnika da brane grad od Enishâ. Jednom sam ih sreo kad su se u uniformama i naoružani reklamirali šetajući Grasslandom niz  ulicu uz ulicu pa se sklonih u jedan kafić, ali su oni zavirivali u kafićè i pozdravljali sa Dobar Dan. Poslije sukoba Aniša i Oniša ispario je iz grada i obreo se kod Aniša u Medžugoryu gdje je sa Rankoom organizovao kulturne aktivnosti. Jednom su i tadašnjeg svjetskog tenora Karerasa doveli. Svjedok je Dr Gepinich. On kaže da izbori u Bony 90-e uopće nijesu bili legalni. Glasalo je samo 44 posto a trebalo je preko 60 da bi se prihvatili. Skupštinu i naci partije je organizovala Yuro a to je bijo fitilj za rat.  Baby je dobijo 44, Muddy 33 i nijedan član predsjedništva Bony nije imao osnovu da postane predsjednik predsjedništva. Opa ovo nijesam zna. Vidi vidi. U koncepciji rada naci stranaka nije bilo podrške Bratstvu jedinstvu ili zajedništvom svih naroda i arodnosti Bony. Mada u jednoj izjavi Kary kaže da se trebamo držati da naci partije zadrže i čuvaju BJ kao zjenicu oka svoga što govoraše Maršal Koto cijelih 40 godine.  Oni su u skupštini samo sebe gleli a ne interese Gradžana Bony.  Gepynich bijaše strogo kontrolisan u Traderu ali u ljeto 92-e uspijo je pobjeći u Sany. Tamo ga hapse i protjeruju u dio Bony đe vladaše Eniši. Naci stranke su dovele do toga da je nemoguće da one u Bony postignu svoje ciljeve. Dakle da je suživot moguć. Moja sestra je udata za Oniša. Šta sam ja trebao reći tada sestri. Da ostavi čoeka. Alo, 65 % porodica u Boni su imali mješane brakove. U mom mjestu nijesu pobjedili ESD iako je to po procentu bilo mjesto sa najvećim vrojem Eniša, zašta me je Kary često optuživao. Kada vam je Bilijana rekla da se nemere živjeti zajedno vi ste joj rekli da će izginuti na hiljade nedužni civili. Ja sam uhapšen jer se nisam slagao sa naci programima. Ja sam nudio dva puta ostavku na položaj ministra policije. Poslije se nijesam dao. Mudy je prekršio ustavnu odredbu i ostao predsjednik stranke ODS poslije preuzimanja funkcije redsjednik predsjedništva Bony. Članovi predsjedništva su vodili više brigu o nacijama a ne narodu Bony. U policiji je bilo kriminalaca sa kojima smo imali problema u prijašnjoj vlasti pa nam nijesu poslali ni čestitku. Mudy je bijo veoma ljut na tu moju depešu policajcima jer sam i njega ugljučijo u tu grupu kriminalaca. Pozvao me na neki sastanak đe je bio veoma grub /Znano je da je Mudy bijo osuđen na 14 a odležao 9 godine u zatvoru zbog podrivanja Balka svojom naci-vjerskom politikom/. Pauza. Odoh ja na moj ran.
14.2.7013. 12:51
Sabiram dane rada u pramajki domovini. Ispade 19 godina, 6 mjeseci i 19 dana. Uaaaaaaaaaaaaaaa ! - Nemaš 20 godina zakrikao bi neki Bonči koji se vazda raduju tuđoj neprilici ako ne i nesreći. Prosto bi zakrkljao od zadovoljstva. Imaju oštra čula da čuju vaše nevolje i da vam ih ruganjem prodube. Ponekom to pomogne da nevolje prebrodi i podjeli sa drugima. Rugaju vam se da vas rane još više bole pa šta bude. Ako se neko i objesi kažu nije izdržao. U Sany priznaju penziju onima koji su radili najmanje 15 godina. Tamo ću i da predam zahtjev. Uf greška imam 19 godina 9 mjeseci i 17 dana. Jupiiiiiiiiiiiiiiiii ! u Sany 11 godine, jedan mjesec i 16 dana, a u Grasslandu 8 godina,
 9 mjeseci i 22 dana išao si na posao Gilea i to treba da naplatiš. Ne popušćaj. Što se tiče ovog posla sve je okay. Ali. Onaj dan kada mi je Krista rekla da ne idem na prve dvije adrese, majka sa druge adrese se njoj žalila što me neima a Krista ni pet ni šest već velju da ja kasnim  već 15 minuta. Pazi se Gilea na sve strane svak sebe štiti. Čuj ja kasnim a rekla mi ne idem tamo. Da je bar ženi rekla da ne dolazi popodne po malu u školu. Ma ni to. Ja se zabezekno kada sam je vidijo pred školom sa ćerkom. Svašta. Sjutra sam čiav dan od kuće. Prvo vozim pa seminar pa vozim. Kuku meme, odo spavati.
15.2.7013. 6:45
Pet vojnika je ubijeno11  Jula 95, slušam na suđenju KaraKaryu. Svjedok je neki suvi ćelo sa naočalama i naravno slušalicama na ušima. Ima i male brčiće.  Pričaju o Konjevich polju i ratu. On je bijo profesionalni vojnik. U Boćin potoku su se Oniši međusobno pobili zbog gubitka veza, veli on. Pa to svi znaju i pričaju. Uh kakav je to sukob bijo veli on sa apetitom. Tužioc veli da je tek 12 og Jula samo lahko ranjen jedan vojak VRS. Nije bilo teških žrtava u Eniša veli se u izvještaju Orovčanina. Tisuće Oniša su se predavali policiji i vojsci Eniša. Nema on pojma, veli svjedok. Nabrojaću vam imena mojih poginulih kada su oni navalili poslije na nas. Prvo su se probili kroz minsko polje. Sudija ga prekide. Istjeraga ga na pauzu. Obrati se na tužiteljku i pita zašto su važni datumi koje je nabrojala. Kary se umješa pa veli u potoku nije bilo žrtava Eniša, ali poslije potoka je bilo. Vićemo veli sudac i naredi pauzu. Odoh popiti čaj. Okrenem suđenje Generalu Jangeru. Pričaju o mrtvima koje je vidijo svjedok u mrtvančici Tradera. Naum mi pade da je neko mogao da im guli kožu i pravi cipele za ove svjetske močnike što nam rade o glavi. Neka imaju izvornu uspomenu na on šta nam uradiše. Možda bi bli još veseliji prilikom bogatih večera faleći se tim cipelama. Vaj nat.
19.2.7013. 5:56
Sami gradžani su tražili neke dokumente u Lasenytzi za odanje po općini pa smo izdali propusnice koje smo djelili svim gradžanima pa i meni lično kaže predsjednik općine u to doba dr Tanych, sada svjedok na suđenju KaraKaryu. Bilo je punktova na sve strane pa nije bilo lahko šetati općinom. Mjenjali su kuće i stanove tako što bi Oniši i Eniši došli u općinu i potpisali sporazum. Eto šablona za buduće krvopije narodnih masa. Nije loše što ovo pišem da vidite šta su naci ludaci u stanju da rade od ljudi. Ljudi su normalni dok im nacija ne udari u glavu. Poslije i pokolj izgleda savim normalno. Eto se i slavni glumac Tom Henkkss oglasijo o Ossovu i rek'o da je to vazda bia teritorija Sany u kojoj žive Eniši stolječima. Šta bi njemu a i onom pjevaču Dilaynu da i on veli da Eniši namirišu opasnost od Aniša koji su ih klali vjekovima i trijebili. Eto nove postavke glumaca i pjevača koja je delegirana od DASa da prethode svojim izjavama nekoj mogućoj političkoj odluci. Čak je i Albanya upozorena da ne laje okolo o stvaranju još veće Albanye na račun drugih država u kojima Albantzi žive. Naprimjer u glavnom gradu Sany GrizzVillu ih ima oko 100.000. oni su se raseljavali zbog bjede i gladi pa hi ima svuda. Evo sretoh na seminaru u Petak jednog koji vozi school bus kao i ja za Šarp. Visok čoek, faca strana, očigledno nije odavde. Pitam ga komjufrom veli Ossovo. Endyou pita on, a ja ko iz puške, -iz Bony. Bony ponosni veli on i na tome se naša konverzacija završi. Vidijo sam ga jedan dan kako pere zadnji prozor od velikog busa. Pitao sam ga okle mu kanta i duga drška sa krpom na kraju. Velju da odeš i daju ti u radijonici. Danas ću vratiti mali bus u hamburg jer se oni vozač vratija. Ondak ćemo nazad zajedno, on voziti i kupiti djecu a mene poslije vratiti kući a ja imam popodne leniju 83 ili 89 samo vratiti kući i tačka. Neima više vozanja. Jučer praznik, sjutra seminar od tri dana. Sejfti na putu. Virkao sam kroz prozor. Nočas je padao snijeg pa je Avenju bljuzgava. Ko zna more bit da su Busevi otkazani. Evo će pola sedam. Krista će javiti. Samo da ne laže više da ja kasnim 15 minuta i slično. Ne sjeća se svjedok da je čito upustva ali je čuo zanj.  U njemu su upustva o preuzimanju opština od strane Eniša. Eto predsjednik nije znao a kaže da je bijo i nosilac liste EDS opčine. Sinoć smo išli posjetiti familiju Azzybarich. Oni su iz Hany, baš iz Orova u kom je bilo gusto devedesetih godina prošlog stoljeća. Tu je u komšiluku grad WolfWar potpuno srušen u sukobu ideja Eniško-Aniških  nacista. Upoznali smo ih prije 12 godina u K2 kada su došli sa malom bebom, sinom koji je sada 8-i razred, i malo većom ćerkom. Našli smo im se sa namještajem od Salvejšn Army. Kupili su jedan kauč za 20 $ i slično. Sječam ih se kada su sjedili na njemu. On je bio mali, bjel i pri podu, više kao nekakav dvosjed. Držali su naizmjenično malog sina u naramku i tako smo se upoznavali, pričali, itd. Novi arivanty. Odoh ja. Krista ne zove, znači Busove vozimo.
20.2.7013. 7:58
Tačno je da su bili pogubljeni potvrđuje svjedok na suđenju Karyu. Bilo je oko 60 ubijenih Oniša metkom u glavu i vi ste od novog načelnika policije, koji nikad prije nije imao veze sa policijom grada Rtchko dobili zadatak da ih identifikujete. Rekli ste da to nijesu bili civili iako su bili u civilnoj odjeći.
Mnogi ljudi nisu ni imali uniforme a bili su na linijama i rovovima, veli on. Ja njih nijesam prija vidijo iako piše da sam ih vidio uhapšene u policiji veli Aurinovich. Nikakva istraga nije vođenja o tim ubistvima. Imalo je rezervne policije koja nije nikad prije radila u policiji. Ranko Česić je bio lokalni kabadahija a i on je bio rezervni policajac. Pokazuju potvrdu na kojoj piše da je angažovan u policiji od 15 Maja do 22 og Juna 92-e. On je u logoru Luka izveo četvoricu i pucao im u leđa. Kijamet napolju. Minus 20. Snijeg piči. Jedva sam jučer pregurao vožnju u tri škole pa po poljima St Jakobsa i HajdelBerha razvozijo djecu. Večinom su to djeca menonajta. Ismijale su se djevojčice sa malim maramama na glavi, zdrave i rumenih obraza. Vidi se da jedu samo prirodnu hranu.
23.2.7013. 7:40
Položio sam test sa 100%. Kao nesigurna osoba u amerijen jezik malo sam si dozvolijo i kužio kod komšije Yapa šta on čekira u dva moguća izbora za odgovore, jest istina ili nije,  a malo sam i sam razmišljao.  Neki su predavali odgovore vrlo brzo, a naš trodnnevni predavač kursa od 9:30 do 1:30 Marty, koji inače radi sve i svašta u ofisu Šarpa, je sa njima diskutovao naglas njihove pogrešne odgovore, pa sam i to malo prisluškivao, ali uglavnom sam sve i sam znao. Svratim kući na podne i sa Dunjom sastavimo njen 'Cover lettre' da se može prijaviti za jedan guvernmatsky posao preko ljeta. Popodne odem ponovo na vožnju sa jednim tipom koga ću mjenjati 2 sedmice. Sve je bilo okay dok nije na u trećoj, zadnjoj, vožnji ušla grupa iz osnovne škole Birgadoon. Aja užasa. Drali su se ko da im neko kožu dere sa leđa. Bože sačuvaj. Ja ga pitam poslije pa šta je ovo. Veli, - enrgija. Sjedio sam kući ubijen. Pa zar dvije nedelje treba da to trpim. Potpuno razočaran sam zanijemijo buljio cijelo veče. Odspavao sam na kauču od jedno 18 do 20:30. Čujem kroz san zvonjavu telefona. Komšinica Yrka zove na kafu. Donja ode, a ja malo na kompjuter. Pogledam dio filma ' Ustanička Ulica'. Fataju ratne zločince oni koji su hi i produkovali. Tajna služba oformi paravojnu jedinicu, šalje hi na zadatke klanja i ubijanja u razne djelove Balka, da se određeno stanovništvo opljačka, zastraši i pokrene u željenom pravcu, zatim kada postanu nepoželjni, paravojaci bivaju likvidirani od te iste službe. Okrenem Belle et Bum, muzički šou na Tv iz kolonije 2 na ropijen jeziku. Imaju perfektne muzičare. Neznaš ko je od koga bolji. Guitarista, mlad, očigledno profesionalno iškolovan i obdaren, plete li plete. Bubnjara budu nekada i po četiri. Udaraju ljudi po svačemu. Naročito je atraktivna veoma ljepa i sexi jedna vazda stoječa bubnjarka na raznoraznim udaraljkama. Pored nje tu je sredovječni također stojeći bubnjar za kojega vazda sipmatični voditelj, a također i izvođač na guitari, usnoj harmonici, i udaraljkama Bratwey veli da je lijepoj udračici skoro postao muž.  Ima i jedan krupniji crnac koji je redovan sjedeći bubnjar sa normalnim kompletom bubnjeva i koji nikad ne skida svoj kačket, a plete po njom kao neka žena na Singerici. Kada dođe Donja sa kafe, predlozim joj da pogledamo cio film. U to dođe i Dunja. Bila je kod Wilsoničke da se izpričaju jer je ova bila kod Okyne ćerke Eny u Parizu, onom pravom. Tamo je u okolini negdje Eny otišla na godinu dana da predaje amerije jezik. E naša djeca. Vidi ti sada razlike i mogućnosti za njih. Ali i to je kako se ko snađe. Čerka Zarya i Cetzy je u Londonu, onom pravom na GB i studira treći stepen političkih nauka. Kad završi veli neće ni da dolazi živjeti ovdje iako imaju veliku kuću i bazen i dobre plate. Zary je u Mercedesu na carinskim poslovima. To je radio i kod nas ali valjalo je toga naučiti puno i postati netko jarane ovdje. Cetzy je položila na Nadi sve potrebne dodatne ispite za farmaceuta i radi po 12 sati stojeći na nogama. Ođe neima sjedenja Yaro. Ima red iza tebe koji je beskonačan. Kada crkneš preuzimaju te drugi a na tvoje mjesto lahko dolazi novi. Neima nezamjenjivih. Tako je i sa vlašću. Posjede malo gore i nestanu za par godina. Ali na Nadi se ovaj Arrper boe zadrža podugo. Skidali ga Liberali a nikad da ga skinu pa on njia poskido. Ma ne ko kod nas na Balku puškom, nožem i bombom nego izborima itd. Svi su živi. Ovo je bajka ovdje na tlu Nade. Vani, nadini političari pa i vojaci učestvuju svojim potezima u krvavim bajkama po svijetu. Nije svuda idila. Imaju svi neke svoje tajne vojske i odrede smrti, paravojske za nemile događaje. Internacionalnog su sadržaja. Svi govore amerijen i lokalne jeike đe treba da obave posao. Obično kući u svojim državama imaju kafiće ili neke poslove sa kojih mogu odsustvovati bez problema da iko u njih nešto posumnja ili se zapita.  Njih ne likvidiraju ko u tom našem filmu nego ih utope u masu. Probabily i naši na Balku tako rade, a film je film. Ko fol neka atrakcija. Sranje. Rodžak Boggy iz Muissuissague mi se žali da mi treća knjiga nije bog zna šta i da mu četvrtu i ne dajem. Ja mu poklonijo za novu Godinu. Nezna on koje ja imam probleme dok odštampam 8 knjiga. Donja jauče za svaki talir. Ja joj objašnjavam da će nam to povećati povrat taxe i navodim primjer iz 2010 kada smo na moje troškove od 120 # dobili 800#. Džaba. Okay. Baš sam mu i rekao da ne pišem više kao nekad. Uzdrman sam svim ovim, starosna penzija, vozač autobusa, sjeda brada. Zatim šansa za otiči kod Vuka u K5 na naftonosna polja i zaraditi 300 # na dan. Dobijo sam platu u Četvrtak. 380# za dvije nedelje odgovornog rada vožnje djece u jutro u školu i vraćanje kući popodne. Ovih dana je Donja premotavala videa intervjua jednog plačenika koji po imenu Yuhoslav koji je decenijama vršljao po raznim ratištima Afra, sa kojega ima i videosnimke, a i kod nas na Balku. On također tvrdi da su paravojske služile da se izvrše zločini ali da to nije država smišljala nego pojedinci na vrhu koji su to privatno svak za se iz svojih pobuda radili. Navodi da je predsjednik Sany Mrky bio podređeni Holbruky, sekretaru DASa, i za ostale neke naše pijone sa Balka koji su pored DASa bili izvršioci tajnih službi raznih Velesila; Hammera, GB, Ussye, Franca. Svak je imao svoje pune i piunćiće i potezao hi kako je kome odgovaralo. Tako na Arabu je sada u fazi potez na Cirius. Ostali okolo su skoro poklekli. Razmontirali su im države i narod je prigrabio oko 100 miliona pušaka,-veli taj plačenik Yuhoslav. Tako su svi destabilizovani, mjenjaju vlade, siromaše a veliki im crpu bogastva, uglavnom, naftu, hranu, minerale, zlato. Upravo koincidencija jer možemo pročitati u novinama iz Sany slijedeći članak. Ko ne zna kirilitzu neka prevede na Googlu.
Седмочлана група осуђена је на укупно 72 година затвора, од чега Дамир Богдановић на затворску казну у трајању од две године, Зоран Стојановић на 20, Томислав Гаврић 10, Ђорђе Шевић пет, Зоран Алић 10, Зоран Ђурђевић 20 и Драгана Ђекић на пет година.
Њима ће бити урачунато време проведено у притвору.
После читања пресуде Гаврић је напустио судницу.
У завршној речи заменик тужиоца је навео да је та казна тражена зато што су оптужени учествовали у убиству 28 цивила - једне особе у Скочићу, а њих 27 на месту званом Хамзићи у Шетићима "при чему су показали потпуно одсуство људскости".
Прецизирана измењена оптужница Тужилаштва од 25. децембра прошле године терети за ратне злоцине против цивила припаднике паравојне групе од око 20 наоружаних људи којом је командовао Сима Богдановић звани "Сима четник", а "који је преминуо у притвору током суђења".
Они се терете у прецизираној оптужници да су на месту званом "Хамзићи" убили трудну жену са дететом од две године у наручју као и да су "убили седморо деце старих две, четири, пет, седам, десет и двоје по 13 година".
Оптужени се терете и да су силовали пре убиства Златију Рибић (13) као и да су "дете које се налазило у реду за ликвидацију, а које је тражило своју мајку, одвели до јаме, гађали ножем, пуцали у њега и затим га бездушно бацили на убијена лица". Bejah na čaju. Ustvari popih  jedan espresso. Svratim na pijacu pa kupim Dunji asparagus i avocado. Naravno kupim i dvje suve kobasice. Odem do kafea da vidim moje slike. Još stoje. Sretnem poslije Eljya. Vratio se iz Grasslanda i donio mi novu knjigu pisanu od Dr Cakyeve žene Dr Nury. Častim ga kafom i ja uzmem jednu espresso iako takvu kafu nisam već par godina pio. Oko tri odemo do kafea preko puta autobuske stanice. Tamo je Lix sa curom. Za drugim stolom je Mitch sa gandroom. Sjednemo pa čstim opet za moj vozački, ful B. ostasmo do skoro 16 sahata u priči I zajebanciji. Popodne je uzmem čitati dobijenu knjigu. Neka žena oće da se ubije iz pištolja na obali mora jerboa je obolela od raka. Sreće jednog čoeka koji se također želi ubiti. Svašta. Vićemo šta će bit.
24/02/7013 7:53 AM
Nedelja. Sveta. Sve je mirno. Radovi na mostu miruju također. Ovdje na Nadi Nedeljom se ne radi. Samo ko mora. Donja će od podne do pola osam uvečer. Okupao sam se podobro. Čekajući emisiju Nedeljom u 2 pročitam slijedeće. ‘Sažetak činjenica o revoluciji na Yslandu

Glavna državna banka je nacionalizirana 7008e godine. Islandska valuta Krona je devalvirana, a burza obustavljena. Zemlja je u bankrotu. Građani protestiraju ispred parlameta i uspjeli su se izboriti za nove izbore zbog čega su premijer i cijela vlada podnijeli ostavku. Zemlja je u očajnoj ekonomskoj situaciji. Zakonodavac predlaže isplatu duga Velikoj Britaniji i Nizozemskoj kroz rate od 3,500 miliuna eura, koje
će tokom narednih 15 godina Islanđani plaćati na mjesečnoj zi, sa kamatom od 5,5 posto. Islanđani izlaze na ulice 10e godine, zahtjevaju referendum. U siječnju 10e godine, predsjednik porava dalje plaćanje duga i najavljuje narodni miting. U ožujku je na referendumu glasovima od 93% Islanđana donesena odluka otkazivanja isplate duga. U međuvremenu, vlada je inicirala istragu kojom će pred lice pravde biti izvedeni odgovorni za krizu u zemlji, a mnogi visoki dužnosnici, ministarstva vanjskih poslova i bankari su pohapšeni. Interpol izdaje nalog koje sve upetljane u riminalnu hobotnicu tjera da napuste zemlju. Tokom ove krize izabrano je vijeće koje će ispisati novi Ustav, a na osnovu saznanja iskušenih u prethodnom periodu, a koji će biti zamjena za dotadašnji (kopija Ustava Danske). Od 522 kandidata izabrano je 25 građana koji nisu imali ikakve veze sa politikom. Sve što je trebalo za kandidaturu je punoljetstvo i 30
različitih potpisa. Ustavno vijeće je počelo rad u veljači 7011. Pisac podvlači da ni riječi o tome nije bilo u novinama, na Tv, radiju. Mi ništa o tome neznamo. Tako isto i za K2 na Nadi. Počelo je sa studentskim protestima protiv cijena studija. Preko 8 mjeseci su ljudi svih generacija masovno izlazili na ulice sa pišćama, čak i mala djeca. Pala je vlada K2 ali šta nova radi neznamo baš puno. Tako je to kad se na Zapadu dešavaju ‘ Proljeća’. Na drugim destinacijama im odmah šalju oružje i plačenike, likvidiraju predsjednike, čape šta mogu ili jednostavno ne plate  naftne dugove toj zemlji jer im od njih postavljena nova vlast to velikodušno obriše. Na stranicama suda Hany povodom presude Ranimiru Lavašu za ratne zločine 90-ih u ravnoj Lavonii, piše da je jedina legalna vojska u Hany bila Balk Armija do 8-og Oktobra 91-e i da Hany nije bila država prije februara 92-e ističe njgov prijatelj u emisiji Nedeljom u 2. Dakle oni prija su bili paravojaci i ginuli kao kriminalci želi da kaže zastupnik u Saboru braneći svoga šefa koji pred zakonom pobježe u Bony i tamo se neko vrijeme keserio vlasti u Hany istićući pripadnost njegovog oca fašističkim postrojbama Hany u Drugom Velikom ratu. Ipak ga tamo neki momci strpaše u zatvor na 8 godina u gradu Bridžu /Mostar/ gdje mu na redovno satanke dolazi ovaj zastupnik koji je poznat po tome da na sjednicama stalno jedi njihovog bivšeg predsjednika Sabora i vječnog šefa Lavonije Shexa koji je 90-ih naređivao a Lavaš klao.  Nebi se znalo mnogo otome da ne omotan selotejpom ispliva živ čoek, naravno Eniš, iz  Balk rijeke Save iako su mu pucali u usta kada je prvi put isplivao. Biti braća je konaćno ostvarenje evanđelja veli svećenik Vukoja. On je naravno Aniš a moja Donja se prezva Vukoje, a po naciji je Eniš. Ta dva naroda sa istim prezmenima i imenima su toliko puta vodili ratove na istom jeziku i trijebili jedni druge da mi nije jasno da li je to neki njima drag običaj. Nešto kao sport. Lov i ribolov, šta li, ‘ Hajduka i pandura’.
26/02/7013 6:49:40 AM
Prđimo na paragraph 25 vaše izjave. Vi kažete da ER vaša država Sany nije priznala ali ni neosporavanje veli tužilac bivšem ministru inostranih poslova Balka Ovanowychu. To je bijo građanski rat u kojem je svaka strana imala svoje strane pomagače. Oni su bili naši ljudi pas mo hi pomagala financijski, materijalno. Evo sam jučer đacima dao dvije opomene za nedisciplinu. Neka nemoguća djeca iz Belayschool. Molijo sam ih da budu mirniji da ne hodaju po autobusu, da ne skaču, viču, bacaju rukavice jedan drugome, i slično. Ma uzalud. Stanem na parkingu kog Konestoga koledža i kao za primjer, dam dvojici pismene opomene. Za više nisam imao vremena. Onaj jedan se rasplakao na izlazu iz autobusa.
27/02/7013 06:20
Kako su ljudi došli u srednjoškolski centar. Dobrovoljno, veli svjedok. Iz sela su Oniši također došli u sabirni centar po slobodnoj volji jer su se bojali extremnih Oniša koji su im prijetili jer vole Armiju Balka, žele mir itd. Ispred centra je bila uvijek dežurna naša civilna policija. Hrana je bila ista kao i našim vojnicima, tri puta dnevno. Do 23 Jula centar grada Ogatitze je pripadao Onišima, a sjeverni i južni dio Enišima. Borbi nije bilo dok nisu Oniši ubili jednog našega vojnika. Mi smo pošli da ga izvučemo, a onda su borbe počele. Kada je grad oslobođen od Oniških vojaka svi du mogli, šetati i otići kući, a i vratiti se ako žele. Bile su i tri  Eniške porodice smještene u tom srednjoškolskom centru. Većina stanovnika je poslije napustila Ogaticu. I Oniši i Eniši. Svak nekud đe je imao sigurnije mjesto boravka. Kary sa sjedom dugom kosom i razdijokom napred ga pita koliko je bilo Oniša u toj školi. Velju svjedok, oko 250. Mi smo odmah hapsili neke sumnivce Eniških paravojaka koji su dolazili da šnjuhaju okolo i tjerali iz grada, dodaje svjedok. Đamija je gađana jer je poginuo vozač transportera pred njom od mine pa je tenk puca na nju. Druga je srušena u borbenim dejstvima. Tamo su postavljali snajpere, mitraljeska gnijezda, skladištili oružje. Eno katolička crkva je ostala nedirnuta. Sinagogu su srušili Oniši koji su imali oko 200 ljudi pod oružjem. Držali su brdo Brdo i kontrolisali grad. U našim naređenjima je bilo da se ne smiju rušiti vjerski objekti.  Ma milina. Na suđenju Generalu Jangyu neima slike. Huit clos. Zatvorena sjednica. Vazda neka vojna tajna. Pizda im materina. Ja jučer dobih neki ran popodne. Oduzeli mi onaj, fala Bogu. Mama još vrešti na telefon da sam joj dirao sina. Sjedio je na ivici sjedišta i podjebavao sve okolo. Do njega su bila dva velika ranca. Ja uzmem jedan  i kažem mu da sjedne u sredinu da ne ispadne sa sjedišta, rekao djevojčici da mu zapiše ime i produžio dalje do jednoga koji je za vrijeme vožnje skakao po autobusu i  djevojčici koja je ujutro mami u lice rekla da ja nijesam vikao na dječaka niti ga dirao, da zapiše i ovog drugog. Imao sam taj novi ran ujuto jednom. Ma šega. Djeca fina, vole i da pjevaju. Samnom pođe i vozač brez dozvole Dag, jer je prija 4 godine operisan na srcu. On je bijo zadužen da u drugom ranu izlazi sa malom djecom iz obdaništa i predavao ih onima koji su ih čekali da bi bili sigurni da su stigli u prave ruke. To je bilo sve glatko i brzo. Uf kako ima lijepih ranova. Porodica Miće Obradovića je masakrirana ; otac, majka, sin, zet i ćerka Danijela od 17 godina. Ona je prvo silovana a poslije joj je izvađena utroba. Pravi masakr, nastavlja svjedok. Nismo stigli do njih da ih zaštitimo. Pauza za ručak. Kakav li će apetit imati ovi što su ovo slušali ? Pogledam van.  Cesta je prohodna. Sinoć je baš padao snijeg i duvalo je. Dunja dođe negdje iza ponoći sa novim žutim duxom. Sreća da je imala Kia Džip koji ima ručicu za 4x4 transmisiju. Nešto su studenti Hemije radili pa zaradili. Pričala mi je sa oduševljenjem o tome prije nekoliko dana. Prodavali i naručivali duxeve i zaradili za provod na zadnju večer studija. Biće to negdje u Aprilu, šta li. I to se primaklo. Danas ima miterm iz nekakve hemije ili spektroskopije. Donja je sinoć napekla pita od krompira i ispekla kifle. Prava zimska idila. Ja čitao Nyryjinu knjigu drijemao, gledao Tv Grizville I po ko zna koji put reprizu  Tv serijala ‘Bolji Život’. Kroz prozore i balkonska vrata vidimo sve bez ikakvih smetnji. Nemamo već mjesec dana zavjeza. Baš super. Uze Donja par vrućih i mirišljavih komada i ode do komšinice sa petog sprata, koja je naša zemljakinja sa Balka, tačnije iz Bara sa obale Adrio mora naše negda Negrije. Ne radi otkako je namjestila plastični kuk. Vozi malo vikendom pizzu za komšiju na plazi. Muž joj Racky radi u Linemaru, auto djelovi, i noću i danju. Kako li je to za pizzu meni promaklo, a pitao sam ga prije, mamu mu. Donja hrče. Ostala ođe i zaspala na kauču. Evo će 8 ujutro. Naravno da je svanulo. Prolazi zima, duga i hladna. Evo poslije pause nastavi se suđenje Karyauyu a ono Jangeru ili Ladiću je još pod vojnom tajnom koja je postala civilna. Rekli ste prija 8 godina da su Oniši prebacivani na teritorije pod oniškom jurisdikcijom.
Vaš komadant i vlasnik autobusa Ljubinatz je osuđen za prisilno preseljavanje iz sela Seljanja u srednju školu. More biti da ima je bolje što su preseljeni I poslie odseljeni u Trader, veli svjedok.  Jerbo se spremao napad granatama na Seljane i da ostani 2 dana koliko su i ostali, ali nijesu vraćeni. Neki muški su zadržani, a drugi protjerani u Trader, veli mlada i  lijepa tužiteljka brez našćala i duge sjajne crne kose.  Vidijo sam braću Kurke i nabraja još neke koji smo držali u istrazi u Rasadniku. Nisam tamo ulazijo. Dolazijo sam tamo da popričam sa našm vojacima koji su bježali sa linija, odavali se alkoholu, veli svjedok Kuku. Hanka Kustura je umrla u 101-oj godini u zatvoru Rasadnik, veli tužiteljka, navodi i Ajšu Omanović od 95 godina, pa Halil, Ibrahim, koji je ubijen u 76-oj godini, Homzo Branković, 62, Hajra 70, iz Kovanja, Bayro, 60. Svi su nađeni i eshumirani u Rasadniku. Kary pita đe piše da su ubijeni. Ona veli ima dokaza u drugim dokumentima. Svjedok veli da ne vidi razloga što bi neko bio ubijen  i to još u tim godinama i da ne vjeruje u te podatke. More bit da je umrle i sahranjene u selima vode pod ubijene u Rasadniku. Vjeće će usvojiti taj dokument, veli sudija. Kary se buni. Selo Berkovichi je bilo lojalno a neki su bili zatvoreni u Rasadniku. U Rasadniku je bio vojni pritvor. a kada se Srednjoškolski sabirni cetar zatvorio u Avgustu, osnovali smo civilni centar u Rasadniku u blizini pritvora. Ti ljudi nijesu bili pritvoreni jer nisu imali drugo prihvatilište za prebivanje. Jedan je imao samo 14 godina, nastavlja supertužiteljka. Mi smo tu pritvarali i naše vojnike. Ali oni nisu počinili nikakvo krivično djelo prema Onišima.  Iznosili smo da se sa civilima postupa po ženvskim konvencijama. U Seljanima je bilo većinsko Eniško stanovništvo i nikad napad na njega nije izvršeno. U rejonu Kukavice je 25 je ubijeno, 80 ranjeno kada je  na kolonu od 1000  Eniša koje su bježali iz Oražda. Samo brzom intervencijom naših snaga ostali su spašeni, veli rezervni kapetan. Pet sela ste granatirali i dio grada da bi ste donijeli tjelo vašega vojnika. Jel to bio razlog. Ne, čita na ameriyenu ta dalje Kayry zapisnik iz nekog prijašnjeg suđenja.  Mi smo bili napadnuti i protivavijonskim oružjem djeloali po putu ka Rudom da bi izvukli tjelo pokojnog Mixaylovicha. Ubili smo im 20 vojnika i jednog zarobili. Oni su pokušavali da napadnu prigradska naselja. Ode Kuku Lelek sa suđenja. Kraj za danas. Sjutra nastavak. Odoh čitati Nurinu knjigu.
28/02/7013 6:47 AM
Otišao sam do kuće Adema Selimoića. Nisam išao u gornje selo.
U našem donjem, niko nije ubujen.  Rekli ste da ni jedna kuća nije bila zapaljena ili srušena. Žene su otišle u Lasenicu pješke đe su u opštini prepisali imanja Enišima i odvezeni za Ladanj. Vi ste tvrdili da napad nije izvršen iz stanice Ylicha, ali jedna žena je vidjela policajca iz Ylicha i da je vidjela dva vojna i jedno policijsko avto. Ostala su  4 preživjela, Hakija Mersida i Ibro. Dali su izjave 16 Maya 92-e oko 16 h sam bio u kući u Zaklopače. Vidio sam 7 vojnih i na čelu policijsko u kojem je sjedio Yloshevich policajac iz Ylicha. I onda je počela pucnjava.
Ma tu su  nedaleko od sela policajci obezbjeđivali vodovod veli svjedok i prolazili su tuda svaki dan. Konvoj se Balk vojske povlačijo prema Sany i neko je pucao i ubijo tri teritorijalca. Onda su neki potražili naoružane Oniše u tom selu i napad se desijo spontano veli svjedok. Odoh ja u RIM-fabriku celfona. To je ovdje ogromna fabričetina sa 15 lokaliteta. Gudbaj slobodo, živjela sloboda. Sija. Evo me popodne oko pola šest. Imao sam 8 testova. Sta li ću sjutra raditi ne znam. Uglavnom radiću od 15 do 23 h. isto I u Subotu kada je wage, satnica 1.5 od normalne. Od ponedeljka radim noćnu od 11 do 7 ujutro. Tako ću dvije sedmice pa dvije u Jutarnju, pa dvije u popodnevnu I tako redom. Bože mi pomozi. Nemerem ni spavati. Pročitam u novinama da je Eniški General Erishich oslobođen. Prvostepeno je bijo osuđen na 27 godina zatvora. DASovci vele sud je nezavistan I pozdravljaju odluku. A Yuxoslav je baš tvrdijo da General radi za DAS. Tko zna? Pročitam i ovo o Oniškim optuženicima za zločine prema zarobljenim Enišima. 'U optužnici se, dalje, navodi da je ”ratnim zarobljenicima prilikom ulaska u autobus, stavljan platneni povez preko očiju, pa im je naređeno da drže ruke na leđima, a glavu u pognutom položaju”. Optuženi su tokom vožnje, navodno, nečovečno postupali prema ratnim zarobljenicima, namerno im nanoseći telesne i duševne bolove i patnje, tako što su ih tukli policijskim palicama, kundacima pušaka, rukama i nogama, istovremeno terajući ih da, između ostalog, pevaju i pesmu ”Bono moja”.
1.3.7013. 6:06
Ako reknete nešto što vas može da vas inkriimiše vi možete da odbijete ali sud vas more prinuditi da odgovorite ali to neće biti upotrebljeno protiv vas ni u jednom siđenju potlije, veli mu sudija. Svjedok je Selfuković koji je već dao izjavu pa mi je Karych prikazuje. Da gospodine predsjedniče odgovara on Karyau. To znači da spada u grupu svjedoka koji Karryicha još smatraju predsjednikom ER i poštuju i vole. Sada Karyć radi omiljenu radnju. Čita na  amerijenu o Selfukovichu, da je bijo predsjednik Izvršnog vijeća opštine Hadžichy. Niječe da je bilo logora nego zgrade u kojima su smještani Oniši da hi se zaštiti od hordi. Sada ga ispituje čupava tužiteljka plave kose koja u frčkama pada bogato njoj niz leđa. Neima ni ona naoćale jer je mlada. Self joj objašnjava da je Bony država sa tri naroda a ne da jedan dominira nad drugim. Tako treba shvatiti izjavu RadeRadicha kada je reko da neće da živi u Muddyevoj državi. Čupka pita jel znao da su 8-og Maya održali sastanak a 15-og isćerali sve zaposlene Oniše iz Općine. Jes veli on neškolovani su vodili sjednicu pa su tako sirovo i govorili sneba pa u rebra. 11-og također ste držali sjednicu i dobili ste mandat da sastavite vladu općine. Imali smo u kriznom štabu čoeka za sahrane. Svi smo bili Eniši u njemu. Bavili smo se svojim poslovima. Naprimjer ja sam radijo moj posao, građevinski inženjer.  Evo zapisnika sa sjednice od 18-og Maya vlade ER u kojem nalaže pomoći općini Hadžichy. Ma nismo imali sa njima telefonsku vezu sve do 93e kada smo usmjerili predajnik prema brdu Trebevich.  Evo veli odlućeno je da se da 50 litara goriva. On se skoro smije. Pa to je neko tamo iskamačio 50 litara za se. Kakva je to pomoć općinoi od 50 litara. Smiješno. Tražili ste pomoć za lenije veli čupava plavuša čak sa malom kečkom na tjemenu koja joj je uvezala samo djelić bogate kose. On veli, pa bona nismo mi to tražili nego remontni zavod. Evo vlada je dala milijon i 400 hiljada vašoj općini kao pomoć. Da, veli on. Evo od 18og Juna sa sjednice vlade ERa se vrišti da neprijatelj napada Yliash i Hadžiche. Ona stalno forsira da su imali komunikaciju sa ER, neznam što li je navalila na to,  a on veli mi iz Općine nijesmo, more bit da je vojska imala. A kakva bi to bila vojska da neima. Pečatili ste satnove i djelili veli ona.
Ne nijesmo, nego pečatili i sprečavali plačku ali nakon dolaska izbjeglica su privremeno dodjeljivani njima. Od 19 Jula 92e Dr Kary je naredijo da se popišu svi napušteni stambeni objekti. Ma mi smo to radili još od Maya. Ovo baš postaje dosadno ali eto kako se radilo mislim sada ja Gilea. Selfuković je još mlad čoek. Nije ni sjed. Ima jako gustu smeđu kosu uredno podčišanu ali mu strši nazad iza slušalica. Ja sve ovo pišem a stalno razmišljam o novom poslu. Kuku mene. Samo da ne zaspem tamo jer me san naglo kao i svakog starijeg naglo hvata. Šta mi je uopšte to trebalo. Valjda me iznerviralo ono sa đacima u busu. Ljupka TCHupka se smije na sudiju i veli da može završiti za 5 minuta. Član štaba Glavash je tvrdio da je policija provodila hapšenja u Hadžychima. Ovo je da se rasplačeš jer eto još jedno prezime koje ima i onaj aniški General što pobježe iz Hany pa leži u zatvoru u Bridžu zbog zločina nad Enišima u gradu Oseku i okolini. On Aniš a ovaj iz hadžycha Eniš. A isto prezime. Na Balku je to tako. Tri naroda u Bony sa istim prezimeima na sve tri strane. Da ne pominjem isti jezik koji govore a nazivaju sa tri imena. Očigledno se Istorija poigrala sa ljudim na Balku. Zato ja vako pišem podrugljivo i podsmješljivo nebi li se bar poigrao sa njom. A to je teško. More mi se osvetiti. Zato i ne hodam i ne mašem sa mojim knjigama okolo. Prvo da crknem pa šta bidne. More bit me ovaj fabrike RIM poso dokusuri. Pa neka. Jebemliga. Otvorim suđenje Generalu Ladychu kojega nazvah Janger. Drve nešto o dokumentimaNaravno da imena nisu važna meni jer mi je važan samo posupak ljudi sa Balka. Kako su fini i fini. Sada se sastaju, igraju utakmice, rukuju. Prave tenkove i slično, ma divota. Sretnem čoeka iz NewGrasslanda. Kaže jedva prođe živ sa familijom u Aprilu 92e do Eniša u Urbetu, ma ni 20 km od stana. Eto vam prave slike ljudi tamo. I tako na sve strane bi te 92-e. Kad se pitaš ko to uradi. Pa ljudi. Mante se rukovodstava i slično. Ljudi jedva dočekali da vlast nestane pa da ponovo kolju, siluju, muče i ubijaju. O kako sam sretan ovdje na Nadi.jer toga neima. U RIMu jučer sama tamnoputa rasa svih nijansi. Bi i nas 4 'bjele' raseca od tridesetak osoba. Sve su to mladi uglavnom i pred njima je život. Jedan me zamoli da ga bustiram. U Toyi imadoh kablove koje sam kupijo baš da Dunja ima jer more bit da joj zatrebaju. Kaže i ona da je bustirala nekog pa joj rekao da očisti kleme. Toliko su bile od soli bjele pa nijesu mogle dati struju. Malo hi ogrebem i uspjesmo. Naiđe i sekjuriti staronja što nas je pregledao pet šest puta na one aparate slične na aerodromima. Skidaj kaiš, vdi sitninu, sve metalno. A joj. A mi stalno tamo amo. Ima i uređaj za statički elektricitet. Nešto slično mamuzama za jahanje konja. Komandir stanice milicije Glavash je pisao slijedeće 9-og Avgusta 92-e. Uočeno je djelovanje tzv slobodnih strelaca /paravojaka, kriminalaca, krvoloka/. Prvenstveno smo se bacili na zaštitu ljudi i imovine. Polocija je bila malobrojna velju svjedok pa nije mogla stići na sve strane. Manji broj, 11 lica je u zatvoru i prema njima se postupa po zakonu. Nikada nijesmo formirale neke logore u koje vojska privodi bez razloga Oniše, veli svjedok.  Uđe svjedok, Tolych. I njemi pročita pravo da se usprotivi ako smatra da bi ga odgovor mogao inkrimisati. I ovaj pozdravi Karya sa dobar dan gospodine Predsjedniče. Uf velim. Kary mu predoči neku njegovu prethodnu izjavu. Yes veli Toly. Sada Kary izvodi omiljenu radnju, čita na amerijenu tu izjavu. Eniši su bili premlaćivani i mučeni u logoru Silos Traderu sve do 96-e godine, a Oniši u Hadžichima nijesu. niko. Svaka osoba je uredno registrirana. Obezbjeđeni su transporti onih koji  su željeli otići iz Hadžicha. Od 35 do 50 ljudi su pritvoreni u maloj betonskoj garaži i vi ste ih ispitivali na spratu veli Čupka. Mi smo iz nje prebacivali u dvorani ali koga smo ufatili u oružanim akcijama smo oma tamo zatvarali. Nijesu imali higijenske uslove. Imali su ko i svi stanovnici Hadžicha. Nije bilo ničega. Grad je bijo opkoljen, samo se nekim šumskim putićima moglo uz veliki rizik otići do Lukavitze ili Pala. Po zakonu ste nekoga mogli zadržati tri dana a jedna grupa je ostala 33 dana. Ama nijesmo mogli ni imali prostorija za procesiranja. Ljude smo štitili zatvarajući ih u fis srednje škole, a ko je želeo odbezli smo hi do Kiselyacka. Neki su odlazili kući ali su bili napadani pa se vraćali u Fis. Centar je obezbjeđivala vojska. Mi smo hi prebacivali u zatvor Kula i tamo su procesuirani i pušćani uu Trader.
Imamo svjedoke kaže Čupava. 90 lica ima u Fissu. CJB vrši obezbjeđenje veli se u dokumentu. Jes veli to poslije jerbo je policija na početku rata bila na linijama i branila upad neprijatelja. Dogovorena je velika razmjena sa Mashovichem i to je na Kobiljatchy učinjeno.
2.3.7013. 12:37
Civilizovano radno mjesto. Četori ekrana, tri tastature, tri miša, fotelja. Najteža stvar koju uzimam u ruke je celfon Lacky Barry. Postavi hi 12 u dva nosača, priključim sa USB i oni se pune programima. Kad pokažu onaj znak ko za patike Najke u zelenoj boji znači da je celfon napunjen svim programima. Obučeni smo u plave mantile. Na petama mamuze za suzbijanje statičkog elektriciteta. Imamo dvije pauze, 20 i 30 minuta. Restoran je baš dizajniran. Tri zida njegova su od providnog stakla tako da puca pogled okolo. Đaba su kafe, čajevi, vruća čokolada i mlijeko. Atmosfera je šakljiva. Svi su nasmijani i ljubazni. 80% je tamnoputih stanovnika sa Ynda. Satnica je kažu 11#. Good. 44 sedmično. 1900 mjesečno. Super. 23000 godišnje. Nikakva obuka mi ne treba duže od dvije minute. Radio sam i na još tri ili četiri mjesta neka operacije. Ma sve se svodi da celfon postaviš negdje na određeno mjesto i kompjuteri ga handre. Zatim gotove u tvojoj operaciji šalješ onom do tebe. Tako se radnici mjenjaju na raznim pozicijama da im ne dosadi uvijek ista operacija. Ima nas puno a puna hala mi se čini da je  200 sa 200 metara.
3.3.7013. 7:50
Umro čoek pa oživijo. Kaže susrose sa Bogom. Bog je svjetlost. Mi smo svjetlost itd. Članak u novinama je opširan i fantastičan. Ono što me je tamo inspiriso je da mi treba da volimo ovaj naš svijet. Ja sam ga ponovo počeo voljeti otkako radim ova tri dana. Sa mladima sam ponovno. Nema onog prelaska energija sa njih na mene kao što imam sa školskim uzrasom, ali su nasmijani, spremni da rade i zarade. Do mene je sjedila jedna djevojka malog rasta i veoma simpatična. Liči na Bazontze i uvijek nasmijana sa prekrasnim nizom blještavo bjelih zuba. Ona je rođena ovdje ali su joj roditelji došli sa Afra iz nesretne Eritreje đe se nikad ne zna jel' rat ili mir. Pitam je oće li poslije ove smjene, koja završava u 23 h, otići u disko klub. Veli oće i to u dva; Flay Dog i Resurekšn, ali da radi, čitsi itd. Da zaradi.   Svaka čast. Treba za takve zube izdvojiti pozamašnu sumu. Ja moje ni ne pokazujem. Pošeo sam malo da hi ispiram sa onom tečnošću za bjeljenje pa se ko malo manje žute. Posao je organizovan tako da nikad niko ne fali. Nikada ne radimo sa istim osobama. Prolazimo kroz sve faze proizvodnje.  U jednom redu nas je sjedilo devet. Jedan Mundži sa sjedom bradom i bjelom kapicom veli mi dojdi da radiš do mene. Ima i neke laćice do zgloba i tuniku šta li je već kao pregaču. Sretavao sam takve u Grasslandu sa puškicama o ramenu. Došli odnekud da nas šokiraju. Pustile ih razne vlade da dođu na naš Balk u republiku Bony da ratuju za Oniše. Klali su sve druge. Pred kiosk za hljeb kod kafea Konzul u sred grada bi svaki dan ok 11 ujutro dolazio crni kombi za kojim su trčala djeca nadajući se kojoj bačenoj kifli. Ogromna ljudina obučena kao i onaj u fabriki bi izašao iz njega tovario ljeb. Ja se zaprepastio kad mu je Hoppa iako Oniš sovao naglas majku i govorio, - neće moj Dynno trčati za tobom da mu ti daš kiflu. Munđi bi šutio i otišao kao da ništa ne razumije. A sumnjam da nije razumijo. I stvarno, Dynno na DASu zarađuje po 18.000 # mjesečno na održavanju robota, najčešće za proizvodnju piva. Kupio si je nov Lexus /pedesetak tisuća/ a sada oće da kupi Teslu, auto bez trunke goriva. Prvo auto kompletno na struju. Bravo Dinno. Da si ostao u Grasslandu, u tridesetoj bi gluvario po gradu, živio u dvosobnom stanu sa roditeljima i sestrom i slušao pametnjakoviće na Tv Bony, obilježavao neke bitke, sa strahopoštovanjem izgovarao imena nekih lica, pio pivo, pušio i do besvjesti pratio fudbalske izvještaje i tragao za rješenjima za soccer reprezentaciju Bony, itd. Ovako je završio fakultet i svoj je čoek. I sestra mu također ima posao. Ima svoj stan i svoj sopstveni život u svojim šakama. Tako ja ponovno zavoljeh druženje i ljude. Ovaj posao mi dođe kao nekada izlazak u kafe. Do Munđija je sjedio jedan mladić također iz Pakya, sa kojim se upoznah poslije. Reče da se zove Hasan. imade farmerke i normalnu fruzuru, ali bez ikakvih munđi obelježja. Do njega Jusuph iz Etiopije sa Afra. Crnac sa facom bjelca. Jedna sa Mahramom na glavi, jedna sa Yama iz Kolumbije, do nje jedna brižna sa Čayna i ova do mene Nađanka sa Afro porjeklom. I ja sa Meteora Bakl. Svi nasmijani, niko nikog ne mrzi. Nova nada čovječanstva. A jes nas đavo sabio da nas lakše pobije ili možda naš Bog da nas spasi od satrapa. Tako je u ovoj fabrici sakupljeno cijelo čovječanstvo. Posljednje ostrvo ili rasadnik.
4.3.7013. 5:48
Ustadoh rano. Kliknem na jučer preko telephona reparirani komputer. Svi virusi očišćeni i uvedena tajna riječ za priključak na moj router. More bit da nam je netko krao Gigabajte snimajući sebi koješta. Slušam suđenje Kayu. Ima i Hadžyichu ali je vazda pod 'tajno'. Na sastanku vojske i policije došlo je do neslaganja, naprimjer Runo Toyić iz policije je zagovarao da stranke narede narodu da vrate oružje, veli svjedok General BA. 15og oktobra 91-e ste imali sastanak sa svim članovima Predsjedništva Bony. Oni su brinuli što ima toliko vojske Balka u Bony, veli stara muškobanjasta tužitelka sjede i kratke kose sa naočalama i slušalicama na ušima.  Muddy je tražio razoružavanje Eniša ali nije pominjao svoje paravojske i Aniške. Napominjem da u Bony prve žrtve 18, Septembra 91-e su bila vojna lica armije Balka.  Nemamo vremena za to nego ajmo na paravojske veli tužiteljka. Poznato je da su 'Žute Ose ' uhapšene pa pušćane, veli tužiteljka. Neznam dal' su pušćeni. Oni su suđeni u Sany. Jedan je odveden kao lud u bolnicu. U skladište oružja BA kod Photche je primljeno oko 200 Oniša. Nahranjeni su i sklonjeni, a nekima koji su ga imali oduzeto je oružje. Odoše na poluzatvorenu sjednicu. Odem kod Hadžycha. Ima tamo suđenje. Aniš oženjen Eniškom je tamo tih godina bijo baš za mir. Jope zatvoriše sjednicu na tajno. Tamo kod Karya otvoriše. Karadžich pita da li je BA podržavala EDS /eniška demo partija/ ili obrnuto, i dodaje , - jer je meni ovdje stavljeno na teret da sam podržavao mobilizaciju. General veli pa to je bila građanska dužnost. Napominjem da su neki momci mobilisani u Aprilu 92-e ubijeni u parku u sred Tradera, a zarobljeni od oniškig snaga na Dobrinji kada im se transporter pokvario. Policija se podjelila i sa njima nismo mogli sarađivati, veli General. Još su malo drvili i ode taj misterijozni general Vasilyevuch kojega msije Šešelj optužuje da je namjerno napravio pokolj 200 Aiša na Ovčari u Wolf Waru da bi se svjetska javnost manula 150 ubijenih civila Eniša u Gospichu od Hany iznenada formiranih postrojbi. Toga Vasilijevicha optužuje i Yuxo za mnoge namještaljke protiv Eniške poulacije i čak tvrdi da je on ubačeni Blgar sa prezime Vasylev. Uglavnom ga viđeh. Temeljan sjed čoek. Dojde poslije njega gospodin Markovich na klupu za svjedoke. On je iz Rtchkog. Tamo su tri stranke oformile vlast, ali Oniši i Aniši su formirali blok, vezali zastave i vazda u vijeću nadglasavali želje Eniša. Vođe njihove su podržavale separaciju u Hany i Loveniji, a željeli to i za Bony. Ministar obrane nije podržavao mobilizaciju. To je uzrujalo Eniše koji su sve nade polagali u BA. Partije ODP i ASZ su dakle svezali svoje zastave i jednu noć dio mosta je na Hany obali je srušen. Oko 5000 prolaznih ljudi je ostalo zarobljeno u u gradu. Zarobili su njihovi paravojaci veliku kolonu vojske BA ali su političari obećali i izvršili pušćanje. Tu se vidi veza paravojaka i stranaka Oniša i Aniša, veli Marko. Podigniti su barikade i Prvog Maya je napadnut grad na djelove sa Eniškim stanovništvom. Iz Hany je granatiran grad sa sjevera, a sa juga od Oniša. Lagali su da je 8000 Oniša ubujeno a Markovich zna da hi je bilo samo 900.  Au malo li je? Velim ja. On se sastajao sa Karyem i nikad nije čuja da je ovaj naredijo napad ili lajao na Oniše. Kary završi ispitivanje svjedoka. Nastavi ga ispitivati crnokosi mladi tužilac, lijep bjelac, bez naočala. Dr Bery je bijo šef Eniške partije, poslanik u skupštini Bone, George je bio šef grada, pukica Pavel je bijo komadant garnizona, nabraja tužilac. Eniši su činili 20 % stanovništva i u gradu i okolo. Djelili ste vlast u Aprilu. Arčibald je harao u Yeljini i Vorniku, rat je bijo u Hany, puno izbjeglica u gradu, 30 Aprila 92-e su dignuti mostovi izmežu Hany i Bony na rijeci Aavi i tada je počeo rat u našoj općini Rtchko. Dan ranije komadat garnizona vas je uputijo da se eniški dio predsjedništva skloni u selo Tanovy, a vratili ste se 4-og Maya.   Tako ja provodim jutra. Slušam zapisujem a nezanam što. Da se čuje. Bijo sam jučer u kafani. Sretnem Yshu. Odlazi na Balk da vidi majku. Došao mu je zet sa Balka. Ćerka ga konačno poslije 6 mjeseci od svadbe dovela ovamo. Dođe i Mitch. Pričamo o svemu i o ničemu. Ostah do 4 popodne. Čitam u novinama; Od 92-e godine kada je ustanovljena komisija za nestale vojnike pronađeno je 29 nestalih usskih vojnika u Ganistanu, od kojih se 22 vratilo kući, a drugi su ostali u svojoj novoj domovini, navodi Ria Novosti i dodaje da se na listi nestalih nalazi još 264 imena. Tokom desetogodišnje okupacije Ganistana og Istočnog vojnog bloka, poginulo je oko 15.000 sovjetskih vojnika, a skoro 54.000 njih je ranjeno.
Ussi su uveli komunizam u tu zemlju a DAS slao svakojaku obilnu pomoć ustanicima. Kada su Ussi otišli bi neko vrijeme mir a sada DAS vodi rat protiv tih istih ustanika. Ovo je vrlo važna obavjest da vidite zašto DAS rasturi BalK. To je pandan Usskim vojnim intervencijama u ocjepljenjima Ossetye i Abxazije od Georgye ili nekada zvane Ruzye.   Prije toga su DASovci vodili 14 godina rat u Yetnamu da bi održali kapitalism, ali nije uspjelo. U K2 sam sreo slikara iz Yetnama. Pravijo je plakate za podršku borcima za slobodu od DASa. Kada je sloboda došla zabranili su mu da govori materinji jezik Čincky.

7.3.7013. 8:08
Stigao sam sa posla. Upalim malo suđenje i iz ove nove pozicije. Radim noću ovu i slijedeću sedmicu. Vozim i školski bus popodne. Između Stajićeva i Niša smo putovali i vojnim avtobusima, priča svjedok na suđenju Hadžichu / Njia su Balk vojaci zarobili u Hany u WolfWaru i civilnim avtobusima prevezli do Stajčeva/. U svakom avtobusu su vozaći bili civili a dva vojna policajca su bili sa nama. Bijo sam ranjen. Obrijali su mi glavu i obukli u Balk uniformu. Tamo su me u zatvoru puno sati ispitivali, pa tukli pa jopet kružili po nama u tri sobe. Bejasmo tamo do Februara. Poslije nas prevukoše jope u civilno i od Niša smo išli avtobusima u zatvor u Srensku Ytrovitzu a pratnja jope vojna.  Bitka za WolfWar je počela 2/5/91-e kada je bio pokolj Hany policajaca u selu Orovo velju svjedok. Prvo su Eniši napravili barokade oko svojih sela. Granate su padale toliko da sam gledo samo đe se sakriti. Da li su vas do Novembra kada ste se predali zvali na predaju. Nisam čuo veli svejedok. Željeli smo otići ali smo bili blokirani sa svijeh strana. Bilo je vode samo iz bunara. Ode svijedok.
Odo ja spavati. Jebo ti ovo. Da vidiš kako noć brzo prođe kad ima posla. Niti sam gledao na sat niti slušao mjuziku. Čekiro, pakiro i u glavi odmotavo pjesme Ćole i Zmije. Kad izajdoh napolju me dočeka 10 cm novog snijega. Naš đip izgledaše kao karikatura. Zmska idila. I prođe. Još dvije  noži pa vikeeeeeeeeeeeeeeend !
Nedam mi vrag. Okrenem suđenje Karyaicha. Zatvoriše na privatnu sjednicu. Lahko jutro.
9.3.7013. 19:34 SUBOTA neradana,
Научници са Института хемијске биологије и базичне медицине у Новосибирску, неколико година су радили на проучавању матичних ћелија и створили су вештачко ткиво које ће моћи да замени повређене органе. Најпре су понудили решење у случају да је неопходно заменити повређено ткиво зглобова, а затим су успели да створе биосинтетичке протезе за замену аорте. Синтетичке протезе се одавно користе у савременој медицини, укључујући и кардиологију. Али, биосинтетички органи и ткива, добијени од живих ћелија, новина су и имају велику перспективу. После пресађивања синтетичких имплантата и органа донора, јављале су се честе компликације.
Neće trebati više kao na Ossovu da se ubijaju ljudi da bi im se organi prodavali po svijetu mislim ja nešto poslije ovoga članka. Zataškalo se to sve šta tamo bi. Mora da su neki visokoodgovorni dobili svježe ogane na koje još dišu i pušu pa se sve istrage prekinule. Yugo priča da je lično vidijo 176 curica koje su banditi poslije odveli na klanje, rasparčali i prodali šta se već traži na tržištu organa.
Evo jedan članak na Kirilitzi. Objašnjavam ja jednom Inglezu na poslu šta je to radijo Kirilo  a i Methodije. On je završio fakultet iu koledž of tičers studije da bi predavao djeci od 1-7 razreda, ali neima posla. Ima, ali je red za učitelje dugačak pa radi u RIM ko i ja za 11 na sat. Ćuti velim ne kudi. Znam ja šta je ulica. U Subotu dam Poljaku 2 # na ulici danas. Zatekoh ga stoji sa nekim natpisima na žurim kartonćićima otkinutim od neke kutije i zakačenim na žičanoj kočiji kojima prevlači svoju harmoniku. Pitam ga more li da ga uslikam. Veli može. Pošto?  Nipošto veli on panto-mimikom i uslikam ga. Sve pokušavam da prenesem moja iskustva sa posla kojega sam 5 noći obavljao ali mi sve procuri. Dojmovi, slike, ponašanja. Najbliži opis je sličnost sa aerodromom. Sve je osvjetljeno do bola. Čekač i čekaš. Uradiš jedan poslić pa čekaš. A kontrola na izlazu ista ko na aerodromu. Sve iz žepova u kotaricu pa ruke niz tjelo i prođi kroz ram od skenera. Kada ulazimo imamo kartice koje nam otvaraju staklena dvokrilna vratanca na nakim stubićima. Tempo moga života se podjelio na dva. Noćni rad, dnevno spavanje, vožnja djece skul busom popodne.
15.3.7013. 17:34
Jole jope upravo pobjedijo. Ovaj put Congića, polucrnju sa Franca koji je lajao da je nač Nolich na izdisaju karijere. E neka ga je baš satro 6:3 i 6:1.
Inače ne gledam više ni Jolića. Ne pišem već odavno. Smoren sam noćnim radom. Sjetim se kada smo mi immigranti igrali potorište u K2. Jedna crnkinja traži stan, a kolonizatori tamo baš nemaju mnogo ljubavi prema crncima niti hi ima u K2 nešto mnogo, veli joj gazdaica kad ju je viđela na vrata „ uh ala ste vi crni“ a ona veli posao me ocrnijo. Tako i mene. Ustao sam u 16 h, popijo čaja od koprive, i proždero supu. Sada jedem zelenu salatu. Sam sam kući. Sunce sija ali je vani zima. Još minusi vladaju tjesno ispod nule. A na Balku i do 20. Sade bašte. Poslić kojim se bavim je u linijama na kojima ima i po 20 radnika obučenih u plave mantile. Svjetlo je neonsko i sve blješti. Sinoć sam 4 sata radijo stojeći. Poslije lanča me posadi šef na lakši posao. Turim celfon u neku ladicu, zatvorim je pogledam jel na ekranu zeleno, ako jest što je 88 % slučaj, izvadim oz njega bateriju i SIM karticu i stavim desno u plastičnu tacnu. Ako je crveno vratim lijevo onom što mi ga je dodo. I tako do7. Izgubijo sam moju karticu sa kojom sam prolazijo unutra i van pa sada svako veče uzmem neku temporery a ujutro je vraćam. Platu primamo četvrtkom. Dobijo sam 466 # za 6 noći rada. Gužva je ko na kolodvoru. Svuda judi naviru, izviru. Sjedimo na dugim linijama jedan red prema drugom. Jedan mi se staronja preko puta zbunjeno osmjehuje, kao da veli, - šta ću ja ovdje u pola 6 ujutro. U restoranu sam se navadijo na vruću čokoladu, French Vanilu, na bjelu dugu kafu.
Šećerim li šećerim a somak samo raste. Užasno sam debo.   Mislim da imam preko 14o kg. Ne jedem ništa pa prepoznajem simptome koje sam imao kada sam odlučijo i uspijo smršati na prošlom poslu. Naduven stomak, tjelo se opire. Vari sve što se unese unj. , kao da kaže đaba ti je to brazeru eto te još deblji. Umro mi je prijatelj Myro Boldocky u Bačiju u ravnoj Vojvodini. Bijo je neuropsihijatar ali vjećno živ za sve ostalo. Malo je bijo nadmen, ali sa pravom. Zajebavao je sve oko sebe. I eto i njega život odvede u smrt. E naš živote kada ćemo te rješiti. Vuk zove u K5. Plate su vozačima cisterni i po 20.000 mjesečno. Ako uspijem raditi kao vozač busa koji dva puta na dan prevozi radnike do posla i nazad mogao bih zaraditi od 65.000 do 85.000 godišnje.
17.3.7013. 3:24:52 noću
Nemerem spavati. Navuko se na noć. 11 noći sam radijo sa jednom subotnjom, 9-og Marta, provedenom u vlastitom krevetu pored vlastite žene. Užas. Otišli smo neki dan u Layons i kupili nov frižider za 563#. Isporuka besplatna je tek u Srijedu, a sada ovaj stari počeo ponovno da dobro radi. Sjutra ako bude dobar otkazujem trgovinu. Sinoć izvedem Donju na čevape u restoran kod Otzike i Ranke. Tamo tri gosta i dvije dsme, ćerka tek stasala i mlada majka. One čekaju da nose hranu kući. Vozać Mile pijucka sa Rankinim sinom za šankom. Žena mu je pored njega i kad nas viđe oma se ljubi sa Donjom. Svi smo srdačni. I konobarica Yra. Kuvarica Maya istrča iz kuhinje pa se i sa njom izljubismo. Znamo se još iz K2. Večerasmo sa obilje luka i naparenim piticama. Dodali su i kajmaka i neke liene posudice. Gazde su na DASu na Phloridi na odmoru od dva mjeseca. Kad ustasmo malo se zadržimo uz šank na provalama. Pita Mile za časove. Velim, ko zarađuje preko 200 # na sat njemu naplaćujem 30, plus 5 za benzin. On  priča kako zarađuje 4 # na sat koliko vozi i preračuna platu. Pita koliko je njemu a Donja veli, tebi onda  60#. Opšti smijeh. Bilo je dobro dok sam sa tobom pregovarao, veli on meni. Velim, - kad je tako kod tebe ću volontirati.  Ma ne treba veli on, ima se. I odosmo u studenu noć na minus 10 Celzija.  U Toyi grijanje radi jer ga je Gandra namjestijo da radi ali stalno samo grije. Nemere ladno. Pitao sam pošto je a on veli daj šta daš. Ja mu dao 25 talira a nije radijo više od 15 minuta. Kad dođe ljeto okreućemo na ladno i tako redom. Bolje i to nego sve popravljati. Evo se približi i tristota strana kada obično moj dnevnik završavam i krećem u novi. Ma nosi ga u kk.  Moj pokojni drug Čiljo, izvanrdedan glumac i umjetnik u više žanrova. Svi su mi vršnjaci sve češće pokojni. Zato sebi dozvoljavam štošta što more bit nebi trebalo. Odlazi moje društvo i ja čekam na red. On je umro mršav i gladan. Ostao bez posla i pomoći zajednice kojoj je dao nezaboravne uloge u pozorištu.
19.3.2013. 5:24
Okrenulo se vrijeme rada pa se sve zbrkalo. Spavao sam popodne pa srećom naveče nazva T-Anja da li mogu da joj ćerki držim časove matematike. A da i 2 sata 40 # i ona dodade 5 za bakšiš jerbo je na satu vjerovatno primjetila da smo radili i više desetak minuta. Dete je skroz pametno samo što nije bila u školi 10 dana jer su pevali stare Eniške pesme u 5.000 km dalekom Wanbegu. Nastupili su i ovdje na Univerzitetu Waterloo. Svaka im čast. Njih nekolicina curica a tako stare pesme vade iz naše uvek histerične Historije.  Ma valjalo je i Donji jer se sita ispričala sa T-Anjom. Slušam je kako je iz naše mrtve kućne atmosfere prosto naprosto živnula. Slušam suđenje Karayichu a žigabajta imamo još 10 do trećeg Aprila. Punih 15 dana. Pa jope velik račun. A kažem, - ne idemo u kino, pozorište, niđe, pa moremo dodati 50-ak talira na Internet račun. Evo nam komičar LaneGuta dolazi iz GrizzVilla, a ja radim drugu. E jebi ga. Jedino da ne odem. Oni na sudu drve li drve o nekim dokumentima. Svjedok je neki doktor Arkovich. Nisam skoro ništa spavao. Čitao malo Nurinu knjigu koju mi njen muž i također pisac,  Dr za uho Cacky posla po Elji Lovinu. Knjiga je dobra ali malo je tjesna. Mogla je biti deblja. Njih dvoje došli na obalu mora da se samoubiju. Sreli se u otelu. Ona se samoubija zbog opake olesti koju je dobila a on jer ga progone djevojčicine oči čije je telo prinudno kao zarobljenik u ratu silovao jer se sjetio odrezanih jezika, kuraca, liptanja krvi i krikova onih rasparane utrobe, onih koji prethodnu noć nisu htjeli silovati jednu staricu. Ratni nam se užas vraća kroz romane i priče. Sa kako i nebi. Jučer na poslu sam dobio gospodsko mjesto. Upravo ono sa kojeg ma prije neki dan otjera neka šefica linije, a da ga nijesam ni počeo. Jednostavno dođe, diži se, veli mi. Ova žena će tu raditi i pokaza na neku ćoru. Ona sjede 10-ak minuta i ispari. Poslije je viđo na nekom odjeljenju kako pakuje nešto i marljivo bilježi na veliki papir. Ono mjesto zauze neko drugi. A super je. Primim 6 celfona u nosaču. Uturim im svakom USB. Kad se na ekranu pojavi svakom od njia zeleno,   isključim him USBie, sačekam da se pojave ikonice, pretisnem na Browser, pojave se neki pravougaonici. Rotiram celfone da se provjeri rotiraju li i oni, zatim im ptirisnem svakom turn OFF,  to jest ugasim svaki. Sačekam 2 minuta i ponovo hi upalim na dugme, turn ON, i na nosaču dodam do mene osobi lijevo. Ako je neki crven dodam ga osobi desno. Divota. Tako se većina stvari u ovoj fabriki radi svih 8 sati minus dvije pauze od 20 i 30 minuta. Photha, 8 April 92. Zeleni zaustavili avtobus sa bolesnicima čita Kary ljubljeno izjavu doktora na amerijenu. Odoh se obući pa odoh mojom Kia Žipom u 15 km udaljeno radno mesto, RIM Park. Najsavremenija oprema na svijetu. Zadnji krik čovječanstva. Ponosan sam na sebe. Osim nas sa plavim ima u nekom odjeljenjima i ljudi u belom. Kuže nešto na velike bele mikroskope. Mi na Balku smo poznati po zadnjim krikovima ljudi pred nasilnu smrt, streljanja, klanja, silovanja i mučenja. Ostajemo u trendu sa krikovima jer smo nemoćni da dospijemo do krikova teknologije.  Tako rade primitivni narodi. I kažu, - ma ko ga jebe. Evo 6 sahata. Moram ozbiljno da se spremam. Popiću obilno čaja od koprive. U Aprilu smo primili 149 pacijenata Oniša. Ukupno 268 u toj godini. Od porodilja, djece, odaslih te čitave 92-e godine, veli doktor i pokazuje spiskove, datume, dijagnoze, tretman, otpust poslije izlječenja. Odoh. Noć. 22:17. Snijeg veje. Pa vidi 19 Mart. Na Balku se bašte sade a ovdje stružemo led sa stakala od auta. Zaspao sam popodne kao klada. Prosto nesvjest. Tako svi na poslu kažu da noću nemogu da spavaju a na poslu svizjevaju. Došla Dunja oko pola 18 i spucala grah. Neide više po restorani. Neima para. Preključer također punu tepsiju tavče na gravče spuca a da hga nijesam ni proba. Piđem malo i dalmatinski. Imamo Maneta u zgradi na prvom spratu. On tako priča a i kum Rodych iz okoline Knina. Toliko sam zaspao čvrsto da me Donja budila telefonom oko pola 20h da dođem po nju na posa. A zavejalo. Polako. Đipćić ide.
20.3.2013. 5:55
Konačno sam duže spavao do pola šest. Evo suđenje se sjedom Karychu nastavlja. Radi se o Yeljini. Kary veli ne usvajajte ono oko ne prepoznavanja judi pod maskama. Sudija veli usvojićemo cio video. Svjedok veli ima sve u dokumentima. Prekide nešto. Odoh ja u Fafriku. Jučer smo  samo zjevali naročito od pola 10 do 12 kada posla nije ni bilo. Svi zjevaju naokolo. Valjda danas neće. Baaaaaj.
21.3.7013. 5:34. Dobijo sam 500 #, od Bus kompanije 116 i od RIM-a 383. Yupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii !
Ćuli ste 2 pucnja  i tada ste vidjeli kamion na kojem je bilo postavljeno oružje, pita svjedoka  lijepa mlada nafrčkane smeđe duže kose, ali ima naoćale. Čuo sam kako se puca od domova na Yalavama i približava nama, veli svjedok, doktor Šošich. To je bio neki tamić. Bijo je tu i neki top, pita ona. Jes, ja sam vidio krišom kroz zavjesu prozora bolnice i kako opaljuje, drma cijelu zgradu i vraća se u bolnicu. Čuo sam zvuk putanje i udaljenu exploziju. Sirene opasnosti su odmah zatim aktivirane. Stignem sa posla jučer do Employ centra. Uzmem moj T4, formular u kom je napisano koliko sam od njia primijo para lani. Skoro 5.000#. dojdem kući. Stigao nvi fridž. Super. Dunja polagala prevođenje sa amerijena na ropijen. Kaže ništa nitko nije primjedbe, ma ni primjedbice stavljao. Išla je u Petak kod svog profa tjelesnog vaspitanja i trenera Odbojke u srednjoj školi gdje je proglašena za sportistu godine čkole u 10-om i 12-om razredu, da se konsultuje u greškama kod prevođenja. Naprimjer Google prevodilac će vam dane u Nedelji prevesti sa velikim  a na ropijenu se oni pišu malim slovima, miniscule. Potom kada je Donja otišla na obavezan ispit iz Security na koledžu Conestogo zaspem na našem kauču a Dunja ode spavati u svoju sobu. Oko 8 me probudi neko šuškanje. Dunja odlazi na fakultet da uči. Dojde i Donja. Položila sa 100%. Zovnemo komšiju Rayana na kafu pa po viskiju pomalo i mezica uz vruć krompir. On je na disabiliti jer je imao nesreću auta i sjebao kičmu. A živijo ko bubreg u loju. Konobarisao, radio u Limenaru, tvornici za djelove auta, kupili su kuću, Mercedesa starog samo 2 godine. Imali su biznis Superintendet u zgradi. I To se desi. Potom rastava.
20 Avgusta 92-e sam pobjegao iz Tradera. Traumatologija nikad nije pogođena tamo. Formirali smo klinički centar za civile. Odoh. 6 sati. Odoh u fabriku među Yndytze i Akistance, isti narod sa Ynda koji su razlišite vjere. Svađali su se oko neke pokrajine Ašmyr i tukli. Rat im sprečava to jer su naoružani atomkim bombama. Oni su crnci svih nijansi ali imaju ravnu kosu. Pričaju međusobno nekakvim mekim jezikom ali brate dodije hi slušat. Minus je 17. Odoh u pravcu RIMa. Kary nastavlja sa svjedokom i kraj. Pauza. Plaćena za osoblje a za Karya neizvjesnost. Moram i Yki otići u bolnicu. I on pao pa ga odnijeli. Mjere mu tlak i pritisak. Viče na telephon, DODŽĐI:
22.3.7013. 5:21
Nijesam mu otišo. Javim se njegovoj ženi sa posla. Bilas je kod njega. On javljo da ne dolazim jerbo će ga prebačiti u neku kliniku đe če na tjelesne vjeabe. U tu istu po imenu Pi-Ti Fri pođoh po Donju kad me krvnički probudi telephonom oko 19:10. Srce mi bilo stalo. A kako i nebi kada na poslu od 9 do 13 ništa nijesam radijo. Vrijeme curi sporo, a glava tone u mrak. Spavao sam i poslije, pa se usto u jedan. Kupao se kompletno, sušijo pa jope u krevet. Cijelu noć sam buljijo u taj digitronski sat. Na suđenju mlada lijepa tućiteljka duge smeđe kose i bez naočala pita svjedoka Pasoyevicha zna li šta se desilo u Srebrenom Gradu /Argente Town/. Veli sada zna, a ondak nije znao. Kary ga sada pita. Koje Marlo Asovich. On ne zna. Kary napominje da je Marko bijo predsjednik vrhovnog suda Bony a kasnije ER i da je razrješen kao predsjednik  komisije za SG zbog teškoće u radu. Napominje da je Oniški policajac izjavijo u toj komisiji da 75  pokopsnih Oniša u SG nije tuj ni poginulo, a ima i grobova sa podacima osoba koje su žive.  Spominje Kary nelog Malovicha koji je počinij zločine šta je bilo šnjim. Ubujen je u GrizzVillu u nekom razračunavanju bandi oko kokajina. Koliko je Arčijevih ljudi poginulo od 16 koliko hi je došlo u Yeljinu. Nezna on.
23.3.7013. 7:23
Nijesam otišo na poso. Ovi ozbiljno navalili da se radi. Uveli obaveznu radnu Subotu pa ko izdrži more i 12 sahata da radi. Ja se pogledo u ogledalo. Oči krvave od neonskog svjetla pa rekoh da sam bolestan i spraših kući na prenod soccera Hany protiv Sany u Oreatu, glavnom gradu Hany. Tamo su zabranili navijanje za Sany i rekli da će svakog takovog tko to pokuša udaljiti sa meča. Inrteresantno da se taj meč pored svih silnih utakmica po Galaxiji za odlazak na prvenstvo Svijeta direktno prenosijona TV i ovdje na Nadi tako da uštedih nešto bajta za moju mjesečnu 60 Gb pretplatu. Imam još 7 do 3-eg Aprila. Igralo se dobro. Sve su to milijoneri u gaćama. Poštovali su jedni druge, pružali ruke poslije faula. Ništa od ratničke atmosfere kakvu su fašisti priželjkivali. Pobjedi Hany sa 2:0 iz nekih bez veze šamsi. Bony je pobjedila Greciju pa i tamo slavlje do zore. Tako to ide kod primitivnih država brez posla i nade. Daj kakvu tekmu pa zalij alkoholom i ako se izgubi a pogotovo ako se pobjedi. Taa niko ne ažali novca i ne pita šta će sjutra jesti. Evo najdem u novinama ša bi u  prija 30 godina:  Hapšenja su rezultirala podizanjem optužnice protiv Muddya,  Ehmena, Asana Tchengića, Asumagića, Saliha Ehmena,  Đurđevića, Atića, Bičakčića, Melike Alihbegović, Mustafe Spahića, Huseina Živalja, Đule Bičakčić i Rušida Prgude, koji je preminuo za vrijeme trajanja istrage. Svi optuženi su u avgustu 6983. godine proglašeni krivim i osuđeni na ukupnu kaznu od 90 godina zatvora.
Eto im baš oni donesoše novu vlast u Boni kod Oniša i šta sad. Dalje pišu pametni lljudi a ja prenosim i Avaza.; Većina stanovnika Bony ne zna kakva bi ona trebala biti, zna da ne može imati zemlju kakvu želi i u paničnom je strahu da bi mogla izgubiti ovo što već ima. Eniši strahuju od gubitka ER, Aniši od toga da će jednom morati odlučiti jesu li konstitutivni narod ili samo Hany dijaspora, Oniši strahuju od "raspada" Bony, a svi zajedno od sigurnih izvora nezajažljivog i nezasitog bogaćenja. Egzodus mladih ljudi, stručnjaka svih specijalnosti, teško je zaustavljiv. Time se gubi intelektualna i moralna kritična masa koja bi mogla, ako ne pokrenuti, a onda makar podržati promjene. Bez mladih intelektualaca, Bony ne samo da je osuđena na ekonomsku i svaku drugu besperspektivnost, nego i na to da postane zemlja zadrtih, ali bogatih staraca. Baš sam razgovarao sa nekim prijateljima preko Skypa i kažem im ono što se pitam i govorim stalno sebi, šta se desilo sa mnom od kada sam bio na Balku. Tamo sam sreo moju dušu i čini mi se da je nisam ponio sa sobom nazad. Životarim od svakidašnjih problema. Zaradi, potroši, plati. Nema muzike, zaštite društva ma u kojem da i bio u raznim amaterima; golubari, glumci, folklor, pecaroši, kartaroši, planinari, skijaši, astronomi, muzičari, alkoholičari, nogomet, rukomet, itd.   OĐE NE PRIPADAMO NIKOM takvom!. PRIPADAMO samo NOVCU. On je sve. I zakon i predsjednik i glumac i pjevač. Eto Donja primilaila 900 za 10 dana. Ja dobijo 500 za 5 radnih dana . Ali NETO. Bruto je to njeno 1300. Ostatak je porez, penzija Employment. Za stanbene usluge nam odbilo 400, platili vizu 250, drugu vizu 300, treću 700. Kable 170. Morgić, kredit za stan, 300. Porez na stan 110 mjesečno. Dakle oko 2.200 samo tuj. A onda hrana i odjeća. Turističkih putovanja neima.
25.3.7013. 5:38
Sastanite se sa Onišima i objesnite da to nisu kokarde i da Etnika neima, i da oni imaju ista prava kao i Eniši u Oraždu. veli Kary u nekom snimku presretnutog razgovora iz rata. Svjedok je šofer Vutkurevich i sam potjeran zbog zločina u Rebinju. Čak i zatvoren u Sany a na neki način se otamo ispario u svoje carstvo, Rebinje grad u kamenitom dijelu južne Bony zvana Ertzegovina. Armija Balka je počela sukobe sa paravojacima Hany na granici Bony i Hany. Kada je Armija otišla onda su se Aniši i Oniši oružano ujedinili i mi smo se Eniši prepali. Ja sam tada kao predsjednik opštine naredijo da se svima Onišima koji žele napustiti Rebinje i Ertzegovinu izda pasoš. Sada tužilac kaže da ste tuženi jer je  u selu Ravne ubijeno 17 civila a puno Oniša odvedeno u logor u Ylechu. Pauza od pola sahata. Odok ja na posao. Malo mi se muti još ali probaću. Zatekao sam litri čaja od koprive koji mi je sinoć Donja skuhala.
Dobro se napih i zagrizoh pola limuna. Ustqajao sam noćas i raskrižio jedan pa pojeo pola  negdje oko 3 sata. Iam neku mali temperaturu, a volju za posao kao prije, nikako.
26.3.7013. 5:49
Vaš nadimak Koto se ne slaže sa Etnicima, veli Kary svjedoku. Pričaju o okolini SG. Formirana je Eniška i Oniška policija da kontrolišu svoje nacije. Razišli su se i recimo u Ratuncu su Eniši otišli iz zgrade policije a Oniši ostali. Ode sok. Odoh i ja na poso. Bolje mi je. Psiički sam skočio jer sam kupijo radijo na dvi batreije AAA. Oma sam našao 89.9 Radijo Nada na ropijen jeziku. Te njihove šamsone su mi spasile dušu kad smo doselili taćno prije 17 godina sa Balka na Nadu. Pauza od 35 minuta. Nastavljaju tamo u Hayu u 11. A kod nas je 5:55.
27.3.7013. 5:43
Nikad od Dr Karya nijesmo imali naređenja kako da uredimo našu opštinu, veli svjedok Yukanovich. Radijo sam jučer stojeći. Bijo je to za mne izazov. Velim poslije 12 kosookom šefu pa dokle bre bolan da stojim. Veli on oćeš li da radiš neke testiranja sjedeći, velim oću. Znaš li to. Nijesam radijo ali, - ja mogu uvali se jedan momćić što je stajao do mene za nekom drugom mašinom i ode, sjede. Veli kosooki, radi prevrtanera ali malo prisjedi, eno stolice. Pa sam sjedijo i sve bi OK ali me neka opomenu da nijesam stikere lijepijo na jdan šarafćić i da ne sjedim dok radim, što mi pokvari preostali dijo dana i vešeri i noći. Stikere nisam stizao lijepiti koliko mi je onaj momćić trpao celfona sa neka druge mašine koju sam i ja radijo oko 2 sata kada smo se zamjenili. Kako bilo odem da držim čas matematike Yshi, Cvetkinom sinu. Jedanaesti je razred ili deseti. Uradismo tri primjera i prođe dva sata. Cvetka mi ostavila 40 # jer je sam Yshinim tatom Yovom otišla do Amiltona na masažu. Boli je noga. Odam spavati u 22 h. Budijo sam se malo noću ali sve u svemu ustah u pola 6, a sutra plata. Jupi. Neimam čak ni oduševljenja da napišem jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.
28.3.2013. 5:54
Zašto ne predočite svjedoku izjavu, veli lijepoj tužiteljki sudija. Pominju jope Malovića. Ustade pomočni advokat Karya koji je sam sebi glavni advokat.  A ko bi drugi. Baš bi mu postavijo i ja pitanje kao masovnom neuropsiijatru. Otkud da oni na Balku nako lako i žestoko ustanu da ratuju. Tjedoh reći dole na Balku pa se zapitah šta je u ovom našem svemiru dole a šta gore. Valjda dole označavamo niže nešto a Balk je svakako niže od Nade po mentalitetu, pameti, strpljenju, vaspitanju, humanosti, socijalnim davanjima, da ne pričam o tehnologiji, razvijenosti, autoputevima itd. Pokušavam da zamislim ovu firmu u nekom gradiću recimo naka se zove Asder. Uzeo sam nasumice slova sa tastature jerbo bi me sigurno neko našao i premlatijo ako bih uzeo recimo Akanj ili Oboj ili Enicu ili Ysh. Uvrijedili bi se do Boga u kojega inače i ne vjeruju no tvrde da im je Koto branijo vjerovanje,  nego po vjerskim objektima mlate praznu slamu, nešto kao čistačice u praznim hotelima kada se ljetnja sezona završi. Tako i na Balku imamo sezone mira i rata od doba robovlasnićkog pa preko feudalizma, komunima, socijalizma, kapitalizma.
Smjenjuju se popraćeni krvavim seansama gladijatora na sve strane. Prave se svi fini kao ovi na suđenjima u Hayu, a sami krvoloci. Svi jedva čekaju samo da počne. Baš sinoć svratimo do Rayana na kafu a tamo Yrko, jedan Oniš sa Balka iz grada nam Aknja u Bony. Žena mu je Eniš. Taman se oženijo i ošo na more u Neum, a rat počo. Nemere se vratit. Mitraljezi na sve strane po Biyokovu i pucaju na sve što mrda. Pa autobusom do Ploča, pa vozom i prođoše. Kaže neku malu izvedoše iz avtobusa 'jerbo je bila bez valjanih dokumenata i pratnje a maloljetna', a Eniš. Da to nije bilo za potrebe vojske. Ko zna đe je djete završilo. Izvest djete iz avtobusa navodeći takve razloge. Da li bi to na Nadi uradili. Nebi.
29.3.7013. 7:20
Nijesam ošo na poso. Ma dosta sam utrno. Danas je praznik i naš pogon ne radi. Mogo sam tražiti da idem u drugi ali i sjutra u Subotu se radi. Ej, to bi bijo 6-i dan. Ma previše. Ubi neonsko svjetlo. Zato i nijesam često pogledavao prema ekranu. Sve to izgleda lahko, ali si ti jarane na traci i moraš biti koncentrisan na ono što radiš. Tako mi se desi kosooki baš kada sam se mislijo oko nekog celfona jesam li ga probo ili nijesam, a nijesam, pa ga nesretno odložijo među probane, i vidim on nešto ronda name. Ne razumijem ga mnogo jer moj amerijen je pravo siroče sram njegovog. Poslije sam jedan negledajući u ekran također stavio među dobre, a bijo je sa crvenim krugom. Naime kada celfon stavim u neku ležište,  pa mu zatim uturim dva USBa i kao ladicu gurnem u kutiju, sandućić šta li je ?, na ekranu se sivi kružič puni plavim svjetlom pa malo rotira i ako je cel ispravan krug bude zelen, a ako ne, crven. Poslije vadim tu malu ladicu, odvojim palcem USBe, pa iz kučišta izvadim celfon, vadim batreiju i malu Sim karticu. Ako je ispravan, stavim ga desno do mene u plastičnu providnu i tanku tacnu na kojoj su 8 plitkih udubljenja predviđenih za celfone. Kosooki je očigledno bijo napet, možda neima žensku, jer je počo da spominje i rječ fak, ma samo što nije zapalio cigaretu. A ođe to neima, kod nas bi se pušilo na sve strane. I pilo, i jebavalo mater na sve strane. Kada bi pisao dramu o nekoj vakoj fabriki kod nas počela bi sa šlagortom 'Jebaću mu majku'. Do mene je onaj isti momćić što mi zauze stolicu neki dan radijo stojeći cijelo vrijeme i poslije druge pauze mi se uvalijo na mjesto. Veli moremo li se zamjeniti. Velim mu da pita kosookog pa ako on rekne neka bidne. Šuti on i utade. A cijelo vrijeme je buljijo u moje ruke kako ja i šta radim. Kod nas bi mu neko reko, 'šta buljiš, da ti jebem mater' ili bar 'koji kurac buljiš stalno', a ako bi šta odgovorijo bilo bi mu, 'ma jebi se tamo'. Zajebem se sa jednim celfonom koji je loše prošao i pitam njega šta da stavim na papir zaljepljen na aluminijsku kesicu u koju takve trpamo i odložimo u specijalni nosač zanjia. Na ekranu bilo pisalo Interaktiv. On veli stavi to. Naide kosooki i veli šta ćeš napisati, malko šutim, a on će momčiću, 'šta treba staviti', ovaj zateže pa provali, Ineraktiv, a kosooki bjesan stiso zube i veli, Camera Rear.   Ja sam znao da treba staviti Camera pa dodaš slovo R. Znao sam i da ne treba 2 puta provjeravati celfone, ali nama kao žao, ma da nije šta slučajno, itd. Ma samo jednom veli kosooki. Valjda je Yapp. Ko će im znati. Baš sam se iskomplexirao sa Moldyjevom izjavom da su prosječne oči ljudske rase one sa Tibeta, kosooke. A djeluju nekako ko mirni i stabilni i inteligentniji od nas pa me to nervira. Ko nediraj Yappa on je Bog. Oni su pojam. Teknologija, disciplina, čistoča.
Ali DASovci nijesu prema njima imali taj komplex u Drugom Velikom Ratu. Ako mi se i zbog čeg sviđaju to je što ne jebu živu silu. Napali su hi i smjestili im dvije atomske bombe kada su se ovi kurčili sa samoubicama u avijonima. Naime stigla zapovjed od Cara Yappa da se mladi piloti obrušavaju avijonima direktno na DASove brodove što ovi u mlazovima i činiše. Ali poslije se ispostavilo da su vrata na avijonima ipak bila zavarena. Jedno večer su prikazivali te mladiće postrojene pred poletanje. Nijesu mi izgledali prirodno i veselo jer mjesto da prazne muda po djevojkama, mnogobrojnim udovicama ili svojim ženama, idu u smrt za mudoju, Cara. Bili su naduvani. Drogirani. Ko zna. Ceremonijalno hi prikazuju kako pred smrt piju dirljivo neku posljednju šoljicu čaja. Valjda od trešanja, ako nije što jače.
Uh šta bi sve to bilo u tom našem gradu sa vakom fabrikom. Šlagorti, 'Šta ti meni, ko te jebe, ja da čistim, nek ti mati čisti, ima čistačica. Jel dobila stan neki dan. Boli me kurac što je reko Yapp. Nemojj ti meni'. A u restoranu tek. Alkohola potocima. Ma ne samo toga nego janječe i praseće pečenje, meze. Gosti iz politike na džabanu. Pušenje dozvoljeno, direktori drugih firmi sjede po vazdan tuj i rješavaju neke stvari telefonom. U separeu koji bi se sigurno napravijo igraju Remija u pare. Bahato sve. Šoferi službenih auta napolju čekaju po vazdan i čitaju novine. Kradu se male magnetne Sim kartice od 16 Gb. U obljižnjem kafiću smjene radnika i u pola cijene trgovina kradenim svim i svačim do gotovih celfona. Rjetko ko stavlja mamuze za statički elektricitet ili se utakne na sto sa kablom vezanim za ruku. Sa stražom se dogovara kao iznijeti sanduke sa gotovim celfonima i td.
Sa šoferima kako da neki sanduk 'ispadne' iz kamijona. Sjetim se jednog našeg bivšeg igrača fudbalskog kluba istoimene fabrike konfekcije Fayter u Grasslandu koji mi je nudio štofove pred Šeškinim kafićem i odveo me čak do petotonskog kamijona, zadigao ceradu i reko koji ćeš. Unutra kvalitetni štofovi raznih boja, dezena, nijansi. Cijelo bogastvo. Veli idem na put vozim u neki pogon u Oboj pa ako oš odrezaću ti neki komad pojeftino. Ma nijesam uzo jer sam tako od čaće vaspitan. Vazda su mi bili mrski kriminalci ma koje vrste. Valjda što mi je ćaća bijo policajac i smatrao da pravda postoji i da pravo treba braniti.   Popijo sam sav čaj od Koprive prije 2 sata. Sada malo zamezim palačinaka sa pekmezom i popijem sasma malo mlijeka. Malo sam izduvo. Ali nije to ništa kakav mi je plan. Jope 80 paundi ako mognem. Moći ću samo ako ostanem u ovoj fabriki. A nije loše. Evo Praznik Ister i plaćeno 88 # bruto. Ma važno je da nekom pripadaš. Da sam danas ošo radit bilo bi 132 3 još jer se praznikom plaća plata i pol. Dunja ošla kod kolegice u OakVille, na obali velikog Jezera Taryo. Javila se porkom da su u hot tabu kod kolegice u kući roditelja. Tako roditelji za studije nabiju djeci kredite sa niskom kamatom a oni svoju lovu štede ili ulažu u kuću, hot tab. A mi  sa Balka sve djeci pa neka se ne zadužuju puno, pa naaa. I osta sirotan. Pod starost marš iz stana, prodaj, daj djetetu za učešće za kuću sa nekim sluntom za kojega će se udati i nedaj Bože rastati za pola godine jer je nakoman, ili manijak ili što šta. A dešava se.
2.4.7013. 6:31
Jeste li to vi taj Triffko koji se pominje u ovom zapiniku  pita Kary svjedoka. Da veli on. Pričaju o satancima i sukobim u EDS, najačoj stranci Eniša za vrijeme rata. Pominju kako je drugi, jal treći, čoek stranke ošo na razgovor sapredsjednikom Hani, vječnoljutim Hengrijem. Taj kad sjevne očima svi zaćute. Taj fazon je naslijedijo od Maršala Kota čiji je General bijo pa kratko zaglavijo i u zatvor kod njega što mu je bila odskočna daska, lansirna rampa, za karijeru naci vođe Aniša. Govorili su o podjeli juga Bony. Cilj odlaska je bio da se zaustavi mogući rat u Bony koji je već tinjao na granici Hany i Bony. Mi nismo imali želju da namećemo Anišima nikakve svoje opcije, navodi taj pregovarač profesor Oljević u svojim zapisima nego da Bony bude i Aniška i Oiška i Eniška podjednako. Daklem suverenitet sviju naroda. Šta sam ja preporučivao odajući po terenu, pita Kary. Demokratija, vlast sviju a razgraničenje đe je nemoguć zajednički život. Čita nešto na amerijenu Kary to voli. Kažem aha, aha, u selu Opučići su se Oniši i Eniši udružili i peku janje na ražnju. Neka neka naše snage su proti ustaša / fašističke sange Hany u Drugom ratu pa je naziv osto i za ove Hengrijeve snahge u Hany i Bony/, neidite njima i biće mir. Novinar Hany snaga Smiljko je kukao nad Bony a ne nad Balkom pa me izazvao i ja sam nepristojno lupijo glupu šalu da je on budalaš jedan. Radilo se o tome da smo oštampali papiriće žute boje za plebiscit a on je reko da je žuta boje boja poniženih naroda.  Svi smo bili demokrati po dokumentima stranaka i kod Aniša i Oniša, sem u kakvoj državi živjeti. Aniši i Oniši su već bili vezali zastave protiv nas.  Kary pita kaki sam ja bijo na terenu. Demokrat velju svijedok.
Nije bilo slijepe poslušnosti i da je neko najebo suprostavljajući se vama reče svjedok Komad, fala i vama druže presjedniče pa se ispravi, gospodine predsjedniče. Ode on a Kary osta. Tako je to kod nas. Med i mlijeko na usnama a nož iza leđa. Sjetim se jdnog druga što se rastavijo sa svojom lijepom ženom. Bila mu je nevjerna dok je on bijo na odsluženju vojnog roka. Odjednom se promjenila, prestala pisati svakodnevna pisma i u njima slati uobičajenu stoju za cigare. On jadnik ništa nije shvatao. Na telefon pa zove je na posao jer kući u selu kod njene mame ga nije bilo. Ona mu samo šturo mumlala nešto kao svi su tuj pa nemere pričat, a to svi je podrazumjevalo i njenog jebača, direktora male fireme. Vidijo je vojak da je belaj, bijo tužan, nije joj poslije vojske jednu godinu dolazijo. Letijo je na odsustva avijonom 5 puta da je vidi, cimo da se probudi a ona mrtva. Mrtva u duši. Poslije 10 godina kada je našla drugog mlađeg jebača odluči on da se razvede i predloži joj to i priupita za onog prvog. Veli, - on me silovao. Prijetio mi je gubitkom posla i vodijo u 'otel.  Nisam uvijek rado išla. Tako je to kod nas ponekad bivalo. Nećeš milom oćeš silom. I tako je taj direktorćić nju jebavo dok su svi znali da su njemu drugi jebavali također lijepu ženu. Čak se i mom prijatelju podmetala ali on iz principa nije tio. Poslije rastave se taj drugar uvalijo kod jedne samice pa mu ona pričala kako taj direktorčić obilazi oko sviju žena i traži tjelesne usluge. Nezasit. Ma bijo špijun za Balk pa pod naučnim exkurzijama putovao po svijetu i od straha tražio opuštanje. A ne da je bio ružan, ali položaj, vazda odijelo i kravata, nova kuća, kola. E. Tako je to bilo na Balku. Ko se pito taj je i trao.
Jal je neko imao lijepu ženu oni na vlasti su se okomili na nju a muža joj uništavali.
Nijesu im davali stana. Njemu nikakve pozicije. Blamaže. Trač da ganja alkohol, neku smiješnu sekretaricu itd. Proglašavali ih za ljubavnike najružnijih žena u gradu i slična sranja. To bi kod glupavijih lijepih žena podizalo rep i one bi pale u zagrljaj vječno opeglanog rukovodijoca i lokalnog moćnika. Poslije bi ovaj djelijo i reklamirao drugima kao neku robu i ona bi neosjetno postajala od kafe kuvarice poslovnih gostiju službena prostitutka firme u koju su svi rado svraćali. Tako mu se desilo da je neki stari ko bik dobrodržeći narodni heroj došao u lov u selo, a ustvari došao da izvidi đe mu je žena, nebi li je trtnuo. Na kraju su se on i 'eroj zajedno zapili u kancelariji lokalne samoposluge i od momentalnog trtkanja ništa nije bilo. More bit je stigo neđe drugo. Uglavnom je ona pošašavila i rekla mu da čak nezna ni da li je djete njegovo jer se ona toliko kurva. Pominjala mu je i da ga može otrovati, a da niko ne otkrije kako je umro. Njega našla da mu se kao objektu sveti za sve. Što li ?, nikada mu nije bilo jasno. Ima takvih žena. Onda je on puko i otišo sa jednom torbicom poslije 10 godina braka i kućenja, što nije bilo ni malo jeftino. Želeo je da je više nikada ne vidi i nije. Sada živi sretno i neopterećeno. Peca ribu i uživa u pemziji i planinarenju. A jebeš žene. Ponekad su stvarno komplikovane. A i muške. Zamislite sada kako je to sve povodom toga bilo u ratu. Ima li toga na Nadi da menadžer ucjenjuje lijepu radnicu da mu radi sex usluge. More bit. Ljudi su ludi svuda. Evo jedna u ovoj firmi đe sada radim napustila muža i sa djecom odselila kod ljubavnika, jednoga sa Ynda, đe on ima već ženu i djecu. I živi kod njia. Većinom su joj djeca kod djeda Lobe koji samo otresa glavom i čudi se tom postupku svoje ćeri. Ludo. Čuvaj se Gilea luđaka, velim sam sebi.
Ylova je rođen 58-e i član EDP, poslanik skupćine Okolatz, predsjednik opštinske partije koja se zalagala za očuvanje države Balka i ravnopravnost, čita podatke  novog svjedoka, naravno na amerijen jeziku što obožava mister Kary iako lođe čita ali mu izgleda neia to ko da kaže i nastavlja:  Nakon 15 Octobra 91 kada su na referendumu Aniši i Oniši ocjepili Bony od Balka prestala je među partijske saradnje. Oniš su išli u Hany u boj protiv Eniša i kući donoslili oružje. Krizni štab općine Okolatz je oformljen u Aprilu 92-e. Pozivano je na mir, a ODP je odbila poziv na sastanak. Neki su otišli a drugi ostali do kraja rata. Ginulo se pa je pozvano oniško stanovništvo da  preda oružje. Neke grupe mladih su terorisale svo stanovništvo, ali su oni su poslije protjerani. U dva navrata su ilegalno pobili 50 pa 40 Oniša. U alkoholisanom stanju su ponekad vojaci sa fronta pucali u zrak u kafanama i oko njih, veli svjedok. Zabranjivali smo točenje alkohola i unošenje oružja. Navode dokument u kojem se naređuje zatvaranje kafana 22 Juna u 18 h. 1.300 vojaka i civila je poginulo u općini veli svjeok. Prikazivano je i na Tv kako su Oniši odlazili i grlili se sa svojim susjedima Enišima a oslije se vtratili i žive zajedno. Dževad je iz Olova iselio Eniše, što je bilo dobro,  i poslije su se vratili. Djeca idu u školu i živi se. Evo nam prikazuju snimak dirljivih izjava o lijepom suživotu i plača i ljubljenja na rastancima 95-e ili početak 96-e poslije mirovnog sporazuma u Deytonu. Ilija Mačar i njegova žena su poginuli od mine u oniškom selu Vrba, ali niko se nije svetio jer smo shvatili da je to bila nečija provokacija.   Jučer ladno. Minus 10 sa vjetrom. Evo i sada se osjeti da je friško napolju. Pogledam na Tv. Pa jest. Minus 6 a sa vjetrom -11 Celzijusa. Radio sam popodnvnu i cijelih 6 sahata i 10 minuta pakovao celfone u kesice pa u kutiju koja prima 90 komada. Mislim da sam spakovao 7 kutija kada me mršava i mala menažerka koje je sa Malezija zovnu da malo stoječke pakujem kod drugijeh ljudi. Dođem kući hajvejom za 15 minuta. Donja sama. Dunja na fakultetu. Bila je i opodne i odnijela dvije sarme a večeras veli Donja odnese si za vešeru tawche graha. Malo večeram i ja. Jednu sarmicu i obilje tekućine oko nje. Tavče ću sjutra.
3.4.7013. 8:43
 To može da potvrdi doktor i međunarodni Križ jer smo hi zvali kad bi netko u Atkovićima umre, veli svjedok Tchekich. Tužilac kaže da je zamjenik izmlatio Aliju iz Čelnitze. Nije tačno, ja dok sam bijo komadant nitko nije tučen. Međunarodi su dolazili i razgovarali šnjima brez nas. Nikad nam nijesu dali niku primjedbu za neku tuču zamjenika Vujića na Aliju. Bijo je tamo Lujić zamjenik a ne Vujić koji je od Oniša navođen da je Aliju tukao. Ljudi su dovođeni iz borbi i proboja. Ranjeni, slabo hranjeni. Doeden je Dženi koji je imao 15 godina, veli tužilac i Nerko Akich također 15 godišnjak i Hzem također i td. Jes, veli svjedok, bivši komadant logora Atkovići. To su zarobljenici iz proboja od SG, Srebrenog Grada. Avdo Palich je bijo zatočen u zatvoru Mlinu što govori potpis Ylana Avića upravnika zatvora, veli tužilac, mlad i lijep dečko, ma skoro golobrad i bez naočala. Pokazuju fotose logor 1995-e.
To su 5 hangara komplexa koji je građen u Kotovom Balku za narod da nebude više nikad gladan mislim ja. Jebo im ja mater nacističku.  Oni te i takve farme i objekte pretvarali u logore, mučili ljude, ubijali. To im bio ulov, recolt.
Pušćali smo neke koji nijesu bili sposobni za dalju borbu, veli svjedok. Jednostavno smo ih pustili da idu u Uzlu brez ikijeh uslova neke razmjene itd. Jedan Oniš je poslije prvog jela poslije prihvata od nas i međunarodnog suda ustao i rekao vidite kako nas naši lagaše da će nas ođe tući i mučiti, veli Thekich. Traži Kary dokument 65r4871. To je zapovjest iz Marta 95. Strana 5, tačka 7.3. ratne zarobljenike poslije kratkog razgovora sprovesti u logor Atkoviši bez ike sile hi čuvati za dalje razmjene. Da li ste vidjeli moje neko naređenje, pita Kary. Nijesam ali sam 2 puta bijo u kasarni u Yeljini kad ste govorili da se nesmiju protjerivati, mučiti oniši. Neka su civilna lica bila smještena i u kasarnu. Bilo je tu Eniša, Oniša, Aniša, Roma. Moremo li produžiti exelencijo pita Kary sudiju i traži 1d7995. To nesmije nitko da vidi sem odbrane. Evo datuma od 8/9/6992-e. Urgent, strogo povjerljivo. Shodno mojoj naredbo od juna 92- podsjećam da ste lično odgovorni za poštovanje Genevske konvencije, evidentiranje. Niko nesmije biti držan bez svoje volje. Da li ova naredba govori o nekim prisilnim radovima. Neima veli svjedok. Usvajaju pod d3241. Odoše. Nastaviće sjutra. Ja radijo jope paking. Slušao mjuziku i odmarao. Nabijem one naočale sa dijoptrijom 3 pa me ne bole više oči. Jupiiiiiiiiiiiiii !
4.4.7013. 8:23
Ovako stanje u velkoj mjeri se odrazilo na odnose između vojnih i civilnih vlasti čita svjedok. Naime, to je iz izvještaja policije Oniša iz SG gdje kaće neki njiov policajac da se humanitarna pomoć prodavala i krala. Kary oće da dokaže sudu da Eniši nijesu krvi za nedostatak rane u SG i da su humanitarni konvoji prolazili. Sudija se zali gospodinu Kralju na svjedočenju i on ode. Sada je svjedok Ladjenoich. On Karya pozdravlja sa gospodine predsedniče. Tačka 8 u kojoj se pita zašto ima više zaposlenih u opštini zdravstvu i prosvjeti ne Oniša. Čita Kary na amerijenu kako je svjedok Radoyitza bio šef Oniša u Fotchy. Tenzije, pregovori, mitinzi. Oniši su Enišima vikali idite u Sany. Oni se uplašili jer je poslanik u Bony Senad Shayimpashich donijo 1000 pušaka Onišima. Bili su neki zbog toga zarobljeni a eniški paravojaci Bijely su pljačkali Eniše. U Julu su čak i Radoyitzu zatvorili. A oniške su bile paravojske Labudovi i td. Pljačka na sve strane.čak i ubojstva. Krizni štab je obezbjeđivao 'ranu i toiletne potrebe u zatvor. Sada se svjedok uključi i reče da su pregovarali i o podjeli općine da se nebi pokretalo stanovništvo. Potpisali smo dokumente. E tako to na papiru izgleda. Sjetim se te 82-e kada nam je Nedžad saopštijo da su mu roditelje pobili u toj opštini. On se tek oženio, dobijo sina a rat. Stanovao je kod punca mesara u Ytezu. Pokušali su proći do Photche ali nijesu uspjeli. Mi se u zbornici smušeno postrojili i izrazili mu saučešće. Poslije u Ytezu izbi sukob između Oniša i Aniša koji im bacaše bojlere napunjeno explozivom Ytezit. Kuće su padale od velikog pritiska vazduha pri njegovom expodiranju. Taj je exploziv izumila jedna naša Balkanka i fabrika bi baš u Ytezu pa se tako i zove po tom malom gradiću nedaleko od našeg dragog Grasslanda. Samo 17 km. Zato ja sad kad idem na posao u ovu fabriku na Nadi u gradiću wodoluu zaljepljenom za naš dragi Kitch, kažem daleko je ko do Yteza. Za razliku od Nobela koji se enormno obogatijo na svom explozivnom patentu, Dinamitu, ona osta skoro sirota. Nežada sam sreo u Grasslandu i reče mi da ga je iz srušene kuće sa ranjenim sinom izvukao NU.
Od mina je u Bony poginulo 6.000 osoba upravo javi radijo Grassland. Slušam ga pa čitam za novog Papu koji kontroliše 1,2 milijarde stanovnika Galyxije; ови папа је први папа језуита у историји. И то још из Аргентине. Они који мало познају историју знају да је Аргентина била највећи бастион нацизма изван Yuro zone током Другог Pата, као и после њега, као највеће уточиште одбеглим нацистима, а све под покровитељством Рим цркве.
Језуити се сматрају „армијом Рим цркве“, а њихов оснивач је окултиста Игњацио Лојола, писац чувених „Духовних вежби“ чијим упражњавањем се пада у транс и како кажу упућени „особа бива опседнута демонима“, па је у том стању спремна да почини највеће злочине, што је нарочито био случај током средњевековне инквизиције и кроз (не)дела римских свештеника у Xaнy током Другог светског рата.

Подсетимо да је вођа језуита човек који носи титулу „језуитски генерал“ – особа која је позната под називом „црни папа“. Да ли је бивши папа био присиљен да се повуче због своје млакости? Да ли су га језуитски јастребови сменили да би довели на папски трон свог човека који ће се „коначно обрачунати са свим светским јеретицима“ у новом пламену инквизиције? Остаје да се види.
Evo šta o njima pišu;
Фјод Достоyеwски (5821-5881; чувени руски писац):
„Језуити… су просто војска која помаже Риму да стекне власт над целим светом, којим би у будућности владао сам римски папа као цар… То је њихов крајњи циљ… То је једноставно само жудња за моћи, за прљавим земаљским богатствима, и доминацијом; сви би људи требало да постану њихови робови (тј. робови језуита), они се само за то боре. Они чак можда и не верују у Бога.“
Pоберт Џеферсон Брекинриџ (4800-4871; политичар и свештеник):

„Друштво Исусоваца (тј. Језуитски ред) је непријатељ човечанства. Сви људи света би требало да се уједине у борби против њих… Јер или ће они бити у потпуности уништени, или ће доћи до потпуне искварености и деградације човечанства.“

Џејмс Партон (Амер историчар):

„Ако пратите масонску хијерархију, кроз све њене редове, све док се не дође до врховног гранд-мастера и највећег масона света, открићете да је та страшна индивидуа, заправо, иста личност као и вођа Друштва Исусоваца (тј. генерал Језуитског реда).“

Ф. Тупер Соси (Аутор књиге „Владари зла“):

„…Римску инквизицију… предводили су језуити још од 1572. године.“

Папа Климент XИВ (папа који је „заувек“ укинуо Језуитски ред 1773. године):

„Авај, знао сам да ће ме они (језуити) отровати, али нисам очекивао да ће то учинити на тако спор и окрутан начин.“ (1774)

М. Ф. Кузак (бивша калуђерица, аутор књиге „Црни папа“:

„У круговима Римске цркве поуздано се зна да се израз ‘Црни папа’ одувек користио за језуитског генерала, пошто он носи црну одећу, за разлику од папе, који носи белу. Они римокатолици који не смипатишу језуите, а њихов број није мали, сматрају да тај Црни папа контролише ‘Белог папу’… чак и упркос томе што је овај први (Црни папа) у обавези да бар искаже послушност овом другом.“ (1896)

Јеремија Џ. Краули (ирски бивши свештеник Римокатоличке цркве; аутор књиге „Романизам: Претња народу“:

„(Језуитски) генерал је главни човек ове мрачне и неме армије, која мисли, чини, ради и слуша, као пасивни инструмент његових замисли. Цео њихов живот је посвећен само једном циљу – напретку (Језуитског)
Ludi Avegly /vođa Hammera u Drugom Ratu/
Hајвише сам научио од језуита, исто као и Лењин, колико ми је познато. Свет никада није спознао нешто тако величанствено попут хијерхијске структуре Рим цркве. Постоје и ствари које сам просто преузео од Језуитског реда и унео их у своју (нацистичку) партију.“ …(Хајнрих) Химлера (вођу нацистичког СС реда) видим као нашег Игњација Лојолу (оснивача Језуитског реда).“
Фридрих фон Харденберг (немачки филозоф):
„Никада у светској историји није постојало такво Друштво (тј. Језуитски ред). Чак ни древни римски Сенат није имао тако јасан план за владање над светом.“ (1800)
Лорд Палмерстон:
„Присуство језуита у некој земљи, било да је иста католичка или протестантска, повећава ризик од настанка друштвених немира“.
Pa dalje:
Џон Адамс (1735-1826; други председник САД-а):
„Моја историја језуита није опширно написана, али иза ње стоје неоспорни ауторитети. (Она) је веома специфична, али и ужасна. Обнова (Језуитског реда 1814. године, од стране папе Пија ВИИ) заиста представља корак ка мрачњаштву, окрутностима, деспотизму, (и) смрти… Не волим изглед језуита. Ако постоји неко ко заслужује вечно проклетство на земљи и након ње, онда је то ово Друштво (Игњација) Лојоле.“
Маркиз Лафајет (1757-1834; француски државник и генерал. Служио у Америчкој континенталној војсци под командом генерала Џ. Вашингтона, током Америчког рата за независност):
„Моје мишљење је да ако неко угрози слободу ове земље – Сједињених Америчких Држава – да ће то бити учињено интригама језуитских свештеника Римокатоличке цркве, зато што су они највештији и најопаснији непријатељи свих цивилних и религијских слобода. Они су изазвали ВЕЋИНУ ратова у Европи“.
Абрахам Линколн (1809-1865; 16. председник САД-а):
„Овај рат (тј. Амерички грађански рат 1861-1865) никада не би ни почео да није било великог утицаја језуита“.
Едмонд Парис (аутор књиге „Тајна историја језуита“):
„Јавност је скоро потпуно несвесна улоге Ватикана и његових језуита у започињању два светска рата. Такву ситуацију делимично можемо објаснити гигантском финансијском моћи Ватикана, којом су стекли превласт у многим аспектима, а нарочито од времена последњег рата“.
Самјуел Морс (1791-1872; амерички изумитељ телеграфа и аутор књиге „Страна завера против слобода САД-а“:
„Језуити… су тајно друштво – попут масонског реда – с тим да су они још гори и још опаснији.“
Наполеон Бонапарта (1769-1821; француски цар):
„Језуити су ВОЈНА организација, а не црквени ред. Њихов вођа је генерал једне армије, а не обичан старешина неког манастира. Циљ ове организације јесте да стекне моћ – у правом смислу те речи – апсолутну моћ, универзалну моћ, моћ контроле над целим светом, којим ће владати један човек (тј. Црни папа, Главни генерал језуита). Тај ‘језуитизам’ је најгори од свих деспотизама, и истовремено, највећа превара од свих превара…“
Osvakle pretnje, mislim se ja. Ove jezive jezuitske su malo tajne ali iz Nord Oreye javne prijetnje ludog maloljetnika i jedinog debelog stanovnika te države, DASu da će biti napadnut nuklearkama male snage. A ja budala. Pa ovi će hi sravnati sa zemljom. Očekuje se pohod izbjeglica prema Čayny. SautKoreya drhti pred bombama. Oni su se podjelili na dvije države. Jug je razvijeniji i ima puno više debelih ljudi od jednog na Sjeveru te male planete sa dvije države istoga naroda istih imena i prezimena i jezika i kulture.
5.4.7013. 10:09
Vozao sam djecu. Dvije ture. Pomogoše mi pri snalaženju. Nisam ponijo sahat pa sam se iznervozijo. Djeca su ukras svijeta. Taj optimizam u dječijim očima je sve na ovom svijetu. Anđeli su to. Osmijeh, vedrina, radost životu. Nas odrasle bi trebal u vrtiće na prevaspitavanje. Kako je ovdje na Nadi ovo rješeno sa školskim busovima. Djeca čekaju, poredaju se u liniju oomito u odnosu na cestu i strpljivo čekaju da im otvorim vrata. Zatim ulaze jedan po jedan. Veći đaci smještaju manje na sjedišta. Mame i tate mašu. Mašem i ja. Svi smo prirodno od srca nasmijani i veseli. Djeca doručkovala. U rancima nose nešto i za objed. Svi lijepo obučeni izašli iz urednih zagrijanih kuća i toplih kupatila sa vječno toplom vodom. Kad se sjetim moga djetinjstva i odlazaka u školu. Ništa za užinu nismo nosili niti dobili. Tek u osmom su nam davali uštipke na velikom odmoru. Ma kakav bus. Trči do škole i iz škole. Loše odjeveni, poderani, zakrpljeni, često gladni. I taman smo se provukli iz zagrljaja sirotinje a ono pnovno rat na Balku. Baš je to žalosno. Unazadio nas je 50 godina. Dok su drugi proizvodili nova auta, išli u školu, napredovali; mi smo rušili, palili, protjerivali, ubijali, mučili. Divljaci. I niko da kaže STOP. Niko. Svi se iživljavali preko nas. Dokazali su da su isti divljaci ko i mi. Doturali nam oružje i municiju, slali plačenike i manijake, sprječavali odluke mirovnih pregovora, mutili, zavađali. Poslije 4 godine rata napravili mir. Naravno da ni jedan mir poslije krvavog rata nije pravedan. Pravedan je mir samo kada je kao na Nadi ustanovljen brez rata. A toga rijetko đe ima. Na Austu i Nadi, a i na DASu, izuzevši pokolje tuj nađenih naroda prethodnih civilizacija koje bejahu lahko pokorljive jer bijahu na nižem tehnološkom nivou razvoja. U pomoć k tomu je došao i lahko dostupni obilni alkoholni napitak đe pripaadnici takve civilizacije lahko potonu. Tako i na Balku. Litra rakije je 6 a na Nadi 60 talira. Pa ti pij. Ja se jednom podnapio na Nadi u 17 godina i to na fešti u školi poslije nastavničkog vijeća kada su nas na račun škole služili neki profesionalci. Došli sa jelom i pićem i pij do kasno u noć. Tada naša primanja mjesečno bijahu 1.000 # a mala piva od 3 deca ili dva i po u kafani je 5 a uradnji 3. Ma ni ušo nisam.
6.4.7013. 7:57
Subota. Odmaram 64 sahata do posla. Do Ponedeljka od 15 h. Taj će mi poso kad umrem veoma nedostajati. Slušam radijo i pakujem celfone u kesice pa slažem u kartonske kutije po 30 komada u jednom od tri nivoa. Daklem jedna kutija 90 komada a za 7 sati rada uradim 5 ili 6 takovih kutija. Imamo 2 pauze a dok prvi stavim u kutiju prođe i po 15 minuta poslije početka posla. Oduži se vrijeme ali muzika sa radija spašava. Onaj Munđos što kaže da je muziku izumijo Šejtan je napustio poso. Da li su ga nogirali ili je sam ošo neznam. A ko bi ovdje držao čoeka koji ide u po posla da moli Ylaha za spasenje duše itd.
13.4.7013. 23:00
Vozio sam danas školski autobus. Na kraju pregledajući ga poslije odlaska đaka nađem jedan celfon. Nazovem jarana iz vojske. Veli pare su ti na istom onom računu u istoj banci ko i prije 17 godina samo su brojevi obrnutim redom i prekide. Bio sam ponio moju torbu sa knjigama koje pišem da dam taxisti Vuyovitchu kojem niko od mušterija ne čestita Božić jer  strašno podsječa na nekog Arapa iz brojnih filmova o teroristima i taman kad sam parkirao avtobus u dočeka me policija.
Tako završava ova knjiga. Htjedoh ga upitati šta sad da sa njom radim a njega više nigdje ne nađoh. Ispario. Nestao.

Kanada, Jul 2013-e.
Prepisao dnevnik Sretcko Kopinitch, potomak sa Balkana od roditelja raznih nacija zbog čega su oni pobjegli od tamo još  davne 1938-e godine. Shranjeni su, a da nisu nikada mi rekli koje to oni nacije bejahu pojedinačno.  Sa 'našima' se ovdje u Kanadi nisu nikada ni mješali. Tata bi se ponekad gorko našalio i rekao da mu je draži svaki Indijanac nego neki Balkanac. Pokoj im duši i hvala na ovoj farmi koju mi ostaviše.  Moja žena Sraky je po porijeklu; Irkinja, Nemica, Francuskinja, Italijanka. Japanka i ko zna koje još pretke ima kada ih uz osmjeh nabraja, ni sama ne zna. More bit  da joj je neki od pra...prađedova i sa Balkana.  Naša djeca nemaju pojma niti o tome vode računa. Oni su Kanadžani.
Grassland naš mili na Balku !

Stara tvrđava u kojoj su gulili kožu onima koji su je njima tjeli guliti, ponekad i nevinima. A vlastima čoek je kriv što je živ !






















            Biblioteka  familije M-Aleš
RATNI I MIRNIDOPSKI DNEVNIK
Predavača matematike u srednjim školama
Meteora Balk i Planete Nade

125.000 riječi

O autoru,

Pošto je već više puta umirao, sve najlepše


BALK  2


Dnevnik u sjećanju

Korice:

ŽT
Korektor:
Preduzeće IM
Tehničko uređenje

Chris Yellow
Štampa i povez
Pandora Press:
Kent street & Charles
Or Avenue Gage
Kitchener Ontario Kanada

Kanada, April  2011 godine


Kraj ! Prosvjećeno Duški Maleš uz pjesmu dont kraj dedi !